Postupak : 2014/2216(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0023/2015

Podneseni tekstovi :

A8-0023/2015

Rasprave :

PV 11/03/2015 - 15
CRE 11/03/2015 - 15

Glasovanja :

PV 12/03/2015 - 8.6
CRE 12/03/2015 - 8.6
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0076

IZVJEŠĆE     
PDF 670kWORD 559k
20.2.2015
PE 541.530v03-00 A8-0023/2015

o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. i politici Europske unije u tom području

(2014/2216(INI))

Odbor za vanjske poslove

Izvjestitelj: Pier Antonio Panzeri

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 MIŠLJENJE Odbora za razvoj
 MIŠLJENJE Odbora za prava žena i jednakost spolova
 ANNEX I
 ANNEX II

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. i politici Europske unije u tom području

(2014/2216(INI))

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i ostale sporazume i instrumente o ljudskim pravima koje je usvojio UN,

–       uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta i svoju Rezoluciju od 27. studenog 2014. o 25. obljetnici te Konvencije,(1)

–       uzimajući u obzir Milenijsku deklaraciju UN-a od 8. rujna 2000.,(2) razvojni program UN-a za razdoblje nakon 2015. i rezolucije Opće skupštine UN-a,

–       uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

–       uzimajući u obzir članke 2., 3. i 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–       uzimajući u obzir članak 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–       uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–       uzimajući u obzir strateški okvir EU-a i akcijski plan za ljudska prava i demokraciju(3) koje je Vijeće za vanjske poslove usvojilo 25. lipnja 2012.,

–       uzimajući u obzir godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. koje je Vijeće usvojilo 23. lipnja 2014.,

–       uzimajući u obzir godišnje izvješće o glavnim aspektima i osnovnom smjeru ZVSP-a za 2013. koje je Vijeće odobrilo 22. srpnja 2014.,

–       uzimajući u obzir godišnje izvješće Komisije za 2014. o razvojnoj politici i politici vanjske pomoći Europske unije i njihovoj provedbi u 2013. (COM(2014)0501) usvojeno 13. kolovoza 2014. i prateće dokumente,

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2013. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2012. godinu i politici Europske unije u tom području,(4)

–       uzimajući u obzir smjernice Europske unije o ljudskim pravima,

–       uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 23. lipnja 2014. o desetoj obljetnici usvajanja smjernica EU-a o braniteljima ljudskih prava,

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 2010. o politikama EU-a u korist branitelja ljudskih prava,(5)

–       uzimajući u obzir svoje hitne rezolucije u vezi sa slučajevima kršenja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava,

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2014. o prioritetima EU-a za 25. sjednicu Vijeća UN-a za ljudska prava,(6)

–       uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 2. travnja 2014. o 69. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda,(7)

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. studenog 2011. o podršci EU-a Međunarodnom kaznenom sudu: suočavanje s izazovima i prevladavanje poteškoća,(8)

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. srpnja 2014. o zločinu agresije,(9)

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2011. o vanjskoj politici EU-a kojom se podržava demokratizacija,(10)

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2013. o slobodi tiska i medija u svijetu,(11)

–       uzimajući u obzir zajedničku Komunikaciju Komisije i potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 8. ožujka 2011. pod nazivom „Partnerstvo za demokraciju i zajednički napredak s južnim Sredozemljem” (COM(2011)0200),

–       uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a od 20. prosinca 2012. o moratoriju na primjenu smrtne kazne,(12)

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2014. o iskorjenjivanju mučenja u svijetu,(13)

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 2010. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 1236/2005 o trgovini određenom robom koja bi se mogla koristiti za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje,(14)

–       uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325, 1820, 1888, 1889 i 1960 o ženama, miru i sigurnosti,

–       uzimajući u obzir izvješće o pokazateljima EU-a koji se odnose na sveobuhvatan pristup u provedbi rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1325 i 1820 o ženama, miru i sigurnosti koje je Vijeće Europske unije usvojilo 13. svibnja 2011.,

–       uzimajući u obzir Vodeća načela o poslovanju i ljudskim pravima: provedba okvira Ujedinjenih naroda: „zaštita, poštovanje i pomoć” koji je Vijeće UN-a za ljudska prava odobrilo u svojoj rezoluciji 17/4 od 16. lipnja 2011.,

–       uzimajući u obzir Vodič za provedbu vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija koji je Komisija objavila 17. lipnja 2013.,

–       uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava (UNHRC) od 26. lipnja 2014. kojom se poziva na stvaranje međuvladine radne skupine otvorenog tipa čiji će zadatak biti „izrada pravno obvezujućeg međunarodnog instrumenta za reguliranje aktivnosti transnacionalnih društava i drugih poduzeća u okviru međunarodnog prava o ljudskim pravima,”

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2010. o korporativnoj društvenoj odgovornosti u međunarodnim trgovinskim sporazumima,(15)

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2006. o klauzuli o ljudskim pravima i demokraciji u sporazumima Europske unije,(16)

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2010. o ljudskim pravima i socijalnim i ekološkim standardima u međunarodnim trgovinskim sporazumima,(17)

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2010. o međunarodnoj trgovinskoj politici u kontekstu nezaobilaznih mjera povezanih s klimatskim promjenama,(18)

–       uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 14. svibnja 2012. o „Povećanju utjecaja razvojne politike Europske unije: Plan za promjenu”,

–         uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2014. o EU-u i globalnom razvojnom okviru za razdoblje nakon 2015.,(19)

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2013. o diskriminaciji na temelju kaste,(20)

–       uzimajući u obzir zajedničku Komunikaciju Komisije i potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 5. ožujka 2014. pod naslovom „Odgovorno nabavljanje minerala koji potječu iz sukobima pogođenih visokorizičnih područja: prema cjelovitom pristupu EU-a” (JOIN(2014)0008),

–       uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv korupcije,

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2013. o korupciji u javnom i privatnom sektoru: učinak na ljudska prava u trećim zemljama,(21)

–       uzimajući u obzir zaključke Vijeća o sveobuhvatnom pristupu EU-a od 12. svibnja 2014.,

–       uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 18. travnja 2013. o načelu UN-a „odgovornost za zaštitu”,(22)

–       uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–       uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–       uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8‑0023/2015),

A.     budući da se člankom 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) dodatno ojačala predanost EU-a izradi zajedničke vanjske i sigurnosne politike koja se temelji na načelima demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanju ljudskog dostojanstva, načelima jednakosti, solidarnosti i unapređenja međunarodnog prava i pravde uz poštovanje načela iz Povelje Ujedinjenih naroda, Povelje Europske unije o temeljnim pravima i međunarodnog prava; budući da u skladu s člankom 6. UEU-a „Unija pristupa Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda”;

B.     budući da se člankom 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije propisuje da se trgovinska politika EU-a temelji na načelima i ciljevima vanjskog djelovanja Unije;

C.     budući da su poštovanje, promicanje i zaštita univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava temelji vanjske i sigurnosne politike EU-a; budući da brojni autoritarni režimi dovode u pitanje univerzalnost ljudskih prava, osobito u multilateralnim forumima;

D.     budući da više od polovice svjetskog stanovništva još uvijek živi u nedemokratskim režimima te da je tijekom proteklih godina razina sloboda u svijetu u stalnom nazadovanju;

E.     budući da demokratske režime ne određuje samo održavanje izbora nego i vladavina prava, sloboda govora, poštovanje ljudskih prava, neovisno pravosuđe te nepristrana uprava;

F.     budući da će se povećanom dosljednošću unutarnje i vanjske politike EU-a u području ljudskih prava doprinijeti njegovoj vjerodostojnosti u vanjskim odnosima i na međunarodnom planu;

G.     budući da je nova potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku izjavila da će ljudska prava biti jedan od njezinih najvažnijih prioriteta te da se njima kani koristiti kao smjerokazom u okviru odnosa sa svim trećim zemljama; budući da je istaknula i predanost EU-a da bez iznimke promiče ljudska prava u svim područjima vanjskih odnosa; budući da će usvajanje novog akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju i obnova mandata posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava biti dio političkog programu EU-a na početku 2015. godine;

H.    budući da je 23. lipnja 2014. Vijeće usvojilo godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. kojim je obuhvaćena prva cijela godina provedbe strateškog okvira i akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju; budući da je 2013. također prva cijela godina novog mandata posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava; budući da bi obnašatelj te funkcije trebao pomagati Uniji da uskladi svoje aktivnosti kako bi njezino djelovanje u promicanju poštovanja ljudskih prava diljem svijeta, a posebno prava žena, bilo jasnije i izraženije;

I.      budući da su godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu i događaji koji su se zbili nakon njegova izvještajnog razdoblja neugodan podsjetnik na ozbiljne ljudske gubitke povezane s nepoštovanjem ljudskih prava; budući da nepoštovanje ljudskih prava i manjak legitimnog demokratskog sudjelovanja u trećim zemljama nepovoljno utječe na EU kada to dovodi do nestabilnosti, propalih država, humanitarnih kriza i oružanih sukoba;

J.      budući da predanost EU-a učinkovitom sustavu multilateralnih odnosa, u čijem je središtu UN, predstavlja sastavni dio vanjske politike Unije i počiva na uvjerenju da je sustav multilateralnih odnosa koji se temelji na općeprihvaćenim pravilima i vrijednostima najprikladniji za rješavanje globalnih kriza, izazova i prijetnji;

K.     budući da su EU i njezine države članice pouzdani saveznici Međunarodnog kaznenog suda (ICC) od njegova začetka pružajući mu financijsku, političku, diplomatsku i logističku podršku, promičući pritom univerzalnost Rimskog statuta i braneći njegov integritet radi jačanja njegove neovisnosti;

L.     budući da je u svojoj Rezoluciji od 17. srpnja 2014. ponovio svoju snažnu podršku usvajanju izmjena iz Kampale Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda, uključujući izmjene u pogledu zločina agresije te da je pozvao sve države članice da izmjene ratificiraju i prenesu u svoja nacionalna zakonodavstva; budući da će izmjene koje se odnose na zločin agresije doprinijeti vladavini prava na međunarodnoj razini te međunarodnom miru i sigurnosti tako što će odvraćati od protupravne upotrebe sile i na taj način aktivno doprinijeti sprečavanju takvih zločina i jačanju trajnog mira;

M.    budući da će u središtu 59. sjednice Komisije UN-a o statusu žena koja će se održati u New Yorku od 9. do 20. ožujka 2015. biti rasprava o daljnjim mjerama u vezi s Pekinškom deklaracijom i Platformom za djelovanje, uključujući trenutačne izazove koji priječe njihovu provedbu te stoga i postizanje rodne ravnopravnosti i emancipacije žena, ali i prilike za ostvarivanje rodne ravnopravnosti i emancipaciju žena u okviru programa Milenijskih razvojnih ciljeva za razdoblje nakon 2015.;

N.     budući da je besplatno osnovno obrazovanje za svu djecu temeljno pravo propisano Konvencijom UN-a o pravima djeteta iz 1989.; budući da obrazovanje djece i odraslih doprinosi smanjenju siromaštva, smrtnosti djece te promicanju dobrih ekoloških navika; budući da je pristup obrazovanju za sve suštinski povezan s Milenijskim razvojnim ciljem rodne jednakosti, posebno kada je riječ o stjecanju osnovnoškolskog obrazovanja; budući da je taj cilj daleko od toga da bude postignut;

O.     budući da su u oružanim sukobima žene i djeca, uključujući žene i djecu izbjeglice, tražitelje azila i osobe bez državljanstva, među najranjivijim društvenim skupinama te da su tijekom humanitarnih kriza raseljene djevojke suočene sa znatno većim rizicima;

P.     budući da ni za koji oblik diskriminacije i nasilja nad ženama, uključujući seksualno zlostavljanje, genitalno sakaćenje žena, prisilni brak, takozvane zločine iz časti, komercijalno seksualno iskorištavanje žena i nasilje u obitelji, ne bi trebalo biti nikakvih političkih, društvenih, vjerskih ili kulturnih opravdanja ili opravdanja povezanih s bilo kakvim narodnim ili plemenskim običajima;

Q.     budući da postoji jasna veza između korupcije i kršenja ljudskih prava; budući da se korupcijom u javnom i privatnom sektoru potiču i pogoršavaju nejednakosti i diskriminacija i sprečava jednako ostvarivanje civilnih, političkih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava; budući da je dokazano da su koruptivne radnje često povezane s kršenjima ljudskih prava, zlouporabom moći i izostankom odgovornosti;

R.     budući da su radnička i sindikalna prava diljem svijeta ozbiljno ugrožena te da poslovanja poduzeća snažno utječu na prava radnika, zajednica i potrošača u Europi i izvan nje; budući da se međunarodnim pravom o ljudskim pravima utvrđuje dužnost država da zaštite ljudska prava, da paze da se aktivnostima korporacija u njihovoj jurisdikciji ne krše ljudska prava i da se žrtvama ponude djelotvorni pravni lijekovi;

S.     budući da poduzeća mogu odigrati važnu ulogu u promicanju ljudskih prava i budući da su takva zalaganja vrlo poželjna i zavrjeđuju potporu javnih institucija diljem svijeta; budući da bi se promicanje ljudskih prava trebalo smatrati polazištem za suradnju između vlada i privatnog sektora;

T.     budući da opći sustav povlastica namijenjen trećim zemljama sadrži obveznu klauzulu o poštovanju međunarodnih konvencija o ljudskim i radnim pravima;

U.     budući da prema članku 16. Opće deklaracije o ljudskim pravima punoljetni muškarci i žene imaju pravo stupiti u brak i osnovati obitelj bez ikakvih ograničenja na osnovi rase, državljanstva ili vjeroispovijedi te da su ovlašteni na ista prava prilikom sklapanja braka, u braku i tijekom razvoda te da se brak može sklopiti samo uz slobodan i potpun pristanak osoba koje namjeravaju u njega stupiti;

V.     budući da se člankom 14. Opće deklaracije o ljudskim pravima priznaje pravo svake osobe da zatraži azil zbog progona u drugim zemljama; budući da je u Konvenciji UN-a o položaju izbjeglica jasno utvrđeno da sve izbjeglice imaju pravo na posebnu zaštitu te da ih nijedna država ne smije protjerati ili vratiti na teritorij na kojemu im prijeti progon ili im je ugrožen život ili sloboda;

W.    budući da se člankom 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima priznaje sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti; budući da se drastično povećao broj incidenata povezanih sa slobodom vjeroispovijesti ili uvjerenja, i to kao posljedica, između ostaloga, sve većeg broja sukoba s vjerskim obilježjima;

X.     budući da se člankom 25. Opće deklaracije o ljudskim pravima priznaje pravo svake osobe na „životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji” u okviru kojega majčinstvo i djetinjstvo imaju pravo na posebnu skrb i pomoć, u koju je uključena i zdravstvena skrb; budući da se obilježava 25. obljetnica Konvencije UN-a o pravima djeteta, Konvencije koju je ratificirao najveći broj zemalja u svijetu; budući da se u Rezoluciji Vijeća za ljudska prava UN-a 26/28 poziva da se sljedeći sastanak socijalnog foruma usredotoči na pristup lijekovima u skladu s pravom svih ljudi na uživanje najvišeg mogućeg standarda tjelesnog i duševnog zdravlja; budući da se u statutu Svjetske zdravstvene organizacije navodi da je uživanje najvišeg mogućeg standarda zdravlja jedno od temeljnih prava svakog čovjeka bez obzira na rasu, vjeru, političko uvjerenje, gospodarski ili socijalni status;

Y.     budući da će posljedice klimatskih promjena kao što su rast temperature, povećanje razine mora i ekstremniji vremenski uvjeti zaoštriti nestabilnosti diljem svijeta te, posljedično, povećati rizik od teških oblika kršenja ljudskih prava;

Z.     budući da je pristup čistoj pitkoj vodi i sanitarnim uvjetima ljudsko pravo koje proizlazi iz prava na primjereni životni standard te je neraskidivo povezano s pravom na najviši mogući standard tjelesnog i duševnog zdravlja, kao i s pravom na život i ljudsko dostojanstvo; budući da oko 2,6 milijardi ljudi – polovica stanovništva zemalja u razvoju – ne posjeduje ni „poboljšan” zahod, a 1,1 milijarda ljudi nema pristup pitkoj vodi ni u kojem obliku;

Aa.   budući da je ovo izvješće, iako objavljeno kao odgovor na godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. koje je usvojilo Vijeće, analiza kojom su obuhvaćena predviđanja budućih aktivnosti EU-a u tom području politike; budući da je Europski parlament u svojim rezolucijama o prošlim godišnjim izvješćima i preispitivanju strategije EU-a o ljudskim pravima istaknuo potrebu za stalnim promišljanjem vlastitog djelovanja povezanog sa stavljanjem ljudskih prava u središte svojih aktivnosti, daljnjim mjerama koje valja poduzeti nakon donošenja hitnih rezolucija o kršenju demokratskih načela, ljudskih prava i vladavine prava te poštovanjem demokratskih klauzula i ljudskih prava u svim sporazumima EU-a s trećim zemljama;

Ljudska prava u središtu vanjske politike EU-a

1.      podsjeća da je u preambuli Povelje Europske unije o temeljnim pravima utvrđeno da EU postavlja pojedinca i ljudsko dostojanstvo u središte svog djelovanja;

2.      poziva sve institucije EU-a i države članice da ljudska prava postave u središte odnosa EU-a s trećim zemljama, pa i u odnose sa strateškim partnerima te izjave i sastanke na visokoj razini; naglašava važnost da se politike EU-a o ljudskim pravima provedu učinkovito, dosljedno i koherentno, u skladu s jasno utvrđenim obvezama u članku 21. Ugovora o Europskoj uniji i strateškim okvirom EU-a o ljudskim pravima i demokraciji; pohvaljuje novu potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku zbog toga što se otvoreno zauzela za provedbu tih načela;

3.      ističe da je važno da države članice EU-a daju jednoglasnu potporu nedjeljivosti, nepovredivosti i univerzalnosti ljudskih prava te posebno ratifikaciji svih međunarodnih pravnih instrumenata za ljudska prava koje je izradio UN; poziva EU da zagovora nedjeljivost i nepovredivost ljudskih prava, pa i onih sadržanih u Međunarodnom paktu o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, u skladu s člankom 21. Ugovora o Europskoj uniji; poziva EU da dodatno promiče općeprihvaćene norme u području ljudskih prava kao polazište u suradnji s trećim zemljama i regionalnim organizacijama i u političkim dijalozima i u dijalozima o ljudskim pravima te trgovinskim pregovorima;

4.      pozdravlja odluku Komisije da se vladavina prava postavi u središte procesa proširenja; apelira na Europsku uniju da tijekom procesa proširenja pomno prati primjenu odredbi o zaštiti ljudskih prava te prava manjina;

5.      upozorava, međutim, na nepredviđene posljedice stalnog proširenja popisa ljudskih prava i uvrštavanja u njih ideološki ili politički kontroverznih pitanja jer bi to u konačnici moglo smanjiti opću potporu samoj ideji univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava;

6.      ističe da bi EU, osim ljudske patnje, trebao voditi računa i o svim posljedicama nepoštovanja ljudskih prava kada njihovo nepridržavanje i izostanak legitimnog demokratskog sudjelovanja dovodi do, između ostalog, nestabilnosti, korupcije, propalih država, humanitarnih kriza ili oružanih sukoba, pojava koje podrivaju napore EU-a u razvojnoj politici i na koje EU ili njegove države članice imaju obvezu reagirati u okviru sigurnosne i vanjske politike; u tom pogledu pozdravlja nedavne napore EU-a da kršenja ljudskih prava uključi u svoj sustav ranih upozorenja povezan sa sprečavanjem kriza; poziva, međutim, na snažnije preventivno djelovanje te potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiju i države članice da razrade instrument osmišljen za sprečavanje kriza koji će se temeljiti na ljudskim pravima te koji bi se trebao integrirati u sveobuhvatni pristup EU-a vanjskim sukobima i krizama te uključiti u predstojeću, revidiranu Europsku sigurnosnu strategiju;

7.      smatra da bi EU i njegove delegacije trebali prepoznati znakove ranog upozorenja kao što su ugnjetavanja manjina i kršenja ljudskih prava, koji su pokazatelj mogućih sukoba i humanitarnih katastrofa; poziva EU da osmisli najbolje prakse za promicanje i zaštitu ljudskih prava u situacijama nakon katastrofa i sukoba, poklanjajući pritom posebnu pozornost osobama s invaliditetom, ženama, djeci i drugim osjetljivim skupinama, pružanjem podataka i poduzimanjem mjera koje se konkretno odnose na osobe s invaliditetom, dostupnost planova za smanjenje rizika od katastrofa u kojima se vodi računa o osobama s invaliditetom, osposobljavanje cjelokupnog osoblja za pružanje odgovarajućih usluga, kao i pružanje dostupnih skloništa za hitne slučajeve i mjesta za ublažavanje posljedica velikih nesreća, usredotočujući se na uključivanje ljudskih prava u procese pružanja pomoći, oporavka i obnove te poštujući humanitarna načela čovječnosti, nepristranosti, neutralnosti i neovisnosti te pristup humanitarnoj pomoći utemeljen na potrebama;

8.      potiče Uniju da uspostavi sinergije između potpornih mogućnosti koje nude Instrument za stabilnost, Instrument financiranja za demokraciju i ljudska prava i Europska zaklada za demokraciju;

9.      izražava duboku zabrinutost zbog rastućeg broja ozbiljnih oblika kršenja ljudskih prava povezanih s terorizmom diljem svijeta; upućuje na izvješće iz 2014. u kojemu se navodi porast terorističkih aktivnosti od 62 % u razdoblju od 2012. do 2013. te povećanje broja država, s 15 na 24, u kojima je zbog terorizma živote izgubilo više od 50 osoba; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te Europsku službu za vanjsko djelovanje da zbog tog porasta prisnije surađuju s vladama u borbi protiv svih oblika terorizma;

10.    smatra da su poricanje genocida i drugih zločina protiv čovječnosti, rasizam, ksenofobija ili vjerska mržnja očigledna kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda te bi ih kao takve trebalo osuditi;

11     poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federicu Mogherini i ministre vanjskih poslova EU-a da na dnevni red Vijeća za vanjske poslove redovito stavljaju raspravu o zalaganju EU-a da se oslobode branitelji ljudskih prava, novinari, politički aktivisti i ostali pojedinci koji mirnim putem ostvaruju svoja;

Godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. kao alat za izvješćivanje u okviru politike EU-a u području ljudskih prava i demokracije

12.    pozdravlja činjenicu da je Vijeće usvojilo godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. godinu; poziva novu potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da se obveže da će u budućnosti sudjelovati na dvije godišnje rasprave o politici EU-a u području ljudskih prava i demokracije koje će se održati na plenarnim sjednicama Parlamenta te da predstavi izvješće EU-a i odgovori na izvješće Parlamenta;

13.    žali što Komisija nije dala pisani odgovor na navedenu Rezoluciju Parlamenta o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2012. te smatra da su takvi pisani odgovori iznimno važni za međuinstitucionalnu suradnju o tom pitanju te ih plenarne sjednice ne mogu nadomjestiti jer ona pruža manje vremena za promišljanje i redovito sastavljanje odgovora na sve točke koje je iznio Parlament;

14.    pohvaljuje Europsku službu za vanjsko djelovanje i Komisiju za njihovo sveobuhvatno i jasno izvješćivanje o aktivnostima EU-a koje su poduzete tijekom izvještajnog razdoblja; ponavlja, međutim, svoje stajalište da bi se upravo u izvješćima za pojedinu zemlju trebali iznijeti ključni pozitivni i negativni trendovi i ocijeniti učinkovitost djelovanja EU-a; primjećuje da bi se temeljitijim javnim izvješćivanjem, koje se konkretno zasniva na prioritetima i pokazateljima navedenima u strategijama EU-a o ljudskim pravima za pojedine zemlje koje su dosad bile povjerljive, potaknula veća dosljednost u provedbi politika uvjetovanih poštovanjem ljudskih prava i procjenama učinka politika EU-a o ljudskim pravima;

15.    i dalje smatra da bi institucije EU-a trebale zajedno stremiti poboljšanju formata godišnjeg izvješća o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu kako bi se njime doprlo do šire javnosti zadržavajući pritom njegovu sveobuhvatnost kao izvješća o provedbi strateškog okvira i akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju; podsjeća na svoju spremnost da bude dio aktivne i konstruktivne suradnje među institucijama EU-a u pripremi budućih izvješća; ponavlja svoj zahtjev da godišnje izvješće sadrži dio o primjeni akcijskog plana u državama članicama;

Provedba strateškog okvira i akcijskog plana EU-a

16.    ponovno izražava svoje zadovoljstvo zbog strateškog okvira i akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju koje je Vijeće usvojilo 2012. te koji predstavljaju prekretnicu u otvaranju novih obzora u području razvojne politike i utvrđivanja predanosti EU-a obvezama obuhvaćenih Ugovorom koje se odnose na beziznimno uključivanje ljudskih prava u sve vanjske politike EU-a;

17.    podsjeća da su ljudska prava postala bitna sastavnica vanjskog djelovanja Unije i istinsko obilježje njezina identiteta u bilateralnim, multilateralnim i institucionalnim odnosima.

18.    cijeni to što su ESVD i Komisija izvijestili Parlament o napretku u provedbi prvog akcijskog plana EU-a o ljudskim pravima i demokraciji; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te Europsku službu za vanjsko djelovanje da uključe države članice, Komisiju, Parlament, civilno društvo i regionalne i međunarodne organizacije u preispitivanje i savjetovanja koja prethode usvajanju novog akcijskog plana koji bi trebao stupiti na snagu početkom 2015. godine; pozdravlja rasprave koje su usmjerene k postizanju bolje prioritizacije ciljeva u novom akcijskom planu, poboljšanju jasnoće, djelotvornosti i dosljednosti tog alata u vanjskoj politici EU-a, ali upozorava na smanjenje opsega akcijskog plana, kao i ambicija kada je riječ o uključivanju ljudskih prava u sva područja politika EU-a;

19.    potiče sve sudionike vanjskog djelovanja EU-a da se aktivno uključe u vanjsku politiku EU-a o ljudskim pravima i da se koriste raznim instrumentima koje ona nudi te da se pobrinu da se ljudska prava u cijelosti poštuju, između ostalog, organizacijom redovitih osposobljavanja u vezi s ljudskim pravima za dužnosnike na koje se to odnosi;

20.    izražava posebnu zabrinutost u vezi s provedbom preuzetih obveza u sklopu strateškog okvira koje se odnose na stavljanje ljudskih prava u središte odnosa EU-a s trećim zemljama, uključujući odnose sa strateškim partnerima; u skladu s time potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Europsku službu za vanjsko djelovanje da usmjere pozornost na provedbu tih obveza te da omoguće uključivanje pitanja ljudskih prava i demokracije u odnose EU-a sa strateškim partnerima tijekom važnih zbivanja kao što su sastanci na vrhu te u zaključke Vijeća; nadalje preporučuje da, kad god dođe do ozbiljnog kršenja ljudskih prava u partnerskoj zemlji s kojom je sklopljen sporazum, EU poduzme odlučnije korake u nametanju primjerenih sankcija navedenih u klauzulama o ljudskim pravima iz predmetnog sporazuma, uključujući i moguću (privremenu) obustavu sporazuma;

21.    poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da u suradnji sa svim povjerenicima sastavi program kojim će se ljudska prava integrirati u razne aktivnosti EU-a, posebno u područjima razvoja, migracije, okoliša, zapošljavanja, zaštite podataka na internetu, trgovine, ulaganja, tehnologije i poslovanja;

22.    pozdravlja to što se potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku otvoreno izjasnila o potrebi da se preispita strategija EU-a prema svim njegovim strateškim partnerima, pa i Kini i Rusiji, te je poziva da tijekom svog mandata pitanja ljudskih prava u tim zemljama stavi u prvi plan i to na način da istakne da se ozbiljnim kršenjima ljudskih prava ugrožavaju bilateralni odnosi između EU-a i njegovih strateških partnera;

Mandat posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava

23.    priznaje važnost mandata dodijeljenog prvom posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava i čestita trenutačnom vršitelju te funkcije na njegovu dosadašnjem radu; potiče posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava da i dalje radi na jačanju vidljivosti EU-a i suradnje s multilateralnim i regionalnim mehanizmima za ljudska prava (UN, Vijeće Europe, OESS, ASEAN, Afrička unija, Organizacija islamske suradnje), da promiče ključne tematske prioritete EU-a, uključujući one koji se odražavaju u nedavno usvojenim smjernicama EU-a o ljudskim pravima, da radi na osnaživanju civilnog društva diljem svijeta te da doprinosi uključivosti, dosljednosti, sustavnosti i djelotvornosti politika EU-a o ljudskim pravima i pronađe pravu ravnotežu između javne i tihe diplomacije; potvrđuje da postoji potreba za većom vidljivošću uloge posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava kojemu se, uz potporu raznih službi institucija EU-a u cilju dobre koordinacije, treba priskrbiti i pravo inicijative i istupanja u javnost;

24.    poziva Vijeće da kao opće načelo usvoji praksu sustavne suradnje s posebnim predstavnikom EU-a za ljudska prava u mandatu budućih posebnih predstavnika za ljudska prava na temelju njihove zemljopisne raspoređenosti;

25.    traži da se položaj posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava zadrži kako bi postao stalna funkcija čiji vršitelj dužnosti raspolaže odgovarajućim sredstvima za obavljanje svoje zadaće, u što se ubraja i korištenje javnom diplomacijom;

Unutarnja/vanjska dosljednost politike EU-a u području ljudskih prava i demokracije

26.    ističe da politika ljudskih prava EU-a mora biti usklađena s obvezama koje proizlaze iz Ugovora kako bi se zajamčila usklađenost unutarnjih i vanjskih politika te izbjegli dvostruki standardi; stoga poziva na usvajanje zaključaka Vijeća za vanjske poslove o ljudskim pravima u pogledu strateških partnera; u tom pogledu poziva da se uvedu zajednički pragovi za najmanji broj pitanja o ljudskim pravima koja države članice i dužnosnici EU-a moraju iznijeti u razgovorima sa svojim strateškim partnerima, vodeći pritom računa o stanju u svakoj od tih država;

27.    naglašava da je dosljednost djelovanja Unije u pogledu trećih zemalja preduvjet njezine vjerodostojnosti i djelotvornosti te da odstupanja i nedosljednosti štete njezinu djelovanju i mogu dovesti do toga da se stajališta Unije o ljudskim pravima zanemare; podsjeća na to da je dosljednost, unatoč brojnim poteškoćama, i dalje prioritet vanjske politike te da to mora biti okosnica mandata svih sudionika te politike;

28.    nadalje, bitno je da se zahtjevi u pogledu ljudskih prava koje je Unija postavila u odnosima s trećim zemljama primjenjuju i na države članice; stoga podsjeća da Europski parlament svake godine usvaja godišnje izvješće o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji koje sastavlja Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove;

29.    poziva ESVD da ojača kontrolu i transparentnost sredstava EU-a namijenjenih obrani ljudskih prava i upravljanje njima;

30.    ističe da rusko pripojenje Krima i stalna umiješanost vojske u istočnoj Ukrajini predstavljaju velike izazove; naglašava da je ta politika agresije nastavak ruskog naginjanja autoritarnoj vlasti koje je popraćeno pogoršanjem stanja ljudskih prava u toj zemlji; naglašava da je Rusija sada „strateški izazov” za EU te da više ne ispunjava kriterije strateškog partnerstva;

31.    poziva EU da odlučno odgovori na izazove ljudskih prava u Uniji kao što je situacija s Romima, postupanje s izbjeglicama i migrantima, diskriminacija skupine osoba LGBTI, uvjeti pritvora i sloboda medija u državama članicama, kako bi očuvala vjerodostojnost i dosljednost u okviru svoje vanjske politike ljudskih prava; žali zbog činjenice da je romska manjina i dalje izložena diskriminaciji, rasizmu i socijalnom isključenju u EU-u i u zemljama kandidatkinjama na zapadnom Balkanu te u Turskoj; u tom pogledu napominje da je poštovanje prava manjina jedan od ključnih izazova strategije proširenja za razdoblje od 2014. do 2015. koju je izradila Komisija;

Instrumenti politike ljudskih prava EU-a

Državne strategije za ljudska prava i uloga delegacija EU-a

32.    pohvaljuje ESVD na uspješno okončanom prvom ciklusu državnih strategija za ljudska prava koje su osmišljene sa snažnim naglaskom na uključenost i sudjelovanje delegacija EU-a; međutim, žali što i dalje postoji manjak transparentnosti u pogledu sadržaja državnih strategija, posebno zbog toga što Parlament nema uvid u njih, te još jedanput poziva da se objave barem ključni prioriteti iz svake državne strategije te da Parlament dobije pristup tim strategijama, čime bi se ostvario odgovarajući stupanj nadzora; potiče ESVD da izradi pokazatelje kojima će ocijeniti učinkovitost tih strategija te da se izričitije bavi dijelovima o pojedinačnim državama iz godišnjeg izvješća o stanju ljudskih prava i demokraciji jer ti dijelovi čine izvješća o provedbi državnih strategija; podsjeća EU-a na njegovu obvezu da državne strategije za ljudska prava uključi u izradu svih politika o odnosima s trećim zemljama, pa i u dijaloge o ljudskim pravima i političke dijaloge;

33. ističe potrebu za time da delegacije EU-a izrade godišnje izvješće o svojim aktivnostima u području ljudskih prava;

34.    pozdravlja gotovo dovršenu mrežu kontaktnih točaka za ljudska prava i službenika za vezu s braniteljima ljudskih prava u delegacijama EU-a; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i ESVD da razrade jasne operativne smjernice za svoje uloge u delegacijama kako bi se ostvario puni potencijal delegacija, izradili priznati standardi i izbjegle nedosljednosti među delegacijama EU-a;

35.    potiče jačanje suradnje između diplomatskih mreža država članica i delegacija EU-a u svijetu kako bi se doprinijelo raspravama radnih skupina o ljudskim pravima u trećim zemljama;

36.    poziva ESVD da se pobrine da se o slučajevima pritvorenih aktivista za ljudska prava raspravlja na svim sastancima na visokoj razini između EU-a i trećih zemalja, pa i na sastancima Vijeća za suradnju/Vijeća za pridruživanje; ustraje na tome da bi sve državne strategije za ljudska prava između EU-a i trećih zemalja trebale sadržavati dio o pritvorenim aktivistima za ljudska prava;

37.    podsjeća na obvezu da se ljudska prava integriraju u sve procjene učinaka EU-a; ističe da je to važno kako bi EU poštovao, zaštitio i ostvario ljudska prava te kako bi se provedbom njegove vanjske politike i njegovih aktivnosti konsolidirala ljudska prava u inozemstvu; poziva EU da boljim savjetovanjem i koordinacijom s civilnim društvom i institucijama EU-a poboljša kvalitetu i sustavnost svojih procjena učinaka o ljudskim pravima;

Dijalozi i savjetovanja o ljudskim pravima

38.    ponavlja da podupire posebne dijaloge o ljudskim pravima kao instrumente politike EU-a o ljudskim pravima, pod uvjetom da to nije cilj sam po sebi, već sredstvo kojim bi se postiglo da druga strana preuzme konkretne obveze i zacrta konkretne ciljeve; prepoznaje važnost sudjelovanja u posebnim dijalozima o ljudskim pravima, posebno sa zemljama koje imaju ozbiljne probleme s ljudskim pravima; međutim, ističe da je nužno da EU dođe do jasnih političkih zaključaka kada dijalozi o ljudskim pravima ne vode povoljnim ishodima zbog nedostatka volje druge strane da djeluje u dobroj vjeri ili nedostatka iskrene predanosti reformama, te da stavi naglasak na korištenje javnom diplomacijom kako bi se zajamčilo očuvanje vjerodostojnosti politike EU-a o ljudskim pravima u javnosti; nadalje, upozorava na opasnost od udaljavanja rasprava o ljudskim pravima od političkih dijaloga na visokoj razini; ustraje na tome da EU odgovorno i transparentno iznosi pojedinačne slučajeve političkih zatvorenika i branitelja ljudskih prava čija je sigurnost ugrožena ili su u pritvoru; poziva na to da ako dođe do teških oblika kršenja ljudskih prava, da se to uvrsti u središte političkog dijaloga na svim razinama;

39.    potiče ESVD da razradi sveobuhvatan mehanizam preispitivanja za bolju ocjenu dijaloga u kontekstu njihova neuspjeha u postizanju važnih i konkretnih rezultata; dodatno potiče EU da ojača svoje pokazatelje za mjerenje uspješnosti te da poveća djelotvornost dijaloga, čime bi se zemlje u kojima dolazi do ozbiljnih kršenja ljudskih prava približile međunarodnim normama o ljudskim pravima; potiče EU da u kontekstu, primjerice, neuspjeha da se u okviru dijaloga između EU-a i Kine postignu ozbiljni i konkretni rezultati i nedavnih zbivanja u Hong Kongu preispita svoju strategiju o ljudskim pravima i usvoji dosljedan i jedinstven strateški pristup ljudskim pravima;

40.    žali što zbog različitosti struktura, formata, učestalosti, korištenih metoda i povjerljivog karaktera tih razmjena gledišta ne postoje ni istinski mehanizam za njihovo praćenje i preispitivanje ni pokazatelji njihova razvoja; preporučuje da ciljevi svakog dijaloga budu jasni i da se u suradnji s Parlamentom preispitaju njihovi rezultati;

41.    potiče ESVD da nastavi surađivati sa svim državama s kojima trenutačno vodi dijaloge o ljudskim pravima i to na način da od njihovih vlasti zatraži konkretna obećanja te da redovito prati obradu njihovih zahtjeva iznesenih tijekom savjetovanja;

Smjernice EU-a o ljudskim pravima

42.    pozdravlja to što je tijekom izvještajnog razdoblja za 2013. Vijeće usvojilo smjernice Europske unije o ljudskim pravima lezbijskih, homoseksualnih, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba i smjernice o slobodi vjere ili uvjerenja, ali i smjernice EU-a o slobodi izražavanja na internetu i izvan njega koje su usvojene 2014. godine;

43.    podsjeća na to da usvajanje smjernica ne bi trebalo dovesti do selektivnosti ljudskih prava s obzirom na to da su načela univerzalnosti i nedjeljivosti i dalje ključna; poziva Komisiju da zajedno s Parlamentom i predstavnicima civilnog društva utvrdi kriterije za odabir tema koje će biti uvrštene u te smjernice kako bi postupak odabira bio jasan;

44.    poziva Komisiju da dovrši smjernice, kojima bi se trebali utvrditi jasni ciljevi, kriteriji, sredstva, vremenski rasporedi i pokazatelji te koje bi trebale biti redovito preispitivane, standardizacijom njihova sadržaja i oblika kako bi bile jasnije; u vezi s time podsjeća da je Parlament nedavno preporučio da smjernice o mučenju budu „djelotvorne i usmjerene prema postizanja rezultata”;

45.    preporučuje da sudionici civilnog društva u većoj mjeri sudjeluju u razradi, ocjenjivanju i preispitivanju smjernica;

46.    potiče ESVD i Vijeće da poduzmu odgovarajuće mjere radi ocjene i provedbe smjernica EU-a u pojedinačnim državama; potiče ESVD i države članice da sudjeluju i u redovitim osposobljavanjima i rade na podizanju razine osviještenosti osoblja ESVD-a i delegacija EU-a, pa i diplomata država članica, kako bi se zajamčilo da smjernice EU-a o ljudskim pravima ostvare svoj predviđeni učinak u oblikovanju trenutačnih politika na terenu;

Politika EU-a u podršci demokratizacije i izbora

47.    ističe da demokratske režime ne određuje samo održavanje izbora nego i poštovanje vladavine prava, sloboda govora, ljudska prava, neovisno pravosuđe te nepristrana uprava; poziva Komisiju i ESVD da pruže potporu tekućim demokratskim procesima u trećim zemljama; naglašava u tom pogledu važnost popratnih mjera za izvješća i preporuke misija za promatranje izbora koje se rabe kao dio plana EU-a za pružanje potpore demokraciji u dotičnoj državi i za dodjeljivanje posebne uloge glavnom promatraču u praćenju nadzora provedbe preporuka kao sastavnog dijela sveobuhvatnog pristupa demokraciji Parlamenta i uz potporu stalnih tijela Parlamenta; prima na znanje pozitivnu ulogu koju misije EU-a za promatranje izbora mogu odigrati u postupku izgradnje vjerodostojnosti EU-a kao partnera;

48.    poziva EU da nastavi raditi na utvrđivanju najboljih praksi u tom području kako bi pružio podršku i ojačao procese demokratizacije; potiče razvoj i političkih i operativnih alata koji će se primjenjivati u prioritetnim državama kako bi se u pristup EU-a na dosljedan, fleksibilan i vjerodostojan način uključila ljudska prava i mjere potpore demokraciji, uključujući mjere posredovanja i za sprečavanje sukoba;

49.    ističe da se proces političke tranzicije i demokratizacije treba provoditi poštujući ljudska prava uz promicanje pravde, transparentnosti, odgovornosti, pomirenja, vladavine prava te uspostavu demokratskih institucija; poziva EU da sustavno pruža potporu slobodno i pošteno izabranim parlamentima; naglašava potrebu da se ulaže u poboljšanje dijaloga između vladajućih i opozicijskih stranaka;

50.    podsjeća da je Europska unija nakon arapskog proljeća redefinirala svoju politiku susjedstva prema južnom Sredozemlju i ustrajala na ulozi civilnog društva i načelu „više za više” kako bi se sklopila čvršća partnerstva sa susjednim zemljama i poduprle njihove demokratske reforme i tranzicije;

51.    smatra da bi pristup „više za više” trebao biti glavna smjernica u odnosima EU-a sa svim trećim zemljama, da EU treba dodijeliti napredan status partnerskim zemljama samo ako su ispunjeni jasni zahtjevi u pogledu ljudskih prava i demokracije te da ne bi trebao oklijevati da zamrzne taj status ako se ti zahtjevi prestanu ispunjavati;

52.    poziva na djelotvornu uporabu novih tehnologija i interneta kako bi informacije o ljudskim pravima i demokraciji, kao i programima EU-a, bile što dostupnije ljudima diljem svijeta;

53.    pozdravlja dosad izvršene aktivnosti devet delegacija EU-a u odabranim oglednim zemljama u cilju povećanja dosljednosti potpore demokraciji u vanjskim odnosima EU-a koje su pokrenute u okviru zaključaka Vijeća iz 2009. i 2010. i obuhvaćene strateškim okvirom i akcijskim planom EU-a za ljudska prava i demokraciju iz 2012.;

54.    traži da Komisija i ESVD pojačaju svoju koordinaciju s Parlamentom u pogledu druge generacije oglednih zemalja kako bi se zajamčilo sudjelovanje i razmjena znanja svih institucija EU-a u djelotvornom pružanju potpore demokraciji u trećim zemljama;

55.    čestita Europskoj zakladi za demokraciju na njezinu učinkovitom radu u promicanju demokracije u našem susjedstvu te podupire oprezno proširenje njezina mandata na druga društva koja se bore za demokratizaciju; poziva države članice da u duhu solidarnosti i obveze pruže dovoljno sredstava proračunu zaklade kako bi se zajamčila najfleksibilnija i najdjelotvornija potpora lokalnim aktivistima za demokratske promjene;

56.    naglašava važnost jačanja uloge žena u promicanju ljudskih prava i demokratskih reforma, podupiranju sprečavanja sukoba te jačanju političkog sudjelovanja i zastupljenosti; napominje da bi u tom pogledu u obzir trebalo uzeti i preporuke iz izvješća misija EU-a za promatranje izbora o potpunom i jednakom sudjelovanju žena u izbornom procesu te djelovati u skladu s njima;

57.    podsjeća na to da je proširenje bila najuspješnija mjera demokratizacije koju je EU proveo te naglašava da bi pregovori sa zapadnim Balkanom i dalje trebali biti glavni instrument pomoći tim zemljama da uspostave funkcionirajuća demokratska društva;

Podrška EU-a braniteljima ljudskih prava

58.    pozdravlja zaključke Vijeća posvećene braniteljima ljudskih prava na desetu obljetnicu smjernica EU-a o braniteljima ljudskih prava; nadalje, pohvaljuje Komisiju za povećanu upotrebu sredstava europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava radi pružanja novčanih potpora braniteljima ljudskih prava suočenima s neposrednom opasnosti i potiče Komisiju da dodatno istraži nove načine podupiranja branitelja ljudskih prava; u tom smislu podsjeća na važnost Europske zaklade za demokraciju (EED) kao instrumenta za promicanje i zaštitu aktivista za demokraciju, blogera i novinara diljem svijeta;

59.    žali zbog činjenice da su progon i marginalizacija branitelja ljudskih prava i dalje široko rasprostranjena praksa diljem svijeta, posebice u državama koje ne priznaju univerzalnost ljudskih prava;

60.    poziva EU da stavi poseban naglasak na problem pritvorenih aktivista za ljudska prava diljem svijeta te potrebu da EU kolektivno pojača aktivnosti kako bi se ti pojedinci pustili na slobodu osnivanjem, između ostalog, interne radne skupine Europskog parlamenta koja bi u okviru prisne suradnje s civilnim društvom pomno pratila slučajeve pritvorenih aktivista diljem svijeta;

61.    ponavlja svoj poziv ESVD-u da nastavi štititi nevladine organizacije, branitelje ljudskih prava, aktiviste civilnog društva, novinare i odvjetnike jačanjem učinkovitosti dijaloga EU-a o ljudskim pravima i promicanjem tematskih prioriteta EU-a i smjernica o ljudskim pravima; u tom pogledu potiče da se u cilju provedbe političkih ciljeva EU-a povedu kampanje namijenjene braniteljima ljudskih prava, pa i u udaljenim područjima u trećim zemljama;

62.    poziva ESVD i Europsku komisiju da se pobrinu da potpore EU-a i drugi programi budu dostupni ne samo velikim nevladinim organizacijama nego i lokalnim kapacitetima; stoga potiče na to da se smanji birokratsko opterećenje, pazeći pritom da se ne umanji razina odgovornosti u postupcima prijave i računovodstva, te da se uzme u obzir povećani pritisak kojemu je izloženo civilno društvo u represivnim režimima; poziva na to da se usvoji pragmatičniji pristup prema tranzicijskim društvima radi pružanja potpore odgovarajućim organizacijama i pojedincima;

63.    traži da ESVD i delegacije EU-a surađuju s braniteljima ljudskih prava i nevladinim organizacijama u okviru pragmatičnog političkog dijaloga koji je usmjeren na pronalazak najboljih načina ostvarivanja povoljnog okruženja za njihovo djelovanje; traži od EU-a da ojača svoju aktivnu diplomaciju u trećim zemljama i osnaži položaj kontaktnih točaka za ljudska prava sustavnim navođenjem imena političkih zatvorenika, praćenjem suđenja i posjetima zatvorima te praćenjem tih postupaka kako bi ljudska prava postala dio svakodnevnog političkog rada delegacija EU-a; ističe da je potrebno da se EU koristi javnom diplomacijom u potpori braniteljima ljudskih prava i poziva na to da se zatočeni aktivisti za ljudska prava puste na slobodu; ustraje na tome da se viši predstavnici EU-a, posebice potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, predsjednik Vijeća, povjerenici, posebni predstavnici EU-a te vladini službenici iz država članica redovito sastaju s braniteljima ljudskih prava, pogotovo kada putuju u države u kojima je civilno društvo izloženo pritisku;

64.    poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku EU-a i ministre vanjskih poslova EU-a da održe godišnji sastanak Vijeća za vanjske poslove posvećen raspravi o nastojanjima EU-a da oslobodi branitelje ljudskih prava, novinare, političke aktiviste i ostale pojedince koji ostvaruju svoja prava mirnim putem, obraćajući posebnu pozornost na slučajeve spomenute u rezolucijama Europskog parlamenta o raspravama o temi slučajeva kršenja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava;

Podrška EU-a univerzalnim ljudskim pravima i multilateralnim organizacijama za ljudska prava

65.    podsjeća na predanost Parlamenta i njegova Pododbora za ljudska prava pružanju potpore snažnom multilateralnom sustavu ljudskih prava pod okriljem UN-a, uključujući i Treći odbor Opće skupštine, Vijeće UN-a za ljudska prava, ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava i rad povezanih specijaliziranih agencija UN-a kao što su Međunarodna organizacija rada i Posebni postupci UN-a;

66.    podsjeća na važnost presuda Europskog suda za ljudska prava u pogledu poštovanja i konsolidacije ljudskih prava kao temeljnih vrijednosti i načela te njihova izvršavanja u dotičnim zemljama;

67.    podsjeća na svoje čvrsto stajalište o institucionaliziranju svoje nazočnosti na zasjedanjima Opće skupštine UN-a koje je iznio u svojoj Rezoluciji od 7. veljače 2013. o prioritetima EU-a u Vijeću za ljudska prava te smatra da je nastavak slanja izaslanstva Europskog parlamenta na važne sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava i Opće skupštine UN-a neophodno te žali što je 2014. ta praksa prekinuta;

68.    podsjeća na važnost aktivnog sudjelovanja EU-a u svim mehanizmima UN-a za ljudska prava, posebno u Trećem odboru Opće skupštine i Vijeću za ljudska prava; potiče države članice EU-a da to čine sudjelovanjem u oblikovanju i donošenju rezolucija aktivnim prisustvovanjem na raspravama i u konstruktivnim dijalozima te davanjem izjava; snažno podržava sve češću praksu međuregionalnih inicijativa koje pokreće EU;

69.    ponovno naglašava važnost djelotvorne koordinacije i suradnje između ESVD-a, Komisije, Parlamenta i država članica EU-a u području ljudskih prava; potiče ESVD da pravodobnim i sadržajnim savjetovanjima poveća dosljednost EU-a, posebno u okviru delegacija EU-a u New Yorku i Ženevi, kako bi jednoglasno iznio stajalište EU-a;

70.    podsjeća na važnost djelovanja Europske unije u okviru Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) u trenutku kada ta organizacija obilježava 40 godina postojanja; potiče jačanje veza između EU-a, OESS-a i Vijeća Europe;

71.    također podsjeća na važnost rada koji Vijeće Europe obavlja u tom pogledu te na potrebu za što skorijim pristupanje Europske unije Europskoj konvenciji o ljudskim pravima u skladu s Ugovorima;

72.    ponovno potvrđuje važnost uključivanja rezultata rada iz New Yorka i Ženeve u kontekstu Opće skupštine UN-a, Trećeg odbora i Vijeća za ljudska prava u relevantne unutarnje i vanjske aktivnosti EU-a radi ostvarivanja dosljednosti;

Politika EU-a o međunarodnom kaznenom pravosuđu i Međunarodnom kaznenom sudu

73.    ponavlja da daje punu podršku radu Međunarodnog kaznenog suda na ukidanju nekažnjivosti počinitelja najtežih oblika kaznenih djela koja nailaze na osudu u očima međunarodne zajednice te ostvarivanju pravde za žrtve ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida; ostaje na oprezu u vezi s bilo kakvim pokušajem podrivanja legitimiteta ili neovisnosti Međunarodnog kaznenog suda; podsjeća na njegovu ključnu ulogu u sudskim postupcima koji su ujedno i postupci pomirenja; potiče EU i države članice da surađuju s Međunarodnim kaznenim sudom i da mu pruže snažnu diplomatsku i političku potporu u bilateralnim odnosima i na svim forumima, uključujući UN; izražava zabrinutost zbog toga što nekoliko uhidbenih naloga još uvijek nije izvršeno; poziva EU i države članice te posebne predstavnike EU-a da aktivno promiču Međunarodni kazneni sud, izvršavanje njegovih odluka i borbu protiv nekažnjivosti za zločine iz Rimskog statuta; smatra da je povećanje broja država potpisnica važan korak u jačanju univerzalnosti Međunarodnog kaznenog suda;

pozdravlja to što je Republika Côte d'Ivoire u veljači 2013. ratificirala Rimski statut, ali žali što nijedna država nije ratificirala Statut 2014. godine; potiče EU i države članice da pojačaju svoja nastojanja u promicanju ratifikacije i primjene Rimskog statuta kako bi se u okviru međunarodnog prava žrtvama ozbiljnih zločina olakšao pristup pravdi;

poziva države članice EU-a da, kao potpisnice Rimskog statuta, Međunarodnom kaznenom sudu namijene sredstva koja su mu potrebna da svoj mandat uspješno privede kraju; potiče EU da i dalje bude aktivan u okviru međunarodnog kaznenog pravosuđa i da pruža pomoć Međunarodnom kaznenom sudu, između ostalog, pružanjem potpore sudionicima civilnog društva sredstvima iz europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava;

74.    ponavlja svoj poziv za imenovanje posebnog predstavnika EU-a za međunarodnu pravdu i međunarodno humanitarno pravo kako bi tim temama dao važnost i vidljivost koju zaslužuju i učinkovito unaprijedio program EU-a te borbu protiv nekažnjivosti integrirao u sve oblike vanjskog djelovanja EU-a;

75.    žali što Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda još uvijek nije uvršten na popis konvencija koje je potrebno usvojiti za postizanje statusa GSP+ u okviru nove Uredbe o Općem sustavu povlastica (GSP); navodi da brojni kandidati za status GSP+ (npr. Armenija i Pakistan) nisu potpisnice Statuta ili ga nisu ratificirale; ponavlja svoju preporuku da Rimski statut bude dodan na budući popis konvencija;

76.    ponavlja svoj poziv EU-u da usvoji zajedničko stajalište o zločinu agresije i izmjenama iz Kampale i poziva države članice EU-a da što prije usklade nacionalna zakonodavstva s definicijama sadržanima u izmjenama iz Kampale i drugim obvezama iz Rimskog statuta kako bi se državama članicama omogućilo da provode nacionalne istrage i kaznene progone te poboljšaju suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom;

77.    poziva sve države članice da zakonski priznaju armenski genocid koji obilježava 100. obljetnicu te da zajedno s institucijama EU-a promiču njegovo priznavanje;

78.    potiče ESVD da promiče dobre prakse u pogledu prava, zaštite i potpore žrtvama zločina i nasilja u trećim zemljama te da sudjeluje u razmjeni antikorupcijskih politika s trećim zemljama s obzirom na to da do nekažnjavanja i uskraćivanja pravde žrtvama često dolazi upravo zbog korupcije;

Mjere EU-a protiv smrtne kazne

79.    ponovno ističe svoje jasno protivljenje smrtnoj kazni te potiče EU i države članice da ukidanje smrtne kazne u svijetu ostane jedan od prioriteta politike ljudskih prava EU-a; potiče ESVD da ostane na oprezu u pogledu zbivanja diljem svijeta i da se koristi svim sredstvima utjecaja koja su mu na raspolaganju;

80.    pruža punu potporu Rezoluciji Opće skupštine UN-a iz prosinca 2014. o uvođenju „Moratorija na izvršenje smrtne kazne”;(23)

81.    poziva EU da se i dalje koristi suradnjom i diplomacijom na svim forumima diljem svijeta radi ukidanja smrtne kazne u skladu sa smjernicama EU-a o smrtnoj kazni, te da se pobrine da se svakoj osobi kojoj prijeti smaknuće jamči pravo na pravično suđenje lišeno mučenja ili bilo kojeg drugog oblika zlostavljanja u svrhu iznuđivanja priznanja;

82.    izražava zabrinutost zbog zabilježenog rasta broja smaknuća diljem svijeta od 2012. do 2013. unatoč činjenici da su ta smaknuća ograničena na mali broj zemalja; poziva EU da poduzme mjere u pogledu kontinuirano visokog broja smaknuća u Kini i Iranu i nastavka smaknuća 2013. u Indoneziji, Kuvajtu, Nigeriji i Vijetnamu, smaknuća maloljetnika u Iranu, Saudijskoj Arabiji i Jemenu 2013. te primjetnog rasta smaknuća u Iraku i Saudijskoj Arabiji;

83.    pozdravlja oživljenu raspravu u Sjedinjenim Američkim Državama o arbitrarnosti i pogrešivoj naravi smrtne kazne, kampanju da se zaustavi dotok sredstava iz Europe u Sjedinjene Američke Države koja se rabe u smaknućima te ukidanje smrtne kazne u državi Maryland 2013. godine; potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava i Europsku službu za vanjsko djelovanje da surađuju s federalnim vlastima SAD-a i vladama federalnih država kako bi se ubrzalo ukidanje smrtne kazne u Sjedinjenim Američkim Državama i na taj način konkretnim poboljšanjima ljudskih prava, međunarodne pravde i demokracije pojačala transatlantska međunarodna suradnja;

84.    potiče Komisiju da se koristi novom fleksibilnošću koju joj sada nudi europski instrument za demokraciju i ljudska prava kako bi istražila nove načine promicanja ukidanja smrtne kazne i poduprla mjere za sprječavanje smrtnih kazni ili smaknuća;

85.    naglašava kako je važno da EU i dalje prati uvjete pod kojima se pogubljenja izvršavaju u zemljama koje imaju smrtnu kaznu i da podupre zakonsku i ustavnu reformu za njezino potpuno ukidanje;

86.    podsjeća na svoje čvrsto uvjerenje da smrtna kazna, kao kršenje prava na osobni integritet i ljudsko dostojanstvo, krši zabranu okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg kažnjavanja u okviru međunarodnog prava te poziva ESVD i države članice da službeno potvrde tu nekompatibilnost i u skladu s time prilagode politiku EU-a o smrtnoj kazni; naglašava potrebu za time da se odgovarajuće smjernice EU-a o smrtnoj kazni i mučenju sagleda kao općeprisutnu odliku;

Mjere EU-a protiv mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja

87.    potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i ESVD u svjetlu stalnih izvješća o široko rasprostranjenim praksama mučenja i zlostavljanja diljem svijeta da pojačaju napore EU-a u borbi protiv mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja; ponavlja svoju zabrinutost da je djelovanje EU-a na tom području i dalje uglavnom nedovoljno i ne ispunjava svoje obveze u okviru smjernica EU-a o mučenju; posebno poziva na veću potporu EU-a u uspostavljanju i jačanju nacionalnih i regionalnih mehanizama za sprečavanje mučenja; prima na znanje Komisijin prijedlog uredbe od 14. siječnja 2014. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1236/2005 o trgovini određenom robom koja bi se mogla koristiti za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te time odgovara na rezoluciju Parlamenta od 17. lipnja 2010.;

88.    ističe da prema člancima 7. i 8. Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda mučenje koje se provodi sustavno ili u velikim razmjerima može predstavljati ratni zločin ili zločin protiv čovječnosti; ističe da načelo „odgovornosti za zaštitu” daje međunarodnoj zajednici određenu odgovornost koju je ona dužna izvršiti;

89.    potiče ESVD da pomno razmotri zaključke Odbora Ujedinjenih naroda protiv mučenja, pododbora uspostavljenog u okviru Fakultativnog protokola uz Konvenciju protiv mučenja, i Odbora Vijeća Europe za sprečavanje mučenja o pojedinim državama te da o tim pitanjima sustavno raspravlja u političkim dijalozima s dotičnim državama kao i u javnim izjavama; poziva ESVD, posebno izaslanstva EU-a, i države članice, a posebno njihova veleposlanstva na mjestu događanja, da također pojačaju provedbu smjernica EU-a o mučenju i drugom okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju; potiče države članice da pojačaju kontrolu trgovine robom koja se može upotrebljavati za mučenje ili neljudsko i ponižavajuće postupanje kao i kontrolu trgovine robom s dvojnom namjenom i trgovine tehnologijom;

90.    naglašava da su članovi ranjivih skupina, poput etničkih, jezičnih i vjerskih manjina, češće izloženi mučenju ili zlostavljanju u pritvoru te im stoga treba posvetiti posebnu pozornost;

91.    osuđuje što se izvoz proizvoda i oružja europskih poduzeća može upotrijebiti u svrhu mučenja ili drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja, uključujući i u okviru suzbijanja prosvjeda; u tom kontekstu podupire postupak revizije Uredbe (EZ) br. 1236/2005;

92.    ponovno napominje važnost učinkovitih mehanizama kontrole izvoza određenih lijekova koji se mogu upotrebljavati za smaknuća i opreme koja se može upotrebljavati za mučenje; poziva Komisiju da se pozabavi preostalim propustima u uredbi uvođenjem univerzalne klauzule o krajnjoj namjeni kojom bi se zabranio izvoz svih lijekova koji bi se mogli rabiti za mučenje ili pogubljenja;

93.    poziva Uniju i njezine države članice da se potrude da sve treće zemlje ratificiraju Međunarodnu konvenciju o zaštiti svih osoba od prisilnih nestanaka od 20. prosinca 2006.;

Ljudska prava u trgovinskim sporazumima EU-a i drugim međunarodnim sporazumima

94.    poziva Europsku uniju da osigura da trgovinski sporazumi sklopljeni s trećim zemljama podupiru njihov gospodarski i društveni razvoj i jamče dobro upravljanje prirodnim resursima, uključujući zemlju i vodu; ponavlja svoj poziv za sustavnim uključivanjem obvezujućih i izvršivih klauzula o ljudskim pravima o kojima se ne pregovara u međunarodne sporazume EU-a, uključujući trgovinske i investicijske sporazume koji su sklopljeni ili se trebaju sklopiti s trećim zemljama, te poziva na bolje savjetovanje s Parlamentom u ranim fazama pregovaračkog postupka za trgovinske i investicijske sporazume, na učinkovito praćenje primjene klauzula o ljudskim pravima i na izvještavanje Parlamenta o pitanju ljudskih prava u okviru sporazuma;

95.    podsjeća da trgovinska politika doprinosi ostvarivanju općih ciljeva Europske unije te da je u skladu s člankom 207. UFEU-a trgovinska politika EU-a vođena „u kontekstu načela i ciljeva vanjskog djelovanja Unije”; ističe da u skladu s člankom 3. UEU-a Unija treba doprinositi „miru, sigurnosti, održivom razvoju Zemlje, solidarnosti i uzajamnom poštovanju među narodima, slobodnoj i poštenoj trgovini, iskorjenjivanju siromaštva i zaštiti ljudskih prava, osobito prava djeteta, te strogom poštovanju i razvoju međunarodnog prava, uključujući poštovanje načela Povelje Ujedinjenih naroda”;

96.    poziva Komisiju da prilikom izrade buduće trgovinske strategije uzme u obzir bitnu ulogu trgovinskih i međunarodnih sporazuma u promicanju ljudskih prava na međunarodnoj razini;

97.    naglašava da je potrebno nastaviti multilateralnu suradnju i dijalog o ljudskim pravima između Europske unije i posebice Svjetske trgovinske organizacije i Ujedinjenih naroda kako bi se zajamčio multilateralni trgovinski okvir kojim se doprinosi poštovanju ljudskih prava;

98.    ističe da je opći sustav povlastica (GSP) osmišljen na način kojim će se zajamčiti da zemlje korisnice poštuju načela iz međunarodnih konvencija o ljudskim pravima i temeljne standarde rada i da uključuje poseban sustav dodatnih carinskih povlastica za promicanje ratifikacije i učinkovite provedbe temeljnih međunarodnih konvencija o ljudskim pravima i pravima radnika, zaštiti okoliša i dobrom upravljanju; podsjeća da nepridržavanje uvjeta može dovesti do obustave trgovinskog sustava; ističe važnost redovnog praćenja i ocjenjivanja provedbe međunarodnih konvencija u zemljama korisnicama sustava GSP+;

99.    pozdravlja stupanje na snagu revidiranog sustava GSP 1. siječnja 2014.; podsjeća da je sustav GSP+ dio općeg sustava povlastica i da od zemalja koje su tražile povlastice u okviru sustava GSP+ zahtijeva potpunu suradnju s međunarodnim organizacijama u pogledu usklađenosti s međunarodnim konvencijama na području ljudskih prava i pravima radnika;

Poslovanje i ljudska prava

100.  žali što još uvijek nije ne postoji cjelovit pristup načinu na koji se korporacije diljem svijeta pridržavaju normi o ljudskim pravima te što to određenim državama i poduzećima omogućava da zaobiđu takva pravila; stoga naglašava potrebu za donošenje pravno obvezujućih pravila o korporativnoj društvenoj odgovornosti; snažno podupire provedbu glavnih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; posebice poziva Komisiju da uvede učinkovite mjere radi provedbe okvirnog programa „Zaštita, poštovanje i pomoć”, koji je iznio John Ruggie, posebni predstavnik glavnog tajnika UN-a u području poslovanja i ljudskih prava; podsjeća na važnost promicanja načela korporativne društvene odgovornosti, uključujući i kada je riječ o poslovanju izvan EU-a, i jamčenja njihovog poštovanja duž čitavog lanca opskrbe, osobito u trgovini nezakonitim drvom, trgovini divljim životinjama i trgovini mineralima iz zona sukoba; uvjeren je da bi europska poduzeća i njihove podružnice i podizvođači trebali imati ključnu ulogu u promicanju i širenju međunarodnih standarda o poslovanju i ljudskim pravima širom svijeta;

101.  zahtjeva da Komisija i ESVD potiču izaslanstva EU-a diljem svijeta da se uključe u rad s poduzećima EU-a u cilju promidžbe poštovanja ljudskih prava i da zajamče da „poslovanje i ljudska prava” budu među središnjim temama u lokalnim pozivima za podnošenje prijedloga o okviru europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava; poziva da države članice zajamče da poduzeća koja su obuhvaćena njihovim nacionalnim pravom ne prestanu poštovati ljudska prava ili socijalne, zdravstvene i ekološke standarde kojima podliježu kada se presele u treću zemlju ili u njoj ili posluju;

102.  skreće pozornost na strategiju EU-a o korporativnoj društvenoj odgovornosti za razdoblje od 2011. do 2014., kojom se države članice poziva na izradu nacionalnih planova za provedbu vodećih načela UN-a na području poslovanja i ljudskih prava; ponavlja svoj poziv Komisiji da redovito izvješćuje kako države članice provode glavna načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, uključujući njihove nacionalne akcijske planove; žali što Komisija nije postigla napredak u pogledu zahtjeva Europskog parlamenta da predloži zakonodavstvo kojim se od poduzeća EU-a traži da zajamče da se njihovim transakcijama ne podupiru sudionici sukoba ili počinitelji teških povreda ljudskih prava;

103.  ponovno potvrđuje da europska poduzeća trebaju provesti odgovarajuću temeljitu analizu kako bi utvrdila da u svom poslovanju poštuju ljudska prava bez obzira na to gdje posluju; naglašava važnost smislenog izvještavanja o socijalnim i ekološkim utjecajima projekata koje podupiru europske financijske institucije i njihovom utjecaju na ljudska prava;ustraje u potrebi da te institucije zajamče sukladnost svojih aktivnosti s člankom 21. UEU-a, u kojem se između ostalog navodi obaveza poštovanja ljudskih prava;

104.  napominje da umjesto kao na izazov poduzeća na to trebaju gledati kao na mogućnost stvaranja novog poslovnog potencijala u regijama koje najviše trebaju održivo i odgovorno ulaganje te kao na način pružanja doprinosa poštovanju ljudskih prava u zemljama u razvoju;

105.  poziva Komisiju i Vijeće da zajamče da tvrtke u vlasništvu državljana trećih zemalja ili samih trećih zemalja s nastanom u državama članicama ne podupiru sudionike sukoba ili počinitelje teških povreda ljudskih prava, uključujući moderne oblike ropstva kao što su trgovina ljudima ili zapošljavanje osoba pod nepodnošljivim uvjetima;

106.  poziva Komisiju i ESVD da pokrenu snažne inicijative radi poboljšanja pristupa pravosuđu za žrtve povreda ljudskih prava povezanih s poslovnim aktivnostima izvan EU-a; također ustraje na potrebi da se uvedu učinkovita pravna sredstva kako bi se kaznila poduzeća odgovorna za povredu ljudskih prava te omogućila odšteta žrtvama tih povreda;

107.  poziva EU da se uključi u novu raspravu o pravno obvezujućim međunarodnim instrumentima o poslovanju i ljudskim pravima u okviru sustava UN-a;

108.  podsjeća na četiri temeljna i univerzalna standarda rada utemeljena na instrumentima Međunarodne organizacije rada, a posebno na slobodu udruživanja i pravo na kolektivno pregovaranje, na uklanjanje svih oblika prisilnog rada, iskorištavanja i ropstva, na ukidanje dječjeg rada i na uklanjanje diskriminacije na području zapošljavanja;

109.  posebno ističe na hitnu potrebu poštovanja slobode udruživanja i borbe protiv svih oblika represije, uključujući ubojstva sindikalista;

110.  sa zabrinutošću napominje da se prema Međunarodnoj organizaciji rada oko 21 milijun muškaraca, žena i djece diljem svijeta nalazi u nekom obliku ropstva; ističe potrebu da se ljudska prava sagledaju na cjelovit i nedjeljiv način i to stavljanjem u prvi plan kako civilnih i političkih, tako i ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava te prava povezanih s okolišem, te snažnom predanošću tim pravima jer bez njih ne može biti ni razvoja; naglašava potrebu za uklanjanjem glavnih uzroka siromaštva; ističe obvezu poštovanja međunarodnih standarda rada u skladu s provedbom Programa za dostojanstven rad Međunarodne organizacije rada te poziva na uvođenje univerzalnog osnovnog oblika socijalne zaštite; smatra da bi socijalna pitanja trebala imati istaknutiju ulogu u vanjskim odnosima EU-a; s tim u vezi žali što EU nema standardni obrazac za „socijalnu klauzulu” koja bi se uvrštavala u sve sporazume o vanjskoj trgovini; poziva EU da u skladu s time u sve svoje vanjsko-trgovinske sporazume uvrsti poglavlje o razvoju i socijalnu klauzulu kojom se odražavaju temeljni standardi rada Međunarodne organizacije rada;

111.  napominje da su pogoršana sigurnosna situacija diljem svijeta i produbljivanje financijske krize od sloma 2008. uzrokovali povećanje dječjeg rada u najsiromašnijim zemljama svijeta što bi moglo imati pravne posljedice za poduzeća kojima su zemlje u razvoju izvor dobara, pa i za njihov ugled; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Europsku službu za vanjsko djelovanje da nastave promicati Međunarodni program za ukidanje dječjeg rada, posebice u zemljama u razvoju, u kojima je poražavajući broj djece prisiljen raditi kako bi popunili obiteljske prihode;

Mjere EU-a za jamčenje slobode izražavanja na internetu i izvan njega i za ograničenje učinka nadzornih tehnologija na ljudska prava

112.  uviđa da je brzi razvoj informacijskih i komunikacijskih tehnologija preobrazio način uživanja slobode izražavanja i pristupa informacijama diljem svijeta istovremeno donoseći velike prednosti i razloge ozbiljne zabrinutosti; u tom kontekstu pozdravlja donošenje posebnih smjernice EU-a o slobodi izražavanja na internetu i izvan njega, koje je Vijeće usvojilo u svibnju 2014. godine;

113.  ponavlja da su sloboda izražavanja i sloboda medija, neovisnost i pluralizam ključni elementi održive demokracije kojima se maksimalno uključuje civilno društvo i jača uloga građana te su stoga nužni za jamčenje transparentnosti i odgovornosti u javnom životu;

114.  poziva na veću potporu u područjima promidžbe slobode medija, zaštite neovisnih novinara i blogera, smanjenja digitalnog jaza i olakšavanja neograničenog pristupa informacijama i komunikacijama te necenzuriranog pristupa internetu (digitalne slobode);

115.  poziva EU i njegove države članice da unaprijede svoj nadzor nad svim ograničenjima slobode izražavanja te ih jasno i brzo osude, uključujući agresivnu uporabu kaznenih zakona o kleveti i drugih restriktivnih zakona, restriktivnih kriterija ili složenih postupaka za registriranje novinara ili pripadnika bilo kojeg zanimanja povezanog s medijima i za osnivanje medijske kuće te da pokrenu snažne inicijative za podupiranje boljeg pristupa informacijama koje su od javnog interesa;

116.  osuđuje sva ograničenja digitalne komunikacije, uključujući zatvaranje mrežnih stranica i blokiranje osobnih računa, posebno kada su usmjerena na civilno društvo, aktiviste za građanske slobode i slobodne medije;

117.  izražava zabrinutost zbog naglog razvoja i širenja tehnologija praćenja, nadzora, cenzuriranja i filtriranja sadržaja koje sve više prijete aktivistima za ljudska prava i demokraciju u autokratskim zemljama i kojima se također ugrožava pravo na privatnost u demokratskim zemljama čak i onda kada se njima koristi uz izgovor da je u pitanju legitiman cilj kao što je borba protiv terorizma, državna sigurnost i provedba zakona;

118.  uviđa da su u Europi smješteni važni proizvođači tehnologija za hakiranje i nadzor, koje se mogu upotrijebiti za povrede ljudskih prava i za napad na europsku digitalnu infrastrukturu; poziva Komisiju da revidira europski sustav kontrole izvoza kako bi se spriječilo da opasne tehnologije dospiju u krive ruke;

119.  hvali Komisiju što je u lipnju 2013. objavila Vodič za provedbu glavnih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija; no i dalje je zabrinut zbog trgovine proizvodima i uslugama kojima se želi uskratiti pristup internetu ili omogućiti masovan nadzor i praćenje internetskog prometa i mobilnih komunikacija, filtriranje rezultata pretrage ili neovlašteno upadanje u privatne razgovore; podsjeća na komunikaciju Komisije od 24. travnja 2014. naslovljenu „Pregled politike za kontrolu izvoza: kako osigurati sigurnost i konkurentnost u svijetu koji se mijenja” COM(2014)0244, u kojoj su između ostalog prepoznati problemi u vezi s ljudskim pravima nastali u izvozu određenih informacijskih i komunikacijskih tehnologija; stoga poziva Komisiju da razmisli o tome kako poboljšati situaciju u cilju mogućeg usvajanja ažuriranih smjernica za kontrolu izvoza;

120.  poziva Komisiju da i dalje podupire inicijative za podupiranje razvoja i širenje tehnologija za digitalnu sigurnost i tako ojačala ulogu boraca za ljudska prava pružajući im sigurne mehanizme za prikupljanje, šifriranje i pohranjivanje podataka kako bi se izbjegao nadzor represivnih vlada;

Potpora EU-a civilnom društvu i slobodi okupljanja i udruživanja

121.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog sve manje prostora u mnogim državama diljem svijeta u kojemu civilno društvo može obavljati svoje legitimne aktivnosti; smatra da je slobodno civilno društvo jedan od temelja zaštite i podrške ljudskih prava i demokratskih vrijednosti u svim društvima; u tom pogledu pozdravlja sve programe EU-a kojima je cilj obuka mladih stručnjaka iz trećih zemalja i pojednostavljivanje programa studentske razmjene za državljane trećih zemalja jer se njima potiče aktivno sudjelovanje mladih u izgradnji demokracije i učinkovito doprinosi razvoju civilnog društva;

122.  poziva EU i njegove države članice da pojačaju nadzor i jasno i hitno osude sva ograničenja slobode okupljanja i udruženja, uključujući zabranu organizacija civilnog društva, agresivnu upotrebu kaznenih zakona o kleveti i drugih restriktivnih zakona, prekomjerne uvjete za registraciju i izvještavanje, prekomjerno restriktivna pravila o financiranju iz inozemstva ili zabrane nevladinim udrugama da sudjeluju u političkim aktivnostima ili da kontaktiraju sa strancima;

123.  poziva EU i njegove države članice da započnu raspravu o kršenju slobode okupljanja i udruživanja na svim razinama političkog dijaloga, uključujući na najvišoj razini, kad drugi oblici dijaloga, uključujući dijalog o ljudskim pravima, ne donesu nikakvo konkretno poboljšanje na terenu; potiče EU i njegove države članice da upotrijebe te dijaloge radi rasprave o pojedinačnim problematičnim slučajevima, posebno svih onih osoba koje su lišene slobode samo zato što su ostvarivale svoje pravo na mirno okupljanje i udruživanje;

124.  potiče predstavnike izaslanstava EU-a i veleposlanstva država članica da nadziru suđenja borcima za ljudskih prava i svima onima koji su u pritvoru samo zato što su ostvarivali svoje pravo na mirno okupljanje i udruživanje te da po potrebi javno osude nedostatak poštovanja prema pravu na pošteno suđenje;

125.  poziva EU da poštovanje i promicanje slobode okupljanja i udruživanja učini glavnim prioritetom u budućem Planu djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije te da na tom području iznese posebne mjere s obzirom na to da su okupljanje i udruživanje nužni elementi za demokraciju i otvoreno društvo;

126.  ponavlja da odobrava da se većina sredstava kojima se financira europski instrument za ljudska prava i demokraciju dodijeli za potporu borcima za ljudska prava i inicijativama civilnog društva diljem svijeta te podupire razvoj sredstava za pravnu obranu kako bi se novinarima i aktivistima koji su žrtve progona omogućio pristup odvjetniku i pošteno suđenje;

127.  naglašava važnost nacionalnih institucija za ljudska prava na nacionalnoj razini za praćenje ljudskih prava i podizanje osviještenosti te radi osiguravanja pravne zaštite za žrtve povrede prava; poziva EU da razvije politiku u cilju potpore nacionalnim institucijama za ljudska prava u skladu s pariškim načelima te da je postavi kao prioritet u vanjskoj pomoći, posebno u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo;

Sloboda mišljenja, savjesti, vjeroispovijedi ili uvjerenja

128.  osuđuje svako nasilje i diskriminaciju na osnovi ideologije, vjeroispovijedi ili uvjerenja kako je navedeno u članku 10. UFEU-a; izražava ozbiljnu zabrinutost u vezi sa stalnim izvješćima o nasilju i diskriminaciji protiv vjerskih manjina diljem svijeta, osobito na Bliskom istoku; naglašava da je pravo slobode mišljenja, savjesti, vjeroispovijedi ili uvjerenja temeljno ljudsko pravo koje je povezano s drugim ljudskim pravima i temeljnim slobodama i obuhvaća pravo vjerovanja ili nevjerovanja, pravo na iskazivanje ili neiskazivanje vjeroispovijedi ili uvjerenja i pravo na prihvaćanje, promjenu te napuštanje ili vraćanje uvjerenju po vlastitom izboru kako je navedeno u članku 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima;

129.  poziva Europsku uniju i njezine države članice da zajamče poštovanje vjerskih manjina diljem svijeta, posebno na Bliskom istoku, gdje kršćane, uključujući katolike, pripadnike armenske apostolske crkve, Kopte i Jezide i muslimanske manjine proganjaju ISIL i druge terorističke skupine;

130.  oštro osuđuje napade protiv kršćana u nekoliko zemalja diljem svijeta i izražava solidarnost s obiteljima žrtava; duboko je zabrinut zbog sve većeg broja slučajeva represije, diskriminacije, netolerancije i nasilnih napada nad kršćanskim zajednicama, posebno u Africi, Aziji i na Bliskom istoku; nadalje, poziva vlade da sve odgovorne dovedu pred lice pravde; duboko je zabrinut zbog trenutačne situacije kršćana u Sjevernoj Koreji, Somaliji, Siriji, Iraku, Afganistanu, Saudijskoj Arabiji, Pakistanu, Uzbekistanu, Jemenu, Nigeriji i mnogim drugim zemljama u kojima kršćani žive u strahu od ubojstva, suočeni s mučenjima, silovanjima i otmicama te svjedoče kako im oštećuju ili uništavaju crkve;

131.  izražava duboku zabrinutost zbog stanja pripadnika muslimanske manjine Rohingya u Burmi/Mjanmaru, koji ne mogu dobiti državljanstvo Burme i koji su suočeni sa sustavnim kršenjem ljudskih prava i progonom; podsjeća na svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2013. o situaciji manjinskih muslimana Rohingya(24);

132.  pozdravlja usvajanje smjernica EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijedi ili uvjerenja tijekom izvještajnog razdoblja za 2013. i poziva institucije EU-a i države članice da posebnu pozornost usmjere na provedbu tih smjernica, i u međunarodnim i regionalnim forumima, te u bilateralnim odnosima s trećim zemljama uz obraćanje posebne pozornosti na osjetljivu situaciju apostata; hvali novu potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu za izjavu da je sloboda vjeroispovijedi ili uvjerenja jedno od triju prioriteta na području ljudskih prava; potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu i ESVD da se uključe u trajni dijalog s nevladinim organizacijama, vjerskim zajednicama ili zajednicama zagovornika istih uvjerenja te vjerskim vođama;

133.  pozdravlja predanost EU-a u promicanju prava na slobodu vjeroispovijedi ili uvjerenja na međunarodnim i regionalnim forumima, uključujući UN, OESS, Vijeće Europe i druge regionalne mehanizme; potiče EU da nastavi podnositi svoju godišnju rezoluciju o slobodi vjeroispovijedi ili uvjerenja Općoj skupštini UN-a i podupirati mandat posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu vjeroispovijedi ili uvjerenja;

Prava žena i djevojčica

134.  pozdravlja podršku EU-a rezolucijama UN-a o rodnim pitanjima, posebno o iskorjenjivanju nasilja nad ženama i djevojčicama, diskriminaciji žena i ulozi slobode izražavanja i mišljenja u osnaživanju žena te podršku izjavama UN-a o ranom i prisilnom braku i genitalnom sakaćenju žena;

135.  poziva EU da aktivno sudjeluje na 59. sjednici Komisije o položaju žena i da nastavi borbu protiv svih pokušaja da se ugrozi Pekinška platforma UN-a za djelovanje u vezi s, među ostalim, pristupom obrazovanju i zdravstvu kao temeljnim ljudskim pravima, seksualnim pravima i pravima na reprodukciju;

136.  žali što su tijela žena i djevojčica, konkretno njihovo seksualno i reproduktivno zdravlje i prava, i dalje poprište ideoloških borbi te poziva EU i njegove države članice da priznaju neotuđiva prava žena i djevojčica na tjelesni integritet i samostalno donošenje odluka u pogledu, između ostaloga, prava na dobrovoljno planiranje obitelji, siguran i zakonski pobačaj te život bez nasilja, uključujući genitalno sakaćenje žena, dječji brak, rani i prisilni brak te silovanje u braku;

137.  ponovno osuđuje sve vrste zlostavljanja i nasilja nad ženama i djevojčicama, a posebno upotrebu seksualnog nasilja kao oružja u ratu te nasilje u obitelji; poziva sve države članice Vijeća Europe da u skladu s time potpišu i ratificiraju Istanbulsku konvenciju o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji; poziva EU da poduzme potrebne korake kako bi putem te konvencije zajamčio usklađenost između vanjskog i unutarnjeg djelovanja EU-a u području nasilja nad ženama i djevojčicama;

138.  izražava duboku zabrinutost zbog toga što vlade ignoriraju nehumane slučajeve seksualnog zlostavljanja žena u doba kad diljem svijeta jedna od triju žena tijekom svog života doživi seksualno nasilje; potiče ESVD na daljnju uspostavu dobrih praksi borbe protiv silovanja i seksualnog nasilja nad ženama u trećim zemljama radi rješavanja osnovnih uzroka tog problema;

139.  naglašava da je važno da se vlasti zauzmu za izradu obrazovnih kampanja usmjerenih na muškarce, a posebno na mlađe generacije, u cilju sprečavanja i postupnog suzbijanja svih vrsta rodno uvjetovanog nasilja; ističe da je potrebno osigurati da zdravstveni radnici, policijski službenici, državni odvjetnici i suci, i u Europskoj uniji i u trećim zemljama, budu primjereno osposobljeni za pružanje pomoći i potpore žrtvama nasilja;

140.  naglašava da rodno uvjetovano nasilje, uključujući štetne običajne i tradicijske prakse, predstavlja kršenje temeljnih prava te posebno ljudskog dostojanstva, prava na život i prava na cjelovitost osobe;

141.  ističe da je Istanbulska konvencija o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji važan i obvezujući međunarodni instrument te da će stoga rast broja država potpisnica Konvencije znatno pridonijeti razvoju integrirane politike za zaštitu i osnaživanje žrtava te promicanje međunarodne suradnje u tom području;

142.  poziva Vijeće da uključi pitanje „rodno selektivnog” pobačaja u smjernice EU-a o nasilju nad ženama i djevojčicama; potiče Komisiju i Vijeće da razviju metode prikupljanja podataka o toj pojavi i povezane pokazatelje te potiče Europsku službu za vanjsko djelovanje da uključi to pitanje u razvoj i provedbu strategija o ljudskim pravima po zemljama;

143.  naglašava važnost provođenja informacijskih kampanja i kampanja podizanja osviještenosti u zajednicama u kojima se provodi genitalno sakaćenje žena, seksualno iskorištavanje djevojčica, rani i prisilni brak, femicid i drugi oblici rodno uvjetovanog kršenja ljudskih prava te važnost uključivanja boraca za ljudska prava koji se već bore kako bi se stalo na kraj takvim praksama u pripremu i provedbu tih kampanja; ponavlja da dječji, rani i prisilni brak te nepoštovanje minimalne zakonski odobrene dobi za stupanje u brak predstavlja ne samo kršenje prava djece nego i prepreku osnaživanju žena;

144.  oštro osuđuje upotrebu seksualnog nasilja nad ženama i djevojčicama kao ratne taktike, uključujući zločine poput masovnog silovanja, seksualnog ropstva, prisilne prostitucije, rodno utemeljenih oblika progona, uključujući spolno sakaćenje žena, trgovanje ženama, seksualni turizam, rano i prisilno sklapanje braka, ubojstva iz časti i sve druge oblike seksualnog nasilja usporedive težine; ostaje posebno zabrinut u tom pogledu zbog situacije u regiji Velikih jezera u Africi i primjerice u Siriji; izražava svoju podršku radu Žena UN-a, posebne izvjestiteljice UN-a za nasilje nad ženama i njegove uzroke i posljedice te posebne predstavnice UN-a za seksualno nasilje u sukobima; pozdravlja činjenicu da je nagrada Saharov 2014. godine dodijeljena dr. Denisu Mukwegeu za njegovu izvanrednu borbu za zaštitu djevojaka i žena žrtava seksualnog nasilja tijekom oružanih sukoba;

145.  skreće pozornost na činjenicu da su zločini na rodnoj osnovi i zločini seksualnog nasilja definirani u Rimskom statutu kao ratni zločini, zločini protiv čovječnosti ili zločini koji su sastavni dio genocida ili mučenja; u tom pogledu pozdravlja Rezoluciju 2106 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o sprečavanju seksualnog nasilja u sukobima, usvojenu 24. lipnja 2013., kojom se potvrđuje ključna uloga Međunarodnog kaznenog suda u borbi protiv nekažnjavanja seksualnih zločina i rodno utemeljenih zločina; poziva Europsku uniju da podrži provedbu tih načela u cijelosti;

146.  ponovno ističe obvezu Europske unije da se ljudska prava i rodna pitanja uključe u misije koje se provode u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike u skladu s ključnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325 i 1820 o ženama, miru i sigurnosti; u tom pogledu ponavlja svoj poziv EU-u i državama članicama da u izgradnji održivog pomirenja pruže potporu sustavnom sudjelovanju žena kao ključnoj sastavnici mirovnih procesa i da prepoznaju potrebu za uključivanjem rodne perspektive u sprečavanje sukoba, mirovne operacije, humanitarnu pomoći i obnovu nakon sukoba te procese demokratske tranzicije;

147.  smatra da je podzastupljenost žena u donošenju političkih odluka pitanje temeljnih prava i demokracije kao vrijednosti kojima bi se trebala isticati sposobnost vlada za potpunu predanost procesima izgradnje i održavanja demokracije; pozdravlja zakonom utvrđene paritetne sustave i spolne kvote te poziva na uspostavu potrebnog zakonodavnog postupka s tim u vezi što je prije moguće;

148.  traži od EU-a i država članica da podupru potpuno sudjelovanje žena u donošenju političkih i gospodarskih odluka, osobito u procesima uspostavljanja mira, demokratske tranzicije i rješavanja sukoba; potiče države članice, Komisiju i ESVD da se usredotoče na ekonomsku i političku emancipaciju žena u zemljama u razvoju potičući njihovo uključivanje u poduzeća te u provedbu regionalnih projekata i lokalnih razvojnih projekata;

149.  naglašava potrebu da se ženama u Europi i ostatku svijeta zajamči pravo da slobodno donose vlastite odluke, jednako kao muškarci, bez ikakvih ideoloških, političkih ili vjerskih nametanja;

Ljudska prava i korupcija

150.  podsjeća da korupcija predstavlja povredu ljudskih prava te da je Europska unija zatražila isključivu nadležnost za potpisivanje Konvencije UN-a protiv korupcije;

151.  žali zbog izostanka odgovora na zahtjev koji je Parlament uputio potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da predstavi akcijski plan EU-a za borbu protiv korupcije u cilju učinkovita praćenja preporuka iz Konvencije UN-a protiv korupcije, uključujući obvezivanje država potpisnica na objavu i širenje informacija o korupciji, uspostavu kanala za izvješćivanje o kršenju Konvencije i stvaranje valjanog pravnog okvira za zaštitu svjedoka i aktivnosti civilnog društva u tom području;

152.  potiče Europol da dodatno razvija strateška i operativna partnerstva s trećim zemljama u cilju učinkovitije borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala;  

153.  poziva Komisiju da razvije inovativne financijske mehanizme za provedbu fiskalnih reformi i jačanje borbe protiv korupcije, nezakonitih financijskih tokova i poreznih utaja; u tom kontekstu potiče razmatranje javno-privatnih partnerstva, spajanje bespovratnih sredstava i zajmova i podupiranje zemalja u razvoju u njihovim nastojanjima da bolje mobiliziraju domaće resurse;

154.  napominje da treće zemlje sa slabim upravljanjem i velikim priljevima pomoći također imaju višu stopu korupcije koja, posljedično tome, poništava svrhu razvojne pomoći te oslabljuje razvoj ljudskih prava; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje da radi unapređenja ljudskih prava u trećim zemljama pruži podršku razvojnim programima u kojima humanitarna pomoć i transparentnost idu ruku pod ruku;

155.  ponavlja svoj poziv EU-u i državama članicama da podupru osnivanje ureda posebnog izvjestitelja UN-a za financijski kriminal, korupciju i ljudska prava;

Trgovina ljudima

156.    osuđuje nezakonit posao trgovine ljudima, trgovine ljudima radi odstranjivanja organa   i svaki drugi posao kojim se iskorištavaju ljudi povezan s kršenjem prava na tjelesni   integritet i primjenom nasilja; naglašava potrebu borbe protiv trgovine ljudima,   najčešće ženama, koje se iskorištava u seksualne svrhe;

157.  poziva EU na davanje prednosti borbi protiv trgovine ljudima u svojim vanjskim i unutarnjim politikama s posebnim naglaskom na zaštitu žrtava; poziva na intenzivnije napore EU-a koji će se redovito pregledavati; naglašava potrebu za poboljšanom suradnjom s trećim zemljama u vezi s razmjenom dobrih praksi i uništavanjem međunarodnih mreža trgovine ljudima, koje također upotrebljavaju internet kako bi pronašle nove žrtve; naglašava potrebu da sve države članice EU-a provedu Direktivu 2011/36/EU i strategiju EU-a za sprečavanje trgovine ljudima za razdoblje od 2012. do 2016.;

Diskriminacija na temelju kaste

158.  osuđuje stalna kršenja ljudskih prava ljudi koji pate zbog kastinskih hijerarhija i diskriminacije na temelju kaste, uključujući negiranje jednakosti i uskraćivanje pristupa pravosuđu i zapošljavanju, stalnu segregaciju i prepreke ostvarenju temeljnih ljudskih prava i razvoja uzrokovane kastinskim sustavima; poziva EU na donošenje politike o izravnim mjerama za uklanjanje diskriminacije na temelju kaste te poziva na uključivanje ciljeva politike o diskriminaciji na temelju kaste u novi akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju;

Prava pripadnika zajednice LGBTI

159.  ističe da je homoseksualnost i dalje kazneno kažnjiva u 78 država, a u sedam od njih za nju je predviđena smrtna kazna (Saudijska Arabija, Nigerija, Mauritanija, Sudan, Sijera Leone, Jemen, Afganistan, Iran, Maldivi i Brunej) te da je transrodni identitet i dalje kazneno kažnjiv u 20 država; snažno osuđuje nedavni porast diskriminatornih zakona te smatra da nasilni postupci i izgredi protiv pojedinaca na osnovi njihove seksualne orijentacije i rodnog identiteta ne smiju proći nekažnjeno; potiče pomno praćenje stanja u Nigeriji, Ugandi, Malaviju, Indiji i Rusiji u kojima se novim zakonima ili nedavnim pravnim promjenama ozbiljno ugrožava sloboda seksualnih manjina; ponovno potvrđuje vlastitu podršku stalnom radu Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava u borbi protiv tih diskriminatornih zakona i postupanja te općenito radu UN-a u tom području;

160.  podupire ideju da bi ESVD trebao dati prednost svojim djelovanjima na tom području te staviti poseban naglasak na situacije u kojima je na snazi smrtna kazna i/ili se nad pripadnicima zajednice LGBTI provodi mučenje i se loše s njima postupa, osuđujući takva postupanja u skladu sa smjernicama EU-a o smrtnoj kazni te smjernicama EU-a o mučenju i drugim okrutnim, neljudskim i ponižavajućim postupanjima ili kažnjavanjima;

161.  pozdravlja usvajanje smjernica EU-a iz 2013. o promicanju i zaštiti ostvarivanja svih ljudskih prava lezbijskih, homoseksualnih, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI); poziva ESVD i Komisiju da uključe pitanje prava pripadnika zajednice LGBTI u političke dijaloge i u dijaloge o ljudskim pravima s trećim zemljama i u multilateralnim forumima; naglašava da je važno da Komisija i ESVD nastave raspravljati o pitanju prava pripadnika zajednice LGBTI u političkim dijalozima i u dijalozima o ljudskim pravima te da se europski instrument za ljudska prava i demokraciju primjenjuje u pružanju podrške organizacijama koje štite prava pripadnika zajednice LGBTI osnažujući ih da se suprotstave homofobnim i transfobnim zakonima i diskriminaciji protiv pripadnika zajednice LGBTI, podizanjem razine osviještenosti u javnosti o diskriminaciji i nasilju kojima su izložene osobe drugačije seksualne orijentacije i rodnog identiteta te jamčenjem pomoći u nuždi (od psihosocijalne i liječničke pomoći do medijacije i pomoći pri ponovnom uključivanju u društvo) onima kojima je ta pomoć potrebna;

162.  prima na znanje legalizaciju istospolnih brakova ili istospolnih građanskih zajednica u sve većem broju zemalja, u ovom trenutku 17 diljem svijeta; potiče institucije EU-a i države članice da i dalje pridonose razmatranju priznavanja istospolnih brakova ili istospolnih građanskih zajednica kao pitanja političkih, socijalnih, ljudskih i građanskih prava;

163.  poziva Komisiju i Svjetsku zdravstvenu organizaciju da poremećaje rodnog identiteta uklone s popisa mentalnih poremećaja i poremećaja u ponašanju; poziva Komisiju da pojača svoje napore u vezi s okončanjem patologizacije transidentiteta; potiče države da osiguraju brze, pristupačne i transparentne postupke priznavanja roda poštujući pravo na samoodređenje;

164.  pozdravlja sve veću političku potporu zabrani sterilizacije kao uvjeta za pravno priznavanje roda, kao što je naveo posebni izvjestitelj UN-a o mučenjima, te podupire stajalište da prema takvim zahtjevima treba postupati kao prema kršenju prava na tjelesni integritet te na seksualno i reproduktivno zdravlje i prava i kao takve ih progoniti;

165.  pozdravlja ukidanje moldovskog zakona u listopadu 2013. kojim se zabranjuje „promidžba bilo kojih odnosa osim onih koji su povezani s brakom i obitelji” te poziva Litvu i Rusiju da slijede moldovski primjer; izražava žaljenje zbog ishoda hrvatskog referenduma iz prosinca 2013. kojim se odobrava ustavna zabrana istospolnih brakova; ističe da će se sličan referendum održati u Slovačkoj u veljači 2015.; žali što se jer se trenutačno u parlamentu bivše jugoslavenske Republike Makedonije razmatra prijedlog zakona o ustavnoj zabrani istospolnih brakova;naglašava da se takvim događajima pridonosi ozračju u kojem vlada homofobija i diskriminacija; naglašava da postoji snažna potreba za poboljšanjem zaštite temeljnih prava i sloboda pripadnika zajednice LGBTI, uključujući donošenjem zakona o zločinima iz mržnje i zakonima protiv diskriminacije, te traži da nacionalna tijela prokazuju mržnju i nasilje na temelju seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili rodnog izraza; smatra da bi pripadnicima zajednice LGBTI temeljna prava bila zajamčena u većoj mjeri kada bi im bili dostupni pravni instituti poput izvanbračne zajednice, civilnog partnerstva ili braka;

Prava pripadnika nacionalnih manjina

166.  naglašava da zajednice nacionalnih manjina imaju posebne potrebe i da je stoga na svim područjima gospodarskog, socijalnog, političkog i kulturnog života potrebno promicati potpunu i djelotvornu jednakost između pripadnika nacionalnih manjina i pripadnika većinskog naroda;

Prava osoba s invaliditetom

167.  pozdravlja ratifikacije Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom; podsjeća da je važno da je države članice i institucije EU-a učinkovito provode i posebno naglašava da je potrebno vjerodostojno uključiti načelo dostupnosti svim osobama i sva prava osoba s invaliditetom u sve relevantne politike EU-a, uključujući u politike na području razvojne suradnje, te naglašava obvezujuću i horizontalnu narav toga problema; naglašava da je važno da EU djeluje u suradnji s relevantnim međunarodnim i regionalnim organizacijama i civilnim društvom te posebno s organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom kako bi se zajamčilo da se međunarodnim razvojnim programima u obzir uzimaju potrebe osoba s invaliditetom u vezi s mogućnošću pristupa;

168.  potiče potpredsjednicu/Visoku predstavnicu da nastavi podupirati proces ratifikacije i provedbe Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom u zemljama koje ju još nisu ratificirale ili provele;

169.  potiče ESVD da pomno razmotri primjedbe i preporuke o državama koje je objavio Odbor za prava osoba s invaliditetom, kao i izvješća o državama, i da o tim pitanjima sustavno raspravlja u političkim dijalozima s dotičnim državama te u javnim izjavama; poziva Komisiju da pripremi i izradi nacrt temeljnih načela EU-a za promicanje i zaštitu ostvarivanja svih ljudskih prava osoba s invaliditetom radi jamčenja sustavne i koherentne politike u vezi s time, čak i u svojim dijalozima i pregovorima s trećim zemljama;

170.  traži od Komisije i ESVD-a da potiču izaslanstva EU-a diljem svijeta na suradnju s civilnim društvom radi promicanja djelotvornog ostvarivanja ljudskih prava osoba s invaliditetom;

Prava djece

171.  ponavlja svoj poziv Komisiji da predloži ambicioznu i sveobuhvatnu strategiju prava djece i akcijski plan za sljedećih pet godina, kao što traži u svojoj Rezoluciji od 27. studenog 2014. o 25. obljetnici Konvencije UN-a o pravima djeteta(25);

172.  pozdravlja suradnju EU-a s UNICEF-om i drugim organizacijama i NVO-ima koji se bave pravima djece, iz koje je proizašao skup alata za uključivanje prava djece u razvojnu suradnju i potpora ključnim milenijskim razvojnim ciljevima i programima za zaštitu djece radi ostvarivanja prava djece, posebice u osjetljivim situacijama; posebice pozdravlja Manifest o pravima djece te potiče više zastupnika u EP-u i zastupnike nacionalnih parlamenata da promiču Manifest te da postanu „zagovornici prava djece”; pozdravlja činjenicu da se novac od Nobelove nagrade dodijeljene EU-u koristi za pomaganje djeci koja su zahvaćena sukobima; podsjeća na važnost pružanja psihološke potpore djeci koja su izložena nasilju ili su žrtve rata; naglašava važnost jamčenja pristupa obrazovanju djeci pogođenoj sukobima; pozdravlja sudjelovanje EU-a u listopadu 2013. na Trećoj svjetskoj konferenciji o dječjem radu održanoj u Braziliji te njegovo sudjelovanje u pregovorima o trostranoj deklaraciji o dječjem radu;

173.  naglašava potrebu za borbom protiv svih oblika prisilnoga dječjeg rada i izrabljivanja djece; poziva na bolju provedbu postojećega nacionalnog i međunarodnog zakonodavstva kojim se potiče osviještenost o zlostavljanju djece na tržištu rada;

174.  poziva Komisiju i ESVD da nastave poduzimati mjere u vezi s pravima djeteta s posebnim naglaskom na nasilje nad djecom, uključujući mučenje, s obzirom na to da su nedavno zabilježeni slučajevi mučenja i pritvora djece; poziva da se stavi poseban naglasak na pitanja prisilnog dječjeg rada, siromaštva i malnutricije djece, na ostvarivanje osnovnog obrazovanja za sve, smanjenje smrtnosti djece, prisilan brak i štetne prakse, razoružavanje, rehabilitaciju i naknadnu reintegraciju djece koja su dio oružanih skupina kao i na pitanje vračanja u kojemu sudjeluju djeca u dijalozima o ljudskim pravima s dotičnim zemljama; naglašava važnost davanja prednosti pravima djece u vanjskoj politici, razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći EU-a radi jamčenja odgovarajućeg financiranja i povećanja razine zaštite djece u izvanrednim situacijama; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da podnosi Parlamentu godišnji izvještaj o ostvarenim rezultatima vanjskog djelovanja EU-a usredotočenog na djecu; naglašava činjenicu da bi djeca i adolescenti trebali sudjelovati samo u poslovima koji ne utječu na njihovo zdravlje i osobni razvoj te ne ometaju njihovo školovanje; naglašava važnost davanja prednosti pravima djece u vanjskoj politici EU-a;

175.  napominje da Konvencija UN-a o pravima djeteta poziva na poduzimanje zakonodavnih, upravnih, socijalnih i prosvjetnih mjera u vezi s radom djece i istovremeno prepoznaje potrebu za višedimenzionalnim pristupom; radi djelotvorne primjene poziva na nužnost praćenja zakona intervencijama politike koje pružaju alternative u obliku obrazovanja i strukovnog osposobljavanja, kao i mjere za socijalnu zaštitu za djecu i obitelji;

176.  poziva EU da nastavi promicati povoljno okruženje za sprečavanje i ukidanje rada djece, socijalni dijalog i usklađeno djelovanje između javnih i privatnih sektora u vezi s iskorjenjivanjem rada djece; naglašava potrebu pružanja potpore i jačanja kapaciteta u zemljama s oružanim sukobima i zemljama nakon sukoba radi borbe protiv rada djece;

177.  ponavlja da je potrebno pojačati napore u provedbi revidirane strategije za provedbu smjernica EU-a o djeci i oružanim sukobima; poziva u tom kontekstu na bolju upotrebu fondova i instrumenta za stabilnost te europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava radi rješavanja pojave djece vojnika; dodatno potiče EU na produbljivanje suradnje s posebnom predstavnicom UN-a za djecu koja su zahvaćena oružanim sukobima pružajući potporu akcijskim planovima i mehanizmima nadzora i izvješćivanja; poziva na univerzalnu ratifikaciju Konvencije UN-a o pravima djeteta i posebno njezinog trećeg Fakultativnog protokola, čime bi se djeci omogućilo da ulože svoje prigovore Odboru UN-a za prava djeteta; poziva Komisiju i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu za vanjsku i sigurnosnu politiku da razmotre kako EU može jednostrano pristupiti Konvenciji UN-a o pravima djeteta;

178.  ističe da pothranjenost i malnutricija u zemljama u razvoju izazivaju ozbiljnu zabrinutost; u tom smislu pozdravlja okvir za djelovanje nedavno donesen na Drugoj međunarodnoj konferenciji o prehrani, kojim se postavlja globalni cilj smanjenja broja djece zaostale u razvoju mlađe od pet godina u svijetu za 40 %;

179.  ponovno ističe kako je pristup obrazovanju temeljno pravo djeteta, sadržano u članku 28. Međunarodne konvencije o pravima djeteta; ističe da je svim djelovanjima koja vode Unija i države članice potrebno poboljšati pristup djece kvalitetnim zdravstvenim uslugama i skrbi;

180.  žali zbog činjenice da zemlje diljem svijeta nisu spremne potpisati Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom i Konvenciju UN-a o pravima djeteta, kojima se pružaju detaljne smjernice za razvoj uključivih društava za zaštitu djece s invaliditetom;

181.  poziva Uniju i države članice da usklađeno provode politike humanitarne pomoći i razvoja u cilju borbe protiv malnutricije djece;

Prava autohtonih naroda

182.  sa zabrinutošću napominje da postoji osobita opasnost od diskriminacije autohtonih naroda te da su oni posebno osjetljivi na političke, gospodarske i ekološke promjene i poremećaje, kao i na promjene i poremećaje povezane s radom; napominje da većina njih živi ispod praga siromaštva te da nema mogućnost predstavnika, pristupa političkom odlučivanju ili pravosudnom sustavu ili je taj pristup ograničen; izražava posebnu zabrinutost zbog navoda o široko rasprostranjenom otimanju zemlje, prisilnom premještanju i kršenju ljudskih prava uzrokovanih oružanim sukobima;

Mjere EU-a u vezi s migracijama i izbjeglicama

183.  osuđuje potresan broj smrtnih slučajeva na Sredozemnom moru koji Međunarodna organizacija za migracije u svom izvješću „Smrtonosna putovanja” procjenjuje na 3 000 u 2013. godini, što to more čini najsmrtonosnijim područjem na svijetu za nezakonite migracije; izražava jaku zabrinutost u vezi s izvješćima o povredama ljudskih prava migranata i tražitelja azila na njihovu putu do EU-a; poziva Uniju i države članice na suradnju s UN-om, regionalnim mehanizmima, vladama i nevladinim organizacijama radi rješavanja tih problema; naglašava da je hitno potrebno razviti snažnije i integriranije politike koje su snažnije povezane s načelom solidarnosti na razini Unije kako bi se riješila goruća pitanja povezana s migrantima, izbjeglicama i tražiteljima azila na način koji je u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima i temeljnim ljudskim dostojanstvom te poziva EU da uvede zajednički europski sustav azila i zajamči učinkovite zajedničke standarde za postupke prihvata diljem Unije kako bi se zaštitili maloljetnici bez pratnje i najranjivije skupine; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, povjerenika za migracije, unutarnje poslove i građanstvo i ESVD na jačanje suradnje i pravedne raspodjele odgovornosti među državama članicama, uključujući smještaj i preseljenje izbjeglica te doprinos službama za potragu i spašavanje radi pomoći migrantima u nevolji na moru koji pokušavaju doći do obale EU-a; u vezi s time podsjeća na potrebu poštovanja načela zabrane prisilnog vraćanja u europskim i međunarodnim vodama, što je potvrdio Europski sud za ljudska prava; podsjeća na predanost Komisije razvoju primjerenih zakonitih migracijskih kanala; stoga poziva države članice na potpunu provedbu nedavno donesenog paketa o zajedničkom sustavu azila EU-a i zajedničkog zakonodavstva o migracijama; poziva države članice da sudjeluju u programima za ponovno naseljavanje i da pojačaju razvoj regionalnih programa zaštite u najpogođenijim područjima; naglašava potrebu za uklanjanjem uzroka nezakonitih migracija; potiče ESVD i države članice da obrate posebnu pozornost na zemlje iz kojih kreće trgovanje i krijumčarenje ljudima, zemlje kroz koje se prolazi i odredišne zemlje; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i države članice da dodatno ojačaju vanjsku dimenziju Unije u suradnji s polazišnim i tranzitnim zemljama, uključujući zemlje koje su partneri EU-a, posebno u mediteranskoj regiji, sustavno raspravljajući o tim pitanjima u političkim dijalozima s dotičnim državama i u javnim izjavama te potičući suradnju s tim zemljama na najvišu razinu kako bi se razbile nezakonite mreže krijumčarenja migranata i vodila borba protiv nezakonitih mafija koje zarađuju trgovanjem i krijumčarenjem ljudima;

184.  smatra da su djeca migranti osobito ranjiva, posebice kada su bez pratnje; podsjeća na to da su djeca bez pratnje prije svega djeca te da prilikom postupanja s njima glavno načelo treba biti zaštita djece, a ne politike imigracije, čime se poštuje temeljno načelo najboljih interesa djeteta;

185.  potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu i ESVD da nastave pružati potporu procesu ratifikacije Konvencije UN-a protiv transnacionalnoga organiziranog kriminala, njezina Protokola za sprečavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovanja ljudima, posebno ženama i djecom, Protokola protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom te Protokola protiv nezakonite proizvodnje oružja, njegovih dijelova, komponenata i streljiva te trgovanja njima;

186.  poziva EU da zajamči da su pregovori o svim sporazumima o suradnji na području migracija i o ponovnom prihvatu s državama koje nisu članice EU-a te njihova provedba usklađeni s međunarodnim ljudskim pravima, pravom izbjeglica i međunarodnim pomorskim pravom te traži da se s njime savjetuje prije njihova sklapanja; zahtijeva veću transparentnost pri pregovorima o takvim sporazumima i uključivanje mehanizama nadzora radi procjene utjecaja koji na ljudska prava može imati suradnja na području migracija s državama koje nisu članice EU-a i mjere graničnih kontrola, uključujući Frontex i Eurosur; ustraje u tome da je u sve djelatnosti koje provodi Frontex potrebno uključiti ljudska prava i nadzirati ih;

187.  poziva Komisiju da provede neovisnu procjenu svojih programa migracija i graničnih kontrola u državama članicama EU-a i državama koje nisu članice EU-a u cilju predlaganja poboljšanih mjera za sprečavanje povreda ljudskih prava;

188.  potiče Europski potporni ured za azil na razvijanje partnerstva s trećim zemljama kako bi se ojačala međunarodna zaštita tražitelja azila;

189.  pozdravlja dodavanje kriterija poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda na popis ključnih kriterija koji se uzimaju obzir prije otvaranja pregovora s trećim zemljama o sporazumima o izuzeću od obveze posjedovanja vize(26); poziva Komisiju da upotrijebi taj novi kriterij kao argument kako bi uvjerila treće zemlje da prihvate konkretniji dijalog o ljudskim pravima u strateški i gospodarski važnom okviru pregovora o vizama;

190.  osuđuje sve veću kriminalizaciju nezakonitih migracija u EU-u na štetu ljudskih prava tih osoba; potiče da se odmah omogući uspostava potrebnih mjera zaštite ljudskih prava, mehanizama odgovornosti i provedbe;

191.  traži da Komisija i ESVD aktivno sudjeluju u raspravi o pojmu „klimatski izbjeglica”, uključujući moguću pravnu definiciju u međunarodnom pravu ili drugim pravno obvezujućim međunarodnim sporazumima;

192.  uviđa da je neposjedovanje državljanstva (apatridnost) velik izazov za ljudska prava; poziva Komisiju i ESVD da se u svim vanjskim djelovanjima EU-a bore protiv apatridnosti, posebno rješavajući pitanje diskriminacije u nacionalnim zakonima na temelju spola, vjeroispovijedi ili pripadnosti manjini, tako što će promicati prava djece na državljanstvo i podupirati kampanju Agencije UN-a za izbjeglice (UNHCR) čiji je cilj dokinuti apatridnost do 2024.;

Ljudska prava i razvoj

193.  naglašava da su poštovanje ljudskih prava, među kojima su i ekonomska, kulturna i socijalna prava te prava povezana s okolišem, pristup hrani, dobro upravljanje, demokratske vrijednosti, mir, sigurnost i pristup poštenom i učinkovitom pravosuđu preduvjeti za smanjenje siromaštva i nejednakosti te ostvarivanje milenijskih razvojnih ciljeva; smatra da ljudska prava trebaju biti sveprisutna odlika ciljeva i pokazatelja u planu za razdoblje nakon 2015.; također naglašava da se provedba plana mora temeljiti na snažnim mehanizmima transparentnosti i odgovornosti; potvrđuje da obveze o upravljanju i ljudskim pravima moraju biti mjerljive i da se moraju pratiti;

194.  podsjeća da je UN potvrdio da bez pristupa utemeljenog na ljudskim pravima nije moguće potpuno ispuniti razvojne ciljeve; poziva EU da bude oprezan i zajamči da se pitanje boraca za ljudska prava i pitanje prostora civilnog društva izričito uključi u rasprave o postmilenijskim razvojnim ciljevima;

195.  naglašava međuovisnost ekstremnog siromaštva i nedostatka ljudskih prava te ističe potrebu da se izradi skup načela za primjenu standarda i kriterija koji se odnose na ljudska prava u borbi protiv ekstremnog siromaštva;

196.  ističe važnost dosljednosti razvojne politike u postizanju poštovanja ljudskih prava; stoga ponavlja da je potrebno na učinkovit način usvojiti smjernice, procjene učinka i mehanizme nadzora i izvješćivanja kako bi dosljednost razvojne politike zaživjela u politikama Unije i država članica, posebno u području trgovine i poljoprivrede; smatra da bi EU trebao zadržati političko vodstvo u tom pitanju; stoga poziva EU da surađuje s partnerskim zemljama posvećenima tom pitanju na pokretanju međunarodnih inicijativa (u okviru Ujedinjenih naroda, skupine G-20 itd.) s ciljem da dosljednost razvojne politike postane općeprihvaćeni plan;

197.  poziva EU i države članice da bolje koordiniraju svoje razvojne planove u skladu s Ugovorom iz Lisabona i na taj način postave razvojnu politiku kao prioritet vanjskih poslova Unije tako da su nacionalni prioriteti i europski planovi o promicanju ljudskih prava bolje koordinirani razvojem, uzimajući u obzir složenosti razvojne politike EU-a;

198.  poziva ESVD da pod koordinacijom potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice bolje poveže vanjsku i sigurnosnu politiku s politikom razvoja radi ostvarivanja sinergija te jamčenja dosljednog pristupa usmjerenog na univerzalnu provedbu ljudskih prava preko razvojne politike EU-a; nadalje, poziva EU da se u multilateralnim forumima bolje koordinira s gospodarstvima u usponu, kao što su Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika, radi rješavanja pitanja globalnog upravljanja i promicanja ljudskih prava koordinacijom njihovih različitih planova razvoja;

199.  snažno potiče EU da djelotvornije uključi ljudska prava i demokraciju u razvojnu suradnju te da zajamči da EU svojim razvojnim programima doprinese ispunjenju međunarodnih obveza partnerskih zemalja na području ljudskih prava;

200.  naglašava važnost povezivanja razvojne pomoći s vjerodostojnim naporima za demokratizaciju;

201.  poziva Odbor za procjenu učinka da pod nadzorom predsjednika Komisije zajamči da se prilikom govora o projektima razvojne suradnje EU-a u obzir uzima njihov utjecaj na stanje ljudskih prava i obrnuto;

202.    uviđa važnost aktivnog sudjelovanja nevladinih organizacija u planiranju, provedbi i vrednovanju odredbi o ljudskim pravima kako bi se civilno društvo što je više moguće uključilo u oblikovanje politika te u jamčenju djelotvornosti odredbi o ljudskim pravima;

203.  pozdravlja novu inicijativu volontera EU-a za pomoć, kojom će u razdoblju od 2014. do 2020. stvoriti prilika za sudjelovanje otprilike 18.000 ljudi iz EU-a i trećih zemalja u humanitarnim operacijama diljem svijeta ondje gdje je pomoć najhitnije potrebna te iskazati solidarnost pomažući zajednicama pogođenima prirodnim katastrofama ili katastrofama koje je prouzročio čovjek;

204.  poziva da se djelovanje EU-a usmjeri na rješavanje problema otimanja zemlje promicanjem adekvatnih zaštitnih mehanizama za njegovo sprečavanje u dotičnim zemljama te promicanjem u poduzećima iz EU-a i ostatka Europe prisutnima u tim zemljama; napominje da je uskraćivanje pristupa zemlji i prirodnim resursima ruralnom i urbanom siromašnom stanovništvu jedan od glavnih uzroka gladi i siromaštva u svijetu, čime se utječe na ostvarivanje ljudskih prava lokalnih zajednica te posebno na njihovo pravo na primjerenu hranu; poziva na izradu procjene učinka trgovinske politike EU-a na otimanje zemlje; poziva EU da se uključi u izradu neobveznih smjernica o odgovornom upravljanju zemljom, područjima ribolova i šumama u zakupu u kontekstu nacionalne sigurnosti opskrbe hranom, koje su donesene pod pokroviteljstvom UN-a, te poziva na njihovu provedbu i donošenje obvezujućih smjernica za sprečavanje otimanja zemlje; međutim, ističe da je hitno potrebno uključiti pitanja ljudskih prava i smanjenja siromaštva u postupke donošenja odluka u vezi s ulagačima koji kupuju ili uzimaju u dugotrajan zakup velike površine zemlje; smatra da je odgovor EU-a na taj problem važan ispit njegove predanosti usvajanju pristupa u okviru razvojne suradnje koji se temelji na pravima, kao što je predviđeno Ugovorom iz Lisabona, i kojim bi razvojna politika EU-a dodatno doprinijela održivom gospodarskom, socijalnom i ekološkom razvoju zemalja u razvoju s glavnim ciljem iskorjenjivanja siromaštva u svijetu; poziva EU da se u skladu s preporukama posebne izvjestiteljice UN-a za pravo na hranu obveže na temeljit zaokret prema agroekologiji, što je način da se zajamči pravo na hranu;

205.  s velikom zabrinutošću napominje da su autohtoni narodi posebno pogođeni povredama ljudskih prava povezanima s izvlačenjem resursa; poziva ESVD da podrži stroge zakonske okvire i inicijative u cilju transparentnosti i dobrog upravljanja u rudarstvu i drugim sektorima povezanima s iskorištavanjem resursa, kojima se poštuje slobodan, prethodni i informirani pristanak lokalnog stanovništva i Deklaracija UN-a o pravima autohtonih naroda;

206.  s dubokom zabrinutošću primjećuje da su ranjive skupine posebno pogođene povredama ljudskih prava povezanima s uništavanjem okoliša jer širenje monokulturnih plantaža, sječa stabala, infrastrukturna podrška ekstrakciji plina i nafte, biogoriva, rudarstvo i izgradnja hidroelektrana velikih razmjera dovode do uništavanja šuma i rašumljavanja; poziva Komisiju da provede 7. akcijski program za okoliš i uspostavi sveobuhvatan plan za zaustavljanje rašumljavanja i uništavanja šuma i njihova učinka na okoliš, društvo i ljudska prava;

207.  podsjeća da provedba razvojnih, obrazovnih i zdravstvenih programa omogućuje borbu protiv siromaštva i povrh toga doprinosi borbi protiv međunarodnog terorizma; traži od EU-a da dodatno razvije strategije po modelu ESVD-ove strategije za sigurnost i razvoj Sahela;

208.  naglašava da usprkos već postignutom napretku u vezi s pristupom pitkoj vodi i sanitarnim uvjetima otprilike 2,6 milijuna ljudi i dalje nema zahod, a 1,1 milijardi ljudi nema pristup pitkoj vodi ni u kojem obliku; tvrdi da to nije samo zbog manjka sredstava, već i zbog manjka političke volje; stoga poziva vlade da zajamče pristup sigurnoj pitkoj vodi i sanitarnim uvjetima, posebice za žene i djecu;

209.  poziva na izradu ambiciozne dugoročne političke strategije i plana djelovanja za javno zdravlje, inovacije i pristup lijekovima kojima se, između ostaloga, proučavaju novi programi poticaja za istraživanje i razvoj, kako je navedeno u izvješću Stručne savjetodavne radne skupine Svjetske zdravstvene organizacije za istraživanje i razvoj: financiranje i koordinacija za zaštitu prava na životni standard prikladan za zdravlje i dobrobit svakog čovjeka bez obzira na rasu, vjeru, političko uvjerenje, gospodarski ili socijalni položaj; naglašava da su žene i djevojke i dalje najviše pogođene pandemijom HIV-a te da su najviše uključene u skrb za bolesnike u svojim zajednicama;

Međunarodni kulturni i sportski događaji i ljudska prava

210.  osuđuje sve rašireniju praksu autoritarnih država koje kao domaćini velikih sportskih ili kulturnih događaja nastoje poboljšati svoj međunarodni legitimitet uz istodobno daljnje ograničavanje neslaganja u zemlji; poziva EU i države članice da surađuju s međunarodnim sportskim savezima, poslovnim subjektima i organizacijama civilnog društva u vezi s načinima njihova sudjelovanja na takvim događajima, uključujući prve Europske igre u Bakuu 2015. godine te Svjetsko nogometno prvenstvo FIFA 2018. u Rusiji; poziva na razvoj političkog okvira EU-a za sport i ljudska prava te na uključivanje odgovarajućih obveza u sljedeći akcijski plan o ljudskim pravima;

Jačanje djelovanja Europskog parlamenta u vezi s ljudskim pravima

211.  ponavlja svoju predanost stalnom poboljšanju postupaka, procesa i struktura samog Parlamenta kako bi se zajamčilo da se ljudska prava i demokracija nalaze u središtu njegovih aktivnosti i politika; podsjeća na svoj povijesni doprinos ljudskim pravima, osobito dodjelom nagrade Saharov za slobodu mišljenja; nadalje, smatra da je potrebna učinkovita suradnja u okviru cijelog Parlamenta i postavljanje ljudskih prava u središte djelovanja kako bi Pododbor za ljudska prava ispunio svoju zadaću utvrđenu Poslovnikom u skladu s kojom „bi trebao osigurati usklađenost vanjske politike Unije i njezine politike u području ljudskih prava”;

212.  poziva na bolju provedbu smjernica za međuparlamentarna izaslanstva Europskog parlamenta o promicanju ljudskih prava i demokracije i potiče Konferenciju predsjednika izaslanstva da u suradnji s Pododborom za ljudska prava preispita smjernice; u tom pogledu preporučuje sustavniju i transparentniju praksu poticanja rasprave o ljudskim pravima tijekom posjeta izaslanstava trećim zemljama, posebno o pojedinačnim slučajevima koji se navode u rezolucijama Parlamenta i o ugroženim laureatima i kandidatima za nagradu Saharov, te preporučuje praksu podnošenja pismenih izvješća o poduzetim aktivnostima Pododboru za ljudska prava i, kada je to potrebno iz političkih razloga, izvješćivanje preko posebnih obavještajnih sastanaka;

213.  ističe da je potrebno i dalje promišljati kako se na najbolji način može povećati vjerodostojnost, vidljivost i djelotvornost rezolucija Parlamenta o povredama ljudskih prava, demokraciji i vladavini prava te ističe da se sve europske institucije i Europska zaklada za demokraciju trebaju na odgovarajući način uskladiti i provoditi nadzor; posebice naglašava potrebu institucionalnog praćenja pitanja postavljenih u hitnim rezolucijama Parlamenta;

214.  podržava raspravu o uključivanju različitih instrumenata koji su na raspolaganju Parlamentu u vezi s podupiranjem i promicanjem ljudskih prava u jedinstveni strateški dokument koji bi Parlament trebao usvojiti na plenarnoj sjednici; poziva da se izradi internetska stranica koja će se redovito ažurirati i na kojoj će biti popis boraca za ljudska prava koji se navode u hitnim rezolucijama Europskog parlamenta te da se uspostavi interna radna skupina Europskog parlamenta koja bi pratila slučajeve navedenih boraca za ljudska prava diljem svijeta, potičući izaslanstva koja putuju u treće zemlje da se susretnu s njima;

* * *

215.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, Vijeću sigurnosti UN-a, glavnom tajniku UN-a, predsjedniku 69. zasjedanja Glavne skupštine UN-a, predsjedniku Vijeća UN-a za ljudska prava, visokom povjereniku UN-a za ljudska prava te voditeljima izaslanstava EU-a.

(1)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0070.

(2)

A/RES/55/2.

(3)

Dokument Vijeća 11855/2012.

(4)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0575.

(5)

SL C 236 E, 12.8.2011., str. 69.

(6)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0252.

(7)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0259.

(8)

SL C 59 E, 28.2.2012., str. 150.

(9)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0013.

(10)

SL C 33 E, 5.2.2013., str. 165.

(11)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0274.

(12)

A/RES/67/176.

(13)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0206.

(14)

SL C 236 E, 12.8.2011., str. 107.

(15)

SL C 99 E, 3.4.2012., str. 101.

(16)

SL C 290 E, 29.11.2006., str. 107.

(17)

SL C 99 E, 3.4.2012., str. 31.

(18)

SL C 99 E, 3.4.2012., str. 94.

(19)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0059.

(20)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0420.

(21)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0394.

(22)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0180.

(23)

A/RES/69/186.

(24)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0286.

(25)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0070.

(26)

Uredba br. 509/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva, SL L 149, 20.5.2014., str. 67.


MIŠLJENJE Odbora za razvoj (22.1.2015)

upućeno Odboru za vanjske poslove

o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. i politici Europske unije u tom području

(2014/2216(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Heidi Hautala

PRIJEDLOZI

Odbor za razvoj poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1.  naglašava da su poštovanje ljudskih prava, među kojima su i ekonomska, kulturna i socijalna prava te prava povezana s okolišem, pristup hrani, dobro upravljanje, demokratske vrijednosti, mir, sigurnost i pristup poštenom i učinkovitom pravosuđu, preduvjeti za smanjenje siromaštva i nejednakosti te ostvarivanje milenijskih razvojnih ciljeva; smatra da ljudska prava trebaju biti sveprisutna odlika ciljeva i pokazatelja u planu za razdoblje nakon 2015.; također naglašava da se provedba plana mora temeljiti na snažnim mehanizmima transparentnosti i odgovornosti; potvrđuje da se obveze povezane s upravljanjem i ljudskim pravima mogu mjeriti i pratiti;

2.  poziva EU da udvostruči svoje napore kako bi u predstojećim međuvladinim pregovorima zajamčio da pristup utemeljen na ljudskim pravima i smanjenje nejednakosti postanu ideje vodilje globalnog razvoja nakon 2015. te da ih se na konkretan način uvrsti u same ciljeve; naglašava da je potrebno zajamčiti da se planom za razdoblje nakon 2015. kao ključne elemente razvoja između ostalog obuhvate prava žena, prava djece, dobro upravljanje, demokracija i vladavina prava, sloboda udruživanja i izražavanja, univerzalno zdravstveno osiguranje te spolno i reproduktivno zdravlje i prava koja su s njim povezana; naglašava da sprega migracije i razvoja mora zauzeti važno mjesto u planu za razdoblje nakon 2015.;

3.  naglašava da se rad na ostvarivanju globalnog razvoja, uključujući rad koji ulažu EU i njegova služba za vanjsko djelovanje, ne smije odvijati na štetu temeljnih ljudskih prava i jednakog dostojanstva svih ljudi;

4.  sa zabrinutošću napominje da se prema Međunarodnoj organizaciji rada oko 21 milijun muškaraca, žena i djece diljem svijeta nalazi u nekom obliku ropstva; ističe potrebu da se ljudska prava sagledaju na cjelovit i nedjeljiv način, i to stavljanjem u prvi plan kako civilnih i političkih, tako i ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava te prava povezanih s okolišem, te snažnom predanošću tim pravima jer bez njih ne može biti ni razvoja; naglašava potrebu za uklanjanjem glavnih uzroka siromaštva; ističe obvezu poštovanja međunarodnih standarda rada, u skladu s provedbom Programa za dostojanstven rad Međunarodne organizacije rada, te poziva na uvođenje univerzalnog osnovnog oblika socijalne zaštite; smatra da bi socijalna pitanja trebala imati istaknutiju ulogu u vanjskim odnosima EU-a; s tim u vezi žali što EU nema standardni obrazac za „socijalnu klauzulu” koja se uvrštava u sve sporazume o vanjskoj trgovini; u skladu s tim, poziva EU da u sve svoje sporazume o vanjskoj trgovini uvrsti poglavlje o razvoju i socijalnu klauzulu kojom se odražavaju temeljni standardi rada MOR-a;

5.  napominje da su pogoršana sigurnosna situacija diljem svijeta i produbljivanje financijske krize od sloma 2008. uzrokovali povećanje dječjeg rada u najsiromašnijim zemljama svijeta te bi mogle imati pravne posljedice za poduzeća kojima su zemlje u razvoju izvor dobara, pa i za njihov ugled; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Europsku službu za vanjsko djelovanje da nastave promicati Međunarodni program za ukidanje dječjeg rada, posebice u zemljama u razvoju u kojima je poražavajući broj djece prisiljene raditi radi dopune obiteljskih prihoda;

6.  ističe da je potrebno više napora za sveobuhvatno uključenje ljudskih prava i demokracije u razvojnu suradnju; ističe potrebu da EU i njegove delegacije u svojim programima, politikama i tehničkoj pomoći u razvojnoj pomoći primjenjuju pristup utemeljen na ljudskim pravima, posebno u novom paketu instrumenata; također potiče države članice da u svojim razvojnim politikama i programima pomoći usvoje pristup utemeljen na ljudskim pravima, primjerice naglašavanjem važnosti transparentnosti, ljudskih prava, dobrog upravljanja, demokracije i političkog sudjelovanja u dijalozima o proračunu i potpori sektorima; istodobno poziva EU da poštuje, promiče i štiti načelo demokratskog sudjelovanja, sudjelovanje civilnog društva i transparentnost razvojne pomoći (posljednje navedeno u skladu s jamstvom EU-a o transparentnosti);

7.  napominje da treće zemlje sa slabim upravljanjem i velikim priljevima pomoći imaju i višu stopu korupcije koja, posljedično tome, poništava svrhu razvojne pomoći te oslabljuje razvoj ljudskih prava; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje da radi unapređenja ljudskih prava u trećim zemljama pruži podršku razvojnim programima u kojima humanitarna pomoć i transparentnost idu ruku pod ruku;

8.  poziva EU da u vanjskopolitičkim aktivnostima pomogne ojačati nacionalne, regionalne i međunarodne mehanizme za utvrđivanje odgovornosti kao što su Međunarodni kazneni sud, nacionalne sudske vlasti, parlamenti i nacionalne institucije za ljudska prava i civilno društvo;

9.  ističe važnost aktivnog sudjelovanja nevladinih organizacija u planiranju, provedbi i vrednovanju odredbi o ljudskim pravima kako bi se civilno društvo što je više moguće uključilo u oblikovanje politika, te u jamčenju djelotvornosti odredbi o ljudskim pravima;

10. poziva Komisiju da djeluje snažnije i dosljednije u borbi protiv diskriminacije najugroženijih skupina i onih koje su najčešće diskriminirane i isključene, primjerice na temelju rase, invaliditeta, statusa migranta ili autohtonog stanovnika, dobi, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta;

11. žali što još uvijek nije osmišljen način na koji bi se korporacije diljem svijeta pridržavale normi o ljudskim pravima, što određenim državama i poduzećima omogućava da ih zaobiđu; stoga naglašava potrebu za donošenje pravno obvezujućih pravila o korporativnoj društvenoj odgovornosti; posebice poziva Komisiju da omogući učinkovite mjere radi provedbe okvirnog programa UN-a „Zaštita, poštovanje i pravna zaštita”, koji je iznio John Ruggie, posebni predstavnik UN-a u području poslovanja i ljudskih prava; također ustraje na potrebi da se jamči učinkovita pravna zaštita kako bi se kaznila poduzeća odgovorna za povredu ljudskih prava te na raspolaganje stavila pravna sredstva za žrtve tih povreda;

12. skreće pozornost na strategiju EU-a o korporativnoj društvenoj odgovornosti za razdoblje od 2011. do 2014. kojom se države članice pozivaju na izradu nacionalnih planova za provedbu vodećih načela UN-a na području poslovanja i ljudskih prava;

13. napominje da, umjesto kao na izazov, poduzeća na to trebaju gledati kao na mogućnost stvaranja novog poslovnog potencijala u regijama koje najviše trebaju održivo i odgovorno ulaganje te kao na način da se pridonese poštovanju ljudskih prava u zemljama u razvoju;

14. ističe značaj političke usklađenosti u interesu razvoja u ostvarivanju poštovanja ljudskih prava; radi toga ponavlja koliko je potrebno na učinkovit način usvojiti potrebne smjernice, procjene učinka i mehanizme nadzora i izvješćivanja kako bi politička usklađenost u interesu razvoja zaživjela u politikama Unije i država članica, posebno u području trgovine i poljoprivrede; smatra da bi EU trebao zadržati političko vodstvo u tom pitanju; stoga poziva EU da zajedno s partnerskim zemljama posvećenima tom pitanju surađuje na pokretanju međunarodnih inicijativa (u kontekstu Ujedinjenih naroda, skupine G-20 itd.), s ciljem da politička usklađenost u interesu razvoja postane općeprihvaćeni plan;

15. ističe da su u nekoliko zemalja sa statusom GSP+ u okviru općeg sustava povlastica prijavljena opetovana kršenja temeljnih normi rada, no da to nije dovelo do ukidanja povlastica, što je u suprotnosti s načelom političke usklađenosti u interesu razvoja; odsada potiče istinsku primjenu sustava GSP+, zajedno s odgovarajućim transparentnim mehanizmom izvješćivanja i financiranjem nadzora koje bi provodilo civilno društvo; također žali što povlašteni trgovinski sporazumi EU-a ne pružaju prave mehanizme primjene; u skladu s tim naglašava važnost sustavnog uključivanja klauzula o ljudskim pravima u trgovinske sporazume i da te klauzule sadrže mehanizme za podnošenje pritužbi;

16. poziva EU da se usredotoči na borbu protiv gomilanja obradivih površina, između ostalog od strane poduzeća iz EU-a i ostatka Europe prisutnih u tim zemljama, i to promicanjem adekvatnih zaštitnih mehanizama za njegovo sprečavanje u zemljama u pitanju; poziva na izradu procjene učinka trgovinske politike EU-a na gomilanje obradivih površina, na provedbu globalnih dobrovoljnih smjernica o odgovornom upravljanju korištenjem zemlje, ribarstvom i šumarstvom u kontekstu nacionalne sigurnosti opskrbe hranom te na donošenje obvezujućih smjernica za sprečavanje gomilanja obradivih površina; poziva EU da se u skladu s preporukama posebnog izvjestitelja UN-a za pravo na hranu obveže na puni zaokret prema agroekologiji, što je sredstvo za jamčenje prava na hranu;

17. s velikom zabrinutošću napominje da su autohtoni narodi posebno pogođeni povredama ljudskih prava povezanima s vađenjem resursa; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje da pruži podršku strogim zakonskim okvirima i inicijativama s ciljem transparentnosti i dobrog upravljanja u rudarstvu i drugim resursnim sektorima kojima se poštuju slobodan, prethodni i informirani pristanak lokalnog stanovništva i Deklaracija UN-a o pravima autohtonih naroda;

18. s dubokom zabrinutošću primjećuje da su ranjive skupine posebno pogođene povredama ljudskih prava povezanima s uništavanjem okoliša jer širenje monokulturnih plantaža, sječa stabala, infrastrukturna podrška ekstrakciji plina i nafte, biogoriva, rudarstvo i izgradnja hidroelektrana velikih razmjera dovode do uništavanja šuma i rašumljavanja; poziva Komisiju da provede 7. akcijski program za okoliš i uspostavi sveobuhvatni plan za zaustavljanje rašumljavanja i uništavanja šuma i njihova učinka na okoliš, društvo i ljudska prava;

19. smatra da bi EU i njegove delegacije trebali prepoznati znakove ranog upozorenja kao što su ugnjetavanje manjina i povrede ljudskih prava, koji su pokazatelj mogućih sukoba i humanitarnih katastrofa; poziva EU da osmisli najbolje prakse za promicanje i zaštitu ljudskih prava u situacijama nakon katastrofa i sukoba, poklanjajući posebnu pažnju osobama s invaliditetom, ženama, djeci i drugim osjetljivim skupinama, pružanjem podataka i poduzimanjem mjera koje se konkretno odnose na osobe s invaliditetom, izradom planova za smanjenje rizika od katastrofa u kojima se vodi računa o osobama s invaliditetom, osposobljavanjem cjelokupnog osoblja za pružanje odgovarajućih usluga, kao i pružanjem dostupnih skloništa za hitne slučajeve i mjesta za ublažavanje posljedica velikih nesreća, usredotočujući se na uključivanje ljudskih prava u procese pružanja pomoći, oporavka i obnove, istodobno poštujući humanitarna načela čovječnosti, nepristranosti, neutralnosti i neovisnosti te pristup humanitarnoj pomoći utemeljen na potrebama;

20. ponavlja važnost uklanjanja svih oblika diskriminacije i nasilja nad ženama i djevojčicama; poziva EU da kao jedan od glavnih prioriteta svoga vanjskog djelovanja postavi ukidanje svih oblika nasilja, kao što su nasilje u obitelji, trgovanje ljudima, seksualno iskorištavanje i uznemiravanje, te svih štetnih praksi, uključujući dječje, rane ili prisilne brakove te genitalno sakaćenje žena;

21. naglašava važnost povezivanja sigurnosti, razvoja i ljudskih prava; u tom pogledu oštro osuđuje seksualno nasilje u oružanim sukobima, najčešće nad ženama i djecom, što je stalna praksa u nekim nestabilnim zemljama u razvoju kao što je Demokratska Republika Kongo, a posebno u njezinim istočnim pokrajinama, na što već godinama upozoravaju UN, lokalna tijela i nevladine organizacije, kao i dr. Denis Mukwege, dobitnik nagrade Saharov Europskog parlamenta za 2014.; poziva EU i države članice da se pobrinu za to da se njihove politike azila, migracija i nadzora granica provode u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima;

22. sa žaljenjem primjećuje da na 153 stranice općeg dijela godišnjeg izvješća EU-a nema nijednog poglavlja o razvoju, nego su toj temi posvećene samo dvije polovice stranice.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

21.1.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

21

1

3

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Louis Aliot, Beatriz Becerra Basterrechea, Kostas Chrysogonos, Nirj Deva, Doru-Claudian Frunzulică, Nathan Gill, Heidi Hautala, Maria Heubuch, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Linda McAvan, Norbert Neuser, Maurice Ponga, Cristian Dan Preda, Lola Sánchez Caldentey, Elly Schlein, György Schöpflin, Pedro Silva Pereira, Davor Ivo Stier, Paavo Väyrynen, Bogdan Brunon Wenta, Rainer Wieland, Anna Záborská

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Seb Dance, Louis-Joseph Manscour

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Rosa D’Amato


MIŠLJENJE Odbora za prava žena i jednakost spolova (04.2.2015)

upućeno Odboru za vanjske poslove

o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. i politici Europske unije u tom području

(2014/2216(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Jana Žitňanská

PRIJEDLOZI

Odbor za prava žena i jednakost spolova poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor u svoj prijedlog rezolucije uključi sljedeće prijedloge:

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o planu EU-a protiv homofobije i diskriminacije na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta(1),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2014. o EU-u i globalnom razvojnom okviru za razdoblje nakon 2015.(2),

–   uzimajući u obzir završnu deklaraciju koju je donio 4. svjetski kongres protiv smrtne kazne, održan u Ženevi od 24. do 26. veljače 2010., kojom se traži jedinstveno ukidanje smrtne kazne,

A. budući da Europska unija ima posebnog predstavnika za ljudska prava koji bi trebao pomagati Uniji da uskladi svoje aktivnosti kako bi njezino djelovanje u promicanju poštovanja ljudskih prava diljem svijeta, a posebno prava žena, bilo jasnije i vidljivije;

B.  budući da se rodno uvjetovanim nasiljem, a posebno nasiljem nad ženama i djevojčicama krši pravo žena na tjelesni integritet, što može imati ozbiljne trajne posljedice na zdravlje žrtve;

C. budući da posljedice rodno uvjetovanog nasilja utječu na dobrobit žrtava u svim područjima njihova života;

D. budući da primjena demokracije podrazumijeva jednakost prava i građanskog statusa žena i muškaraca;

E.  budući da su tijekom oružanih sukoba žene i djeca, uključujući žene i djecu izbjeglice, tražitelje azila i osobe bez državljanstva, među najranjivijim skupinama u društvu te da su rizici kojima su raseljene djevojke izložene tijekom humanitarnih kriza iznimno visoki;

F.  budući da se nasilje i/ili diskriminacija nad ženama ne može opravdati nikakvim političkim, vjerskim ili kulturnim razlozima;

G. budući da nasilje nad ženama i djevojčicama, a posebice nasilje u obitelji, predstavlja najrašireniji oblik kršenja ljudskih prava u svijetu, utječe na sve razine društva neovisno o dobi, obrazovanju, prihodu, društvenom položaju i državi podrijetla ili prebivališta te predstavlja ozbiljnu prepreku jednakosti muškaraca i žena;

H. budući da se rodno uvjetovano nasilje definira kao nasilje usmjereno prema nekoj osobi zbog njezina spola, rodnog identiteta ili rodnog izraza ili nasilje koje nerazmjerno utječe na osobe određenog spola;

I.   budući da ženama i djevojčicama s invaliditetom prijeti veći rizik od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja, posebno u institucionaliziranim okruženjima, što često dovodi do zapostavljanja tog problema;

J.   budući da bi promicanje prava žena, jednakosti spolova i borbe protiv nasilja nad ženama trebale biti temeljne i ključne sastavnice dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i trećih zemalja; budući da europski instrument za demokraciju i ljudska prava ima pozitivnu ulogu; budući da bi pri suradnji s bilo kojom državom Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) i Komisija trebale pravodobno utvrditi prioritetne probleme koje treba riješiti kako bi se financiranje i sredstva bolje prilagodili ciljevima;

K. budući da je pristup osnovnim uslugama zdravstvene skrbi te seksualnim i reproduktivnim zdravstvenim uslugama temeljni aspekt jednakosti žena i muškaraca te budući da pristup njima još nije osiguran u svim dijelovima svijeta;

L.  budući da se seksualno i reproduktivno zdravlje i prava temelje na osnovnim ljudskim pravima te da su ključni elementi ljudskog dostojanstva(3);

M. budući da se svi oblici diskriminacije i nasilja nad ženama, uključujući seksualno zlostavljanje, genitalno sakaćenje žena, prisilni brak, takozvane zločine iz časti, komercijalno seksualno iskorištavanje žena i nasilje u obitelji, nikada ne bi smjeli smatrati opravdanima na temelju bilo kakvih političkih, društvenih, vjerskih ili kulturnih razloga ili povezanosti s bilo kakvim narodnim ili plemenskim tradicijama;

1.  naglašava da je važno da se vlasti zauzmu za izradu obrazovnih kampanja usmjerenih na muškarce, a posebno na mlađe generacije, s ciljem sprečavanja i postupnog suzbijanja svih vrsta rodno uvjetovanog nasilja; ističe da je potrebno osigurati da zdravstveni radnici, policijski službenici, tužitelji i suci, i u Europskoj uniji i u trećim zemljama, budu primjereno osposobljeni za pružanje pomoći i potpore žrtvama nasilja;

2.  traži od EU-a i država članica da podupru potpuno sudjelovanje žena u donošenju političkih i gospodarskih odluka, osobito u procesima uspostavljanja mira, demokratske tranzicije i rješavanja sukoba; potiče države članice, Komisiju i ESVD da se usredotoče na ekonomsku i političku emancipaciju žena u zemljama u razvoju potičući njihovo uključivanje u poduzeća te u provedbu regionalnih projekata i lokalnih razvojnih projekata;

3.  naglašava posebnu važnost smanjenja spolne nejednakosti, borbe protiv rodno uvjetovanog nasilja te promicanja jednakosti i prava žena za razvoj održivih demokratskih društava;

4.  naglašava potrebu da se ženama u Europi i ostatku svijeta zajamči pravo da slobodno donose vlastite odluke, jednako kao muškarci, bez ikakvih ideoloških, političkih ili vjerskih nametanja;

5.  poziva sve države članice Vijeća Europe da u skladu s time potpišu i ratificiraju Konvenciju o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama; poziva EU da poduzme potrebne korake kako bi pristupio Konvenciji radi jamčenja dosljednosti između vanjskog i unutarnjeg djelovanja EU-a u području nasilja nad ženama;

6.  naglašava da je, kako bi se učinkovito suzbilo nasilje nad ženama, potrebna promjena stajališta prema ženama i djevojčicama u društvu s obzirom na to da se žene vrlo često predstavljaju u podređenim ulogama, a nasilje nad njima vrlo se često tolerira te se umanjuje njegovo značenje; naglašava da su spolni stereotipi jedan od glavnih uzroka kršenja prava žena te nejednakosti muškaraca i žena; napominje da se posebna pozornost mora posvetiti ustavnim, zakonodavnim i regulatornim odredbama kojima se diskriminiraju žene na temelju njihova spola, na primjer u vezi s pristupom pravosuđu, vlasništvu, zajmu, zdravstvenoj skrbi ili obrazovanju; poziva ESVD i Komisiju da istaknu važnost sudjelovanja muškaraca u informativnim kampanjama i kampanjama podizanja osviještenosti o pravima žena;

7.  duboko je zabrinut zbog porasta rodno uvjetovanog nasilja u mnogim dijelovima svijeta kao jednog od simptoma svjetske krize te osobito zbog povećanog broja femicida (ubijanja žena i djevojčica) u Meksiku i ostalim državama Srednje i Južne Amerike, koji se događaju u pozadini općeg nasilja i sustavne diskriminacije; oštro osuđuje sve vrste rodno uvjetovanog nasilja i devijantni zločin femicida te prevladavajuće nekažnjavanje takvih zločina, što samo nadalje služi kao presedan i ohrabruje ubojice;

8.  naglašava potrebu da se učini više kako bi se osiguralo pravo na obrazovanje i pristup obrazovanju, posebno za djevojčice; pozdravlja dodjelu Nobelove nagrade za mir Malali Yousafzai i Kailashu Satyarthiju za njihovu borbu za prava djece; napominje da je pristup obrazovanju djelomice preduvjet za potpuno ostvarivanje drugih ljudskih prava, kao što su sloboda svijesti, vjere i sudjelovanja u političkom životu;

9.  poziva Komisiju, Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice da poduzmu konkretne korake za rješavanje pitanja položaja žena te da jamče njihovu slobodu i poštovanje njihovih temeljnih prava te da donesu mjere kojima bi se spriječilo iskorištavanje i zlostavljanje žena i djece te nasilje nad njima;

10. potiče UN, osobito njegovu posebnu izvjestiteljicu o nasilju nad ženama Rashidu Manjoo, da uloži što veći napor kako bi se pronašle žrtve te istražile i utvrdile činjenice i okolnosti zlostavljanja i uznemiravanja žena i djevojčica radi sprečavanja nekažnjavanja i osiguravanja potpune odgovornosti; podržava rad posebne predstavnice UN-a za seksualne zločine u sukobima Zainab Hawa Bangure;

11. poziva Komisiju i države članice da reagiraju na nasilje nad ženama i rodnu odrednicu kršenja ljudskih prava na međunarodnoj razini, posebice u kontekstu bilateralnih sporazuma o pridruživanju i međunarodnoj trgovini koji su na snazi i o kojima se pregovara;

12. pozdravlja preporuke Odbora za ukidanje diskriminacije žena o prevenciji sukoba i stanjima tijekom trajanja sukoba i nakon njega u skladu s ključnim rezolucijama UN-a br. 1325 i br. 1820 o ženama, miru i sigurnosti; nadalje podsjeća međunarodnu zajednicu da je nužno zaštititi žene i djevojčice, posebice borce za ljudska prava, koje su često žrtve nasilja, te poziva na zaštitu od silovanja i prisilne prostitucije; naglašava da bi žrtvama rodnog nasilja trebalo pružiti potporu u sudskim postupcima te ističe da vladine i nevladine organizacije u tom pogledu zaista mogu biti od pomoći žrtvama;

13. ponavlja da je sakaćenje ženskih spolnih organa ozbiljno kršenje ljudskih prava i tema kojoj se mora posvetiti posebna pozornost u dijalogu EU-a s državama u kojima je ta praksa veoma raširena; ističe, nadalje, da sakaćenje ženskih spolnih organa ima ozbiljne i dugotrajne učinke na zdravlje žena, a time i na izglede za razvoj; potiče ESVD i države članice da se nastave suočavati s problemom genitalnog sakaćenja žena u svom političkom dijalogu i dijalogu o politikama s partnerskim državama u kojima se i dalje provodi genitalno sakaćenje žena;

14. strogo osuđuje ozbiljno kršenje ljudskih prava u oružanim sukobima tijekom nedavnih i tekućih kriza, a posebice masovna pogubljenja, silovanja i ostale oblike seksualnog zlostavljanja, mučenja, proizvoljnih uhićenja i pritvaranja, posebno u pogledu položaja žena i djece, koji su posebno ranjivi; poziva EU na borbu protiv nekažnjivosti u svim tim slučajevima te da podupre djelovanje nacionalnih sudaca i Međunarodnog kaznenog suda kako bi se počinitelje dovelo pred lice pravde;

15. naglašava koliko je važno ne dovoditi u pitanje „pravnu stečevinu” Pekinške platforme za djelovanje u vezi s pristupom obrazovanju i zdravstvenoj skrbi kao temeljnim ljudskim pravima te zaštitom seksualnih i reproduktivnih prava; naglašava da univerzalno poštovanje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava te pristup relevantnim uslugama pridonose prenatalnoj skrbi i mogućnosti izbjegavanja visokorizičnih porođaja te smanjenja smrtnosti novorođenčadi i djece; ističe da su planiranje obitelji, zdravlje majki i sigurne usluge pobačaja važni elementi za spašavanje života žena te da odbijanje pobačaja kojim se spašava život majke predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava; poziva EU da nastavi štititi seksualno i reproduktivno zdravlje te srodna prava i naglašava kako je potrebno da se ove politike stave u središte razvojne suradnje s trećim zemljama, a posebno u budući akcijski plan o jednakosti spolova i osnaživanju žena koji je u izradi za razdoblje od 2015. do 2020., između ostalog i pomoću političkog dijaloga i određenih djelovanja koja uključuju lokalno civilno društvo;

16. naglašava da rodno uvjetovano nasilje, uključujući štetne običajne i tradicijske prakse, predstavlja kršenje temeljnih prava te posebno ljudskog dostojanstva, prava na život i prava na cjelovitost osobe;

17. oštro osuđuje činjenicu da se seksualno nasilje nad ženama i dalje primjenjuje kao oružje u ratu; naglašava da je potrebno učiniti više kako bi se zajamčilo poštovanje međunarodnog prava i pristupa psihološkoj pomoći za žene i djevojčice koje su zlostavljane u sukobima; pozdravlja činjenicu da je nagrada Saharov za 2014. dodijeljena doktoru Denisu Mukwegeu za njegovu zalaganje u borbi protiv seksualnog nasilja nad ženama te poziva EU, države članice, međunarodne organizacije i civilno društvo da osnaže suradnju radi podizanja osviještenosti i borbe protiv nekažnjavanja;

18. naglašava važnost jačanja uloge žena u promicanju ljudskih prava i demokratske reforme, podupiranju sprečavanja sukoba te jačanju političkog sudjelovanja i zastupljenosti; napominje, također, da bi u tom pogledu u obzir trebalo uzeti preporuke iz izvješća misija EU-a za promatranje izbora o potpunom i jednakom sudjelovanju žena u izbornom procesu te djelovati na temelju njih;

19. poziva na neodgodiv prestanak bilo kakva nasilja, seksualnog zlostavljanja i drugih oblika ponižavajućeg postupanja prema ženama koje prosvjedima traže uspostavu demokracije i brane svoja prava, posebno u državama Arapskog proljeća, te prema aktivistima za prava žena; također poziva na provođenje ozbiljnih i nepristranih istraga u svim takvim slučajevima i potpunu odgovornost svih počinitelja;

20. ističe da je Istanbulska konvencija o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji važan i obvezujući međunarodni instrument te da će stoga rast broja država potpisnica Konvencije znatno pridonijeti razvoju integrirane politike za zaštitu i osnaživanje žrtava te promicanje međunarodne suradnje u tom području;

21. naglašava potrebu borbe protiv trgovine ljudima, najčešće ženama koje se iskorištava u seksualne svrhe; naglašava potrebu za poboljšanom suradnjom s trećim zemljama u vezi s razmjenom dobrih praksi i uništavanjem međunarodnih mreža trgovine ljudima, koje također upotrebljavaju internet kako bi pronašle nove žrtve;

22. naglašava važnost provođenja informacijskih kampanja i kampanja podizanja osviještenosti u zajednicama u kojima se provodi genitalno sakaćenje žena, seksualno iskorištavanje djevojčica, rani i prisilni brak, femicid i drugi oblici rodno uvjetovanog kršenja ljudskih prava te važnost uključivanja boraca za ljudska prava koji se već bore kako bi se stalo na kraj takvim praksama u pripremu i provedbu tih kampanja; ponavlja da dječji, rani i prisilni brak te nepoštovanje minimalne zakonski odobrene dobi za stupanje u brak predstavlja ne samo kršenje prava djece nego i prepreku osnaživanju žena;

23. ponavlja da je međunarodna zajednica dala prednost pitanju položaja žena s invaliditetom; podsjeća da se u zaključcima ureda visoke povjerenice UN-a za ljudska prava navodi da politike i programe usmjerene na rješavanje pitanja nasilja nad ženama i djevojčicama s invaliditetom valja razvijati u uskoj suradnji s osobama s invaliditetom, poštujući njihovu autonomiju, ali i s organizacijama za osobe s invaliditetom, uključujući one koje pružaju usluge preživjelim žrtvama; ističe da je potreban redoviti nadzor nad institucijama i odgovarajuće osposobljavanje pružatelja skrbi;

24. poziva Komisiju i države članice da aktivno promiču nediskriminaciju na temelju spola, rase, etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili seksualne orijentacije u svojoj vanjskoj politici, uključujući i u okviru europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR);

25. poziva EU i države članice da snažno promiču i štite ostvarivanje svih ljudskih prava lezbijskih, homoseksualnih, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih (LGBTI) osoba;

26. poziva Komisiju da češće upotrebljava procjene utjecaja na spolove pri razvoju vanjske politike, posebno u vezi sa zaključivanjem međunarodnih sporazuma;

27. naglašava važnost sprečavanja kršenja ljudskih prava, s posebnim naglaskom na položaj Romkinja i romske djece koje se često višestruko diskriminira; naglašava važnost jačanja položaja Romkinja i uspostave odgovarajuće politike stanovanja kao polazišta za poboljšanje njihova položaja;

28. pozdravlja i potiče Deklaraciju iz Adis Abebe o ubrzavanju provedbe Pekinške platforme za djelovanje donesene u studenome 2014. tijekom 9. Afričke konferencije o ženama, reproduktivnom zdravlju žena i HIV-u/AIDS-u, kojom se poziva na ulaganje u prava na seksualno i reproduktivno zdravlje, između ostaloga donošenjem i provedbom zakona o seksualnom i reproduktivnom zdravlju, podizanjem osviještenosti i informacijskim uslugama za tinejdžere i žene, u koje bi bilo uključeno sveobuhvatno obrazovanje, informacije i usluge u vezi sa seksualnim zdravljem; ponovno poziva na proširenje pružanja usluga planiranja obitelji i kontracepcijskih sredstava te pristupa sigurnom i zakonitom pobačaju u skladu s nacionalnim zakonima i politikama te poziva na zaštitu reproduktivnih prava žena odobravanjem medicinskog pobačaja u slučaju seksualnog zlostavljanja, silovanja i incesta, u skladu s protokolom Maputo Afričke povelje o ljudskim pravima i pravima naroda;

29. smatra da je podzastupljenost žena u donošenju političkih odluka pitanje temeljnih prava i demokracije kojim se ističe sposobnost vlada za potpunu predanost procesima izgradnje i održavanja demokracije; pozdravlja zakonom utvrđene paritetne sustave i spolne kvote te poziva na uspostavu potrebnog zakonodavnog postupka s tim u vezi što je prije moguće;

30. poziva Europsku uniju i države članice da zajamče pristup utemeljen na pravima koji obuhvaća sva ljudska prava i da aktivno nastave braniti zaseban cilj osnaživanja žena i djevojčica te promicanja, poštovanja i ostvarenja njihovih ljudskih prava, uključujući pristup sveobuhvatnom seksualnom obrazovanju i univerzalni pristup seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima te jednakosti spolova u razvojnom planu za razdoblje nakon 2015. kao preduvjetima za borbu protiv masovnih ubojstava zbog spolne diskriminacije;

31. naglašava važnost borbe protiv stereotipa ne samo davanjem pozitivnih slika i inspirativnih stvarnih primjera žena s invaliditetom kojima se pokazuje kako im njihove druge sposobnosti omogućuju uživanje u uspješnom poslovnom i privatnom životu nego i izbjegavanjem pogoršanja negativnih stereotipa u jeziku, razgovoru i politikama u vezi sa ženama s invaliditetom; poziva EU i države članice da provedu mjere pozitivnog djelovanja kako bi se žene s invaliditetom uključile na tržište rada;

32. ponavlja svoje dugotrajno protivljenje smrtnoj kazni u svim okolnostima te poziva na trenutačni moratorij na izvršenje smrtne kazne u onim državama u kojima se ona još uvijek provodi;

33. potiče države članice da budu dosljedne u primjeni načela uključivog obrazovanja kada je riječ o socijalno ugroženoj djeci i djeci s invaliditetom, poštujući pritom svoje nacionalne obrazovne sustave;

34. poziva na izradu ambiciozne dugoročne političke strategije i plana djelovanja za javno zdravlje, inovacije i pristup lijekovima kojima se, između ostaloga, proučavaju novi programi poticaja za istraživanje i razvoj, kako je navedeno u izvješću Stručne savjetodavne radne skupine Svjetske zdravstvene organizacije za istraživanje i razvoj: Financiranje i koordinacija za zaštitu prava na životni standard odgovarajući za zdravlje i dobrobit svakog čovjeka bez obzira na rasu, vjeru, političko uvjerenje, gospodarski ili socijalni status; naglašava da pandemija HIV-a i dalje najviše utječe na žene i djevojčice, koje se također brinu o pacijentima u svojim zajednicama;

35. žali što su tijela žena i djevojčica, konkretno njihovo seksualno i reproduktivno zdravlje i prava, i dalje poprište ideoloških borbi te poziva EU i njegove države članice da priznaju neotuđiva prava žena i djevojčica na tjelesni integritet i samostalno donošenje odluka u pogledu, između ostaloga, prava na dobrovoljno planiranje obitelji, siguran i zakonski pobačaj te život bez nasilja koje uključuje i genitalno sakaćenje žena, dječji brak, rani i prisilni brak te silovanje u braku;

36. poziva EU i njegove države članice da detaljno preispitaju Pekinšku platformu za djelovanje kako bi se 2015. obilježila dvadeseta godišnjica njezina postojanja;

37. potiče Europsku komisiju da uključi seksualno i reproduktivno zdravlje i prava, kao temeljna ljudska prava, u svoju sljedeću strategiju EU-a za zdravlje kako bi se osigurala usklađenost unutarnje i vanjske politike EU-a;

38. ustraje na tome da jednaka zastupljenost spolova mora biti sastavnim dijelom prekomorske misije ESVD-a te da se za svaku misiju izradi namjenska strategija za prava žena i djevojčica te jednakost spolova uz izradu posebnog poglavlja o jednakosti spolova u sljedećem Akcijskom planu ESVD-a za ljudska prava ;

39. ističe da pružanje humanitarne pomoći EU-a i njegovih država članica ne smije podlijegati ograničenjima koja nameću drugi partnerski donatori u pogledu dostupnosti potrebnog liječenja, uključujući siguran pobačaj za žene i djevojčice koje su žrtve silovanja u oružanim sukobima.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

20.1.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

20

6

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Daniela Aiuto, Maria Arena, Beatriz Becerra Basterrechea, Malin Björk, Vilija Blinkevičiūtė, Anna Maria Corazza Bildt, Viorica Dăncilă, Iratxe García Pérez, Anna Hedh, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Vicky Maeijer, Angelika Mlinar, Krisztina Morvai, Marijana Petir, Terry Reintke, Liliana Rodrigues, Jordi Sebastià, Michaela Šojdrová, Beatrix von Storch, Jadwiga Wiśniewska, Anna Záborská, Jana Žitňanská

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Biljana Borzan, Linnéa Engström, Rosa Estaràs Ferragut, Kostadinka Kuneva, Marc Tarabella

(1)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0062.

(2)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0059.

(3)

Vidi stavak 7. podstavke 2. i 3. Programa djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju.


ANNEX I

INDIVIDUAL CASES RAISED BY THE EUROPEAN PARLIAMENT BETWEEN JANUARY AND DECEMBER 2013

COUNTRY

Individual

BACKGROUND

ACTION TAKEN BY PARLIAMENT

AZERBAIJAN

 

Ilgar Mammadov

 

 

Mr Mammadov is a leader of the opposition REAL movement and director of the Council of Europe’s Baku School of Political Studies. Mr Mammadov and Mr Yaqublu were arrested by Azerbaijani authorities on 4 February 2013 and have been unlawfully detained since then. Mr Mammadov is accused of inciting riots in the town of Ismaili after he visited the town. The initial pre-trial detention has been extended twice in an apparent attempt to keep Mr Mammadov behind bars pending the forthcoming elections. According to recent reports Ilgar Mammadov has been placed in a punishment cell, raising concerns that he is being singled out. Before his arrest Mr Mammadov had been confirmed as the REAL opposition party’s candidate for the Azerbaijani presidential elections scheduled for October 2013. The Council of Europe representative in Baku was not admitted to the initial court hearing in February 2013 and, in addition, a group of Council of Europe ambassadors who visited Azerbaijan were not allowed to see Mr Mammadov.

 

 

 

In its resolution adopted on 13 June 2013, the European Parliament:

 

- Strongly condemns the detention of Mr Mammadov, calls for his immediate and unconditional release and an end to his prosecution, and urges the Azerbaijani authorities to investigate the charges against him in a speedy, fair, transparent and independent manner

 

- Expresses serious concern over reports by human rights defenders and domestic and international NGOs about the alleged use of fabricated charges against politicians, activists and journalists

 

- Condemns any intimidation, arrest, detention or prosecution of opposition party leaders or members, activists, journalists or bloggers solely because they have expressed their views and exercised their fundamental rights and freedoms in accordance with international standards

Tofiq Yaqublu

Mr Yaqublu is a deputy chair of the Musavat opposition party. Mr Yaqublu and Mr Mammadov were arrested by Azerbaijani authorities on 4 February 2013 and have been unlawfully detained since then.

BAHRAIN

 

Mohammed al-Maskati

 

 

Mohammed al-Maskati, a president of the Bahrain Youth Society for Human Rights, was arrested on 16 October 2012 on charges of participating in an ‘illegal gathering’ in Manama a week earlier. Mr al-Maskati was released on bail the next day and no court date has been set.

 

 

 

In its resolution adopted on 17 January 2013, the European Parliament:

 

- Condemns the ongoing human rights violations by the Bahraini authorities and security forces, particularly the use of violence, the excessive use of tear gas, the use of birdshot at short range, the ban on all forms of protest and the arrest and detention of peaceful protesters who choose to exercise their rights to freedom of expression and peaceful assembly, despite the very welcome concrete set of recommendations made by the BICI and the stated commitment by the Bahraini authorities to implementing the BICI reforms Reiterates its demand that the Bahraini security forces and authorities stop the use of violence against peaceful protesters and end the on-going repression of political dissent through prosecution, detention and torture; urges the authorities fully to respect fundamental freedoms, particularly the freedoms of assembly and expression, both online and offline, and immediately to end all restrictions on access to information and communication technologies; calls on the Bahraini authorities to implement the necessary democratic reforms and to encourage inclusive and constructive national dialogue, including direct talks between the government and opposition components, which are currently not involved in dialogue, so as to allow reconciliation and restore collective social consensus in the country

 

- Considers strongly regrettable the latest sentences imposed on opposition activists and medical personnel and calls for the immediate and unconditional release of all Bahraini political prisoners, including teachers, doctors and other medical staff, who have been detained and charged with alleged violations related to the rights of expression, peaceful assembly and association, in particular Sayed Yousif al-Muhafadha, Nabeel Rajab and Abdulhadi al-Khawaja

 

- Calls on the Government of Bahrain to take all necessary steps to guarantee the competence, independence and impartiality of the judiciary in Bahrain and to ensure that it acts in full accordance with international human rights standards, and in particular to ensure that the courts cannot be used for political purposes or to sanction the legitimate exercise of universally guaranteed rights and freedoms; calls on the Bahraini Government to strengthen the rights of defendants, inter alia by ensuring that they enjoy fair trial guarantees, allowing them effectively to challenge the evidence against them, providing for independent judicial oversight of the grounds for detention and ensuring that detainees are protected from abusive treatment during criminal investigations

 

Sayed Yousif al-Muhafdha

Sayed Yousif al-Muhafdha, a Vice-President of the Bahraini Centre for Human Rights (BCHR), who has campaigned tirelessly for the release of many activists, in particular Nabeel Rajab, President of the BCHR, and Jalila al-Salman, former Vice-President of the Bahrain Teachers’ Association, was detained and charged on 18 December 2012 with using social media to disseminate false news. His case has been adjourned until 17 January 2013. He has been detained on several occasions by the Bahraini authorities as part of the ongoing systematic targeting, harassment and detention of human rights defenders in Bahrain.

 

Abdulhadi al-Khawaja

and

Ibrahim Sharif

Abdulhadi al-Khawaja and Ibrahim Sharif were among eight of activists, condemned to life imprisonment, after Bahrain’s Court of Cassation upheld prison terms for 13 prominent activists charged with plotting to overthrow the monarchy on 7 January 2013.This verdict is final and the only avenue left for the defendants is a royal pardon.

BANGLADESH

 

Abdul Kalam Azad

 

 

On 21 January 2013 the International Crimes Tribunal (ICT) announced its verdict against Abdul Kalam Azad for crimes against humanity committed during the war of independence in 1971 and sentenced him to death following his trial in absentia.

 

 

In its resolution adopted on 14 March 2013, the European Parliament:

 

- Is deeply concerned about the recent outbreak of violence in Bangladesh following the ICT verdicts and expresses its sorrow at the recent casualties

 

- Expresses its condolences to relatives and acquaintances of those killed and injured as a result of the violence

 

- Acknowledges the need for reconciliation, justice and accountability for the crimes committed during the 1971 war of independence; stresses the important role of the ICT in this matter

 

- Reiterates its strong opposition to use of the death penalty in all cases and under any circumstances

 

- Calls on the Bangladeshi authorities to commute all death sentences, to build on the positive development of there not having been any executions in 2012, and to introduce an official moratorium on executions as a first step towards the abolition of capital punishment

 

- Deplores the reported irregularities in the functioning of the ICT, such as the alleged intimidation, harassment and forced disappearance of witnesses, as well as evidence of illicit cooperation between judges, prosecutors and the government; insists, in particular, that the law enforcement authorities enhance measures to guarantee effective witness protection

 

- Calls on the Bangladeshi Government to ensure that the ICT adheres strictly to national and international judicial standards; stresses, in this connection, the guarantee of a free, fair and transparent trial as well as the right of victims to protection, truth, justice and reparation

 

- Calls on the Bangladeshi Government to redouble its efforts to enforce the rule of law and order; recalls its obligation to honour its international commitments in the field of human rights

 

 

In its resolution adopted on 21 November 2013, the European Parliament:

 

- Urges the Bangladeshi authorities to carry out prompt, independent and transparent investigations into cases involving violations of the rights of human rights defenders, including threats, attacks, killings, torture and ill-treatment, in order to identify all those responsible and bring them to justice; underlines, in particular, the case of labour leader Aminul Islam, as well as those of journalists Sagar Sarowar and Meherun Runi

 

Abdul Qader Mollah

On 5 February 2013 the ICT sentenced Abdul Qader Mollah to life imprisonment, triggering emotionally charged but largely peaceful protests by mostly young people at the Shahbagh intersection in Dhaka. This so-called ‘Shahbagh Movement’ was calling for the application of the death penalty in the verdict as well as for a society and politics free of religious extremism.

Aminul Islam

Aminul Islam was a Bangladeshi trade unionist, a human rights defender and a leader of the Bangladesh Center of Worker Solidarity, which has advocated for improved working conditions and higher wages. He was murdered in 2012. The authorities have failed to launch effective investigations into torture and extrajudicial killing of Aminul Islam.

BURMA

 

Dr Tun Aung

 

 

Dr Tun Aung is a 65-year-old medical doctor and respected community leader from Rakhine state. He was arrested in June 2012 and sentenced to 17 years in prison on what have widely been denounced by human rights groups, including Amnesty International, as politically motivated charges.

 

 

In its resolution adopted on 13 June 2013, the European Parliament:

 

- Condemns the grave violations of human rights and the violence perpetrated against Rohingya Muslims in Burma/Myanmar and calls on all sides to refrain from the use of violence

 

- Welcomes the announcement by President U Thein Sein on 4 June 2013 that all political prisoners in Burma/Myanmar will be released; reiterates its position that the release of all political prisoners, including Dr Tun Aung, should take place without delay or conditions and with the full restoration of their rights and freedoms

 

CHINA

 

Liu Xiaobo

 

 

Liu Xiaobo is a Chinese literary critic, writer, professor, and human rights activist who called for political reforms and the end of communist single-party rule. During his fourth prison term, he was awarded the 2010 Nobel Peace Prize for "his long and non-violent struggle for fundamental human rights in China." He is currently incarcerated as a political prisoner in Jinzhou, Liaoning.

 

 

 

In its resolution adopted on 14 March 2013, the European Parliament:

 

- Admires and supports the courage and activism of those Chinese citizens acting in socially responsible ways to promote and defend universally recognised social and human rights, and to challenge and correct well-known social dangers and/or criminal acts such as corruption, abuses of office, environmental damage, AIDS infection, food poisoning, construction fraud in relation to schools, and illegal land and property expropriation, often committed by local party authorities; denounces all instances of official retaliation against these Chinese citizens; urges the Chinese leadership to encourage civil responsibility in terms of observing social human rights and to rehabilitate officially persecuted and punished defenders of these rights; reminds the Chinese leadership to comply strictly with domestic and international human rights law

 

- Strongly endorses the critical comments of Chinese lawyers and jurists that the humiliating detainment of suspects for more than 15 days conflicts with the International Covenant on Civil and Political Rights (ICCPR), which China signed in October 1998; expresses its concern at the unwillingness of the Chinese Government to ratify the ICCPR, a situation which is still pending; deplores the fact that under the new Criminal Procedures Law of 2013 police and state security authorities can even detain a suspect for more than 14 months without any assistance from a lawyer; fully supports the criticism of Chinese jurists that the police retain the option not only of keeping suspects under house arrest, but also of detaining them under the rules on ‘arrest at a determined place’; backs all initiatives by Chinese jurists with a view to real reform of the PRC’s Criminal Procedures Law

 

Hu Jia

Hu Jia is an activist and dissident in the People's Republic of China. His work has focused on the Chinese democracy movement, Chinese environmentalist movement, and HIV/AIDS in the People's Republic of China; he was the 2008 Sakharov Prize laureate. Hu Jia remains under house arrest and is subject to extensive surveillance and restricted communication.

 

DJIBOUTI

 

Mydaneh Abdallah Okieh

 

 

Mydaneh Abdallah Okieh is a journalist responsible for communication by the opposition coalition USN. He is accused of ‘slandering the police’ for having posted on the social network Facebook pictures of demonstrators who were victims of repression. On 26 June 2013 the Court of Appeal increased his sentence from 45 days to five months. Despite being ill-treated in prison, he was refused access to a doctor several times.

 

 

In its resolution adopted on 4 July 2013, the European Parliament:

 

- Expresses its strong concern about the situation in Djibouti since the parliamentary elections of 22 February 2013 and the tense political climate in the country; is particularly concerned about reports of mass arrests of members of the opposition, suppression of demonstrations held to protest about irregularities in the elections, and assaults on the freedom of the media

 

- Calls on the Djibouti authorities to put an end to repression of political adversaries and to release everybody who is being detained on political grounds

 

- Calls on the Djiboutian authorities to guarantee respect for the human rights recognised in the national and international agreements which Djibouti has signed and to safeguard civil and political rights and freedoms, including the right to demonstrate peacefully and freedom of the press

 

EGYPT

 

Mohamed Morsi

 

 

Mohamed Morsi is a politician who served as the fifth president of Egypt, from 30 June 2012 to 3 July 2013, when he was removed by Field Marshal Abdel Fattah el-Sisi after June 2013 Egyptian protests and 2013 Egyptian coup d'état. Mohamed Morsi has been detained since 3 July 2013 in an unknown place and has been referred for trial by the country’s state prosecutor, together with 14 other persons including leading figures of the Muslim Brotherhood, on charges of incitement to murder and violence; whereas many members of the Muslim Brotherhood have been arrested, including most of its leaders awaiting trial.

 

 

 

In its resolution adopted on 12 September 2013, the European Parliament:

 

- Expresses its concerns at the political developments in Egypt; calls on the Egyptian authorities, in order to create the necessary conditions for an inclusive political process, to end the state of emergency as soon as possible, to release all political prisoners, including the ousted former President Morsi, and to treat detainees with full respect for their international obligations

 

JAPAN

 

Hakamada Iwao

 

 

 

Hakamada Iwao is believed to be the world’s longest serving death row prisoner, being on death row since 1968. He has spent the past 43 years in prison in Japan, under threat of execution. In 1968, Hakamada, a former professional boxer from Shizuoka prefecture, was convicted of the murder of the managing director of the factory where he worked, as well as the man's wife and his two children. He was found guilty at an unfair trial, principally on the basis of a confession he made after 20 days of interrogation by police, and without a lawyer present. Hakamada later withdrew the confession, saying that he had been beaten and threatened.

 

 

 

A letter of concern was sent on 23 July 2013

 

INDIA

 

Mohammad Afzal Guru

 

 

Mohammad Afzal Guru was sentenced to death in 2002 after being convicted of conspiracy in relation to the December 2001 attack on the Parliament of India, and was executed by the Indian authorities on 9 February 2013. Despite a curfew imposed in large parts of Indian-administered Kashmir, Afzal Guru’s death was followed by protests.

 

 

In its resolution adopted on 23 May 2013, the European Parliament:

 

- Reiterates its long-standing opposition to the death penalty under all circumstances, and calls once again for an immediate moratorium on executions in those countries where the death penalty is still applied

 

- Condemns the Government of India’s execution in secret of Afzal Guru at New Delhi’s Tihar Jail on 9 February 2013, in opposition to the worldwide trend towards the abolition of capital punishment, and expresses its regret that Afzal Guru’s wife and other family members were not informed of his imminent execution and burial

 

- Calls on the Government of India to return Afzal Guru’s body to his family

 

- Urges the Indian authorities to maintain adherence to the highest national and international judicial standards in all trials and judicial proceedings, and to provide the necessary legal assistance to all prisoners and persons facing trial; Calls on the Government and Parliament of India to adopt legislation introducing a permanent moratorium on executions, with the objective of abolishing the death penalty in the near future

 

ISRAEL

 

Arafat Jaradat

 

 

Arafat Jaradat was arrested on 18 February 2013 on suspicion of throwing stones at Israeli targets, and he died on 23 February 2013 in Megiddo prison. The cause of his death is disputed; the Israeli authorities maintain that he died of a heart attack; the Palestinian authorities maintain that he died as a result of torture.

 

 

 

In its resolution adopted on 14 March 2013, the European Parliament:

 

- Calls once again for the immediate release of all imprisoned members of the PLC, including Marwan Barghouti

 

- Expresses its deepest concern at the death of Palestinian prisoner Arafat Jaradat on 23 February 2013 while in Israeli custody, and extends its condolences to his family

 

- Is deeply concerned by the renewed tensions in the West Bank following Mr Jaradat’s death in Megiddo prison under disputed circumstances; calls on all parties to exercise maximum restraint and to refrain from provocative actions in order to prevent further violence, and to take positive steps to establish the truth and defuse the current tensions

 

- Calls on the Israeli authorities promptly to open independent, impartial and transparent investigations into the circumstances of Mr Jaradat’s death and into all allegations of torture and other cruel, inhuman or degrading treatment or punishment of Palestinian prisoners

 

- Reiterates its support for Israel’s legitimate security concerns; believes, however, that the rule of law must be fully respected in the treatment of all prisoners, this being crucial for a democratic country; calls, therefore, on the Israeli Government to respect the rights of Palestinian prisoners and to protect their health and lives.

 

IRAN

 

Saeed Abedini

 

 

Saeed Abedini is an Iranian-American pastor imprisoned in Iran since 26 September 2012. He was sentenced on 27 January 2013 by a revolutionary court in Iran to an eight-year prison term on charges of disturbing national security by creating a network of Christian churches in private homes. It is reported that Saeed Abedini has suffered physical and psychological abuse in prison.

 

 

In its resolution adopted on 10 October 2013, the European Parliament:

 

- Is deeply concerned about the fate of Pastor Saeed Abedini, who has been detained for over a year and was sentenced to eight years of prison in Iran on charges related to his religious beliefs

 

- Calls on the Government of Iran to exonerate and immediately release Saeed Abedini and all other individuals held or charged on account of their religion

 

- Reiterates its call on Iran to take steps to ensure that full respect is shown for the right to freedom of religion or belief, including by ensuring that its legislation and practices fully conform to Article 18 of the ICCPR; points out that this also requires that the right of everyone to change his or her religion, if he or she so chooses, be unconditionally and fully guaranteed

 

KAZAKHSTAN

 

Aliya Turusbekova

 

 

On 21 December 2012, following a lawsuit introduced on 20 November 2012 by Kazakhstan’s Prosecutor-General, the Almaty District Court banned the unregistered opposition party ‘Alga!’ on charges of extremism. The ban makes, Aliya Turusbekova, the wife of Vladimir Kozlov, personally liable.

 

 

In its resolution adopted on 18 April 2013, the European Parliament:

 

- Strongly criticises the court decision to ban opposition parties on charges of extremism, including the unregistered party ‘Alga!’, as well as to ban key independent media actors, given that this violates the principles of freedom of expression and assembly and raises major concerns with regard to future repression of independent media and the opposition

 

- Calls on the authorities to respect the principles and commitments of the OSCE standards on freedom of expression, assembly and association; encourages Kazakhstan to view criticisms not as a threat but as a constructive tool with which to improve policies and inclusiveness

 

- Stresses that Aliya Turusbekova cannot be held responsible for actions of third persons

 

- Calls on the EU and the Member States to seek guarantees that protect journalists, opposition activists and human rights defenders and their families, and in particular those visiting the EU institutions to discuss human rights issues, against any kind of subsequent personal threats, pressures or prosecution;

6. Reiterates its concern over the detentions of opposition leaders, journalists and lawyers on the basis of trials which fall short of international standards, and reaffirms its call for the release of all persons convicted on the basis of vague criminal charges which could be considered to be politically motivated, including among others Vladimir Kozlov, Vadim Kurashim and Roza Tuletaeva; expresses its concern with regard to the fairness of trials, and reiterates its call for the guaranteeing of transparency and international standards in trials, an end to convictions on the basis of the above vague criminal charges, and the upholding of the independence of the judiciary

 

- Calls on the Kazakh authorities to guarantee detention conditions that conform to international standards and to allow adequate medical treatment for all prisoners, including the opposition leader Vladimir Kozlov; calls for the full implementation of improvements included in the recent reform of the prison system and for further improvement to meet international standards

 

- Strongly emphasises that the legitimate fight against terrorism and extremism should not be used as an excuse to ban opposition activity, hinder freedom of expression or hamper the independency of the judiciary

 

- Calls on Kazakhstan to create a climate where opposition activists, journalists and lawyers can freely exercise their activities, including via necessary legal reforms; stresses the EU’s commitment to supporting Kazakhstan in this effort

 

Vladimir Kozlov

Vladimir Kozlov is the leader of the largest opposition party in Kazakhstan; namely 'Alga!' ('Forward!'), who was sentenced to seven and a half years in prison and confiscation of property on charges of ‘inciting social discord’, ‘calling for the forcible overthrow of the constitutional order’ and ‘creating and leading an organised group with the aim of committing crimes’.

Vadim Kuramshin

Vadim Kuramshin is a human rights defender who was sentenced to 12 years in prison for blackmailing the district attorney’s assistant. This sentence was confirmed by the Appeal Court on 14 February 2013. On 7 December 2012 Mr Kurashim’s re-arrest took place on his return from the OSCE conference in September in Warsaw and came after his release following a previous trial in August 2012.

Roza Tuletaeva

On 3 January 2012, Roza Tuletaeva was arrested by members of the Kazakh State Security Committee at her home. In detention she was tortured, and later brought to trial for two separate criminal cases related to her work as a leader of the oil workers’ strike committee at the OzenMunaiGaz oil company.

LAOS

 

Sombath Somphone

 

 

Sombath Somphone is a prominent figure in social development and youth education. He disappeared on 15 December 2012 in the capital of Laos, Vientiane. The CCTV footage obtained by his family shows that Sombath Somphone was last seen with local police at the Thadeau police post around 6 p.m. on the date of his disappearance, and was driven away in a car by men in civilian clothes.

In a statement of 19 December 2012 the Lao Government confirmed the incident as recorded on the security camera. The UN and 65 international human rights organisations have expressed fears that Sombath Somphone may have been subjected to enforced disappearance, possibly related to his work, as well as their grave concern over his safety and the lack of progress and information in the investigations by the Lao authorities into the facts of his disappearance. Sombath Somphone is widely appreciated and well-known for his extensive work in the field of sustainable and fair development, notably through the creation in 1996 of PADETC, the Training Centre for Participative Development. He was awarded the Ramon Magsaysay Award for Community Leadership in 2005. In October 2012 Sombath Somphone, as a member of the Lao National Organising Committee, was one of the organisers of the 9th Asia-Europe People-to-People Forum held in Vientiane ahead of the ASEM 9, and was also one of the keynote speakers.

 

 

In its resolution adopted on 7 February 2013, the European Parliament:

 

- Expresses its deep concern regarding the disappearance, safety and wellbeing of Sombath Somphone

 

- Is concerned at the tardiness and lack of transparency of the investigations into the disappearance of Sombath Somphone; calls on the Lao authorities to undertake prompt, transparent and thorough investigations, in accordance with their obligations under international human rights law, and to ensure the immediate and safe return of Sombath

Somphone to his family

 

- Calls on the VP/HR to closely monitor the Lao Government's investigations into the disappearance of Sombath Somphone

 

- Asks the Lao authorities to reaffirm publicly the legality and legitimacy of the work being done in favour of sustainable development and social justice, in order to counter the intimidation provoked by disappearances such as that of Sombath Somphone

 

- Welcomes the visit of a group of ASEAN parliamentarians to Laos in January 2013 to seek information about Sombath Somphone, and calls on the ASEAN Human Rights

Commission to establish a committee of inquiry to investigate the events surrounding the enforced disappearance of Sombath Somphone

 

A letter of concern was sent on 20 December 2013.

 

RUSSIA

 

Alexei Navalny

 

 

Alexei Navalny is a prominent lawyer, anti-corruption campaigner and social activist. He is on trial in Russia on charges which, he claims, represent a politically motivated attempt to punish him as one of the most prominent opponents of the government. Navalny has consistently exposed massive corruption within the highest levels of the Russian state apparatus.

 

 

In its resolution adopted on 13 June 2013, the European Parliament:

 

- Expresses its serious concerns about the recent repressive laws and their arbitrary enforcement by the Russian authorities, often leading to harassment of NGOs, civil society activists, human rights defenders and minorities

 

- Expresses deep concern at reports of politically motivated trials, unfair procedures and failures to investigate serious crimes such as killings, harassment and other acts of violence, as evidenced in the Magnitsky, Khodorkovsky, Politkovskaya and other cases; urges the Russian judicial and law enforcement authorities to carry out their duties in an effective, impartial and independent manner in order to bring perpetrators to justice

 

- Recalls its recommendation on common visa restrictions for Russian officials involved in the Sergei Magnitsky case and asks the Council and the Commission to implement an EU-wide visa ban and to freeze the financial assets in the EU of all officials involved in the death of Magnitsky, which is being prosecuted posthumously, and of other serious human rights violators in Russia; stresses that those individuals must not benefit from any EU-Russia visa facilitation agreement

 

- Urges the Member States to facilitate and positively assess visa requests from persecuted Russian political activists

 

- Welcomes the recent re-opening of proceedings in the case of the murder of Anna Politkovskaya, more than six years after she was shot, but shares the concern that the question of who ordered the murder is unlikely to emerge from the case

 

- Expresses its deepest concern at the case of Alexei Navalny and deplores the allegedly politically motivated nature of his prosecution; urges the Russian authorities to ensure that he is accorded his full rights and that his trial meets internationally accepted standards of due process; calls, in this connection, on the EU Delegation and Member States’ Missions in Russia to monitor the trials of all human rights defenders, including that of Navalny and others, in particular at regional level.

 

RWANDA

 

Victoire Ingabire

 

 

Victoire Ingabire, who was ultimately barred from standing in the election, was arrested on 14 October 2010. Ms Ingabire’s political activities have focused on, among others issues, the rule of law, freedom of political associations and the empowerment of women in Rwanda. On 30 October 2012 Victoire Ingabire was sentenced to eight years in prison. She was convicted of two updated charges and acquitted of four others, she was found guilty of conspiracy to harm the authorities using terrorism, and of minimising the 1994 genocide, on the basis of her presumed relations with the Democratic Forces for the Liberation of Rwanda (FDLR), a Hutu rebel group. On 25 March 2013 Victoire Ingabire took the stand in her appeal trial and called for a re-examination of the evidence. In April 2013, in the course of her appeal before the Supreme Court, while she was cleared of the six charges lodged by the prosecution, she was sentenced on new charges that were not based on legal documents and that, according to her defence counsel, had not been presented during the trial. The two new charges include negationism/revisionism and high treason.

 

 

 

In its resolution adopted on 23 May 2013, the European Parliament:

 

- Expresses its deep concern at the initial trial of Victoire Ingabire, which did not meet international standards, not least as regards her right to the presumption of innocence, and which was based on fabricated evidence and confessions from co-accused who had been held in military detention at Camp Kami, where torture is alleged to have been used to coerce their confessions

 

- Strongly condemns the politically motivated nature of the trial, the prosecution of political opponents and the prejudging of the trial outcome; calls on the Rwandan judiciary to ensure a prompt and fair appeal for Ms Victoire Ingabire that meets the standards set by Rwandan and international law

 

- Calls for the principle of equality to be upheld through measures to ensure that each party – prosecution and defence – is given the same procedural means of and opportunity for discovery of material evidence available during the trial, and is given equal opportunity to make its case; encourages better testing of evidence, including means to ensure that it was not obtained by torture

 

- Calls on the EU to send observers to monitor the Victoire Ingabire appeal trial

 

- Stresses its respect for the independence of the judicial system of Rwanda, but reminds the Rwandan authorities that the EU, in the context of the official political dialogue with Rwanda under Article 8 of the Cotonou Agreement, has raised its concerns with regard to the respect due to human rights and the right to a fair trial

 

Bernard Ntaganda

Bernard Ntaganda is a founder of the PS-Imberakuri party, who was sentenced to four years in prison on charges of endangering national security, ‘divisionism’ and attempting to organise demonstrations without authorisation.

SPAIN/

KAZAKHSTAN

 

Aleksandr Pavlov

 

 

 

Alexandr Pavlov is a Kazakh dissident who was in detention in Spain, facing potential extradition to Kazakhstan. In Kazakhstan, Aleksandr Pavlov was charged with "expropriation or embezzlement of trusted property" and "plotting a terrorist attack". He and his lawyer claim these accusations are fabricated. Mr Pavlov is the former head of security of Mukhtar Ablyazov, the main Kazakh opposition figure. There are fears for Mr Pavlov’s health and human rights should he be sent back to Kazakhstan, where, as a result of his previous occupation, there are indeed serious concerns that he might face ill-treatment and not be granted a fair trial.

 

 

 

A letter of concern was sent on 4 November 2013.

USA/CUBA

 

Fernando González Gerardo Hernández Ramón Labañino

 

Antonio Guerrero René González

 

 

 

In 1998 five people were imprisoned in the USA since 1998 on charges related to their activities as intelligence agents for the Cuban government. The men, known as the Cuban Five, are Cuban nationals Fernando González (aka Ruben Campa), Gerardo Hernández and Ramón Labañino (aka Luis Medina), and US nationals Antonio Guerrero and René González. All are serving long prison sentences in US federal prisons.

 

 

 

A letter of concern was sent on 13 May 2013.

UZBEKISTAN

 

Sergei Naumov

 

 

Sergei Naumov was detained in his home city of Urgench on 21 September and has since then been held inommunicado. Naumov has reported on environmental issues and human rights abuses, including the use of forced labour in the cotton industry in Khorezm, an otherwise little-reported part of Uzbekistan.

 

 

A letter of concern was sent on 26 September 2013.

VIETNAM

 

Nguyen Van Hai/Dieu Cay

 

Pan Thanh Hai

 

Ta Phong Tan

 

 

Nguyen Van Hai/Dieu Cay, Ta Phong Tan and Pan Thanh Hai are prominent journalists and bloggers in Vietnam. They were sentenced to prison for posting articles on the website of the Vietnamese Club of Free Journalists. On September 24, 2012, the People’s Court of Ho Chi Minh City convicted blogger Nguyen Van Hai (a.k.a Dieu Cay) and sentenced him to 12 years in prison, followed by 5 years’ probation and restricted movement; blogger Ta Phong Tan was sentenced to 10 years in prison, plus 3 years’ probation with restricted movement; and blogger Phan Thanh Hai (a.k.a Anhbasg) was sentenced to 4 years in prison, plus by 3 years’ probation with restricted movement.

 

 

In its resolution adopted on 18 April 2013, the European Parliament:

 

- Expresses its deep concern about the conviction and harsh sentencing of journalists and bloggers in Vietnam; condemns the continuing violations of human rights, including political intimidation, harassment, assaults, arbitrary arrests, heavy prison sentences and unfair trials, in Vietnam perpetrated against political activists, journalists, bloggers, dissidents and human rights defenders, both on- and offline, in clear violation of Vietnam’s international human rights obligations;

 

- Urges the authorities to immediately and unconditionally release all bloggers, online journalists and human rights defenders; calls upon the government to cease all forms of repression against those who exercise their rights to freedom of expression, freedom of belief and freedom of assembly in accordance with international human rights standards

 

- Calls on the Vietnamese government to amend or repeal legislation that restricts the right to freedom of expression and freedom of the press in order to provide a forum for dialogue and democratic debate; calls also on the government to modify the draft ‘Decree on the Management, Provision, Use of Internet Services and Information Content Online’ to ensure that it protects the right to freedom of expression online

 

- Urges the Vietnamese government to cease forced evictions, to secure freedom of expression for those who denounce abuses on land issues, and to guarantee those who have been forcibly evicted access to legal remedies and adequate compensation in conformity with international standards and obligations under international human rights law

 

ZIMBABWE

 

Okay Machisa

 

 

Okay Machisa, National Executive Director of the Zimbabwe Human Rights Association (ZimRights) and Chairperson of the Crisis in Zimbabwe Coalition, was arrested on 14 January 2013. Okay Machisa was charged with ‘publishing falsehoods’, ‘forgery’ and ‘fraud’, thus contravening Sections 31, 136 and 137 of the Criminal Law (Codification and Reform) Act and allegedly attempting to defraud the Registrar General’s Office by forging and manufacturing counterfeit copies of certificates of voter registration. Okay Machisa remained in detention in Harare and Rhodesville police stations; he was granted bail by the High Court subject to excessive conditions

 

 

In its resolution adopted on 7 February 2013, the European Parliament:

 

- Condemns the continuing violation of human rights, including the political intimidation, harassment and arbitrary arrest of human rights activists

 

- Calls upon the authorities of Zimbabwe to release all human rights defenders detained for exercising human rights activities, to end judicial harassment and to fully investigate abuses faced by human rights defenders

 

- Calls upon the authorities of Zimbabwe to release Ms Dorcas Shereni and Mr Leo Chamahwinya immediately and unconditionally

 

- Calls upon the authorities of Zimbabwe to guarantee in all circumstances the physical and psychological integrity of Messrs Okay Machisa and Leo Chamahwinya, Ms Dorcas Shereni and Ms Faith Mamutse

Leo Chamahwinya

 

Dorcas Shereni

Leo Chamahwinya, the Education Programmes Officer of ZimRights, and Dorcas Shereni, the Highfields local chapter Chairperson, a member of ZimRights – are facing arbitrary detention and judicial harassment and are remanded until 4 February 2013 under a decision taken by the Magistrate Court on 21 January 2013. The arrest and detention of Machisa, Chamahwinya and Shereni followed a police raid on the ZimRights offices on 13 December 2012. These arrests occurred just a few weeks after ZimRights denounced the trend of increasing police brutality across Zimbabwe and called for urgent action by the competent authorities to address these human rights violations.


ANNEX II

LIST OF RESOLUTIONS

List of resolutions adopted by the European Parliament during the year 2013, and relating directly or indirectly to human rights violations in the world.

Country

Date of adoption in plenary

Title

Africa

Central African Republic

12.12.2013

Situation in the Central African Republic

Central African Republic

12.09.2013

Situation in the Central African Republic

Central African Republic

17.01.2013

Situation in the Central African Republic

Democratic Republic Of Congo

12.09.2013

Situation in the Democratic Republic of Congo

Djibouti

04.07.2013

Situation in Djibouti

Nigeria

04.07.2013

Situation in Nigeria

Rwanda

23.05.2013

Rwanda: case of Victoire Ingabire

Sudan

10.10.2013

Clashes in Sudan and subsequent media censorship

Zimbabwe

07.02.2013

Detention of human rights activists in Zimbabwe

Americas

Bolivia

21.11.2013

Fair justice in Bolivia, in particular the cases of Előd Tóásó and Mario Tadić

USA

23.05.2013

Guantànamo: hunger strike by prisoners

Asia

Asia

13.06.2013

Asia: Situation of Rohingya Muslims

Azerbaijan

13.06.2013

Azerbaijan: Case of Ilgar Mammadov

Bangladesh

21.11.2013

Bangladesh: human rights and forthcoming elections

Bangladesh

14.03.2013

Situation in Bangladesh

China

12.12.2013

Organ harvesting in China

India

23.05.2013

India: execution of Mohammad Afzal Guru and its implications

India

17.01.2013

Violence against women in India

Kazakhstan

18.04.2013

Human rights situation in Kazakhstan

Laos

07.02.2013

Laos: the case of Sombath Somphone

Pakistan

07.02.2013

Recent attacks on medical aid workers in Pakistan

Sri Lanka

12.12.2013

Situation in Sri Lanka

Vietnam

18.04.2013

Vietnam, in particular freedom of expression

Europe

Russia

13.06.2013

Rule of law in Russia

Middle East

Bahrain

12.09.2013

Human rights situation in Bahrain

Bahrain

17.01.2013

Human rights situation in Bahrain

Iraq

10.10.2013

Recent violence in Iraq

Iraq

14.03.2013

Iraq: plight of minority groups, in particular the Iraqi Turkmen

Palestine

14.03.2013

Case of Arafat Jaradat and situation of Palestine prisoners in Israeli jails

Qatar

21.11.2013

Qatar: situation of migrant workers

Cross-cutting

Christian Communities

10.10.2013

Recent cases of violence and persecution against Christians, notably in Maaloula (Syria) and Peshawar (Pakistan) and the case of Pastor Saeed Abedini (Iran)

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

9.2.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

49

8

5

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Lars Adaktusson, Francisco Assis, Petras Auštrevičius, Amjud Bashir, Goffredo Maria Bettini, Mario Borghezio, Elmar Brok, Klaus Buchner, Fabio Massimo Castaldo, Lorenzo Cesa, Aymeric Chauprade, Javier Couso Permuy, Andi Cristea, Arnaud Danjean, Marcel de Graaff, Georgios Epitideios, Eugen Freund, Richard Howitt, Pablo Iglesias, Sandra Kalniete, Manolis Kefalogiannis, Tunne Kelam, Afzal Khan, Janusz Korwin-Mikke, Andrey Kovatchev, Eduard Kukan, Ilhan Kyuchyuk, Arne Lietz, Barbara Lochbihler, Andrejs Mamikins, Ramona Nicole Mănescu, David McAllister, Tamás Meszerics, Francisco José Millán Mon, Javier Nart, Pier Antonio Panzeri, Demetris Papadakis, Alojz Peterle, Kati Piri, Andrej Plenković, Cristian Dan Preda, Jozo Radoš, Jacek Saryusz-Wolski, Alyn Smith, Jaromír Štětina, Charles Tannock, Eleni Theocharous, László Tőkés, Ivo Vajgl, Elena Valenciano, Hilde Vautmans

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Zigmantas Balčytis, Angel Dzhambazki, Marek Jurek, Antonio López-Istúriz White, David Martin, Fernando Maura Barandiarán, Igor Šoltes

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Doru-Claudian Frunzulică, Miroslav Mikolášik, Christine Revault D’Allonnes Bonnefoy, Beatrix von Storch

Pravna napomena