Postupak : 2013/0255(APP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0055/2015

Podneseni tekstovi :

A8-0055/2015

Rasprave :

PV 28/04/2015 - 12
CRE 28/04/2015 - 12

Glasovanja :

PV 29/04/2015 - 10.64
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0173

PRIVREMENO IZVJEŠĆE     
PDF 275kWORD 239k
18.3.2015
PE 546.675v02-00 A8-0055/2015

o prijedlogu uredbe Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja

(COM(2013)0534 – 2013/0255(APP))

Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove

Izvjestiteljica: Monica Macovei

AMANDMANI
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 EXPLANATORY STATEMENT
 MIŠLJENJE oDBORA ZA PRAVNA PITANJA
 PISMO ODBORA ZA PRORAČUNSKI NADZOR
 REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o prijedlogu uredbe Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja

(COM(2013)05342013/0255(APP))

Europski parlament,

–    uzimajući u obzir prijedlog uredbe Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja (COM(2013)0534),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2014. o prijedlogu uredbe Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja(1),

–   uzimajući u obzir prijedlog direktive o borbi kaznenim pravom protiv prijevara koje utječu na financijske interese Unije (COM(2012)0363),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca: preporuke za radnje i inicijative koje treba poduzeti(2),

–   uzimajući u obzir prijedlog uredbe o Agenciji Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) (COM(2013)0535),

–   uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, članke 2., 6. i 7. Ugovora o Europskoj uniji i Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–   uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 30. studenog 2009. o planu za jačanje postupovnih prava osumnjičenih ili optuženih osoba u kaznenim postupcima,

–   uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a osobito njegove članke 86., 218., 263., 265., 267., 268. i 340.,

–    uzimajući u obzir članak 99. stavak 3. Poslovnika,

–    uzimajući u obzir privremeno izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za pravna pitanja (A8-0055/2015),

A. budući da su podaci koje je prikupila i analizirala Komisija doveli do potvrde sumnje u prijevare koje utječu na financijske interese Unije u prosječnom iznosu od 500 milijuna eura godišnje, te premda postoje dobri razlozi za pretpostavku da bi prijevarama moglo biti ugroženo čak tri milijarde eura godišnje;

B.  budući da je stopa podignutih optužnica niska – otprilike 31 % tijekom osam godina od 2006. do 2013. – u usporedbi s brojem pravnih preporuka koje je Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) uputio državama članicama; budući da je jedan od ciljeva Ureda europskog javnog tužitelja premostiti taj jaz;

C. budući da bi određene države članice mogle biti manje učinkovite u vezi s otkrivanjem i kaznenim progonom prijevara koje utječu na financijske interese EU-a, čime bi se nanijela šteta poreznim obveznicima iz svih država članica EU-a koji pridonose proračunu Unije;

D.  budući da je u svojoj Rezoluciji od 12. ožujka 2014. Parlament zatražio od Vijeća da ga se stalnim protokom informacija i neprekidnim savjetovanjem jače uključi u zakonodavni rad;

E.  budući da razlike u nadležnostima, pravnim tradicijama, policijskim i pravnim sustavima u državama članicama ne bi trebale otežavati ili potkopavati borbu protiv prijevara i kriminala koji utječu na financijske interese Unije;

F.  budući da se terorizam financira i organiziranim kriminalom te kriminalne skupine skupljaju sredstva prijevarom;

G.  budući da se člankom 86. Ugovora o funkcioniranju Europske unije dopušta proširenje ovlasti Ureda europskog javnog tužitelja kako bi se obuhvatila teška kaznena djela s prekograničnim elementima; budući da bi Vijeće moglo uzeti u obzir tu mogućnost nakon što se Ured europskog javnog tužitelja uspostavi i počne dobro funkcionirati;

1.   ponovno potvrđuje potpunu spremnost da se pozabavi prioritetima za osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja te da utvrdi načela i uvjete pod kojima može dati svoju suglasnost;

2.   ponovno naglašava sadržaj svog prijašnjeg privremenog izvješća usvojenog Rezolucijom od 12. ožujka 2014. te traži njegovo dopunjavanje i ažuriranje nakon najnovijeg razvoja rasprave u Vijeću;

3.   poziva Vijeće da zajamči transparentnost i demokratski legitimitet potpunim informiranjem Parlamenta i redovnim savjetovanjem s njime; apelira na Vijeće da uzme u obzir njegova stajališta kao preduvjet za usvajanje Uredbe o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja;

4.   podsjeća na to da bi u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja trebala biti kaznena djela koja se odnose na prijevaru protiv financijskih interesa Unije; u tom smislu podsjeća na to da relevantna kaznena djela trebaju biti navedena u predloženoj direktivi o borbi kaznenim pravom protiv prijevara koje utječu na financijske interese Unije (Direktiva PIF); priznajući napredak koji su postigli suzakonodavci u pregovorima za donošenje Direktive PIF, poziva Vijeće na obnavljanje svojih napora u cilju postizanja sporazuma o toj Direktivi radi uspostavljanja Ureda europskog javnog tužitelja;

5.   vjeruje da je potreban inovativni pristup u vezi s istragom, kaznenim progonom i dovođenjem pred sud počinitelja prijevara koje utječu na financijske interese Unije kako bi se povećali učinkovitost borbe protiv prijevara, stopa povrata te povjerenje poreznih obveznika u institucije EU-a;

6.   smatra da je ključno zajamčiti uspostavljanje jedinstvenog, snažnog i neovisnog Ureda europskog javnog tužitelja koji će biti u mogućnosti istraživati, kazneno ih goniti i dovoditi pred sud počinitelje kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije;

Neovisni Ured europskog javnog tužitelja

7.   naglašava da bi po svojoj strukturi Ured europskog javnog tužitelja trebao biti potpuno neovisan o nacionalnim vladama i institucijama EU-a te zaštićen od političkog utjecaja i pritiska; stoga poziva na otvorenost, objektivnost i transparentnost u postupcima odabira i imenovanja glavnog europskog tužitelja, njegovih zamjenika, europskih tužitelja i delegiranih europskih tužitelja; vjeruje da bi dužnost europskog tužitelja trebalo obnašati na puno radno vrijeme kako bi se spriječili bilo kakvi sukobi interesa;

8.   naglašava važnost svoje uključenosti u postupke imenovanja europskih tužitelja te predlaže otvoren natječaj za kandidate koji ispunjavaju potrebne kriterije integriteta, profesionalnosti, iskustva i vještina; vjeruje da bi Vijeće i Parlament u zajedničkom dogovoru trebali imenovati europske tužitelje na osnovi popisa s užim izborom koji sastavlja Komisija te nakon procjene neovisnog stručnog povjerenstva koje je odabrano između sudaca, tužitelja i pravnika priznate stručnosti; glavni europski tužitelj trebao bi se imenovati u skladu s istim postupkom nakon saslušanja pred Parlamentom;

9.   vjeruje da bi se članovi Kolegija trebali razriješiti nakon odluke Suda Europske unije, a na zahtjev Vijeća, Komisije, Parlamenta i/ili glavnog europskog tužitelja;

10. naglašava da u postupke imenovanja delegiranih europskih tužitelja države članice moraju uključiti nacionalna neovisna pravosudna tijela u skladu s nacionalnim zakonima i praksama;

11. pozdravlja odredbu iz teksta Vijeća o podnošenju godišnjih izvješća institucijama EU-a kako bi se zajamčilo stalno ocjenjivanje aktivnosti koje provodi novo tijelo; poziva Vijeće da zajamči da će se u godišnja izvješća, između ostalog, uvrstiti detalji o spremnosti nacionalnih vlasti na suradnju s Uredom europskog javnog tužitelja;

Jasna podjela nadležnosti između Ureda europskog javnog tužitelja i nacionalnih tijela

12. smatra da bi pravila kojima se regulira podjela nadležnosti između Ureda europskog javnog tužitelja i nacionalnih tijela trebala biti jasno definirana kako bi se izbjegla bilo kakva nesigurnost ili pogrešno tumačenje u operativnoj fazi; u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja trebala bi biti istraga o djelima koja predstavljaju prijevaru koja utječe na financijske interese Unije te njihov kazneni progon u skladu s direktivom o borbi kaznenim pravom protiv prijevara koje utječu na financijske interese Unije; vjeruje da bi Ured europskog javnog tužitelja prvo trebao odlučiti je li slučaj u njegovoj nadležnosti te prije nacionalnih vlasti pokrenuti vlastite istrage kako bi se izbjegle neučinkovite paralelne istrage;

13. ustraje u tome da bi nacionalna tijela koja provode istrage o kaznenim djelima pod nadležnošću Ureda europskog javnog tužitelja trebala biti obvezna informirati Parlament o svim takvim istragama; ponavlja da je potrebno da Ured europskog javnog tužitelja ima pravo preuzeti takve istrage kada utvrdi da je to primjereno kako bi se zajamčila neovisnost i učinkovitost Ureda;

14. ponavlja da bi se ovlasti Ureda europskog javnog tužitelja trebale proširiti na druga kaznena djela osim onih koja utječu na financijske interese Unije samo kad istovremeno:

(a)         određeno ponašanje istodobno predstavlja kazneno djelo koje utječe na financijske interese Unije i druga kaznena djela; i

         (b)         prevladavaju kaznena djela koja utječu na financijske interese Unije, a druga su samo sporedna; i

(c)         daljnji progon i kažnjavanje drugih kaznenih djela ne bi bili mogući da ih se ne progoni i da se za njih ne provode suđenja zajedno s onim kaznenim djelima koja utječu na financijske interese Unije; vjeruje također da u slučaju neslaganja između Ureda europskog javnog tužitelja i nacionalnih tijela nadležnih za kazneni progon Ured europskog javnog tužitelja treba odlučiti na središnjoj razini tko će provoditi istragu i pokretati postupke; nadalje vjeruje da određivanje nadležnosti u skladu s tim kriterijima treba uvijek podlijegati sudskom preispitivanju;

Učinkovita struktura za učinkovito upravljanje predmetima

15. smatra da je žalosno da države članice uzimaju u obzir opciju kolegijske umjesto hijerarhijske strukture koju je prvobitno predložila Komisija; u tom pogledu vjeruje da bi odluke o kaznenom progonu, izboru nadležnog suda, preraspodjeli predmeta ili njegovu odbacivanju te o transakcijama trebala donositi vijeća na središnjoj razini;

16. ističe činjenicu da vijeća trebaju igrati vodeću ulogu u istragama i kaznenom progonu ne ograničavajući svoje djelovanje samo na zadatke usklađivanja nego nadzirući rad delegiranih europskih tužitelja na tom polju;

17. zabrinut je zbog automatske poveznice između europskog tužitelja u središnjem uredu i predmeta podnesenog u njegovoj državi članici zbog toga što bi to moglo dovesti do očitih nedostataka u smislu neovisnosti tužitelja i ravnomjerne distribucije predmeta;

18. poziva stoga na racionalnu organizaciju radnog opterećenja ureda na središnjoj razini; napominje u tom smislu da bi sustav raspodjele predmeta među vijećima trebao slijediti unaprijed određene i objektivne kriterije; predlaže također da bi se u kasnijoj fazi mogla razmotriti posebna specijalizacija vijeća;

19. uvjeren je da će i osoblje u Uredu europskog javnog tužitelja zajamčiti potrebno znanje, iskustvo i stručnost nacionalnih policijskih sustava;

Istražne mjere i prihvatljivost dokaza

20. poziva zakonodavca da Uredu europskog javnog tužitelja zajamči pojednostavljene postupke pribavljanja odobrenja za istražne mjere u prekograničnim predmetima u skladu sa zakonima država članica u kojima se dotična mjera zatraži i provodi; podsjeća na to da su se suzakonodavci dogovorili oko kriterija za države članice u vezi s podnošenjem zahtjeva za istražne mjere na temelju načela uzajamnog priznavanja u Direktivi 2014/41/EU o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima; vjeruje da bi se isti kriteriji trebali primjenjivati u pogledu istražnih mjera koje treba odobriti Ured europskog javnog tužitelja, posebno kad je riječ o razlozima za odbijanje;

21. poziva Vijeće da zajamči prihvatljivost dokaza koje je prikupio Ured europskog javnog tužitelja uz potpuno poštovanje relevantnog europskog i nacionalnog zakonodavstva diljem Unije s obzirom na to da je to od ključne važnosti za jamčenje učinkovitosti kaznenog progona u skladu s člankom 6. Ugovora o Europskoj uniji, Poveljom o temeljnim pravima Europske unije i Europskom konvencijom o temeljnim pravima;

22. ponavlja da Ured europskog javnog tužitelja treba aktivno tražiti sve relevantne dokaze, bez obzira na to jesu li oni optužujući ili oslobađajući; nadalje ustraje u tome da je osumnjičeniku ili optuženiku u okviru svake istrage koju provodi Ured europskog javnog tužitelja potrebno odobriti određena prava u vezi s dokazima, i to osobito:

(a)         osumnjičenik ili optuženik treba imati pravo dostaviti dokaze na razmatranje Uredu europskog javnog tužitelja;

(b)         osumnjičenik ili optuženik treba imati pravo zatražiti od Ureda europskog javnog tužitelja prikupljanje svih dokaza koji su relevantni za istragu, uključujući imenovanje vještaka i saslušanje svjedoka;

23. zbog mogućnosti da postoji više nadležnosti za prekogranične prekršaje koji su u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja, vjeruje da je neophodno zajamčiti da europski tužitelji, delegirani europski tužitelji i nacionalna tijela nadležna za kazneni progon u potpunosti poštuju načelo ne bis in idem glede kaznenih progona u vezi s prekršajima koji su u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja;

Pristup sudskom preispitivanju

24. potvrđuje da bi se pravo na pravni lijek trebalo održati u svakom trenutku u pogledu djelovanja Ureda europskog javnog tužitelja i također prepoznaje potrebu da Ured europskog javnog tužitelja djeluje učinkovito; stoga vjeruje da bi sve odluke Ureda europskog javnog tužitelja trebale podlijegati sudskom preispitivanju pred nadležnim sudom; naglašava da bi odluke vijeća kao što su utvrđivanje nadležnosti za kazneni progon, odbacivanje ili preraspodjela predmeta ili transakcije trebale podlijegati sudskom preispitivanju pred sudovima Unije;

25. vjeruje da se u svrhe sudskog preispitivanja svih istražnih i drugih postupovnih mjera usvojenih u sklopu njegova djelovanja u smislu kaznenog progona Ured europskog javnog tužitelja ispred nadležnih sudova zemalja članica treba smatrati nacionalnim tijelom;

Dosljedna pravna zaštita osumnjičenih i optuženih osoba

26. podsjeća na to da bi novi Ured europskog javnog tužitelja trebao svoje djelatnosti obavljati uz potpuno poštovanje prava osumnjičenih ili optuženih osoba iz članka 6. Ugovora o EU-u, članka 16. UFEU-a i Povelje o temeljnim pravima Europske unije te iz onih na razini Unije već donesenih zakonodavnih mjera o postupovnim pravima osumnjičenih i optuženih osoba u kaznenim postupcima te o zaštiti osobnih podataka;

27. potvrđuje da bi se buduća direktiva o pravnoj pomoći trebala jednako primjenjivati na sve osumnjičene ili optužene osobe koje su pod istragom ili ih kazneno progoni Ured europskog javnog tužitelja; poziva države članice da u slučaju nedonošenja direktive EU-a zajamče učinkovit pristup pravnoj pomoći u skladu s relevantnim nacionalnim zakonima;

28. naglašava da sve osumnjičene ili optužene osobe koje su pod istragom ili ih kazneno progoni Ured europskog javnog tužitelja imaju pravo na zaštitu svojih osobnih podataka; u tom pogledu ističe činjenicu da obrada osobnih podataka koju provodi Ured europskog javnog tužitelja mora biti u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001; naglašava da sve posebne odredbe o zaštiti podataka sadržane u uredbi Vijeća o uspostavljanju Ureda europskog javnog tužitelja mogu služiti samo kao dopuna ili dodatna razrada odredaba sadržanih u Uredbi br. 45/2001, i to samo u mjeri koja je potrebna;

29.  ponovo potvrđuje svoju veliku spremnost za osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja i reformu Eurojusta kako je Komisija predvidjela u obama svojim prijedlozima; zahtijeva da Komisija prilagodi procjene o učinku kolegijske strukture na proračun; poziva na razjašnjenje odnosa između Eurojusta, Ureda europskog javnog tužitelja i OLAF-a kako bi se razgraničile njihove uloge u zaštiti financijskih interesa EU-a; poziva Vijeće i Komisiju na to da u cilju povećanja učinkovitosti istrage provjere mogućnost jačane integracije tih agencija;

30. poziva Vijeće da slijedi te preporuke i ističe činjenicu da su navedeni uvjeti nužni za davanje odobrenja Parlamenta za nacrt Uredbe Vijeća;

31. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)

     Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0234.

(2)

     Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0444.


EXPLANATORY STATEMENT

The added value of the European Public Prosecutors' Office shall consist of having criminal investigations and prosecutions by a single and independent Office at the European level in the cases of fraud against EU funds, increased prosecutions, funds' recovery and trust of taxpayers in the European Institutions. The current system, even if working well in some Member States, proved to be rather inefficient throughout the Union in terms of prosecutions and funds' recovery.

In general terms, the creation of a European Public Prosecutor Office should be driven by the concrete need to correct the status quo where the rate of indictment of the judicial recommendations by OLAF has been on average 31% in eight years (2006-2013). Consequently, the recovery of our citizens' money has been low and this is unacceptable and needs a serious change.

The Rapporteur would like to deliver a new interim report, outlining the political priorities of the European Parliament and underlining principles and conditions under which the Parliament might consent to the legislator’s proposal. Since the adoption of the Commission’s proposal in July 2013, the European Parliament has shown a great interest and commitment in taking part in the legislative process. In its resolution of 12 March 2014, the Parliament called the Council to be extensively involved in its work and made a number of political suggestions addressing some of the most crucial aspects at stake: structure, independence, decision making process, competence, investigation tools, admissibility of evidence, judicial review, legal protection.

The orientations expressed so far in the Justice and Home Affairs Council go towards a collegial body composed of one European Prosecutor by Member State headed by a Chief Prosecutor and a concurrent jurisdiction between the new Office and the national prosecution services. The decisions on these matters will have a positive or a negative impact on the effectiveness of the EPPO activities as well as on the overall added value of the new Union body.


MIŠLJENJE oDBORA ZA PRAVNA PITANJA (26.2.2015)

upućeno Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove

o prijedlogu uredbe Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja

(COM(2013)05342013/0255(APP))

Izvjestitelj za mišljenje: Victor Negrescu

PA_Consent_Interim

PRIJEDLOZI

Odbor za pravna pitanja poziva Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da kao nadležni odbor u svoje izvješće uključi sljedeće prijedloge:

Pozivanja

–   uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja upućeno Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove od 3. ožujka 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja,

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja(1),

Preporuke

1   ponovno ističe sadržaj mišljenja Odbora za pravna pitanja od 3. ožujka 2014. i želi razmotriti određeni broj dodatnih elemenata, među ostalim i one koji se odnose na najnovijeg razvoja rasprave u Vijeću;

2.  ističe da je važno zajamčiti neovisnost Ureda europskog javnog tužitelja, glavnog europskog tužitelja i njegovih zamjenika, europskih tužitelja i delegiranih europskih tužitelja, posebice njihovu neovisnost o svakom neprimjerenom utjecaju stranačko-političkih, nacionalno-političkih, upravnih ili pravosudnih tijela, uključujući europske institucije; smatra da bi dužnost europskog tužitelja trebalo obnašati na puno radno vrijeme;

3.  ponovno potvrđuje svoju veliku spremnost za osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja i reformu Eurojusta, kako je predviđeno prijedlogom Uredbe Komisije o Eurojustu; no uvjeren je da bi reformu Eurojusta trebalo staviti na čekanje sve dok Vijeće ne usvoji opći pristup u vezi s Uredom europskog javnog tužitelja; zagovara cjelovit pristup zbog bliske interakcije Ureda europskog javnog tužitelja i Eurojusta;

4.  smatra da bi djelokrug nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja trebalo biti nedvosmisleno definirati kako bi se izbjegla pravna nesigurnost u vezi s kaznenim djelima koja su u njegovoj nadležnosti; u tom pogledu poziva Vijeće da pojasni nadležnost Eurojusta, Europola i OLAF-a tako da se za sva tijela čija je zadaća zaštita financijskih interesa EU-a jasno definiraju i razgraniče njihove uloge;

5.  pozdravlja prijedlog u skladu s kojim bi Ured europskog javnog tužitelja trebao podnositi godišnje izvješće institucijama EU-a kako bi se zajamčila transparentnost i procjena glavnih područja njegovog djelovanja te naglašava da se ni jedna institucija EU-a njime ne bi trebala služiti kao sredstvom utjecanja na budući rad Ureda europskog javnog tužitelja;

6.  naglašava da je potreban otvoren, transparentan i neovisan postupak odabira za imenovanje europskog javnog tužitelja i njegovih zamjenika te predlaže otvoreni natječaj za kandidate s odgovarajućom profesionalnošću, iskustvom i vještinama, od kojih bi Europska komisija mogla sastaviti popis najuspješnijih i koje bi ocijenilo neovisno stručno povjerenstvo; predlaže da se taj popis proslijedi Europskom parlamentu i Vijeću te da se Europski parlament i Vijeće ovlaste za održavanje dodatnih razgovora s kandidatima čija su imena navedena na tom popisu; stoga poziva Parlament da se u potpunosti uključi u taj postupak odabira europskog tužitelja i njegovih zamjenika, pri čemu konačnu odluku o imenovanju treba donijeti Vijeće, a odobriti Parlament;

7.  preporučuje Uredu europskog javnog tužitelja da posebnu pozornost usmjeri na imenovanje europskih tužitelja i delegiranih europskih tužitelja te na ispunjavanje kriterija u pogledu stručne spreme, stručnog iskustva i neovisnosti, istodobno jamčeći uravnoteženu geografsku zastupljenost;

8.  naglašava da Ured europskog javnog tužitelja treba jednako strogo ispitati i istražiti slučajeve teških kaznenih djela protiv financijskih interesa EU-a iz svih država članica sudionica, bez obzira na sve geografske aspekte, prethodne slučajeve ili istraživanja, i pritom primijeniti kvalitativni pristup koji se zasniva na objektivnim kriterijima;

9.  naglašava da je potrebno razjasniti načine učinkovite suradnje Ureda europskog javnog tužitelja sa svim državama članicama;

10. preporučuje da Ured europskog javnog tužitelja uloži posebne napore u rješavanje problema prekograničnog kriminala usmjerenog protiv financijskih interesa EU-a, uzimajući pritom u obzir složenost problema i visok stupanj opasnosti i štete koje izaziva; međutim, potvrđuje da bi trebalo točno definirati nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja kako bi se unaprijed mogla utvrditi kaznena djela koja pripadaju djelokrugu njegove nadležnosti i jasno razgraničiti nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja i nacionalnih tužitelja; u tom pogledu predlaže pažljivo preispitivanje definicija iz članka 13. prijedloga Komisije o sporednoj nadležnosti kako bi se izbjegla dvostruka inkriminacija ili pravni nedostaci; nadalje predlaže da istražni alati i mjere kojima raspolaže Ured europskog javnog tužitelja budu jedinstveni, točno određeni i sukladni sa svim pravnim sustavima država članica kako bi se spriječilo traženje povoljnijeg pravnog položaja (forum shopping);

11. podsjeća na to da se radnje i istrage koje provode svi tužitelji i cjelokupno osoblje Ureda europskog javnog tužitelja moraju obavljati u potpunoj sukladnosti s pravnim načelima, posebice kad je riječ o pravima koja se dodjeljuju osumnjičenim ili optuženim osobama, kao što je uvažavanje pretpostavke nedužnosti do donošenja konačne i neopozive sudske presude, pravo na pošteno suđenje, pravo na šutnju, odvjetnika i pravnu pomoć te načelo non bis in idem; poziva države članice da zajamče donošenje usklađenih mjera na području priznavanja i prihvatljivosti dokaza koje dostavlja Ured europskog javnog tužitelja; posebice smatra da bi uvjeti prihvatljivosti dokaza trebali biti takvi da se njima poštuju sva prava zajamčena Poveljom o temeljnim pravima Europske unije i Europskom konvencijom o ljudskim pravima, kako se tumače u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava i u skladu s člankom 6. Ugovora o Europskoj uniji; smatra da bi Ured europskog javnog tužitelja trebao aktivno tražiti sve relevantne dokaze, bez obzira na to jesu li oni optužujući ili oslobađajući;

12. žali zbog činjenice da je u postojećem prijedlogu o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja njegov djelokrug nadležnosti ograničen na prijevaru; stoga poziva Komisiju da nakon osnivanja Ureda europskog javnog tužitelja za njega predloži prošireni mandat kojim bi se obuhvatile određene kategorije teških prekograničnih kaznenih djela, kao što su organizirani kriminal i terorizam;

13. poziva Vijeće da dostavi detalje o učinku koji će predložena kolegijska struktura imati na proračun EU-a; smatra da bi u svakom slučaju sve odluke u vezi s izborom nadležnog suda, odluke o kaznenom progonu, odbacivanju i preraspodjeli predmeta te odluke o transakciji trebalo donositi na središnjoj razini;

14. potvrđuje da bi u svakom trenutku trebalo podržati pravo na pravni lijek u pogledu djelovanja Ureda europskog javnog tužitelja; stoga smatra da bi sve odluke Ureda europskog javnog tužitelja trebale podlijegati sudskom preispitivanju pred nadležnim sudom; u tom pogledu zahtijeva da odluke koje europski javni tužitelj donese prije suđenja ili neovisno o njemu, kao što su odluka o pokretanju istrage, odluka o odabiru nadležnog suda za kazneni progon, odbacivanju predmeta ili transakciji, podliježu sudskom preispitivanju pred sudovima Unije; naglašava da bi Ured europskog javnog tužitelja trebao nadoknaditi svaku štetu u okviru nacionalnog prava koja je posljedica nezakonitog ili neopravdanog progona;

15. smatra da bi se u Uredbi, osim godišnjeg izvješća Ureda europskog javnog tužitelja o njegovim glavnim aktivnostima, trebala predvidjeti klauzula o preispitivanju radi ponovne provjere ciljeva osnivanja Ureda i ostvarenih rezultata kako bi se utvrdile manjkavosti i nedostaci koje je potrebno ukloniti.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

24.2.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

16

3

4

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Joëlle Bergeron, Marie-Christine Boutonnet, Jean-Marie Cavada, Kostas Chrysogonos, Therese Comodini Cachia, Mady Delvaux, Andrzej Duda, Rosa Estaràs Ferragut, Laura Ferrara, Mary Honeyball, Sajjad Karim, Gilles Lebreton, António Marinho e Pinto, Jiří Maštálka, Evelyn Regner, Pavel Svoboda, József Szájer, Axel Voss, Tadeusz Zwiefka

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Pascal Durand, Heidi Hautala, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Victor Negrescu, Viktor Uspaskich

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Krisztina Morvai

(1)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0234.


PISMO ODBORA ZA PRORAČUNSKI NADZOR

 

Odbor za proračunski nadzor

Predsjednik

IPOL-COM-CONT D(2015)3294

g. Claude Moraes

predsjednik

Odbor za građanske slobode,

pravosuđe i unutarnje poslove

ASP 13G205

Europski parlament

Predmet: Ažurirano privremeno izvješće o prijedlogu uredbe Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja (COM(2013)05342013/0255(APP))

Poštovani g. Moraes,

obraćam Vam se u vezi s Vašom ponudom o doprinosu Odbora za proračunski nadzor glede ažuriranog privremenog izvješća o prijedlogu Ureda europskog javnog tužitelja u kojem se Vaš odbor sprema izraziti stajalište Parlamenta kao odgovor na zadnje rasprave među državama članicama. Želio bih Vam se zahvaliti na dobroj suradnji u vezi s tim pitanjem.

Kao što je istaknuto u Rezoluciji EP-a od 12. ožujka 2014. osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja predstavlja korak naprijed prema ostvarivanju područja europskog kaznenog prava te daje doprinos jačanju instrumenata koji se primjenjuju za zaštitu financijskih interesa EU-a te u borbi protiv prijevare, čime se povećava povjerenje poreznih obveznika u EU. Budući da je Ured europskog javnog tužitelja u isključivoj nadležnosti Vijeća, Odbor za proračunski nadzor poziva Vijeće da u potpunosti uključi Parlament u svoj rad.

Odbor za proračunski nadzor smatra da treba zajamčiti da Ured europskog javnog tužitelja funkcionira uz potpuno poštovanje temeljnih prava te u skladu s njima, ali da također mora biti prilagodljiv, organiziran, učinkovit i sposoban postizati maksimalne rezultate. Ured europskog javnog tužitelja trebao bi biti potpuno neovisan o nacionalnim vladama i institucijama EU-a te bi ga trebalo štititi od bilo kakvog političkog pritiska i/ili utjecaja. Nadalje, djelokrug nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja trebao bi biti nedvosmisleno definiran kako bi se izbjegla pravna nesigurnost u vezi s kaznenim djelima koja su u njegovoj nadležnosti. Od najveće je važnosti da Vijeće pojasni nadležnosti Eurojusta i OLAF-a tako da se jasno definiraju i razgraniče uloge tri postojeća tijela čija je zadaća zaštita financijskih interesa EU-a.

Osim toga tražimo da istražni instrumenti i mjere dostupni Uredu europskog javnog tužitelja budu jedinstveni, jasno određeni i sukladni s pravnim sustavima država članica u kojima će se provoditi. Pravila o prihvatljivosti dokaza i njihova ocjena u skladu s člankom 30. prijedloga Komisije moraju biti jasna, te ih se treba primjenjivati na jedinstven način u okviru svih nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja te biti potpuno u skladu s postupovnim jamstvima.

Nadalje, Odbor za proračunski nadzor očekuje od organizacijskog modela Ureda europskog javnog tužitelja na središnjoj razini da obuhvaća prikladne vještine, iskustvo i znanje tako da oni od kojih se traži da provode istrage posjeduju potrebne vještine za vođenje tih istraga u okviru zakonodavnih sustava dotičnih država članica.

Napominjemo da u Vijeću većina država članica smatra da bi Kolegij europskih tužitelja predstavljao najprikladniju strukturu kojom bi se jamčila dostupnost potrebne razine vještina i iskustva prilikom provođenja istraga. Ipak, sumnjamo da bi ta struktura mogla dovesti do gubitka neovisnosti ili do neučinkovitosti Ureda europskog javnog tužitelja te smo stoga zabrinuti zbog rasprava koje se vode u Vijeću o strukturi i nadležnostima Ureda.

Pozdravljamo namjeru Vijeća da Uredu europskog javnog tužitelja i državama članicama dodijeli podudarne nadležnosti za istraživanje kaznenih djela protiv financijskih interesa EU-a, što će ići u prilog jamstvu da se sve istražne radnje odvijaju na odgovarajućoj razini.

Odbor za proračunski nadzor traži od Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da potakne Vijeće na poštovanje sljedećih pravila:

 otvoren i transparentan postupak odabira za imenovanje europskih tužitelja uz potpunu uključenost Parlamenta u postupak odabira glavnog europskog tužitelja i njegovih zamjenika kako bi Ured postao istinsko europsko tijelo i kako bi se zajamčila njegova neovisnost o nacionalnim vladama,

 dodjeljivanje predmeta tužiteljima ovisno o stručnom znanju,

 uspostavljanje decentralizirane strukture – kao što je predložila Komisija – kojom će se delegiranim europskim tužiteljima omogućiti pokretanje i vođenje istrage u njihovoj ili u drugoj državi članici, čime se omogućava zadržavanje istrage u okvirima nacionalnih pravosudnih sustava, dok tužitelj istodobno obavještava Ured europskog javnog tužitelja kad god se pokrene istraga; time će se spriječiti problemi s kojima se trenutačno suočava OLAF koji se mora oslanjati na vlasti država članica u smislu pružanja određene razine informacija kako bi bio u mogućnosti ispuniti svoju zadaću;

 konačno, u cilju jamčenja učinkovitosti Ureda europskog glavnog tužitelja dokazi koje prikuplja Ured moraju biti prihvatljivi pred sudovima država članica te potpuno usklađeni s pravom države članice u kojoj se istraga provodila, kao i s pravilima Ureda navedenima u uredbi.

Žalimo zbog činjenice da prijedlog o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja nije popraćen niti prijedlogom o uspostavi Europskog kaznenog suda kao specijaliziranog suda pridruženog Općem sudu u skladu s člankom 257. UFEU-a niti prijedlogom o okviru europskog postupovnog prava. Odbor kojim predsjedam traži od Vijeća da analizira te prijedloge.

Nadalje, Odbor za proračunski nadzor smatra da je potrebno da se dužnosnici EU-a izjednače s ostalim građanima Unije te stoga traži izmjene članka 11. točke (a) Protokola o povlasticama i imunitetima Europske unije i članka 19. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije kako bi se odmah omogućilo djelovanje Ureda europskog javnog tužitelja.

Na isti način Odbor traži da se prijedlog o Uredu europskog javnog tužitelja u potpunosti uskladi s trenutačnim zakonodavnim prijedlogom za utvrđivanje minimalnih zajedničkih pravila kojima se uređuje pravo osumnjičenih ili optuženih osoba u kaznenim postupcima na privremenu pomoć (2013/0409(COD)).

Nastavit ćemo pažljivo pratiti pregovore Vijeća te se iskreno nadamo da ćete moći uzeti u obzor naša zahtjeve tijekom izrade nacrta privremenog izvješća.

S poštovanjem,

dr. Inge Gräßle


REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

9.3.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

41

13

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Jan Philipp Albrecht, Martina Anderson, Malin Björk, Michał Boni, Caterina Chinnici, Ignazio Corrao, Agustín Díaz de Mera García Consuegra, Frank Engel, Tanja Fajon, Laura Ferrara, Lorenzo Fontana, Mariya Gabriel, Ana Gomes, Jussi Halla-aho, Monika Hohlmeier, Brice Hortefeux, Sophia in ‘t Veld, Iliana Iotova, Eva Joly, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Timothy Kirkhope, Kashetu Kyenge, Marju Lauristin, Juan Fernando López Aguilar, Monica Macovei, Barbara Matera, Roberta Metsola, Louis Michel, Claude Moraes, József Nagy, Péter Niedermüller, Soraya Post, Judith Sargentini, Birgit Sippel, Helga Stevens, Traian Ungureanu, Harald Vilimsky, Udo Voigt, Beatrix von Storch, Josef Weidenholzer, Cecilia Wikström, Kristina Winberg, Tomáš Zdechovský

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Janice Atkinson, Hugues Bayet, Carlos Coelho, Pál Csáky, Dennis de Jong, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Miltiadis Kyrkos, Gilles Lebreton, Angelika Mlinar, Maite Pagazaurtundúa Ruiz, Barbara Spinelli, Josep-Maria Terricabras, Axel Voss

Pravna napomena