Postupak : 2014/2245(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0173/2015

Podneseni tekstovi :

A8-0173/2015

Rasprave :

PV 08/09/2015 - 11
CRE 08/09/2015 - 11

Glasovanja :

PV 09/09/2015 - 8.12
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0308

IZVJEŠĆE     
PDF 427kWORD 319k
27.5.2015
PE 546.892v02-00 A8-0173/2015

o ulaganju u radna mjesta i rast: promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji

(2014/2245(INI))

Odbor za regionalni razvoj

Izvjestitelj za mišljenje: Tamás Deutsch

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 EXPLANATORY STATEMENT
 MIŠLJENJE oDBORA ZA PRORAČUNE
 MIŠLJENJE oDBORA ZA ZAPOŠLJAVANJE I SOCIJALNA PITANJA
 MIŠLJENJE ODBORA ZA INDUSTRIJU, ISTRAŽIVANJE I ENERGETIKU
 MIŠLJENJE oDBORA ZA KULTURU I OBRAZOVANJE
 MIŠLJENJE oDBORA ZA PRAVA ŽENA I JEDNAKOST SPOLOVA
 REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o ulaganju u radna mjesta i rast: promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji

(2014/2245(INI))

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir šesto izvješće Komisije o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji naslovljeno „Ulaganje u radna mjesta i rast: promicanje razvoja i dobrog upravljanja u regijama i gradovima EU-a” od 23. srpnja 2014. (dalje u tekstu: „Šesto izvješće o koheziji”),

–       uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 4., članak 162., članke 174. do 178. i članak 349.,

–       uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (dalje u tekstu „Uredba o zajedničkim odredbama”)(1),

–       uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju ulaganja za rast i radna mjesta te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006(2),

–       uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006(3),

–       uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju europske teritorijalne suradnje(4),

–       uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1302/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) u vezi s pojašnjenjem, pojednostavljenjem i poboljšanjem osnivanja i funkcioniranja takvih grupacija(5),

–       uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1084/2006(6),

–       uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. ‒ 2020.(7),

–       uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(8),

–       uzimajući u obzir „Teritorijalni program Europske unije 2020.: ususret uključivoj, pametnoj i održivoj Europi raznolikih regija”, usvojen na neformalnom sastanku ministara nadležnih za prostorno planiranje i teritorijalni razvoj od 19. svibnja 2011. u Gödöllőu, Mađarska,

–       uzimajući u obzir osmo izvješće Komisije od 26. lipnja 2013. o napretku na području gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije naslovljeno „Regionalna i urbana dimenzija krize”,

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o pametnoj specijalizaciji: umrežavanje centara izvrsnosti za učinkovitu kohezijsku politiku(9),

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o spremnosti država članica EU-a za učinkovit i pravovremen početak novog programskog razdoblja kohezijske politike(10),

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2014. o sedmom i osmom izvješću Europske komisije o napretku na području kohezijske politike EU-a i strateškom izvješću iz 2013. o provedbi programa za razdoblje 2007. – 2013.(11),

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2014. o optimizaciji razvoja potencijala najudaljenijih regija stvaranjem sinergije između strukturnih fondova i drugih programa Europske unije(12),

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenoga 2014. o kašnjenju početka provedbe kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020.(13),

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 19. listopada 2011. naslovljenu „Okvir za sljedeću generaciju inovativnih financijskih instrumenata – platforme EU-a za vlasnički kapital i dugove” (COM(2011)0662),

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. studenog 2014. naslovljenu „Plan ulaganja za Europu” (COM(2014)0903),

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. siječnja 2015. naslovljenu „Najbolja uporaba fleksibilnosti u okviru postojećih pravila Pakta o stabilnosti i rastu” (COM(2015)0012),

–       uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda naslovljeno „Financijski instrumenti za malo i srednje poduzetništvo sufinancirani sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj” (Tematsko izvješće br. 2/2012),

–       uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Šestom izvješću o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji: ulaganje u radna mjesta i rast, koje je usvojilo Vijeće za opće poslove (koheziju) 19. studenoga 2014.,

–       uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 3. prosinca 2014. o Šestom izvješću o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji(14),

–       uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 21. siječnja 2015. o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija – Šesto izvješće o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji: ulaganje u radna mjesta i rast(15),

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 9. ožujka 2015. o pregledu stanja u području pravosuđa u EU-u za 2015. (COM(2015)0116),

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. siječnja 2015. naslovljenu „Nacrt izmjene proračuna br. 2 za opći proračun 2015.” (COM(2015)0016),

–       uzimajući u obzir Godišnje izvješće za 2013. o zaštiti financijskih interesa EU-a – borba protiv prijevara,

–       uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–       uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za proračune, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za industriju, istraživanje i energiju, Odbora za kulturu i obrazovanje te Odbora za prava žena i ravnopravnost spolova (A8-0173/2015),

A.     budući da je neosporna odlučujuća uloga kohezijske politike EU-a u smanjenju regionalnih razlika, promicanju gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije među regijama država članica i podupiranju stvaranja radnih mjesta; budući da kohezijska politika predstavlja glavnu politiku ulaganja u realno gospodarstvo na razini EU-a i provjereno je sredstvo za rast i zapošljavanje u EU-u s proračunom većim od 350 milijardi EUR do 2020.; budući da se kohezijska politika tijekom krize pokazuje kao ključan instrument za održavanje razine ulaganja u različitim državama članicama; budući da je u nekim državama članicama kohezijska politika glavni izvor javnih ulaganja; budući da je konkretna i vidljiva priroda rezultata kohezijske politike potvrđena mnogim različitim metodama ocjenjivanja;

B.     budući da najnoviji podaci za 2013. svjedoče o dugotrajnoj nezaposlenosti u Uniji, koja bilježi povijesno visoku razinu od 5,1 % radne snage; budući da dugotrajna nezaposlenost ima snažne posljedice za pojedince tijekom njihova života i može postati strukturna, osobito u rubnim regijama;

C.     budući da je nedavno zabilježen realan pad javnih ulaganja u Uniji od 15 % i budući da se u mnogim regijama, posebno onima s demografskim izazovima, nije uspjelo na odgovarajući način doprinijeti ostvarenju ciljeva iz strategije Europa 2020., posebno glavnog cilja postizanja 75-postotne zaposlenosti do 2020., cilja smanjenja broja siromašnih ljudi za 20 milijuna te cilja suzbijanja ranog napuštanja školovanja;

D.     budući da je opravdano da su se ciljevi kohezijske politike s vremenom razvili kao odgovor na nove izazove i prijetnje s kojima se EU suočava i da je sama politika postala povezanija sa sveobuhvatnim programom politike EU-a; budući da ipak treba ojačati izvornu ulogu kohezijske politike: jačanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u svim regijama EU-a, a posebice u slabije razvijenim regijama i u regijama u najnepovoljnijem položaju; budući da kohezijsku politiku ne bi trebalo smatrati pukim instrumentom za ostvarivanje ciljeva strategije Europa 2020. i ostalih strategija razvoja EU-a, nego i investicijskom politikom u tim područjima;

E.     budući da je prema Šestom izvješću o koheziji gospodarska kriza imala negativan učinak na dugoročne trendove smanjenja regionalnih razlika te su na početku novoga programskog razdoblja razne vrste razlika među regijama i dalje velike usprkos određenim pozitivnim tendencijama;

F.     budući da su kroz tematsku koncentraciju sredstva kohezijske politike usmjerena prema ograničenom broju strateških ciljeva s potencijalom unapređenja rasta, otvaranja novih radnih mjesta, socijalnog uključivanja, ekološkim potencijalom te potencijalom u vezi s klimatskim promjenama;

G.     budući da se visoke stope rasta i regionalna gospodarska konvergencija ne mogu postići bez dobrog upravljanja, s obzirom na potrebu za djelotvornijim uključivanjem svih partnera na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, u skladu s načelom višerazinske vlasti i uključujući socijalne partnere i organizacije civilnog društva;

H.     budući da su sporazumi o partnerstvu i operativni programi strateška sredstva za usmjeravanje ulaganja u države članice i regije, predviđena člancima 14., 16. i 29. Uredbe o zajedničkim odredbama s vremenskim rasporedom za njihovo podnošenje i usvajanje prema kojem je sporazume o partnerstvu trebalo usvojiti najkasnije do kraja kolovoza 2014., a operativne programe do kraja siječnja 2015.;

I.      budući da je neformalno Vijeće koje se 2011. sastalo u Gödöllőu, Mađarska, od predsjedništava Vijeća za 2015. i 2016. zatražilo da ocijene i razmotre treba li revidirati Teritorijalni program EU-a 2020., uzimajući u obzir njegovu provedbu u praksi, i da zatim na kraju provedu takvu reviziju;

J.      budući da države članice prema članku 175. UFEU-a vode svoje gospodarske politike i koordiniraju ih tako da postižu ciljeve cjelokupnoga skladnog razvoja i jačanja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije te budući da novi Plan ulaganja za Europu također pridonosi tim ciljevima;

Postignuća i izazovi kohezijske politike u kontekstu gospodarske i financijske krize (programsko razdoblje 2007. – 2013.)

1.      naglašava da je kohezijska politika glavni instrument Europske unije čiji su ciljevi smanjenje gospodarskih, socijalnih i teritorijalnih razlika diljem europskih regija, unapređivanje njihove konkurentnosti, borba protiv klimatskih promjena i energetska neovisnost, uz istodobno pridonošenje postizanju ciljeva strategije Europa 2020.; naglašava da su ulaganja u okviru kohezijske politike u znatnoj mjeri ublažila negativne učinke gospodarske i financijske krize i omogućila stabilnost u regijama osiguravajući tok financiranja nakon što su se nacionalna i regionalna javna i privatna ulaganja znatno smanjila, iako je sufinanciranje tih ulaganja bilo teško nekim državama članicama i regijama; naglašava da je financiranje u okviru kohezijske politike bilo jednako 21 % javnih ulaganja u cijelom EU-u, i 57 % javnih ulaganja u svim zemljama obuhvaćenima kohezijskom politikom;

2.      ističe da je kohezijska politika dokazala svoju mogućnost brzog reagiranja s pomoću fleksibilnih mjera u cilju rješavanja investicijskog jaza u državama članicama i regijama, poput smanjenja nacionalnog sufinanciranja i osiguranja dodatnih plaćanja unaprijed, kao i preusmjeravanja 13 % ukupnih sredstava financiranja (45 milijardi EUR) prema podupiranju gospodarske djelatnosti i zapošljavanja s izravnim učincima; stoga smatra da je ključno izvršiti značajan dubinski srednjoročni pregled ciljeva i razina financiranja u skladu sa svim događajima koji utječu na socijalno i gospodarsko stanje država članica ili nekih od njihovih regija;

3.      ističe da Ugovor o Europskoj uniji sadrži cilj o promicanju gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije te solidarnosti među državama članicama (članak 3. UEU-a);

4.      pozdravlja najnoviju reformu kohezijske politike čiji je cilj rješavanje tih izazova i koja se temelji na koherentnom strateškom okviru za razdoblje 2014. – 2020. s jasnim ciljevima i poticajima za sve operativne programe; poziva sve sudionike, posebice glavna tijela koja su dio toga, da zajamče djelotvornost i učinkovitost provedbe novog zakonodavnog okvira za kohezijsku politiku čvrstim usmjeravanjem na postizanje bolje uspješnosti i rezultata; poziva sve uključene strane na uspostavu mehanizama višerazinskog upravljanja i koordinacije koji pravilno funkcioniraju kako bi se zajamčila dosljednost među programima, pružila potpora strategiji Europa 2020. i preporukama za pojedine države;

5.      naglašava da je stabilno fiskalno i gospodarsko okruženje, kao i učinkovito regulatorno, administrativno i institucionalno okruženje, ključno za djelotvornost kohezijske politike, no ono ne smije ugrožavati postizanje njezinih ciljeva; u tom smislu podsjeća na to da bi obustava plaćanja iz članka 23. Uredbe o zajedničkim odredbama mogla dovesti u pitanje sposobnost nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela da na djelotvoran način planiraju i provode europske strukturne i investicijske fondove za razdoblje 2014. – 2020.; naglašava da politika mora biti pomno usklađena sa sektorskim politikama kako bi se ostvarili ciljevi kohezijske politike i strategije Europa 2020., a moraju se postići sinergije s ostalim programima ulaganja na razini EU-a; međutim, podsjeća na to da u skladu s člankom 175. UFEU-a sve gospodarske politike nastoje ostvariti ciljeve gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije;

6.      naglašava da je jačanje administrativnog kapaciteta za programiranje, provedbu i ocjenjivanje u državama članicama ključno za pravodobnu i uspješnu provedbu kohezijske politike;

7.      ističe da, iako je kohezijska politika ublažila utjecaj krize, regionalne razlike i dalje su visoke te da cilj kohezijske politike smanjenja gospodarskih, socijalnih i teritorijalnih razlika pružanjem posebne potpore slabije razvijenim regijama još nije svugdje postignut;

8.      ističe da su, unatoč krizi i činjenici da je na lokalne financije stavljen velik pritisak, lokalne i regionalne vlasti i dalje morale odgovarati na zahtjeve građana za pristupačnije javne usluge veće kvalitete;

9.      naglašava važnost reindustrijalizacije EU-a kako bi se zajamčilo da do 2020. industrijska proizvodnja čini najmanje 20 % BDP-a država članica; stoga podsjeća na važnost proaktivnog podržavanja i jačanja načela konkurentnosti, održivosti i regulatorne pouzdanosti u cilju promicanja otvaranja radnih mjesta i rasta u Europi;

Problemi povezani s provedbom i plaćanjem

10.    izražava svoju ozbiljnu zabrinutost zbog osjetnog strukturnog kašnjenja u pokretanju programskih razdoblja kohezijske politike, do čega je došlo zbog kašnjenja u usvajanju operativnih programa, uključujući kroz postupak prijenosa sredstava; napominje da bi takvo kašnjenje moglo staviti veći pritisak na plaćanja, posebice u 2017. i 2018. godini, te stoga povećati zabrinutost zbog nepoželjnih zaostataka u plaćanjima koji su dosegnuli otprilike 25 milijardi EUR za programsko razdoblje 2007. – 2013.; napominje da, iako je u širem kontekstu stanje u području obuhvaćenom kohezijskom politikom bolje nego u ruralnom razvoju i ribarstvu, ta zabrinutost i dalje postoji jer se u nekoliko država članica znatan broj programa tek treba usvojiti; naglašava da ta kašnjenja mogu umanjiti vjerodostojnost proračuna EU-a i kohezijske politike, njezinu djelotvornost i održivost, dovodeći u pitanje sposobnost nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela da dovrše provedbu za razdoblje 2007. – 2013. te da na djelotvoran način planiraju i provode europske strukturne i investicijske fondove za razdoblje 2014. – 2020.; pozdravlja nedavne napore država članica i Komisije u tom pogledu, međutim, poziva Komisiju da učini sve da zajamči usvajanje svih preostalih operativnih programa bez daljnje odgode budući da Parlament još nije usvojio reviziju višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) koja je potrebna kako bi se iskoristila nedodijeljena sredstva za 2014., kao ni prateći nacrt izmjene proračuna;

11.    podsjeća na to da se pitanje stalnih zaostataka u plaćanjima tiče kohezijske politike više nego bilo kojeg drugog područja politike EU-a s 24,8 milijardi EUR neplaćenih računa na kraju 2014. za programe Europskog socijalnog fonda (ESF), Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) i Kohezijskog fonda za razdoblje 2007. – 2013., što je povećanje od 5,6 % u usporedbi s 2013.; potiče Komisiju na to da se koristi svim raspoloživim sredstvima kako bi pokrila te nepodmirene račune; ističe da ta situacija ponajprije pogađa najmanje i najosjetljivije korisnike sredstava kohezijske politike kao što su mala i srednja poduzeća, nevladine organizacije i udruge, i to zbog njihove ograničene sposobnosti pretfinanciranja izdataka;

12.    pozdravlja činjenicu da su Vijeće, Komisija i Parlament postigli sporazum o smanjenju razine neplaćenih računa na kraju godine, posebno u području kohezijske politike, na strukturnu razinu tijekom aktualnog višegodišnjeg financijskog okvira, kao što je utvrđeno u zajedničkoj izjavi priloženoj sporazumu o proračunu za 2015., i prima na znanje „Elemente Komisije za plan plaćanja radi vraćanja proračuna EU-a na održiv put”, koje je Parlament primio 23. ožujka 2015.; podsjeća Komisiju na njezinu obvezu što bržeg predstavljanja plana plaćanja, a u svakom slučaju, prije predstavljanja nacrta proračuna za 2016.; nadalje, podsjeća sve institucije na njihovu obvezu da prihvate taj plan i počnu s njegovom provedbom od 2015. do revizije sadašnjeg VFO-a sredinom razdoblja;

13.    ističe činjenicu da se predloženom revizijom gornjih granica VFO-a(16) kojom se 11,2 milijarde EUR u odobrenim sredstvima prenosi za ukupan naslov 1.b u skladu s člankom 19. stavkom 2. Uredbe o VFO-u i prijenosom(17) 8,5 milijardi EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza u skladu s člankom 13. stavkom 2. točkom (a) Financijske uredbe iz 2014. u 2015. izbjegava ukidanje tih odobrenih sredstava u naslovu 1.b, no da se ni u jednom slučaju nije ozbiljno započelo s rješavanjem temeljnog problema kašnjenja u programiranju te da se nije promijenila činjenica da kronično zakašnjela provedba i sustavno zakašnjela plaćanja mogu izazvati znatne probleme konačnim korisnicima;

14.    naglašava da su prethodno navedeni zaostaci pod naslovom 1.b proračuna EU-a zapravo najvažniji izravan čimbenik koji ugrožava provedbu kohezijske politike u odnosu na prethodno programsko razdoblje i, potencijalno, na sadašnje programsko razdoblje 2014. – 2020.; ponavlja da sudionici kohezijske politike na terenu uvelike osjećaju utjecaj navedenih zaostataka, ponekad u ekstremnoj mjeri; stoga poziva Komisiju da razradi plan kojim se predviđa poseban vremenski raspored za konkretne, postupne mjere politike, poduprte izdvojenim proračunskim sredstvima, kako bi se zaostaci smanjili, a zatim uklonili; nada se da će Vijeće konačno shvatiti ozbiljnost i neodrživost situacije te da će biti spremno aktivno doprinijeti pronalasku stabilnog rješenja problema; uvjeren je da bi prvi cilj tih mjera trebalo biti osjetno smanjenje zaostataka u 2015.;

15.    naglašava da je od presudne važnosti početi provedbu operativnih programa čim budu usvojeni kako bi se povećali rezultati ulaganja, potaknulo stvaranje radnih mjesta, omogućio rast produktivnosti i pridonijelo klimatskim i energetskim ciljevima Unije, te da Komisija i države članice trebaju uložiti maksimalne napore da ubrzaju njihovo usvajanje, ne dovodeći u pitanje njihovu kvalitetu; zahtijeva da Komisija, zadržavajući fokus na nastavku borbe protiv prijevara, izvrši analizu svih mogućih načina pojednostavnjenja svojih internih postupaka kako bi ubrzala postupke koji se temelje na dva programa predviđena za usvajanje operativnih programa radi izbjegavanja dodatnih kašnjenja početka provedbe;

16.    s obzirom na navedeno, poziva Komisiju da: Parlamentu predstavi mjere koje namjerava poduzeti kako bi se, što je prije moguće, olakšala provedba operativnih programa, posebice radi izbjegavanja opoziva sredstava 2017. godine, kao i vremenski raspored koji je za to predviđen; da objasni utjecaj kašnjenja u plaćanjima na početak provedbe novih operativnih programa; te da predloži rješenja kako bi se što je više moguće ograničila šteta; nadalje traži da Komisija, u kontekstu izvještavanja o ishodu pregovora kako je utvrđeno člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama, izvrši analizu mogućeg utjecaja zakašnjelog početka provedbe kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020. na rast i radna mjesta te da na temelju dobivenih saznanja donese preporuke;

17.    smatra da se višegodišnjim financijskim okvirom za razdoblje 2014. – 2020., koji proizlazi iz predložene Komisijine izmjene Uredbe o višegodišnjem financijskom okviru kojom se u 2015. prenose sredstva koja nisu dodijeljena 2014. godine, znatno povećava opasnost od opoziva 2018. godine u pogledu programa koji nisu usvojeni 2014. te stoga ne potiče na potpuno iskorištavanje sredstava EU-a ili djelotvorne potpore za ulaganja EU-a u rast i radna mjesta; poziva Komisiju da prilikom izrade strateškog izvješća za 2017., predviđenog člankom 53. Uredbe o zajedničkim odredbama, dovoljno unaprijed predloži odgovarajuće zakonodavne i druge mjere radi izbjegavanja opasnosti od opoziva;

18.    zabrinut je zbog slabe apsorpcije sredstava u programskom razdoblju 2007. – 2013. u određenim državama članicama te upozorava da se treba suočiti s temeljnim razlozima kako bi se izbjeglo ponavljanje istih problema u sljedećem razdoblju; naglašava da je administrativni kapacitet ključan za djelotvornu i učinkovitu provedbu kohezijske politike; naglašava da nestabilnost u javnoj službi, zajedno sa slabom koordinacijom politike, može ugroziti uspješnu provedbu ESIF-a i biti prijetnja cjelokupnom djelotvornom upravljanju politikom;

19.    predlaže mogućnost da se za pripremu sljedećega programskog razdoblja regulatorne odredbe u vezi s programiranjem uvedu odvojeno i prije proračunskih prijedloga, čime bi se odvojile rasprave o sadržaju i novcu, a ostavilo dovoljno vremena za temeljite pripreme programa; podsjeća da, iako su regulatorne odredbe vrlo opsežne, to ne daje državama članicama i regijama potpunu sigurnost te to može biti uzrok različitih tumačenja; napominje da još uvijek ima prostora za pojednostavljenje regulatornih odredbi;

20.    poziva Komisiju da pažljivo razmotri primjenu financijskih ispravaka ili obustave plaćanja uzimajući u obzir moguće posljedice za rast i radna mjesta;

Kohezijska politika kao temelj pametnih, održivih i uključivih ulaganja za razdoblje 2014. – 2020.

21.    ponavlja da je izvorna funkcija kohezijske politike promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije i smanjenje regionalnih razlika pružanjem posebne potpore slabije razvijenim regijama; naglašava da politika po svojoj prirodi i izvornom ustroju, kako je predviđeno Ugovorom, sama po sebi pridonosi ciljevima Unije, posebno ciljevima pametnog, održivog i uključivog rasta strategije Europa 2020., kao i temeljnom cilju Ugovora za jačanje teritorijalne kohezije;

22.    pozdravlja novi Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) i njegov mogući učinak financijske poluge; naglašava da glavni cilj EFSU-a treba biti jamčenje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije te stoga treba biti od koristi za sve regije EU-a; naglašava potrebu da se zajamči dodana vrijednost sredstava EFSU-a, a time i komplementarnost i sinergija između tog fonda i Europskih strukturnih i investicijskih fondova, čuvajući te fondove financijski neovisnima jedne o drugima te jednako tako savjetuje predmetnim stranama da uzmu u obzir iskustva stečena u provedbi Europskog plana za gospodarski oporavak 2008., posebno u vezi s pametnim ulaganjima;

23.    poziva Komisiju i države članice da zajamče pojačanu koordinaciju i ujednačenost svih politika ulaganja i razvojnih politika na razini EU-a, posebno kohezijske politike, kao i koordinaciju i ujednačenost među europskim strukturnim i investicijskim fondovima, drugim fondovima EU-a te nacionalnih i regionalnih instrumenata za financiranje kako bi se zajamčila komplementarnost i pojačana sinergija, izbjeglo preklapanje i udvostručavanje potpore, te da zajamče visoku europsku dodanu vrijednost sredstava EU-a; poziva Komisiju da u sljedećim izvješćima o koheziji izvješćuje o sinergijama; predlaže da se provedba ovog novog plana ulaganja na razini EU-a temelji na iskustvima stečenima u pogledu triju zajedničkih inicijativa JEREMIE, JESSICA i JASMINE, zahvaljujući kojima je omogućeno povećanje strukturnih fondova s 1,2 milijarde EUR u razdoblju 2000. – 2006. na 8,4 milijarde EUR u razdoblju 2007. – 2012.; poziva na široku i detaljnu analizu u savjetovanju s Europskom investicijskom bankom (EIB) i Europskim investicijskim fondom (EIF);

24.    naglašava da se zakonodavstvom o kohezijskoj politici predviđa proširena uporaba financijskih instrumenata kako bi se udvostručio njihov doprinos na otprilike 25 – 30 milijardi EUR u razdoblju 2014. – 2020., proširenjem njihova tematskog područja primjene i jamčenjem veće fleksibilnosti državama članicama i regijama; naglašava ulogu financijskih instrumenata u mobiliziranju dodatnih javnih ili privatnih sufinanciranja radi suočavanja s tržišnim nedostacima u skladu sa strategijom Europa 2020. i prioritetima kohezijske politike; posebno podržava inicijativu malih i srednjih poduzeća za podjelu rizika i poziva Komisiju da uloži sve napore kako bi financijski instrumenti bili jednostavni za uporabu i privlačni državama članicama i regijama, jamčeći time samostalno udvostručavanje njihovih doprinosa financijskim instrumentima i dobru uspostavu vlasništva dionika tog cilja; naglašava potrebu za jamčenjem transparentnosti, odgovornosti i nadzora za financijske instrumente koji obuhvaćaju novac EU-a;

25.    međutim, upozorava da EFSU ne bi trebao narušiti stratešku dosljednost i dugoročnu perspektivu programiranja kohezijske politike; naglašava da bi preusmjeravanje strukturnih fondova bilo kontraproduktivno te se stoga ne može prihvatiti jer bi ugrozilo njihovu djelotvornost i razvoj regija; ističe da se financijske alokacije državama članicama dogovorene pod naslovom 1.b višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020. ne mogu izmijeniti za potrebe EFSU-a; naglašava da zamjena bespovratnih sredstava zajmovima, vlasničkim kapitalom ili jamstvima, iako ima određene prednosti, mora biti izvršena s oprezom, uzimajući u obzir regionalne razlike i raznolikost praksi i iskustava između regija u vezi s uporabom financijskih instrumenata; ističe da regije kojima su ulaganja najpotrebnija često imaju manje administrativne i apsorpcijske kapacitete;

26.    upozorava da fleksibilnost koja je dozvoljena pri odabiru projekata u sklopu EFSU-a predstavlja opasnost od usmjeravanja ulaganja u razvijenije države članice, što može ugroziti gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju; traži od Komisije da blisko prati odnos između EFSU-a i ESIF-a;

Djelotvornost, učinkovitost i uspješnost kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020.

27.    ističe važnost svih mjera kojima je cilj povećati djelotvornost, jednostavnost, učinkovitost i usmjerenost na rezultate i provedbu kohezijske politike čime bi se trebao zajamčiti prelazak s kriterija povlačenja sredstava prema kvalitetnom trošenju i visokoj dodanoj vrijednosti sufinanciranih operacija; u tom smislu predlaže iznošenje tehničkih prilagodbi predmetnih uredbi ESIF-a;

28.    pozdravlja tematsku koncentraciju koja podržava ulaganja u pametni, održivi i uključivi rast te kojoj je cilj stvoriti rast i zapošljavanje, boriti se protiv klimatskih promjena i energetske ovisnosti te smanjiti siromaštvo i socijalnu isključenost, kao i veću usredotočenost na rezultate i mjerljivost programa za razdoblje 2014. – 2020., što bi trebalo pridonijeti daljnjem povećanju učinkovitosti i djelotvornosti kohezijske politike; istodobno i dalje zahtijeva veću fleksibilnost za regije, ovisno o lokalnim i regionalnim specifičnostima, posebno u kontekstu ozbiljne krize radi smanjenja razlika u razvoju različitih regija u Uniji; poziva na istinski integriran i teritorijalan pristup ciljnim programima i projektima za rješavanje pitanje potreba na terenu;

29.    poziva države članice i Komisiju da zajamče dosljednost između nacionalnih programa reformi i operativnih programa u cilju prikladnog suočavanja s preporukama za pojedine države i omogućavanja potpune usklađenosti s postupcima gospodarskog upravljanja čime bi se ograničila opasnost od ranog reprogramiranja;

30.    podsjeća, u tom kontekstu, na početno protivljenje Parlamenta i ističe njegovu odgovornost da bude potpuno uključen, da vrši nadzor te da nadgleda; zahtijeva da Komisija i Vijeće dostave potpune, transparentne i pravodobne informacije o kriterijima za reprogramiranje ili obustavu obveza ili plaćanja ESIF-a u skladu s člankom 23. stavkom 15. Uredbe o zajedničkim odredbama, kao i informacije o cjelovitom postupku koji bi mogao aktivirati takvo reprogramiranje ili obustavu; ističe da se odluka o obustavi obveza ili plaćanja treba donositi samo u krajnjoj nuždi kada su iscrpljene sve ostale mogućnosti i nakon procjene mogućih posljedica za rast i radna mjesta jer bi obustava obveza ili plaćanja mogla imati ozbiljne posljedice za nacionalna, regionalna i lokalna tijela, kao i za ostvarenje ciljeva kohezijske politike u cjelini; smatra da bi makroekonomska uvjetovanost trebala služiti isključivo za to da kohezijska politika bude održivija i učinkovitija te odbacuje ideju da bi regije, općine ili građane trebalo kazniti zbog makroekonomskih odluka nacionalnih vlada; usmjerava pozornost na moguće znatno administrativno preopterećenje do kojeg bi došlo zbog reprogramiranja fondova; podsjeća da je za prijedlog za reprogramiranje koji se podnosi u skladu s člankom 23. stavkom 4. te Uredbe potrebno prethodno savjetovanje s odgovarajućim odborom za praćenje sukladno članku 49. stavku 3. te iste Uredbe;

31.    ističe da do znatnog broja nepravilnosti dolazi zbog složenih zahtjeva i propisa; naglašava da bi se broj nepravilnosti pri provedbi kohezijskih programa mogao smanjiti pojednostavnjenjem upravljanja i postupaka, ranim prenošenjem novousvojenih odgovarajućih direktiva te jačanjem administrativnih kapaciteta, posebice u manje razvijenim regijama; naglašava da je potrebno smanjiti administrativno opterećenje korisnika koje proizlazi iz provjera potrebnih za jamčenje pravilnog korištenja odobrenim sredstvima Europskih strukturnih i investicijskih fondova, da je potrebno uložiti napore u optimizaciju i poboljšavanje fleksibilnosti sustava upravljanja i kontrole, usmjeriti više pozornosti na procjenu rizika te pravilno raspodijeliti odgovornost među svim tijelima, istodobno ne ugrožavajući uspostavljene pojačane postupke kontrole, radi djelotvornijeg sprečavanja nepravilnosti i, kao posljedicu toga, izbjegavanja financijskih ispravaka te prekida i obustava plaćanja; izražava zabrinutost zbog niskih stopa isplate financijskih instrumenata korisnicima, posebno u pogledu cilja koji se odnosi na povećanje uporabe tih instrumenata; u tom pogledu traži da države članice, upravljačka tijela i odgovarajući dionici koji rade s tim financijskim instrumentima potpuno iskoriste tehničku pomoć koja se pruža preko Financijskih instrumenata – Platforme za tehničko savjetovanje (FI-TAP) i servisa fi-compass;

Zaposlenost, mala i srednja poduzeća, mladi i obrazovanje

32.    naglašava da bi ESIF mogao dati velik doprinos preokretanju negativnih socijalnih posljedica krize i da u tom cilju treba olakšati i pojednostaviti integrirani pristup koji se nudi programiranjem iz više fondova, uz učinkovitiju koordinaciju fondova i veću fleksibilnost među njima, posebno omogućavajući bolje iskorištavanje sinergija između ESF-a i EFRR-a; naglašava da ulaganja koja financira ESF ne mogu ostvariti optimalne rezultate ako nisu uspostavljene relevantna infrastruktura i odgovarajuće institucije; skreće pozornost na činjenicu da ESIF može na djelotvoran način podržati socijalno uključivanje i stoga ga treba mobilizirati kako bi pomogao u integraciji ugroženih i ranjivih skupina poput Roma i osoba s invaliditetom te pružao potporu prijelazu s usluga javnih ustanova za djecu i odrasle na one koje se pružaju u zajednici;

33.    poziva Komisiju da posveti posebnu pozornost stanju manjinskih skupina diljem Unije jer su one podložne svim oblicima socijalne isključenosti te im stoga više prijeti strukturna nezaposlenost; smatra da se u svakom planiranju politike u cilju ostvarivanja socijalne kohezije u Uniji mora uzeti u obzir integracija manjina;

34.    naglašava ključnu ulogu malih i srednjih poduzeća u stvaranju radnih mjesta i upućuje na njihov potencijal za promicanje pametnog rasta i digitalnih gospodarstava te gospodarstava s niskim razinama ugljika; poziva na pozitivno regulatorno okruženje pogodno za osnivanje takvih poduzeća i upravljanje takvim poduzećima, posebice onih koja pokreću mlade osobe i onih koja se nalaze u ruralnim područjima; naglašava važnost smanjenja birokratskog opterećenja nametnutog malim i srednjim poduzećima i olakšavanja njihova pristupa financiranju, kao i potrebu podržavanja programa i osposobljavanja kojima se promiče razvoj poduzetničkih vještina;

35.    naglašava da mala i srednja poduzeća čine 99 % svih poduzeća u EU-u i 80 % radnih mjesta u Uniji;

36.    izražava zabrinutost zbog preniske granice koju je postavila Komisija (5 milijuna EUR) za potporu EFFR-a kulturnoj infrastrukturi malog kapaciteta i infrastrukturi održivog turizma, koja se, osim toga, definira kao ukupni troškovi umjesto kao prihvatljivi troškovi, te naglašava snažan pozitivni učinak koji takvi projekti mogu imati na regionalni razvoj u smislu socijalno-gospodarskog učinka, socijalne uključivosti i privlačnosti;

37.    slaže se s analizom Komisije da bi se gospodarski i socijalni prioriteti, posebno usmjerenost na gospodarski rast s jedne strane te socijalna uključenost, obrazovanje i održiv razvoj s druge, u nekim državama članicama mogli na bolji način uravnotežiti i poduprijeti smislenim dijalogom s partnerima i dionicima; naglašava da je jasna strategija za poboljšanje institucionalnog okvira država članica u pogledu administrativnih kapaciteta i kvalitete pravosuđa ključan čimbenik uspjeha u ostvarivanju tih prioriteta;

38.    naglašava važnost Europskog socijalnog fonda zajedno s Jamstvom za mlade i Inicijativom za zapošljavanje mladih, koji trebaju podržati što više održivih projekata koji otvaraju radna mjesta, primjerice u obliku poslovnih inicijativa;

39.    upozorava da zabrinjavajuće stope nezaposlenosti mladih prijete gubitkom čitave generacije, posebice u slabije razvijenim regijama i regijama koje su jače pogođene krizom i nezaposlenošću; ustraje u tome da zalaganje za integraciju mladih osoba na tržište rada mora ostati glavni prioritet za čije je ostvarenje ključno aktivno sudjelovanje EU-a te se toj integraciji može u znatnoj mjeri pridonijeti integriranom uporabom ESF-a, EFRR-a i Kohezijskog fonda; smatra da u tom kontekstu treba primijeniti pristup koji je više usmjeren na rezultate kako bi se jamčila djelotvornija uporaba dostupnih resursa, što bi potaknulo zapošljavanje i konkurentnost te stvorilo više prihoda u korist cijelog gospodarstva EU-a; u tom kontekstu naglašava ključnu ulogu Jamstva za mlade u pomaganju mladim osobama ispod 25 godina da pronađu kvalitetno radno mjesto ili steknu obrazovanje, vještine i iskustvo potrebno za pronalazak zaposlenja; ističe da je potrebno čim prije pružiti sva sredstva koja su nužna za provedbu Jamstva za mlade i drugih mjera u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih; smatra da je potrebno koristiti jasne i lako razumljive pokazatelje učinka kojima se omogućuje pravilno ocjenjivanje doprinosa fondova EU-a rastu i zapošljavanju;

40.    smatra da je potrebno i dalje ulagati napore u pronalaženje načina kojima se može poboljšati uspješnost po pitanju zaposlenosti mladih s obzirom na to da, bez obzira na donošenje Uredbe o ESF-u i Inicijative za zapošljavanje mladih, rezultati nisu bili dobri; ističe da je EU politički predan pružanju neposredne potpore integraciji mladih osoba na tržište rada;

41.    naglašava da je zbog promjena proizvodnih modela i starenja stanovništva znatno porasla uloga Europskog socijalnog fonda, kao i važnost ulaganja u prilagodbu vještina radnika; čvrsto vjeruje da bi u tom pogledu ESF trebao nadopunjavati nacionalne pristupe u državama članicama; poziva države članice i Komisiju da se pobrinu za što učinkovitiju i djelotvorniju upotrebu raspoloživih sredstava u cilju jamčenja zapošljivosti radnika, socijalne uključenosti i jednakosti spolova; istodobno naglašava da bi programe osposobljavanja financirane u okviru ESF-a također trebalo prilagoditi potrebama poduzetnika i osoblja na menadžerskoj razini kako bi se zajamčio održiv razvoj poduzeća, osobito malih i srednjih, koja otvaraju većinu radnih mjesta u Uniji;

42.    poziva države članice i Komisiju da nastave s radom, posebno na poboljšanju i proširenju platforme EURES kao učinkovitog alata za poticanje mobilnosti radnika u Europi, posebice prekogranične mobilnosti, unapređivanjem znanja radnika o tržištu rada Unije, informiranjem radnika o mogućnostima zaposlenja i pružanjem pomoći radnicima oko formalnosti; potiče države članice da razviju i podupru mreže EURES-a, između ostalog priznavanjem činjenice da su prekogranični radnici prvi koji će biti pogođeni problemima prilagodbe i poteškoćama u vezi s jamčenjem priznavanja stručnih kvalifikacija; napominje da te mreže potiču i podupiru prekograničnu mobilnost okupljanjem javnih službi za zapošljavanje, socijalnih partnera, lokalnih i regionalnih vlasti kao i drugih privatnih dionika;

43.    naglašava da je potrebno usmjeravati otvaranje kvalitetnih radnih mjesta s pomoću novih tehnologija; smatra da bi Komisija trebala povezati smanjivanje nezaposlenosti s alatima Digitalnog programa i Obzora 2020.;

44.    ističe da je broj osoba koje rano napuštaju školovanje u Uniji i dalje vrlo visok i da to utječe na stopu nezaposlenosti mladih; naglašava da je potrebno početi rješavati taj problem moderniziranjem sustava obrazovanja i obrazovnih programa s pomoću potpore iz ESF-a;

45.    ističe da će biti nemoguće rješavati visoku razinu nezaposlenosti mladih s diplomom u EU-u bez učinkovite suradnje među obrazovnim ustanovama i dionicima na tržištu rada; osobito ističe da se podučavanjem znanja i vještina potrebnih na tržištu povećava stopa zaposlenosti mladih i smanjuju socijalne razlike;

46.    ističe važnost rodne dimenzije u stvaranju radnih mjesta; poziva Komisiju da za rješavanje problema nezaposlenosti žena dodijeli dostatna financijska sredstva; smatra da bi tehnološki napredak ženama mogao biti koristan jer omogućuje fleksibilnije radno vrijeme i poziva Komisiju da ulaže u to područje;

47.    ponovno potvrđuje potrebu za uspostavljanjem ustanova za skrb o maloj djeci kako bi se povećala prisutnost žena na tržištu rada te stoga poziva Komisiju da podrži inovativne projekte u tom pogledu; ističe da se ulaganjem u javnu infrastrukturu, kao što su ustanove za skrb o djeci, povećavaju mogućnosti žena za aktivno sudjelovanje u gospodarstvu i na tržištu rada;

48.    poziva institucije EU-a i države članice da radi postizanja ciljeva povezanih sa zapošljavanjem i socijalnom uključenošću uzmu u obzir potrebe žena koje se vraćaju s rodiljnog dopusta, da motiviraju poslodavce na zapošljavanje žena nakon rodiljnog dopusta, olakšaju fleksibilne oblike rada i promiču dodatno obrazovanje (cjeloživotno učenje), čime se ženama omogućuje da neometano nastave svoje profesionalne karijere;

Upravljanje politikom

49.    naglašava da kohezijsku politiku treba provoditi u duhu upravljanja na više razina koje pravilno funkcionira, zajedno s djelotvornim načinom pružanja odgovora na zahtjeve javnosti i poduzeća te s transparentnom i inovativnom javnom nabavom, ključnima za poboljšanje utjecaja politike; naglašava, u tom pogledu, da bez obzira na važnost odluka donesenih na razini EU-a i država članica, lokalna i regionalna tijela često imaju primarnu administrativnu odgovornost za javna ulaganja i da je kohezijska politika presudno sredstvo kojim se tim tijelima omogućuje ključna uloga u EU-u; ovime ponavlja potrebu za proširenom provedbom načela partnerstva kako je navedeno u Uredbi o zajedničkim odredbama i Kodeksu ponašanja za partnerstvo;

50.    preporučuje korištenje resursima i znanjima kohezijske politike kako bi se znatno ojačali administrativni kapaciteti javnih tijela, posebno na lokalnoj i regionalnoj razini, uključujući pojačanu uporabu novih tehnologija te uvođenje jednostavnijih postupaka radi poboljšanja njihove sposobnosti da nude kvalitetne usluge javnosti; poziva Komisiju da definira oblike administrativne pomoći u ključnim područjima kao što su postavljanje ciljeva inicijativa, ocjenjivanje njihovih rezultata odgovarajućim pokazateljima i određivanje daljnjih koraka kako bi se pridonijelo stvaranju administrativne kulture na razini EU-a utemeljene na praćenju i ocjenjivanju; smatra da je važno lokalnim i regionalnim tijelima zajamčiti potporu za inovativne financijske instrumente koji su od presudne važnosti za povećanje resursa i ulaganja, kao i za javnu nabavu koju je potrebno sve više koristiti kao sredstvo javne uprave za poticanje inovacija i kreativnosti;

51.    žali jer Šesto izvješće o koheziji ne sadrži dubinsku procjenu postignuća instrumenta tehničke pomoći JASPERS, koji je državama članicama u razdoblju 2007. – 2013. pružao stručno tehničko znanje potrebno za pripremu visokokvalitetnih velikih projekata za sufinanciranje fondovima EU-a; pozdravlja uspostavu platforme za umrežavanje JASPERS koja je pokrenuta 2013. za aktivnosti izgradnje kapaciteta te odjela naziva Centar za umrežavanje i stručnost koji je pokrenut 2014. za pružanje specijalizirane stručnosti pri pripremi projekata za programsko razdoblje 2014. – 2020.; pozdravlja uspostavu Centra za stručnost u cilju izgradnje upravnih kapaciteta povezanih s ESIF-om koji bi trebao pridonijeti poboljšanju kapaciteta svih tijela u državama članicama uključenima u upravljanje ESIF-om i u njegovu provedbu;

52.    pozdravlja činjenicu da Komisija posvećuje dodatnu pozornost ulozi upravljanja i slaže se da su dobro upravljanje i visokokvalitetne javne usluge, uključujući nepostojanje korupcije, ključni za stabilno okruženje za ulaganja; poziva na postavljanje visokih ciljeva kako bi troškovi kohezijske politike postali manje podložni prijevarama te na strogu primjenu mjera za borbu protiv prijevara;

53.    uvjeren je da će Kodeks ponašanja za partnerstvo oblikom i sadržajem povećati sudjelovanje u regijama u svim fazama te da se mora u cijelosti provesti jer je on od temeljne važnosti za jačanje i učvršćivanje učinaka kohezijske politike; čestita državama članicama i regijama koje su uspjele uključiti svoje partnere u pripremu sporazuma o partnerstvu i operativnih programa u skladu s Kodeksom ponašanja za partnerstvo; međutim, ozbiljno je zabrinut zbog brojnih slučajeva slabe primjene načela partnerstva te poziva Komisiju da ne odobri programe u kojima uključenost partnera nije bila dovoljna; naglašava važnost širenja primjera dobre prakse u organiziranju partnerstva kako je navedeno u Kodeksu ponašanja za partnerstvo; nadalje traži od Europske komisije da Parlamentu redovito predstavlja izvješće s procjenom trenutačnog stanja provedbe načela partnerstva;

Teritorijalna dimenzija

54.    sa zabrinutošću primjećuje relativni nedostatak upućivanja na teritorijalni pristup u Šestom izvješću o koheziji, a posebno na prekograničnu suradnju, unatoč činjenici da je to izvješće ključan alat za jačanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije; ističe da bi uključivanje svih prekograničnih i makroregionalnih aspekata imalo učinak obogaćivanja u odnosu na infrastrukturu, tržišta rada i mobilnost, okoliš, uključujući zajednički krizni plan, uporabu i zbrinjavanje voda, gospodarenje otpadom, zdravstvenu skrb, istraživanja i razvoj, turizam, javne usluge i upravu, s obzirom na to da sva ta područja obuhvaćaju izuzetne prekogranične elemente i potencijal; mišljenja je da će se tijekom programskog razdoblja 2014. – 2020. uspješnost europskih pograničnih i prekograničnih regija u smislu suočavanja s krizom znatno poboljšati uz pametniji, uključiviji i održiviji rast;

55.    naglašava da je integrirani i teritorijalni pristup važan, posebice u odnosu na pitanja povezana s okolišem i energijom;

56.    pozdravlja uvođenje novih sredstava za koordinaciju dionika, integraciju politika EU-a i usmjeravanje ulaganja u stvarne potrebe na terenu, poput integriranih teritorijalnih ulaganja i instrumenata lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice, nastojeći postići uravnotežen teritorijalni razvoj; ističe važnost usvajanja instrumenata za ocjenjivanje teritorijalnog utjecaja politika, čiji je glavni cilj razmotriti teritorijalni utjecaj politika EU-a na lokalna i regionalna tijela i skrenuti veću pozornost na taj utjecaj u zakonodavnom postupku, primjećujući istodobno postojeće izazove pri provedbi integriranih teritorijalnih pristupa s obzirom na preostale regulatorne razlike u fondovima EU-a i stupanj osnaživanja regionalnih i lokalnih zajednica koji se uvelike razlikuje u različitim državama članicama i upravljačkim tijelima; poziva na sveobuhvatnu integriranu strategiju ulaganja EU-a i jačanje Teritorijalnog programa EU-a 2020. usvojenog pod mađarskim predsjedništvom 2011., čije će ocjenjivanje provesti predsjedništva tijekom 2015. te koji kao svoj jedan dio obuhvaća plan EU-a za gradove; mišljenja je da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti jačanju uloge malih i srednjih gradskih područja;

57.    sa zabrinutošću primjećuje da nema upućivanja na to na koji su način načela i prioriteti Teritorijalnog programa EU-a 2020. uzeti u obzir u okviru provedbe programa kohezijske politike za razdoblje 2007. – 2013.; poziva na poduzimanje odgovarajućih mehanizama ocjenjivanja tijekom razdoblja 2014. – 2020. radi procjene teritorijalne dimenzije kohezijske politike;

58.    međutim, slaže se s činjenicom da su pitanja koja se odnose na gradska područja istaknuta u izvješću s obzirom na važnost gradova u globaliziranom gospodarstvu i njihov mogući utjecaj u smislu održivosti; napominje obvezu europskih regija i gradova koja se odnosi na prelazak na ekološki prihvatljiviji rast kako je utvrđeno Sporazumom gradonačelnika; isto tako predlaže propisno rješavanje pitanja glavnih razlika u razvoju ruralnih i gradskih područja, kao i problema u širim gradskim područjima, koja pokazuju otpornost iako su i dalje osjetljiva;

59.    žali zbog toga što Šesto izvješće o koheziji ne upućuje na policentrični teritorijalni razvoj kao na ključ za postizanje teritorijalne kohezije i teritorijalne konkurentnosti u skladu s Teritorijalnim programom EU-a 2020. i izvješćem ESPON-a iz 2013. „Stvaranje otvorene i policentrične Europe”; naglašava ulogu malih i srednje velikih gradova i važnost poboljšanja funkcionalnih veza gradskih središta s njihovim okolnim područjima za postizanje uravnoteženoga teritorijalnog razvoja;

60.    poziva na veće poštovanje članka 174. UFEU-a o teritorijalnoj koheziji, posebno u ruralnim područjima, uz posebno obraćanje pozornosti na važan odnos između kohezijske politike i ruralnog razvoja, posebice u vezi s područjima zahvaćenima industrijskom tranzicijom i regijama koje su izložene ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama, kao što su najudaljenije regije, najsjevernije regije s vrlo niskom gustoćom naseljenosti te otoci, prekogranične i planinske regije; preporučuje da se isto tako razmotre ostali demografski izazovi koji imaju velik utjecaj na regije, kao što su depopulacija, starenje stanovništva i visoki stupanj raspršenosti stanovništva; poziva Komisiju da obrati posebnu pozornost na geografski i demografski najugroženija područja prilikom provedbe kohezijske politike;

61.    mišljenja je da se u okviru Šestog izvješća o koheziji ne posvećuje dovoljno pozornosti europskoj teritorijalnoj suradnji s obzirom na to da je ona bila punopravni cilj kohezijske politike od programskog razdoblja 2007. – 2013.; podsjeća na potencijal Europske grupacije za teritorijalnu suradnju (EGTS) ne samo kao instrument za prekogranično upravljanje nego i kao način pridonošenja sveobuhvatno integriranom teritorijalnom razvoju;

62.    poziva na veću usklađenost kohezijske politike, instrumenta pretpristupne pomoći i politike susjedstva EU-a, kao i na bolje ocjenjivanje i širenje rezultata projekata;

Dugoročna perspektiva kohezijske politike

63.    podsjeća, u pogledu svega navedenog, na potrebu za novom dinamikom rasprave o kohezijskoj politici EU-a; navodi da će izborna godina za Europski parlament 2019. biti odlučujuća jer će se tada novoizabrani Parlament i nova Komisija morati baviti završetkom provedbe strategije Europa 2020. i nadolazećim novim VFO-om i osigurati budućnost kohezijske politike nakon 2020. uz odgovarajući proračun te pripremiti novo zakonodavstvo u odnosu na kohezijsku politiku; napominje da se u okviru rasprave o kohezijskoj politici moraju uzeti u obzir ozbiljna vremenska ograničenja i kašnjenja do kojih je došlo na početku aktualnog programskog razdoblja;

64.    naglašava ključnu važnost administrativnih kapaciteta; poziva tvorce politika na svim razinama upravljanja da potiču ciljanu tehničku pomoć za opću provedbu kohezijskih politika i posebice za proširenu uporabu financijskih instrumenata u kombinaciji s ESIF-om;

65.    smatra da mjere kohezijske politike imaju ključnu ulogu u smanjenju unutarnjih nejednakosti u konkurentnosti i strukturnih neravnoteža u regijama kojima su te politike najpotrebnije; poziva Komisiju da razmotri pretfinanciranje kako bi se državama članicama olakšala maksimalna uporaba sredstava u razdoblju 2014. – 2020. imajući stalno na umu pridržavanje načela proračunske odgovornosti;

66.    poziva države članice da u nacionalnim parlamentima redovito provode političke rasprave na visokoj razini o djelotvornosti, učinkovitosti i pravodobnoj provedbi ESIF-a i o doprinosu kohezijske politike ispunjavanju makroekonomskih ciljeva;

67.    poziva na redovite sastanke Vijeća s ministrima zaduženima za kohezijsku politiku radi praćenja i pružanja odgovora na stalne izazove s kojima se suočava gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija EU-a;

°

°         °

68.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)

SL L 347, 20.12.2013., str. 320.

(2)

SL L 347, 20.12.2013., str. 289.

(3)

SL L 347, 20.12.2013., str. 470.

(4)

SL L 347, 20.12.2013., str. 259.

(5)

SL L 347, 20.12.2013., str. 303.

(6)

SL L 347, 20.12.2013., str. 281.

(7)

SL L 347, 20.12.2013., str. 884.

(8)

SL L 298, 26.10.2012., str. 1.

(9)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0002.

(10)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0015.

(11)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0132.

(12)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0133.

(13)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0068.

(14)

SL C 19, 21.1.2015., str. 9.

(15)

Još nije objavljeno u Službenom listu.

(16)

Prijedlog uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 1311/2013 kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020., COM(2015)0015, 21.1.2015.

(17)

Odluka Komisije o neautomatskom prijenosu iz 2014. u 2015. i ponovnoj raspoloživosti odobrenih sredstava za plaćanje u 2015., C(2015)0827, 11.02.2015.


EXPLANATORY STATEMENT

Background

According to the Treaty on the Functioning of the European Union, the European Commission is to present every 3 years a Cohesion Report „on the progress made towards achieving economic, social and territorial cohesion...ˮ. The publication of the Sixth Cohesion Report was delayed due to the adoption of the new legislative framework for cohesion policy 2014-2020; its traditional structure has been changed, now reflecting the Europe 2020 strategy.

Achievements and challenges of cohesion policy in the context of the economic and financial crisis

Looking back, the Sixth Cohesion Report illustrates that during the programming period 2007-2013 cohesion policy has mitigated the impact of the sharp decline of public investment, attaining over - 60 % in some Member States and - 20 % at EU average. Cohesion investments gave stability to regions by ensuring the flow of funding when national public and private investments fell or even ceased. However, regional disparities have recently widened and employment gains obtained since 2000 as well as competitiveness of several Member States were lost, especially in southern Member States.

Looking forward, the report points to the core targets of cohesion investments 2014-2020: energy efficiency, employment and SMEs - areas where the potential for creating sustainable jobs is indeed promising. It is important for the rapporteur to underline that the original role of cohesion policy and its instruments as defined by the Treaty make it inherently the main investment policy to achieve smart, sustainable and inclusive growth across the EU. Thus, cohesion policy cannot be considered a mere instrument for other sectoral strategies. On the contrary, its long-term integrated and multilevel governance approach provides essential added value to the implementation and ownership of EU measures that a purely sectoral policy approach cannot deliver.

Against this background, the rapporteur welcomes the new EU Investment plan for Europe to complement structural and cohesion investments. Experiences gained from the cohesion policy’s joint initiatives with Financial Instruments, such as JEREMIE, could be helpful, since the increased use of Financial Instruments is at the core of this new investment plan. At the same time it must be clearly stated, though, that neither the budget nor the long-term strategic programming of cohesion policy can in any way be negatively impacted by this new investment initiative, as this would endanger not only the development of the regions, but also the effectiveness of the EUR 350 billion cohesion policy investments programmed for regional development 2014-2020. In fact, it has to be considered that the regions most in need of investment stimulus are often the ones with lower administrative and absorption capacities which will not qualify for the new investment plan.

Effectiveness, efficiency and performance orientation of Cohesion policy

The new measures to increase effectiveness and result orientation include thematic concentration in particular on innovation, the digital and low carbon economy, education and SME support. The rapporteur requires some flexibility for the regions, depending on their local situation, especially in the context of the severe crisis. Continuous efforts to simplify procedures and cut red tape are necessary to increase accessibility and absorption of funds and to keep error rates - often due to complex public procurement and state aid rules, not to cohesion regulations - at the lowest possible level.

The link to the European Semester and the Country Specific Recommendations can also help to make cohesion investments more effective. The European Parliament’s key role to scrutinize the whole procedure that could trigger a suspension of commitment or payments of ESIF has to be highlighted in this context. The rapporteur requests full respect of Article 23(15) of the Common Provisions Regulation, stipulating transparency and timely information of the Parliament by the Commission and the Council.

Employment, SME’s, Youth and education

Article 3 of the Treaty on European Union states that full employment and social progress are among the objectives of the EU and the EU 2020 Strategy sets the target of having 75 % of 20-64 year olds in employment by 2020. However, with the onset of the crisis this goal seems to be more difficult to achieve with EU unemployment staying above 9.5 % since early 2010, and being above 15 % in many Member States even in 2014.

The situation of young people is particularly worrying in terms of employment – in the second quarter of 2014, EU youth unemployment rate was 21.7 %, more than twice as high as the adult unemployment rate (9.0 %), which means that over five million people under 25 were unemployed in the EU-28 area in this period. The number of young Europeans (between 15 and 24) who are neither in employment, nor in education or training (NEETs) is also unacceptably high.

The support which cohesion policy delivers to SMEs is also highly important, as SMEs act as the backbone of EU growth and employment, having created 85 % of net employment growth over the 2002-2010 period. With a view to all this, the synergies between Structural Funds and the programme for Competitiveness of Enterprises and SMEs (COSME) and the Horizon 2020 Framework programme will be increased in the period 2014-2020 through smart specialisation strategies at regional level.

Implementation and payment problems

Your rapporteur recalls that according to the Common Provisions Regulation, Partnership Agreements should have been adopted by the end of August 2014 and Operational Programmes by the end of January 2015 at the latest. However, there is a clear delay in the programming process, with only just over 100 Operational Programmes adopted at the end of 2014. Two scenarios have been envisaged for the adoption of the programmes, both implying further delays for the start of implementation, namely: (i) the carry-over procedure for those programmes considered ‘ready for adoption’ by 31 December 2014, and (ii) the rebudgeting of the unused 2014 allocation for the European Structural and Investment Funds (ESIF) –entailing a technical revision of the multiannual financial framework (MFF) – for those considered ‘not ready for adoption’ by the end of 2014.

According to the timeline presented by the Commission, Operational Programmes could be adopted between 15 February and 31 March 2015 under the carry-over procedure, and after 1 May 2015 under the rebudgeting procedure. Parliament expressed serious concerns about the significant delay in the implementation of cohesion policy for the 2014-2020 period, stressing that these delays are challenging national, regional and local authorities’ capacity to plan effectively and implement the ESIF for the 2014-2020 period. Your rapporteur shares this concern. He asks therefore the Commission to present to Parliament measures to facilitate, as soon as possible, the implementation of the Operational Programmes, together with the timeline envisaged.

In addition to the delay in implementation for the 2014-2020 programming period, cohesion policy faces a backlog in payments amounting to about EUR 25 billion for the 2007-2013 programming period. The Commission is therefore also called upon to explain the impact of this delay in payments on the start of implementation of the new Operational Programmes, and to put forward solutions for limiting the damage as far as possible.

Cohesion Policy is expected to help deliver sustainable growth and employment, but the recurring problem of payment backlog leading to late payments, hindering the implementation of programmes and putting a burden on the budgets of beneficiaries and Member States, is not acceptable. Budgetary discipline means not wasting public money: but it also means paying the bills on time. Your rapporteur therefore believes that this part of the problem is the most challenging and urgent one.

Governance issues

Cohesion policy resources and knowledge need to be used in order to significantly bolster administrative capacity of public authorities, especially at the local and regional level, so that their ability to offer quality services to the public is improved, including through greater use of new technologies and a drive for more streamlined procedures. It is important to ensure assistance to local and regional authorities on the innovative Financial Instruments which are crucial to increase resources and investments, and on public procurement, which should increasingly feature as a public administration tool for spurring innovation and creativity.

Your rapporteur underlines that the Code of conduct on partnership would strengthen participation in programming in the regions, in form and substance, and would have a fundamental role to play in boosting the effects of cohesion policy and consolidating its impact.

Territorial dimension

The Sixth Cohesion Report does not use the opportunity to explain the problems and potentials in particular of cross-border cooperation, only briefly described; its results are not presented at all. Further, with few exceptions, the qualitative aspects are completely missing, even though the text offers enough possibilities to consider them (see specific boxes on single topics/areas as cities, maritime and outermost regions). Also, from the thematic and qualitative point of view, the inclusion of cross-border aspects would have had an enriching effect on the content of several chapters, as for example infrastructure, labour market and mobility, environment, water use and disposal, waste management, health care, research and development, tourism, public services and governance. All of these areas include remarkable cross-border elements and potentials. Your rapporteur is of the opinion that European Territorial Cooperation (ETC) can provide an important contribution to European integration.

These considerations tie in, last but not least, to the issues concerning the ETC and the instrument of the European Grouping of Territorial Cooperation (EGTC). The ETC cross-border cooperation component, in particular, influences the cohesion of cross-border regions. Your rapporteur therefore proposes that the Cohesion Report should in future include an assessment of the cohesion of Europe’s cross-border regions, including an analysis of their key problems, as well as an assessment of the impact of cross-border cooperation Operational Programmes. This instrument should be given greater attention not least because it promotes cooperation and pools experience between authorities across the Member States and moves towards an administrative system that is increasingly based on shared values and operating methods. In this context, also the external dimension of cohesion policy ought to be brought into consideration.

Cohesion policy in the long-term perspective

Your rapporteur would like to pay special attention to the future of cohesion policy after 2020. Being fully aware that the implementation of cohesion policy 2014-2020 has only just started, and the policy is already experiencing problems due to the late adoption of programmes, the proper implementation of cohesion policy 2014-2020 has to be focused upon. However, one must not lose sight of the fact that in the year 2019 many important issues will have to be dealt with at the same time - the then new Parliament and Commission will have to deal with the end of the Europe 2020 Strategy, an upcoming new MFF, the preparation of new legislation for cohesion policy after 2020, to name a few. Given the serious time constraints, your rapporteur urges to think about the post-2020 cohesion policy already now, in order to place communities and citizens at the core of cohesion policy after 2020, to realize their common welfare, based on the well-being of the individual.


MIŠLJENJE oDBORA ZA PRORAČUNE (16.4.2015)

upućeno Odboru za regionalni razvoj

o ulaganju u radna mjesta i rast: promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji

(2014/2245(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Jean-Paul Denanot

PRIJEDLOZI

Odbor za proračune poziva Odbor za regionalni razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  pozdravlja činjenicu da se tijekom posljednjih godina dokazala sposobnost kohezijske politike u ublažavanju negativnog učinka gospodarske i financijske krize na razinama javnog ulaganja u državama članicama, među ostalim smanjenjem zahtjeva za nacionalno sufinanciranje te preusmjeravanjem velikog dijela kohezijskih sredstava na financiranje mjera koje imaju izravan i neposredan učinak na rast i otvaranje radnih mjesta; ističe pozitivan doprinos ostalih politika i instrumenata izvan područja kohezijske politike ostvarivanju ciljeva strategije Europa 2020.; uvjeren je da će zbog uobičajenog vremenskog razmaka između djelovanja i ostvarivanja rezultata te činjenice da je moguće da će se sredstvima iz razdoblja 2007. – 2013. koristiti do kraja 2016. ti korisni učinci i dalje povećavati sljedećih nekoliko godina;

2.  ističe važnost plana ulaganja koji je izradila Europska komisija jer to je prvi korak u nadoknađivanju nedostatka javnih i privatnih ulaganja u Uniji, što predstavlja ozbiljan rizik za ostvarenje ciljeva utvrđenih strategijom Europa 2020.; naglašava da je pad ulaganja koji je popratio gospodarsku krizu osobito karakterističan za financijski najslabija područja; međutim, podsjeća da je u okviru plana predsjednika Junckera obuhvaćeno tek 315 milijardi EUR u potencijalnim ulaganjima tijekom trogodišnjeg razdoblja, dok prema podacima Europske komisije Europska unija bilježi nedostatak investicija od najmanje 300 milijardi EUR godišnje; stoga ustraje u tome da u proračunu EU-a i proračunima država članica treba ponovno zajamčiti dodatni manevarski prostor za ulaganja; ističe da bi projektima zajamčenima u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) trebalo pridonijeti ostvarenju ciljeva politike EU-a, postići ciljeve kohezijske politike kao što je utvrđeno u članku 174. UFEU-a i poštovati načela dodatnosti, ekonomske održivosti i dobrog financijskog upravljanja; u tom smislu podsjeća na to da su financijski doprinosi u obliku jednokratnih mjera država članica EFSU-u kao potpora specijaliziranim platformama za ulaganje i nacionalnim razvojnim bankama i za koje vrijede jamstva EU-a obuhvaćeni cijelim nizom postojećih pravila Pakta o stabilnosti i rastu;

3.  ističe da su, unatoč krizi i činjenici da je na lokalne financije stavljen velik pritisak, lokalne i regionalne vlasti i dalje morale odgovarati na zahtjeve građana za pristupačnije javne usluge više kvalitete;

4.  naglašava važnost reindustrijalizacije Europe kako bi se zajamčilo da do 2020. industrijska proizvodnja čini udio od najmanje 20 % u BDP-u država članica; stoga podsjeća na veliku važnost proaktivnog podržavanja i jačanja načela konkurentnosti, održivosti i regulatorne pouzdanosti u cilju promicanja otvaranja radnih mjesta i rasta u Europi;

5.  podsjeća na to da se pitanje stalnih zaostataka u plaćanjima tiče kohezijske politike više nego bilo kojeg drugog područja politike EU-a s 24,8 milijardi EUR neplaćenih računa na kraju 2014. za programe Europskog socijalnog fonda (ESF), Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) i Kohezijskog fonda za razdoblje 2007. – 2013., što je povećanje od 5,6 % u usporedbi s 2013.; potiče Komisiju na to da se koristi svim raspoloživim sredstvima kako bi pokrila te nepodmirene račune; ističe da ta situacija ponajprije pogađa najmanje i najosjetljivije korisnike sredstava kohezijske politike, kao što su mala i srednja poduzeća, nevladine organizacije i udruge, zbog svoje ograničene sposobnosti pretfinanciranja izdataka;

6.  pozdravlja činjenicu da su Vijeće, Komisija i Parlament postigli sporazum o smanjenju razine neplaćenih računa na kraju godine, posebno u području kohezijske politike, na strukturnu razinu tijekom aktualnog višegodišnjeg financijskog okvira (VFO), kao što je utvrđeno u zajedničkoj izjavi priloženoj sporazumu o proračunu za 2015., i prima na znanje „Elemente Komisije za plan plaćanja radi vraćanja proračuna EU-a na održiv put”, koje je Parlament primio 23. ožujka 2015.; podsjeća Komisiju na njezinu obvezu što bržeg predstavljanja plana plaćanja, a u svakom slučaju, prije predstavljanja nacrta proračuna za 2016.; nadalje, podsjeća sve institucije na njihovu obvezu da prihvate taj plan i počnu s njegovom provedbom od 2015. do revizije sadašnjeg VFO-a sredinom razdoblja;

7.  zabrinut je zbog ozbiljnih kašnjenja na početku 2015. u pogledu procesa programiranja za razdoblje 2014. ‒ 2020. u tom području; ističe činjenicu da se predloženom revizijom gornjih granica VFO-a(1) kojom se 11,2 milijarde EUR u odobrenim sredstvima prenosi za ukupan naslov 1.b u skladu s člankom 19. stavkom 2. Uredbe o VFO-u i prijenosom(2) 8,5 milijardi EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza u skladu s člankom 13. stavkom 2. točkom (a) Financijske uredbe iz 2014. u 2015. izbjegava ukidanje tih odobrenih sredstava u naslovu 1.b, no da se ni u jednom slučaju nije ozbiljno započelo s rješavanjem temeljnog problema kašnjenja u programiranju te da se nije promijenilo činjenicu da kronično zakašnjela provedba i sustavno zakašnjela plaćanja mogu izazvati znatne probleme konačnim korisnicima;

8.  pozdravlja proširenu uporabu financijskih instrumenata u okviru kohezijske politike, kao što su zajmovi i jamstva, za podupiranje i mobilizaciju ulaganja te otvaranje novih radnih mjesta u cilju poticanja održivog rasta na razini Unije i povećanja učinkovitosti javnog financiranja; potiče države članice i regionalne vlasti da u potpunosti iskoriste te dodatne mogućnosti financiranja, kao što je mogućnost korištenja jamstvima u skladu s novom inicijativom za mala i srednja poduzeća radi pokrivanja troškova visokorizičnih projekata; naglašava potrebu za jamčenjem transparentnosti, odgovornosti i kontrole takvih financijskih instrumenata;

9.  prima na znanje snažniju tematsku koncentraciju resursa za ograničen broj prioriteta s potencijalom za stvaranje rasta i zapošljavanja, borbu protiv klimatskih promjena i energetske ovisnosti te smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti kao i veću usredotočenost na rezultate i mjerljivost programa za razdoblje 2014. – 2020., što bi trebalo pridonijeti daljnjem povećanju učinkovitosti i djelotvornosti kohezijske politike; ističe međutim potrebu za fleksibilnom primjenom tog načela uz potpuno poštovanje teritorijalnih, gospodarskih i socijalnih posebnosti u cilju smanjenja razvojnih razlika među različitim regijama Unije;

10. slaže se s analizom Komisije da bi se gospodarski i socijalni prioriteti, posebno usmjerenost na gospodarski rast s jedne strane te socijalna uključenost, obrazovanje i održivi razvoj s druge, u nekim državama članicama mogli na bolji način uravnotežiti i poduprijeti smislenim dijalogom s partnerima i dionicima; naglašava da je jasna strategija za poboljšanje institucionalnog okvira država članica u pogledu administrativnih kapaciteta i kvalitete pravosuđa ključan čimbenik uspjeha u ostvarivanju tih prioriteta;

11. pozdravlja Inicijativu za zapošljavanje mladih, osmišljenu da omogući namjensko financiranje za pomoć provedbi Jamstva za mlade, i poziva države članice da veću pozornost posvete provedbi projekata usmjerenih na smanjenje nezaposlenosti u toj dobnoj skupini u regijama s posebno visokim razinama nezaposlenosti mladih; poziva Europsku komisiju na ispunjavanje njezine obveze stalnog praćenja i ocjenjivanja djelotvornosti, učinkovitosti i učinka zajedničke potpore iz ESF-a i posebne dodjele sredstava Inicijativi za zapošljavanje mladih (YEI), kao i izvješćivanja o njima u vidu godišnjih izvješća, uključujući u slučaju provedbe Jamstva za mlade (članak 19. Uredbe o ESF-u i njezin Prilog II., članci 47. – 59. Uredbe o zajedničkim odredbama);

12. traži od Komisije da, kad je riječ o mjerama kojima se povezuje djelotvornost europskih strukturnih i investicijskih fondova (EFSU) s dobrim ekonomskim upravljanjem , u obzir uzme različite osnovne uvjete u svakoj državi članici i različite stupnjeve napora potrebnog kako bi se ispunili preduvjeti te da posebno pripazi na to da ne našteti tim najpotrebitijim regijama i da ne kazni određene lokalne i regionalne vlasti za specifične izazove s kojima se suočavaju na nacionalnoj razini;

13. ponavlja svoje duboko uvjerenje da bi temeljita istinska revizija Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 o VFO-u koju Europska komisija treba predstaviti najkasnije do kraja 2016. predstavljala idealnu priliku za to da se zajamči da se tom Uredbom točno odražavaju prioriteti Unije, posebno rješavanje problema proračunskih posljedica kašnjenja u provedbi strukturnih fondova, problema nezaposlenosti mladih u Europi, financiranje EFSU-a i novih prijedloga o vlastitim resursima Unije te da se u njoj razmatraju najhitnije potrebe u državama članicama i regijama tijekom preostalih godina VFO-a kao i trajan problem nedostatnih odobrenih sredstava za plaćanja koji se pojavio pred kraj VFO-a te mogući utjecaj na plaćanja koji ima odgođena provedba operativnih programa u području kohezijske politike;

14. pozdravlja nastojanja Komisije da zajamči dobro upravljanje i naglašava da bi se i dalje trebalo ustrajati u snažnim ambicijama usmjerenima na smanjenje podložnosti trošenja sredstava u okviru kohezijske politike zlouporabi i na strožu primjenu mjera protiv prijevara.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

16.4.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

23

4

5

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Jean Arthuis, Reimer Böge, Lefteris Christoforou, Jean-Paul Denanot, Gérard Deprez, José Manuel Fernandes, Eider Gardiazabal Rubial, Ingeborg Gräßle, Iris Hoffmann, Monika Hohlmeier, Zbigniew Kuźmiuk, Vladimír Maňka, Ernest Maragall, Sophie Montel, Siegfried Mureșan, Younous Omarjee, Pina Picierno, Paul Rübig, Patricija Šulin, Eleftherios Synadinos, Indrek Tarand, Isabelle Thomas, Inese Vaidere, Marco Valli, Daniele Viotti, Marco Zanni

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Bernd Kölmel, Andrey Novakov, Ivan Štefanec, Nils Torvalds, Derek Vaughan, Tomáš Zdechovský

(1)

Prijedlog uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 1311/2013 kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020., COM(2015) 15 završna verzija, 21.1.2015.

(2)

Odluka Komisije o neautomatskom prijenosu iz 2014. u 2015. i ponovnoj raspoloživosti odobrenih sredstava za plaćanja u 2015., C(2015) 827 završna verzija, 11.2.2015.


MIŠLJENJE oDBORA ZA ZAPOŠLJAVANJE I SOCIJALNA PITANJA (20.4.2015)

upućeno Odboru za regionalni razvoj

o ulaganju u radna mjesta i rast: promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji

(2014/2245(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Danuta Jazłowiecka

PRIJEDLOZI

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja poziva Odbor za regionalni razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

A. budući da financijska kriza u nekim državama članicama utječe na kohezijsku politiku i da je izazvala čak veće stope nezaposlenosti, veće siromaštvo, veću socijalnu isključenost i sve veće razlike među regijama Unije;

B.  budući da najnoviji podaci za 2013. svjedoče o dugotrajnoj nezaposlenosti u Uniji, koja bilježi povijesno visoku razinu od 5,1 % radne snage; budući da dugotrajna nezaposlenost ima snažne posljedice za pojedince tijekom njihova cjelokupnog života i da može postati strukturna, osobito u rubnim regijama;

C. budući da je nedavno zabilježen realan pad javnih ulaganja od 15 % u Uniji i budući da se u mnogim regijama, posebno onima s demografskim izazovima, nije uspjelo na odgovarajući način doprinijeti ostvarenju ciljeva iz strategije Europa 2020., posebno glavnog cilja postizanja 75 %-postotne zaposlenosti do 2020., cilja smanjenja siromaštva za 20 milijuna ljudi te cilja suzbijanja ranog napuštanja školovanja;

D. budući da regije koje su suočene s ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama obično imaju više stope nezaposlenosti, manji gospodarski rast i nedostatak znatnih ulaganja, što dovodi do strukturnih razlika u Uniji; budući da su u tim regijama stope zaposlenosti u prosjeku otprilike 10 postotnih bodova ispod nacionalnih ciljeva u usporedbi sa samo 3 postotna boda ispod tog cilja u razvijenijim regijama;

E.  budući da su Europski strukturni i investicijski fondovi (ESIF) i dalje jedan od glavnih instrumenata ulaganja Unije koji, ako ih se upotrebljava na učinkovit način, imaju potencijal smanjivanja razlika i strukturnih neravnoteža među regijama, ublažavanja negativnih trendova koji su posljedica ekonomske krize i otvaranja kvalitetnih i održivih radnih mjesta kao i stvaranja održivog rasta, posebno u regijama kojima je on najpotrebniji; budući da je Europski socijalni fond (ESF) glavni instrument ulaganja u ljudski kapital, kojim se promiče integracija na tržištu rada i suzbijaju siromaštvo i socijalna isključenost;

F.  budući da su se dodatno povećale socioekonomske neravnoteže među državama članicama, dok je u pogledu regionalne konvergencije suprotan slučaj; budući da se razlika u nezaposlenosti između jezgre i periferije povećala s 3,5 % 2000. na 10 % 2013. godine; budući da ta razlika povećava rizik od rascjepkanosti i predstavlja prijetnju gospodarskoj stabilnosti i socijalnoj koheziji Unije; budući da se u Šestom izvješću o koheziji ističe uloga koju europski strukturni i investicijski fondovi imaju u nadilaženju nejednakosti, osobito za vrijeme krize;

1.  žali zbog činjenice da je potencijal fondova Unije za otvaranje radnih mjesta još uvijek nedostatan i napominje da bi ga trebalo dodatno ojačati učinkovitijim donošenjem politika i njihovom provedbom, koji se temelje na rezultatima; u tom pogledu izražava svoju zabrinutost zbog kašnjenja u usvajanju i provedbi operativnih programa za programsko razdoblje 2014. – 2020. i potiče Komisiju i države članice da taj postupak ubrzaju; poziva Komisiju i države članice da olakšaju pristup financiranju svim korisnicima, posebno malim i srednjim poduzetnicima, koji su nedavno otvorili 80 % novih radnih mjesta u Uniji;

2.  poziva Komisiju i države članice da osmisle odgovarajuće politike kojima će poduprijeti otvaranje kvalitetnih radnih mjesta za dugotrajno nezaposlene, nezaposlene starije osobe, žene i druge prioritetne skupine koje je kriza posebno snažno pogodila;

3.  žali zbog činjenice da je stopa nezaposlenosti mladih i dalje previsoka, posebno u onim državama članicama koje su najteže pogođene ekonomskom krizom; poziva države članice da na najbolji mogući način hitno iskoriste novac koji je dostupan u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih, posebno 1 milijardu eura za pretfinanciranje nakon što se taj iznos stavi na raspolaganje, a kako bi se mladima olakšao pristup zapošljavanju; potiče države članice na korištenje raspoloživim sredstvima Unije radi nadopunjavanja nacionalnih programa i njihovog unapređivanja u cilju poticanja kohezije, regionalne konkurentnosti i zapošljavanja te poduzetničkog duha, osobito među mladima; također u tom pogledu poziva europske institucije u području visokog obrazovanja da se više potrude prilagoditi svoje programe potrebama tržišta rada i društva općenito te da razviju programe za pojedinačno usmjeravanje i savjetovanje kojima se može pridonijeti borbi protiv nezaposlenosti mladih širokih razmjera;

4.  ističe da je broj osoba koje rano napuštaju školovanje u Uniji i dalje vrlo visok i da to utječe na stopu nezaposlenosti mladih; naglašava da se taj problem treba početi rješavati moderniziranjem sustava obrazovanja i obrazovnih programa korištenjem pomoći iz ESF-a;

5.  ističe važnost spolne dimenzije otvaranja radnih mjesta; poziva Komisiju da usmjeri dostatna financijska sredstva u rješavanje problema nezaposlenosti žena; smatra da bi tehnološki napredak mogao biti koristan za žene jer omogućuje više fleksibilnog radnog vremena i poziva Komisiju da ulaže u to područje;

6.  poziva Komisiju da posveti posebnu pozornost stanju manjinskih skupina diljem Unije jer su one podložne svim oblicima socijalne isključenosti te im stoga više prijeti strukturna nezaposlenost; smatra da se u svakom planiranju politike u cilju ostvarivanja socijalne kohezije u Uniji mora uzeti u obzir integracija manjina;

7.  naglašava da je zbog promjena proizvodnih modela i starenja stanovništva znatno porasla uloga Europskog socijalnog fonda i ulaganje u prilagodbu vještina radnika; čvrsto vjeruje da bi u tom pogledu ESF-om trebalo nadopunjavati nacionalne pristupe u državama članicama; poziva države članice i Komisiju da se pobrinu za što učinkovitiju i djelotvorniju upotrebu raspoloživih sredstava u cilju jamčenja zapošljivosti radnika, socijalne uključenosti i jednakosti spolova; istodobno naglašava da bi programe osposobljavanja financirane u okviru ESF-a također trebalo prilagoditi potrebama poduzetnika i osoblja na menadžerskoj razini kako bi se zajamčio održiv razvoj poduzeća, osobito malih i srednjih, koja otvaraju većinu radnih mjesta u Uniji;

8.  poziva države članice i Komisiju da nastave s radom, posebno na poboljšanju i proširenju platforme EURES kao učinkovitog alata za poticanje mobilnosti radnika u Europi, posebice prekogranične mobilnosti, unapređivanjem znanja radnika o tržištu rada Unije, informiranjem radnika o mogućnostima zaposlenja i pružanjem pomoći radnicima oko formalnosti; potiče države članice da razviju i podupru mreže EURES, među ostalim priznajući činjenicu da su prekogranični radnici prvi koje će pogoditi problemi i poteškoće vezani za prilagodbu pri jamčenju priznavanja stručnih kvalifikacija; napominje da okupljanjem javnih službi za zapošljavanje, socijalnih partnera, lokalnih i regionalnih vlasti kao i drugih privatnih dionika te mreže potiču i podupiru prekograničnu mobilnost;

9.  naglašava potrebu usmjeravanja otvaranja kvalitetnih radnih mjesta s pomoću novih tehnologija; smatra da bi Komisija trebala povezati smanjivanje nezaposlenosti s alatima Digitalnog programa i Obzora 2020.;

10. ističe da bi Unija trebala ulagati u poduzeća i podupirati osnivanje poduzeća s posebnim naglaskom na mala i srednja poduzeća te mikro-poduzeća, koja čine 99 % svih poduzeća u Uniji i nedavno su otvorila 80 % novih radnih mjesta, olakšavanjem pristupa financijskim sredstvima, smanjivanjem birokratskog opterećenja, pojednostavljivanjem zakonodavstva unutar programa REFIT i jamčenjem pogodnog okruženja te odgovarajućeg regulatornog okvira, također za novoosnovana poduzeća; naglašava da se takvim mjerama ne bi smjelo izazvati narušavanje radničkih i socijalnih prava u EU-u; pozdravlja stoga namjeru da se uspostavi novi Europski fond za strateška ulaganja kao dodatni instrument kohezijske politike, kojim bi se moglo otvoriti 1,3 milijuna novih radnih mjesta u roku od tri godine;

11. naglašava da bi se kohezijskom politikom trebalo služiti za stvaranje pametnog i održivog rasta u regijama kojima je on najpotrebniji podupiranjem novoosnovanih poduzeća i razvojem mikro-, malih i srednjih poduzeća nizom mjera i financijskih instrumenata;

12. poziva države članice da u cilju postizanja socioekonomske konvergencije zajamče potreban kapacitet i udaljenim i malim regijama, primjerice ljudske resurse, kako bi mogle iskoristiti raspoloživa sredstva;

13. poziva države članice da, u svjetlu negativnih učinaka koje starenje stanovništva i ostali demografski izazovi imaju na tržište rada, razviju projekte kojima će se rješavati problem pada broja stanovnika i poduprijeti mobilnost;

14. poziva Komisiju da osigura ulaganja u gospodarski slabije regije koje imaju visoku nezaposlenost te u mala i srednja poduzeća u tim regijama s obzirom na njihov ograničen pristup financiranju, a kako bi se zajamčilo da ti napori imaju svrhovit učinak tamo gdje su najpotrebniji, uz odabir kojim se u obzir uzimaju gospodarske značajke ulaganja; dijeli stajalište Komisije da postoji potreba za stručnom radnom snagom u sektorima u rastu, kao što su digitalno gospodarstvo, zeleni sektori i zdravstvena skrb;

15. podsjeća na to da je usklađivanje plaća s produktivnošću važno ne samo za socijalnu koheziju nego i za održavanje snažnog gospodarstva i produktivne radne snage;

16. naglašava ulogu teritorijalne kohezije te u tom pogledu ističe važnost ulaganja u prekograničnu infrastrukturu, kao što su unutarnji plovni putovi, potvrđujući pritom njihovu ulogu u poticanju socioekonomskog razvoja regija;

17. smatra da mjere kohezijske politike imaju ključnu ulogu u smanjenju unutarnjih konkurentnih nejednakosti i strukturnih neravnoteža u regijama kojima je to najpotrebnije; poziva Komisiju da razmotri pretfinanciranje kako bi se državama članicama olakšala maksimalna uporaba sredstava u razdoblju 2014. – 2020. imajući stalno na umu pridržavanje načela proračunske odgovornosti;

18. smatra da je proračunska disciplina od ključne važnosti za ostvarivanje rasta i otvaranje radnih mjesta na pametan i održiv način; poziva na ponovno stavljanje naglaska na bolje trošenje sredstava i suzbijanje prijevara;

19. naglašava da rast i politike otvaranja radnih mjesta imaju različit učinak na pojedine regije ovisno o specifičnoj situaciji u svakoj regiji te da se nejednakosti među regijama produbljuju od izbijanja krize; naglašava da bi se u preporukama za pojedine zemlje u obzir trebale uzeti teritorijalne razlike unutar država članica kako bi se potaknuli rast i otvaranje radnih mjesta te istovremeno očuvala teritorijalna kohezija.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

16.4.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

39

13

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Laura Agea, Guillaume Balas, Tiziana Beghin, Brando Benifei, Mara Bizzotto, Vilija Blinkevičiūtė, Enrique Calvet Chambon, David Casa, Ole Christensen, Martina Dlabajová, Lampros Fountoulis, Elena Gentile, Arne Gericke, Danuta Jazłowiecka, Rina Ronja Kari, Jan Keller, Ádám Kósa, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Jean Lambert, Jérôme Lavrilleux, Patrick Le Hyaric, Jeroen Lenaers, Verónica Lope Fontagné, Javi López, Thomas Mann, Dominique Martin, Anthea McIntyre, Joëlle Mélin, Elisabeth Morin-Chartier, Georgi Pirinski, Marek Plura, Terry Reintke, Maria João Rodrigues, Claude Rolin, Anne Sander, Sven Schulze, Siôn Simon, Jutta Steinruck, Romana Tomc, Ulrike Trebesius, Ulla Tørnæs, Marita Ulvskog, Renate Weber, Tatjana Ždanoka, Jana Žitňanská, Inês Cristina Zuber

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Amjad Bashir, Elmar Brok, Tania González Peñas, Eva Kaili, Neoklis Sylikiotis, Ivo Vajgl

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Maria Grapini, Ivan Jakovčić


MIŠLJENJE ODBORA ZA INDUSTRIJU, ISTRAŽIVANJE I ENERGETIKU  (25.3.2015)

upućeno Odboru za regionalni razvoj

o ulaganju u radna mjesta i rast: promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji

(2014/2245(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Neoklis Sylikiotis

PRIJEDLOZI

Odbor za industriju, istraživanje i energetiku poziva Odbor za regionalni razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1.  ističe da je zbog gospodarske krize gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija EU-a dovedena u pitanje te su nastale dodatne razlike među državama članicama i regijama; podsjeća da je od početka krize izgubljeno 3,8 milijuna radnih mjesta u proizvodnji u EU-u(1); naglašava potrebu za jačanjem kohezijske politike EU-a jasnom porukom o prioritetima kojima se ističe potreba za smanjenjem regionalnih nejednakosti i postizanjem ciljeva povezanih s rastom i zapošljavanjem u cijelom EU-u;

2.  naglašava činjenicu da su potrebni veliki napori kako bi se EU ponovno doveo na put prema ostvarenju cilja reindustrijalizacije od 20 % do 2020.; poziva na jačanje i obnovu industrijske strukture u Uniji u cilju poticanja konkurentnosti, rasta i otvaranja radnih mjesta; ističe da je, kako bi se to postiglo, potrebno ulagati u digitalnu, energetsku i prometnu infrastrukturu te dugoročno gledano, ali ništa manje hitno, u obrazovanje, istraživanje i poboljšanje vještina radnika;

3.  uviđa da su ulaganja u okviru kohezijske politike doprinijela ublažavanju negativnih učinaka gospodarske i financijske krize te da su u određenim europskim zemljama postala znatan dio proračuna za ulaganja; uvažava napore Komisije za preusmjeravanjem ulaganja u okviru kohezijske politike u područja koja su najteže pogođena krizom;

4.  ističe da Ugovor o Europskoj uniji sadrži cilj o promicanju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije te solidarnosti među državama članicama (članak 3. UEU-a);

5.  naglašava da bi ciljeve utvrđene u okviru strategije Europa 2020. trebalo u potpunosti uzeti u obzir u kohezijskoj politici; ističe da bi ulaganja u okviru kohezijske politike trebala biti usmjerena na rast, povećanje inovacija, MSP-ove, digitalno gospodarstvo i biogospodarstvo s niskim emisijama ugljika; naglašava činjenicu da posebno ulaganja u tim sektorima imaju potencijal ne samo da osiguraju postojeća radna mjesta, već i da potaknu rast i otvaranje novih radnih mjesta;

6.  naglašava ključnu ulogu koju industrijski sektor, posebno proizvodnja, ima u europskom gospodarstvu, s obzirom na to da je taj sektor zaslužan za 80 % izvoza i da u njega odlazi 80 % sredstava utrošenih na istraživanje i razvoj; napominje da je, prema procjenama, samo regionalnom politikom EU-a otvoreno 594 000 novih radnih mjesta u razdoblju od 2007. do 2012.(2);

7.  preporučuje modernizaciju kohezijske politike; preporučuje da se središnja uloga u kohezijskoj politici pruži obnovi industrije i struktura te podupiranju inovacija kako bi se poboljšalo zapošljavanje diljem Unije;

8.  naglašava važnost pojednostavljivanja upravljanja i postupaka za programe kohezijske politike; ističe da administrativno opterećenje koje je rezultat raznih postupaka upravljanja i nadzora mora biti razumno u usporedbi s iznosom sredstava dobivenih iz programa kohezijske politike;

9.  naglašava da MSP-ovi čine 99 % svih poduzeća u EU-u i 80 % radnih mjesta u Uniji;

10. smatra da je potreban daljnji rad u cilju jačanja industrijskog sektora u nekoliko država članica, olakšavanja pristupa ulaganjima i zajmovima za proizvođače te rješavanja problema nezaposlenosti; ističe potrebu za pristupom koji se temelji na konkretnim jačim stranama regija kako bi se ostvario gospodarski rast;

11. smatra da su svi novi projekti i ulaganja u okviru kohezijske politike usmjereni na što bolje rezultate i učinak te poštuje novi okvir uspješnosti čiji je cilj poticati pametan, održiv i uključiv rast; također naglašava da bi projekti i ulaganja koji se potiču sredstvima EU-a trebali biti usmjereni na otvaranje novih radnih mjesta; stoga ističe da bi države članice trebale težiti otvaranju kvalitetnih i održivih radnih mjesta pri provedbi svojih operativnih programa za tekuće razdoblje financiranja kako bi poduzele mjere protiv visoke stope nezaposlenosti mladih i kako bi omogućile razvoj zdravih i održivih gospodarstava u regijama; podsjeća da bi se pri ulaganjima i u projektima trebala uzeti u obzir zaštita okoliša, posebice u cilju promicanja izvora obnovljive energije kao i mjera za energetsku učinkovitost; podsjeća da će se prema predviđanjima globalno tržište ekološki prihvatljivim proizvodima i uslugama do 2020. udvostručiti na 2 bilijuna EUR godišnje;

12. pozdravlja prijedlog o uniji tržišta kapitala i smatra da je to važan instrument kojim se nadopunjuje plan ulaganja za Europu i poboljšava pristup zajmovima za MSP-ove stvaranjem i razvijanjem alternativnih izvora financiranja uz bankovne zajmove, među ostalim poboljšanjem inicijalne javne ponude;

13. poziva na brzu provedbu unije tržišta kapitala i iskorištavanje mogućnosti koje nudi kako bi se rad usmjeren na industriju podržao u razvijanju europskih tržišta privatnih plasmana i podupiranju upotrebe fondova za dugoročna ulaganja; vjeruje da će se uspješnom unijom tržišta kapitala smanjiti fragmentacija financijskih tržišta u EU-u i time doprinijeti smanjenju troškova financiranja;

14. naglašava da bi ulaganja trebalo usmjeriti u područja koja mogu proizvesti multiplikativne učinke na zapošljavanje i rast, kao što su inovacije ili obrazovanje;

15. ističe važnost regionalnog financiranja za mala i srednja poduzeća, koja predstavljaju regionalni pokretač otvaranja radnih mjesta, pametnog rasta i napretka prema digitalnom gospodarstvu i gospodarstvu s niskim emisijama ugljika;

16. ističe važnost financiranja prijelaza na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika u okviru kohezijske politike i ostvarivanja ciljeva o smanjenju emisija CO2, energetskoj učinkovitosti i obnovljivim izvorima energije do 2020. i 2030.;

17. primjećuje da je izvješćivanje o projektima koji se financiraju iz fondova EU-a obično usmjereno na same rashode i na usklađenost s administrativnim pravilima, a ne na konkretne postignute rezultate, što dovodi do nedovoljnog znanja o učinkovitosti poticaja EU-a; s tim u vezi ističe važnost sustavnog prikupljanja informacija o učinku fondova EU-a kako bi se mogle utvrditi mjere kojima bi se na najučinkovitiji način poticao gospodarski razvoj regija EU-a;

18. poziva na bolju koordiniranost javnih ulaganja država članica te lokalnih i regionalnih vlasti te također poziva na stabilnije gospodarsko i regulatorno okruženje u EU-u kako bi EU postao privlačniji za privatna ulaganja, s obzirom na to da će inače biti nemoguće ostvariti cilj povećanja doprinosa industrije BDP-u na 20 % do 2020.; naglašava važnost usmjeravanja ulaganja EU-a u inovativne sektore i tematske prioritete, kao što su istraživanje i inovacije, podupiranja MSP-ova i gospodarstva s niskim razinama ugljika kako bi se što bolje iskoristio učinak koji ulaganja imaju na održivi gospodarski rast i otvaranje radnih mjesta; snažno podupire pristup istraživanju i inovacijama čiji je cilj smanjiti razlike u inovacijama unutar Unije omogućavajući manje naprednim regijama da prisvoje, poboljšaju i prilagode inovativna rješenja razvijena u vodećim regijama; također poziva na daljnje pojašnjenje i brzu primjenu ideje pametne specijalizacije, kojom bi se mogao potaknuti održivi rast regija EU-a;

19. poziva na uključivu industrijsku strategiju u kojoj se uzimaju u obzir područja zahvaćena smanjenjem broja stanovništva i starenjem stanovništva; smatra da bi krajnji ciljevi te strategije trebali biti rješavanje problema nezaposlenosti, omogućavanje konkurentnosti, održivog razvoja i rasta te otvaranje radnih mjesta;

20. naglašava da je za inovativne i produktivne istraživačke aktivnosti potrebno dodatno povećati financiranje istraživanja i razvoja; stoga poziva na bolju usklađenost postojećih mjera financiranja, tj. financiranja iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova i Obzora 2020. kao što je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća;

21. poziva države članice da ubrzaju program Jamstvo za mlade s obzirom na to da zbog krize nerazmjeran broj mladih ljudi na početku karijere ne uspijeva pronaći posao te je nezaposlenost mladih dosegla zabrinjavajuću razinu u polovici regija;

22. poziva na to da se, u cilju poboljšanja situacije u pogledu zaposlenosti, pri izradi zakona i propisa uzmu u obzir potrebe malih i srednjih poduzeća i da se pristup zajmovima olakša za ona poduzeća, bez obzira na njihovu veličinu, koja otvaraju radna mjesta;

23. poziva na dovršenje unutarnjeg tržišta u cilju poboljšanja situacije u pogledu inovacija, razmjene znanja i ideja te konkurentnosti i inovativnosti europskih poduzeća.

RESULT OF FINAL VOTE IN COMMITTEE

Datum usvajanja

24.3.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

47

7

9

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Bendt Bendtsen, Reinhard Bütikofer, Pilar del Castillo Vera, Christian Ehler, Fredrick Federley, Ashley Fox, Adam Gierek, Juan Carlos Girauta Vidal, Theresa Griffin, Marek Józef Gróbarczyk, András Gyürk, Roger Helmer, Dawid Bohdan Jackiewicz, Eva Kaili, Barbara Kappel, Krišjānis Kariņš, Seán Kelly, Jeppe Kofod, Miapetra Kumpula-Natri, Janusz Lewandowski, Ernest Maragall, Edouard Martin, Nadine Morano, Dan Nica, Angelika Niebler, Miroslav Poche, Miloslav Ransdorf, Michel Reimon, Herbert Reul, Paul Rübig, Algirdas Saudargas, Jean-Luc Schaffhauser, Neoklis Sylikiotis, Dario Tamburrano, Evžen Tošenovský, Claude Turmes, Miguel Urbán Crespo, Vladimir Urutchev, Adina-Ioana Vălean, Kathleen Van Brempt, Henna Virkkunen, Martina Werner, Hermann Winkler, Flavio Zanonato, Carlos Zorrinho

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Pervenche Berès, Simona Bonafè, Cornelia Ernst, Yannick Jadot, Werner Langen, Morten Messerschmidt, Clare Moody, Dominique Riquet, Inmaculada Rodríguez-Piñero Fernández, Anne Sander, Maria Spyraki, Paul Tang, Pavel Telička, Anneleen Van Bossuyt, Cora van Nieuwenhuizen

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Isabella Adinolfi, Ignazio Corrao, Antanas Guoga

(1)

Pregled stanja u industriji za 2013., radni dokument službi Komisije (SWD(2013)0346, 20. rujna 2013.), str. 6.

(2)

„Poboljšanje konkurentnosti europskih regija i gradova, poticanje rasta i otvaranje radnih mjesta” http://europa.eu/pol/pdf/flipbook/en/regional_policy_en.pdf – str. 6.


MIŠLJENJE oDBORA ZA KULTURU I OBRAZOVANJE  (26.3.2015)

upućeno Odboru za regionalni razvoj

o ulaganju u radna mjesta i rast: promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji

(2014/2245(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Silvia Costa

PRIJEDLOZI

Odbor za kulturu i obrazovanje poziva Odbor za regionalni razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1.  podsjeća na to da se kohezijsku politiku EU-a, kako bi se njome učinkovito pridonijelo suzbijanju visokih stopa nezaposlenosti mladih, mora u potpunosti uskladiti sa strategijom Europa 2020., a posebno s glavnim ciljevima obrazovanja koji uključuju smanjenje stope napuštanja školovanja na manje od 10 % i povećanje udjela mladih s visokoškolskim obrazovanjem, diplomom ili istovjetnim završenim strukovnim osposobljavanjem na najmanje 40 %, te s prosječnom referentnom vrijednošću od najmanje 15 % odraslih osoba koje sudjeluju u programima cjeloživotnog učenja i najmanje 95 % djece uključene u obrazovanje u ranom djetinjstvu, čime bi se priznalo vrednovanje vještina i stečenog iskustva;

2.  ističe da radi ostvarenja ciljeva strategije Europa 2020., posebno onih u pogledu obrazovanja i smanjenja stopa napuštanja školovanja, treba poboljšati pristup obrazovnoj infrastrukturi i kvalitetu društveno-kulturnih usluga u regijama EU-a, posebno onima koje su pogođene gospodarskom stagnacijom; podsjeća na važnost obrazovanja u postizanju veće socijalne i regionalne kohezije i povećanja demokratske svijesti te sudjelovanja mladih;

3.  naglašava činjenicu da 12 % stanovništva u dobi između 18–24 godine čine osobe koje rano napuštaju školovanje; poziva EU na to da utvrdi glavne čimbenike ranog napuštanja školovanja i da prati obilježja te pojave na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, što čini temelj za ciljane i učinkovite mjere temeljene na dokazima; smatra da se mjerama za smanjenje broja slučajeva ranog napuštanja školovanja mora početi rješavati cijeli niz čimbenika, među kojima su obrazovni i socijalni izazovi koji možda dovode do te pojave;

4.  ističe da će bez učinkovite suradnje među obrazovnim ustanovama i dionicima na tržištu rada biti nemoguće ukloniti visoku razinu nezaposlenosti mladih s diplomom u EU-u; osobito ističe da se podučavanjem znanja i vještina potrebnih na tržištu povećava stopa zaposlenosti mladih i smanjuju socijalne razlike;

5.  žali zbog činjenice što se u obrazovanje trenutačno ne usmjerava dovoljno financijskih sredstava i ističe potrebu za većim ulaganjem u osuvremenjivanje obrazovnih sustava u područjima strukovnog osposobljavanja te formalnog i informalnog obrazovanja; podsjeća na činjenicu da se to također odnosi na obnavljanje školskih zgrada i osiguravanje nove tehnologije za obrazovanje i istraživanje (pristup istraživačkim bazama podataka, informatičko osposobljavanje, e-učenje);

6.  naglašava važnost jačanja veza između sektora obrazovanja, istraživanja i poslovnog sektora na regionalnoj, lokalnoj, nacionalnoj i nadnacionalnoj razini; poziva države članice na to da što prije počnu djelovati u skladu s preporukama za pojedine zemlje koje se odnose na obrazovanje u okviru Europskog semestra i druge preporuke Komisije;

7.  ističe važnost cjeloživotnog učenja i, radi privlačenja i zadržavanja stručnog predavačkog osoblja, važnost boljeg osposobljavanja te uvjeta rada za znanstvenike i profesore kao jednih od ključnih čimbenika gospodarskog rasta; naglašava važnost stjecanja digitalnih vještina među mladima i odgovarajućeg osposobljavanja učitelja jer takve vještine postaju sve važnije na europskom tržištu rada;

8.  ističe da se potrebe na tržištu rada rapidno mijenjaju i da se mladi susreću sa sve više poteškoća pri prijelazu iz sustava obrazovanja u svijet rada te su stoga izloženiji nezaposlenosti; ponovno ističe važnost ulaganja u ljudski kapital i ljude, posebice u mlade Europljane, kako bi se povećala mogućnost njihova zapošljavanja i poboljšale njihove stručne kvalifikacije; poziva na poboljšanje postojeće Panorame vještina EU-a u okviru koje se utvrđuju potrebni poslovi i potrebne vještine te na odgovarajuću preinaku sustava obrazovanja i osposobljavanja država članica kako bi se građanima pružile odgovarajuće vještine za odgovarajući posao;

9.  ističe da treba promicati partnerstva između svijeta obrazovanja i mjera zapošljavanja uključivanjem svih dionika, također socijalnih partnera, donositelja odluka, pružatelja osposobljavanja i poslodavaca;

10. pozdravlja Inicijativu za zapošljavanje mladih koja je uvedena radi poboljšanja Jamstva za mlade, osobito u regijama u kojima je stopa nezaposlenosti mladih veća od 25 % i ističe da je to učinkovito sredstvo za smanjenje nezaposlenosti mladih te da će srednjoročno i dugoročno poslužiti kao temeljna strukturna reforma; poziva države članice na uspostavljanje snažne suradnje s dionicima, posebno zaposlenicima te malim i srednjim poduzetnicima, i na potpuno korištenje Europskim socijalnim fondom, Inicijativom za zapošljavanje mladih i ostalim strukturnim fondovima prilikom provedbe jamstva i stvaranja infrastrukture u tu svrhu;

11. poziva Komisiju na to da pridonese jamčenju učinkovite provedbe Jamstva za mlade razmjenom primjera dobre prakse; ističe da se proračunska sredstva za Jamstva za mlade u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih ukidaju 31. prosinca 2015.; poziva Komisiju da poduzme potrebne mjere kako bi zajamčila nastavak tog programa;

12. naglašava potrebu za razvojem poduzetničkih vještina u okviru Jamstava za mlade; međutim, smatra da su potrebni rana intervencija i aktivacija te, u mnogim slučajevima, reforme, primjerice za unapređenje sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te da bi se razmjenom primjera najboljih praksi povezanih sa sustavom dvojnog obrazovanja moglo pridonijeti strukturnim promjenama na tržištu rada i da bi to moglo dovesti do viših razina zaposlenosti;

13. pozdravlja novi Europski fond za strateška ulaganja; nada se da se obrazovanje i osposobljavanje promatraju kao strateška ulaganja te da su stoga sastavni dio jedne od prioritetnih mjera;

14. potiče Komisiju na to da prepozna puni potencijal kulture u pružanju doprinosa održivom gospodarskom razvoju i konkurentnosti regija te poboljšanju socijalne kohezije; posebno naglašava ulogu kulturnih i kreativnih industrija te digitalizacije kulturne baštine kao strateških pokretača gospodarskog oporavka i rasta u EU-u te pokretača regionalnog razvoja jer su oni, izravno ili neizravno, trenutačno zaslužni za više od 7 milijuna radnih mjesta;

15. ističe važnost kulturnog sektora u borbi protiv nezaposlenosti mladih jer je on mladima vrlo privlačan i nudi im veće mogućnosti zapošljavanja; također podsjeća na ulogu koju ima kultura u otvaranju novih i boljih radnih mjesta u vidu obrazovanja, razvoja vještina, osposobljavanja i neformalnog učenja; traži izravne instrumente kohezijske politike radi poboljšanja i povećanja broja radnih mjesta u kulturnom i kreativnom sektoru;

16. poziva Komisiju na to da procijeni u kojoj se mjeri sredstva Europskog fonda za regionalni razvoj i Europskog socijalnog fonda koriste za promicanje kulturnih aktivnosti u državama članicama, a posebice promicanja kreativnog sektora; traži Komisiju da podnese izvješće o zaključcima procjene Parlamenta, najkasnije zajedno sa srednjoročnim izvješćem o programu Kreativna Europa, tj. do 31. prosinca 2017.;

17. podsjeća na to da su kultura te materijalna i nematerijalna kulturna baština ključni elementi za održivu urbanu i ruralnu obnovu te privlačnost gradova i regija kao i za gospodarski razvoj uz pomoć kulturnog turizma te malih i srednjih poduzeća u kreativnom sektoru; poziva na osnivanje regionalnih kulturnih središta u kojima mali i veliki gradovi i regije mogu surađivati u promicanju i očuvanju svoje kulturne baštine i pretvoriti je u gospodarsku prednost;

18. poziva Komisiju na to da se posveti poduzimanju svih potrebnih koraka kako bi zajamčila učinkovitu zaštitu materijalnih i nematerijalnih dobara koja čine kulturnu baštinu Europe i koja su od temeljnog značenja za poticanje kulturnog i društveno-gospodarskog razvoja koji se temelji na zajedničkom europskom identitetu i kulturnoj posebnosti europskih zemalja, regija i gradova te ih promiče; poziva gradove i regije EU-a na korištenje instrumentima kohezijske politike u tu svrhu;

19. smatra da je granični iznos u visini od 5 milijuna EUR (ili 10 milijuna EUR ukupnih troškova kad je riječ o lokacijama uvrštenima u popis UNESCO-a) koji je Komisija usvojila na temelju ukupnih projektnih troškova suviše nefleksibilan i da će rezultirati manjim izdvajanjima za kulturnu baštinu, pogotovo zbog toga što taj iznos ne uključuje odbitak troškova dokumentacije i upravljanja te rashode koji nisu umanjivi (npr. PDV) i da se njime smanjuje opseg javnih i privatnih partnerstava te opseg ulaganja u kulturu, koji su od ključne važnosti za socijalni i gospodarski razvoj u EU-u;

20. naglašava da u pravu EU-a ne postoji pravna osnova za taj pristup i poziva Komisiju da u tom smislu preispita predmetnu odluku i da u tematskim vodičima pojasni tumačenje članka 3. točke (e) Uredbe (EU) br. 1301/2013 (EFRR) u pogledu ulaganja u razvoj endogenog potencijala fiksnim ulaganjima u opremu i infrastrukturu malog kapaciteta u području kulture i održivog turizma;

21. poziva države članice na to da veći dio svojih proračuna i financijskih sredstava za regionalni razvoj izdvoje za kulturu i kulturnu baštinu kako bi područja učinile privlačnijima, promicale njihov učinkovit i sveobuhvatan razvoj i iskoristile njihov potencijal;

22. ističe važnost pojednostavljivanja i preporučuje Komisiji i državama članicama da nastave ulagati napore u pojednostavljivanje provedbe kohezijske politike kako bi povećale usmjerenost politike na rezultate i smanjile birokraciju na svim razinama; naglašava važnost platformi za razmjenu najboljih praksi u raznim područjima provedbe.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

24.3.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

23

3

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Isabella Adinolfi, Dominique Bilde, Andrea Bocskor, Silvia Costa, Mircea Diaconu, Damian Drăghici, Angel Dzhambazki, Jill Evans, Emmanouil Glezos, Giorgos Grammatikakis, Petra Kammerevert, Andrew Lewer, Svetoslav Hristov Malinov, Fernando Maura Barandiarán, Luigi Morgano, Momchil Nekov, Michaela Šojdrová, Helga Trüpel, Sabine Verheyen, Julie Ward, Bogdan Brunon Wenta, Theodoros Zagorakis, Bogdan Andrzej Zdrojewski, Milan Zver, Krystyna Łybacka

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Sylvie Guillaume, György Hölvényi, Dietmar Köster, Ilhan Kyuchyuk, Ernest Maragall, Emma McClarkin, Martina Michels


MIŠLJENJE oDBORA ZA PRAVA ŽENA I JEDNAKOST SPOLOVA (1.4.2015)

upućeno Odboru za regionalni razvoj

o ulaganju u radna mjesta i rast: promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji

(2014/2245(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Julie Girling

PRIJEDLOZI

Odbor za prava žena i jednakost spolova poziva Odbor za regionalni razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

A. budući da su žene povijesno u većoj mjeri pogođene nezaposlenošću od muškaraca bez obzira na to što danas predstavljaju 59 % netom diplomiranih osoba(1), što također nije u skladu s činjenicom da je mali broj žena na rukovodećim položajima; budući da je tijekom proteklih pet godina stopa zaposlenosti žena blago porasla, sa 60 % na 63 %, a stopa nezaposlenosti žena u EU-u iznosi 10 %, uz znatne regionalne razlike (iako se te razlike znatno smanjuju)(2); budući da čak i stručne kvalifikacije zaposlenih žena te razina njihovih primanja i doprinosa za mirovinsko osiguranje nisu razmjerni stupnju obrazovanja koje su stekle;

B.  budući da samo 29 % žena ima diplomu iz područja informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) te da ih je samo 4 % izravno zaposleno u tom sektoru(3); budući da prema podacima Komisije više žena nego muškaraca pohađa visokoškolsko obrazovanje; no budući da su žene i dalje nedovoljno zastupljene na studijima prirodnih znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (predmeti STEM-a), čime im se ograničavaju ekonomske mogućnosti iako ne postoje znanstveni dokazi za to da su muškarci u tim predmetima talentiraniji od žena;

C. budući da su žene posebno pogođene niskim plaćama (2010. godine 21,2 % žena u usporedbi s 13,3 % muškaraca), što se posebno odnosi na zaposlenice s niskom razinom obrazovanja i one s ugovorima na određeno vrijeme(4);

D. budući da razlika u mirovinama muškaraca i žena pokazuje da su u EU-u mirovine žena u prosjeku za 39 % niže u usporedbi s mirovinama muškaraca;

E.  budući da su žene izloženije siromaštvu i socijalnoj isključenosti od muškaraca, a posebno nakon 60. godine života (2010. godine 22,2 % žena u usporedbi sa 17,3 % muškaraca)(5);

F.  budući da je jednakost spolova važan instrument gospodarskog razvoja i socijalne kohezije;

G. budući da je kohezijska politika glavni instrument za provedbu mjera za borbu protiv nezaposlenosti i socijalne isključenosti te se oslanja na ulaganje u obrazovanje i povećanje obrazovnih mogućnosti;

H. budući da je s vremenom u ruralnim područjima postao očit cijeli niz gospodarskih i socijalnih problema kao što su loše razvijena poduzetnička kultura, niska stopa sudjelovanja odraslih osoba u cjeloživotnom učenju i osposobljavanju, nedostatak dodatnog osposobljavanja u ruralnim područjima i visok postotak osoba koje rade u poljoprivredi za vlastite potrebe;

I.   budući da je stopa zaposlenosti žena u pogledu ciljeva utvrđenih u okviru strategije Europa 2020. i dalje niska (11,5 % ispod cilja od 75 %)(6);

J.   budući da bi prema predviđanjima OECD-a jednako sudjelovanje žena i muškaraca na tržištu rada do 2030. dovelo do rasta BDP-a po stanovniku od 12,4 %;

K. budući da su žene nedovoljno zastupljene na rukovodećim položajima te da su samo 30 % novoosnovanih poduzeća u Europi pokrenule žene(7);

L.  budući da više od dvije trećine Europljana živi u gradovima koji su proizvodni i inovativni centri, no u isto vrijeme u njima dolazi do koncentracije socijalno isključenih osoba te gradovi stoga imaju ključnu ulogu u rješavanju problema socijalne isključenosti;

M. budući da su samohrane majke ili samohrani roditelji i dalje u nepovoljnom položaju na tržištu rada;

N. budući da su jednake mogućnosti za muškarce i žene te načelo rodno uvjetovane integracije izričito utvrđeni u uredbama o strukturnim fondovima kao međusektorski elementi programiranja i političke primjene;

O. budući da se u obiteljskim poduzećima ženama nude veća primanja nego u malim i srednjim poduzećima te mogućnost ulaska u sektore u kojima dominiraju muškarci; budući da je vjerojatnost napredovanja do rukovodećeg radnog mjesta veća za žene koje rade u obiteljskim poduzećima; budući da bi EU i njegove države članice trebalo poticati da promiču tu vrstu aktivnosti i uvjere žene da se u većoj mjeri angažiraju u obiteljskim poduzećima;

P.  budući da je potpora jednakosti, osim što predstavlja pitanje pravde i temeljnih prava, također i pitanje konkurentnosti jer propadaju talenti svih onih žena pogođenih profesionalnom marginalizacijom, što nije u skladu s naporima za potporu gospodarstvu utemeljenom na znanju;

1.  žali zbog činjenice da države članice nisu uložile veće napore za smanjenje razlika u plaćama muškaraca i žena; zabrinut je zbog toga što žene u EU-u za rad jednake vrijednosti u prosjeku zarađuju 16,4 % manje od muškaraca te godišnje odrade 59 dana besplatno, što ih stavlja u ekonomski nepovoljan položaj te ponekad čini ovisnima o njihovu partneru; ističe važnost mjera za smanjenje razlika u plaćama muškaraca i žena koje dovode i do razlike u mirovinama muškaraca i žena u EU-u od 39 %; ističe činjenicu da se tijekom proteklih pet godina u devet država članica ta razlika povećala; primjećuje da bi u skladu s procjenom o europskoj dodanoj vrijednosti smanjenjem razlika u plaćama muškaraca i žena od 1 % došlo do povećanja gospodarskog rasta od 0,1 %; napominje da se omogućavanjem pristupa žena rukovodećim položajima može povećati konkurentnost organizacija; poziva države članice da poboljšaju i ažuriraju svoju statistiku o razlikama u plaćama muškaraca i žena;

2.  poziva Komisiju da u vezi s radnim mjestima koja stvara ili financira u okviru kohezijske politike zahtijeva transparentnost primanja te da pritom odbaci svaku neopravdanu nejednakost plaća;

3.  smatra da bi Unija u svim fazama provedbe europskih strukturnih i investicijskih fondova trebala imati za cilj uklanjanje nejednakosti i promicanje jednakosti muškaraca i žena te uključivanje rodne perspektive i suzbijanje diskriminacije na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invalidnosti, dobi ili spolnog opredjeljenja;

4.  poziva na to da se prepoznaju i riješe različite vrste diskriminacije, odnosno ne samo rodno uvjetovana nejednakost nego i nejednakost na temelju vjere ili osobnog uvjerenja, socijalnog podrijetla, spolnog opredjeljenja, dobi, etničkog podrijetla i invalidnosti kako bi se uspostavila mjerodavna i učinkovita politika socijalne uključenosti;

5.  napominje da je uslijed gospodarske krize u mnogim područjima došlo do pogoršanja u pogledu jednakosti; naglašava da je važno zajamčiti da se gospodarska kriza ne upotrebljava kao argument za održavanje nejednakosti žena i muškaraca te da se nastavi raditi na postizanju jednakosti čak i tijekom takve krize;

6.  poziva države članice da promijene tu dinamiku uvođenjem politika kojima se aktivno podržava jednakost s pomoću planova i proračuna usmjerenih na takav način na povećanje BDP-a po stanovniku;

7.  poziva Komisiju i države članice da se aktivno koriste europskim strukturnim fondovima kao instrumentima za poboljšanje jednakosti spolova; traži od država članica i Komisije da provedu rodnu analizu te u obzir uzmu rodnu jednakost pri izradi proračuna kako bi se ženama i muškarcima dodjeljivala jednaka financijska sredstva;

8.  traži od Komisije da u okviru Eurostata uvede statističke pokazatelje za svaku državu kako bi se izmjerio utjecaj jednakosti na gospodarski napredak u smislu aktualnog sudjelovanja žena na tržištu rada i razmjera uključenosti žena u rukovodeće položaje i više rukovodstvo;

9.  priznaje da mala i srednja poduzeća (MSP) znatno doprinose europskom gospodarstvu, osobito stvaranjem radnih mjesta; izražava razočaranje zbog toga što je što je na čelu MSP-ova mnogo manje žena nego muškaraca; primjećuje da su žene predsjednice 5 % upravnih odbora trgovačkih društava u EU-u te da odgovarajući postotak za članice upravnih odbora iznosi 18,6 %; žali zbog toga što je u razdoblju 2003. – 2012. stopa poduzetništva žena porasla samo neznatno, s 10 % na 10,4 %;

10. poziva države članice da razmijene najbolje prakse kojima se žene potiču na osnivanje malih i srednjih poduzeća, da izrade strategije za poticanje poduzetništva žena te da poduzetnicama olakšaju pristup financijskoj potpori; izražava zadovoljstvo zbog toga što se Europskim fondom za regionalni razvoj pruža potpora MSP-ovima kojima su na čelu žene te potiče potporu aktivnostima usmjerenima na osposobljavanje i pristup financiranju; poziva Europski institut za jednakost spolova (EIGE) da kao svoj prioritet odredi prikupljanje podataka o poduzetništvu žena, posebno o pristupu financiranju i gospodarskim mrežama;

11. žali zbog činjenice da se tako malo poduzima za poticanje žena na sudjelovanje u tijelima koja donose odluke ili osnivanje vlastitih poduzeća; primjećuje da se diskriminacija na temelju trudnoće, na primjer, u velikoj mjeri primjenjuje kako bi se žene isključile s privatnog i javnog tržišta rada;

12. primjećuje da nedovoljna zastupljenost žena na studijima prirodnih znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (predmeti STEM-a) proizlazi iz rodnih stereotipa; potiče države članice i Komisiju da promiču ulazak žena u sektore koji se tradicionalno smatraju „muškim sektorima”, u prvom redu znanost i nove tehnologije, osobito kampanjama za informiranje i podizanje razine svijesti radi potpunog iskorištavanja ljudskog kapitala koji predstavljaju europske žene;

13. primjećuje da je veća vjerojatnost zaposlenja žena na nepuno radno vrijeme, na loše plaćenim radnim mjestima ili nesigurnim poslovima, što može biti od koristi majkama koje su se vratile s rodiljnog dopusta, ali može također dovesti do siromaštva unatoč zaposlenju i nejednakosti u mirovinama muškaraca i žena; primjećuje da je vjerojatnost rada na nepuno radno vrijeme za zaposlene žene u Europi i dalje četiri puta veća nego za zaposlene muškarce(8); zabrinut je zbog razlika u podacima o radu na nepuno radno vrijeme među državama članicama; poziva Komisiju da izradi ažuriranu detaljnu analizu različitih vrsta zaposlenja, uključujući usporedbe unutar država članica i među njima, kako bi se utvrdila rodno uvjetovana nepravda u okviru različitih vrsta zaposlenja s posebnim naglaskom na radu na nepuno radno vrijeme;

14. ponovno potvrđuje potrebu za osnivanjem ustanova za skrb o djeci kako bi se povećala prisutnost žena na tržištu rada te stoga poziva Komisiju da podrži inovativne projekte u tom pogledu; ističe da se ulaganjem u javnu infrastrukturu, kao što su ustanove za skrb o djeci, povećavaju mogućnosti žena za aktivno sudjelovanje u gospodarstvu i na tržištu rada;

15. preporučuje da Komisija u okviru kohezijske politike namijeni veći dio sredstava Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) i Europskog socijalnog fonda (ESF) za projekte kojima se ženama omogućuje da ostvare pristup visokokvalitetnom osposobljavanju i radnim mjestima;

16. primjećuje da među ženskom populacijom iz ruralnih područja postoji snažan trend migracije u gradove u potrazi za mogućnostima zapošljavanja, čime se stvara rodna neravnoteža u zapošljavanju u ruralnim područjima; naglašava utjecaj te pojave na gospodarstvo i stanovništvo te važnost razvoja ruralnog gospodarstva tako da se iskoriste potencijali muškaraca i žena te da se sektorima u kojima obično dominiraju žene dodijeli isti status kao i poslovima u kojima dominiraju muškarci, te važnost davanja doprinosa tome planovima potpore poduzetništvu žena i ustanovama za usklađivanje usluga dostupnih u ruralnim područjima, kao što su skrb o djeci, pomoć starijim osobama, zdravstvena skrb i obrazovanje; također poziva na dugoročan rad kako bi se suzbili faktori koji žene i muškarce povezuju s različitim sektorima radi postizanja jednakosti na tržištu rada; poziva države članice i Komisiju da promiču poduzetništvo žena u ruralnim područjima;

17. ističe da je od ključne važnosti započeti s provedbom programa u kojima je naglasak na razvoju poduzetničkih i upravljačkih vještina žena kako bi se povećao broj poduzeća u ruralnim i urbanim područjima; naglašava važnost promicanja jednakih mogućnosti zapošljavanja tako da se žene, posebno u ruralnim područjima, uključuje u osnivanje vlastitih poduzeća;

18. poziva Komisiju i države članice da prouče mogućnost uključivanja rodnih odredbi u pozive za nadmetanje pri javnoj nabavi kako bi se poduzetnici potakli da teže postizanju jednakosti spolova u svojim redovima te istodobno poštuju zakonodavstvo EU-a o tržišnom natjecanju;

19. ističe da postoji nezanemariv digitalni jaz među spolovima koji se mora premostiti olakšavanjem i promicanjem pristupa žena programima osposobljavanja u području novih tehnologija;

20. poziva države članice da prednost daju programu digitalnog gospodarstva te naglašava da je neograničen pristup širokopojasnom internetu ključna pretpostavka za to da se ženama, muškarcima i poslovnim subjektima ponude mogućnosti fleksibilnih oblika rada i rada kod kuće; poziva države članice, Komisiju te lokalne i regionalne vlasti da podrže ulaganja u osposobljavanje žena u sektoru informacijskih i komunikacijskih tehnologija na način kojim će se poboljšati usklađivanje poslovnog i privatnog života ljudi;

21. poziva institucije EU-a i države članice da radi postizanja ciljeva povezanih sa zapošljavanjem i socijalnom uključenošću uzmu u obzir potrebe žena koje se vraćaju s rodiljnog dopusta, motiviraju poslodavce na zapošljavanje žena nakon rodiljnog dopusta, olakšaju fleksibilne oblike rada i promiču dodatno obrazovanje (cjeloživotno učenje), čime se ženama omogućuje da neometano nastave svoje profesionalne karijere;

22. poziva Komisiju, države članice te lokalne i regionalne vlasti da u okviru svojih programa ulaganja u obzir uzmu politike zaštite žena i da zajamče da se sredstva usmjeravaju za učinkovito zapošljavanje i profesionalni rast te da ne dolazi do njihove zloupotrebe;

23. zahtijeva od Komisije, država članica te regionalnih i lokalnih vlasti da sustavno potiču korištenje elektroničkim platformama za učenje kako bi se razvile poduzetničke vještine žena i poduzetništvo u prekograničnim područjima; izražava posebnu zabrinutost u vezi s potrebom stvaranja mreže prekograničnog partnerstva utemeljenog na dijalogu i komunikaciji među partnerskim institucijama radi organiziranja javnih rasprava o poduzetništvu žena i prekograničnom poduzetništvu;

24. poziva institucije EU-a i države članice da se radi postizanja ciljeva povezanih s povećanjem kapaciteta ustanova za skrb o maloj djeci učinkovitije koriste kvantitativnim i kvalitativnim pokazateljima u cilju jamčenja jednakog pristupa visokokvalitetnoj skrbi i obrazovanju za svu djecu;

25. poziva države članice da promiču ulaganja u programe osposobljavanja kojima se ženama olakšava uključivanje na tržište rada, posebno onima koje su prije toga isključivo obavljale ulogu majke ili njegovale druge nesamostalne osobe, te ulaganja u ustanove za skrb o djeci, starijima i drugima kojima je potrebna pomoć, koje su dostupne i cijenom pristupačne te čije je radno vrijeme u skladu s radnim vremenom osoba koje rade u punom radnom vremenu kako bi se zajamčilo usklađivanje poslovnog i obiteljskog života te suzbijala nezaposlenost i socijalna isključenost;

26. poziva države članice da pri izradi kohezijske politike uvedu proračunske mjere kojima se u obzir uzimaju rodna pitanja kako bi se ispitali ne samo oni programi koji su posebno usmjereni na žene nego i svi ostali programi i politike koje je predložila vlada, njihov utjecaj na dodjelu sredstava i njihov doprinos jednakosti muškaraca i žena;

27. traži od država članica da provode i potiču jednakost spolova pri izradi proračuna te poziva Komisiju da promiče razmjenu najbolje prakse pri izradi proračuna uz uvažavanje jednakosti spolova.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

31.3.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

32

0

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Daniela Aiuto, Maria Arena, Catherine Bearder, Beatriz Becerra Basterrechea, Malin Björk, Vilija Blinkevičiūtė, Anna Maria Corazza Bildt, Viorica Dăncilă, Iratxe García Pérez, Anna Hedh, Elisabeth Köstinger, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Angelika Mlinar, Krisztina Morvai, Maria Noichl, Marijana Petir, Terry Reintke, Michaela Šojdrová, Ernest Urtasun, Ángela Vallina, Elissavet Vozemberg, Jadwiga Wiśniewska, Anna Záborská, Jana Žitňanská, Inês Cristina Zuber

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Rosa Estaràs Ferragut, Julie Girling, Constance Le Grip, Marc Tarabella, Julie Ward, Marco Zullo

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Bart Staes

(1)

Izvješće o jednakosti muškaraca i žena za 2014. godinu.

(2)

Podaci Eurostata za 2008. i 2013.

(3)

Izvješće Europske komisije (2013.), Žene u sektoru IKT-a.

(4)

Ibid.

(5)

http://www.europarl.europa.eu/eplibrary/Pauvrete-dans-l-Union-europeenne.pdf

(6)

Eurostat, Istraživanje o radnoj snazi, 2014. (drugo tromjesečje).

(7)

Akcijski plan za razvoj poduzetništva 2020. Ponovno pokretanje poduzetničkog duha u Europi (COM(2012)0795).

(8)

Izvješće o jednakosti žena i muškaraca 2014., Europska komisija, Pravda i potrošači.


REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

5.5.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

32

1

6

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Pascal Arimont, José Blanco López, Franc Bogovič, Victor Boştinaru, Mercedes Bresso, Andrea Cozzolino, Rosa D’Amato, Tamás Deutsch, Michela Giuffrida, Anna Hedh, Krzysztof Hetman, Ivan Jakovčić, Marc Joulaud, Constanze Krehl, Martina Michels, Iskra Mihaylova, Andrey Novakov, Mirosław Piotrowski, Stanislav Polčák, Terry Reintke, Liliana Rodrigues, Fernando Ruas, Monika Smolková, Maria Spyraki, Olaf Stuger, Ruža Tomašić, Ramón Luis Valcárcel Siso, Ángela Vallina, Matthijs van Miltenburg, Lambert van Nistelrooij, Derek Vaughan, Joachim Zeller

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Isabella Adinolfi, Enrique Calvet Chambon, Josu Juaristi Abaunz, Ivana Maletić, Miroslav Mikolášik, Bronis Ropė, Marco Zullo

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Ulrike Trebesius

Pravna napomena