Postupak : 2014/2232(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0178/2015

Podneseni tekstovi :

A8-0178/2015

Rasprave :

PV 07/09/2015 - 24
CRE 07/09/2015 - 24

Glasovanja :

PV 08/09/2015 - 5.8
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0288

IZVJEŠĆE     
PDF 206kWORD 143k
3.6.2015
PE 549.160v03-00 A8-0178/2015

o „Ljudskim pravima i tehnologiji: utjecaju protuprovalnih i nadzornih sustava na ljudska prava u trećim zemljama”

(2014/2232(INI))

Odbor za vanjske poslove

Izvjestiteljica: Marietje Schaake

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o „Ljudskim pravima i tehnologiji: utjecaju protuprovalnih i nadzornih sustava na ljudska prava u trećim zemljama”

(2014/2232(INI))

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, a posebno njegov članak 19.,

–       uzimajući u obzir strateški okvir Europske unije o ljudskim pravima i demokraciji koji je Vijeće usvojilo 25. lipnja 2012.(1),

–       uzimajući u obzir smjernice EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega, koju je Vijeće (za vanjske poslove) usvojilo 12. svibnja 2014.(2),

–       uzimajući u obzir Vodič za provedbu Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija koji je Europska komisija objavila u lipnju 2013.,

–       uzimajući u obzir izvješće Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) od 15. prosinca 2011. naslovljeno „Sloboda izražavanja na internetu”(3) te uzimajući u obzir redovito izvješće posebne predstavnice OESS-a za slobodu medija Stalnom vijeću OESS-a od 27. studenog 2014.(4),

–       uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a za promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u borbi protiv terorizma od 23. rujna 2014. (A/69/397)(5),

–       uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 30. lipnja 2014. naslovljeno „Pravo na privatnost u digitalnom dobu”(6),

–       uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a od 17. travnja 2013. o pravu na slobodu izražavanja i mišljenja (A/HRC/23/40), koje sadržava analizu posljedica nadzora država nad komunikacijama na ostvarivanje ljudskih prava na privatnost i na slobodu mišljenja i izražavanja,

–       uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i ljudska prava Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 26. siječnja 2015. o „masovnom nadziranju”(7),

         uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2014. o programu nadzora Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA), nadzornim tijelima u različitim državama članicama i njihovu utjecaju na temeljna prava građana EU-a te o transatlantskoj suradnji u pravosuđu i unutarnjim poslovima(8),

–       uzimajući u obzir izvješće posebnog predstavnika glavnog tajnika UN-a o ljudskim pravima te transnacionalnim korporacijama i drugim poslovnim poduzećima od 21. ožujka 2011. naslovljeno „Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima kojima se provodi okvir Ujedinjenih naroda za zaštitu, poštovanje i pomoć” (9),

         uzimajući u obzir Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća(10) te godišnje izvješće za 2014. o Smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća(11),

–       uzimajući u obzir godišnje izvješće Internetske korporacije za dodjelu imena i brojeva(12)za 2013. godinu,

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru Regija od 12. veljače 2014. naslovljenu „Politika interneta i upravljanje internetom: uloga Europe u oblikovanju budućnosti upravljanja internetom”(13),

–       uzimajući u obzir izjavu sa sastanka s više dionika NETmundial od 24. travnja 2014.(14),

–       uzimajući u obzir sažetak predsjednika o devetom sastanku Foruma za upravljanje internetom koji je održan u Istanbulu od 2. do 5. rujna 2014.,

–       uzimajući u obzir restriktivne mjere Europske unije koje su na snazi, od kojih neke uključuju embarga na telekomunikacijsku opremu, informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) te alate za nadgledanje,

–       uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 599/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 428/2009 o uspostavljanju režima Zajednice za kontrolu izvoza, prijenosa, brokeringa i provoza robe s dvojnom namjenom(15),

–       uzimajući u obzir Zajedničku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o pregledu sustava kontrole izvoza robe s dvojnom namjenom od 16. travnja 2014.(16),

–       uzimajući u obzir odluke donesene na 19. plenarnoj sjednici članica potpisnica Sporazuma iz Wassenaara o kontroli izvoza za konvencionalna oružja i robu i tehnologiju dvojne namjene održanoj u Beču od 3. do 4. prosinca 2013.,

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Vijeću i Europskom parlamentu od 24. travnja 2014. naslovljenu „Pregled politike za kontrolu izvoza: kako osigurati sigurnost i konkurentnost u svijetu koji se mijenja”(17),

–       uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 21. studenog 2014. o pregledu politike za kontrolu izvoza,

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici EU-a(18),

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2013. o slobodi tiska i medija(19),

–       uzimajući u obzir svoje rezolucije o hitnim slučajevima kršenja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava koji izazivaju zabrinutost u vezi s digitalnim slobodama,

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o prioritetima EU-a za zasjedanje Vijeća UN-a za ljudska prava 2015.(20),

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. veljače 2015. o obnovi mandata Foruma za upravljanje internetom(21),

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2014. o programu nadzora Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA), nadzornim tijelima u različitim državama članicama i njihovu utjecaju na temeljna prava građana EU-a(22),

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. godinu i politici Europske unije u tom području(23),

–       uzimajući u obzir pisanu izjavu Edwarda Snowdena za Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove iz ožujka 2014.(24),

–       uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i tekuće pregovore o pristupanju EU-a toj Konvenciji,

–       uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–       uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–       uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0178/2015),

A.     budući da tehnološki razvoj i pristup otvorenom internetu imaju sve važniju ulogu u omogućavanju i jamčenju ostvarenja te potpunog poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda zahvaljujući pozitivnom utjecaju koji postižu širenjem opsega slobode izražavanja, pristupa informacijama, prava na privatnost te slobode okupljanja i udruživanja diljem svijeta;

B.     budući da se tehnološki sustavi mogu zloupotrijebiti kao sredstva za kršenje ljudskih prava cenzuriranjem, nadziranjem, neovlaštenim pristupanjem uređajima, ometanjem, presretanjem te praćenjem informacija i pojedinaca;

C.     budući da javni i privatni subjekti, uključujući vlade i tijela kaznenog progona, kao i kriminalne organizacije i terorističke mreže, to rade kršeći ljudska prava;

D.     budući da okvir u kojem se oblikuju i rabe informacijske i komunikacijske tehnologije u velikoj mjeri određuje učinak koji mogu imati kao sila za unapređenje ili kršenje ljudskih prava; budući da je informacijska tehnologija, osobito softver, rijetko namijenjena za jednu svrhu, a obično ima dvojnu namjenu u pogledu potencijala za kršenje ljudskih prava, dok je softver također oblik govora;

E.     budući da su informacijske i komunikacijske tehnologije ključni instrument potpore ljudima u organiziranju društvenih pokreta i prosvjeda u raznim zemljama, a posebno u zemljama s autoritarnim režimima;

F.     budući da je ocjena utjecaja koji na ljudska prava ima kontekst u kojem se tehnologije rabe određena jačinom nacionalnih i regionalnih pravnih okvira za regulaciju upotrebe tehnologija te sposobnošću političkih i pravosudnih institucija da nadgledaju takvu upotrebu;

G.     budući da u digitalnoj domeni privatni subjekti imaju sve važniju ulogu u svim sferama društvenih aktivnosti, ali zaštitne mjere još nisu na snazi da ih spriječe u nametanju pretjeranih ograničenja na temeljna prava i slobode; budući da, kao rezultat toga, privatni subjekti igraju aktivniju ulogu u ocjeni zakonitosti sadržaja i u razvoju sustava kibernetičke sigurnosti i sustava nadzora, što može imati nepovoljan utjecaj na ljudska prava diljem svijeta;

H.     budući da internet predstavlja revoluciju u pogledu mogućnosti koje nudi za razmjenu podataka, informacija i znanja svih vrsta;

I.      budući da je šifriranje važna metoda koja pomaže u postizanju sigurnosti komunikacija i ljudi koji ih koriste;

J.      budući da upravljanje internetom ima koristi od modela donošenja odluka koji obuhvaća više dionika, što je proces koji omogućuje sadržajno, uključivo i odgovorno sudjelovanje svih dionika, uključujući vlade, civilno društvo, tehničku i akademsku zajednicu, privatni sektor i korisnike;

K.     budući da obavještajne službe sustavno ugrožavaju kriptografske protokole i proizvode kako bi mogle presretati komunikaciju i podatke; budući da je Agencija za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA) prikupila veliku količinu takozvanih „zero-day exploits”, tj. sigurnosnih ranjivosti u području informacijske tehnologije koje još nisu poznate javnosti ni prodavaču proizvoda; budući da te aktivnosti ugrožavaju globalne napore u poboljšanju sigurnosti informacijske tehnologije;

L.     budući da se obavještajne službe u EU-u bave djelatnostima koje nanose štetu ljudskim pravima;

M.    budući da su, s obzirom na trenutni brzi tehnološki razvoj, pravosudni i demokratski nadzor te zaštitni mehanizmi u velikoj mjeri nedovoljno nerazvijeni;

N.     budući da mjere (kibernetičke) sigurnosti i protuterorističke mjere koje uključuju informacijske i komunikacijske tehnologije te nadgledanje interneta mogu imati vrlo štetan utjecaj na ljudska prava i individualne slobode ljudi diljem svijeta, uključujući građane EU-a koji borave ili putuju u inozemstvu, a osobito u nedostatku pravne osnove koja se temelji na načelima nužnosti, proporcionalnosti te demokratskog i pravosudnog nadzora;

O.     budući da internetski filtri i nadzor nad komunikacijom dovode u pitanje sposobnost branitelja ljudskih prava da iskoriste internet i priopćavaju osjetljive podatke te budući da se njima krši nekoliko članaka Opće deklaracije o ljudskim pravima (UDHR) kojom se jamči pravo svake osobe na privatnost i slobodu izražavanja;

P.     budući da su digitalna sigurnost i digitalna sloboda ključni i ne mogu se međusobno zamijeniti, već bi se trebali međusobno osnaživati;

Q.     budući da Europska unija može služiti kao primjer u pogledu digitalnih sloboda jedino ako ih se štiti unutar samog EU-a

R.     budući da se u pitanje dovode dalekosežni društveni interesi, kao što je zaštita temeljnih prava, koji ne bi trebali biti određeni isključivo tržištem i koje treba regulirati;

S.     budući da su poštovanje temeljnih prava i vladavine prava te učinkovit parlamentarni nadzor nad obavještajnim službama koje rabe digitalne tehnologije nadzora važni elementi međunarodne suradnje;

T.     budući da trgovačka društva iz EU-a imaju znatan udio u globalnom tržištu informacijskih i komunikacijskih tehnologija, posebno kada je riječ o izvozu tehnologije za nadzor, praćenje, upade u sustav i nadgledanje;

U.     budući da uvođenje kontrola izvoza ne bi smjelo naškoditi legitimnom istraživanju sigurnosnih pitanja i razvoju sigurnosnih alata u području informacijskih tehnologija bez namjere da se počini kazneno djelo;

1.      uviđa da su ljudska prava i temeljne slobode univerzalni te da ih se treba štititi na globalnoj razini u svakoj dimenziji njihova izraza; naglašava da se nadzorom nad komunikacijom kao takvim krše prava na privatnost i izražavanje ako se provodi izvan odgovarajućeg zakonskog okvira;

2.      poziva Komisiju da zajamči usklađenost između vanjskog djelovanja EU-a i njegove unutarnje politike u vezi s informacijskim i komunikacijskim tehnologijama;

3.      smatra da masovni nadzor nad građanima i uhođenje političkih vođa koje provodi Agencija za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA) uz aktivnu suradnju nekih država članica EU-a, što je otkrio Edward Snowden, prouzrokuju ozbiljnu štetu vjerodostojnosti politike EU-a o ljudskim pravima te potkopavaju globalno povjerenje u prednosti informacijskih i komunikacijskih tehnologija;

4.      podsjeća države članice i relevantne agencije EU-a, uključujući Europol i Eurojust, na njihove obveze iz Povelje o temeljnim pravima Europske unije, kojima im se, u skladu s međunarodnim zakonima o ljudskim pravima i ciljevima vanjske politike EU-a, zabranjuje da dijele obavještajne podatke koji mogu dovesti do kršenja ljudskih prava u trećoj zemlji i da upotrebljavaju podatke dobivene kršenjem ljudskih prava, kao što je nezakoniti nadzor, izvan EU-a;

5.      naglašava da bi utjecaj tehnologija na poboljšanje stanja ljudskih prava po mogućnosti trebao biti uključen u sve politike i programe EU-a kako bi se unaprijedila zaštita ljudskih prava i promicanje demokracije, vladavine prava i dobrog upravljanja te mirnog rješavanja sukoba;

6.      poziva na aktivan razvoj i aktivno širenje tehnologija koje pomažu u zaštiti ljudskih prava i omogućuju ljudima digitalna prava i slobode te njihovu sigurnost, kojima se promiču najbolje prakse i odgovarajući zakonodavni okviri, te koje jamče sigurnost i integritet osobnih podataka; traži posebno od EU-a i njegovih država članica da promiču globalnu upotrebu i razvoj otvorenih standarda te besplatnog softvera otvorenog koda kao i kriptografskih tehnologija;

7.      poziva EU da poveća svoju podršku subjektima koji rade na jačanju standarda zaštite sigurnosti i privatnosti u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama na svim razinama, uključujući hardver, softver i komunikacijske standarde, kao i razvoj hardvera i softvera u okvirima ugrađene privatnosti;

8.      poziva na osnivanje fonda za ljudska prava i tehnologije u okviru Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava;

9.      potiče sâm EU, a posebno ESVD, da upotrebljavaju šifriranje u svojoj komunikaciji s braniteljima ljudskih prava kako bi se izbjeglo da ih se dovede u opasnost i kako bi od nadzora zaštitili svoju komunikaciju s vanjskim subjektima;

10.    poziva EU da usvoji primjenu besplatnog softvera otvorenog koda te da potakne druge subjekte da to učine jer takav softver pruža bolju sigurnost i veće poštovanje ljudskih prava;

11.    skreće pozornost na važnost razvijanja informacijskih i komunikacijskih tehnologija u područjima pogođenima sukobom kako bi se poticale aktivnosti za uspostavu mira u cilju pružanja sigurne komunikacije između strana uključenih u mirno rješavanje sukoba;

12.    poziva na provedbu uvjeta, mjerila i postupaka izvješćivanja kako bi se osiguralo da se financijska i tehnička podrška EU-a za razvoj novih tehnologija u trećim zemljama ne upotrebljava na način kojim se krše ljudska prava;

13.    poziva Komisiju i Vijeće da aktivno surađuju s vladama trećih zemalja te da nastave podržavati, osposobljavati i osnaživati branitelje ljudskih prava, aktiviste civilnog društva i neovisne novinare sigurnom upotrebom informacijskih i komunikacijskih tehnologija u njihovim aktivnostima, s pomoću postojećih europskih mehanizama podrške i instrumenata politike, te da promiču povezana temeljna prava privatnosti, kao što je neograničen pristup informacijama na internetu, pravo na privatnost i zaštitu podataka, sloboda izražavanja, sloboda okupljanja, sloboda udruživanja i sloboda objavljivanja na internetu;

14.    skreće pozornost na nedaće zviždača i njihovih pristaša, uključujući novinare, koje slijede nakon njihovih objava o zlouporabi praksi nadzora u trećim zemljama; smatra da takve osobe treba smatrati braniteljima ljudskih prava i da stoga zaslužuju zaštitu EU-a kao što je propisano u smjernicama EU-a o braniteljima ljudskih prava; ponavlja svoj poziv Komisiji i državama članicama da temeljito razmotre mogućnost da se zviždačima pruži međunarodna zaštita od progona;

15.    žali zbog činjenice da se sigurnosne mjere, uključujući i mjere borbe protiv terorizma, sve više upotrebljavaju kao izlike za povrede prava na privatnost i za pritiske na zakonite aktivnosti branitelja ljudskih prava, novinara i političkih aktivista; ponavlja svoje čvrsto uvjerenje da nacionalna sigurnost nikada ne može biti opravdanje za programe nadzora koji nemaju jasan cilj, koji su tajni ili masovni; ustraje u tome da takve mjere treba provoditi strogo u skladu s vladavinom prava i standarda ljudskih prava, uključujući pravo na privatnost i zaštitu podataka;

16.    poziva ESVD i Komisiju na promicanje demokratskoga nadzora nad sigurnosnim i obavještajnim službama u svom političkom dijalogu s trećim zemljama, kao i u okviru svojih programa za razvojnu suradnju; poziva Komisiju da podrži organizacije civilnog društva i zakonodavna tijela u trećim zemljama koja nastoje poboljšati nadzor nad domaćim sigurnosnim službama te njihovu transparentnost i odgovornost; poziva na specifične obveze koje se na to odnose i koje treba uključiti u budući Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokratizaciju;

17.    potiče Vijeće i Komisiju da u svim oblicima kontakta s trećim zemljama, među ostalim u pristupnim pregovorima, trgovinskim pregovorima, dijalozima o ljudskim pravima te diplomatskim kontaktima, promiču digitalne slobode i neograničeni pristup internetu;

18.    uviđa da je internet postao javni prostor, ali i tržište, za koji su neophodni slobodan protok informacija i pristup informacijskim i komunikacijskim tehnologijama; stoga ističe da se digitalna sloboda i slobodna trgovina moraju istovremeno promicati i štititi;

19.    poziva na uvrštenje klauzula u sve sporazume s trećim zemljama kojima se jasno navodi potreba da se promiče, jamči i poštuje digitalne slobode, neutralnost interneta, necenzuriran i neograničen pristup internetu, prava privatnosti i zaštita podataka;

20.    potiče EU da se suprotstavi kriminalizaciji upotrebe šifriranja, zaobilaženja cenzuriranja i alata za privatnost od strane branitelja ljudskih prava, odbijajući ograničavanje upotrebe šifriranja unutar EU-a, te da uputi kritiku vladama trećih zemalja koje podnose takve optužbe protiv branitelja ljudskih prava;

21.    potiče EU da se suprotstavi kriminalizaciji upotrebe šifriranja, zaobilaženja cenzuriranja i alata za privatnost, odbijajući ograničavanje upotrebe šifriranja unutar EU-a, te da uputi kritiku vladama trećih zemalja koje kriminaliziraju takve alate;

22.    naglašava da će učinkovita politika razvoja i ljudskih prava koju provodi EU zahtijevati uključenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija te premošćivanje digitalnog jaza pružanjem osnovne tehnološke infrastrukture, olakšavanjem pristupa znanju i informacijama u cilju promicanja digitalnih vještina te promicanjem upotrebe otvorenih standarda u dokumentima te besplatnog softvera otvorenog koda ondje gdje je to moguće, kako bi se zajamčila otvorenost i transparentnost (osobito u javnim institucijama), uključujući zaštitne mehanizme za zaštitu podataka u digitalnoj domeni diljem svijeta te bolje razumijevanje mogućih rizika i koristi koje donose informacijske i komunikacijske tehnologije;

23.    poziva Komisiju da podrži uklanjanje digitalnih barijera za osobe s invaliditetom; smatra izuzetno važnim da se politikama EU-a za razvoj i promicanje ljudskih prava u svijetu treba nastojati smanjiti digitalni jaz za osobe s invaliditetom i pružiti širi okvir prava, osobito u pogledu pristupa znanju, digitalnog sudjelovanja i uključivanja u nove gospodarske i društvene mogućnosti koje internet stvara;

24.    naglašava da zakonito digitalno prikupljanje i širenje dokaza o kršenju ljudskih prava može doprinijeti globalnoj borbi protiv nekažnjivosti i terorizma; smatra da bi takav materijal trebao biti prihvatljiv kao dokaz u propisno opravdanim sudskim postupcima u okviru međunarodnog (kaznenog) prava u skladu s međunarodnim, regionalnim i ustavnim zaštitnim mehanizmima; preporučuje da se izrade mehanizmi u području međunarodnog kaznenog prava za uvođenje postupaka s pomoću kojih će se takvi podaci ovjeravati i prikupljati za upotrebu kao dokaz u sudskim postupcima;

25.    žali zbog činjenice da privatne osobe, poduzeća i upravna tijela prodaju i mogu upotrebljavati informacijske i komunikacijske tehnologije proizvedene u EU-u te informacijske i komunikacijske usluge iz EU-a u trećim zemljama sa svjesnom namjerom kršenja ljudskih prava cenzuriranjem, masovnim nadzorom, ometanjem, presretanjem, nadgledanjem i praćenjem građana i njihovih aktivnosti na (mobilnim) telefonskim mrežama i internetu; zabrinut je zbog činjenice da neka poduzeća sa sjedištem u EU-u možda pružaju tehnologije i usluge kojima se mogu omogućiti takva kršenja ljudskih prava;

26.    primjećuje da prijetnje sigurnosti Europske unije, njezinim državama članicama i trećim zemljama često dolaze od pojedinaca ili manjih skupina koje se koriste digitalnim komunikacijskim mrežama za planiranje i izvođenje napada, te da se alati i taktike potrebne za suzbijanje takvih prijetnji trebaju stalno revidirati i ažurirati;

27.    smatra da masovni nadzor koji nije opravdan povećanim rizikom od terorističkih napada i prijetnji predstavlja kršenje načela nužnosti i proporcionalnosti, a samim time kršenje ljudskih prava;

28.    potiče države članice da promiču puni demokratski nadzor nad aktivnostima obavještajnih službi u trećim zemljama kako bi se utvrdilo da navedene službe rade uz puno poštovanje vladavine prava te kako bi se pozvalo na odgovornost službe i pojedince koji rade na nezakonite načine;

29.    potiče države članice da u svjetlu pojačane suradnje i razmjene informacija između država članica i trećih zemalja, između ostalog i upotrebom digitalnog nadzora, osiguraju demokratski nadzor tih službi i njihovih aktivnosti s pomoću odgovarajućeg unutarnjega, izvršnog, pravosudnog i neovisnog parlamentarnog nadzora;

30.    ističe da bi u pravu EU-a trebalo usvojiti načela korporativne društvene odgovornosti i ljudska prava koja su ugrađena od faze osmišljavanja, odnosno tehnološka rješenja i inovacije kojima se štite ljudska prava, kako bi se zajamčilo da pružatelji internetskih usluga, programski inženjeri i proizvođači hardvera, subjekti koji pružaju usluge društvenog umrežavanja / društvene mreže, operateri mobilne telefonije i drugi vode računa o ljudskim pravima krajnjih korisnika diljem svijeta;

31.    potiče EU da osigura veću transparentnost u odnosu između operatera mobilne telefonije ili davatelja internetskih usluga te vlada, i da poziva na to u svojim odnosima s trećim zemljama, zahtijevajući da operateri i pružatelji internetskih usluga objavljuju detaljna godišnja izvješća o transparentnosti, uključujući izvješća o radnjama koje su zatražile vlasti, kao i financijske veze između nadležnih tijela javne uprave i operatera / pružatelja internetskih usluga;

32.    podsjeća korporativne subjekte na njihovu odgovornost poštovanja ljudskih prava u njihovim globalnim aktivnostima, bez obzira na to gdje se njihovi korisnici nalaze te neovisno o tome ispunjava li država domaćin svoje obveze koje se odnose na ljudska prava; poziva poduzeća iz područja informacijskih i komunikacijskih tehnologija, poglavito ona iz EU-a, na provedbu Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, među ostalim i uspostavom politika dužne pažnje i mehanizama zaštite za upravljanje rizicima te pružanjem djelotvornih pravnih lijekova ako njihove aktivnosti prouzroče nepovoljan učinak na ljudska prava ili mu doprinesu;

33.    ističe potrebu za učinkovitijom provedbom propisa i kazni EU-a u vezi s informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, među ostalim i upotrebom sveobuhvatnih mehanizama, kako bi se zajamčilo da sve strane, uključujući države članice, ispunjavaju zakonske obveze i da su očuvani jednaki uvjeti za sve uključene strane;

34.    naglašava činjenicu da je poštovanje temeljnih prava ključan element za uspješne protuterorističke politike, uključujući i upotrebu digitalnih tehnologija nadzora;

35.    pozdravlja odluku članica potpisnica Sporazuma iz Wassenaara iz prosinca 2013. o kontroli izvoza u područjima nadzora, provedbe zakona i instrumenata prikupljanja za obavještajne službe te sustava mrežnog nadzora; podsjeća na još uvijek vrlo nepotpunu prirodu režima EU-a za dvojnu namjenu, odnosno uredbe EU-a o robi s dvojnom namjenom , kada je riječ o učinkovitoj i sustavnoj kontroli izvoza štetnih informacijskih i komunikacijskih tehnologija u nedemokratske zemlje;

36.    u kontekstu predstojeće revizije i obnove politike o dvojnoj namjeni potiče Komisiju da hitno podnese prijedlog pametnih i djelotvornih politika kojima bi se ograničio i regulirao komercijalni izvoz usluga za provedbu i upotrebu takozvanih tehnologija s dvojnom namjenom, čime bi se razmotrio potencijalno štetan izvoz proizvoda i usluga iz područja informacijskih i komunikacijskih tehnologija u treće zemlje, kao što je dogovoreno u zajedničkoj izjavi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije iz travnja 2014.; poziva Komisiju da uvede učinkovite zaštitne mehanizme kako bi se spriječilo da spomenute kontrole izvoza nanesu štetu istraživanjima, uključujući znanstvena istraživanja i istraživanja o sigurnosti informacijskih tehnologija;

37.    ističe da bi Komisija trebala biti u stanju hitno pružiti ažurirane informacije o zakonitosti mogućih transakcija i njihovim mogućim štetnim učincima poduzećima koja nisu sigurna trebaju li zatražiti dozvolu za izvoz;

38.    poziva Komisiju da podnese prijedloge za pregled načina na koje bi se moglo upotrijebiti standarde EU-a za informacijske i komunikacijske tehnologije u sprečavanju mogućih štetnih učinaka izvoza tih tehnologija ili drugih usluga u treće zemlje u kojima se termini poput „zakonitog presretanja” ne mogu smatrati jednakima onima u Europskoj uniji ili, primjerice, u kojima su zabilježeni slučajevi nepoštovanja ljudskih prava ili ne postoji vladavina prava;

39.    potvrđuje da bi standardi EU-a, posebice Povelja o temeljnim pravima EU-a , trebali prevladati u ocjenama incidenata u kojima se tehnologija s dvojnom namjenom koristila na načine koji mogu ograničiti ljudska prava;

40.    poziva na razvijanje politika kojima će se regulirati prodaja informacija o sigurnosnim propustima i ranjivostima („zero-day exploits”) kako bi se spriječilo da ih se upotrebljava za kibernetičke napade ili za neovlašten pristup uređajima koji bi doveo do kršenja ljudskih prava, a da pritom takvi propisi nemaju zamjetan utjecaj na akademska istraživanja i ostala istraživanja o sigurnosti koja se provode u dobroj vjeri;

41.    žali zbog toga što neka europska poduzeća, kao i međunarodna poduzeća koja trguju tehnologijama s dvojnom namjenom s mogućim štetnim učincima na ljudska prava i istodobno djeluju u EU-u, aktivno surađuju s režimima čijim se postupcima krše ljudska prava;

42.    javno potiče Komisiju da poduzeća koja sudjeluju u takvim aktivnostima isključi iz postupaka javne nabave EU-a, iz financiranja za istraživanje i razvoj te iz svih drugih oblika financijske potpore;

43.    poziva Komisiju da obrati posebnu pozornost na aspekte ljudskih prava u postupcima javne nabave za tehnološku opremu, posebno u zemljama s nepouzdanim praksama u tom području;

44.    poziva Komisiju i Vijeće da u raspravama o upravljanju internetom aktivno brane otvoreni internet, postupke donošenja odluka koji uključuju više dionika, neutralnost interneta te zaštitne mehanizme za zaštitu podataka u trećim zemljama;

45.    osuđuje slabljenje i podrivanje protokola i proizvoda šifriranja, posebice ono koje provode obavještajne službe koje žele presretati šifriranu komunikaciju;

46.    upozorava da treba izbjegavati privatizaciju provedbe zakona preko internetskih poduzeća i pružatelja internetskih usluga;

47.    poziva na pojašnjenje normi i standarda kojima se privatni subjekti koriste u razvijanju svojih sustava;

48.    podsjeća na važnost ocjene konteksta u okviru kojeg se tehnologije rabe kako bi se u potpunosti shvatio njihov utjecaj na ljudska prava;

49.    izričito poziva na promicanje alata koji omogućuju anonimno korištenje i/ili korištenje internetom pod pseudonimom te osporava jednostrano stajalište da takvi alati služe samo za omogućavanje kriminalnih aktivnosti, a ne i za osnaživanje aktivista za ljudska prava izvan i unutar EU-a;

50.    poziva Vijeće, Komisiju i ESVD da razviju pametne i djelotvorne politike za reguliranje izvoza tehnologije s dvojnom namjenom, čime bi se uzeo u obzir potencijalno štetan izvoz proizvoda i usluga iz područja informacijskih i komunikacijskih tehnologija na međunarodnoj razini te u okviru multilateralnih režima za kontrolu izvoza i drugih međunarodnih tijela;

51.    naglašava da se regulatornim promjenama usmjerenima na povećanje učinkovitosti kontrola izvoza nematerijalnih prijenosa tehnologije ne smije spriječiti zakonito istraživanje, razmjena informacija i pristup informacijama te da potencijalne mjere, kao što je upotreba općih izvoznih dozvola EU-a za istraživanje dvojne namjene, ne bi trebale imati negativan utjecaj na pojedince te mala i srednja poduzeća;

52.    poziva države članice da osiguraju da postojeće i buduće politike kontrole izvoza ne ograniče aktivnosti legitimnih istraživača u području sigurnosti te da se kontrole izvoza primjenjuju u dobroj vjeri, i to samo na jasno definirane tehnologije koje se rabe u svrhu masovnog nadzora, cenzuriranja, ometanja, presretanja, nadgledanja te za praćenje građana i njihovih aktivnosti na (mobilnim) telefonskim mrežama;

53.    podsjeća da ad hoc bežične tehnologije temeljene na mreži nude velik potencijal u osiguravanju rezervnih mreža na područjima u kojima internet nije dostupan ili je blokiran, a mogu pomoći i u unapređenju ljudskih prava;

54.    poziva Komisiju da imenuje nezavisnu grupu stručnjaka koji mogu provesti ocjenu utjecaja ljudskih prava na postojeće standarde EU-a za informacijske i komunikacijske tehnologije u cilju davanja preporuka za prilagodbe kojima će se povećati zaštita ljudskih prava, posebice kada se sustavi izvoze;

55.    priznaje da tehnološki razvoj predstavlja izazov pravnim sustavima koji se moraju prilagoditi novim okolnostima; naglašava važnost toga da zakonodavci posvete više pozornosti pitanjima koja se odnose na digitalno gospodarstvo;

56.    poziva Komisiju da angažira civilno društvo i neovisne stručnjake, uključujući istraživače u polju sigurnosti, u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija u trećim zemljama, kako bi se zajamčila stručnost koja je u koraku s vremenom, što bi trebalo rezultirati stvaranjem politike koja može odgovoriti na buduće zahtjeve i događaje;

57.    ističe da je potrebno izbjeći neželjene posljedice na razmjenu informacija i pristup informacijama, razvijanje znanja o sigurnosti i izvoz tehnologija koje bi mogle pomoći u stjecanju potrebnih digitalnih vještina te u postizanju napretka u ljudskim pravima, kao što je ograničenje znanstvenih istraživanja te drugih oblika istraživanja i razvoja koji se provode u dobroj vjeri i negativan učinak na njih;

58.    smatra da suradnja među vladama i privatnim subjektima u digitalnoj domeni diljem svijeta, uključujući Forum za upravljanje internetom, zahtijeva jasne provjere i jasnu ravnotežu te da ne smije dovesti do ugrožavanja demokratskog i pravosudnog nadzora;

59.    napominje da dobrovoljan pristup nije dovoljan te da su potrebne obvezujuće mjere za poticanje poduzeća da uzmu u obzir postignuća zemlje u pogledu ljudskih prava prije nego što počnu prodavati svoje proizvode u toj zemlji te da provedu ocjenu učinka koji će njihova tehnologija imati na branitelje ljudskih prava i kritičare vlade;

60.    smatra da se izvoz visoko osjetljivih proizvoda mora provjeriti prije nego što oni napuste EU te da su potrebne kazne u slučaju kršenja pravila;

61.    poziva na to da svaki pojedinac ima pravo na šifriranje te da se stvore potrebni uvjeti za omogućavanje šifriranja; smatra da bi se kontrolama trebao baviti krajnji korisnik, koji će trebati imati potrebne vještine za obavljanje takvih kontrola na ispravan način;

62.    poziva na sustavno uvođenje standarda šifriranja po načelu „s kraja na kraj” za sve komunikacijske usluge kako bi se vladama, obavještajnim službama i nadzornim tijelima otežalo čitanje sadržaja;

63.    naglašava posebnu odgovornost državnih obavještajnih službi da izgrade povjerenje i poziva na okončanje masovnog nadzora; smatra da se pitanje nadgledanja europskih građana koje provode domaće i strane obavještajne službe mora razmotriti i riješiti;

64.    protivi se prodaji i distribuciji europskih nadzornih tehnologija i alata za cenzuriranje autoritarnim režimima u kojima ne postoji vladavina prava;

65.    poziva na proširenje opsega međunarodne zaštite zviždača i potiče države članice da predlažu zakone kojima bi ih se zaštitilo;

66.    poziva na imenovanje izaslanika UN-a za digitalnu slobodu i zaštitu podataka te poziva na proširenje područja djelovanja povjerenika EU-a za ljudska prava kako bi se tehnologija razmotrila i sa stajališta ljudskih prava;

67.    poziva na poduzimanje mjera kojima bi se jamčila zaštita privatnosti aktivista, novinara i građana svugdje u svijetu te njihovo umrežavanje preko interneta;

68.    ustraje u tome da bi pravo pristupa internetu trebalo biti priznato kao ljudsko pravo i traži da se poduzmu mjere za uklanjanje digitalnog jaza;

69.    nalaže svojem predsjedniku da ovo izvješće proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te ESVD-u.

(1)

http://eeas.europa.eu/delegations/un_geneva/press_corner/focus/events/2012/20120625_en.htm.

(2)

 http://eeas.europa.eu/delegations/documents/eu_human_rights_guidelines_on_freedom_of_expression_online_and_offline_en.pdf.

(3)

http://www.osce.org/fom/80723?download=true.

(4)

http://www.osce.org/fom/127656?download=true .

(5)

http://daccess-dds-ny.un.org/doc/UNDOC/GEN/N14/545/19/PDF/N1454519.pdf?OpenElement.

(6)

http://www.ohchr.org/EN/HRBodies/HRC/RegularSessions/Session27/Documents/A-HRC-27-37_en.doc.

(7)

http://website-pace.net/documents/19838/1085720/20150126-MassSurveillance-EN.pdf/df5aae25-6cfe-450a-92a6-e903af10b7a2.

(8)

Usvojeni tekst, P7_TA(2014)0230.

(9)

http://www.ohchr.org/Documents/Publications/GuidingPrinciplesBusinessHR_EN.pdf?v=1392752313000/_/jcr:system/jcr:versionstorage/12/52/13/125213a0-e4bc-4a15-bb96-9930bb8fb6a1/1.3/jcr:frozennode

(10)

http://www.oecd.org/daf/inv/mne/48004323.pdf

(11)

http://www.oecd-ilibrary.org/docserver/download/2014091e.pdf?expires=1423160236&id=id&accname=ocid194994&checksum=D1FC664FBCEA28FC856AE63932715B3C

(12)

https://www.icann.org/en/system/files/files/annual-report-2013-en.pdf

(13)

COM(2014) 0072.

(14)

http://netmundial.br/wp-content/uploads/2014/04/NETmundial-Multistakeholder-Document.pdf

(15)

SL L 173, 12.6.2014.

(16)

SL L 173, 12.6.2014.

(17)

COM(2014) 0244.

(18)

Usvojeni tekstovi P7_TA(2012)0470.

(19)

Usvojeni tekstovi P7_TA(2013)0274.

(20)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0079.

(21)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0033.

(22)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0230.

(23)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0076.

(24)

http://www.europarl.europa.eu/document/activities/cont/201403/20140307ATT80674/20140307ATT80674EN.pdf.


REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

26.5.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

33

6

24

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Lars Adaktusson, Petras Auštrevičius, Amjad Bashir, Goffredo Maria Bettini, Mario Borghezio, Elmar Brok, Klaus Buchner, James Carver, Javier Couso Permuy, Mark Demesmaeker, Georgios Epitideios, Eugen Freund, Michael Gahler, Richard Howitt, Sandra Kalniete, Tunne Kelam, Afzal Khan, Janusz Korwin-Mikke, Andrey Kovatchev, Eduard Kukan, Ilhan Kyuchyuk, Ryszard Antoni Legutko, Arne Lietz, Barbara Lochbihler, Sabine Lösing, Ramona Nicole Mănescu, David McAllister, Francisco José Millán Mon, Javier Nart, Pier Antonio Panzeri, Demetris Papadakis, Vincent Peillon, Alojz Peterle, Tonino Picula, Andrej Plenković, Cristian Dan Preda, Jozo Radoš, Sofia Sakorafa, Jacek Saryusz-Wolski, Alyn Smith, Jaromír Štětina, Charles Tannock, Eleni Theocharous, László Tőkés, Ivo Vajgl, Boris Zala

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Bodil Ceballos, Ignazio Corrao, Tanja Fajon, Andrzej Grzyb, Marek Jurek, Jo Leinen, Javi López, Antonio López-Istúriz White, Fernando Maura Barandiarán, Norbert Neuser, Urmas Paet, Godelieve Quisthoudt-Rowohl, Marietje Schaake, György Schöpflin

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Damian Drăghici, Maria Grapini, Josef Weidenholzer

Pravna napomena