Postupak : 2014/2140(DEC)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0067/2015

Podneseni tekstovi :

A8-0067/2015

Rasprave :

PV 28/04/2015 - 16
CRE 28/04/2015 - 16

Glasovanja :

PV 29/04/2015 - 10.10
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0119

IZVJEŠĆE     
PDF 426kWORD 313k
26.3.2015
PE 539.838v02-00 A8-0067/2015

o tematskim izvješćima Revizorskog suda u kontekstu razrješnice Komisiji za 2013.

(2014/2140(DEC))

Odbor za proračunski nadzor

Izvjestiteljica: Ingeborg Gräßle

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o tematskim izvješćima Revizorskog suda u kontekstu razrješnice Komisiji za 2013.

(2014/2140(DEC))

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2013.(1),

–       uzimajući u obzir konsolidiranu godišnju računovodstvenu dokumentaciju Europske unije za financijsku godinu 2013. (COM(2014)0510 – C8-0140/2014)(2),

–       uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o izvršenju proračuna za financijsku godinu 2013., zajedno s odgovorima institucija(3),

–       uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(4) u pogledu pouzdanosti poslovnih knjiga te zakonitosti i pravilnosti osnovnih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2013., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–       uzimajući u obzir svoju odluku od……. o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2013., dio III. – Komisija(5) i svoju rezoluciju s primjedbama koje su sastavni dio te odluke,

–       uzimajući u obzir tematska izvješća Revizorskog suda sastavljena u skladu s drugim podstavkom članka 287. stavka 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–       uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 17. veljače 2015. o razrješnici koju treba dobiti Komisija za izvršenje proračuna za financijsku godinu 2013. (05303/2015 – C8-0053/2015),

–       uzimajući u obzir članke 317., 318. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–       uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–       uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica,(6)

–       uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(7), a posebno njezine članke 62., 164., 165. i 166.,

–       uzimajući u obzir članak 93. i Prilog V. Poslovniku,

–       uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0067/2015),

A.     budući da u skladu s člankom 17. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji Komisija izvršava proračun i upravlja programima te da u skladu s člankom 317. Ugovora o funkcioniranju Europske unije to radi u suradnji s državama članicama, na vlastitu odgovornost, u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja;

B.     budući da tematska izvješća Revizorskog suda sadrže informacije o zabrinjavajućim pitanjima u vezi s primjenom sredstava, koja su stoga Parlamentu korisna u obavljanju uloge tijela nadležnog za davanje razrješnice;

C.     budući da njegove primjedbe na tematska izvješća Revizorskog suda čine sastavni dio spomenute odluke Parlamenta od …….. o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2013., Dio III. – Komisija;

Dio I. – tematsko izvješće br. 11/2013 Revizorskog suda pod naslovom „Dobivanje točnih podataka o bruto nacionalnom dohotku (BND): strukturiraniji i usmjereniji pristup poboljšao bi djelotvornost Komisijine provjere”

1.      poziva Komisiju da provede strukturiranu i formaliziranu analizu kojom se u obzir uzimaju troškovi i koristi i koja će joj omogućiti planiranje i određivanje glavnih zadaća provjere nad pojedinačnim područjima ili (pot)procesima sastavljanja; smatra da se takvom analizom trebaju razmotriti rizici povezani sa sastavljanjem nacionalnih računa država članica i relativnom veličinom sastavnih dijelova BND-a u ukupnom gospodarstvu; smatra da se ta procjena rizika treba temeljiti na svim kvalitativnim i kvantitativnim informacijama dostupnima u svim odjelima Eurostata i usredotočiti na postupke sastavljanja opisane u izvorima i metodama za opis izračuna BND-a i najnovijim izvješćima o kvaliteti BND-a država članica;

2.      poziva Komisiju da skrati trajanje ciklusa provjera kako bi se ograničila uporaba općih zadrški; smatra da je potrebno ograničiti uporabu tih zadrški na iznimne slučajeve u kojima postoje znatni rizici da financijski interesi Unije nisu zaštićeni, na primjer kada država članica provodi opsežan postupak revidiranja tijekom ciklusa provjere ili u nepravilnim razmacima;

3.      poziva Eurostat da jasno i pravodobno izvijesti Odbor za BND o slučajevima u kojima se primjenjuje načelo troškova i koristi;

4.      očekuje da proces Komisijine provjere sadržava strukturiranu i formaliziranu kvalitativnu procjenu rizika vezanih za postupke sastavljanja opisane u izvorima i metodama za opis izračuna BND-a i dubinsku provjeru važnih i rizičnih sastavnih dijelova BND-a; smatra da se sastavni dijelovi BND-a za dubinsku provjeru trebaju odabrati u skladu s analizom troškova i koristi opisanom u 1. preporuci; smatra da bi opseg i ciljevi dubinske provjere trebali biti širi od opsega i ciljeva izravne provjere koju je proveo Eurostat u nedavnom ciklusu provjere;

5.      poziva Komisiju da u svojim provjerama posveti posebnu pozornost sveobuhvatnosti BND-a država članica i uporabi usporedivih postupaka procjene kako bi se nacionalnim računima obuhvatilo sivo gospodarstvo; poziva Eurostat da provjeri poštuju li sve države članice smjernice Komisije i da poduzme odgovarajuće korake kako bi se zajamčilo ujednačeno postupanje s ovim pitanjem među državama članicama.

6.      poziva Komisiju da dokumentira svoj rad, uključujući cijeli niz podataka u vezi s Eurostatovom provjerom provedenom na temelju uredskih provjera i/ili posjeta DZS-ovima. smatra da Eurostatova kontrolna evidencija treba omogućiti upravi jasno utvrđivanje rezultata provjera provedenih nad odabranim sastavnim dijelovima BND-a, u skladu sa standardima unutarnjeg nadzora;

7.      poziva Eurostat da, gdje je to moguće, procijeni mogući utjecaj (u slučaju mjerljivih zapažanja) i/ili ugroženi iznos (u slučaju nemjerljivih zapažanja) mjera te da postavi jasne kriterije za određivanje značajnosti radi postavljanja posebnih zadrška; smatra da ti kriteriji trebaju biti kvalitativni ili kvantitativni; mišljenja je da se zadrške općenito trebaju izražavati za određene sastavne dijelove BND-a koji se odnose na mjere koje DZS-i nisu riješili unutar utvrđenih rokova i čiji učinak može biti značajan;

8.      poziva Eurostat da poboljša koordinaciju između svog odjela nadležnog za provjeru BND-a za potrebe vlastitih sredstava i svojih drugih odjela, posebno onih koji se bave nacionalnim računima; smatra da se je u slučajevima kada moguće mjere koje poduzimaju drugi Eurostatovi odjeli mogu imati učinak na sastavljanje bruto domaćeg proizvoda (BDP) odnosno BND-a potrebno savjetovati s Odborom za BND, a da se konačna odluka o tim mjerama treba donijeti na odgovarajućoj hijerarhijskoj razini u Eurostatu;

9.      poziva Eurostat da poboljša izvješća o procjeni kako bi pružio potpuno, transparentno i dosljedno vrednovanje podataka o BND-u država članica; smatra da godišnja mišljenja Odbora za BND trebaju sadržavati jasnu ocjenu o prikladnosti (ili neprikladnosti) podataka država članica o BND-u za potrebe vlastitih resursa, udovoljava li njihov sadržaj zahtjevima iz Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1287/2003(8) (Uredba o BND-u) i upotrebljavaju li se primjereno u proračunskom postupku kao što je utvrđeno u Uredbi Vijeća (EZ, Euratom) br. 1150/2000(9) (Uredbi o vlastitim sredstvima);

10.    smatra da godišnja izvješća o radu GU-a za proračun i Eurostata trebaju davati istinit i pošten prikaz provjere podataka o BND-u država članica i upravljanja vlastitim sredstvima na temelju BND-a; stoga poziva Komisiju da utvrdi obvezu za Eurostat da redovno izvješćuje o rezultatima provjere podataka o BND-u, omogućujući GU-u za proračun da sastavi potrebno jamstvo koje će se upotrebljavati u okviru godišnjih izvješća o radu;

Dio II. – tematsko izvješće br. 13/2013 Revizorskog suda pod naslovom „Razvojna pomoć EU-a središnjoj Aziji”

11.    pozdravlja tematsko izvješće o ocjeni razvojne pomoći EU-a središnjoj Aziji; prima na znanje ustanovljene činjenice, zaključke i preporuke i u nastavku iznosi svoje primjedbe i preporuke;

Opće napomene

12.    pozdravlja zaključke izvješća da su Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) uložile ozbiljne napore u teškim zemljopisnim i političkim okolnostima;

13.    međutim, naglašava da bi se pravilnim oblicima pomoći mogla dodatno mogla poboljšati namjena i prilagođenost razvojnih strategija Unije u svrhu povećanja prisutnosti i učinka političkih ciljeva EU-a na regionalnoj razini;

14.    naglašava da Unija mora biti angažirana u onoj mjeri i na način koji je diferenciran i uvjetovan, ovisno o mjerljivom napretku na području demokratizacije, ljudskih prava, dobrog upravljanja, održivog socioekonomskog razvoja, vladavine prava i borbe protiv korupcije, nudeći pomoć tamo gdje je to potrebno kako bi se potaknuo takav napredak, slijedeći načela slična onima Unijine politike susjedstva;

15.    smatra da je stalno promicanje programa namijenjenih srednjoazijskim zemljama u Unij važan prekogranični alat za poticanje razumijevanja i suradnje među državama regije;

16.    naglašava da razvojna suradnja s srednjoaziskim državama može polučiti rezultate samo ako te države poštuju međunarodne standarde demokracije, upravljanja, vladavine prava i ljudskih prava; također naglašava da razvojna suradnja Unije ne smije biti podređena ekonomskim, energetskim ili sigurnosnim interesima;

Budući razvoj na području planiranja i provedbe budućih programa razvojne pomoći

17.    smatra da bi Komisija trebala izrađivati buduće regionalne programe tako da oni postignu istinsku regionalnu dimenziju;

18.    poziva Komisiju da svu osiguranu potporu usredotoči na mali broj sektora;

19.    naglašava da bi buduće programe razvojne pomoći trebalo unaprijediti boljom koordinacijom unutar Unije s jedne strane, i intenzivnijom suradnjom s drugim međunarodnim donatorima i dionicima s druge strane;

20.    snažno podupire osnivanje punopravnih izaslanstava Unije u svim zemljama središnje Azije u svrhu povećanja prisutnosti i prepoznatljivosti Unije u regiji i dugoročne suradnje i sudjelovanja u svim sektorima društva te u svrhu poticanja napretka prema boljem razumijevanju i stvaranju vladavine prava i poštovanja ljudskih prava; smatra da će ta izaslanstva znatno pridonijeti ostvarenju ciljeva razvojne pomoći;

21.    poziva Komisiju da uspostavi sustav za izračunavanje i izvješćivanje o ukupnim administrativnim troškovima koji nastaju u vezi s pružanjem razvojne pomoći;

22.    od Komisije traži da odredi i primijeni čvrste i objektivno provjerljive uvjete za kontinuirane programe proračunske potpore, posebno posvećujući dovoljno pažnje potpori antikorupcijskim mehanizmima;

23.    podsjeća da je korupcija ozbiljan problem u srednjoazijskim zemljama; ističe da su u indeksu percepcije korupcije organizacije Transparency International sve srednjoazijske zemlje u 2011. godini ocijenjene s manje od 28 od 100 bodova, a Kirgistan, Turkmenistan i Uzbekistan bili su u 10 % najlošijih od 182 ispitane zemlje;

24.    smatra da takva sveprisutna korupcija može utjecati na ugled Komisije te smanjiti djelotvornost programa potpore;

25.    smatra da bi se te odluke o isplatama trebale temeljiti na napretku partnerskih zemalja umjesto na tome koliko su bile predane reformama; naglašava da je važno osigurati odgovarajući politički dijalog temeljen na pristupu utemeljenom na poticajima te trajni nadzor reformi sektora i programa kojim se mjeri učinkovitost i održivost rezultata;

26.    poziva na veću transparentnost dodjele sredstava izaslanstava Unije i država članica za podršku istinski nezavisnim nevladinim partnerima kako bi im pomogli u preuzimanju djelotvorne uloge u razvoju i konsolidaciji civilnog društva;

27.    od Komisije traži da poboljša izradu i provedbu programa s obzirom na stečeno iskustvo i promjenjive okolnosti;

28.    od Komisije traži da izvješćuje o rezultatima i učinku na način koji omogućuje usporedbu s planovima i ciljevima;

Dio III. – tematsko izvješće br. 15/2013 Revizorskog suda pod naslovom „Je li komponenta Okoliš programa LIFE bila djelotvorna?”

29.    ističe potrebu da program LIFE služi kao katalizator promjena u razvoju i provedbi politika; ističe potrebu za time da Komisija postavi jasne, konkretne, mjerljive i ostvarive ciljeve za projekte koje treba financirati;

30.    naglašava potrebu da projekti koji su financirani iz programa LIFE pridonose postizanju konkretnih ciljeva u više prioritetnih područja programa; ističe potrebu da se financirani projekti ne provode izolirano nego da imaju transnacionalni karakter te da na mjerljiv način doprinesu širenju, održivosti i ponovnoj provedbi njihovih ostvarenja diljem drugih država članica;

31.    napominje da izbor najboljih projekata može ponekad biti narušen nacionalnim dodijeljenim sredstvima; potiče države članice da održe zemljopisnu ravnotežu predlaganjem integriranijih projekata, ali ponavlja da se sredstva moraju prije svega raspodijeliti na temelju kvalitete projekta i da način raspodjele ne smije negativno utjecati na nju;

32.    napominje da se posebna pozornost treba obratiti na potencijal kojeg projekti imaju za širenje, održivost i ponovnu provedbu; poziva Komisiju da odredi jasne pokazatelje kojima će se ocjenjivati potencijal za širenje, održivost i ponovnu provedbu ispitanih projekata kako bi se ostvarili ciljevi programa; potiče Komisiju da nastavi raditi prema tim ciljevima;

33.    poziva Komisiju da poboljša svoje alate za upravljanje programom kako bi se izbjeglo netransparentne postupke odabira; smatra da to uključuje poboljšanje obrazaca za vrednovanje projekta, uvođenje detaljnih predložaka za ocjenu prijavljenih troškova, odgovarajuće praćenje projekta, uvođenje prikladnih zajedničkih pokazatelja ostvarenja i rezultata te detaljno praćenje daljnjih djelovanja u vezi s projektom;

Dio IV. – tematsko izvješće br. 16/2013 Revizorskog suda pod naslovom „Preispitivanje modela ‚jedinstvene revizije’ i Komisijina oslanjanja na rad nacionalnih revizijskih tijela u području kohezije”

34.    naglašava da će se primjenom jedinstvenog lanca revizije koji se temelji na zajedničkim načelima i standardima potencijalno povećati učinkovitost; potiče države članice, Komisiju i Europski revizorski sud da u tom smislu nastave sa svojim naporima; smatra da bi takav sustav jedinstvene revizije trebao uzeti u obzir i višegodišnje programske cikluse;

35.    podsjeća Komisiju na primjedbe Parlamenta(10) u vezi s činjenicama koje je Revizorski sud utvrdio u svom godišnjem izvješću za 2012.: „naglašava da se u zaključcima revizije Revizorskog suda ukazuje na nedostatke u „provjerama na prvoj razini” koje se odnose na rashode [u državama članicama]; primjećuje da su kod 56% transakcija vezanih uz regionalnu politiku u kojima postoje pogreške (mjerljive i/ili nemjerljive), prema mišljenju Revizorskog suda države članice raspolagale s dovoljno podataka da otkriju i isprave jednu ili više pogrešaka prije potvrđivanja rashoda Komisiji”; primjećuje da je zbog toga Parlament podržao pridržaj glavnog direktora DG-a REGIO u vezi sa sustavima upravljanja i kontrole EFRR-a / Kohezijskog fonda / IPA-e za programsko razdoblje 2007. – 2013. u 17 država članica (72 programa) te zatražio brzo djelovanje;

36.    stoga ostaje uvjeren da države članice moraju biti opreznije prilikom upravljanja strukturnim fondovima;

37.    u tom kontekstu naglašava važnost uvođenja nacionalnih izjava, potpisanih na odgovarajućoj, po mogućnosti političkoj razini, koje se temelje na godišnjim izjavama o upravljanju (članak 59. stavak 5. Financijske uredbe);

38.    pozdravlja činjenicu da je Komisija od 2009. provela opsežne revizije na licu mjesta radi ocjene rada revizijskih tijela; napominje da je provela 269 revizijskih misija te pregledala 47 revizijskih tijela za Europski fond za regionalni razvoj i 84 revizijska tijela za Europski socijalni fond; primjećuje da je na misije potrošeno otprilike 96 % odnosno 99 % ukupnih sredstava; smatra da bi Komisija tijekom razdoblja financiranja najmanje jedanput trebala provesti reviziju svih operativnih programa;

39.    pozdravlja činjenicu da Komisija prekida i obustavlja plaćanja kad pogreške premaše prag značajnosti od 2 % ; smatra da su to korisni instrumenti za zaštitu financijskih interesa Unije i uvjeren je da bi Komisija trebala usmjeriti vlastite napore revizije na „neuspješne aktere”;

40.    smatra da bi države članice trebale Komisiji dostaviti dovoljno detaljne informacije o svojim revizijama,

41.    podržava preporuku Revizorskog suda prema kojoj bi Komisija trebala poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se revizijska tijela mogla osloniti na stabilan i obvezujući metodološki okvir kojim se jamči da se rashodi Unije u svim državama članicama provjeravaju prema istim standardima te da se točno izvješćuje o rezultatima;

42.    sa zadovoljstvom primjećuje da je 13. prosinca 2013. Komisija predstavila Komunikaciju o primjeni neto financijskih ispravaka na države članice za poljoprivrednu i kohezijsku politiku (COM(2013)0934); međutim, naglašava da će mnogo čimbenika utjecati na to hoće li novi instrument dovesti do više neto ispravaka i time do niže stope pogreške u kohezijskoj politici;

43.    poziva Revizorski sud i Komisiju da razviju instrument za reviziju koji, s jedne strane, godišnje bilježi pogreške i nepravilnosti, dok, s druge strane, uzima u obzir financijske ispravke tijekom programskog razdoblja;

44.    pozdravlja činjenicu da je Komisija ažurirala plan za provedbu i praćenje pravilne primjene načela jedinstvene revizije u rujnu 2013. čime bi se nacionalnim tijelima koja ga se pridržavaju trebalo omogućiti da dobiju „status jedinstvene revizije”; traži da mu se dostavi primjerak tog dokumenta;

45.    uzima u obzir činjenicu da bi kontrola rashoda mogla predstavljati administrativni teret; smatra da obveza odgovornosti ne smije odvraćati potencijalne korisnike od podnošenja zahtjeva za financijsku pomoć;

Dio V. – tematsko izvješće br. 17/2013 Revizorskog suda pod naslovom „Financijska sredstva EU-a za borbu protiv klimatskih promjena u kontekstu vanjske pomoći”

46.    pozdravlja posebno izvješće o financiranju Unije borbe protiv klimaskih promjena u kontekstu vanjske pomoći kao važnog doprinosa ukupnoj političkoj i gospodarskoj debati o okolišnoj politici i diplomaciji Unije; prima na znanje ustanovljene činjenice, zaključke i preporuke i u nastavku iznosi svoje primjedbe i preporuke;

Opće napomene

47.    pozdravlja zaključke izvješća koje pokazuju da je Komisija dobro upravljala rashodima u vezi s klimom iz proračuna Unije i europskih razvojnih fondova (ERF);

48.    također pozdravlja započeti rad Komisije i država članica na utvrđivanju zajedničkih standarda Unije za praćenje, izvješćivanje i provjeru javnih financijskih sredstava za borbu protiv klimatskih promjena;

49.    ponavlja stajalište Parlamenta koje je Revizorski sud primio na znanje u svom tematskom izvješću, a u kojem se ustraje na tome da bi sredstva za borbu protiv klimatskih promjena trebalo dodati cilju od 0,7 %; žali zbog toga što se u pregovorima o instrumentima razvojne suradnje nije potvrdio koncept Parlamenta o dodatnosti;

50.    međutim, naglašava da Komisija mora pokazati dovoljno sposobnosti rukovođenja kako bi njezin međunarodni utjecaj bio što jači te kako bi učvrstila instrumente kojima se oblikuju uvjeti za klimatsku / zelenu diplomaciju Unije u budućnosti, a posebice radi omogućivanja mjerila u vezi s klimom u okviru instrumenata razvojne suradnje, donesenih u prosincu 2013. navodeći da bi „trebala pridonijeti općem cilju dodjeljivanja najmanje 20 % proračuna Unije za društvo s niskim emisijama ugljika i otpornošću na klimatske promjene te da bi GPGC trebao najmanje 25 % svojih sredstava upotrebljavati za klimatske promjene i za okoliš (Uvodna izjava 20. instrumenta za razvojnu suradnju)”; ističe da se u Prilogu IV. instrumenta za razvojnu suradnju također navodi da je 27 % sredstava iz programa Globalna javna dobra i izazovi (GPGC) dodijeljeno za okoliš i klimatske promjene, a najmanje 50 % programa GPGC služit će za mjere u vezi s klimatskim promjenama i za ciljeve povezane s okolišem;

51.    pozdravlja činjenicu da se od 2011. otprilike 40 zemalja obvezalo poboljšati zajedničko programiranje EU-a; međutim, ističe da je koordinaciju između Komisije i država članica po pitanju financiranja borbe protiv klimatskih promjena u zemljama u razvoju potrebno značajno poboljšati, ne samo radi ispunjenja obaveza za 2020. nego i kako bi se omogućilo da Unija ostane vodeća sila po pitanju borbe protiv klimatskih promjena;

52.    ponavlja potporu Parlamenta zajedničkom programiranju i njegovo priznavanje značajnog napretka koji je u tome postignut; raduje se što će se s njime ponovno savjetovati, prema obećanju Komisije, ako takvo programiranje dovede do promjena u programiranju instrumenta razvojne suradnje;

53.    primjećuje objašnjenja o poteškoćama u praćenju i izvještavanju zbog različitih načina izještavanja država članica u Komisijinom izvješću o odgovrnosti o financiranju za razvoj, objavljenom 3. srpnja 2014. u obliku radnog dokumenta osoblja, uključujući i dio iz sveska I. o financijskim sredstvima za klimatske promjene u kojem se nalaze informacije o financijskim sredstvima Unije za klimatske promjene; primjećuje da se u izvješću ponavlja iznos od 7,3 milijarde EUR Financijskog paketa za brzi početak koji su Unija i države članice stavile na raspolaganje te poziva na daljnja poboljšanja u izvještavanju o učinku i rezultatima razvojne pomoći;

Budući razvoj

54.    poziva na veće izdvajanje sredstava za specifične sektore, uključujući i financijska sredstva za klimatske promjene, kada dolaze iz proračunske potpore, te veću transparentnost ukupne upotrebe sredstava;

55.    smatra da bi Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje trebale ojačati svoju komunikacijsku politiku, bilo da je riječ o pomoći koja se dodjeljuje globalno ili onoj koja se dodjeljuje pojedinačnim zemljama, te da bi trebale širiti vrijednosti Unije;

56.    utvrđuje da korupcija i dalje ostaje značajna prepreka učinkovitom financiranju borbe protiv klimatskih promjena te poziva Komisiju da ubrza napore u radu s razvojnim partnerima na borbi protiv korupcije;

57.    od Komisije traži da predloži smjernice za Vijeće o tome kako, u skladu s ciljnom vrijednosti za 2020. godinu utvrđenom Sporazumom iz Kopenhagena, razmjerno povećati financijska sredstva za borbu protiv klimatskih promjena, uključujući i definiciju privatnih financijskih sredstava;

58.    od Komisije traži da donese neovisnu ocjenu Saveza za globalne klimatske promjene, uključujući i ispitivanje toga zašto je većina država članica odlučila da ga neće sufinancirati;

59.    od Komisije i ESVD-a traži da izvješćuju u kojoj se mjeri u razvojnoj pomoći primjenjuje cilj prema kojem se 20 % proračuna Unije i ERF-a između 2014. i 2020. potroši na aktivnosti povezane s okolišem, točno navodeći koliko je sredstava rezervirano, a koliko isplaćeno;

60.    poziva Komisiju i države članice da u okviru Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(11) (Uredba o mehanizmu za praćenje) dogovore zajedničke standarde za praćenje, izvješćivanje i provjeru, posebice u odnosu na definiciju „novog i dodatnog“, primjenu pokazatelja iz Rija i izvješćivanja o isplati financijskih sredstava za borbu protiv klimatskih promjena;

61.    poziva Komisiju i države članice da pojačaju intenzitet svoje suradnje na provedbi Kodeksa ponašanja EU-a o podjeli rada u području financiranja borbe protiv klimatskih promjena, posebice u odnosu na razmjenu informacija o dodjelama po zemljama, zajedničku izradu programa i sprječavanje i suzbijanje korupcije u području financiranja borbe protiv klimatskih promjena;

Dio VI. – tematsko izvješće br. 18/2013 Revizorskog suda pod naslovom „Pouzdanost rezultata provjera poljoprivrednih rashoda koje su provele države članice”

62.    uzima u obzir da su nove uredbe zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) dovele do promjena u sustavima koji su istraženi u posebnom izvješću 18/2013, a koje obuhvaćaju veću odgovornost tijela za ovjeravanje u državama članicama na području provjere zakonitosti i pravilnosti izdataka kao i provjeru rezultata kontrole koji se dostavljaju Komisiji;

63.    pozdravlja tekuće napore Komisije da pojednostavi ZPP; očekuje da pojednostavljenje kriterija prihvatljivosti uzrokuje pojednostavljenje pravila o kontroli i da može doprinijeti manjoj stopi pogrešaka;

64.    podsjeća Komisiju da osigura da ne dođe do ponavljanja problema s kojima se suočila; podsjeća da su zaključci Revizorskog suda iz njegova tematskog izvješća za 2012. bili sljedeći:

(a)    da su nadzorni i kontrolni sustavi država članica za plaćanje troškova i ruralni razvoj bili djelomično učinkoviti i da su nacionalna tijela za značajan broj pogrešnih transakcija imale dovoljno informacija kako bi se otkrile i ispravile dotične greške;

(b)    da netočne baze podataka koje se upotrebljuju za unakrsne provjere najviše negativno utječu na učinkovitost Integriranog administrativnog i kontrolnog sustava (IACS);

65.    ističe da je 3. travnja 2014. Parlament podržao zadršku glavnog direktora Glavne uprave za poljoprivredu u njegovom godišnjem izvješću o radu 2012. u pogledu nedostataka koje su Komisija i Europski revizorski sud pronašli kada je riječ o prihvatljivosti zemljišta; ponavlja da je Parlament posebno zatražio da se trajni pašnjaci propisno upišu u sustav identifikacije zemljišnih parcela (LPIS) i da ga Komisija svakih šest mjeseci obavješćuje o učinjenom napretku;

66.    poziva Komisiju i države članice da poduzmu hitne mjere za otklanjanje nedostataka ako se otkrije da su administrativni i kontrolni sustavi i/ili baze podataka integriranih administrativnih i kontrolnih sustava (IACS) neprimjereni ili neažurirani;

67.    poziva Komisiju i države članice da hitno osiguraju da se plaćanja temelje na rezultatima kontrole i da te kontrole budu provedene u skladu s traženim stupnjem kvalitete, kako bi se pouzdano i dosljedno mogle odrediti površine za koje se mogu odobriti bespovratna sredstva;

68.    poziva Komisiju da osigura da rad agencija za plaćanja kao i certifikacijskih tijela bude tako koncipiran i takve kvalitete da pruža pouzdani temelj za procjenu zakonitosti i pravilnosti postupaka koji se provode; tvrdi da Komisija radi postizanja tog cilja treba nastojati uvesti jedinstvenu strategiju revizije za sustave kontrole u ZPP-u;

69.    pozdravlja promjenu u pristupu Glavne uprave za poljoprivredu pri izračunu stope preostalih pogrešaka za proizvodno nevezane potpore po površini u 2012. uzimajući u obzir činjenicu da statistički podaci inspekcija, izjave ravnatelja agencija za plaćanja i rad tijela za ovjeravanje mogu biti pod utjecajem nedostataka koji djeluju na njihovu pouzdanost; te poziva na proširenje ovog novog pristupa kako bi se obuhvatili svi rashodi ZPP-a u godišnjim izvješćima o radu Glavne uprave za poljoprivredu u novom razdoblju financiranja;

70.    podsjeća Komisiju da je podržao zadršku koju sadrži godišnje izvješće o radu Glavne uprave za poljoprivredu u odnosu na sve izdatke Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) za 2012. godinu i da se ta zadrška povezuje sa zabrinutošću u vezi s kvalitetom kontrola u nekoliko država članica i sa stopom pogrešaka koju je prijavio Revizorski sud;

71.    poziva države članice da bolje provode svoje postojeće administrativne provjere koristeći sve relevantne informacije dostupne agencijama za plaćanja budući da to pruža mogućnost otkrivanja i ispravljanja većine pogrešaka;

72.    poziva Komisiju i države članice da se usmjere na ekonomičnost kontrola kao bitno područje, a posebno daljnjim unapređenjem primjene kontrola temeljenih na riziku;

73.    poziva Komisiju da na području ruralnog razvoja osigura da tijela za odobravanje i reviziju jednako primjenjuju i poštuju jedinstvene standarde i postupke;

Dio VII. – tematsko izvješće br. 1/2014 Revizorskog suda pod naslovom „Djelotvornost projekata javnoga gradskog prijevoza koje podupiru EU”

74.    naglašava da su europski strukturni i investicijski fondovi najvažniji izvor iz kojeg Unija financira projekte mobilnosti u gradovima te da takvi projekti nisu samo ključni za dostupnost urbanih područja u slabije razvijenim regijama Unije, već sadrže i važne socijalne i ekološke aspekte kvalitete života građana Unije;

75.    naglašava da je i dalje važno nastaviti s pružanjem financijske pomoći Unije, posebno uzimajući u obzir negativne posljedice sve većeg širenja gradskih naselja te vjerojatnost daljnjeg stabilnog rasta postotka gradske populacije;

76.    naglašava da je potrebno osigurati da Komisija i države članice provedu projekte mobilnosti u gradovima na odgovoran, učinkovit i djelotvoran način, baveći se konkretnim rezultatima umjesto potrošnjom dostupnih sredstava;

77.    imajući na umu načelo supsidijarnosti, ponavlja poziv državama članicama koji je Komisija uputila u svojoj komunikaciji od 17. prosinca 2013. pod naslovom „Zajedno prema konkurentnoj gradskoj mobilnosti s učinkovitim iskorištavanjem resursa” (COM(2013)0913):

(a)    da se osiguraju detaljne ocjene aktualnih i budućih dostignuća, koordinaciju i integraciju planova održive gradske mobilnosti u šire gradske i teritorijalne strategije, mijenjajući, po potrebi, tehničke i druge alate kojima raspolažu tijela za planiranje;

(b)    da se usmjere na odgovarajuća vozila, uz infrastrukturu, kao alat za postizanje održive gradske mobilnosti u gradskoj logistici;

78.    poziva Komisiju i tijela u državama članicama, uzimajući u obzir negativan učinak financijske krize na korištenje prometnih sustava, da više pažnje posvete ciljevima i pokazateljima, posebno onima koji se nalaze u obrascima za prijavu projekata, kako bi se utvrdili potencijalni rizici te zaštitilo od optimistične pristranosti u budućim projektima te izbjegla vremenska prekoračenja i prekoračenja troškova koja se spominju i Tematskom izvješću;

79.    poziva Komisiju da provede detaljnije analize omjera troškova i koristi okvirnih proračunskih sredstava za projekte gradskog prijevoza, da podijeli najbolje prakse s državama članicama te da podrži razmjenu među njima, čime će tijelima pomoći da uspješno razvijaju projekte za koje nije potrebno odobrenje Komisije;

80.    ustraje na tome da Komisija podupre države članice u korištenju projektima Jaspers te da potpuno iskoristi svoj potencijal da pomogne u razvoju i ocjeni kvalitete projekata gradskog prijevoza koji se financiraju iz europskih strukturnih i investicijskih fondova;

81.    međutim, skreće pozornost na činjenicu da javni gradski prijevoz nije samo djelatnost koja donosi prihod, već je također ključan i ponekad nezamjenjiv element sustava gradske mobilnosti u mnogim velikim gradovima, čak i u razvijenijim regijama, jer i oni, zbog socijalno osjetljivih gradskih općina, pate od „gradskog paradoksa”;

82.    stoga od nadležnih tijela traži da potpuno uzmu u obzir socijalnu dimenziju projekata javnoga gradskog prijevoza na temelju odgovarajućih obrazloženja navedenih u obrascu za prijavu;

83.    od Komisije traži da brzo usvoji relevantne delegirane i provedbene akte kako bi se izbjegli mogući zastoji, uzimajući u obzir da je obično potrebno mnogo vremena za razradu i provedbu projekata prijevoza;

84.    inzistira da se provedu elementi iz Priloga prethodno navedenoj komunikaciji Komisije od 17. prosinca 2013. prema kojima je nužno:

(a)    provoditi opsežne analize stanja te „revizijom funkcioniranja gradske mobilnosti” odrediti polazno stanje u odnosu na koje se može mjeriti budući napredak;

(b)    prepoznati „kritične točke” unutar gradskih područja gdje sadašnji sustav prijevoza funkcionira posebno loše;

(c)    odrediti prikladne pokazatelje funkcioniranja koji se mogu pratiti na odgovarajući način;

(d)    odrediti posebne ciljeve u vezi s funkcioniranjem sustava koji su ostvarivi i ambiciozni s obzirom na opće ciljeve plana održive gradske mobilnosti;

(e)    odrediti mjerljive ciljeve koji se temelje na realnoj procjeni polaznog stanja i dostupnim resursima koji trebaju odražavati konkretne ciljeve plana održive gradske mobilnosti;

85.    ističe manjak dovoljnog broja pokazatelja za mjerenje učinkovitosti projekata gradskog prometa popisanih u Uredbi (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(12) (Uredba o EFRR-u) te inzistira da Komisija u svoje delegirane i provedbene akte koji se odnose na ovakve projekte uključi primjerenije pokazatelje, uzimajući u obzir one koje predlaže Revizorski sud;

Dio VIII. – tematsko izvješće br. 2/2014 Revizorskog suda pod naslovom „Upravlja li se povlaštenim trgovinskim dogovorima na odgovarajući način?”

86.    pozdravlja posebno izvješće kojim se ocjenjuje upravljanje povlaštenim trgovinskim sporazumima u okviru jedinstvenih nadležnosti Unije kao važnim doprinosom ukupnoj političkoj raspravi o vanjskoj trgovini i politikama razvoja Unije; prima na znanje nalaze i preporuke te u nastavku iznosi svoje primjedbe i preporuke;

Opće napomene

87.    izražava veliku zabrinutost zbog činjenice da Komisija nije učinkovito procijenila sve ekonomske učinke povlaštenih trgovinskih sporazuma te zbog toga što nije zajamčena cjelovitost naplate prihoda;

88.    podsjeća da je prvi prioritet adekvatno izvješćivanje kreatora politike, raznih dionika i poreznih obveznika Unije o glavnoj dodanoj vrijednosti i nedostacima opcija i scenarija različitih trgovinskih politika;

89.    smatra neprihvatljivim da u nekim slučajevima studije procjene učinka na održivi razvoj nedostaju, da su nepotpune, da se temelje na starim ili zastarjelim informacijama, a da su u drugim slučajevima (Čile) dostupne tek nakon potpisivanja dogovora;

90.    inzistira na tome da prije potpisivanja svakog novog dogovora temeljne studije procjene učinka na održivi razvoj budu dovršene i javno dostupne;

91.    žali zbog toga što se partneri iz općeg sustava povlastica (sustav OSP) nisu u svim slučajevima pridružili međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima i pravima radnika; poziva Komisiju da u povlaštenim trgovinskim sporazumima veći naglasak stavi na okoliš i dobro upravljanje;

92.    želi do listopada 2015. biti obaviješten o mjerama koje je poduzela Komisija na temelju preporuka i zapažanja Parlamenta i Revizorskog suda;

Budući razvoj

93.    smatra da bi Komisija radi poboljšanja procjene gospodarskih učinaka povlaštenih trgovinskih sporazuma trebala:

(a)    provesti procjenu učinka i procjenu učinka na održivi razvoj za svaki povlašteni trgovinski dogovor te pružiti detaljnu, sveobuhvatnu i mjerljivu analizu očekivanih ekonomskih učinaka, učključujući točnu procjenu otpisanih prihoda;

(b)    automatski uključiti Eurostat u ocjenu kvalitete izvora statističkih podataka koji se koriste za procjenu učinka na održivi razvoj i pregovaračima jamčiti pravovremenost provedene analize;

(c)    provesti prijelazne i naknadne procjene svih povlaštenih trgovinskih dogovora kako bi se ocijenilo do koje mjere povlašteni trgovinski dogovori sa znatnim utjecajem zadovoljavaju ciljeve svoje politike i kako se može poboljšati njihova uspješnost u ključnim sektorima, uključujući i procjenu otpisanih prihoda;

94.    poziva Komisiju da radi poboljšanja zaštite financijskih interesa Unije napravi sljedeće:

(a)    kreira profile rizika Unije o povlaštenim trgovinskim sporazumima kako bi države članice imale zajednički pristup analizi rizika u cilju smanjenja gubitaka u proračunu Unije;

(b)    provjeri da države članice poboljšavaju učinkovitost svojih sustava upravljanja rizikom i strategiju nadzora kako bi se smanjili gubici u proračunu Unije;

(c)    potakne države članice na donošenje odgovarajućih mjera opreza po primitku komunikacije o zajedničkoj pomoći;

(d)    na temelju rizika izvrši evaluaciju i u svrhu praćenja otiđe u posjet zemljama koje ostvaruju pogodnosti povlaštenog postupanja pri carinjenju, posebice u pogledu pravila o podrijetlu robe i kumulaciji;

(e)    obveže države članice da poboljšaju kvalitetu informacija koje pružaju u vezi s administrativnom suradnjom;

(f)     poboljša financijsko praćenje istraga Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) kako bi se spriječili gubici u proračunu Unije zbog zastare;

(g)    ojača položaj Unije u uzajamnim povlaštenim trgovinskim sporazumima i bolje iskoristi mjere predostrožnosti i zaštitne mjere uključujući ih u sve buduće trgovinske sporazume;

(h)    bez odgađanja omogući pregled povrata ostvarenih u razdoblju od 2010. do 2014.;

(i)     obavijesti Parlament o rezultatima inicijative Compact u Bangladešu;

Dio IX. – tematsko izvješće br. 3/2014 Revizorskog suda pod naslovom „Iskustva koja je Europska komisija stekla tijekom razvoja druge generacije Schengenskog informacijskog sustava (SIS II)”

95.    pozdravlja zaključke i preporuke tematskog izvješća Revizorskog suda br. 3/2014;

96.    kritizira Komisiju jer nije na početku projekta stavila na raspolaganje dovoljno stručnog osoblja ni u pogledu tehničke provedbe ni u pogledu ocjene kvalitete u vezi s projektom SIS II;

97.    preporučuje uključivanje svakoga velikog projekta informacijske tehnologije u postupak upravljanja informacijskom tehnologijom te, osim uključivanja Glavne uprave Komisije za informatiku, uključivanje i stručnjaka iz drugih Glavnih uprava kao i vanjskih stručnjaka radi ostvarivanja prednosti od unutarnjega stručnog znanja;

98.    preporučuje Komisiji da bi trebala iskoristiti stručno znanje država članica od samog početka svakog većeg projekta te da se uspostavi stručno povjerenstvo čiji bi članovi bili predstavnici država članica koje su nadležne za projekt; smatra da bi zadaća povjerenstva i kompetencije njegovih članova trebale biti jasno određene;

99.    kritizira to što ni Komisija, koja je između ostalog trebala zastupati interese krajnjih korisnika projekta SIS II, ni vodeći dionici nisu na početku projekta uopće bili svjesni tehničkih zahtjeva i zahtjeva krajnjih korisnika;

100.  očekuje da će u budućim projektima Komisija u suradnji s državama članicama od početka projekta utvrditi točan profil tehničkih zahtjeva i zahtjeva krajnjih korisnika koje treba ispuniti;

101.  smatra da je Komisija uzaludno potrošila novac poreznih obveznika objavom općeg poziva na dostavu prijedloga za projekt a da nije jasno odredila njegove zahtjeve;

102.  preporučuje Komisiji da bi za buduće projekte iz područja informacijske tehnologije trebala napraviti realističan poslovni plan i odrediti realistične vremenske rokove na temelju zahtjeva koji su sadržajno i oblikom jasno određeni te na temelju jasne analize troškova i vremenskih rokova uzimajući u obzir rizike i složenost projekta;

103.  kritizira Komisiju zato što je više puta pokušala prikriti kašnjenja i povećane troškove;

104.  zahtijeva najveću moguću razinu transparentnosti u budućim projektima informacijske tehnologije u smislu kontinuiranog ciklusa informacija u odnosu na nadležni odbor Parlamenta, posebno kad se radi o ključnim odlukama na početku daljnjih faza projekta ili nepredviđenih promjena u troškovima, rokovima ili alternativnim rješenjima;

105.  mišljenja je da u ugovoru s glavnim izvođačem radova nije trebalo ograničiti uvjete za ostvarivanje zahtjeva na odštetu; smatra da bi budući ugovori trebali imati djelotvorne kaznene mehanizme kako bi se zajamčilo da isporuka bude pravovremena i u skladu sa standardima;

106.  kritizira Komisiju zato što nije prekinula ugovor s glavnim izvođačem radova usprkos lošem ishodu prve faze projekta;

107.  kritizira Komisiju zato što nije ustrajala na razvojnom sustavu za provedbu projekta SIS II temeljenom na komponentama; smatra da su uvedeni radni blokovi koji se mogu povezivati, moglo se čitave elemente predati drugom izvođaču radova kako bi se izbjeglo obvezivanje jednom određenom izvođaču radova;

108.  kritizira Europsku komisiju zato što je ponovnim pregovaranjem o ugovoru osam puta premašila izvorni iznos ugovora, usprkos članku 126. stavku I. točki (e) Provedbenih pravila Uredbe Komisije (EZ, Euratom) br. 2432/2002(13) kojim se određuje da iznos ugovora ne smije premašiti više od 50 % njegove početne vrijednosti;

109.  primjećuje da u tom smislu može biti potrebno revidirati točku (b) članka 134. stavka 1. Delegirane uredbe Komisije br. 1268/2012(14) jer obvezanost javnih naručitelja prema jednom određenom izvođaču radova iz tehničkih ili umjetničkih razloga ne bi smjela spriječiti zaštitnu odredbu iz točke (e) istog stavka i omogućiti nerazmjerno povećanje izvorne vrijednosti glavnog ugovora;

110.  napominje da bi u slučaju znatnog povećanja izvornih troškova projekta ili velikih promjena u smislu očekivanih koristi, rizika ili alternativnih rješenja, proračunsko tijelo prethodno trebalo dati svoje odobrenje;

111.  žali zbog preusmjeravanja proračunskih sredstava bez prethodnog odobrenja proračunskog tijela u nekoliko slučajeva;

112.  pozdravlja smjernice za upravljanje projektima koje od 2011. preporučuje Glavna uprava Komisije za informatiku; smatra da na temelju tih smjernica vodeći odbor projekta mora odobriti uvođenje sljedećih koraka projekta, što je poznato kao takozvano „odobrenje prolaza”;

113.  ističe potrebu gledanja prema budućnosti jer bi do kraja desetljeća moglo doći do zasićenja projekta SIS II te bi postao potreban projekt SIS III; u tom se smislu nada da će se pripreme za projekt SIS III puno bolje provoditi;

Dio X. – tematsko izvješće br. 4/2014 Revizorskog suda pod naslovom „Uključivanje ciljeva vodne politike EU-a u ZPP: djelomičan uspjeh”

114.  poziva Komisiju da zakonodavnom tijelu Unije predloži potrebne izmjene postojećih instrumenata (višestruke sukladnosti i ruralnog razvoja) kako bi se zajamčila usklađenost s Direktivom 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(15) (Okvirna direktiva o vodama), ili po potrebi nove instrumente kojima bi se mogli ispuniti i ambiciozniji ciljevi u vezi s uključivanjem ciljeva vodne politike u ZPP;

115.  u skladu s Okvirnom direktivom o vodama, poziva države članice da:

(a)    uklone nedostatke u uspješnosti vlastitih provjera višestruke sukladnosti otkrivene tijekom revizije;

(b)    sustavno odrede odgovarajuće kazne u slučaju kršenja odredbi;

(c)    posvete veću pozornost utvrđivanju i rješavanju pitanja povezanih s vodama pomoću njihovih programa ruralnog razvoja te da se pobrinu da budu usklađeni s planom upravljanja riječnim slivom;

(d)    izraditi i strogo primjenjivati zaštitne mehanizme kako bi se spriječile nepovoljne nuspojave za vode prouzročene djelatnostima koje se financiraju iz fonda za ruralni razvoj;

(e)    aktivno razmotriti i prikladno promicati korištenje sredstava namijenjenih pitanjima u vezi s vodama na način koji je sukladan dobrom financijskom upravljanju.

116.  očekuje od Komisije da predloži odgovarajuće mehanizme kojima se može djelotvorno proizvesti izuzetno povoljan učinak na kvalitetu programskih dokumenata država članica u vezi s Okvirnom direktivom o vodama i zajamči pridržavanje rokova utvrđenih Okvirnom direktivom o vodama; smatra da bi se u tu svrhu prije dodjele sredstava za ruralni razvoj trebali osigurati minimalni uvjeti u vezi s provedbom Okvirne direktive o vodama;

117.  poziva države članice da hitno ubrzaju postupak provedbe Okvirne direktive o vodama i za sljedeći upravljački ciklus (2015. godinu) poboljšaju kvalitetu svojih planova za upravljanje riječnim slivovima utvrđivanjem pojedinačnih mjera (npr. u pogledu opsega, rokova, ciljnih vrijednosti i troškova) i stvaranjem dovoljno jasnih i konkretnih planova na operativnoj razini, sve do lokalne razine / razine poljoprivrednog imanja;

118.  poziva Komisiju da se bolje upozna s poveznicama između kvalitete/količine vode i poljoprivredne prakse poboljšanjem postojećih sustava za praćenje te da se pobrine da se njima može barem izmjeriti promjena opterećenja na vode prouzročenog poljoprivrednim djelatnostima; smatra da bi to omogućilo prepoznavanje područja kojima su sredstva ZPP-a najpotrebnija;

119.  potiče države članice da poboljšaju pravodobno izvješćivanje, pouzdanost i dosljednost podataka koje pružaju Komisiji jer kakvoća informacija o vodi za cijelu Uniju ovisi o kakvoći informacija koje pružaju države članice;

Dio XI. – tematsko izvješće br. 5/2014 Revizorskog suda pod naslovom „Uspostavljanje europskog nadzora nad bankama – Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo i njegov izmijenjeni kontekst”

120.  ističe potrebu da se provede međusektorska analiza učinka kao i važnost toga da se uzme u obzir vrijeme potrebno za sastavljanje tehničkih normi; pozdravlja prijedlog Komisije da se odrede rokovi za jačanje tehničkih normi i napominje da je u tijeku međusektorska analiza u sklopu koje se ispituje financijsko zakonodavstvo Unije doneseno tijekom posljednjih godina i mjere regulatornoga paketa;

121.  naglašava da bi mjere Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo („Tijelo”) s političkog stajališta i dalje trebale biti neutralne; međutim, smatra da je ključno što prije poboljšati usklađivanje nadzora radi izvršavanja njegovih zadaća i uloge;

122.  vjeruje da je neovisan kontrolni sustav temelj za ispravno funkcioniranje financijskog tržišta; stoga izražava zabrinutost zbog političke odluke koja se treba donijeti prema kojoj će se Tijelo smatrati samo tijelom za usklađivanje, a ne i za mikrobonitetni nadzor u povijesnom razdoblju kad se radi jačanja povjerenja u financijske institucije zahtijeva snažno djelovanje;

123.  primjećuje ograničenja Tijela u odnosu s kolegijima nadzornih tijela i njegov učinak na konvergenciju nadzornih praksi; pozdravlja napredak koje je to Tijelo ostvarilo u okviru tih ograničenja u pogledu poboljšanja funkcioniranja kolegija, posebno u vezi s donošenjem zajedničkih procjena rizika i zajedničkih odluka;

124.  sa zabrinutošću primjećuje da, iako je uloga Tijela da započinje i koordinira testiranje otpornosti na stres ojačana kao dio cjelokupnog paketa jedinstvenog nadzornog mehanizma, pravna odgovornost za provođenje postupaka testiranja otpornosti na stres i dalje ostaje u ovlasti nadležnih tijela, čime se to Tijelo ostavlja bez kontrole nad rezultatima testiranja; .

125.  sa zabrinutošću primjećuje nemogućnost Tijela da u potpunosti provodi svoju ovlast zaštite potrošača, posebno zbog nepostojanja pravnih instrumenata za rješavanje tih pitanja i zbog ograničenog prostora za donošenje pravno obvezujućih odluka da se zabrane određeni proizvodi ili aktivnosti; no ističe ulogu zajedničkog odbora da omogućuje i poboljša razmjenu mišljenja među sektorima i slaže se s Revizorskim sudom da su potrebne ojačane mjere za zaštitu potrošača u financijskom sektoru Unije;

126.  vjeruje da bi se većom usklađenošću s nacionalnim nadležnim tijelima za zaštitu potrošača mogao povećati učinak Tijela u tom području;

127.  slaže se s Revizorskim sudom da je uspostavljanje sustava za mjerenje uspješnosti ključno za djelotvorno praćenje i uzima u obzir navode Tijela da je ono u postupku uvođenja sustava za mjerenje uspješnosti;

128.  napominje da je za nadzor nad bankama širom EU-a potrebna jasna podjela uloga i odgovornosti između Europskog nadzornog tijela za bankarstvo, Europske središnje banke i nacionalnih nadzornih tijela i u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma i izvan njega; stoga poziva na jasnije definiranje njihovih uloga i dužnosti kako bi se izbjegao rizik preklapanja zadaća, mogućih pravnih praznina i nejasnih odgovornosti;

129.  smatra da je potrebno poboljšati pravila stvarnog nadzora kako bi se njima obuhvatio tješnji nadzor nad nacionalnim bankama u trećim državama koje su usvojile euro, a nisu države članice, kao što su Vatikan, Andora, Monako i San Marino;

130.  vjeruje da je potrebno preispitati parametre za rizikom ponderiranu aktivu kako se ne bi kažnjavalo banke koje su najizloženije bankarskim proizvodima povezanima sa zajmovima te kako se ne bi nagrađivalo banke sa slabim ili sumnjivim financijskim proizvodima kao što su izvedenice;

Dio XII. – tematsko izvješće br. 6/2014 Revizorskog suda pod naslovom „Je li potpora iz fondova kohezijske politike za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora postigla dobre rezultate?”

131.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda br. 6/2014. te podupire njegove preporuke;

132.  pozdravlja zaključke Revizorskog suda da je provedba odabranih projekata za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora bila zadovoljavajuća te tu činjenicu uzima u obzir kako bi potvrdio zrelost ključnih tehnologija za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora;

133.  smatra da je, kada je riječ projektima za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, za koje je obično potrebno nekoliko godina da budu pušteni u pogon, teško točno ocijeniti njihovu uspješnost prije isteka tih godina;

134.  smatra da bi načelo isplativosti trebalo biti potpuno ugrađeno u instrumente kohezijske politike kao i u ostale instrumente poput Europskog energetskog programa za oporavak, i to ne samo kada je riječ o projektima za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, čak i kada ti instrumenti imaju širu svrhu; naglašava da se pojam isplativosti može definirati na više načina; stoga predlaže da Komisija i države članice provedu raspravu o načinima usklađivanja te ideje kako bi se osigurale učinkovitije smjernice za provođenje projekata za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora;

135.  zabrinut je što regulatorni okvir Europske unije za obnovljive izvore energije nije u potpunosti u skladu sa zahtjevima financijskih instrumenata EU-a, tj. Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda koji su najvažniji izvori financiranja obnovljivih izvora energije; poziva Komisiju da provede temeljitu analizu zakonodavstva te da ispravi postojeće nedosljednosti;

136.  smatra da bi javno financiranje u ovom području trebalo biti dopuna privatnim ulaganjima i imati ključnu ulogu njihovom poticanju; međutim, smatra da su za neke projekte, posebno one velike, potrebna veća javna ulaganja;

137.  smatra da nestabilni i nepredvidivi poticaji i sustavi potpora koče ulaganja u energiju iz obnovljivih izvora; ustraje u tome da postojeće nesigurnosti također narušavaju postupak odabira proizvodnih tehnologija, što dodatno ugrožava načelo isplativosti;

138.  naglašava da poteškoće i nesigurnosti uključivanja energije iz obnovljivih izvora u elektroenergetsku mrežu nisu samo prepreke za ulaganja iz privatnog sektora u razvoj energije iz obnovljivih izvora, već to također može ugroziti gospodarsku i financijsku održivost aktualnih projekata kao i provedbu budućih programa EFRR-a i Kohezijskog fonda; poziva Komisiju da provede ažuriranu analizu regulatornih i tehničkih prepreka na razini država članica kako bi se i malim i velikim projektima za električnu energiju iz obnovljivih izvora omogućio bolji pristup elektroenergetskoj mreži;

139.  napominje da Komisija mora strože nadgledati novi regulatorni okvir za razdoblje 2014. ‒ 2020., uključujući njegove početne ciljeve i pokazatelje uspješnosti, čime bi se omogućilo djelotvorno praćenje i evaluacija;

140.  poziva države članice da povećaju napore u izmjenjivanju najboljih praksi i utvrđivanju zajedničkih postupaka radi usklađivanja svojih nacionalnih administrativnih sustava;

141.  napominje da korištenje vrlo detaljnih kriterija odabira projekata za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora može postati način za isključivanje konkurencije; poziva Komisiju da u tom pogledu da detaljne upute te da pozorno prati takve slučajeve;

142.  prima na znanje odgovore Komisije u kojima se navodi da su neke preporuke Revizorskog suda već usvojene Direktivom 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(16) (Direktiva o obnovljivoj energiji);

Dio XIII. – tematsko izvješće br. 7/2014 Revizorskog suda pod naslovom „Je li europski fond za regionalni razvoj uspješno podupirao razvoj poduzetničkih inkubatora?”

143.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda br. 7/2014. te podupire njegove preporuke;

144.  prima na znanje da se poduzetničkim inkubatorima pruža potpora osnivanju i daljnjem razvoju novih poduzeća zahvaljujući kojima mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) mogu postati okosnica gospodarskog rasta i otvaranja radnih mjesta u Uniji;

145.  smatra da bi programi financiranja kohezijske politike primijenjeni na te revidirane inkubatore trebali imati strukturno planiranje, jasno utvrđen skup ciljeva i djelotvornu procjenu; smatra da su revidirani inkubatori imali nedostatke u svim navedenim zahtjevima;

146.  podsjeća da je Europski fond za regionalni razvoj (EFRD) dao znatan financijski doprinos stvaranju infrastrukture za poduzetničke inkubatore te da su revidirani inkubatori bili uspješno uspostavljeni, ali je njihova uspješnost bila ograničena;

147.  ističe da je broj poslovnih planova izrađenih uz potporu inkubatora, novih poduzeća koja su bila u inkubatoru te otvorenih radnih mjesta bio u prosjeku mnogo niži od vrijednosti iz referentnih inkubatora kojima se radi usporedbe koristio Revizorski sud;

148.  napominje da su revidirani inkubatori Europskog fonda za regionalni razvoj nudili manji raspon usluga u odnosu na referentne inkubatore te da je raspon vještina i stručnog znanja osoblja inkubatora Europskog fonda za regionalni razvoj bio manji;

149.  ističe da je za djelotvornost inkubatora poduzeća važan cjelovit lanac vrijednosti za podršku poduzećima sa stručnim osobljem, dobrim praksama i redovitim praćenjem;

150.  prima na znanje objašnjenje Komisije prema kojemu državama članicama koje su pristupile EU-u 2004. nedostaje infrastruktura za poduzeća, stručno znanje i iskustvo stečeno nakon pristupanja, te zbog toga nisu mogle ostvariti bolje rezultate; podsjeća, međutim, da su se revizijom obuhvatili inkubatori u 4+2 države članice te da su samo dvije od njih pristupile Uniji 2004.;

151.  smatra da je tijekom sljedećih programskih razdoblja 2000. – 2006. i 2007. − 2013. potpora Komisije tim poduzećima bila nedostatna; primjećuje da je ta tvrdnja potvrđena manjkom smjernica koje je Komisija davala u okviru tih programskih razdoblja, posebno između 2006. i 2010.;

152.  podsjeća da je izrada i razmjena dobrih praksi važna mjera za poboljšanje djelotvornosti, posebno u novim poduzećima; žali zbog razočaravajućih rezultata koje su ostvarili revidirani inkubatori; poziva Komisiju da u tom pogledu poboljša smjernice za upravljačka tijela država članica, a tijela država članica da učinkovito primjene ta vodeća načela;

153.  ističe da je ulaganje u osposobljavanje osoblja radi ostvarivanja djelotvorne potpore poduzećima u inkubatoru i potencijalnim klijentima važno za djelotvornost poduzeća; žali zbog toga što je u revidiranim inkubatorima i taj aspekt uglavnom zanemarivan;

154.  napominje da bi se potpora inkubatorima poduzeća mogla temeljiti na opsežnoj i detaljnoj analizi te na skupu pojedinačnih, specifičnih, prilagođenih ispitivanja za projekte koji dobivaju posebnu potporu (poput studije izvedivosti, poslovnog plana itd.); smatra da bi se tim ispitivanjima mogao pokazati jasan razlog takvoj potpori;

155.  smatra da se neće u svim područjima nužno ostvariti uspješan ishod upotrebe poduzetničkih inkubatora, koji su osmišljeni kako bi donijeli dodanu vrijednost regionalnom i gospodarskom razvoju; smatra da bi trebalo podupirati samo inkubatore koji zadovoljavaju početne preduvjete;

156.  ističe da bi se potpora poduzetničkim inkubatorima mogla pružiti uz pomoć metode javno-privatnog partnerstva, gdje rizik javne usluge preuzima i privatno poduzeće koje prima potporu;

157.  napominje da bi se poduzetnički inkubatori trebali uspostaviti u uskoj suradnji sa školama i istraživačkim ustanovama;

158.  napominje da je u potpori poduzetničkim inkubatorima iz izvora EFRR-a, Obzora 2020. i programa za konkurentnost poduzetništva te mala i srednja poduzeća (COSME) u razdoblju od 2014. do 2020. važno pronaći komplementarnost i sinergije;

Dio XIV. – tematsko izvješće br. 8/2014 Revizorskog suda pod naslovom „Je li Komisija djelotvorno upravljala uključivanjem proizvodno vezane potpore u program jedinstvenih plaćanja?”

159.  podržava preporuke Revizorskog suda i pozdravlja konstruktivan stav Komisije;

160.  žali zbog toga što se neke države članice, prema Revizorskom sudu, nisu uvijek pridržavale načela dobrog financijskog upravljanja pri određivanju kriterija za izračun prava na plaćanje;

161.  napominje da su zbog toga poljoprivrednici u pojedinim granama poljoprivrede ostvarili neočekivanu korist:

(a)    u Španjolskoj su prava na plaćanja prema nacionalnim odredbama imala veću vrijednost od iznosa koji su poljoprivrednici ranije primali u okviru proizvodno vezane potpore;

(b)    u Italiji su poljoprivrednicima prava na plaćanje dodijeljena u skladu s tradicionalnim iznosima poticaja, iako su oni u međuvremenu znatno smanjili površinu koju obrađuju;

(c)    suprotno zakonodavstvu EU-a, francuska nadležna tijela nisu smanjila vrijednost svih prava na plaćanje kako bi financirala posebnu potporu za poljoprivrednike, kako je propisano člankom 68. Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009(17); stoga je vrijednost svih prava na plaćanje u Francuskoj prikazana većom nego što stvarno jest za 4,61 %, što odgovara iznosu od 357,3 milijuna EUR; primjećuje da se 74 milijuna eura od tog iznosa odnosilo se na potporu uključenu u program jedinstvenih plaćanja 2010. godine i da Komisija navodi da su u akcijski plan za Francusku uvrštene korektivne mjere;

162.  poziva stoga Komisiju da na odgovarajući način nadgleda izračun prava na plaćanje za poljoprivrednike koji obavljaju države članice, uključujući poštovanje gornjih granica za dodjelu takvih prava;

163.  sa zabrinutošću prima na znanje da, čak i u slučajevima kada je Komisija utvrdila pogreške, prava na plaćanje nisu izmijenjena zbog toga što su upravni postupci prespori;

164.  poziva Komisiju da unaprijedi pravovremeni nadzor i posveti više pozornosti rizicima povezanima s pravima na plaćanje;

165.  prima na znanje da će od 2015. program jedinstvenih plaćanja biti zamijenjen programom osnovnih plaćanja;

166.  mišljenja je da bi svrha novog sustava trebala biti administrativno rasterećivanje poljoprivrednika;

167.  uvjeren je da bi se kontrole i revizije Komisije u svojoj srži trebale temeljiti na riziku;

168.  ustraje u tome da se novim sustavom moraju izbjeći neopravdane razlike u izračunu prava na plaćanje u različitim državama članicama i nejednak odnos prema poljoprivrednicima, bez obzira na stupanj diskrecije koji je zajamčen uredbom; traži od Komisije da uvjeri Parlament i njegov Odbor za proračunski nadzor da se primjenjuju primjerene mjere za postizanje tog cilja;

169.  zabrinut je da bi zbog netočnih prava na plaćanje moglo doći do netočnih isplata čak i nakon 2014. jer države članice moći odabrati da do 2021. godine plaćaju dio buduće potpore na temelju trenutačne razine potpora programa jedinstvenih plaćanja; smatra da, iako se takve isplate mogu ispraviti i nadoknaditi, treba ih se prije svega izbjegavati;

170.  podsjeća Komisiju da je u članku 317. UFEU-a navedeno da „Komisija izvršava proračun u suradnji s državama članicama [...], na vlastitu odgovornost i u granicama odobrenih proračunskih sredstava, vodeći pritom računa o načelima zdravog financijskog upravljanja”; stoga očekuje od Komisije da u dovoljnoj mjeri pruži potporu državama članicama kako bi provele program osnovnih plaćanja u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja te da uspostavi odgovarajuće strukture praćenja radi preuzimanja cjelokupne odgovornosti za izvršenje proračuna;

Dio XV. – tematsko izvješće br. 9/2014 Revizorskog suda pod naslovom „Je li se dobro upravljalo ulaganjem i potporom za promicanje sektora vina i jesu li vidljivi rezultati u vezi s poticanjem konkurentnosti vina EU-a?”

171.  pozdravlja nalaze i preporuke tematskog izvješća Revizorskog suda br. 9/2014;

172.  napominje da su Vijeće i Parlament donijeli Uredbu (EU) br. 1308/2013(18) o novoj zajedničkoj organizaciji tržišta za razdoblje od 2014. do 2020. godine;

173.  podsjeća na tematsko izvješće Revizorskog suda br. 7/2012 (Razrješnica za 2011.) o reformi zajedničke organizacije tržišta vina: napredak do tog razdoblja te izvješće Odbora za proračunski nadzor koje je uslijedilo;

174.  potpuno podupire ideju da program potpore treba racionalizirati i da Komisija treba periodično pratiti apsorpciju sredstava; ustraje u tome da je apsolutno potrebno da mjera ulaganja bude usmjerena na poslovanje i rezultat i da se potiču modeli najbolje prakse te da se iz njih izvuku pouke;

175.  izražava zabrinutost zbog neuspješnih napora da se privuče više malih i srednjih poduzeća za potporu Unije za promicanje sektora vina; smatra da bi stope sufinanciranja trebalo preispitati kako bi od njih imala koristi mala i srednja poduzeća, čime bi se olakšalo sudjelovanje potencijalnih korisnika među malim i srednjim poduzećima, osobito onih s ograničenim administrativnim i financijskim mogućnostima;

176.  smatra da treba uvesti zajednički sustav procjene mjera za promicanje radi jamčenja da će Komisija i države članice moći analizirati razmjer napretka i ostvarenost utvrđenih ciljeva te učinak na konkurentnost sektora vina na razini država članica; ističe da bi povećanje udjela u svjetskom tržištu pojedinog poduzeća za proizvodnju vina moglo biti dijelom tog zajedničkog sustava procjene;

177.  podupire preporuku Revizorskog suda da popratni troškovi, kao što su troškovi provedbenih tijela i opći troškovi, budu prikladno obrazloženi i da budu u granici maksimalnog postotka ukupnih troškova;

178.  naglašava da je od ključne važnosti da bude dostupna odgovarajuća kombinacija politike ulaganja i promidžbe; vjeruje da Komisija i države članice trebaju biti učinkovitije u primjeni mjera; posebno napominje, kad je riječ o mjeri za promicanje, da bi se od korisnika trebalo zahtijevati da dokažu da im je potrebna potpora Unije, da se uobičajeni operativni troškovi ne trebaju financirati te da potporu za korisnike koji u svakom programskom razdoblju predstavljaju programe za promicanje u istim ciljnim državama treba ograničiti; nadalje ističe da bi rezultate aktivnosti za promicanje trebalo ocjenjivati na razini korisnika, a ne za cijeli sektor vina u Uniji;

179.  podupire preporuku Revizorskog suda da bi Komisija trebala analizirati u kojoj mjeri proračun dodijeljen nacionalnim programima potpore za razdoblje od 2014. do 2018. godine odgovara potrebama sektora vina u Uniji i apsorpcijskom kapacitetu država članica te proračun prilagoditi prema potrebi; poziva Komisiju da razmotri je li potreban dodatan financijski instrument za sektor vina u usporedbi s drugim poljoprivrednim sektorima;

180.  pozdravlja pozitivan razvoj izvoza kvalitetnih vina u Uniji; ističe da bi Unija trebala utvrditi i iskoristiti svoje konkurentne prednosti u multilateralnom i sve konkurentnijem svjetskom tržištu vina i poticati proizvođače vina u Uniji da razvijaju proizvodnju vrhunskih vina svjetske klase, čime bi se pomoglo da se dodatno poboljša ravnoteža između ponude i potražnje u Uniji;

181.  potiče Komisiju da doprinese većoj transparentnosti promicanja vina u trećim zemljama boljim sustavom kontroliranja i praćenja financiranih projekata; ističe da bi ta mjera također trebala pomoći da se izbjegne dvostruko financiranje;

Dio XVI. – tematsko izvješće br. 10/2014 Revizorskog suda pod naslovom „Djelotvornost potpore iz Europskog fonda za ribarstvo za akvakulturu”

182.  podupire glavne preporuke Revizorskog suda te napominje da Komisija razvija zatražene smjernice za Okvirnu direktivu o vodama i Direktivu 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(19) (Okvirnu direktivu o pomorskoj strategiji); pozdravlja činjenicu da je Komisija primila na znanje preporuke koje se odnose na prostorno planiranje i potrebu za pojednostavljenjem upravnih postupaka;

183.  pozdravlja činjenicu što je iskustvo stečeno u razdoblju od 2007. do 2013. ugrađeno u novi Europski fond za pomorstvo i ribarstvo za razdoblje od 2014. do 2020.; međutim, naglašava da je potrebno da Komisija osigura da su sve preporuke provedene ili da će biti provedene u praksi;

184.  shvaća da je financijska kriza znatno utjecala na postizanje ciljeva rasta i zapošljavanja u sektoru akvakulture; međutim, naglašava da su i drugi čimbenici utjecali na nepostizanje jednog od glavnih ciljeva Europskog fonda za ribarstvo – rasta i održivosti akvakulture; naglašava je sektor akvakulture dugo godina bilježio stagnaciju umjesto rasta, za razliku od istog sektora u drugim dijelovima svijeta;

185.  razočaran je što na nacionalnoj razini nisu utvrđeni prioriteti na razini projekata i planiranja strategije; poziva Komisiju da stoga unaprijedi oblikovanje projekata kako bi ojačala mjere za poticanje akvakulture i poziva Komisiju da osigura bolju provedbu;

186.  naglašava da iako je održiva akvakultura jedan od ključnih ciljeva Komisije, vrlo je malo toga učinjeno za uspješnu provedbu tog cilja u okviru Europskog fonda za ribarstvo; napominje da je to sustavna pogreška koja se nalazi i u drugim programima te stoga djeluje da Komisija nikako ne uspijeva ostvariti njegove ciljeve;

187.  poziva Komisiju da promijeni svoj način upravljanja financijama i svoj pristup trošenja svih raspoloživih sredstava te da se usredotoči na to je li trošenje u skladu s pravilima, je li isplativo i pruža li učinkovitu podršku postizanju glavnih ciljeva;

188.  napominje da države članice moraju riješiti pitanje lošeg odabira projekata umjesto da odobravaju sredstva svim projektima te osigurati da postupak odabira bude u skladu s detaljnim pravilima evaluacije kojima će se procijeniti potencijal projekata prema donošenju rezultata i isplativosti te prema ukupnom doprinosu ciljevima Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo kao što su rast i zapošljavanje; naglašava da bi Komisija u tome trebala podržavati države članice, poticati naknadno praćenje rezultata projekata i razviti kompleksniji postupak evaluacije nakon provođenja projekata koji bi se koristio kao stečeno iskustvo;

189.  uvjeren je da će države članice unaprijediti svoje alate i kanale za izvještavanje jer su podaci koji se dostavljaju Komisiji često netočni; predlaže Komisiji da a) izvrši jači pritisak na države članice da dostave pouzdane podatke, posebno u slučaju kada postoje očite nedosljednosti b) razmisli o kažnjavanju država članica za koje se sumnja da namjerno dostavljaju netočne podatke;

190.  naglašava da Komisija treba razviti jači okvir za sve svoje financijske programe, uključujući i nove mjere Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo za akvakulturu; smatra da bi pristup Komisije trebao biti ujednačeniji te da bi trebala raditi na razvijanju veće dosljednosti;

191.  poziva Komisiju da osigura da sve države članice razjasne svoje strategije te ih provedu na način koji je komplementaran s ciljevima Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo; traži od Komisije da zajamči da se države članice dodatno potrude oko evaluacije projekata i da počnu strateški razmišljati o projektima; naglašava da je potrebno jamčiti da se procjene provode iznimno pozorno s jasnim očekivanjima;

192.  predlaže da se ponovno razmotri financiranje već započetih projekata jer ono nema nikakav dodatni učinak; odvraća Komisiju i države članice od pukog zadovoljavanja formalnosti samo kako bi se izbjegao nedostatak dodane vrijednosti;

193.  podupire pojednostavljenje upravnih postupaka kako bi se osigurala visoka kakvoća projekata koji podnose zahtjev za financiranje;

194.  pozdravlja prijedlog novog sustava praćenja u Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo koji uključuje bazu podataka na razini država članica u kojoj će se pohranjivati informacije o svakoj operaciji i sažeto izvješće s ključnim informacijama, no ustraje u provođenju ovog postojećeg prijedloga koji mora ostati na visokoj razini;

Dio XVII. – tematsko izvješće br. 11/2014 Revizorskog suda pod naslovom „Osnivanje Europske službe za vanjsko djelovanje”

195.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda br. 11/2014. te podupire njegove preporuke;

196.  smatra da zbog ograničenih sredstava Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) još uvijek nije diplomatska služba Unije u punom smislu te riječi; smatra da su Komisija i države članice ti koji bi trebali zahtijevati konsolidaciju ESVD-a;

197.  ističe da je načelo proračunske neutralnosti izričito dobrodošlo; međutim, smatra da se to ne smije promatrati odvojeno od ušteda koje su države članice postigle osnivanjem ESVD-a;

198.  smatra da ESVD još uvijek ima previsok broj zaposlenih u najvišoj upravi i to se mora ispraviti; smatra da su već primijenjene mjere u pogledu rješavanja tog pitanja na dobrom putu te traži od Komisije da se dodatno angažira oko poboljšanja suradnje među službama;

199.  smatra da su odgovornosti posebnog predstavnika EU-a vrlo nejasne te da za njih nije uvedeno primjereno praćenje te analiza učinkovitosti; predlaže da se radi premošćivanja tog jaza one uvedu u ESVD;

200.  smatra da su u području ljudskih resursa učinjeni pozitivni pomaci, ali se slaže s opažanjima Revizorskog suda prema kojima delegacijama ozbiljno manjka tematsko stručno znanje; poziva Komisiju da zajedno s ESVD-om usvoji usklađeni pristup kako bi se optimizirao profil osoblja u delegacijama;

201.  poziva ESVD da stekne bolji uvid u troškove nastale u okviru postupaka zapošljavanja; poziva ESVD da se služi inovativnim rješenjima kao što je korištenje videokonferencijama tijekom razgovora za posao te da izradi što više sličnih prijedloga kada je riječ o osposobljavanju osoblja;

202.  potiče Komisiju i države članice da poduzmu mjere kojima se promiče bolja koordinacija i suradnja između njihovih službi za vanjske odnose i ESVD-a, a da se pritom horizontalna tematska pitanja ne stave u drugi plan;

203.  ističe da je potrebno postići veću fleksibilnost u financiranju misija zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP-a) kako bi se zajamčila unutarnja i vanjska sigurnost Unije zbog opasnosti koje nose sukobi u susjednim zemljama te povećanog rizika terorističkih aktivnosti povezanih s Islamskom državom;

204.  poziva ESVD da u duhu istinske vanjske politike i službe Unije u najvećoj mogućoj mjeri poveća korist od ekonomija razmjera stvaranjem novih sinergija u sjedištu i delegacijama ESVD-a te u suradnji s državama članicama i nacionalnim diplomatskim službama. sa zadovoljstvom prima na znanje da se dijeljenje prostora delegacija Unije i diplomatskih predstavništava država članica povećava, iako u ograničenoj mjeri, te čestita ESVD-u na tome što je u sklopu svog djelovanja tom pitanju dao najveću važnost;

205.  primjećuje da potrebno uložiti dodatne napore u vezi s konzularnim uslugama;

Dio XVIII. – tematsko izvješće br. 12/2014 Revizorskog suda pod naslovom „Financira li Europski fond za regionalni razvoj djelotvorno u projekte kojima se izravno promiče biološka raznolikost u okviru strategije EU-a za biološku raznolikost do 2020.?”

206.  ističe da se u Konvenciji o biološkoj raznolikosti biološka raznolikost definira kao raznovrsnost živih organizama svih podrijetla, uključujući kopnene, morske i druge vodene ekosustave i ekološke komplekse čiji su sastavni dio; nadalje ističe da je Konvencijom o biološkoj raznolikosti utvrđeno nekoliko većih prijetnji biološkoj raznolikosti kao što su gubitak i fragmentacija staništa, prekomjerno iskorištavanje šuma, oceana, rijeka, jezera i tla, zagađenje, klimatske promjene te strane (alohtone) vrste koje postaju konkurencija domaćoj flori i fauni;

207.  naglašava da je bioraznolikost neophodna za ljudski život i blagostanje društava; nadalje ističe da gubitak bioraznolikosti, prijetnje invazivnih vrsta i prekomjerno trošenje prirodnih resursa predstavljaju važne izazove koji se tiču svakog građanina Unije;

208.  žali zbog toga što Unija nije uspjela u svom važnom cilju zauzdavanja gubitka biološke raznolikosti u Uniji prije 2010.;

209.  napominje da gubitak bioraznolikosti vodi do razornih gospodarskih troškova za društvo, a koji se u dosadašnjim globalnim politikama nisu uzimali u obzir; u Studiji o ekonomiji ekosustava i bioraznolikosti procijenjeno je da će 2050. godine troškovi nastali zbog nedjelovanja i nazadovanja ekoloških usluga godišnje iznositi do 7 % svjetskog BDP-a(20);

210.  uvjeren je da je shodno tomu potrebno hitno djelovati i bioraznolikosti pridati veću političku važnost kako bi se na tom području ispoštovale obaveze za 2020.;

211.  primjećuje da rezultati projekata često dugo nisu vidljivi, što otežava procjenu njihovih rezultata;

212.  smatra da je unatoč ograničenjima povezanima s nedostatnim usmjeravanjem financijskih sredstava na očuvanje bioraznolikosti i s teškoćama pri procjenjivanju njihovog korištenja, ta sredstva važno zadržati na sadašnjoj razini;

213.  naglašava činjenicu da zaštita bioraznolikosti nije tek plemeniti ekološki cilj, već da takva politika isto tako nudi važne mogućnosti za razvijanje novih stručnih znanja i stvaranje novih radnih mjesta i poslovnih prilika;

214.  ustraje na važnosti toga da se očuvanje bioraznolikosti uvrsti u razvoj, provedbu i financiranje svih ostalih politika Unije (među kojima su poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, regionalni razvoj i regionalna kohezija, energetika, industrija, promet, turizam, razvojna pomoć i suradnja, istraživanje i razvoj…) kako bi sektorske i proračunske politike Unije postale koherentnije i kako bi se zajamčilo da će Unija ispuniti svoje obveze zaštite bioraznolikosti; u tom kontekstu treba ojačati suradnju između lokalnih, regionalnih, nacionalnih i tijela vlasti Unije;

215.  primjećuje da unatoč smjernicama i poticajima koje daje Komisija države članice moraju same utvrđivati svoje financijske prioritete u skladu s vlastitim potrebama i da velika većina država članica ne upotrebljava Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) kao instrument za zaštitu bioraznolikosti;

216.  stoga smatra da je s obzirom na slabo korištenje sredstava EFRR-a (0,79 %) potrebno razmisliti o tome da se dio tih sredstava, čiji postotak tek treba odrediti, obavezno mora iskoristiti u svrhu promicanja bioraznolikosti;

Dio XIX. – tematsko izvješće br. 13/2014 Revizorskog suda pod naslovom „Potpora EU-a obnovi nakon potresa na Haitiju”

217.  pozdravlja tematsko izvješće br. 13/2014 u kojem se ocjenjuje potpora Unije obnovi nakon potresa na Haitiju kao važan doprinos cjelokupnoj političkoj raspravi o vanjskoj humanitarnoj i razvojnoj politici Unije; prima na znanje saznanja i preporuke;

218.  pozdravlja i prima na znanje glavne zaključke i preporuke završnog izvješća o procjeni suradnje Unije s Republikom Haiti koju je na zahtjev Parlamenta provela Glavna uprava Komisije za međunarodnu suradnju i razvoj – EuropeAid te niže navodi svoja zapažanja i preporuke;

Opće napomene

219.  ponavlja da je ukupno zadovoljan s djelovanjem i naporima koje su službe Komisije poduzele kako bi odgovorile na potres na Haitiju 2010. godine i to u situaciji koja je bila iznimno kritična za delegaciju Unije i njezino osoblje; u tom smislu pozdravlja mogućnost Komisije da uskrati plaćanja i isplate zbog nezadovoljavajućeg napretka koji je vlada postigla u upravljanju financijama i u državnim postupcima javne nabave;

220.  izražava žaljenje zbog nedostataka u koordinaciji između donatora i unutar službi Komisije, što je također izneseno u ocjeni suradnje Unije s Republikom Haitijem (2008. ‒ 2012.)(21) objavljenoj u ime Komisije, te u tom smislu poziva na veću usklađenost humanitarne i razvojne pomoći te jaču povezanost pomoći, obnove i razvoja s pomoću stalne međusektorske platforme LRRD (povezivanje pomoći, obnove i razvoja); smatra da je uvijek kada je to moguće potrebno uspostaviti integrirane pristupe s jasno navedenim ciljevima koordinacije i usklađenom strategijom za zemlju između Odjela za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu Komisije (ECHO) i EuropeAida, zajedno s razmjenom najboljih praksi; u tom smislu pozdravlja uključivanje sustavnog povezivanja pomoći, obnove i razvoja u financijski ciklus 2014. ‒ 2020.; nadalje, traži od službi Komisije da poboljšaju prelazak s kratkoročnih humanitarnih aktivnosti na dugoročne razvojne intervencije i dosljedno usklađivanje ne samo među različitim akterima u Uniji već i s nacionalnim prioritetima preko zajedničke strategije s pomoću zajedničkog humanitarnog i razvojnog okvira; poziva Komisiju da započne dijalog s Parlamentom ako se postojećim pravnim okvirom otežava učinkovita koordinacija između raznih financijskih instrumenata humanitarne i razvojne pomoći; također vjeruje da se sudjelovanjem nevladinih organizacija lokalnog civilnog društva jača primjena lokalne baze znanja kako bi se lakše utvrdile potrebe za sanacijom i nadzirao napredak nacionalnih vlasti;

221.  podsjeća na preporuke iznesene nakon posjeta izaslanstva Parlamentarnog odbora za proračunski nazdor Haitiju u veljači 2012. te neprestano ustraje na važnosti sljedivosti i odgovornosti razvojnih fondova Unije, posebno povezujući proračunske potpore s izvedbom, te na jasno definiranje obveza i zadaća državne uprave kako bi se osigurala odgovarajuća transparentnost, sljedivost i odgovornost; ponavlja da je potrebno veći naglasak staviti na borbu protiv sustavne korupcije; naglašava da bi se humanitarna pomoć trebala temeljiti na izlaznoj strategiji te naglašava da bi sredstva trebalo usmjeriti preko haićanskih institucija kad god je to moguće, kako bi se osigurala nadležnost i poduprlo jačanje nacionalnih organa, uključujući Agneciju za javnu nabavu, koja bi trebala imati ulogu kontrolnog filtra; poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da stave naglasak na matricu uvjetovanosti za sektorsku proračunsku potporu;

222.  podsjeća da je „izgradnja države” u središtu razvojne strategije Unije i kamen temeljac u sličnim kriznim situacijama, u skladu s načelima za intervenciju u nestabilnim situacijama; primjećuje da to uključuje pružanje podrške izgradnji institucija, transparentnost i učinkovitost javnog upravljanja financijama, dodjeljivanje proračunskih sredstava i učinkovitost javnih rashoda uz poboljšani politički dijalog i dijalog o politikama;

223.  poziva na definiranje dobre kombinacije politika u logici intervencije Unije u okviru cjelovitog pristupa državnim i nedržavnim/nevladinim dionicima i sektorske podrške koja će se dodjeljivati na temelju brze procjene potreba sektora čime će se pogodovati održivosti, komplementarnosti i održivosti projekata;

Smjernice za budućnost

224.  smatra da je bez obzira na situaciju na Haitiju o mjerama potrebno raspraviti i poboljšati ih radi jačanja političkog okvira za intervencije i smanjenja rizika od katastrofa, pri čemu je konačan cilj što je više moguće smanjiti rizik za živote i životne uvjete ljudi; smatra da je ulaganje u smanjenje rizika od katastrofe bitan sastavni dio održivog razvoja te da je vrlo isplativo jer omogućuje mnogo učinkovitiju i djelotvorniju upotrebu sredstava od plaćanja cijene odgovora na katastrofe;

225.  smatra da je zbog takvih kriznih i nestabilnih situacija potrebno razviti politike koje zahtijevaju nove pristupe, metode i znanja, posebno što se tiče aktivnosti kao što su (i) utvrđivanje rizika na različitim operativnim razinama, (ii) izrada scenarija i predviđanje vjerojatnih posljedica (iii) oblikovanje instrumenata za izbjegavanje i smanjenje rizika i potencijalnih katastrofa te pripremanje za njih; poziva na fleksibilan pristup kojim bi se Komisiji omogućilo da svoje mjere i instrumente za pomoć primjereno i brzo prilagodi kriznim situacijama i onima koje slijede nakon krize; u tom smislu napominje da je Komisija u međuvremenu uspostavila sustav za mobilizaciju stručnjaka iz različitih stručnih područja kako bi omogućila brzo raspoređivanje dodatnog osoblja po delegacijama Unije ili službama u sjedištu, ako se pokaže da nemaju dovoljno osoblja;

226.  potiče Europsku komisiju i ESVD da sustavno rade na četiri faze ciklusa upravljanja katastrofama, tj. na ublažavanju i pripravnosti te odgovoru i obnovi kako bi se definirao strateški okvir za upravljanje rizikom i izgradnju otpornosti; poziva Komisiju i ESVD da Parlament obavijeste o razvoju događaja, posebno kada je riječ o upravljanju rizikom i spremnosti na provedbu i postizanje ciljeva programa u razdoblju nakon katastrofe;

227.  podsjeća da se u takvim kriznim uvjetima posebna pažnja mora posvetiti opravdanosti i operativnoj djelotvornosti nacionalnog okvira upravljanja smanjenjem rizika od katastrofe, što je preduvjet za uspjeh intervencije Unije; podsjeća da se prilikom ocjenjivanja bilo kojeg nacionalnog okvira upravljanja moraju uzeti u obzir između ostalog već postojeći okviri odgovornosti za ishode, postojeća definicija i odluka o odgovornostima na središnjim i lokalnim razinama, jasan lanac zapovijedanja i nadzora, obavještajni kanali među raznim akterima/donatorima te mehanizmi pružanja povratnih informacija o projektima;

228.  podržava preporuke Revizorskog suda o potpori Unije za obnovu nakon potresa na Haitiju te pozdravlja odgovor Komisije o prihvaćanju preporuka;

Dio XX. – tematsko izvješće br. 14/2014 Revizorskog suda pod naslovom „Kako institucije i tijela EU-a izračunavaju, smanjuju i neutraliziraju svoje emisije stakleničkih plinova?”

229.  smatra da bi sve institucije i tijela Unije trebali težiti jedinstvenom pristupu emisijama stakleničkih plinova i njihovu mogućem smanjenju; smatra da za postizanje toga trebaju na sveobuhvatan način izračunati svoje emisije stakleničkih plinova i ne susprezati se od objave rezultata;

230.  smatra da bi se Komisija trebala više posvetiti prikupljanju veće količine podataka o vlastitim emisijama stakleničkih plinova kako bi sačuvala vjerodostojnost u pregovorima o ekološkim pitanjima s trećim stranama;

231.  poziva institucije i tijela EU-a koji nemaju certifikat u sklopu Programa Europske unije za upravljanje okolišem i neovisno ocjenjivanje (EMAS) da razmisle o njegovu što bržem uvođenju; naglašava, međutim, da bi EMAS trebalo smatrati sredstvom za strukturiranje, među ostalim, emisija stakleničkih plinova, a ne jedinim i krajnjim ciljem ekološke politike institucija;

232.  ističe da se institucije i tijela Unije mogu u većoj mjeri koristiti neutraliziranjem emisija stakleničkih plinova kako bi smanjili svoj ugljični otisak; slaže se s Europskim revizorskim sudom da bi „uporaba visokokvalitetnog neutraliziranja uz mjere smanjenja emisija (a ne umjesto tih mjera smanjenja) riješila ta pitanja na odgovarajući način”; napominje, međutim, da bi neutraliziranje trebalo biti manje važno od ulaganja tih sredstava u daljnje poboljšanje ekološke politike tijela i institucija Unije;

233.  pozdravlja činjenicu da su neke institucije Unije započele pilot-projekte zelene nabave; nada se da će se rezultati pokazati obećavajućima i da će zelena nabava u budućnosti postati standardni postupak u institucijama i tijelima Unije;

234.  naglašava da je ljudski faktor i dalje ključan u provedbi tih politika; stoga potiče upravne odjele u institucijama i tijelima Unije koji su nadležni za te politike da i dalje rade na osposobljavanju i daljnjem poboljšanju svojih vještina i razumijevanja važnosti emisija stakleničkih plinova u institucijama; nada se da će se imenovanje novih povjerenika Komisije u 2014. otvoriti prilika za novo poglavlje u primjeni viših standarda u Europskoj komisiji i njezinim agencijama;

Dio XXI. – tematsko izvješće br. 15/2014 Revizorskog suda pod naslovom „Fond za vanjske granice potaknuo je financijsku solidarnost, no potrebno je osigurati bolje mjerenje rezultata i povećanu dodanu vrijednost EU-a”

235.  zabrinuto primjećuje da strateški ciljevi Fonda za vanjske granice (EBF) nisu jasni te da posebice postoji napetost između opće svrhe EBF-a kao mehanizma solidarnosti i njegove usredotočenosti na konkretne ciljeve za bolju suradnju u području graničnih kontrola i viza;

326.  primjećuje da Komisija smatra da je uspješno pokretanje druge generacije Schengenskog informacijskog sustava (SIS II), Viznog informacijskog sustava (VIS) i Europskog sustava za nadzor granica (Eurosur) u svim državama članicama pokazatelj doprinosa EBF-a; smatra, međutim, i da takva opća izjava nije zadovoljavajući odgovor na konkretnu kritiku Europskog revizorskog suda da izostaju pokazatelji uspješnosti;

237.  primjećuje da bi se mogli pojaviti slični problemi u pogledu ciljeva instrumenta za financijsku potporu u području vanjskih granica i viza u sklopu Fonda za unutarnju sigurnost jer i taj instrument služi i postizanju solidarnosti među državama članicama pri upravljanju graničnim kontrolama i ostvarivanju jedinstvene i visoke razine nadzora vanjskih granica te učinkovite obrade schengenskih viza u skladu s predanošću Unije temeljnim slobodama i ljudskim pravima;

238.  ističe da države članice, iako prepoznaju da su učinkovite granične kontrole na zajedničkim vanjskim granicama važan dio schengenske pravne stečevine, smatraju da se upravljanje graničnim kontrolama i, u manjoj mjeri, obrada viza još uvijek uglavnom ubrajaju u nacionalne nadležnosti;

239.  poziva države članice da stoga uključe Fond za unutarnju sigurnost u nacionalne strategije upravljanja granicama kako bi doprinijele konzularnoj suradnji, operacijama Frontexa i hitnim mjera te specifičnim mjera koju su bitne za schengenski prostor kao cjelinu; potiče Komisiju i države članice da poboljšaju svoju suradnju u tom aspektu;

240.  zahtijeva od Komisije da ispita bi li bilo korisno podijeliti dio Fonda za unutarnju sigurnost koji se odnosi na granične kontrole i vize u nekoliko dijelova s posebnom namjenom: jedan za solidarnost, jedan za ostvarenje konzularne suradnje, provođenje operacija Frontexa te hitnih i posebnih mjera, a jedan za aktivnosti koje su značajne s nacionalnog gledišta;

241.  preporučuje da države članice izrade relevantne i mjerljive pokazatelje rezultata, ishoda i utjecaja financiranih projekta te da se koriste njima; ističe da su potrebne kvalitetne provjere ex ante kako bi se osiguralo da svi financirani projekti služe konkretnim i mjeljivim ciljevima te da imaju dodanu vrijednost; primjećuje da bi provjere ex post pomogle da se stvori mehanizmi kontrole kvalitete;

242.  ističe da se daljnja dodana vrijednost Unije može postići dodatnim doprinosima država članica za operacije Frontexa tako da se uvede obveza da se barem dio sredstava koje sufinancira Fond za unutarnju sigurnost upiše u bazu tehničke opreme Frontexa;

243.  zabrinut je zbog nepravilnosti koje je Revizorski sud utvrdio u raznim nacionalnim politikama nabave te navodi da se klauzula o izuzimanju za obranu i sigurnosnu javnu nabavu ne primjenjuje u slučajevima u kojima se bez ugrožavanja sigurnosti mogu upotrijebiti manje ograničavajući postupci; preporučuje objedinjavanje postupaka javne nabave kako bi se zajamčila pravovremena provedba financiranja;

244.  pohvaljuje Komisiju jer je poduzela korektivne financijske mjere u slučaju projekta za koji je utvrđeno da je predstavljao kršenje temeljnih sloboda i ljudskih prava, no poziva Komisiju da, koliko god je to moguće, unaprijed utvrdi koji su mogući rizici u tome pogledu, osobito kad je riječ o načinu na koji se provode granične kontrole u odnosu na pravo na traženje azila;

245.  ističe potrebu da se poboljša standard za prikupljanje podataka o financiranim projektima na nacionalnoj razini kako bi se povećala transparentnost;

Dio XXII – tematsko izvješće br. 16/2014 Revizorskog suda pod naslovom „Djelotvornost spajanja bespovratnih sredstava instrumenata za regionalno ulaganje sa zajmovima financijskih institucija za potporu vanjskim politikama EU-a”

246.  pozdravlja tematsko izvješće o procjeni djelotvornosti spajanja bespovratnih sredstava instrumenata za regionalno ulaganje sa zajmovima financijskih institucija za potporu vanjskih politika EU-a te u nastavku izlaže svoja zapažanja i preporuke;

Opće napomene

247.  Potiče Revizorski sud da dodatno poveća revizijske aktivnosti u ovom novom području suradnje kako bi tvorci politika kontinuirano mogli primati redovnu sveobuhvatnu procjenu problema i rizika o kojima je riječ;

248.  priznaje da je pojačani interes za spajanje i mogućnosti koje se nude upotrebom novih financijskih instrumenata za ulaganja uglavnom potaknut kombinacijom važnih razvojnih izazova i izrazito ograničenih javnih sredstava što je dovelo do razvoja novih financijskih resursa koji spajaju bespovratna i povratna sredstva Unije;

249.  naglašava da svi novi financijski instrumenti i spajanja moraju ostati u skladu s ciljevima razvojnih politika Unije temeljenim na kriterijima službene razvojne pomoći (ODA) i utvrđenim u „planu za promjenu”, a to su poboljšanje kvalitete, učinkovitosti, održivosti i brzine provedbe mjera Unije; smatra da se ti instrumenti moraju usmjeriti na prioritete Unije koji imaju najveću gospodarsku i negospodarsku dodanu vrijednost i učinak te smatra da se strateški moraju primjenjivati u sektorima u kojima je financijska podrška Unije ključna za održanje vitalnosti ulaganja te u kojima spajanje može biti najbolje iskorišteno; stoga izražava žaljenje što su u fokusu izvješća uglavnom financijski aspekti spajanja bespovratnih sredstava instrumenata za regionalno ulaganje dok je nedovoljan naglasak stavljen na njihovu učinkovitost i uspješnost;

250.  kao temeljno trajno načelo zahtijeva izbjegavanje rizika od davanja prednosti financijskim poticajima pred razvojnim načelima (financijski ciljevi mogu nadjačati razvojna pitanja) i zahtijeva poštovanje načela održivog razvoja kao što su socijalni i ekološki standardi te pristup osnovnim javnim dobrima;

251.  prima na znanje rezultate revizije platforme EU-a za spajanje u vanjskoj suradnji čiji je izvorni cilj bio povećati učinkovitost, djelotvornost i kvalitetu postojećih mehanizama i instrumenata za spajanje, uzimajući u obzir da će harmonizacija ključnih načela, primjenjivih na sve instrumente za regionalna ulaganja i financijske instrumente, biti od velike važnosti za novi višegodišnji financijski okvir (VFO); u skladu s rezultatima poslijeizborne revizije VFO-a, poziva Komisiju i ESVD da nastave sa strukturiranim/strateškim dijalogom o tom pitanju, posebice o tome kako postupno osigurati i povećati transparentnost i odgovornost;

252.  smatra da bi se tijekom faze planiranja Komisija trebala usredotočiti na postizanje održivih, dugoročnih, gospodarskih, društvenih i klimatskih ciljeva u područjima u kojima se trebaju provesti ulaganja;

253.  kao temeljno načelo zahtijeva usmjeravanje sredstava Unije na projekte koji se ne bi mogli provesti bez novca iz Unije kao što su projekti koji donose slab profit, ali mogu dovesti do poboljšanja u području društva, okoliša i ljudskih prava;

254.  kao temeljno načelo zahtijeva nadgledanje i praćenje rezultata i srednjoročnih/dugoročnih učinaka projekata provedenih u području društva, okoliša i ljudskih prava; smatra da bi se zaključci tih naknadnih procjena trebali izravno prenijeti u izvješća o postignutim dugoročnim ciljevima i za poboljšanje faze planiranja/odabira projekata za buduće financiranje;

255.  zahtijeva da se u tom području ojača politička uloga Komisije kao tijela koje snosi političku odgovornost;

256.  zahtijeva uvođenje jedinstvenih standarda za upravljanje takvim financijskim aktivnostima kao i utvrđivanje najboljih praksi i jasno definirane kriterije opravdanosti i procjene za korištenje takvim financijskim alatima; vjeruje da će dosljedna pravila o upravljanju, kao što su strukturirano izvještavanje, jasni okviri praćenja i uvjeti za kontrolu, smanjiti troškove transakcija ili mogućeg udvostručenja troškova;

257.  smatra da je nužno osmisliti primjerene upravljačke strukture različitih instrumenata kako bi se potakla odgovornost država korisnica, korisnika ili dionika u pogledu tih instrumenata; podsjeća da razvoj spojene službene razvojne pomoći koja se odvija preko instrumenata zahtijeva dobro strukturiranu suradnju Europske komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje (ESDV) s EIB-om, državama članicama i Parlamentom; poziva na pojačano sudjelovanje delegacija Unije u postupku donošenja odluka, ponajprije u fazi identifikacije projekata, sudjelovanjem u evaluaciji ex ante ili procjeni učinka te, općenito, da se Uniji zajamči važna uloga u političkom dijalogu s partnerskim zemljama te uloga poveznice s lokalnim civilnim društvom;

258.  ustraje na tome da je nužno postići najvišu razinu transparentnosti i odgovornosti pristupom iscrpnim i točnim proračunskim i financijskim podacima koji se odnose na projekte koji su financirani tim instrumentima za ulaganja kako bi Parlament mogao provoditi svoje ovlasti kontrole i davanja suglasnosti; poziva da se Parlament redovno obavještava o upotrebi tih financijskih instrumenata i o rezultatima, posebno o procjeni financijskog i nefinancijskog učinka poluge i dodane vrijednosti, istovremeno podsjećajući na poštivanje odredbi članka 140. Financijske uredbe;

259.  podržava preporuke Revizorskog suda, kao prvi korak u pravom smjeru, o učinkovitosti spajanja bespovratnih sredstava instrumenata za regionalno ulaganje sa zajmovima financijskih institucija za potporu vanjskim politikama Unije te pozdravlja odgovor Komisije da također prihvaća preporuke;

Dio XXIII. – tematsko izvješće br. 17/2014 Revizorskog suda pod naslovom „Može li inicijativa za centre izvrsnosti EU-a djelotvorno pridonijeti smanjenju kemijskih, bioloških, radioloških i nuklearnih opasnosti koje dolaze iz područja izvan EU-a?”

260. pozdravlja inicijativu za kemijske, biološke, radiološke i nuklearne centre izvrsnosti; smatra da njezina upravljačka struktura naglasak stavlja na mrežnu prirodu inicijative;

261.  pozdravlja sveukupni pozitivni impuls tematskog izvješća 17/2014 i preporuka Revizorskog suda koje je Komisija sve prihvatila;

262.  napominje da inicijativa predstavlja inovativan pristup kojim se omogućuje umrežavanje, regionalna i međunarodna partnerstva, jačanje, koordinacija i poboljšanje postojećih kapaciteta u pogledu stručnosti, osposobljavanja, tehničke pomoći ili opreme;

263.  ističe činjenicu da su takve strukture nužno složene i stoga ih je teško uspostaviti i učinkovito voditi;

264.  podsjeća da se u okviru inicijative za razdoblje 2010. – 2013. raspolagalo s iznosom od 100 milijuna EUR;

265.  smatra da je glavna vrijednost inicijative njezin pristup odozdo prema gore kojim se oslanja na iskustvo partnerskih zemalja; smatra da je delegacije Unije potrebno redovito obavještavati te da bi trebale imati aktivniju ulogu u savjetovanjima s mjerodavnim tijelima u partnerskim zemljama;

266.  istodobno želi istaknuti da zbog poštovanja projektnog vlasništva partnerskih zemalja Komisija ne bi trebala biti spriječena da izrađuje prijedloge koji bi imali koristi od zajedničkog odgovora (npr. u suzbijanju širenja ebole);

267.  uvjeren je da projekte treba odabirati na takav način da se ograničena raspoloživa sredstva mogu usredotočiti na područja koja imaju najveću važnost za sigurnost Unije; smatra da bi institucije Unije u okviru odabira projekata mogle preuzeti ulogu središnjeg koordinatora;

268.  napominje da bi se tehnička stručnost regionalnih tajništva trebala unaprijediti kako bi se olakšalo utvrđivanje pitanja koja treba riješiti preko inicijativa, ali i poboljšale pripreme i provedba pojedinačnih projekata;

269.  pozdravlja činjenicu da partnerske zemlje od svibnja 2013. u bilo kojem trenutku mogu predložiti projekte, čime se povećava sposobnost pružanja odgovora na moguće prijetnje;

270.  prima na znanje činjenicu da bi se razdoblje između projektnog prijedloga te doglednog odobrenja projekta i provedbe trebalo dodatno smanjiti;

271.  naglašava da je potrebna šira strateška suradnja kako bi se poboljšala dosljednost i koordinacija raznih instrumenata financiranja na području sigurnosti; ističe da bi se unaprijeđenom koordinacijom među relevantnim akterima u kemijskom, biološkom, radiološkom i nuklearnom polju povećala učinkovitost postojećih inicijativa;

272.  smatra da bi inicijativa mogla imati koristi od jasnijeg razlikovanja između unutarnje i vanjske dimenzije kemijskih, bioloških, radioloških i nuklearnih aktivnosti(22);

Dio XXIV. – tematsko izvješće br. 19/2014 Revizorskog suda pod nazivom „Pretpristupna pomoć EU-a Srbiji”

273.  poziva srbijanske vlasti da poboljšaju kakvoću svojih nacionalnih strategija i akcijskih planova i da ih dodatno racionaliziraju te da se na odgovarajući način suoče s različitim političkim i socioekonomskim problemima; poziva Komisiju da se prema potrebi u tom smislu stavi na raspolaganje za pružanje potrebne tehničke potpore;

274.  naglašava važnost pripreme nacionalnih strategija u politički osjetljivim područjima; traži od odgovarajućih vlasti da pripreme strategije u sljedećim glavnim područjima upravljanja i da za njihovu provedbu predvide realističan vremenski okvir: teritorijalna decentralizacija i strategija za koordinaciju provedbe reforme upravljanja javnim financijama;

275.  poziva Komisiju i izaslanstvo EU-a u Srbiji da spriječe probleme do kojih je došlo u prvom dijelu programskog razdoblja za razdoblje 2007. – 2013. odnosno odabir nedovoljno razrađenih ili problematičnih projekata; podržava suradnju Komisije i srbijanskih vlasti u rješavanju utvrđenih problema, među kojima su nedostatak potpore nacionalnih vlasti, nedostatak međuinstitucijske koordinacije, nekvalitetna izrada projekata, nejasno određivanje opisa poslova, neodrživa rješenja financiranja i nedovoljna primjena iskustava stečenih u prethodnim projektima;

276.  pozdravlja činjenicu da su projekti u vezi s upravljanjem u pravilu ostvarili dobre rezultate, ali smatra da su provedba projekata i sustavi njihove kontrole slabi ili nedostatni, posebno s obzirom na to da je Revizorski sud kod četiri od osam projekata Instrumenta pretpristune pomoći (IPA) u vezi s upravljanjem utvrdio znatne nedostatke pri reviziji;

277.  ističe da je reforma pravosudnog sektora prijavila malo napretka od 2007.;

278.  ustraje u potrebi da se poboljša zaštita zviždača koja je istaknuta u nacionalnoj strategiji za borbu protiv korupcije za razdoblje 2013. – 2018.; ustraje na tome da srbijanske vlasti trebaju postići napredak u pripremi novog zakonodavstva o zviždačima, a takvim bi se zakonima trebalo usaditi povjerenje i potaknuti potencijalne zviždače da istupe;

279.  podržava preporuke Revizorskog suda i traži od Komisije da s potrebnom pozornošću utvrdi ciljeve, ocijeni potrebe i izvuče pouku iz prošlih projekata te da izbjegne kašnjenja i neučinkovite postupke javne nabave; naglašava važnost održivosti s obzirom na to da su u rezultatima kod dvije trećine projekata utvrđena problematična mjesta, posebno u projektima povezanima s upravljanjem;

Dio XXV. – tematsko izvješće br. 20/2014 Revizorskog suda pod naslovom „Je li potpora EFRR-a malim i srednjim poduzećima u području e-trgovine bila djelotvorna?”

280.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda br. 20/2014. te podupire njegove zaključke i preporuke;

281.  pozdravlja također konstruktivnu reakciju Komisije na preporuke Revizorskog suda;

282.  prima na znanje da su tehnologije e-trgovine ključne za poboljšanje razvoja i konkurentnosti malih i srednjih poduzeća (MSP-ova); ističe važnost malog i srednjeg poduzetništva za gospodarski razvoj i stvaranje radnih mjesta u Uniji;

283.  potvrđuje da je tematskim izvješćem Revizorskog suda naglašena važnost mjerenja učinka i europske dodane vrijednosti;

284.  napominje da su projekti odabrani za ulaganje bili loše kvalitete unatoč tomu što je dostupnost internetskog poslovanja porasla; primjećuje da je zbog nepostojanja usporednog odabira prijava i manjka iscrpnih informacija o poslovanju u više od jedne od trećine slučajeva ostvarena niska ili gotovo nikakva vrijednost za novac;

285.  ističe da bi se 10 od 30 sufinanciranih projekata nad kojima je provedena revizija provelo i bez javnog sufinanciranja, od toga je pet projekata započeto prije odobrenja bespovratnih sredstava, a tri su počela čak i prije nego što je poduzeće podnijelo zahtjev za sufinanciranje;

286.  mišljenja je da bi trebalo biti obavezno priložiti poslovni plan kojim se pokazuje europska dodana vrijednost kako bi se izbjegao tzv. „učinak mrtvog tereta”;

287.  naglašava da bi države članice trebale donijeti kriterije odabira i postupke kojima se jamči da se odabranim projektima povećava dodana vrijednost u smislu doprinosa razvoju e-trgovine u malim i srednjim poduzećima i ostvarenju ciljeva određenih Digitalnim planom za Europu;

288.  napominje da je zbog nedostatka praćenja koje provodi Europska komisija bilo nemoguće procijeniti u kojoj je mjeri sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj doprineseno ostvarenju nacionalnih ciljeva i ciljeva Unije o informacijskoj tehnologiji te vlastitih poslovnih planova malih i srednjih poduzeća;

289.  vjeruje da bi Komisija trebala osigurati da dobije dosljedne i pouzdane podatke od država članica o korištenju sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj; smatra da bi se tim podacima trebao iskazati napredak operativnih programa, ne samo u pogledu financija nego i uspješnosti;

290.  dijeli mišljenje Revizorskog suda da je u ugovorima o dodjeli bespovratnih sredstava potrebno definirati niz minimalnih snažnih pokazatelja s povezanim ciljevima koji se mjere te su podložni kasnijem praćenju u trenutku kada se projekt provodi i kada je operativan, ali u kasnijoj fazi radi ocjene uspješnosti;

Dio XXVI. – tematsko izvješće br. 21/2014 Revizorskog suda pod naslovom „Infrastruktura zračnih luka koju je financirao EU: uloženim novcem ostvarena je mala vrijednost”

291.  potvrđuje da je Komisija već uvela promjene kojima se obuhvaćaju mnoga sporna pitanja navedena u tematskom izvješću i u načelu podržava novi regulatorni okvir koji je opisala Komisija; imajući to na umu, predlaže da Komisija u roku od jedne godine od donošenja te rezolucije Odboru za proračunski nadzor Parlamenta podnese povratno izvješće o napretku u vezi s tim preporukama;

292.  podržava preporuku Revizorskog suda da bi države članice trebale imati dosljedne planove razvoja zračnih luka i preporučuje da Komisija odobri te planove prije nego što pristane financirati konkretne projekte; nadalje preporučuje da se u okviru tih regionalnih, nacionalnih ili nadnacionalnih planova ne uzima u obzir samo zračni promet nego i drugi oblici javnog prijevoza čije je trajanje putovanja slično trajanju letova, uključujući vlakove i autobuse, kako bi se izbjeglo zasićenje tržišta i povećala održivost pružanja usluga;

293.  preporučuje da se financiranje odobri samo financijski održivim zračnim lukama;

294.  preporučuje da Komisija ocijeni sve nove projekte uzimajući u obzir analizu prihvatnog područja u svrhu jamčenja održivosti, a u svakom slučaju uzimajući u obzir važnost regionalnih zračnih luka za dostupnost i mobilnost u Uniji;

295.  smatra da bi prioritet Komisije trebao biti pomni nadzor država članica koje su, prema izvješću, u prošlosti imale posebno problematične projekte;

o

o         o

296.  nalaže predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Sudu Europske unije, Revizorskom sudu te osigura njezino objavljivanje u Službenom listu Europske unije (serija L).

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

24.3.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

24

3

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Nedzhmi Ali, Jonathan Arnott, Inés Ayala Sender, Zigmantas Balčytis, Ryszard Czarnecki, Dennis de Jong, Tamás Deutsch, Martina Dlabajová, Ingeborg Gräßle, Rina Ronja Kari, Bernd Kölmel, Bogusław Liberadzki, Verónica Lope Fontagné, Monica Macovei, Fulvio Martusciello, Gilles Pargneaux, Georgi Pirinski, Petri Sarvamaa, Claudia Schmidt, Igor Šoltes, Bart Staes, Michael Theurer, Marco Valli, Derek Vaughan, Anders Primdahl Vistisen, Tomáš Zdechovský

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Iris Hoffmann, Karin Kadenbach, Andrey Novakov, Markus Pieper, Julia Pitera

(1)

     SL L 66, 8.3.2013.

(2)

     SL C 403, 13.11.2014., str. 1.

(3)

     SL C 398, 12.11.2014., str. 1.

(4)

     SL C 403, 13.11.14., str. 128.

(5)

      Usvojeni tekstovi, P8_TA-PROV(2015)0000.

(6)

     SL L 248, 16.09.02., str. 1.

(7)

     SL L 298, 26.10.2012., str. 1.

(8)

     Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 1287/2003 od 15. srpnja 2003. o usklađivanju bruto nacionalnog dohotka po tržišnim cijenama („Uredba o BND-u“) (SL L 181, 19. 7. 2003., str. 1.).

(9)

     Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 1150/2000 od 22. svibnja 2000. o provedbi Odluke 94/728/EZ, Euratom o sustavu vlastitih sredstava Europskih zajednica (SL L 130, 31.5.2000., str. 1.).

(10)

   Rezolucija Europskog parlamenta od 3. travnja 2014. s primjedbama koje su sastavni dio Odluke o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2012., Dio III. – Komisija i izvršne agencije (SL L 266, 5.9.2014., str. 32.).

(11)

   Uredba (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi klimatskih promjena na nacionalnoj razini i razini Unije te stavljanju izvan snage Odluke br. 280/2004/EC (SL L 165, 18.6.2013, str. 13).

(12)

   Uredba (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1082/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 289.).

(13)

  Uredba Komisije (EZ, Euratom) br. 2342/2002 od 23. prosinca 2002. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (SL L 357, 31.12.2002., str. 1.).

(14)

      Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, 31.12.2012., str. 1.).

(15)

  Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice na području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).

(16)

  Direktiva 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ (SL L 140, 5.6.2009., str. 16.).

(17)

   Uredba Vijeća (EZ) br. 73/2009 od 19. siječnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore za poljoprivrednike u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike, o izmjeni uredaba (EZ) br. 1290/2005, (EZ) br. 247/2006, (EZ) br. 378/2007 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1782/2003 (SL L 30, 31.1.2009., str. 16.).

(18)

   Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.).

(19)

   Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji) (SL L 164, 25.6.2008., str. 19.).

(20)

  Leon Braat, Patrick ten Brink (ur. i dr.), The Cost of Policy Inaction: The case of not meeting the 2010 biodiversity target, Wageningen/Bruxelles, 2008., str. 28.

(21)

   Ocjena suradnje EU-a s Republikom Haitijem (2008. ‒ 2012.), Particip GmbH, provedena u ime Komisije u kolovozu 2014.

(22)

   Pogledajte i Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. prosinca 2010. o jačanju kemijske, biološke, radiološke i nuklearne sigurnosti u Europskoj uniji – akcijski plan EU CBRN (SL C 169 E, 15.6.2012., str. 8.).

Pravna napomena