IZVJEŠĆE o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava biti nazočan na suđenju u kaznenom postupku

20.4.2015 - (COM(2013)0821 – C7‑0427/2013 – 2013/0407(COD)) - ***I

Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove
Izvjestiteljica: Nathalie Griesbeck

NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava biti nazočan na suđenju u kaznenom postupku

(COM(2013)0821 – C7‑0427/2013 – 2013/0407(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0821),

–       uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 82. stavak 2. točku b Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8‑0427/2013),

–       uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–       uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–       uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za pravna pitanja (A8-0133/2015),

1.      usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.      traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.      nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Amandman  1 Prijedlog direktive Uvodna izjava -1. (nova)
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	(-1) Na osnovi članka 82. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), „pravosudna suradnja u kaznenim stvarima u Uniji temelji se na načelu uzajamnog priznavanja presuda i sudskih odluka…” , a uzajamno priznavanje odluka u kaznenim stvarima podrazumijeva povjerenje država članica u kaznenopravne sustave drugih država članica.
Amandman  2 Prijedlog direktive Uvodna izjava - 1.a (nova)
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena   (-1a) U članku 11. stavku 1. Opće deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda iz 1948. stoji da „svatko optužen za kazneno djelo ima pravo da ga se smatra nevinim dok se njegova krivnja zakonski ne utvrdi u javnom postupku u kojemu su mu pružena sva jamstva za obranu”. Člankom 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (ICCPR) propisano je da „svatko tko je optužen za kazneno djelo ima pravo da ga se smatra nevinim dok mu se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom” i potvrđuje njegovo „pravo da mu se sudi u njegovoj prisutnosti i da se brani sam ili uz pomoć branitelja po vlastitom izboru”. Člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP) štiti se pravo na pošteno suđenje, što podrazumijeva da se svatko optužen za kazneno djelo smatra nevinim dok mu se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom te ima pravo da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru. U člancima 47. i 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (Povelja) propisano je da se svaki optuženik smatra nedužnim sve dok mu se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom; zajamčeno je poštovanje prava na obranu svakog optuženika.
Amandman  3 Prijedlog direktive Uvodna izjava 1.
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena (1) Cilj je ove Direktive jačanje prava na pošteno suđenje u kaznenom postupku utvrđivanjem minimalnih pravila o određenim vidovima pretpostavke nedužnosti i pravu biti nazočan na suđenju. (1) Cilj je ove Direktive jačanje prava na pošteno suđenje u kaznenom postupku utvrđivanjem minimalnih pravila o određenim vidovima pretpostavke nedužnosti i pravu biti nazočan na suđenju te zajamčiti zajedničku i dovoljno visoku razinu zaštite osumnjičenim i optuženim osobama u kaznenim postupcima u državama članicama uz puno poštovanje postupovnih jamstava u cijeloj Uniji, ne dovodeći u pitanje više standarde zaštite koji mogu biti u primjeni u određenoj državi članici.
Amandman 4 Prijedlog direktive Uvodna izjava 2.
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena (2) Utvrđivanjem minimalnih pravila o zaštiti postupovnih prava osumnjičenih ili optuženih osoba, ova bi Direktiva trebala ojačati povjerenje država članica u sustave kaznenog pravosuđa drugih država članica te time olakšati uzajamno priznavanje odluka u kaznenim stvarima. Takvim zajedničkim minimalnim pravilima trebale bi se ukloniti i prepreke slobodnom kretanju građana na teritoriju država članica. (2) Utvrđivanjem minimalnih pravila o zaštiti postupovnih prava osumnjičenih ili optuženih osoba, ova bi Direktiva trebala ojačati povjerenje država članica u sustave kaznenog pravosuđa drugih država članica te time olakšati uzajamno priznavanje odluka u kaznenim stvarima.
Justification
Although this directive may have an indirect impact on the free movement of persons, there is no element in the proposal that specifically seeks to achieve that goal.
Amandman  5 Prijedlog direktive Uvodna izjava 2.a (nova)
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	(2a) Premda su države članice ugovorne strane EKLJP-a i ICCPR-a, iskustvo je pokazalo da to samo po sebi ne omogućuje uvijek dovoljan stupanj povjerenja u kaznenopravne sustave drugih država članica.
Amandman  6 Prijedlog direktive Uvodna izjava 6.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(6) Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati samo na kaznene postupke. Upravni postupci koji vode do sankcija, kao što su postupci u vezi s tržišnim natjecanjem, trgovinom, porezima, financijskim uslugama i druge istrage upravnih tijela u vezi s tim postupcima, kao i građanski postupci, nisu u području primjene ove Direktive.	(6) Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati na kaznene postupke i na slične postupke kaznene prirode koji vode do usporedivih kaznenih i odvraćajućih sankcija kao što su oduzimanje slobode, bez obzira na to je li postupak bio kazneni ili ne. U svjetlu sudske prakse Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava, jamstva na pošteno suđenje primjenjuju se ako se spor može smatrati kaznenim predmetom u skladu s definicijom Suda. U skladu s tim, kad se pokušava utvrditi može li se postupak smatrati kaznenim predmetom, nije uvijek dovoljno samo razmotriti njegov status u nacionalnom pravu, već treba razmotriti i tip predmetnog kaznenog djela i/ili težinu kazne koja se optuženom može izreći. Stoga bi se jamstva predviđena ovom Direktivom trebala primjenjivati na sve kaznene postupke, za koje bi kao sankcija mogle biti izrečene restriktivne mjere, uključujući mjere oduzimanja slobode, osim mjera koje po svojoj naravi, trajanju i načinu izvršavanja ne mogu proizvesti znatniju štetu, kao i na postupke koji bi mogli rezultirati upisom podataka u kaznenu evidenciju.
Amandman  7 Prijedlog direktive Uvodna izjava 7.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(7) Ovom bi se Direktivom trebala olakšati praktična primjena prava biti smatran nedužnim i svih njegovih različitih vidova te prava biti nazočan na vlastitom suđenju, u cilju zaštite prava na pošteno suđenje.	(7) Ovom bi se Direktivom trebala olakšati praktična primjena prava biti smatran nedužnim i svih njegovih različitih vidova te prava biti nazočan na vlastitom suđenju, u cilju zaštite prava na pošteno suđenje, pritom vodeći računa o načelu kontradiktornosti i ravnoteži prava svih strana.
Amandman  8 Prijedlog direktive Uvodna izjava 8.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(8) Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati na fizičke osobe koje su osumnjičene ili optužene za počinjenje kaznenog djela. Trebala bi se primjenjivati u bilo kojoj fazi postupka, čak i prije nego što su nadležna tijela države članice obavijestila predmetne osobe, službenim dopisom ili na neki drugi način, da su osumnjičene ili optužene za počinjenje kaznenog djela, do okončanja takvog postupka.	(8) Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati na fizičke osobe i, po potrebi, pravne osobe koje su osumnjičene ili optužene za počinjenje kaznenog djela. Trebala bi se primjenjivati u bilo kojoj fazi postupka, od trenutka kada su te osobe osumnjičene ili optužene za počinjenje kaznenog djela pa sve do okončanja tog postupka, što znači do konačnog utvrđivanja je li osumnjičena ili optužena osoba počinila kazneno djelo.
Amandman  9 Prijedlog direktive Uvodna izjava 8.a (nova)
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	(8a) Nacionalno zakonodavstvo više država članica već sadrži koncept kaznene odgovornosti pravnih osoba. Ova bi Direktiva trebala biti mjerodavna u tim slučajevima, ali se njome ne iziskuje uvođenje kaznene odgovornosti pravnih osoba u državama članicama koje ne poznaju taj koncept.
Amandman  10 Prijedlog direktive Uvodna izjava 10.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(10) U trenutačnoj fazi razvoja nacionalnih zakonodavstava i sudske prakse na nacionalnoj razini i na razini Suda, prerano je na razini Unije donositi propise o pravu biti smatran nedužnim u odnosu na pravne osobe.	Briše se.
Amandman  11 Prijedlog direktive Uvodna izjava 11.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(11) Zaštitu prava pravnih osoba da budu smatrane nedužnima potrebno je osigurati postojećim zakonodavnim jamstvima i sudskom praksom, čiji će razvoj u budućnosti utjecati na ocjenu potrebe za mjerom Unije.	(11) Ako osoba koja nije osumnjičenik ili optužena osoba, poput svjedoka, postane osumnjičenikom ili optuženom osobom, trebalo bi biti zaštićeno njezino pravo na pretpostavku nedužnosti i pravo da ne doprinosi inkriminaciji same sebe te bi trebala imati pravo na šutnju, kako je potvrđeno sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava. Ova se Direktiva stoga izričito odnosi na praktičnu situaciju u kojoj takva osoba postane osumnjičenom ili optuženom osobom tijekom ispitivanja policije ili drugog tijela kaznenopravnog progona u okviru kaznenog postupka.
Amandman  12 Prijedlog direktive Uvodna izjava 11.a (nova)
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena   (11a) Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati i na postupke koje pokrene Ured europskog javnog tužitelja iz članka 86. stavka 1. UFEU-a.
Amandman  13 Prijedlog direktive Uvodna izjava 12.a (nova)
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	(12a) Pravo na pristup učinkovitom pravnom lijeku može uključivati, na primjer, određivanje kazni, pravo na ponovno suđenje ili kompenzacijske mjere.
Amandman  14 Prijedlog direktive Uvodna izjava 13.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(13) Pretpostavka nedužnosti povrijeđena je ako su u sudskoj odluci ili izjavi za javnost osumnjičene ili optužene osobe prikazane kao da su osuđene, a da optuženik nije prethodno pronađen krivim u skladu sa zakonom.	(13) Pretpostavka nedužnosti povrijeđena je ako su u sudskoj odluci ili izjavi za javnost osumnjičene ili optužene osobe prikazane kao da je već sa sigurnošću dokazana njihova krivnja, a da optuženik nije prethodno pronađen krivim u skladu sa zakonom.
Amandman  15 Prijedlog direktive Uvodna izjava 13.a (nova)
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	(13a) Za potrebe ove Direktive izraz „izjava za javnost” trebao bi značiti sve službene, neslužbene ili neformalne izjave ili ostale akte pravosudnog tijela ili tijela javne vlasti u kojima se daju informacije o kaznenom postupku u tijeku i čiji se sadržaj odnosi na kazneno djelo. To uključuje izjave o povezanim drugim postupcima koji su zaključeni donošenjem pravomoćne oslobađajuće presude za osumnjičenu ili optuženu osobu i sudske izjave iz razdoblja prije sudskog postupka.
Amandman  16 Prijedlog direktive Uvodna izjava 13.b (nova)
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	(13b) Za potrebe ove Direktive pojam „javne vlasti” trebalo bi shvatiti kao pojam koji označava bilo koju osobu koja obnaša javnu dužnost, bez obzira na to radi li se o pravosudnoj, upravnoj ili političkoj dužnosti, ili bilo kojeg zaposlenika ili dužnosnika tijela javne vlasti.
Amandman  17 Prijedlog direktive Uvodna izjava 13.c (nova)
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	(13c) Ne dovodeći u pitanje slobodu tiska i pravo na informacije, pretpostavka nedužnosti mogla bi biti povrijeđena i svaki put kad se osumnjičene ili optužene osobe u tisku spominju kao već osuđene. Države članice trebale bi usvojiti mjere kojima se tijelima javnih vlasti zabranjuje objavljivanje informacija medijima o kaznenim postupcima u tijeku, a kojima bi se mogla ugroziti pretpostavka nedužnosti. Te mjere obuhvaćaju i intervjue, priopćenja objavljena u medijima ili u suradnji s njima, te odavanje informacija medijima kojima bi se prije pravomoćne osuđujuće sudske presude osumnjičeniku ili optuženiku mogla nanijeti šteta ili bi se zbog tih informacija mogla stvoriti pristranost na njegovu štetu. Države članice također bi trebale usvojiti potrebne mjere za zaštitu od javnih izjava o krivnji prije osuđujuće presude i trebale bi poticati usvajanje etičkog kodeksa o ponašanju u suradnji s medijima. Nadalje, države članice trebale bi provoditi nezavisne istrage svakog slučaja odavanja informacija iz kaznenog postupka javnosti.
Amandman  18 Prijedlog direktive Uvodna izjava 13.d (nova)
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	(13d) Kako bi se osumnjičene ili optužene osobe na odgovarajući način zaštitilo od javnog proglašavanja krivnje prije pravomoćne osuđujuće presude, države članice trebale bi zajamčiti primjereno pojavljivanje ili predstavljanje osumnjičene ili optužene osobe u sudnici prije i tijekom suđenja jer bi se medijskim prikazivanjem osumnjičenih ili optuženih osoba odvojenih u staklenim kavezima ili s lisicama, nogu vezanih lancima ili u zatvorskoj odjeći od samog početka mogao stvoriti dojam krivnje.
Amandman  19 Prijedlog direktive Uvodna izjava 15.
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena (15) Međutim, u određenim bi slučajevima prebacivanje tereta dokazivanja na obranu trebalo biti u skladu s pretpostavkom nedužnosti ako su zajamčena određena jamstva: treba osigurati da su činjenične ili zakonske pretpostavke ograničene u određenim vremenskim rokovima, pri čemu se uzima u obzir važnost uloga te da se mogu pobiti, primjerice novim dokazima o olakotnim okolnostima ili o slučaju više sile. Briše se.
Justification
The reversal of the burden of proof in criminal proceedings is unacceptable. The principle that the burden of proof rests with the prosecution must be left untouched.
Amandman  20 Prijedlog direktive Uvodna izjava 15.a (nova)
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	(15a) Teret dokazivanja u postupku utvrđivanja krivnje osumnjičenih ili optuženih osoba je na tužitelju, a svaka sumnja ide u korist osumnjičenoj ili optuženoj osobi. Time se ne dovodi u pitanje bilo kakva obveza suca ili nadležnog suda da traže i inkriminirajuće i oslobađajuće dokaze.
Amandman  21 Prijedlog direktive Uvodna izjava 16.
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena (16) Pravo osobe da ne inkriminira samu sebe i pravo odbiti suradnju važni su vidovi pretpostavke nedužnosti. Osumnjičene ili optužene osobe ne bi trebalo prisiliti da, kada se od njih traži da daju izjavu ili odgovore na pitanja, dostave dokaze ili dokumente ili da dostave informacije na temelju kojih bi se mogle inkriminirati. (16) Pravo osobe da ne inkriminira samu sebe i pravo odbiti suradnju te pravo na šutnju temeljni su vidovi pretpostavke nedužnosti. Zbog tih je prava nadležnim tijelima zabranjeno osumnjičene ili optužene osobe na bilo koji način natjerati ili prisiliti da, kada se od njih traži da daju izjavu ili odgovore na pitanja, dostave dokaze ili dokumente ili da dostave informacije na temelju kojih bi se mogle inkriminirati.
Justification
Il est nécessaire d'insister davantage sur l'interdiction de contraindre ou forcer les personnes accusées ou poursuivies. Il faut qu'apparaisse clairement dans la Directive que toute utilisation de violence physique ou psychologique ou de menace contre une personne soupçonnée ou accusée est interdite, en ce qu'elle violerait le droit à la dignité humaine et à un procès équitable. Cet amendement se fonde sur la jurisprudence de la CEDH (arrêt Gäfgen c. Allemagne 2005, arrêt El-Masri c. Macédoine, 2012, arrêt El-Haski c. Belgique, 2012).
Il est également nécessaire de préciser clairement que le droit de garder le silence ne se borne pas aux affaires dans lesquelles l'accusé a été soumis à une pression ou bien dans lesquelles on a carrément passé outre sa volonté ; ce droit se trouve également compromis lorsque, le suspect ayant choisi de garder le silence pendant l'interrogatoire, les autorités usent d'un subterfuge pour lui soutirer des aveux ou d'autres déclarations l'incriminant qu'elles n'ont pu obtenir au cours de l'interrogatoire, selon la jurisprudence de la Cour Allan c. UK du 5 novembre 2002.
Amandman  22 Prijedlog direktive Uvodna izjava 16.a (nova)
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	(16a) Bez povrede prava na šutnju i prava osobe da ne inkriminira samu sebe, materijal se može dobiti od osumnjičenih ili optuženih osoba upotrebom zakonitih ovlasti neovisno o volji osumnjičenih ili optuženih osoba, kao što su materijal dobiven na temelju naloga za pretres, materijal u odnosu na koji postoji pravna obveza zadržavanja i dostavljanja na zahtjev, uzorci daha, krvi i urina te tkiva.
Amandman  23 Prijedlog direktive Uvodna izjava 17.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(17) Svaka prisila izvršena nad osumnjičenom ili optuženom osobom radi davanja informacija trebala bi biti ograničena. Kako bi se utvrdilo da se prisilom nisu prekršila ta prava, treba uzeti u obzir sljedeće, u svjetlu svih okolnosti predmeta: prirodu i stupanj prisile u cilju dobivanja dokaza, teret javnog interesa u istraživanju i kažnjavanju predmetnog kaznenog djela, postojanje mjerodavnih jamstava u postupku te uporaba materijala. Međutim, stupanj prisile koji se vrši na osumnjičene ili optužene osobe kako bi ih se prisililo na davanje informacija o optužbama protiv njih ne bi trebalo uništavati samu bit prava osobe da ne inkriminira samu sebe te pravo na šutnju, čak niti iz razloga sigurnosti i javnog reda.	Briše se.
Justification
The idea that the authorities may use coercion in order to obtain information from a suspect or an accused person is simply unacceptable. The directive must state clearly that the use of physical or psychological violence or threats against suspects or accused persons is banned, on the grounds that it constitutes a violation of the right to human dignity and the right to a fair trial.
Amandman  24 Prijedlog direktive Uvodna izjava 19.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(19) Pravo na šutnju važan je vid pretpostavke nedužnosti. Trebalo bi služiti kao zaštita od samoinkriminiranja.	(19) Pravo na šutnju važan je vid pretpostavke nedužnosti. Trebalo bi služiti kao zaštita od samoinkriminiranja. Pravo na šutnju ne može se ni u kojem slučaju upotrijebiti protiv osumnjičene ili optužene osobe niti se može smatrati potvrdom optužnice.
Amandman  25 Prijedlog direktive Uvodna izjava 19.a (nova)
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena   (19a) Ostvarivanje prava na šutnju nikada se ne smije smatrati kao potvrđivanje činjenica. Ostvarivanje prava na šutnju neće se stoga koristiti protiv osumnjičene ili optužene osobe ni u jednoj fazi postupka. Osim toga, osumnjičenoj ili optuženoj osobi koja odbija suradnju za vrijeme istrage ili odbija inkriminirati samu sebe, ili pak koristi pravo na šutnju nije moguće izreći nikakvu sankciju.
Justification
The purpose of this Amendment is to clarify what the exercise of the right to remain silent means in practice and to specify that the exercise of that right must not be taken to signify corroboration of the facts.
Amandman  26 Prijedlog direktive Uvodna izjava 19.b (nova)
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	(19b) O mogućim povredama prava na šutnju i prava osobe da ne inkriminira samu sebe trebalo bi prosuditi uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike, uključujući upotrebu fizičke prisile, poštovanje obveza obavješćivanja u skladu s Direktivom 2012/13/EU i pozivanjem nadležnih tijela na mogući istražni pritvor u cilju odvraćanja od ostvarivanja prava na šutnju.
Amandman  27 Prijedlog direktive Uvodna izjava 20.a (nova)
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena   (20a) Svaki dokaz pribavljen kršenjem prava osobe da ne inkriminira samu sebe ili da odbije suradnju, ili pak kršenjem prava na šutnju, kako je utvrđeno ovom Direktivom, trebao bi biti proglašen neprihvatljivim. Nijedan dokaz pribavljen kršenjem članka 3. EKLJP-a o zabrani mučenja nije prihvatljiv. Korištenje izjava ili dokaza pribavljenih kršenjem tih prava u okviru kaznenog postupka automatski cjelokupni postupak čini nepravičnim. Ta su načela valjana ne samo u slučaju da je žrtva postupka koji je u suprotnosti s člankom 3. EKLJP-a sam optuženik, već i ako je riječ o trećoj osobi.
Justification
Cet amendement est en lien avec l'amendement concernant l'article 10 sur les voies de droit.
Il se fonde sur la Convention des Nations Unis contre la torture et autres peines ou traitements cruels, inhumains ou dégradants du 10 décembre 1984 et son article 15 qui dispose que "tout Etat partie veille à ce que toute déclaration dont il est établi qu'elle a été obtenue par la torture ne puisse être invoquée comme un élément de preuve dans une procédure, si ce n'est contre la personne accusée de torture pour établir qu'une déclaration a été faite", sur l'observation générale n°20 du Comité des Droits de l'Homme des Nations Unis qui dispose qu'il "importe que la loi interdise d'utiliser ou déclare irrecevables dans une procédure judiciaire des déclarations et aveux obtenus par la torture ou tout autre traitement interdit", ainsi que sur la jurisprudence de la CEDH (arrêt de la Grande Chambre Gäfgen c. Allemagne 2005, arrêt El-Haski c. Belgique, 2012...).
Amandman  28 Prijedlog direktive Uvodna izjava 20.b (nova)
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	(20b) Neprihvatljivost svih dokaza pribavljenih kršenjem prava osobe da ne inkriminira samu sebe i da odbije suradnju te prava na šutnju trebalo bi proširiti i na dokaze prikupljene tijekom postupka koji formalno nije kazneni postupak, ali bi mogao dovesti do izricanja kaznenih sankcija.
Amandman  29 Prijedlog direktive Uvodna izjava 21.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(21) Pravo na pošteno suđenje jedno je od temeljnih načela demokratskog društva. Pravo optužene osobe da nazoči na suđenju temelji se na tom pravu te bi trebalo biti zajamčeno u Uniji.	(21) Pravo na pošteno suđenje jedno je od temeljnih načela demokratskog društva upisano u članak 47. Povelje i članak 6. EKLJP. Pravo optužene osobe da nazoči na suđenju temelji se na tom pravu te bi trebalo biti zajamčeno u Uniji.
Amandman  30 Prijedlog direktive Uvodna izjava 21.a (nova)
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	(21a) Pravo biti nazočan na suđenju jedno je od temeljnih prava. Zbog toga se postupak u odsutnosti osumnjičene ili optužene osobe može voditi samo ako se osumnjičena ili optužena osoba, nakon što je propisno obaviještena, izrijekom i jasno odrekla prava da nazoči na svojem suđenju te ako je zastupljena u postupku koji se na nju odnosi. Postupak u odsutnosti osumnjičene ili optužene osobe moguć je samo ako se za kazneno djelo koje je predmet tog postupka može izreći novčana kazna, dok on nikako nije moguć ako se za to kazneno djelo može izreći zatvorska kazna.
Justification
Conducting criminal proceedings in the absence of the accused person constitutes a glaring violation of the latter’s procedural rights. The case law of the ECtHR (Sejdovic v Italy judgment of 1 March 2006; Stoichkov v Bulgaria judgment of 24 March 2005) clearly stipulates that the right of the accused person to be present during proceedings is a fundamental right protected by Article 6(1) and (3) of the ECHR. The cases in which judgments may be delivered in absentia must be kept to a strict minimum, therefore.
Amandman  31 Prijedlog direktive Uvodna izjava 22.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(22) Međutim, pravo optužene osobe da nazoči na suđenju nije apsolutno. U određenim se okolnostima, optužena osoba može, izrijekom ili prešutno, ali jasno odreći tog prava.	(22) Međutim, pravo optužene osobe da nazoči na suđenju nije apsolutno. U određenim se okolnostima optužena osoba može izrijekom i jasno odreći tog prava.
Justification
One cannot tacitly waive the right to be present at one’s trial.
Conducting criminal proceedings in the absence of the accused person constitutes a glaring violation of the latter’s procedural rights. ECtHR case law (Sejdovic v. Italy judgment of 1 March 2006; Stoichkov v. Bulgaria judgment of 24 March 2005) clearly provides that the right of the accused person to be present during proceedings is a fundamental right protected under Article 6(1) and (3) ECHR. It follows that the cases in which judgments may be delivered in absentia must be kept to a strict minimum.
Amandman  32 Prijedlog direktive Uvodna izjava 23.a (nova)
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	(23a) Ako je osumnjičena ili optužena osoba spriječena da nazoči suđenju zbog razloga koji su izvan njezine kontrole ili zbog razloga više sile, ta bi osumnjičena ili optužena osoba uvijek trebala imati pravo na ponovno suđenje.
Justification
The directive should provide for the right to demand a re-trial for cases in which people are not able to be present at short notice, because of reasons they cannot control, such as diseases or seriously blocked transportation.
Amandman  33 Prijedlog direktive Uvodna izjava 24.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(24) Ovom se Direktivom ne bi trebali uređivati oblici i metode, uključujući postupovne zahtjeve, koji se koriste za ostvarivanje rezultata specificiranih u vezi s pravom biti nazočan na suđenju, koji su u nadležnosti nacionalnih zakona država članica.	Briše se.
Amandman  34 Prijedlog direktive Uvodna izjava 25.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(25) Prilikom razmatranja je li način na koji se dostavljaju podaci dovoljan da se osigura da je osoba svjesna o suđenju, posebnu pozornost bi se moglo, ako je potrebno, posvetiti naporima dotične osobe da primi informacije koje su joj upućene.	(25) Prilikom razmatranja je li način na koji se dostavljaju podaci dovoljan da se osigura da je osoba svjesna o suđenju, posebna pozornost treba se, ako je potrebno, s jedne strane posvetiti brzini kojom su tijela javne vlasti obavijestila zainteresiranu stranu i, s druge strane, naporima dotične osobe da primi informacije koje su joj upućene.
Amandman  35 Prijedlog direktive Uvodna izjava 26.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(26) Načelom učinkovitosti zakonodavstva EU-a zahtijeva se od država članica da uspostave prikladne i učinkovite pravne lijekove u slučaju povrede prava koja pojedinci imaju u skladu sa zakonodavstvom Unije. Učinkovit pravni lijek dostupan u slučaju povrede bilo kojeg od načela iz ove Direktive trebao bi imati, u što većoj mogućoj mjeri, učinak stavljanja osumnjičenih ili optuženih osoba u isti položaj u kojem bi se našli da nije došlo do povrede.	(26) Načelom učinkovitosti zakonodavstva EU-a zahtijeva se od država članica da uspostave prikladne i učinkovite pravne lijekove u slučaju povrede prava koja pojedinci imaju u skladu sa zakonodavstvom Unije, uključujući pravo na žalbu. Učinkovit pravni lijek dostupan u slučaju povrede bilo kojeg od načela iz ove Direktive trebao bi imati i primjeren mehanizam za naknadu štete i učinak stavljanja osumnjičenih ili optuženih osoba u isti položaj u kojem bi se našli da nije došlo do povrede.
Amandman  36 Prijedlog direktive Uvodna izjava 27.a (nova)
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	(27 a) Ranjivim osobama trebalo bi pružiti poseban stupanj zaštite te bi se stoga, kako bi se poštovala neka od prava utvrđena ovom Direktivom, trebala primjenjivati dodatna postupovna jamstva. Djeci koja su najranjivije osobe trebalo bi pružiti poseban stupanj zaštite, stoga bi se, kako bi se poštovala neka od prava predviđena ovom Direktivom, trebala primjenjivati dodatna postupovna jamstva utvrđena Direktivom o postupovnim jamstvima za djecu osumnjičenu ili optuženu u kaznenim postupcima.
Amandman  37 Prijedlog direktive Uvodna izjava 29.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(29) S obzirom na to da se ovom Direktivom utvrđuju minimalna pravila, države članice mogu proširiti prava iz ove Direktive kako bi osigurale višu razinu zaštite. Takva viša razina zaštite ne bi trebala predstavljati prepreku za uzajamno priznavanje sudskih odluka čije bi donošenje ta minimalna pravila trebala olakšati. Razina zaštite nikada ne bi trebala biti ispod standarda predviđenih u Povelji o temeljnim pravima Europske unije ili Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako su protumačeni u sudskoj praksi Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava.	(29) S obzirom na to da se ovom Direktivom utvrđuju minimalna pravila, države članice mogu proširiti prava iz ove Direktive kako bi osigurale višu razinu zaštite. Razina zaštite nikada ne bi trebala biti ispod standarda predviđenih u Povelji o temeljnim pravima Europske unije ili Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako su protumačeni u sudskoj praksi Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava.
Amandman  38 Prijedlog direktive Uvodna izjava 29.a (nova)
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	(29a) Prenošenjem ove Direktive trebalo bi se doprinijeti stvaranju područja slobode, sigurnosti i pravde u Uniji čija je osnovna vrijednost poštovanje temeljnih prava. Stoga, ako postoje utemeljeni razlozi zbog kojih se smatra da ova Direktiva može utjecati na izmjenu obveze javnih vlasti da poštuju temeljna prava i pravna načela iz članka 6. Ugovora o Europskoj uniji, uključujući prava osoba u kaznenom postupku, na te se obveze ne bi trebalo utjecati.
Amandman  39 Prijedlog direktive Članak 2.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Područje primjene Ova se Direktiva primjenjuje na fizičke osobe osumnjičene ili optužene u kaznenom postupku do konačnog okončanja tog postupka.	Ova je Direktiva mjerodavna za kaznene postupke i slične postupke kaznene prirode koji vode do usporedivih kaznenih i odvraćajućih sankcija protiv fizičkih osoba i, po potrebi, pravnih osoba osumnjičenih ili optuženih u tim postupcima, a neovisno o njihovoj nacionalnosti, mjestu prebivališta ili mjestu registracije ili stjecanja pravne osobnosti, i to u svim fazama, od trenutka kad postanu osumnjičene ili optužene osobe sve do konačnog završetka postupka pravomoćnom presudom.
Amandman  40 Prijedlog direktive Članak 3.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Države članice osiguravaju da osumnjičene ili optužene osobe budu smatrane nedužnima dok im se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom.	Države članice osiguravaju da osumnjičene i optužene osobe budu smatrane nedužnima dok im se konačnom odlukom izrečenom u skladu sa zakonom ne dokaže krivnja tijekom suđenja na kojem su imale sva jamstva potrebna za svoju obranu.
Amandman  41 Prijedlog direktive Članak 4.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Članak 4.	Članak 4.
Javna upućivanja na krivnju prije osude	Javna upućivanja na krivnju prije dokazane krivnje
Države članice osiguravaju da se prije osude u izjavama za javnost i službenim odlukama javnih tijela ne upućuje na osumnjičene ili optužene osobe kao da su osuđene.	1. Države članice moraju poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da se prije pravomoćne osuđujuće presude ili prije ili nakon pravomoćne oslobađajuće presude u izjavama za javnost, službenim odlukama javnih tijela, uključujući i one o pritvoru, te drugim aktima ne upućuje na osumnjičene i optužene osobe kao da su krive.
	Posebno izjave ne smiju odražavati mišljenje da je osoba kriva i biti takve da potencijalno potiču javnost na vjerovanje da je osoba kriva i/ili da prejudiciraju kako će nadležno pravosudno tijelo ocijeniti činjenice.
	2. Države članice donose odgovarajuće mjere kojima se tijelima javne vlasti zabranjuje da medijima daju ili putem njih objavljuju informacije povezane s kaznenim postupcim u tijeku, a kojima se ne poštuje načelo pretpostavke nedužnosti.
Države članice osiguravaju da se poduzmu odgovarajuće mjere u slučaju povrede tog zahtjeva.	3. U slučaju povrede tih zahtjeva države članice osiguravaju poduzimanje odgovarajućih mjera, provođenje neovisne istrage o povredi te jamče da osumnjičena ili optužena osoba čije je pravo na povredu nedužnosti prekršeno ima na raspolaganju učinkovit pravni lijek kako je zajamčeno člankom 10.
Amandman  42 Prijedlog direktive Članak 4.a (novi)
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	Članak 4.a
	Predstavljanje osumnjičenih ili osuđenih osoba
	1. Države članice osiguravaju da se osumnjičene ili optužene osobe na sudu ili u javnosti ne predstavljaju na način kojim se upućuje na njihovu krivnju prije pravomoćne osuđujuće presude.
	2. Time se države članice ne sprečava da primjenjuju mjere koje su uistinu potrebne zbog sigurnosnih razloga specifičnih za pojedini slučaj, na temelju konkretnih utvrđenih opasnosti koje predstavlja pojedina osumnjičena ili optužena osoba.
Amandman  43 Prijedlog direktive Članak 5.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Članak 5.	Članak 5.
Teret dokazivanja i traženi standard dokazivanja	Teret dokazivanja i traženi standard dokazivanja
1. Države članice osiguravaju da je težina dokazivanja u postupku utvrđivanja krivnje osumnjičenih ili optuženih osoba na tužitelju. Time se ne dovode u pitanje ovlasti suda pred kojim se vodi postupak da utvrdi činjenice po službenoj dužnosti.	1. Države članice osiguravaju da je težina dokazivanja u postupku utvrđivanja krivnje osumnjičenih ili optuženih osoba na tužitelju. Time se ne dovode u pitanje ovlasti suda pred kojim se vodi postupak da utvrdi činjenice po službenoj dužnosti i pravo obrane da izvodi dokaze u skladu s važećim nacionalnim propisima.
2. Države članice osiguravaju da je svaka pretpostavka kojom se prebacuje teret dokazivanja na osumnjičene ili optužene osobe od dovoljne važnosti da se opravda odstupanje od tog načela i da se može pobiti.
Ta se pretpostavka može pobiti na način da obrana izvede dovoljno dokaza kojima se uzrokuje opravdana sumnja u krivnju osumnjičene ili optužene osobe.
	2a. Države članice osiguravaju da svaka sumnja uvijek ide u korist osumnjičenoj ili optuženoj osobi u kaznenom postupku.
3. Države članice osiguravaju da ako sud pred kojim se vodi postupak daje ocjenu o krivnji osumnjičene ili optužene osobe i postoji opravdana sumnja u krivnju te osobe, dotična se osoba oslobađa.	3. Države članice osiguravaju da ako sud pred kojim se vodi postupak daje ocjenu o krivnji osumnjičene ili optužene osobe i postoji sumnja u krivnju te osobe, dotična se osoba oslobađa.
Amandman  44 Prijedlog direktive Članak 6.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Članak 6.	Članak 6.
Pravo osobe da ne inkriminira samu sebe i da odbije suradnju	Pravo osobe da ne inkriminira samu sebe i da odbije suradnju
1. Države članice osiguravaju da osumnjičene ili optužene osobe imaju pravo ne inkriminirati same sebe i odbiti suradnju u bilo kojem kaznenom postupku.	1. Države članice osiguravaju da osumnjičene ili optužene osobe imaju pravo ne inkriminirati same sebe i odbiti suradnju u bilo kojem kaznenom postupku.
	1a. Države članice odmah obavješćuju osumnjičene ili optužene osobe o njihovu pravu da ne inkriminiraju same sebe i da odbiju suradnju te objašnjavaju sadržaj tog prava i posljedice odricanja od tog prava ili pozivanja na to pravo. To se obavlja prije no što tijela javne vlasti provedu bilo kakvo ispitivanje, prije no što osumnjičena ili optužena osoba svjedoči na sudu kao i u trenutku uhićenja.
2. Pravo utvrđeno u stavku 1. ne primjenjuje se na uporabu u kaznenom postupku materijala koji bi se mogao dobiti od osumnjičenih ili optuženih osoba uporabom zakonitih mjera prisile, ali koji postoji neovisno o volji osumnjičene ili optužene osobe.	2. Pravo utvrđeno u stavku 1. ne primjenjuje se na uporabu u kaznenom postupku materijala koji bi se mogao dobiti od osumnjičenih ili optuženih osoba uporabom zakonitih ovlasti, ali koji postoji neovisno o volji osumnjičene ili optužene osobe.
	2a. Ostvarivanje prava osobe da ne inkriminira samu sebe i da odbije suradnju nikad se ne smatra potvrđivanjem činjenica ili razlogom za usvajanje ili zadržavanje mjera ograničavanja slobode prije donošenja pravomoćne odluke o krivnji.
	2b. Time se ne dovodi u pitanje mogućnost država članica da kod izricanja sankcija kao olakotnu okolnost uzmu u obzir suradnju osumnjičenika ili optuženika.
3. Ostvarivanje prava osobe da ne inkriminira samu sebe ili prava odbijanja suradnje neće se koristiti protiv osumnjičene ili optužene osobe u kasnijoj fazi postupka i neće se smatrati potvrdom činjenica.	3. Ostvarivanje prava osobe da ne inkriminira samu sebe ili prava odbijanja suradnje neće se koristiti protiv osumnjičene ili optužene osobe u kasnijoj fazi postupka.
4. Svi dokazi dobiveni povredom ovog članka nisu prihvatljivi, osim ako korištenje takvih dokaza ne dovodi u pitanje pravičnost postupka.
Amandman  45 Prijedlog direktive Članak 7.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Članak 7.	Članak 7.
Pravo na šutnju	Pravo na šutnju
1. Države članice osiguravaju da osumnjičene ili optužene osobe imaju pravo na šutnju dok ih ispituje policija ili druga tijela kaznenog progona ili pravosudna tijela u vezi s kaznenim djelom za čije su počinjenje osumnjičeni ili optuženi.	1. Države članice osiguravaju da osumnjičene ili optužene osobe imaju pravo na šutnju dok ih ispituje policija ili druga tijela kaznenog progona ili pravosudna tijela u vezi s kaznenim djelom za čije su počinjenje osumnjičeni ili optuženi.
2. Države članice odmah obavješćuju osumnjičene ili optužene osobe o njihovu pravu na šutnju i objašnjavaju sadržaj tog prava i posljedice odricanja od tog prava ili pozivanja na to pravo.	2. Države članice odmah obavješćuju osumnjičene ili optužene osobe o njihovu pravu na šutnju i objašnjavaju sadržaj tog prava i pravne posljedice odricanja od tog prava ili pozivanja na to pravo. Ta se informacija odmah daje osumnjičenim ili optuženim osobama, prije no što tijela javne vlasti provedu bilo kakvo ispitivanje, na sudu ili u trenutku uhićenja.
	2a. Ostvarivanje prava na šutnju nikad se ne smatra potvrdom činjenica i ni na koji se način ne može razmatrati za potrebe utvrđivanja kaznene odgovornosti, kao ni biti razlogom za usvajanje ili zadržavanje mjera ograničavanja slobode prije donošenja pravomoćne odluke o krivnji.
3. Ostvarivanje prava na šutnju neće se koristiti protiv osumnjičene ili optužene osobe u kasnijoj fazi postupka i neće se smatrati potvrdom činjenica.	3. Ostvarivanje prava na šutnju neće se stoga koristiti protiv osumnjičene ili optužene osobe u kasnijoj fazi postupka.
4. Svi dokazi dobiveni povredom ovog članka nisu prihvatljivi, osim ako korištenje takvih dokaza ne dovodi u pitanje pravičnost postupka.
Amandman  46 Prijedlog direktive Članak 8.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Članak 8.	Članak 8.
Pravo biti nazočan na suđenju	Pravo biti nazočan na suđenju
1. Države članice osiguravaju da osumnjičene ili optužene osobe imaju pravo biti nazočne na vlastitom suđenju.	1. Države članice osiguravaju da osumnjičene ili optužene osobe imaju pravo biti nazočne na vlastitom suđenju.
2. Države članice mogu predvidjeti mogućnost da sud pred kojim se vodi postupak može donijeti odluku o krivnji u odsutnosti osumnjičene ili optužene osobe, pod uvjetom da je osumnjičena ili optužena osoba:	2. Države članice mogu predvidjeti mogućnost da sud pred kojim se vodi postupak može donijeti odluku o krivnji u odsutnosti osumnjičene ili optužene osobe, pod uvjetom da je osumnjičena ili optužena osoba:
(a) pravovremeno:	(a) pravovremeno:
(i) osobno preuzela sudski poziv i tako je obaviještena o datumu i mjestu suđenja ili je drugim sredstvima primila službene informacije o datumu i mjestu suđenja na način na koji se može nedvosmisleno utvrditi da je svjesna datuma i mjesta suđenja;	(i) osobno preuzela sudski poziv i tako je jasno i nedvojbeno obaviještena o dogovorenom datumu i mjestu suđenja i
i
(ii) obaviještena da odluka može biti donesena čak i ako ta osoba nije nazočna na suđenju; ili	(ii) obaviještena da odluka može biti donesena čak i ako ta osoba nije nazočna na suđenju i o posljedicama neopravdanog nepojavljivanja;
(b) svjesna o dogovorenom suđenju, dala mandat pravnom savjetniku, kojeg je imenovala dotična osoba ili država, da je brani na suđenju i taj ju je branitelj zaista branio na suđenju.	(b) svjesna o dogovorenom suđenju, dala mandat pravnom savjetniku, kojeg je imenovala dotična osoba ili država, da je brani na suđenju i taj ju je branitelj zaista branio na suđenju.
	2a. Države članice mogu predvidjeti mogućnost da sud pred kojim se vodi postupak donese odluku o krivnji u odsutnosti osumnjičene ili optužene osobe samo ako se za kazneno djelo koje je predmet tog postupka može izreći novčana kazna, ali nikako u slučaju da se za to kazneno djelo može izreći zatvorska kazna.
3. Ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 2., država članica može izvršiti odluku iz tog stavka ako, nakon što joj je uručena odluka i nakon što je izrijekom obaviještena o pravu na ponovno suđenje, ili na žalbeni postupak, u kojem može sudjelovati i koji omogućuje novo utvrđivanje merituma predmeta, uključujući pregled novih dokaza, a što bi moglo dovesti do ukidanja izvorne odluke, osoba:	3. Ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 2., država članica može izvršiti odluku iz tog stavka ako, nakon što joj je uručena odluka i nakon što je izrijekom obaviještena o pravu na ponovno suđenje, ili na žalbeni postupak, u kojem može sudjelovati i koji omogućuje novo utvrđivanje merituma predmeta, uključujući pregled novih dokaza, a što bi moglo dovesti do ukidanja izvorne odluke, osoba:
(a) izričito izjavi da ne osporava odluku;	(a) izričito izjavi da ne osporava odluku;
ili	ili
(b) ne zatraži ponovno suđenje ili žalbeni postupak u razumnom roku.	(b) ne zatraži ponovno suđenje ili žalbeni postupak u razumnom roku.
Amandman  47 Prijedlog direktive Članak 9.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Države članice osiguravaju da ako osumnjičene ili optužene osobe nisu bile nazočne na suđenju iz članka 8. stavka 1. i nisu ispunjeni uvjeti iz članka 8. stavaka 2. i 3., dotične osobe imaju pravo na novo suđenje na kojem imaju pravo sudjelovati i koji omogućuje novo utvrđivanje merituma predmeta, uključujući izvođenje novih dokaza, što bi moglo dovesti do ukidanja izvorne odluke.	Države članice osiguravaju da ako osumnjičene ili optužene osobe nisu bile nazočne na suđenju iz članka 8. stavka 1. i nisu ispunjeni uvjeti iz članka 8. stavaka 2. i 3., dotične osobe imaju pravo na novo suđenje na kojem imaju pravo sudjelovati i koji omogućuje novo utvrđivanje merituma predmeta, uz mogućnost pribavljanja novih dokaza i po potrebi dovođenja u pitanje prethodnih dokaza kontradiktornim postupkom, što bi moglo dovesti do ukidanja izvorne odluke.
Justification
The opportunity not only to secure new evidence but also to reopen deliberations on evidence (for example witness statements) obtained previously without the participation of the accused person is an essential condition to ensure that the principles of due process are respected.
Amandman  48 Prijedlog direktive Članak 9.a (novi)
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	Članak 9.a
	Ranjive osobe
	Države članice osiguravaju da se kod primjene ove Direktive u obzir uzmu specifične potrebe ranjivih osoba ako se takve osobe osumnjiči ili optuži.
Justification
This clause, which seeks to protect vulnerable persons in the implementation of this Directive, is a necessary one. It also features in several other directives under the Roadmap for Procedural Rights.
Amandman  49 Prijedlog direktive Članak 10.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Članak 10.	Članak 10.
Pravni lijekovi	Pravni lijekovi
1. Države članice osiguravaju da osumnjičene ili optužene osobe, u slučaju povrede njihovih prava iz ove Direktive, imaju na raspolaganju učinkovit pravni lijek.	1. Države članice osiguravaju da osumnjičene ili optužene osobe, u slučaju povrede njihovih prava iz ove Direktive, imaju na raspolaganju učinkovit pravni lijek.
2. Pravni lijek ima, u mjeri u kojoj je to moguće, učinak stavljanja osumnjičenih ili optuženih osoba u isti položaj u kojem bi bile da nije došlo do povrede, u cilju očuvanja prava na pošteno suđenje i prava na obranu.	2. Pravni lijek sadrži i primjeren mehanizam za naknadu štete i učinak stavljanja osumnjičenih ili optuženih osoba u isti položaj u kojem bi bile da nije došlo do povrede, u cilju očuvanja prava na pravično suđenje i prava na obranu.
	3. Nijedan dokaz pribavljen povredom članaka 6. i 7. nije prihvatljiv.
Amandman  50 Prijedlog direktive Članak 11.a (novi)
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	Članak 11.a
	Izvješće
	Komisija Europskom parlamentu i Vijeću [dvije godine nakon roka za prijenos u nacionalno zakonodavstvo] podnosi izvješće čiji je cilj utvrditi u kojoj su mjeri države članice poduzele mjere potrebne za postupanje u skladu s ovom Direktivom.
Justification
The other directives under the Roadmap for Procedural Rights include the requirement that the Commission produce this report.
Amandman  51 Prijedlog direktive Članak 12. – stavak 1.a (novi)
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	Ovom se Direktivom ne izmjenjuje obveza poštovanja temeljnih prava i pravnih načela iz članka 6. Ugovora o Europskoj uniji, uključujući prava osoba u kaznenom postupku, te se stoga na sve obveze javnih vlasti u tom pogledu ne bi trebalo utjecati.

EXPLANATORY STATEMENT

Your rapporteur welcomes the presentation by the Commission of the ‘Final Package on Procedural Rights’, which contains three proposals for directives that follow on from the first three instruments adopted under the EU Roadmap for Strengthening Procedural Rights[1]. These three directives will complete the EU’s judicial armoury in the field of the rights of the defence in respect of suspects and accused persons in criminal proceedings throughout in the European Union: These are three key instruments for guaranteeing fair trials everywhere in the European Union and ensuring complete respect for the rights of the defence as enshrined in the EU Treaties, the European Charter of Fundamental Rights and the European Convention on Human Rights (ECHR).

Your rapporteur therefore welcomes the Commission’s proposal for a Directive on the strengthening of certain aspects of the presumption of innocence and of the right to be present at trial in criminal proceedings. The presumption of innocence is a fundamental right and a principle which is key to preventing arbitrary judgments and any abuse of process in criminal proceedings, and which underpins protection of the right to a fair trial as set out in Article 6 of the European Convention on Human Rights, Article 48 of the Charter of Fundamental Rights of the European Union, the International Covenant on Civil and Political Rights and the Universal Declaration of Human Rights. The proposal for a directive is made all the more important by the limitation of the rights of suspects and accused persons and the erosion of the principle of the presumption of innocence that is currently being seen in several EU Member States.

Your rapporteur nevertheless feels that the Commission has adopted an over-minimalist approach to the issue and queries the lack of ambition in this initial proposal, which is liable to harmonise national provisions ‘downwards’. Furthermore, some of the provisions in the initial proposal are debatable, if not to say unacceptable, such recital 17, which refers to the possibility of the public authorities using compulsion. Your rapporteur therefore wishes to make a number of changes to the initial proposal, all of which seek to achieve the broad objective of greater protection for suspects and accused persons in Europe.

The first amendment underscores, from the outset, the need for the directive to contain a reference to the European Convention on Human Rights, the EU Charter of Fundamental Rights, the International Covenant on Civil and Political Rights and the Universal Declaration of Human Rights.

A second series of amendments seeks to clarify the scope of the Directive by specifying: the persons to whom it applies (the Directive must also apply to legal persons – as criminal proceedings conducted against legal persons must benefit from the same comprehensive approach as proceedings against physical persons – and to persons summoned or questioned as witnesses who become, or are liable to become, suspects during the course of questioning); when it applies (the Directive must apply from the time a person becomes a suspect or an accused person, at all stages in the proceedings and up until the final conclusion of those proceedings); and the cases to which it applies (the Directive must apply to proceedings in ‘criminal matters’ as defined in the ECHR).

Article 4 of the proposal for a directive provides a key means of protecting suspects and accused persons against premature statements in respect of their guilt. However, the wording of the article is minimalist and it fails to give sufficiently clear guidelines as to the application of that protection. The amendments proposed by your rapporteur seek to clarify the content of the article and the persons and authorities to whom the ban on making public statements prior to conviction should apply. Besides this, the media and the press regularly ride roughshod over the right to the presumption of innocence. There is a need to ensure that the Member States adopt appropriate legislation to prevent this from happening.

The concept of the burden of proof resting with the prosecution and of any potential doubt as to a person’s guilt being to their benefit, which is to say the principle of in dubio pro reo, is key to ensuring the right to a fair trial. Your rapporteur therefore views as dangerous the inclusion, in Article 5(2), of a principle that actually reverses the burden of proof in the operative part of a legislative text.

The right to remain silent, the right not to incriminate oneself and the right not to cooperate, referred to in Articles 6 and 7 of the proposal for a directive, are also key components of the presumption of innocence. It is important to specify that the right to remain silent does not consist of the refusal to speak not constituting a crime, but rather of presiding judges not drawing any conclusions from that silence when assessing whether or not a person is guilty. Your rapporteur welcomes Articles 6(4) and 7(4) which lay down a rule of inadmissibility for evidence obtained in violation of Articles 6 and 7 respectively. This principle should be maintained and strengthened. Any evidence obtained in violation of the right not to incriminate oneself and not to cooperate set out in Article 6 of this Directive, or in violation of the right to remain silent set out in Article 7 thereof, should indeed be declared inadmissible. This is because the use, in criminal proceedings, of statements or evidence obtained in violation of those rights automatically results in the trial as a whole no longer constituting a fair trial.

Finally, the right to be present at one’s own trial is a basic component of the presumption of innocence, which at present is only protected in EU law under the European Arrest Warrant and the Framework Decision on the recognition of decisions rendered in the absence of the person concerned at the trial. The proposal for a directive provides the opportunity to tighten up the protection afforded by this instrument and to ensure that all suspects and accused persons involved in criminal proceedings enjoy this right. Under Article 8(2), which concerns the cases where proceedings may be conducted in the absence of the person concerned, should keep such cases to a strict minimum.

• [1]  Resolution of the Council of 30 November 2009 on a Roadmap for strengthening procedural rights of suspected or accused persons in criminal proceedings (2009/ C 295/01).

MIŠLJENJE oDBORA ZA PRAVNA PITANJA (25.3.2015)

upućeno Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove

o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava biti nazočan na suđenju u kaznenom postupku
(COM(2013)0821 – C7‑0427/2013 – 2013/0407(COD))

Izvjestitelj za mišljenje: Pascal Durand

SHORT JUSTIFICATION

The Commission proposal is based on Article 82(2)(b) of the Treaty on the Functioning of the European Union and seeks, in particular, to guarantee a minimum level of protection for the principle of presumption of innocence in all Member States and to enhance accused persons’ right to be present at their trials.

The proposal therefore focuses mainly on the principle of presumption of innocence, the burden of proof, the right not to incriminate oneself and not to cooperate, the right to remain silent, the right to be present at one's trial and the right to a retrial.

The Committee on Legal Affairs first considered this proposal at the end of the seventh parliamentary term, when a number of amendments were adopted unanimously. In general, the new rapporteur welcomes the approach adopted at the time and endorses almost all of those amendments, in particular those seeking to prevent the reversal of the burden of proof to the detriment of suspects or accused persons and to ensure that evidence gathered in breach of the principle of presumption of innocence is inadmissible. The rapporteur also tables a number of additional amendments seeking to clarify the scope of the presumption of innocence, in particular as regards public references to guilt before conviction (see Article 4 of the proposal), and thereby to ensure that suspects or accused persons enjoy a sufficiently high level of protection throughout the EU.

AMANDMANI

Odbor za pravna pitanja poziva Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da kao nadležni odbor uzme u obzir sljedeće amandmane:

Amandman  1 Prijedlog direktive Uvodna izjava -1. (nova)
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena   (-1) U članku 11. Opće deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda iz 1948. stoji da svatko optužen za kazneno djelo ima pravo da ga se smatra nevinim dok se njegova krivnja zakonski ne utvrdi u javnom postupku u kojemu su mu pružena sva jamstva za obranu. Članci 47. i 48. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, članak 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članak 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima sadrže načelo pretpostavke nedužnosti i pravo na pošteno suđenje.
Amandman  2 Prijedlog direktive Uvodna izjava 1.
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena (1) Cilj je ove Direktive jačanje prava na pošteno suđenje u kaznenom postupku utvrđivanjem minimalnih pravila o određenim vidovima pretpostavke nedužnosti i pravu biti nazočan na suđenju. (1) Cilj je ove Direktive jačanje prava na pošteno suđenje u kaznenom postupku utvrđivanjem minimalnih pravila o određenim vidovima pretpostavke nedužnosti i pravu biti nazočan na suđenju te zajamčiti dostupnost zajedničke i dovoljno visoke razine zaštite i postupovnih jamstva s time u vezi osumnjičenim i optuženim osobama u EU-u, ne dovodeći u pitanje više standarde zaštite koji mogu biti u primjeni u određenoj državi članici.
Justification
If the purpose of this directive is to establish a common set of minimum standards, then any higher protection levels or more effective procedural safeguards in use in Member States should always prevail.
Amandman  3 Prijedlog direktive Uvodna izjava 2.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(2) Utvrđivanjem minimalnih pravila o zaštiti postupovnih prava osumnjičenih ili optuženih osoba, ova bi Direktiva trebala ojačati povjerenje država članica u sustave kaznenog pravosuđa drugih država članica te time olakšati uzajamno priznavanje odluka u kaznenim stvarima. Takvim zajedničkim minimalnim pravilima trebale bi se ukloniti i prepreke slobodnom kretanju građana na teritoriju država članica.	(2) Na temelju članka 82. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), „pravosudna suradnja u kaznenim stvarima u Uniji temelji se na načelu uzajamnog priznavanja presuda i sudskih odluka…” , a uzajamno priznavanje odluka u kaznenim stvarima podrazumijeva povjerenje država članica u kaznenopravne sustave drugih država članica. Načelo uzajamnog priznavanja presuda i drugih sudskih odluka predstavlja temelj pravosudne suradnje u građanskim i kaznenim stvarima u Uniji. Utvrđivanjem minimalnih pravila o zaštiti postupovnih prava osumnjičenih ili optuženih osoba, cilj je ove Direktive ojačati povjerenje država članica u sustave kaznenog pravosuđa drugih država članica te time olakšati uzajamno priznavanje odluka u kaznenim stvarima. Takva zajednička minimalna pravila mogla bi imati učinak na uklanjanje prepreka slobodnom kretanju građana na teritoriju država članica.
Amandman  4 Prijedlog direktive Uvodna izjava 4.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(4) Europsko Vijeće je u Stockholmskom programu pozvalo Komisiju da preispita daljnje elemente minimalnih postupovnih prava za osumnjičene ili optužene osobe i da ocijeni treba li se pozabaviti drugim pitanjima, na primjer pretpostavkom nedužnosti radi promicanja bolje suradnje u tom području.	(4) Europsko Vijeće je u Stockholmskom programu pozvalo Komisiju da preispita daljnje elemente minimalnih postupovnih prava za osumnjičene ili optužene osobe i da ocijeni treba li se pozabaviti drugim pitanjima, na primjer pretpostavkom nedužnosti radi promicanja bolje suradnje nadležnih vlasti država članica u tom području.
Amandman  5 Prijedlog direktive Uvodna izjava 6.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(6) Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati samo na kaznene postupke. Upravni postupci koji vode do sankcija, kao što su postupci u vezi s tržišnim natjecanjem, trgovinom, porezima, financijskim uslugama i druge istrage upravnih tijela u vezi s tim postupcima, kao i građanski postupci, nisu u području primjene ove Direktive.	(6) Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati samo na kaznene i upravne postupke u kojima se mogu izreći sankcije kao što je oduzimanje slobode, bez obzira na to jesu li postupci karakterizirani kao kazneni ili ne.
Amandman  6 Prijedlog direktive Uvodna izjava 7.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(7) Ovom bi se Direktivom trebala olakšati praktična primjena prava biti smatran nedužnim i svih njegovih različitih vidova te prava biti nazočan na vlastitom suđenju, u cilju zaštite prava na pošteno suđenje.	(7) Ovom bi se Direktivom trebala olakšati praktična primjena prava biti smatran nedužnim i svih njegovih različitih vidova te prava biti nazočan na vlastitom suđenju, u cilju zaštite prava na pošteno suđenje, pritom vodeći računa o načelu kontradiktornosti i ravnoteži prava svih strana.
Amandman  7 Prijedlog direktive Uvodna izjava 8.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(8) Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati na fizičke osobe koje su osumnjičene ili optužene za počinjenje kaznenog djela. Trebala bi se primjenjivati u bilo kojoj fazi postupka, čak i prije nego što su nadležna tijela države članice obavijestila predmetne osobe, službenim dopisom ili na neki drugi način, da su osumnjičene ili optužene za počinjenje kaznenog djela, do okončanja takvog postupka.	(8) Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati na fizičke osobe koje su osumnjičene ili optužene za počinjenje kaznenog djela. Trebala bi se primjenjivati u bilo kojoj fazi postupka, čak i prije nego što su nadležna tijela države članice obavijestila predmetne osobe, službenim dopisom ili na neki drugi način, da su osumnjičene ili optužene za počinjenje kaznenog djela, do okončanja takvog postupka izricanjem presude.
Amandman  8 Prijedlog direktive Uvodna izjava 13.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(13) Pretpostavka nedužnosti povrijeđena je ako su u sudskoj odluci ili izjavi za javnost osumnjičene ili optužene osobe prikazane kao da su osuđene, a da optuženik nije prethodno pronađen krivim u skladu sa zakonom.	(13) Pretpostavka nedužnosti povrijeđena je ako su izjava, upućivanje ili čin osoba koje obnašaju javnu dužnost, bilo da je riječ o pravosudnoj, upravnoj ili političkoj dužnosti, takve naravi da su u njima osumnjičene ili optužene osobe prikazane krivima, a da prethodno nije utvrđena krivnja u skladu sa zakonom. „Izjava za javnostˮ u svrhe ove Direktive znači svaka izjava čiji se sadržaj odnosi na kazneno djelo i koju je dalo pravosudno tijelo, policija ili bilo koje tijelo javne vlasti, uključujući ministre i druge državne službenike. Ne dovodeći u pitanje slobodu tiska i pravo na informacije, pretpostavka nedužnosti povrijeđena je i svaki put kad se osumnjičene ili optužene osobe u tisku spominju kao da su osuđene.
Amandman  9 Prijedlog direktive Uvodna izjava 14.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(14) Teret je dokazivanja na tužitelju i svaka sumnja trebala ići u korist optužene osobe. Prema tome, kada se teret dokazivanja prebaci s tužitelja na obranu smatra se da je pretpostavka nedužnosti povrijeđena, ne dovodeći u pitanje moguće ovlasti suda utvrđivanja činjenica po službenoj dužnosti te neovisnost pravosuđa pri utvrđivanju krivnje osumnjičene ili optužene osobe.	(14) Teret je dokazivanja na tužitelju. Osumnjičena osoba ima pravo naložiti svojem odvjetniku da provede istrage povezane s obranom. Osumnjičena osoba uvijek ima pravo dostaviti oslobađajuće dokaze pri čemu jamči da je dokaz prikupljen uz poštovanje načela kontradiktornosti. Ako iz rasprave nisu proizašli dokazi kojima bi se uklonila svaka opravdana sumnja, vrijedi načelo „in dubio pro reoˮ. Ne dovode se u pitanje moguće ovlasti suda u pogledu utvrđivanja činjenica po službenoj dužnosti te neovisnost pravosuđa pri utvrđivanju kaznene odgovornosti osumnjičene ili optužene osobe.
Amandman  10 Prijedlog direktive Uvodna izjava 15.
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena (15) Međutim, u određenim bi slučajevima prebacivanje tereta dokazivanja na obranu trebalo biti u skladu s pretpostavkom nedužnosti ako su zajamčena određena jamstva: treba osigurati da su činjenične ili zakonske pretpostavke ograničene u određenim vremenskim rokovima, pri čemu se uzima u obzir važnost uloga te da se mogu pobiti, primjerice novim dokazima o olakotnim okolnostima ili o slučaju više sile. Briše se.
(See Amendment to Article 5(2).)
Justification
Reversal of the burden of proof in criminal proceedings which require intention to be demonstrated is unacceptable, and this issue cannot be dealt with by establishing the general principle that the burden of proof may be reversed for the benefit of the prosecution.
Amandman  11 Prijedlog direktive Uvodna izjava 16.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(16) Pravo osobe da ne inkriminira samu sebe i pravo odbiti suradnju važni su vidovi pretpostavke nedužnosti. Osumnjičene ili optužene osobe ne bi trebalo prisiliti da, kada se od njih traži da daju izjavu ili odgovore na pitanja, dostave dokaze ili dokumente ili da dostave informacije na temelju kojih bi se mogle inkriminirati.	(16) Pravo osobe da ne inkriminira samu sebe i pravo na šutnju temeljni su vidovi pretpostavke nedužnosti. Osumnjičene ili optužene osobe ne smiju se ni na koji način prisiljavati da, kada se od njih traži da daju izjavu ili odgovore na pitanja, dostave dokaze ili dokumente ili da dostave informacije na temelju kojih bi se mogle inkriminirati.
Amandman  12 Prijedlog direktive Uvodna izjava 17.
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena (17) Svaka prisila izvršena nad osumnjičenom ili optuženom osobom radi davanja informacija trebala bi biti ograničena. Kako bi se utvrdilo da se prisilom nisu prekršila ta prava, treba uzeti u obzir sljedeće, u svjetlu svih okolnosti predmeta: prirodu i stupanj prisile u cilju dobivanja dokaza, teret javnog interesa u istraživanju i kažnjavanju predmetnog kaznenog djela, postojanje mjerodavnih jamstava u postupku te uporaba materijala. Međutim, stupanj prisile koji se vrši na osumnjičene ili optužene osobe kako bi ih se prisililo na davanje informacija o optužbama protiv njih ne bi trebalo uništavati samu bit prava osobe da ne inkriminira samu sebe te pravo na šutnju, čak niti iz razloga sigurnosti i javnog reda. Briše se.
Justification
The idea of compelling a suspect or an accused person to provide information is simply unacceptable, in particular if it is done for the purpose of assisting the prosecution.
Amandman  13 Prijedlog direktive Uvodna izjava 18.
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena (18) Pravo osobe da ne inkriminira samu sebe i da odbije suradnju ne bi se trebalo primjenjivati na uporabu u kaznenom postupku onih materijala koji se mogu dobiti od osumnjičene ili optužene osobe uporabom zakonite ovlasti, već onoga što postoji neovisno o volji osumnjičenih ili optuženih osoba kao materijal stečen na temelju naloga za pretres, materijal u odnosu na koji postoji pravna obveza zadržavanja i dostavljanja na zahtjev, uzorci daha, krvi i urina te tkiva u svrhe analize DNA. (18) Primjena metoda dobivanja dokaza kojima se u velikoj mjeri narušava osobna sloboda mora biti ograničena isključivo na slučajeve stvarne potrebe predviđene zakonom. Ako osumnjičena ili optužena osoba odbije dati pristanak, uporaba u kaznenom postupku onih materijala koji se mogu dobiti od osumnjičene ili optužene osobe uporabom zakonite ovlasti, no koji postoje neovisno o volji osumnjičenih ili optuženih osoba može se dopustiti po nalogu suda samo uz izričit pristanak tužiteljstva koji naknadno mora biti potvrđen u pisanom obliku. To bi se trebalo odnositi samo na materijal stečen na temelju naloga za pretres, materijal u odnosu na koji postoji pravna obveza zadržavanja i dostavljanja na zahtjev, te uzorke daha, krvi, urina i tkiva u svrhu analize DNK, uzimajući pritom u obzir da bi te metode mogle biti nezakonite u slučaju primjene nedopustivih invazivnih medicinskih praksi radi prikupljanja dokaza koji bi se mogli iskoristiti protiv osumnjičene ili optužene osobe.
(See Amendment to Article 6(2).)
Justification
For reasons of legal certainty – which is of key importance in criminal law –, non-extension of the principle of presumption of innocence to other potentially self-incriminating elements should apply only in clearly identified cases.
Amandman  14 Prijedlog direktive Uvodna izjava 19.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(19) Pravo na šutnju važan je vid pretpostavke nedužnosti. Trebalo bi služiti kao zaštita od samoinkriminiranja.	(19) Pravo na šutnju važan je vid pretpostavke nedužnosti. Trebalo bi služiti kao zaštita od samoinkriminiranja. Pravo na šutnju ne može se ni u kojem slučaju upotrijebiti protiv osumnjičene ili optužene osobe niti se može smatrati potvrdom optužnice.
Amandman  15 Prijedlog direktive Uvodna izjava 20.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(20) Pravo osobe da ne inkriminira samu sebe i da odbije suradnju te pravo na šutnju trebala bi se primjenjivati na pitanja koja su od ključne važnosti za kazneno djelo za čije je počinjenje netko osumnjičen ili optužen, a ne, primjerice, u vezi s pitanjima utvrđivanja identiteta osumnjičene ili optužene osobe.	(20) Pravo osobe da ne inkriminira samu sebe i da odbije suradnju te pravo na šutnju trebala bi se primjenjivati na pitanja koja su od ključne važnosti za kazneno djelo za čije je počinjenje netko osumnjičen ili optužen.
Amandman  16 Prijedlog direktive Uvodna izjava 22.
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena (22) Međutim, pravo optužene osobe da nazoči na suđenju nije apsolutno. U određenim se okolnostima, optužena osoba može, izrijekom ili prešutno, ali jasno odreći tog prava. (22) Međutim, pravo optužene osobe da nazoči na suđenju nije apsolutno. U određenim se okolnostima optužena osoba može izrijekom i jasno odreći tog prava.
Justification
A tacit waiver cannot be unequivocal by definition, as it is unspoken.
Amandman  17 Prijedlog direktive Uvodna izjava 26.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(26) Načelom učinkovitosti zakonodavstva EU-a zahtjeva se od država članica da uspostave prikladne i učinkovite pravne lijekove u slučaju povrede prava koja pojedinci imaju u skladu sa zakonodavstvom Unije. Učinkovit pravni lijek dostupan u slučaju povrede bilo kojeg od načela iz ove Direktive trebao bi imati, u što većoj mogućoj mjeri, učinak stavljanja osumnjičenih ili optuženih osoba u isti položaj u kojem bi se našli da nije došlo do povrede.	(26) Načelom učinkovitosti zakonodavstva EU-a zahtjeva se od država članica da uspostave prikladne i učinkovite pravne lijekove u slučaju povrede prava koja pojedinci imaju u skladu sa zakonodavstvom Unije. Pravni lijek trebao bi biti utjelovljen u nacionalno zakonodavstvo svake države članice te bi se po mogućnosti trebao provoditi na jedinstven način diljem Unije. Učinkovit pravni lijek dostupan u slučaju povrede bilo kojeg od načela iz ove Direktive trebao bi imati i primjeren mehanizam za naknadu štete i učinak stavljanja osumnjičenih ili optuženih osoba u isti položaj u kojem bi se našle da nije došlo do povrede kao što bi bio slučaj, po potrebi, nastavka suđenja od početne faze ili od faze u kojoj su pravila i prava određena ovom Direktivom povrijeđena.
Amandman  18 Prijedlog direktive Uvodna izjava 27.a (nova)
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	(27a) Stoga bi ranjivim osobama trebalo pružiti poseban stupanj zaštite u pogledu nekih od prava predviđenih ovom Direktivom te bi se trebala primjenjivati dodatna postupovna jamstva. Na djecu će se primjenjivati dodatna postupovna jamstva utvrđena u Direktivi o postupovnim jamstvima za djecu osumnjičenu ili optuženu u kaznenim postupcima.
Amandman  19 Prijedlog direktive Uvodna izjava 29.a (nova)
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena   (29a) Prenošenjem ove Direktive trebalo bi se doprinijeti stvaranju područja slobode, sigurnosti i pravde unutar Unije. Stoga se primjenom ove Direktive ne bi smjela u pitanje dovesti obveza tijela javnih vlasti da poštuju temeljna prava i pravna načela utjelovljena u članku 6. Ugovora o Europskoj uniji, uključujući prava osoba u kaznenom postupku.
(See Amendments to Article 12, title and subparagraph 1a (new).)
Justification
Effective enjoyment of fundamental rights is the ultimate guarantee of a sufficiently high level of protection of the rights and procedural safeguards afforded to suspects and accused persons within the EU. Fundamental rights must not be jeopardised by indiscriminate application of this directive.
Amandman  20 Prijedlog direktive Članak 1. – točka a
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(a) određene vidove prava na pretpostavku nedužnosti u kaznenim postupcima;	(a) određene vidove prava na pretpostavku nedužnosti u kaznenim postupcima kao što je pravo da javno tijelo osobu ne proglasi krivom prije donošenja konačne presude, osiguravajući pritom da teret dokazivanja bude na tužiteljstvu i da osnovana sumnja u krivnju koristi optuženoj osobi, pravo osobe da bude obaviještena o točkama optužnice te ostala povezana prava kao pravo osobe da ne inkriminira samu sebe, pravo da odbije suradnju, pravo na šutnju, pravo osobe da ne prizna krivnju, pravo da ne bude primorana svjedočiti sama protiv sebe, pravo na slobodu i pravo osobe da ne bude u istražnom pritvoru, sva su ta prava bit onoga što u skladu s člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda predstavlja pravedno suđenje.
Amandman  21 Prijedlog direktive Članak 2.
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena Ova se Direktiva primjenjuje na fizičke osobe osumnjičene ili optužene u kaznenom postupku do konačnog okončanja tog postupka. Ova se Direktiva primjenjuje na fizičke osobe osumnjičene ili optužene u svakoj fazi kaznenog postupka, neovisno o njihovoj nacionalnosti ili boravištu, čak i prije nego što ih vlasti države članice službenim dopisom ili na neki drugi način obavijeste o činjenici da su osumnjičene ili optužene za počinjenje kaznenog djela i do okončanja postupka, bilo konačnog od strane vlasti zaduženih za kaznenu istragu bilo izricanjem konačne neopozive presude o nedužnosti ili krivnji. Ova se Direktiva također primjenjuje na postupke koje pokrene Ured europskog javnog tužitelja iz članka 86. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Justification
This Amendment seeks to emphasise that the directive is not for the benefit of EU citizens alone and to clarify the scope of the proposal in the light of the future establishment of the European Public Prosecutor's Office.
Amandman  22 Prijedlog direktive Članak 3.
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena Države članice osiguravaju da osumnjičene ili optužene osobe budu smatrane nedužnima dok im se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom. Države članice osiguravaju da osumnjičene ili optužene osobe budu smatrane nedužnima dok im se konačnom presudom izrečenom u kaznenom postupku ne dokaže kaznena odgovornost u skladu sa zakonom tijekom javnog postupka u kojem su im bila zajamčena sva jamstva potrebna za njihovu obranu.
Amandman  23 Prijedlog direktive Članak 4. – stavak 1.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Države članice osiguravaju da se prije osude u izjavama za javnost i službenim odlukama javnih tijela ne upućuje na osumnjičene ili optužene osobe kao da su osuđene.	Države članice poduzimaju potrebne korake kako bi zajamčile da se prije konačne presude osobe koje obnašaju javnu dužnost, neovisno o tome je li riječ o pravosudnoj, upravnoj, političkoj ili drugoj dužnosti, uzdrže od djelovanja, upućivanja ili izjava koje bi osumnjičene ili optužene osobe prikazale krivima ili već optuženima.
Amandman  24 Prijedlog direktive Članak 4. – stavak 2.
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena Države članice osiguravaju da se poduzmu odgovarajuće mjere u slučaju povrede tog zahtjeva. Države članice jamče donošenje odgovarajućih mjera kao što su kazne i postupak dodjele odštete te njihovo uzimanje u obzir u slučaju povrede uvjeta utvrđenih ovim člankom te da osumnjičena ili optužena osoba čije je pravo na pretpostavku nedužnosti povrijeđeno ima pristup učinkovitom pravnom lijeku kao što bi po potrebi bilo ponovno suđenje. Države članice jamče da pretpostavka nedužnosti nije povrijeđena od strane tiska prikazivanjem osumnjičenih ili optuženih osoba kao već optuženih.
(See Amendment to Article 4(1).)
Amandman  25 Prijedlog direktive Članak 5. – stavak 1.
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena 1. Države članice osiguravaju da je težina dokazivanja u postupku utvrđivanja krivnje osumnjičenih ili optuženih osoba na tužitelju. Time se ne dovode u pitanje ovlasti suda pred kojim se vodi postupak da utvrdi činjenice po službenoj dužnosti. 1. Države članice osiguravaju da je težina dokazivanja u postupku utvrđivanja krivnje osumnjičenih ili optuženih osoba na tužitelju. Time se ne dovode u pitanje ovlasti suda pred kojim se vodi postupak da utvrdi činjenice po službenoj dužnosti i pravo obrane da iznese dokaze u skladu s nacionalnim pravilima u primjeni, uključujući mogućnost podnošenja dokaza ili provedbe istraga u svrhu obrane. . Države članice također jamče da svaka sumnja u krivnju ide u korist osumnjičene ili optužene osobe.
Amandman  26 Prijedlog direktive Članak 5. – stavak 2.
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena 2. Države članice osiguravaju da je svaka pretpostavka kojom se prebacuje teret dokazivanja na osumnjičene ili optužene osobe od dovoljne važnosti da se opravda odstupanje od tog načela i da se može pobiti. Briše se. Ta se pretpostavka može pobiti na način da obrana izvede dovoljno dokaza kojima se uzrokuje opravdana sumnja u krivnju osumnjičene ili optužene osobe.
(See Amendment to Recital 15.)
Justification
The reversal of the burden of proof in criminal proceedings is hard to accept, and this issue requires careful thought.
Amandman  27 Prijedlog direktive Članak 6. – stavak 1.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
1. Države članice osiguravaju da osumnjičene ili optužene osobe imaju pravo ne inkriminirati same sebe i odbiti suradnju u bilo kojem kaznenom postupku.	1. Države članice osiguravaju da osumnjičene ili optužene osobe imaju pravo ne inkriminirati same sebe u bilo kojem kaznenom postupku.
Amandman  28 Prijedlog direktive Članak 6. – stavak 2.
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena 2. Pravo utvrđeno u stavku 1. ne primjenjuje se na uporabu u kaznenom postupku materijala koji bi se mogao dobiti od osumnjičenih ili optuženih osoba uporabom zakonitih mjera prisile, ali koji postoji neovisno o volji osumnjičene ili optužene osobe. 2. Pravo utvrđeno u stavku 1. ne primjenjuje se na uporabu u kaznenom postupku sljedećeg dokaznog materijala pod uvjetom da je taj dokazni materijal dobiven od osumnjičenih ili optuženih osoba u skladu sa zakonom, bez uporabe neprihvaćenih invazivnih medicinskih postupaka:   (a) dokazni materijal pribavljen na temelju sudskog naloga;   (b) dokazni materijal za koji postoji pravna obveza zadržavanja i dostavljanja na zahtjev;   (c) uzorci daha, krvi, urina te tkiva u svrhe analize DNK .
(See Amendment to Recital 18.)
Justification
For reasons of legal certainty – which is crucial in criminal law –, non-extension of the principle of presumption of innocence to other potentially self-incriminating elements should apply only in clearly identified cases.
Amandman  29 Prijedlog direktive Članak 6. – stavak 3.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
3. Ostvarivanje prava osobe da ne inkriminira samu sebe ili prava odbijanja suradnje neće se koristiti protiv osumnjičene ili optužene osobe u kasnijoj fazi postupka i neće se smatrati potvrdom činjenica.	3. Ostvarivanje prava osobe da ne inkriminira samu sebe neće se koristiti protiv osumnjičene ili optužene osobe ni u jednoj fazi postupka i neće se smatrati potvrdom činjenica.
Amandman  30 Prijedlog direktive Članak 6. – stavak 4.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
4. Svi dokazi dobiveni povredom ovog članka nisu prihvatljivi, osim ako korištenje takvih dokaza ne dovodi u pitanje pravičnost postupka.	4. Svi dokazi dobiveni povredom ovog članka nisu prihvatljivi ni u jednoj fazi postupka i brišu se iz predmetnog spisa.
Justification
Unlawfully obtained evidence cannot be admissible in any form. Moreover, this evidence should not be retained in the case file because it could influence the judge, even though he or she might not be aware of the fact.
Amandman  31 Prijedlog direktive Članak 6. – stavak 4.a (novi)
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	4a. Kako bi se zadržala ispravna ravnoteža između načela pretpostavke nedužnosti i slobode tiska, države članice novinarima u svakom trenutku jamče pravo na zaštitu povjerljivosti njihovih izvora.
Amandman  32 Prijedlog direktive Članak 7. – stavak 1.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
1. Države članice osiguravaju da osumnjičene ili optužene osobe imaju pravo na šutnju dok ih ispituje policija ili druga tijela kaznenog progona ili pravosudna tijela u vezi s kaznenim djelom za čije su počinjenje osumnjičeni ili optuženi.	1. Države članice osiguravaju da tijekom kaznenog postupka osumnjičene ili optužene osobe imaju pravo na šutnju dok ih ispituje policija ili druga tijela kaznenog progona ili pravosudna tijela u vezi s kaznenim djelom za čije su počinjenje osumnjičeni ili optuženi.
Amandman  33 Prijedlog direktive Članak 7. – stavak 2.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
2. Države članice odmah obavješćuju osumnjičene ili optužene osobe o njihovu pravu na šutnju i objašnjavaju sadržaj tog prava i posljedice odricanja od tog prava ili pozivanja na to pravo.	2. Države članice odmah obavješćuju osumnjičene ili optužene osobe, preko nadležnih tijela i na njima razumljivom jeziku, o njihovu pravu na šutnju i objašnjavaju sadržaj tog prava i posljedice odricanja od tog prava ili pozivanja na to pravo.
Amandman  34 Prijedlog direktive Članak 7. – stavak 3.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
3. Ostvarivanje prava na šutnju neće se koristiti protiv osumnjičene ili optužene osobe u kasnijoj fazi postupka i neće se smatrati potvrdom činjenica.	3. Ostvarivanje prava na šutnju neće se koristiti protiv osumnjičene ili optužene osobe ni u jednoj fazi postupka i neće se smatrati potvrdom činjenica niti će se ni na koji način uzeti u obzir u svrhu utvrđivanja kaznene odgovornosti niti iskoristiti radi određivanja kazne, čak i implicitne.
Amandman  35 Prijedlog direktive Članak 7. – stavak 4.
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena 4. Svi dokazi dobiveni povredom ovog članka nisu prihvatljivi, osim ako korištenje takvih dokaza ne dovodi u pitanje pravičnost postupka. 4. Svi dokazi dobiveni povredom ovog članka nisu prihvatljivi.
Justification
The exception provided for in the proposal could go against the overall purpose of consolidating the principle of presumption of innocence and the rights linked thereto.
Amandman  36 Prijedlog direktive Članak 7. – stavak 4.a (novi)
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	4а. Države članice jamče da osumnjičene ili optužene osobe ne budu kazneno odgovorne za neistinita objašnjenja u nijednoj fazi kaznenog postupka.
Amandman  37 Prijedlog direktive Članak 8. – naslov
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena Pravo biti nazočan na suđenju Pravo biti nazočan na suđenju i donošenje odluka u odsutnosti
Justification
Since Article 8 of the proposal also relates to decisions handed down in absentia, its title should be amended accordingly.
Amandman  38 Prijedlog direktive Članak 8. – stavak 2.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
2. Države članice mogu predvidjeti mogućnost da sud pred kojim se vodi postupak može donijeti odluku o krivnji u odsutnosti osumnjičene ili optužene osobe, pod uvjetom da je osumnjičena ili optužena osoba:	2. Države članice mogu predvidjeti mogućnost da sud pred kojim se vodi postupak može donijeti odluku o kaznenoj odgovornosti u odsutnosti optužene osobe, pod uvjetom da je optužena osoba:
(a) pravovremeno:	(a) pravovremeno:
(i) osobno preuzela sudski poziv i tako je obaviještena o datumu i mjestu suđenja ili je drugim sredstvima primila službene informacije o datumu i mjestu suđenja na način na koji se može nedvosmisleno utvrditi da je svjesna datuma i mjesta suđenja;	(i) osobno preuzela sudski poziv i tako je dopisom obaviještena o datumu i mjestu svakog sudskog saslušanja u vezi sa suđenjem ili je drugim sredstvima primila službene informacije o datumu i mjestu svakog sudskog saslušanja u vezi s tim suđenjem na način na koji se može nedvosmisleno utvrditi da je svjesna činjenice da se protiv nje vodi sudski postupak;
i	i
ii) obaviještena da odluka može biti donesena čak i ako ta osoba nije nazočna na suđenju; ili	(ii) obaviještena da odluka može biti donesena čak i ako ta osoba nije nazočna na suđenju;
(b) svjesna o dogovorenom suđenju, dala mandat pravnom savjetniku, kojeg je imenovala dotična osoba ili država, da je brani na suđenju i taj ju je branitelj zaista branio na suđenju.	(b) svjesna o dogovorenom suđenju, dala mandat pravnom savjetniku, kojeg je imenovala dotična osoba ili država, da je brani na suđenju i taj ju je branitelj zaista branio na suđenju ili joj se, u slučaju da nije imenovan branitelj po njezinu izboru, dodjeljuje branitelj po službenoj dužnosti kako bi se u potpunosti zajamčilo da ima branitelja na suđenju.
	Države članice jamče da se odluke ne donose u odsutnosti ako, u propisno opravdanim slučajevima, osumnjičene ili optužene osobe imaju valjano opravdanje za nesudjelovanje u vlastitom postupku.
Amandman  39 Prijedlog direktive Članak 8. – stavak 3. – uvodni dio
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
3. Ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 2., država članica može izvršiti odluku iz tog stavka ako, nakon što joj je uručena odluka i nakon što je izrijekom obaviještena o pravu na ponovno suđenje, ili na žalbeni postupak, u kojem može sudjelovati i koji omogućuje novo utvrđivanje merituma predmeta, uključujući pregled novih dokaza, a što bi moglo dovesti do ukidanja izvorne odluke, osoba:	3. Država članica može izvršiti odluku o kaznenoj odgovornosti optužene osobe ako ta osoba, nakon što joj je uručena odluka i nakon što je izrijekom obaviještena o pravu na ponovno suđenje, ili na žalbeni postupak, u kojem može sudjelovati i koji omogućuje novo utvrđivanje merituma predmeta, uključujući pregled novih dokaza, a što bi moglo dovesti do ukidanja izvorne odluke:
Amandman  40 Prijedlog direktive Članak 8. – stavak 3. – točka b
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
(b) ne zatraži ponovno suđenje ili žalbeni postupak u razumnom roku.	(b) ne zatraži ponovno suđenje ili ne podnese žalbu u za to zakonski određenom vremenskom roku.
Justification
The appeal must be lodged within the time limit set by law, not within a ‘reasonable timeframe’.
Amandman  41 Prijedlog direktive Članak 8. – stavak 3.a (novi)
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena   3a. Pod uvjetom da se poštuju uvjeti iz ovog članka, države članice mogu se koristiti pojednostavljenim postupkom u kaznenim postupcima koji se odnose na lakši oblik kaznenog djela. Države članice Komisiju izvještavaju o iznimkama koje su u tom pogledu predviđene njihovim nacionalnim pravom.
Justification
Without prejudice to the principle of presumption of innocence, the duration and complexity of criminal proceedings should be proportionate to the seriousness of the offence. Steps should nonetheless be taken to ensure that simplified procedures are not used where this is unwarranted.
Amandman  42 Prijedlog direktive Članak 8. – stavak 3.b (novi)
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena   3b. „Lakši oblik kaznenog djela” u smislu stavka 3.a znači kazneno djelo u nacionalnom pravu za koje može biti izrečena kazna koja je blaža od zatvorske, u skladu s nacionalnim pravom države članice u kojoj se odvija kazneni postupak.
Amandman  43 Prijedlog direktive Članak 9.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Države članice osiguravaju da ako osumnjičene ili optužene osobe nisu bile nazočne na suđenju iz članka 8. stavka 1. i nisu ispunjeni uvjeti iz članka 8. stavaka 2. i 3., dotične osobe imaju pravo na novo suđenje na kojem imaju pravo sudjelovati i koji omogućuje novo utvrđivanje merituma predmeta, uključujući izvođenje novih dokaza, što bi moglo dovesti do ukidanja izvorne odluke.	Države članice osiguravaju da ako osumnjičene ili optužene osobe nisu bile nazočne na suđenju iz članka 8. stavka 1. i nisu ispunjeni uvjeti iz članka 8. stavaka 2. i 3., dotične osobe imaju pravo na novo suđenje, ili na žalbu, na kojem imaju pravo sudjelovati i kojim će biti omogućeno novo utvrđivanje merituma predmeta, uključujući izvođenje novih dokaza, što bi moglo dovesti do ukidanja izvorne odluke. Novo suđenje odvija se u skladu s pretpostavkom nedužnosti do izricanja konačne neopozive presude.
	Države članice jamče pravo na preispitivanje odluke kojom se utvrđuje kaznena odgovornost optužene osobe u slučaju u kojem se pojave novi dokazi na temelju kojih bi odluka bila povoljnija za optuženu osobu ili u slučaju da se dokaže da je presuda rezultat sudske pogreške.
Amandman  44 Prijedlog direktive Članak 10. – stavak 2.
Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
2. Pravni lijek ima, u mjeri u kojoj je to moguće, učinak stavljanja osumnjičenih ili optuženih osoba u isti položaj u kojem bi bile da nije došlo do povrede, u cilju očuvanja prava na pošteno suđenje i prava na obranu.	2. Pravni lijek sadrži i primjeren mehanizam za naknadu štete i učinak stavljanja osumnjičenih ili optuženih osoba u isti položaj u kojem bi bile da nije došlo do povrede, u cilju očuvanja prava na pravično suđenje i prava na obranu.
	Države članice jamče da osumnjičene ili optužene osobe u cilju zadržavanja prava na pravedno suđenje te čija su prava u skladu s ovom Direktivom povrijeđena imaju pravo na pravni lijek koji se može odnositi na:
	(a) po potrebi, nastavak i vraćanje kaznenog postupka u početnu fazu u skladu s minimalnim pravilima i svim pravima iz ove Direktive: pravom da osobu javno tijelo ne proglasi krivom prije donošenja konačne neopozive presude, činjenicom da je teret dokazivanja na tužiteljstvu i da osnovana sumnja u krivnju treba koristiti optuženoj osobi, pravom osobe da ne inkriminira samu sebe, pravom da ne surađuje, pravom na šutnju i pravom da bude nazočna na svom suđenju;
	(b) nastavak i vraćanje postupka u fazu u kojoj su povrijeđena pravila i prava iz ove Direktive.
	U skladu s pristupom „korak po korak” intervencije prava Unije u slučaju kaznenog postupka koji vodi Ured europskog javnog tužitelja buduće inicijative u ovom području kasnije se također mogu razmatrati, ovisno o razvoju nacionalnog zakonodavstva i sudske prakse, koji u nekim državama članicama mogu biti restriktivniji nego minimalna pravila utvrđena ovom Direktivom.
Amandman  45 Prijedlog direktive Članak 12. – naslov
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena Odredba o neregresiji Razina zaštite
(See Amendments to Recital 29a and Article 12, subparagraph 1a (new).)
Justification
Given that the title of this article sounds rather obscure and does not reflect the content of the provision, it has been amended in line with the title of Article 53 of the Charter of Fundamental Rights of the European Union, which introduces a similar principle.
Amandman  46 Prijedlog direktive Članak 12. – stavak 1.a (novi)
Tekst koji je predložila Komisija Izmjena   Primjenom ove Direktive ne bi se smjela u pitanje dovesti obveza poštovanja temeljnih prava i pravnih načela utjelovljenih u članku 6. Ugovora o Europskoj uniji, uključujući prava osoba u kaznenom postupku. Stoga sve nacionalne, regionalne ili međunarodne obveze javnih vlasti u tom pogledu ostaju neizmijenjene.
Justification
Effective enjoyment of fundamental rights is the ultimate guarantee of a sufficiently high level of protection of the rights and procedural safeguards afforded to suspects and accused persons within the EU. Fundamental rights must not be jeopardised by indiscriminate application of this directive.

POSTUPAK

Naslov	Jačanje određenih aspekata pretpostavke nedužnosti i prava na prisustvovanje sudskim raspravama u kaznenim postupcima
Referentni dokumenti	COM(2013)0821 – C7-0427/2013 – 2013/0407(COD)
Nadležni odbor Datum objave na plenarnoj sjednici	LIBE 13.1.2014
Odbori koji su dali mišljenje Datum objave na plenarnoj sjednici	JURI 13.1.2014
Izvjestitelj(ica) za mišljenje Datum imenovanja	Pascal Durand 3.9.2014
Razmatranje u odboru	20.1.2015	9.3.2015
Datum usvajanja	24.3.2015
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	23 2 0
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Joëlle Bergeron, Marie-Christine Boutonnet, Jean-Marie Cavada, Kostas Chrysogonos, Therese Comodini Cachia, Mady Delvaux, Andrzej Duda, Rosa Estaràs Ferragut, Laura Ferrara, Enrico Gasbarra, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Mary Honeyball, Dietmar Köster, Gilles Lebreton, António Marinho e Pinto, Jiří Maštálka, Emil Radev, Julia Reda, Evelyn Regner, Pavel Svoboda, Axel Voss, Tadeusz Zwiefka
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Daniel Buda, Pascal Durand, Angel Dzhambazki, Jytte Guteland, Heidi Hautala, Victor Negrescu

POSTUPAK

Naslov	Jačanje određenih aspekata pretpostavke nedužnosti i prava na prisustvovanje sudskim raspravama u kaznenim postupcima
Referentni dokumenti	COM(2013)0821 – C7-0427/2013 – 2013/0407(COD)
Datum podnošenja EP-u	27.11.2013
Nadležni odbor        Datum objave na plenarnoj sjednici	LIBE 13.1.2014
Odbori čije se mišljenje traži        Datum objave na plenarnoj sjednici	JURI 13.1.2014
Izvjestitelji        Datum imenovanja	Nathalie Griesbeck 22.7.2014
Razmatranje u odboru	16.10.2014	5.2.2015	5.3.2015	31.3.2015
Datum usvajanja	31.3.2015
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	48 8 0
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Jan Philipp Albrecht, Heinz K. Becker, Michał Boni, Caterina Chinnici, Rachida Dati, Agustín Díaz de Mera García Consuegra, Frank Engel, Cornelia Ernst, Tanja Fajon, Laura Ferrara, Monika Flašíková Beňová, Kinga Gál, Ana Gomes, Nathalie Griesbeck, Sylvie Guillaume, Jussi Halla-aho, Monika Hohlmeier, Filiz Hyusmenova, Sophia in ‘t Veld, Iliana Iotova, Eva Joly, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Barbara Kudrycka, Kashetu Kyenge, Marju Lauristin, Juan Fernando López Aguilar, Vicky Maeijer, Roberta Metsola, Louis Michel, Claude Moraes, Péter Niedermüller, Judith Sargentini, Birgit Sippel, Branislav Škripek, Helga Stevens, Traian Ungureanu, Marie-Christine Vergiat, Udo Voigt, Josef Weidenholzer, Cecilia Wikström, Kristina Winberg, Tomáš Zdechovský
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Laura Agea, Carlos Coelho, Pál Csáky, Dennis de Jong, Edouard Ferrand, Marek Jurek, Jean Lambert, Luigi Morgano, Artis Pabriks, Barbara Spinelli, Kazimierz Michał Ujazdowski, Axel Voss
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.	Dario Tamburrano, Janusz Wojciechowski
Datum podnošenja	21.4.2015