Postupak : 2014/2145(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0190/2015

Podneseni tekstovi :

A8-0190/2015

Rasprave :

PV 24/06/2015 - 20
CRE 24/06/2015 - 20

Glasovanja :

PV 24/06/2015 - 23.5
CRE 24/06/2015 - 23.5
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0238

IZVJEŠĆE     
PDF 340kWORD 244k
17.6.2015
PE 546.753v03-00 A8-0190/2015

o reviziji okvira gospodarskog upravljanja: pregled stanja i izazov

(2014/2145(INI))

Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku

Izvjestiteljica: Pervenche Berès

AMANDMANI
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 EXPLANATORY STATEMENT
 MIŠLJENJE MANJINE
 MIŠLJENJE MANJINE
 MIŠLJENJE ODBORA ZA ZAPOŠLJAVANJE I SOCIJALNA PITANJE
 MIŠLJENJE ODBORA ZA UNUTARNJE TRŽIŠTE I ZAŠTITU POTROŠAČA
 MIŠLJENJE oDBORA ZA PRAVNA PITANJA
 REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o reviziji okvira gospodarskog upravljanja: pregled stanja i izazovi

(2014/2145(INI))

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 472/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o jačanju gospodarskog i proračunskog nadzora država članica europodručja koje su u poteškoćama ili kojima prijete ozbiljne poteškoće u odnosu na njihovu financijsku stabilnost(1),

–       uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 473/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o zajedničkim odredbama za praćenje i procjenu nacrta proračunskih planova i osiguranju smanjenja prekomjernog deficita država članica u europodručju(2),

–       uzimajući u obzir pismo potpredsjednika Komisije Ollija Rehna od 3. srpnja 2013. o primjeni članka 5. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1466/97 o jačanju nadzora stanja proračuna i nadzora i koordinacije ekonomskih politika,

–       uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1175/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenog 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1466/97 o jačanju nadzora stanja proračuna i nadzora i koordinacije ekonomskih politika(3),

–       uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 1177/2011 od 8. studenog 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1467/97 o ubrzanju i pojašnjenju provedbe postupka u slučaju prekomjernog deficita(4),

–       uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1173/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o učinkovitoj provedbi proračunskog nadzora u europodručju(5), uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2011/85/EU od 8. studenoga 2011. o zahtjevima za proračunske okvire država članica(6),

–       uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o sprečavanju i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža(7),

–       uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1174/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o provedbenim mjerama za ispravljanje prekomjernih makroekonomskih neravnoteža u europodručju(8),

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2014. o istrazi o ulozi i djelovanju Trojke (ESB, Komisija i MMF) u vezi s programskim zemljama europodručja(9),

–       uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. prosinca 2013. o ustavnim problemima višerazinskog upravljanja u Europskoj uniji(10),

–       uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 1. prosinca 2011. o europskom semestru za koordinaciju ekonomske politike(11),

–       uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 6. srpnja 2011. o financijskoj, ekonomskoj i socijalnoj krizi: preporuke o mjerama i inicijativama koje treba poduzeti(12),

–       uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. studenog 2014. naslovljenu „Revizija ekonomskog upravljanja – Izvješće o primjeni uredbi (EU) br. 1173/2011, 1174/2011, 1175/2011, 1176/2011, 1177/2011, 472/2013 i 473/2013” (COM/2014/0905),

–       uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. siječnja 2015. naslovljenu „Optimalno iskorištavanje fleksibilnosti u okviru postojećih pravila Pakta o stabilnosti i rastu” (COM(2015)0012),

–       uzimajući u obzir šesto izvješće Komisije o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji od 23. srpnja 2014. (COM(2014)0473),

–       uzimajući u obzir zaključke sa sastanaka Europskog vijeća održanih u lipnju i prosincu 2014.,

–       uzimajući u obzir zaključke sa sastanka na vrhu EU-a održanog u listopadu 2014.,

–       uzimajući u obzir govor koji je predsjednik Komisije Jean‑Claude Juncker održao u Europskom parlamentu 15. srpnja 2014.,

–       uzimajući u obzir govor koji je predsjednik ESB-a Mario Draghi održao na godišnjem simpoziju središnjih banaka u Jackson Holeu 22. kolovoza 2014.,

–       uzimajući u obzir povremenu publikaciju ESB-a br. 157 iz studenog 2014. naslovljenu „Utvrđivanje fiskalnih i makroekonomskih neravnoteža – neiskorištena sinergija u okviru ojačanog okvira upravljanja EU-a” (engl. The identification of fiscal and macroeconomic imbalances – unexploited synergies under the strengthened EU governance framework),

–       uzimajući u obzir radni dokument Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj br. 163 od 9. prosinca 2014. koji se odnosi na socijalna pitanja, zapošljavanje i migracije naslovljen „Trendovi u nejednakosti prihoda i njezin utjecaj na gospodarski rast” (engl. Trends in income inequality and its impact on economic growth),

–       uzimajući u obzir napomenu s rasprave osoblja MMF-a iz rujna 2013. naslovljenu „Prema fiskalnoj uniji u europodručju”,

–       uzimajući u obzir prijedloge Upravnog vijeća ESB-a od 10. lipnja 2010. pod nazivom „Jačanje gospodarskog upravljanja u europodručju”,

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. siječnja 2015. naslovljenu „Najbolja uporaba fleksibilnosti u okviru postojećih pravila Pakta o stabilnosti i rastu” (COM(2015) 0012),

–       uzimajući u obzir zaključke Vijeća o šestom izvješću o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji: ulaganje u radna mjesta i rast, koje je usvojilo Vijeće za opće poslove (koheziju) 19. studenog 2014.,

–       uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–       uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za ustavna pitanja (A7-0190/2015),

A.     budući da je gospodarsko upravljanje u europodručju, osmišljeno kako bi se izbjeglo neodrživo javno financiranje i uskladile fiskalne politike, započelo Paktom o stabilnosti i rastu koji se sastoji od dva jednostavna pravila kako bi se izbjegli štetni učinci na cijelu ekonomsku i monetarnu uniju;

B.     budući da je neposredno nakon uvođenja eura došlo do konsolidacijskog zamora zbog provedbe tih pravila što je uzrokovalo postojeću krizu u ekonomskoj i monetarnoj uniji;

C.     budući da su reformom izvornog Pakta o stabilnosti i rastu provedenom 2005. uvedeni određeni broj izmjena i veća fleksibilnost kojima je nedovoljno riješen problem slabih provedbenih odredbi i koordinacije;

D.     budući da bi se, kada je nekoliko država bilo izloženo riziku od nepodmirivanja duga što bi uzrokovalo širenje krize i depresije, situacija mogla izbjeći uspostavom ad hoc mehanizama kao što su EFSF i EFSM;

E.     budući da su provedene određene mjere koje se moraju smatrati paketom koji uključuje osnivanje bankovne unije, uvođenje Europskog stabilizacijskog mehanizma, donošenje poboljšanog zakonodavstva o gospodarskom upravljanju u obliku paketa od šest mjera i paketa od dvije mjere, potpisivanje Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju te uvođenje Europskog semestra kako bi se izbjegla ponovna pojava te vrste krize i njezino širenje na druge države preko bankarskog sektora;

F.     budući da se prema najnovijim proljetnim prognozama Komisije nakon dvije godine uzastopnog negativnog rasta očekuje porast BDP-a u europodručju, što znači da se gospodarstvo polako oporavlja te da ga je potrebno dodatno ojačati budući da će proizvodni jaz biti i dalje velik;

G.     budući da među državama članicama i dalje postoje velike razlike u pogledu omjera duga, omjera deficita, razine nezaposlenosti, stanja tekućeg računa i razine socijalne zaštite i nakon uvođenja programa što odražava razlike u uzroku krize i polazišnim točkama te ambicijama, učinku i nacionalnoj odgovornosti prilikom provedbe mjera dogovorenih između institucija i dotičnih država članica;

H.     budući da su se ulaganja u europodručje smanjila za 17 % od razdoblja prije krize te su i dalje niska; budući da manjak ulaganja usmjerenih na budućnost i prekomjeran javni dug predstavljaju sputavajući teret za buduće generacije;

I.      budući da se uspostavlja Europski investicijski plan kao važan instrument za poticanje prvenstveno privatnih ulaganja kako bi se tijekom iduće tri godine mobiliziralo 315 milijardi EUR za ulaganja; budući da je ovaj plan, ako se postignu predloženi financijski ciljevi, samo jedan element namijenjen nadoknadi nakupljenog investicijskog jaza zajedno uz provedbu strukturnih reformi za stvaranje povoljne ulagačke klime u državama članicama;

Pregled stanja sadašnjeg okvira gospodarskog upravljanja

1.      pozdravlja Komunikaciju Komisije od 28. studenog 2014. o reviziji gospodarskog upravljanja; smatra da procjena Komisije daje uvid u to kako su i u kojoj mjeri provedeni različiti alati i postupci;

2.      naglašava da su u suštini sustava gospodarskog upravljanja sprečavanje prekomjernog deficita i razine duga te prekomjernih makroekonomskih neravnoteža kao i usklađenost gospodarske politike; ustraje, na temelju klauzula o reviziji iz paketa od šest mjera i paketa od dvije mjere i Komunikacije Komisije od 28. studenog 2014., da je središnje pitanje je li ekonomska i monetarna unija postala otpornija zahvaljujući novom okviru za gospodarsko upravljanje, posebno u pogledu njezine sposobnosti izbjegavanja da određene države članice ne plaćaju svoje dugove, istodobno pridonoseći užoj suradnji gospodarskih politika država članica i jamčeći veću razinu transparentnosti, vjerodostojnosti i demokratske odgovornosti;

3.      prima na znanje činjenicu da je u nekim državama članicama postignut napredak u rješavanju razine duga ili u postojećem postupku u slučaju prekomjernog duga;

4.      slaže se s analizom Komisije da su novim okvirom djelomično postignuti rezultati, ali da je sposobnost izvođenja zaključaka o učinkovitosti uredbi u uobičajenim gospodarskim vremenima ograničena;

5.      priznaje da je procjena primjene paketa od šest mjera i od dvije mjere u ovoj fazi i dalje djelomična te da je se ne može izdvojiti iz europskog semestra, UFEU-a i fiskalnog sporazuma;

6.      pozdravlja proširenje opsega Pakta o stabilnosti i rastu za što su zaslužni paket od šest mjera i paket od dvije mjere zahvaljujući dodatnim postupcima za sprečavanje i ispravak makroekonomskih neravnoteža unutar država članica i prelazak s prekomjernog oslanjanja na kriterij deficita na kriterij deficita i ukupnog duga, čime se u najranijoj mogućoj fazi nastoje otkriti i ispraviti mogući problemi dok se istovremeno omogućuje fleksibilnost u obliku klauzula za strukturne reforme, ulaganja i štetne uvjete poslovnog ciklusa; podsjeća da fleksibilnost ne može ugroziti preventivnu prirodu Pakta;

7.      ističe važnost pokazatelja stanja u cilju ranog otkrivanja makroekonomske neravnoteže te važnost održivih strukturnih reformi u nastojanju da se savladaju makroekonomske neravnoteže;

8.      ističe da dosljedna i pravedna postupna primjena okvira u državama članicama pridonosi vjerodostojnosti; poziva Komisiju i Vijeće da djeluju i ponašaju se u duhu izmjena napravljenih u okviru Pakta o stabilnosti i rastu u paketu od šest mjera i dvije mjere, osobito u pogledu provedbe odredbi;

9.      vjeruje da postojeća gospodarska situacija s osjetljivim rastom i visokom nezaposlenošću zahtijeva hitne, sveobuhvatne i odlučne mjere u okviru holističkog pristupa koji se temelji na fiskalnoj konsolidaciji koja pogoduje rastu, strukturnim reformama i jačanju ulaganja za ponovnu uspostavu održivog rasta i konkurentnosti, poticanje ulaganja i borbu protiv nezaposlenosti uz rješavanje rizika dugotrajne niske inflacije ili moguće prijetnje od deflacijskog pritiska kao i dugotrajnih makroekonomskih neravnoteža; ističe da okvir gospodarskog upravljanja mora predstavljati ključni sastavni element tog holističkog pristupa kako bi se mogli riješiti navedeni izazovi;

10.    slaže se s izjavom povjerenice Thyssen da su zemlje koje pružaju visokokvalitetna radna mjesta i bolju socijalnu zaštitu te koje ulažu u ljudski kapital otpornije na gospodarske krize; poziva Komisiju da u svojem daljnjem radu na svim političkim preporukama u okviru Europskog semestra i preporukama za pojedine države odrazi to stajalište;

11.    ističe činjenicu da treba provesti i po potrebi poboljšati sadašnji okvir gospodarskog upravljanja kako bi se pružila fiskalna stabilnost, potakla odgovarajuća rasprava o ukupnoj ocjeni cijelog europodručja omogućujući fiskalnu odgovornost koja pogoduje rastu, poboljšala perspektiva gospodarske konvergencije europodručja i na jednak način riješile različite gospodarske i fiskalne situacije država članica; inzistira na tome da mu nedostaje odgovornost na nacionalnoj razini te da je u ograničenoj mjeri usmjeren na međunarodnu gospodarsku perspektivu i mehanizam odgovarajuće demokratske odgovornosti;

12.    naglašava da sadašnja situacija zahtijeva poboljšanu i uključiviju ekonomsku koordinaciju uzevši u obzir cijelo europodručje te veću nacionalnu odgovornost i demokratsku odgovornost za provedbu tih pravila (povratiti povjerenje, poticati konvergenciju među državama članicama, poboljšati fiskalnu održivost, poticati održive strukturne reforme i poticati ulaganja) i brzi odgovor u svrhu ispravljanja najočitijih nedostataka u okviru gospodarskog upravljanja, poboljšanja učinkovitosti okvira gospodarskog upravljanja i jamčenja konzistentne i pravedne primjene okvira u državama tijekom vremena;

13.    naglašava važnost jednostavnih i transparentnih postupaka ekonomskog upravljanja i upozorava na to da su trenutna složenost okvira kao i nedostatak provedbe i odgovornosti štetni za njegovu učinkovitost te da ga usvoje nacionalni parlamenti, lokalne vlasti, socijalni partneri i građani u državama članicama;

14.    svjestan je da je postignut određen napredak u raspravi o srednjoročnom cilju i u pogledu većeg preuzimanja odgovornosti kod nacionalnih rasprava u državama članicama europodručja, između ostalog zahvaljujući i doprinosima nacionalnih fiskalnih vijeća koja djeluju kao neovisna tijela koja nadziru sukladnost s fiskalnim pravilima i makroekonomskim predviđanjima; poziva Komisiju da predstavi pregled o strukturi i funkcioniranju nacionalnih fiskalnih vijeća država članica i o tome kako ta vijeća mogu povećati odgovornost na nacionalnoj razini;

15.    smatra da je okvir gospodarskog upravljanja ključna politička inicijativa kojom se podupiru temelji ciljeva i vodećih inicijativa strategije Europa 2020. koje su usmjerene na potpuno iskorištavanje neiskorištenog potencijala rasta jedinstvenog tržišta; vjeruje da će ostvarivanjem potencijala rasta jedinstvenog tržišta države članice lakše ispuniti ciljeve ugrađene u okvir gospodarskog upravljanja; nadalje, smatra da su glavni akteri na jedinstvenom tržištu potrošači i poduzeća;

Koja je najbolja primjena fleksibilnosti u sklopu postojećih pravila?

16.    priznaje da Pakt o stabilnosti i rastu, uveden da bi se zajamčila fiskalna održivost država članica koje čine dio Europske ekonomske i monetarne unije, omogućuje državama članicama da, kada je to potrebno, provode protucikličku politiku, te omogućuje potrebni fiskalni prostor za pravilno djelovanje automatskih stabilizatora; ističe da nisu sve države članice ostvarile višak u razdoblju procvata gospodarstva te da neke klauzule o fleksibilnosti predviđene zakonodavstvom nisu u potpunosti primijenjene ranijih godina;

17.    pozdravlja činjenicu da je Komisija u svojoj interpretativnoj komunikaciji o fleksibilnosti priznala da je način na koji se tumače postojeća fiskalna pravila element za savladavanje investicijskog jaza u EU-u i omogućavanje provedbe održivih i društveno uravnoteženih strukturnih reformi za jačanje rasta; primjećuje da Komisija ne radi izmjene u vezi s izračunom deficita, ali da se određenim ulaganjima može opravdati privremeno odstupanje od srednjoročnog cilja predmetne države članice ili od puta prilagodbe prema ostvarenju tog cilja;

18.    podržava sve poticaje koje je predložila Europska komisija za financiranje novog Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSI), prvenstveno na način da nacionalni doprinosi fondu postanu fiskalno neutralni u smislu postizanja srednjoročnog cilja i potrebne fiskalne prilagodbe bez da je se mijenja u preventivnom ili korektivnom dijelu Pakta o stabilnosti i rastu; primjećuje namjeru Komisije da se, samo zbog dodatnog doprinosa EFSU-u, suzdrži od pokretanja postupka u slučaju prekomjernog deficita (EDP) ako deficit države članice raste polako i privremeno iznad granice deficita od 3 %; skreće pozornost na važan doprinos PSR-a za izgradnju povjerenja prilikom privlačenja stranih ulaganja; ističe važnost načela dodavanja u financiranju EFSU-a budući da projekti koje financira Europski fond za strateška ulaganja ni na koji način ne smiju samo zamijeniti već planirano ulaganje, već, naprotiv, kao posljedica toga moraju povećati neto ulaganja;

19.    primjećuje da je cilj Komunikacije Komisije pojasniti primjenu klauzule o ulaganjima kako bi se omogućio određeni stupanj fleksibilnosti preventivnog dijela Pakta o stabilnosti i suradnji, u obliku privremenog odstupanja od MTO-a, pod uvjetom da odstupanje ne dovede do viška preko referentne vrijednosti deficita od 3 % i odgovarajuće sigurnosne granice kako bi države članice uzele u obzir investicijske programe osobito u pogledu rashoda za projekte u okviru strukturne i kohezijske politike, između ostalih i Inicijativu za zapošljavanje mladih, transeuropske mreže i Instrument za povezivanje Europe, i sufinanciranja u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja;

20.    vjeruje da su formalno usvajanje reforme u nacionalnom parlamentu i stvarna provedba preduvjet za primjenu klauzule o strukturnoj reformi u okviru preventivnog dijela i razmatranje planova strukturne reforme u okviru korekcijskog dijela; ističe da bi postupak reforme u potpunosti trebao uključiti socijalne partnere u svim fazama;

21.    poziva na poboljšani dijalog između Komisije i država članica u vezi sa sadržajem i vrstom najprikladnijih i najučinkovitijih strukturnih reformi koje će Komisija predložiti u preporukama po zemljama, koje su u skladu s Ugovorom i sekundarnim zakonodavstvom vodeći računa o analizi troška i učinka, procjeni usmjerenoj na rezultat i učinku vremenskog okvira te doprinoseći postizanju srednjoročnih ciljeva;

22.    potiče odbore za financije nacionalnih parlamenata da u svojim domovima parlamenata prije usvajanja nacrta proračuna države članice u javnu raspravu sustavno uključe povjerenike EU-a nadležne za pitanja gospodarskog upravljanja;

23.    vjeruje da bi strukturne reforme u okviru nacionalnih programa reforme srednjoročno i dugoročno trebale imati pozitivne ekonomske i društvene prinose te prinose u vezi s okolišem te da bi trebale poboljšati učinkovitost i djelotvornost administrativnih mogućnosti;

24.    napominje da zbog činjenice da je mogla rezultirati pokušajem definiranja svih vrsta pretpostavki uz rizik da se izostavi ona koja će se uistinu dogoditi, Komunikacija se ne dotiče prirode „neobičnih događaja” koji su izvan kontrole države članice, a koji bi joj mogli omogućiti da privremeno skrene s puta prilagodbe k ostvarenju njezina srednjoročnog cilja, ističe da je nužno slične situacije tretirati na sličan način;

25.    poziva na bolju ekonomsku i socijalnu koheziju koju će omogućiti jačanje Europskog socijalnog fonda i Kohezijskog fonda kako bi se očuvala postojeća i otvorila nova radna mjesta s pravima podupiranjem mjera za suzbijanje nezaposlenosti i siromaštva;

26.    ističe važnost koju poticanje gospodarskog rasta i otvaranje novih radnih mjesta, posebno radnih mjesta za mlade, imaju za prihvaćanje europskog okvira gospodarskog upravljanja u javnosti;

27.    s dubokom zabrinutošću primjećuje da se stopa dugoročne nezaposlenosti udvostručila tijekom krize; također primjećuje da je za niskokvalificirane radnike taj porast još viši; poziva Komisiju da zajamči da je borba protiv dugoročne nezaposlenosti uvrštena u njezine politike i preporuke za pojedine države;

28.    smatra da bi u kontekstu gospodarskog okvira Unije trebalo pridati veliku važnost rastućoj razini nejednakosti u Europi; smatra da je jačanje napora za otvaranje više kvalitetnih radnih mjesta u Europi jedan od najboljih načina borbe protiv te rastuće nejednakosti;

Bolja suradnja, gospodarska konvergencija i racionalizacija Europskog semestra

29.    poziva Komisiju da u potpunosti primjenjuje Pakt o stabilnosti i rastu i osigura njegovu pravednu provedbu u skladu s preispitivanjem koje je nedavno provela u pogledu paketa od šest mjera, tj. paketa od dviju mjera te s Komunikacijom o fleksibilnosti; vjeruje da bi unutar sadašnjeg zakonodavnog okvira, ondje gdje je to potrebno i moguće, trebalo racionalizirati i osnažiti Europski semestar; ističe da bi u svakom slučaju bilo koja buduća racionalizacija i osnaživanje trebalo biti usmjereno na stabilnost;

30.    smatra da se u Komunikaciji Komisije objašnjava gdje postoji više prostora za fleksibilnost u okviru postojećeg zakonodavstva; pozdravlja pokušaj postizanja veće jasnoće u ovom kompliciranom području te očekuje da će se Komisija služiti fleksibilnošću ugrađenom u postojeća pravila u skladu s Komunikacijom i pritom se pobrinuti za predvidljivost, transparentnost i učinkovitost okvira gospodarskog upravljanja;

31.    poziva Komisiju i Vijeće da bolje artikuliraju fiskalni i makroekonomski okvir kako bi omogućili raniju i dosljedniju raspravu među svim dionicima, uzimajući u obzir europske interese na koje se odgovara ovim okvirima, potrebu da se ojača konvergencija između država članica europodručja, razmatranje u nacionalnim parlamentima te uloga socijalnih partnera i lokalnih tijela u vezi s odgovornosti za održive i socijalno uravnotežene strukturne reforme;

32.    ustraje je u tome da se u Godišnji pregled rasta i preporuke po državama članicama moraju bolje provesti te da se u njima mora uzeti u obzir procjena proračunskog stanja i izgleda cjelokupnog europodručja i država članica pojedinačno; predlaže da se ta ukupna procjena predviđena u Uredbi br. 473/2013 o zajedničkim odredbama za praćenje i procjenu nacrta proračunskih planova i osiguranju smanjenja prekomjernog deficita država članica u europodručju podnese na plenarnoj raspravi Europskog parlamenta i Vijeća, predsjednika Euroskupine i Komisije prije proljetne sjednice Vijeća te da se na ispravan način provede u okviru Europskog semestra;

33.    priznaje da je Europski semestar postao važno sredstvo za provedbu reformi na nacionalnoj i razini te razini EU-a, osiguravajući da EU i njegove države članice koordiniraju svoje ekonomske politike; ipak, izražava žaljenje zbog nedostatne odgovornosti iz koje proizlazi nezadovoljavajuća razina provedbe preporuka po državama članicama;

34.    vjeruje da bi Europski semestar trebao biti racionaliziran i ojačan, bez izmjena sadašnjeg pravnog okvira te da bi dokumente povezane s Europskim semestrom trebalo bolje koordinirati, čime bi se povećali fokus, učinkovitosti i odgovornost za postizanje europskih ciljeva dobrog gospodarskog upravljanja;

35.    traži da preporuke po državama članicama budu bolje usklađene, ondje gdje je to relevantno, s preporukama za postupak u slučaju prekomjernog deficita kako bi se zajamčila usklađenost nadzora fiskalne situacije i koordinacije gospodarske politike;

36.    podupire poboljšanje procesa na razini EU-a i na nacionalnoj razini izrade, praćenja i podupiranja preporuka po državama članicama kao i nadzora na njima, kojim će se omogućiti i provjera stvarne provedbe u državama članicama te njihova kvaliteta;

37.    podsjeća na to da se u skladu sa zakonodavstvom od Komisije očekuje da pri sastavljanju svojih preporuka, između ostalog, uzme u obzir i ciljeve strategije Europa 2020. kao i da je u tom zakonodavstvu sadržano načelo prema kojemu „od Vijeća se u pravilu očekuje poštovanje preporuka i prijedloga Komisije ili javno obrazloženje svojeg stajališta.”;

38.    izražava zabrinutost zbog povećanja duga u zemljama koje su već u velikoj mjeri zadužene, što je u potpunoj suprotnosti s „pravilom 1/20” u vezi sa smanjenjem duga; traži od Komisije da objasni kako namjerava riješiti to proturječje i osigurati da se omjer duga u skladu s Paktom o stabilnosti i rastu svede na održivu razinu;

39.    podupire strategiju Komisije koja počiva na tri stupa (ulaganja koja potiču rast, fiskalna konsolidacija i strukturne reforme) predstavljenu u Godišnjem pregledu rasta za 2015. te traži da ona bude konkretnija u okviru ukupne procjene proračunskog stanja i izgleda u europodručju i u preporukama po državama članicama;

40.    prepoznaje potrebu za neovisnom i pluralističkom analizom gospodarskih izgleda država članica na razini EU-a; u tom kontekstu poziva na daljnji razvoj odjela Komisije poznatog kao glavni ekonomski analitičar, zaduženog za objektivnu, nezavisnu i transparentnu analizu relevantnih podataka, koji bi trebali biti objavljeni te služiti kao temelj za utemeljenu raspravu i odlučivanje u Komisiji, Vijeću i Europskom parlamentu; traži da se tom odjelu na vrijeme dostave svi relevantni dokumenti kako bi mogao obavljati svoje zadaće; naglašava korisnu ulogu nacionalnih fiskalnih vijeća i na nacionalnoj razini i na razini EU-a te potiče uspostavu europske mreže;

41.    podsjeća da je svrha postupka u slučaju makroekonomske neravnoteže izbjegavanje krize tijekom rane identifikacije štetnih makroekonomskih neravnoteža, i to na temelju objektivne procjene razvoja ključnih makroekonomskih varijabli; izražava uvjerenje da se taj postupak mora primjenjivati za učinkovitu i djelotvornu procjenu razvoja ključnih makroekonomskih varijabli u zemljama s deficitom i onima s viškom, osobito kada je riječ o povećanju konkurentnosti i razmatranju, u većoj mjeri, euoropodručja kao cjeline, uključujući i učinke prelijevanja; podsjeća da je makroekonomski nadzor također usmjeren na identificiranje država koje će u budućnosti vjerojatno iskusiti neravnotežu kao i na to da se ta neravnoteža izbjegne pravovremenim pokretanjem održivih i socijalno uravnoteženih strukturnih reformi, onda kada još ima dovoljno prostora za djelovanje;

42.    ističe da Komisija jasno razlikuje preventivni i korektivni dio Pakta o stabilnosti i rastu, osobito u pogledu ulaganja koje omogućuje privremeno odstupanje od srednjoročnog cilja ili prilagodbe u postizanju tog cilja, unutar granica sigurnosti u okviru preventivnog dijela; poziva Komisiju i Vijeće da se u ovom području usklade sa stajalištem koje suzakonodavaci zauzmu o Uredbi o Europskom fondu za strateška ulaganja;

43.    traži od Komisije da pri ocjeni gospodarske i fiskalne situacije država članica u svojim analizama razmotri sve važne čimbenike, uključujući i stvarni rast, inflaciju, dugoročna javna ulaganja i stope nezaposlenosti i da hitno riješi investicijski jaz u EU-u preusmjeravanjem rashoda u ulaganja koja odlikuje najveća produktivnost te kojima se podupiru održivi rast i otvaranje radnih mjesta;

44.    poziva Komisiju da osigura da se učinkovite mjere u okviru postupka u slučaju prekomjernog deficita uzimaju u obzir na temelju jasnih, mjerljivih i kvalitativnih kriterija;

45.    ustraje na tome da naglasak na strukturnim deficitima od reforme Pakta o stabilnosti i rastu iz 2005. zajedno s uvođenjem pravila o rashodima reformom iz 2011., kao i koncept proizvodnog jaza koji je iznimno teško točno izmjeriti, stvaraju nesigurnost, kompleksnost te prostor za fleksibilnost, a stoga i za diskrecijsku provedbu Pakta o stabilnosti i rastu; boji se da kalkulacija mogućeg rasta i proizvodnje, na kojoj počiva procjena strukturnih deficita, kao i kalkulacija pravila o rashodima podliježu nekolicini upitnih pretpostavki iz kojih proizlaze opsežne revizija koje se odvijaju između proljetnih i jesenskih prognoza Komisije, što rezultira različitim kalkulacijama i razilaženjima u pogledu ocjena provedbe Pakta o stabilnosti i rastu;

46.    poziva Komisiju da pri nadzoru i ocjeni fiskalne situacije država članica razmotri praktične implikacije dogovorenih fiskalnih mjera i reformi; poziva Komisiju da si kao cilj postavi predvidljivu i dosljednu izradu politika, temelji svoju analizu na provjerenim činjenicama i pouzdanim podacima te da se uz najveći oprez služi procjenama kada je riječ o pojmovima kao što je procijenjeni potencijal rasta BDP-a te proizvodni jaz;

47.    naglašava važnost novog rasta i otvaranja radnih mjesta za prihvaćanje okvira gospodarskog upravljanja od strane javnosti te stoga poziva Komisiju da poboljša poslovno okruženje u Europi, posebice u pogledu malog i srednjeg poduzetništva, ukidanja pretjerane birokracije i pristupa financijskim sredstvima; u tom smislu podsjeća na potrebu za pružanjem potpore malim i srednjim poduzećima kako bi im se omogućio pristup i tržištima izvan EU-a, kao što su SAD, Kanada, Kina i Indija;

Demokratska odgovornost i predstojeći izazovi za produbljivanje gospodarskog upravljanja

48.    vjeruje da produbljena i otpornija ekonomska i monetarna unija pod hitno zahtijeva pojednostavljenje, veću razinu odgovornosti i više transparentnosti, umjesto dodavanja novih pravila onima koja već postoje; kako se odgovornosti u području ekonomske i monetarne unije dijele između nacionalne i europske razine, naglašava da posebnu pozornost treba posvetiti osiguravanju usklađenosti i odgovornosti gospodarskog upravljanja i na nacionalnoj i na europskoj razini; nadalje, smatra da glavnu ulogu moraju imati demokratski odgovorne institucije i naglašava potrebu za stalnim sudjelovanjem parlamenta, pri čemu se odgovornost mora preuzimati na razini na kojoj se odluke donose ili provode;

49.    priznaje da se na temelju trenutačnog stanja okvir gospodarskog upravljanja mora pojednostavniti, u većoj mjeri ojačati te, po potrebi, ispraviti i dovršiti kako bi EU i europodručje mogli odgovoriti na izazove konvergencije, održivog rasta, pune zaposlenosti, dobrobiti građana, tržišnog natjecanja, zdravih i održivih javnih financija, visokog socijalno-gospodarskog prinosa orijentiranog prema budućnosti, dugotrajnih ulaganja i povjerenja;

50.    s obzirom na to da je parlamentarni doprinos smjernicama gospodarske politike važan aspekt svakog demokratskog sustava, vjeruje da se veća legitimnost na europskoj razini može zajamčiti donošenjem konvergencijskih smjernica koje sadrže ciljane prioritete za naredne godine u skladu s postupkom suodlučivanja, koji bi trebalo uvesti kada se sljedeći put bude mijenjao Ugovor;

51.    podsjeća na rezolucije Europskog parlamenta u kojima se navodi da stvaranje Europskog stabilizacijskog mehanizma i Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju („Fiskalnog sporazuma”) izvan strukture institucija Unije predstavlja korak unazad u političkoj integraciji Unije te stoga traži da se Europski stabilizacijski mehanizam i Fiskalni sporazum potpuno integriraju u okvir zajednice i da budu formalno odgovorni Parlamentu na temelju procjene iskustva u njegovoj provedbi, kako je propisano u članku 16. Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju ekonomske i monetarne unije;

52.    podsjeća svoj zahtjev da se razviju mogućnosti za donošenje novog pravnog okvira za buduće programe makroekonomske prilagodbe, kojima bi se zamijenila Trojka, kako bi se povećala transparentnost i odgovornost kada je riječ o tim programima te da bi se zajamčilo, gdje je to moguće, da se sve odluke EU-a donose u skladu s metodom Zajednice; smatra da bi trebala postojati usklađenost između prirode primijenjenog stabilizacijskog mehanizma i institucije zadužene za njegovu mobilizaciju te priznaje da države članice europodručja mogu iznijeti svoje stajalište o oslobađanju sredstava iz toga mehanizma zato što su one te koje jamče financijsku pomoć;

53.    zahtijeva da se provede ponovna ocjena procesa donošenja odluka Euroskupine kako bi se osigurala odgovarajuća razina demokratske odgovornosti; pozdravlja redovito sudjelovanje predsjednika Euroskupine na sjednicama Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku kao i sudjelovanje predsjednika Vijeća ECOFIN-a, što doprinosi ostvarivanju slične razine demokratske odgovornosti;

54.    podsjeća da se paket od šest mjera i paket od dviju mjera temelje na ojačanoj ulozi nezavisnog povjerenika, koji bi se trebao pobrinuti za to da se pravila primjenjuju pošteno i nediskriminatorno, vjeruje da se u daljnjim koracima uspostave gospodarskog upravljanja u institucijama, kao što su to primjerice jačanje uloge povjerenika za ekonomska i monetarna pitanja ili stvaranje europskog ministarstva financija, mora poštovati dioba ovlasti između različitih institucija i da ti koraci moraju biti povezani s odgovarajućim sredstvima u području demokratske odgovornosti i legitimnosti, uz sudjelovanje Europskog parlamenta;

55.    podsjeća da je bankovna unija bila rezultat političke volje da se spriječe nove financijske krize, prekine začarani krug između banaka i vladajućih struktura, kao i da se smanje negativna prelijevanja koja proizlaze iz krize državnog duga kao i na to da je ista volja potrebna za ostvarivanje produbljene ekonomske i monetarne unije;

56.    traži od Komisije da predloži ambiciozan plan za postizanje produbljene ekonomske i monetarne unije kojim bi se uzeli u obzir prijedlozi navedeni u ovom izvješću i koji bi se temeljio na mandatu odobrenom na sastanku na vrhu europodručja, a koji je potvrdilo Europsko vijeće s ciljem pripreme sljedećih koraka za bolje gospodarsko upravljanje u europodručju, kao i na prethodnom radu, kao što je izvješće Thyssen od 20. studenog 2012. naslovljeno „Prema istinskoj ekonomskoj i monetarnoj uniji”, Komunikacija Komisije od 28. studenog 2012. pod naslovom „Nacrt za snažnu i istinsku ekonomsku i monetarnu uniju – Pokretanje rasprave na europskoj razini” te završno izvješće četiriju predsjednika od 5. prosinca 2012.;

57.    poziva zainteresirane strane da u tom sljedećem nužnom koraku ekonomske i monetarne unije uzmu u obzir proširenja europodručja u doglednoj budućnosti te da ispitaju sve mogućnosti za produbljivanje i jačanje ekonomske i monetarne unije te za postizanje njezine veće otpornosti, njezino usmjeravanje prema rastu, otvaranju radnih mjesta i postizanju stabilnosti, kao što su:

a) poboljšani mehanizmi demokratske odgovornosti na razini EU-a i država članica, pri čemu se odgovornost preuzima na istoj razini na kojoj se donose odluke i to na temelju usvajanja konvergencijskih smjernica u okviru suodlučivanja, dok se istodobno međuinstitucijskim sporazumom formalizira nadzorna uloga Europskog parlamenta u okviru Europskog semestra te jamči da svi nacionalni parlamenti europodručja slijede svaki korak u okviru procesa Europskog semestra;

b) socijalna dimenzija usmjerena na očuvanje europskog socijalnog tržišnog gospodarstva, poštovanje prava na kolektivno pregovaranje, u skladu s kojom će se osigurati koordinacija socijalnih politika država članica, uključujući minimalne plaće ili mehanizam prihoda o kojima odlučuje svaka država članica zasebno, te na podupiranje borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, reintegracije radnika na tržište rada, dobrovoljne mobilnost i fleksibilnosti među zanimanjima i državama članicama;

c) fiskalni kapacitet europodručja utemeljen na posebnim vlastitim sredstvima, koji bi u okviru proračuna Unije i nadzora Europskog parlamenta trebao pomoći državama članicama u provedbi dogovorenih strukturnih reformi utemeljenih na određenim uvjetima, uključujući učinkovitu provedbu nacionalnih programa reformi; u tom smislu pozdravlja rad skupine EU-a zadužene za vlastita sredstva kojom predsjeda Mario Monti;

d) povećanje otpornosti ekonomske i monetarne unije kako bi mogla odgovoriti na ekonomske šokove i krizne situacije izravno povezane s monetarnom unijom, uz istodobno izbjegavanje svih oblika trajnih fiskalnih prijenosa;

e) u području oporezivanja, obveza na europskoj razini u pogledu provedbe mjera protiv poreznih prijevara i utaje poreza te agresivnih korporativnih poreznih mjera, suradnja nacionalnih poreznih tijela u cilju razmjene informacija o poreznim prevarama i utaji poreza, mjere namijenjene konvergenciji poreznih politika država članica, zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit, jednostavniji i transparentniji porezni sustavi te izvješćivanje po zemljama za poduzeća, što se ne odnosi na mala i srednja poduzeća;

f)  postupno dovršenje bankovne unije;

g) uključivanje Europskog stabilizacijskog mehanizma i Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u pravne propise Unije, koje bi pratilo poboljšano usklađivanje ekonomske politike, stvarnu konvergenciju, provedbu zajedničkih pravila te jasno obvezivanje na ekonomski i socijalno održive strukturne reforme;

h) rješavanje nedostataka u sadašnjem okviru kojim se omogućuje da određene dijelove Ugovora kontrolira Sud, dok drugi pak ne podliježu toj kontroli;

i)  povećana vanjska uloga europodručja, uključujući unapređenje njegove zastupljenosti;

58.    zahtijeva da se mogući daljnji koraci u ekonomskoj i monetarnoj uniji razrade na temelju pristupa „4+1 predsjednik”, uključujući i predsjednika Europskog parlamenta, kojega bi trebalo pozivati na sve sastanke, pružati mu potpune podatke te mu dati pravo da sudjeluje u raspravama; napominje da je predsjednik Komisije naznačio namjeru da u svoja razmatranja tijekom pripreme izvješća četiriju predsjednika uključi doprinos predsjednika Europskog parlamenta;

59.    traži od svojeg predsjednika da provede prethodno usklađivanje s predsjednicima klubova zastupnika ili zastupnicima koje su imenovali njihovi klubovi ili Parlament kako bi predstavljali Parlament u toj predstojećoj zadaći, povjerenoj na temelju mandata koji se odobrava ovom Rezolucijom u kojoj se, između ostalog, razmatraju i pitanja iz analitičke obavijesti četiriju predsjednika pod naslovom „Priprema sljedećih koraka za bolje gospodarsko upravljanje u europodručju”;

60.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjednicima Vijeća, Komisiji, Euroskupini i ESB-u te nacionalnim parlamentima.

(1)

SL L 140, 27.5.2013., str. 1.

(2)

SL L 140, 27.5.2013., str. 11.

(3)

SL L 306, 23.11.2011., str. 12.

(4)

SL L 306, 23.11.2011., str. 33.

(5)

SL L 306, 23.11.2011., str. 1.

(6)

SL L 306, 23.11.2011., str. 41.

(7)

SL L 306, 23.11.2011., str. 25.

(8)

SL L 306, 23.11.2011., str. 8.

(9)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0239.

(10)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0598.

(11)

SL C 165 E, 11.6.2013., str. 24.

(12)

SL C 33 E, 5.2.2013., str. 140.


EXPLANATORY STATEMENT

Following the mandate received from the coordinators of the ECON committee in September 2014, this report is a contribution to assess the effectiveness of the legal framework, particularly whether the provisions governing decision-making have proved sufficiently robust and whether the progress in ensuring closer coordination of economic policies and sustained convergence of economic performances of the Member States (MS) in accordance with the TFEU. Since then, 3 major evolutions have occurred: the request by the Eurozone summit on 24 October 2014 to the President of the Commission to resume the work on the 4 Presidents report, the publication by the Commission of two communications, one on the ‘economic governance review, report on the application of regulations’ on 28 November 2014 and another one on ‘making the best use of the flexibility within the existing rules of the Stability and Growth Pact’.

It is prepared in a context where more than 7 years after the beginning of the crisis, the euro has been rescued thanks to steps, including the revision of the Stability and Growth Pact (SGP), the Fiscal Compact, the settlement of a the European Stability Mechanism (ESM), the banking union and the driving role of the European Central Bank (ECB), that nobody could imagine to achieve beforehand. But it is also facing a situation in Europe, in the euro area where, according to the latest figures issued by Eurostat, the unemployment rate was 11.5% in November 2014, annual inflation is expected to be down to -0.2% in December 2014, while the European Commission’s autumn forecast projects weak economic growth for 2014 (+0.8%).

The report is based on this background and on the analysis of the first years of the implementation of the economic governance framework as it was modified during the crisis. With today’s insight, the incomplete character of the Economic and Monetary Union (EMU) and the poor performance of the euro area since 2011 have given rise to a debate on the policy-mix adopted in the wake of the sovereign debt crisis, as the euro area has been lagging behind its counterparts. In this vein, an economic paper(1) by the Commission analysing the euro area from 2011 to 2013 concludes that the simultaneous consolidations in euro area countries - following the expansionary policies agreed by the G20 in the aftermath of the failure of Lehman Brothers - have had ‘large negative output effects’ and ‘significant negative spillovers’. The report observes that the new provisions have not allowed to take adequately into account the cumulative, Europe-wide effect of policies pursued at national level, in particular of the aggregate fiscal stance, and therefore have not addressed the risks stemming from growing divergences among euro area economies, the threat of deflation, low growth and high unemployment.

Against this background, the report argues that the negative effect on growth perspective of the implementation of simultaneous fiscal policy contraction across Europe has been significantly underestimated, and that the flexibility clauses foreseen in the SGP for implementing anti-cyclical economic policies in a context of growth below potential have not been fully used or have, up to now, also because of a to narrow interpretation, not allowed for enough room of manoeuvre to face the challenges the EU was going through.

The strong focus on the structural deficit when it comes to the assessment of the implementation of the SGP provisions, which led to discretionary interpretation as, by construction, this indicator is subject several questionable assumptions, is therefore worth being discussed. The consolidation bias over the past years, allowed by this assessment of the implementation of the SGP, has been sometimes harmful to the financing of structural reforms, including overdue investment needs, and may have led to contradictions in terms of policy recommendations when meeting EU 2020 targets were concerned.

In this context, the Commission has come up with two communications that define the framework of what is to be discussed. The one on flexibility is an interpretative one of immediate effect that is welcome to favour investment and growth within the existing rules. By considering national contributions to the EFSI as neutral regarding the SGP, this communication supports the investment plan launched by the Commission. Your rapporteur believes that further progress should be achieved, notably by adopting a symmetric approach for contributions to co-finance projects within the EFSI under a broader ‘investment clause’ in the preventive and corrective arms. This communication also proposes a new way to take into account the cost of the implementation of structural reforms in the assessment of the fiscal situation of MS. The related provisions could improve the implementation of reforms by MS and increase their sense of ownership, provided that the same approach is followed in the preventive and corrective arms.

The second communication is a sort of statistic observation of how the different procedures put in place with the ‘6+2 pack’ have been used: it acknowledges ‘possible areas for improvement, concerning transparency and complexity of policy making’ but also on ‘their impact on growth, imbalances and convergence’ while ‘the Commission plans to discuss these with the European Parliament and the Council in the coming months’.

This move has been made even greater on the monetary side by the decision taken by the ECB on 22 January 2015 to launch an expanded asset purchase programme that will include bonds issued by euro area central governments and amount to EUR 60 billion per month until at least September 2016.

Your rapporteur is strongly convinced that the European Parliament should use this window of opportunity to contribute to the debate on a better functioning of the EMU, also having in mind the discussion that will very soon be opened on the basis of the 4 Presidents report.

In this spirit, it seems that some critical points will need to be addressed.

1) The euro area lack a proper evaluation of its global economic situation, a shared diagnostic, as one sharing the same currency needs to have. This has been made obvious by the appearance of strong divergences that the current crisis and the intervention of the Troika have even increased and by the historical fall of investment in the EU. The EMU obviously lacks proper tools to have the appropriate debate on the dynamic the different MS should follow regarding their fiscal position. This has been a cornerstone of the debate we have since the creation of the EMU. We have tried to address it through different tools, including in the beginning the Broad Economic Policies Guidelines (BEPG). Somehow we then thought this would be feasible within the European Semester with the Annual Growth Survey (AGS) and the Macroeconomic Imbalance Procedure (MIP). The latter, we have to acknowledge, has allowed us to open an observation of the deficit or surplus countries, even though it has not led to a broad discussion among stakeholders and appears in essence to be a tool for discussion by the Commission with MS on their expected structural reforms. Now that the EU economy has so obviously entered the risk zone of a scenario of the Japanese type, it may be the proper time to have this debate and to build the appropriate tools for it. Somehow it is opened by the current discussion on the ‘euro area fiscal stance’’, but the question is to find out if it should just be an addition of national observed fiscal positions or if it may be a political approach ahead of the cycle allowing to define the dynamic role each one could have in order to achieve the optimum outcome for the whole. For this purpose, your rapporteur proposes to upgrade the euro area recommendation prepared by the Commission and thus to make it compulsory and to adopt it earlier during the Spring Council.

2) Most observers, but also the Commission, today recognise that the economic governance has reached a point of complexity that is detrimental to democracy, transparency and ownership. Let’s recognise that this is the result of a lack of trust that has led to add new rules to the already existing ones. This has also translated in a somehow intrusive follow-up of ‘structural reforms’ in MS by the Commission that at some point may be counterproductive. Following the adoption of the euro, the pressure for reforms may have diminished in most MS but the current crisis has obliged each of them to wake up. The best way to achieve them, without jeopardising democracy, social dialogue and ownership that are also part of EU competitiveness, is to allow each MS to deal with them on the basis of a common understanding the situation. Such a move is needed to be successful in the end, including in the spirit of the respect of the rules. It may work as long as one admits that the proper reforms need to be defined at national level following the EU overall strategy, that some reforms have long term effect and that, in the current economic situation, the right balance between structural reforms and fiscal discipline should be looked for.

3) The current economic governance rules and sanctions are essentially based on concepts, first of them the ‘output gap’, that are the object of important controversies among experts, including by Martti Hetemäki, President of the European Statistical Governance Advisory Board (ESGAB) or Stefan Kapferer on behalf of the OECD during their recent appearances before the ECON committee. The role of the ‘output gap’ has even been increased by the last Commission’s communication on flexibility. This situation is not sane and should be clarified either by coming to a common understanding of these concept or by changing them, but in any case by associating the ECB, the OECD and the IMF to this task.

4) Following the implementation of the current economic governance framework in the current economic context, discussions are opening on the sustainability of some of the rules that were adopted in the past. The upcoming debate will also need to look at them with care. The first one is obviously the one on 1/20° debt reduction but the same may well apply to the 0.5% annual structural adjustment.

5) The European Parliament had at the end of last mandate triggered the debate on the legitimacy and the efficiency of assistance programmes led by the Troika. After he presented his programme as President of the Commission to the European Parliament on 15 July 2014, it seems that Jean-Claude Juncker does not intend to pursue Troika as such. This need has been reinforced by the opinion of the advocate of the ECJ regarding the legality of the Outright Monetary Transactions (OMT) programme of the ECB. As a result and adding on the fact that the European Parliament pleads for the ESM to be included in the Treaty, a new reflection and a clarification on the responsibility and tools of the different stakeholders are needed.

6) Any framework for economic governance, however, cannot only be judged on outcomes (‘output legitimacy’), but has also to be assessed in terms of its democratic accountability. Given an increasing sense of a democratic deficit of the enhanced economic governance framework, the report argues that purely inter-governmental arrangements have to come to an end and that, instead, a stronger involvement of the European Parliament is, at the European level, a condition since qua non to increase democratic legitimacy. Given that, on top of this, democratic accountability is also weakened by the extreme complexity of the framework, the report asks the Commission to come forward with an ambitious legislative programme on the reform of the framework in spring of this year.

7) Last but not least, nobody can discuss EMU economic governance without thinking beyond the crisis. The debate on the deepening of the EMU has already been postponed for too long, as any honest observer may consider. During the last mandate, it had been stimulated by the Blueprint communication of the Commission, the 4 Presidents report that was assessed by the European Parliament with the recommendations to the Commission on the report of the Presidents of the European Council, the European Commission, the European Central Bank and the Eurogroup ‘Towards a genuine Economic and Monetary Union’, namely the Thyssen report. But finally, the decision makers have been waiting for the German general elections, then for the European Parliament’s ones. Now the outcome of the elections in Greece changes the nature of the debate and so it seems the debate may finally take place after the general elections in the United Kingdom. It is time to prepare this task for which Jean-Claude Juncker has received a new mandate together with the Presidents of the European Council, of the Eurogroup and of the ECB. The European Parliament needs to be fully associated to this negotiation and to ensure that no left over option will be put aside to equip the EMU on an enhanced basis including, among others and at least, four blocks: a fiscal capacity, renewed assistance mechanisms, a social dimension and an institutional and democratic pillar. The EU and the euro area need it to make sure it will not be too little, too late this time and that European people can get the best out of the euro.

(1)

‘Fiscal consolidations and spillovers in the euro area periphery and core’, Jan in’t Veld, Economic Papers 506, European Commission, October 2013, http://ec.europa.eu/economy_finance/publications/economic_paper/2013/pdf/ecp506_en.pdf


MIŠLJENJE MANJINE

u skladu s člankom 56. stavkom 3. Poslovnika

koje podnosi Bernd Lucke

Svrha ovog izvješća bila je ispitati trenutačno stanje u pogledu fiskalnog upravljanja. Osobito je bio cilj ocijeniti primjenu trenutnih pravila gospodarskog upravljanja u praksi i opisati nadolazeće izazove.

Svrha i cilj izvješća nisu ispunjeni.

Izvješće ne sadrži sustavnu analizu trenutnog stanja. Umjesto toga prepuno je regulatornim prijedlozima i njime se ne poštuje važeće europsko zakonodavstvo, a posebno se ne uzima u obzir klauzula o nepreuzimanju obveza (članak 124. UFEU-a).

U izvješću se traži centralizacija gospodarske politike i uvođenje solidarne odgovornosti u eurozoni. Kao posljedica toga odgovornost za provedbu politike i odgovornost za rezultate te politike i dalje će biti dvije različite stvari.

Ugovorom iz Maastrichta, koji je još uvijek na snazi, predviđeno je da gospodarsko upravljanje u monetarnoj uniji mora biti utemeljeno na nacionalnoj odgovornosti za fiskalnu politiku.

To dolazi do izražaja u klauzuli o nepreuzimanju obveza poduprtom dvama jednostavnim fiskalnim pravilima.

Ta su pravila od svoga uvođenja prekršena već više od 90 puta. Uvođenjem politike spašavanja u obliku Europskog fonda za financijsku stabilnost 2010. načelo o nepreuzimanju obveza ukinuto je te je dovedeno do apsurda.

Samo pravilnom primjenom klauzule o nepreuzimanju obveza i postojanjem stvarne prijetnje državnog bankrota uključene u njoj zajamčit će se da svaka država članica preuzima odgovornost za svoju politiku umjesto da se samo osloni na potporu Unije.


MIŠLJENJE MANJINE

u skladu s člankom 56. stavkom 3. Poslovnika

koje podnosi Beatrix von Storch

Od 1999. europsko gospodarsko upravljanje postalo je sve složenije, ali nije dovelo do značajnih rezultata. U proteklih pet godina kao odgovor na financijsku i gospodarsku krizu te krizu povjerenja doneseno je više zakona EU-a nego ikada prije. Ime govori sve: „europsko gospodarsko upravljanjeˮ neizbježno dovodi do gubitka nacionalne samostalnosti u sektorima ekonomije, financija, socijalne i fiskalne politike, područjima u isključivoj nadležnosti država članica. Već duže vremena postoje osnovane sumnje u ustavnost europskog gospodarskog upravljanja. Međutim, u ovom se izvješću zanemaruju takve sumnje. S pomoću instrumenta „europskog gospodarskog upravljanjaˮ EU ubuduće velikim dijelom namjerava utjecati na planiranje proračuna u državama članicama i na pitanja nacionalnog poreznog zakonodavstva, razvoja plaća ili socijalnih usluga. Obvezujuće preporuke koje se odnose na pojedine države članice predstavljaju izravan napad na načelo supsidijarnosti. Konkretni prijedlozi za europsko gospodarsko upravljanje osim toga predviđaju uspostavljanje središnjeg proračuna EU-a, europskog osiguranja protiv nezaposlenosti, izdavanje euroobveznica i institucionalno jačanje Euroskupine. Tome se protivim.


MIŠLJENJE ODBORA ZA ZAPOŠLJAVANJE I SOCIJALNA PITANJE (1.4.2015)

upućeno Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku

o reviziji okvira gospodarskog upravljanja: pregled stanja i izazovi

(2014/2145(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Anne Sander

PRIJEDLOZI

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja poziva Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

A. budući da u skladu s člankom 3. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji Unija „radi na održivom razvoju Europe koji se temelji na uravnoteženom gospodarskom rastu i stabilnosti cijena, visoko konkurentnom socijalnom tržišnom gospodarstvu, s ciljem pune zaposlenosti i društvenog napretka, te visokoj razini zaštiteˮ; budući da je od ključne važnosti zajamčiti socijalnu dimenziju gospodarskog upravljanja na svim razinama Unije, kao što je utvrđeno u članku 9. UFEU-a; budući da u je u svojoj rezoluciji od 1. prosinca 2011. o Europskom semestru za koordinaciju gospodarskih politika Parlament izjavio da se „svaki novi ili ažurirani postupak organizacije ili donošenja odluka u Vijeću i/ili Komisiji mora odvijati zajedno s nadogradnjom demokratskog legitimiteta i odgovornosti prema Europskom parlamentu”;

1.  naglašava činjenicu da bi okvir gospodarskog upravljanja Europske unije trebao nastojati biti mehanizam upravljanja kojim će se ispraviti velike gospodarske neravnoteže, uključujući stope nezaposlenosti, koje su prouzročile znatna smanjenja rasta i sve veće nejednakosti te su ugrozile europska gospodarstva; podsjeća da se ukupni dug 28 država članica EU-a smanjio s 4,5 % BDP-a 2011. na predviđenih 3 % BDP-a 2014. godine; podsjeća, međutim, da bi gospodarska ravnoteža u cijelom ciklusu trebala učinkovitije poticati pametan, održiv i uključiv rast, koji je proteklih godina skroman ili stagnira te će prema procjenama za rast BDP-a EU-a ostati ispod 1,5 %; podsjeća da se mjerama za omogućavanje održivog i uključivog rasta također mora nastojati ostvariti i učinkovitije promicati ciljeve strategije EU 2020. u pogledu zapošljavanja i siromaštva jer je dosad ostvaren napredak nedovoljan;

2.  slaže se s izjavom povjerenice Thyssen da su zemlje koje pružaju visokokvalitetna radna mjesta i bolju socijalnu zaštitu te koje ulažu u ljudski kapital otpornije na gospodarske krize; poziva Komisiju da u svojem daljnjem radu na svim političkim preporukama u okviru Europskog semestra i preporukama za pojedine države odrazi to stajalište;

3.  pozdravlja reviziju djelotvornosti okvira kako bi se ocijenilo primjenjuju li Komisija i države članice pravila upravljanja na djelotvoran i ujednačen način; predlaže da se reviziju shvati kao priliku za razmjenu gledišta, posebno s nadležnim odborima Europskog parlamenta, o operativnim pravilima okvira i o načinima na koje se može povećati učinkovitost i demokratičnost okvira te njegova socijalna dimenzija, posebno u pogledu ostvarivanja ciljeva strategije EU 2020.; predlaže da se u reviziju uvrste mjere kojima će se povećati povjerenje u gospodarstvo kao preduvjet za privatna ulaganja, koja su glavni pokretač otvaranja radnih mjesta;

4.  naglašava da je solidarnost temeljna vrijednost na kojoj su izgrađeni Europska unija i okvir gospodarskog upravljanja; smatra da je ta revizija prilika za daljnje poboljšanje okvira gospodarskog upravljanja, među ostalim u cilju postizanja bolje usklađenosti s europskom socijalnom stečevinom i unapređenja europskoga socijalnog upravljanja radi smanjenja nezaposlenosti, siromaštva i socijalne isključenosti; s tim u vezi naglašava važnost boljeg koordinacijskog sustava za europodručje u cjelini;

5.  poziva na to da Europski semestar postane učinkovitim u sprečavanju kriza pomažući državama članicama da usklade svoje gospodarske i socijalne politike te politike za otvaranje boljih i održivih radnih mjesta i za poticanje rasta; s tim u vezi pozdravlja prijedlog Komisije da svoje djelovanje ne usmjeri samo na proračunsku odgovornost, već i na ulaganja, osobito socijalna ulaganja kojima se podupire otvaranje održivih radnih mjesta, omogućava bolja socijalna kohezija i jednakost spolova te se suzbija siromaštvo, te na strukturne reforme u cilju povezivanja reforme tržišnog gospodarstva i društvenog napretka; podsjeća na to da je Parlament više puta istaknuo da bi predložene strukturne reforme trebale biti ambiciozne, gospodarski učinkovite i društveno odgovorne;

6.  naglašava činjenicu da je ravnoteža između politike zapošljavanja i gospodarske politike koje su utvrđene u članku 121. i 148. UFEU-a nužna kako bi se zajamčio pozitivan razvoj EU-a; podsjeća da se, kako bi se ostvarili ciljevi utvrđeni u članku 9. UFEU-a, jednaka pozornost treba posvetiti gospodarskoj politici kao i socijalnoj politici te politici zapošljavanja, i stoga naglašava da je potrebno spriječiti ekonomske i socijalne neravnoteže, omogućavajući tako potpuno koherentnu javnu politiku; s tim u vezi poziva na to da se jednaka pozornost prida ekonomskim slobodama kao i građanskim i socijalnim pravima, u skladu s Ugovorima o EU-u;

7.  poziva na bolju ekonomsku i socijalnu koheziju koju će omogućiti jačanje Europskog socijalnog fonda i Kohezijskog fonda kako bi se očuvala postojeća i otvorila nova radna mjesta s pravima podupiranjem mjera za suzbijanje nezaposlenosti i siromaštva;

8.  ističe potrebu za boljom suradnjom tijela povezanih s EPSCO-om i ECOFIN-om i stoga predlaže održavanje zajedničkih sjednica Vijeća EPSCO i Vijeća ECOFIN u cilju promicanja koordiniranih socioekonomskih politika usmjerenih na konkurentnost, otvaranje boljih i održivih radnih mjesta, borbu protiv nezaposlenosti i smanjenje nejednakosti, siromaštva i socijalne isključenosti, kako bi se potaknuo uključiv rast u Europi;

9.  naglašava važnost prikaza socijalnih pokazatelja u izvješću o mehanizmu upozorenja kako bi se unaprijed utvrdio socijalni učinak mjera kojima je cilj ispravljanje makroekonomskih neravnoteža; poziva Komisiju da ocijeni njegov utjecaj i učinkovitost; apelira na Komisiju da pri izradi preporuka za pojedine države i pri ocjenjivanju njihove provedbe u državama članicama uzme u obzir socijalne aspekte jednako kao i ekonomske, ali i da posveti pozornost boljim i održivim radnim mjestima, dugoročnom zapošljavanju i zapošljavanju mladih te konkretnoj socijalnoj situaciji u svakoj pojedinoj državi članici; poziva države članice da upotrebljavaju socijalne pokazatelje kao mehanizam ranog upozoravanja kako bi spriječile buduće socijalne i gospodarske krize;

10. ističe da bi prekomjerna nejednakost trebala biti okidač za mehanizam upozoravanja jer dovodi do destabilizacije društava i ugrožava koheziju i gospodarske rezultate; naglašava da rast nejednakosti kakav se osjeća u EU-u i kakav je zabilježen u izvješćima država u sklopu Europskog semestra predstavlja veliku opasnost za demokraciju; ukazuje na upozorenja iz MMF-a i Međunarodne organizacije rada prema kojima bi daljnji porast nejednakosti u EU-u mogao destabilizirati naša društva;

11 poziva države članice da provedu preporuke za pojedine države kako bi podržale održivi rast otvaranjem boljih, održivih radnih mjesta i socijalnom kohezijom te kako bi ostvarile napredak u postizanju ciljeva strategije Europa 2020.; poziva Komisiju da Europskom parlamentu podnese godišnju ocjenu ostvarenog napretka u pogledu učinkovite provedbe tih preporuka i njihova učinka na dug i deficit država članica i na socijalne pokazatelje; napominje da bi tu ocjenu trebalo uvrstiti u godišnje izvješće o rastu kao prilog;

12. podsjeća Komisiju da, iako se plaće smatraju važnim čimbenikom u rješavanju makroekonomskih neravnoteža, one nisu samo alat gospodarske prilagodbe, već prije svega prihod koji je radnicima potreban za život; u okviru ocjene provedbe preporuka poziva Komisiju da provede procjenu učinka kako zbog preporuka u području plaća ne bi došlo do porasta siromaštva zaposlenih ili nejednakosti plaća unutar država članica i kako bi se njima potaklo države članice da smanje oporezivanje rada u cilju poticanja rasta i povećanja stopa zaposlenosti; potiče države članice da u skladu sa svojim običajima i tradicijama osmisle sustave minimalnog dohotka i potiče ih da slijede Preporuku Vijeća od 24. lipnja 1992. o zajedničkim kriterijima koji se odnose na dostatne resurse i socijalnu pomoć u sustavima socijalne zaštite;

13. apelira na Komisiju da u suradnji s EIB-om i uzimajući u obzir specifičnosti različitih regija utvrdi kriterije kojima će MSP-ovima – koji su otvorili više od 80 % novih radnih mjesta u EU-u i koji su pokretač održivog i uključivog rasta i okosnica otvaranja radnih mjesta – omogućiti pristup sredstvima iz Europskog fonda za strateška ulaganja, zajedno s Europskim investicijskim fondom; napominje da će se što skorijim utvrđivanjem kriterija za prihvatljivost projekata i uvjeta sudjelovanja omogućiti provođenje priprema, što će rezultirati koordiniranijim djelovanjem, među ostalim i MSP-ova; ističe važnost koju poticanje gospodarskog rasta i otvaranje novih radnih mjesta, posebno radnih mjesta za mlade, imaju za prihvaćanje europskog okvira gospodarskog upravljanja u javnosti; stoga poziva Komisiju da poduzme mjere za jačanje povjerenja u gospodarstvo i za poboljšanje poslovnog okruženja, uz poseban naglasak na MSP-ovima, da smanji administrativno opterećenje bez smanjivanja socijalnih prava i da poboljša pristup financijskim sredstvima;

14. podsjeća da se pri osmišljavanju i provedbi strukturnih reformi mora očuvati primjerena socijalna zaštita kao sredstvo omogućavanja socijalne kohezije, konkurentnosti i otpornosti na gospodarske i financijske krize, uz istodobno poštovanje nadležnosti država članica, socijalnih standarda i standarda rada, prava radnika, kvalitete zapošljavanja te boljih i održivih radnih mjesta; potiče države članice na razmjenu najboljih praksi i na promicanje uzajamnog učenja i solidarnosti, među ostalim na regionalnoj i lokalnoj razini; u cilju učinkovitijih i bolje usmjerenih fiskalnih politika poziva države članice da reformiraju svoja tržišta rada i sustave socijalne zaštite kao i svoje obrazovne sustave; smatra da bi se reformama tržišta rada trebale uvesti mjere unutarnje fleksibilnosti s ciljem održavanja razine zaposlenosti u razdobljima gospodarskih poremećaja, jamčiti kvaliteta radnih mjesta, posebno boljih i održivih radnih mjesta, i sigurnost u prijelazu s jednog radnog mjesta na drugo te uspostaviti sustavi naknada za nezaposlene temeljeni na realističnim zahtjevima za aktivaciju kojima se otpuštenim radnicima jamči odgovarajuća potpora i koji su povezani s politikama reintegracije u skladu s običajima i tradicijama država članica; ističe da je učinkovita i pojačana integracija tržišta rada EU-a i dalje srednjoročni cilj za promicanje društvenog napretka i suzbijanje siromaštva u uravnoteženom i konkurentnom okružju;

15. apelira na države članice da se uhvate u koštac s hitnom situacijom u pogledu nezaposlenosti mladih, ne samo pružanjem pravog poticaja realnom gospodarstvu (poticanjem potražnje i ponude dobara i usluga) i tržištu rada, već i učinkovitom i ciljanom provedbom Inicijative za zapošljavanje mladih; apelira na države članice da iskoriste sve raspoložive resurse, osobito ulaganjem u ljudski kapital, posebno u pogledu obrazovanja i strukovnog osposobljavanja, kako bi poduprijele zapošljavanje mladih postizanjem veće usklađenosti između vještina i radnih mjesta;

16. s obzirom na sve starije stanovništvo i reforme mirovinskih sustava, poziva države članice da prednost daju djelovanju usmjerenom na starije radnike; poziva Komisiju da utvrdi kriterije i unaprijedi provjere za upotrebu sredstava EU-a za starije radnike te da pojačano djeluje u pogledu zapošljavanja starijih;

17. s dubokom zabrinutošću primjećuje da se stopa dugoročne nezaposlenosti udvostručila tijekom krize; također primjećuje da je za niskokvalificirane radnike taj porast još viši; poziva Komisiju da zajamči da je borba protiv dugoročne nezaposlenosti uvrštena u njezine politike i preporuke za pojedine države;

18. smatra da bi u kontekstu gospodarskog okvira Unije trebalo pridati veliku važnost rastućoj razini nejednakosti u Europi; smatra da je jačanje napora za otvaranje više kvalitetnih radnih mjesta u Europi jedan od najboljih načina borbe protiv te rastuće nejednakosti;

19. upozorava na manjak demokratskog nadzora nad procesom Europskog semestra; u cilju jamčenja odgovornosti okvira gospodarskog upravljanja, povećanja kvalitete procesa Europskog semestra i odgovornosti za njega te smanjenja sve većeg jaza između institucija EU-a i građana EU-a, preporuča da se Europski parlament, nacionalni parlamenti, civilno društvo i socijalni partneri više uključe u gospodarski dijalog između država članica i Komisije, i još više u proces Europskog semestra, bez stvaranja nepotrebnog administrativnog opterećenja ili troškova za dionike;

20. predlaže da Komisija prije objave godišnjeg pregleda rasta organizira raspravu s predstavnicima Europskog parlamenta o općim smjernicama i usmjerenju pregleda, u cilju rada na postizanju veće transparentnosti i demokratičnosti procesa Europskog semestra; poziva Europsko vijeće da ne odobri preporuke za pojedine države prije no što uzme u obzir mišljenje Europskog parlamenta;

21 ponovno poziva na međuinstitucionalni sporazum kako bi se Parlament uključio u izradu nacrta i odobravanje godišnjeg pregleda rasta te osnovnih smjernica gospodarske politike i zapošljavanja;

22. podsjeća da su Europska komisija i Europski parlament pozvali države članice da u izradu svojih nacionalnih programa reformi i programa za stabilnost i konvergenciju uključe nacionalne parlamente i nacionalne organizacije civilnog društva; poziva države članice da barem izvijeste svoje nacionalne parlamente o sadržaju nacionalnih programa reformi i programa za stabilnost i konvergenciju, uzimajući pritom u obzir mišljenje najreprezentativnijih društvenih organizacija i civilnog društva; poziva države članice da po potrebi izvijeste europske institucije o napretku tih nacionalnih rasprava;

23. poziva na službenu uspostavu rasprave Komisije, Vijeća i Europskog parlamenta, zajedno s društvenim organizacijama i civilnim društvom na europskoj razini, u razdoblju između objave godišnjeg pregleda rasta i sjednice Europskog vijeća u ožujku i prije nego što Europsko vijeće odobri preporuke za pojedine države;

24. s tim u vezi ističe potrebu za povoljnom klimom za javna ulaganja, posebno s obzirom na učinak novih računovodstvenih standarda ESA2010 na sposobnost ulaganja određenih javnih tijela; poziva na prilagodbu odluka Europske središnje banke u skladu s time; skreće pozornost na prijedloge o jamčenju aktivnog sudjelovanja država članica u provedbi Junckerovog plana; poziva države članice da pri izradi proračuna posebnu pozornost pridaju socijalnim ulaganjima kao što su obrazovanje i cjeloživotno učenje te otvaranju radnih mjesta i unapređenju poduzetništva; poziva Komisiju da u tom pogledu ispita mogućnost znatne proračunske fleksibilnosti unutar pravila okvira gospodarskog upravljanja, posebno u razdobljima teške gospodarske i financijske krize;

25. prima na znanje analitičku obavijest „Priprema sljedećih koraka za bolje gospodarsko upravljanje u europodručju” koju su predložila četiri predsjednika; traži od predsjednika četiriju institucija da podnesu ambiciozan „plan rada” u kojem će iznijeti koja je razina zakonodavnog i institucijskog napretka potrebna da se stvori najbolja moguća budućnost za europodručje, Europsku uniju i njezine građane; ističe da bi Parlament trebao u potpunosti sudjelovati u nadolazećim raspravama i odlukama donošenjem rezolucije na plenarnoj sjednici, koja bi trebala biti osnova predsjednikova doprinosa planu rada.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

1.4.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

38

13

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Laura Agea, Guillaume Balas, Brando Benifei, Enrique Calvet Chambon, Martina Dlabajová, Arne Gericke, Marian Harkin, Danuta Jazłowiecka, Agnes Jongerius, Rina Ronja Kari, Jan Keller, Ádám Kósa, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Zdzisław Krasnodębski, Jean Lambert, Jérôme Lavrilleux, Patrick Le Hyaric, Jeroen Lenaers, Verónica Lope Fontagné, Javi López, Thomas Mann, Dominique Martin, Anthea McIntyre, Joëlle Mélin, Elisabeth Morin-Chartier, Emilian Pavel, Georgi Pirinski, Sofia Ribeiro, Claude Rolin, Anne Sander, Sven Schulze, Siôn Simon, Jutta Steinruck, Romana Tomc, Ulrike Trebesius, Marita Ulvskog, Renate Weber, Tatjana Ždanoka, Jana Žitňanská, Inês Cristina Zuber

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Daniela Aiuto, Maria Arena, Georges Bach, Elmar Brok, Karima Delli, Sergio Gutiérrez Prieto, Joachim Schuster, Neoklis Sylikiotis, Claudiu Ciprian Tănăsescu, Ivo Vajgl

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Eleonora Evi


MIŠLJENJE ODBORA ZA UNUTARNJE TRŽIŠTE I ZAŠTITU POTROŠAČA (18.3.2015)

upućeno Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku

o reviziji okvira gospodarskog upravljanja: pregled stanja i izazovi

(2014/2145(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Ildikó Gáll-Pelcz

PRIJEDLOZI

Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača poziva Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

A. budući da se zbog gospodarske i financijske krize razina ulaganja u EU-u od 2007., kada je bila na vrhuncu, smanjila za otprilike 15 %;

B.  budući da taj investicijski jaz otežava gospodarski oporavak, otvaranje radnih mjesta, dugoročni rast i konkurentnost našeg industrijskog sektora i jedinstvenog tržišta u cjelini te ugrožava ostvarivanje ciljeva utvrđenih strategijom Europa 2020.;

C. budući da bi se revizija i poboljšanje okvira gospodarskog upravljanja trebali temeljiti na holističkom pristupu i to pomoću međusobno povezanih i dosljednih politika kojima se potiče pametan, održiv i uključiv rast kao i konkurentnost, te otvaraju bolja i održiva radna mjesta, umjesto da se pozornost usmjerava isključivo na smanjenje deficita i budući da je ostvarivanje prednosti učinkovitog i uravnoteženog jedinstvenog tržišta koje dobro funkcionira s ojačanim industrijskim temeljima također ključno za ostvarenje tih ciljeva;

D. budući da bi Komisija trebala nadzirati jedinstveno tržište uzimajući u obzir kvalitetu provedbe mjera koje se odnose na okvir gospodarskog upravljanja; budući da Komisija u godišnju provjeru upravljanja i pregled uspješnosti treba uključiti prepreke u provedbi zakonodavstva o jedinstvenom tržištu; budući da bi se tim nadziranjem trebalo ocijeniti do koje mjere potrošači, građani i poduzeća imaju koristi od jedinstvenog tržišta te uzeti u obzir izazovi s kojima se suočavaju potrošači i poduzeća koja djeluju diljem jedinstvenog tržišta, posebice u područjima u kojima države članice nisu primijenile ili provele zakonodavstvo o jedinstvenom tržištu;

E.  budući da bi uspostava jedinstvenog tržišta u području javne nabave i zaštite potrošača doprinijela povećanju BDP-a od 300 milijardi EUR godišnje;

F.  budući da se uspostavlja Europski plan ulaganja kako bi se tijekom iduće tri godine prikupilo 315 milijardi EUR u novim ulaganjima;

G. budući da se Europska unija suočava s dubokom krizom konkurentnosti u svjetskom gospodarstvu koje predstavlja sve veće izazove te na jedinstvenom tržištu, u kojem će samo konkurentna gospodarstva moći otvarati nova radna mjesta i podizati životni standard svojih građana;

1.  pozdravlja činjenicu da Komunikacija Komisije naslovljena „Plan ulaganja za Europu” (COM(2014)0903), Komunikacija Komisije naslovljena „Najbolja uporaba fleksibilnosti u okviru postojećih pravila Pakta o stabilnosti i rastu” (COM(2015)0012) i prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom fondu za strateška ulaganja (COM(2015)0010) kao prioritet naglašavaju potrebu za izravnim povezivanjem revizije okvira gospodarskog upravljanja s potrebama realnog gospodarstva te uspostavu jedinstvenog tržišta i stvaranje jedinstvenog digitalnog tržišta;

2.  smatra da je okvir gospodarskog upravljanja ključna politička inicijativa kojom se podupiru temelji ciljeva i vodećih inicijativa strategije Europa 2020. koje su usmjerene na potpuno iskorištavanje neiskorištenog potencijala rasta jedinstvenog tržišta; vjeruje da će ostvarivanjem potencijala rasta jedinstvenog tržišta države članice lakše ispuniti ciljeve ugrađene u okvir gospodarskog upravljanja; nadalje, smatra da su glavni akteri na jedinstvenom tržištu potrošači i poduzeća;

3.  naglašava da je jedinstveno tržište ključan pokretač za rast i otvaranje radnih mjesta te da je ključno područje rasta jedinstveno digitalno tržište koje je stvarno tržište za prekograničnu prodaju robe i usluga te javnu nabavu putem interneta;

4.  ističe činjenicu da je gospodarska kriza jasno pokazala važnost jačanja gospodarstva Europske unije i država članica i njegova usmjeravanja prema istraživanju i inovacijama, tehnologiji i znanju i to olakšavanjem pristupa tržištu i mobilnosti za potrošače i poduzeća, jačanjem jedinstvenog digitalnog tržišta, borbom protiv rascjepkanosti jedinstvenog tržišta diljem Unije pravilnom provedbom i primjenom zakonodavstva o jedinstvenom tržištu u državama članicama te povećanjem ulaganja u realno gospodarstvo, posebice u sektore koji doprinose održivom razvoju, učinkovitosti resursa i prijenosu energije potičući istodobno rast stope zaposlenosti i gospodarske konvergencije među državama članicama i smanjujući jaz između država članica u europodručju i izvan njega;

5.  vjeruje da revizija europskoga gospodarskog upravljanja treba ići ruku pod ruku s revizijom glavne strategije Europa 2020. i ciklusa Europskog semestra s ciljem poticanja održivog i konkurentnog rasta; stoga poziva na novi pristup jedinstvenom tržištu i jedinstvenom digitalnom tržištu u okviru revizije strategije Europa 2020. pravilnim ugrađivanjem prioritetnih sektora/ciljeva jedinstvenog tržišta u novi, pojednostavljeni skup smjernica, glavnih ciljeva ili vodećih inicijativa;

6.  pozdravlja reviziju djelotvornosti tog okvira kako bi se ocijenilo primjenjuju li Komisija, Vijeće i države članice pravila o upravljanju na djelotvoran i ujednačen način; smatra da bi ta revizija, samo gdje je to prikladno, trebala potaknuti na ponovnu ocjenu okvira upravljanja jedinstvenim tržištem i da bi se njome trebali razmotriti mogući sinergijski učinci između ta dva postupka;

7.  ponovno poziva na postupke za prikladno uključivanje Europskog parlamenta u ciklus gospodarskog upravljanja, čime bi se otvorio put k tome da Europski parlament i Vijeće donesu mjere koje su potrebne za jačanje upravljanja jedinstvenim tržištem, a posebno mjere usmjerene na područja u kojima je regulatorni okvir Unije uspostavljen u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom utvrđenim u članku 294. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

8.  ponavlja svoj poziv Komisiji i Vijeću da sklope međuinstitucijski sporazum s Parlamentom kako bi se u potpunosti zajamčila uloga Parlamenta u čitavom postupku Europskog semestra;

9.  smatra da okvir gospodarskog upravljanja mora biti uključiv, transparentniji i jednostavniji, uzimajući u obzir nacionalne posebnosti, i da se o političkim prioritetima mora raspravljati na opsežniji način s bitnim dionicima, zadržavajući pritom neovisnost od interesnih skupina;

10. smatra da bi nacionalni parlamenti trebali biti uključeniji u postupak učinkovite provedbe mjera utvrđenih okvirom gospodarskog upravljanja i u kontekstu upravljanja jedinstvenim tržištem;

11. naglašava važnost novog rasta i otvaranja radnih mjesta za prihvaćanje okvira gospodarskog upravljanja od strane javnosti te stoga poziva Komisiju da poboljša poslovno okruženje u Europi, posebice u pogledu malog i srednjeg poduzetništva, ukidanja pretjerane birokracije i pristupa financijskim sredstvima; u tom smislu podsjeća na potrebu za pružanjem potpore malim i srednjim poduzećima kako bi im se omogućio pristup i tržištima izvan EU-a kao što su SAD, Kanada, Kina i Indija;

12. ustraje u tome da bi ocjena stanja jedinstvenog tržišta trebala biti dio okvira gospodarskog upravljanja, čime bi se postavio temelj za godišnji ciklus jedinstvenog tržišta ojačavanjem stupa posvećenog jedinstvenom tržištu u okviru Europskog semestra; primjećuje da bi takav integrirani politički okvir mogao doprinijeti utvrđivanju prepreka funkcioniranju jedinstvenog tržišta jačajući provedbu pravila EU-a za gospodarsko upravljanje; naglašava da potpuna provedba revidiranih direktiva o javnoj nabavi, posebno njihovih pravila o kriterijima za odabir, javnim vlastima može pomoći da bolje troše javne resurse te dugoročno izbjegnu nepotrebne troškove povezane s okolišem i društvene troškove, što pozitivno utječe na stabilnost javnih financija;

13. čvrsto vjeruje da napori moraju biti usmjereni na ključne prioritete stupova u okviru Europskog semestra; naglašava važnost usmjeravanja na područja koja stvaraju značajnu europsku dodanu vrijednost u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti; poziva Komisiju da surađuje s državama članicama u pronalasku načina na koji se može zajamčiti učinkovitija provedba tih načela;

14. poziva Komisiju da Parlamentu podnese godišnje izvješće o integraciji jedinstvenog tržišta, posebice u pogledu ključnih područja s najvećim potencijalom za rast i otvaranje boljih i održivih radnih mjesta, u kojemu se ocjenjuje djelotvornost provedbe preporuka po državama članicama, kao i provedbe i primjene zakonodavstva o jedinstvenom tržištu u državama članicama, te ističe da bi se ta ocjena mogla izraditi kao doprinos Godišnjem pregledu rasta;

15. podsjeća na to da dobro gospodarsko upravljanje i njegovi učinci mogu biti djelotvorni samo ako su uključeni relevantni dionici; naglašava da EU, države članice, regije, općine i dionici moraju zauzeti holistički pristup provedbi i razvoju politika; poziva Komisiju i države članice da strukturiranim uključenjem relevantnih dionika u gospodarsko upravljanje, a posebno u proces Europskog semestra, zajamče demokratsko načelo civilnog dijaloga;

16. naglašava priliku za usmjeravanjem viška javnog i privatnog novca u održive projekte sa stvarnom dodanom vrijednošću za europsko socijalno tržišno gospodarstvo te ističe da ključni sektori jedinstvenog tržišta (promet, energetika, usluge i proizvodi, istraživanja i inovacije) i jedinstveno digitalno tržište predstavljaju prikladnu (najprimjereniju) razinu ulaganja koja bi bila prihvatljiva u sklopu planova za projekte ulaganja;

17. pozdravlja dodatni prostor za djelovanje koji je omogućila klauzula o ulaganjima, u skladu s definicijom Komisije iz komunikacije o fleksibilnosti; vjeruje da je potrebno u potpunosti iskoristiti potencijal ove nove mogućnosti kako bi se države članice ohrabrilo da više ulažu u projekte s jasnom europskom dodanom vrijednošću, kao što su projekti koji su uže povezani s daljnjim razvojem jedinstvenog tržišta i jedinstvenog digitalnog tržišta; smatra da se ciljana ulaganja i reforme u ključnim sektorima rasta jedinstvenog tržišta i u okviru modernizacije javnih uprava, posebice u pogledu e-vlade i elektroničke javne nabave, trebaju smatrati strukturnim reformama;

18. izražava zabrinutost zbog toga što se u nekim državama članicama ne provode preporuke po državama članicama te je tijekom 2013. u potpunosti provedeno samo 12 % spomenutih preporuka; naglašava da je bolja provedba preporuka po državama članicama potrebna za pružanje podrške rastu i otvaranju radnih mjesta; poziva Komisiju da u državama članicama ojača odgovornost u pogledu preporuka po državama članicama povećanim sudjelovanjem nacionalnih parlamenata.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

17.3.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

33

2

4

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Dita Charanzová, Carlos Coelho, Sergio Gaetano Cofferati, Lara Comi, Anna Maria Corazza Bildt, Daniel Dalton, Dennis de Jong, Pascal Durand, Vicky Ford, Ildikó Gáll-Pelcz, Antanas Guoga, Robert Jarosław Iwaszkiewicz, Liisa Jaakonsaari, Antonio López-Istúriz White, Jiří Maštálka, Eva Paunova, Jiří Pospíšil, Virginie Rozière, Christel Schaldemose, Olga Sehnalová, Mylène Troszczynski, Anneleen Van Bossuyt, Marco Zullo

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Lucy Anderson, Jussi Halla-aho, Kaja Kallas, Othmar Karas, Emma McClarkin, Jens Nilsson, Julia Reda, Adam Szejnfeld, Lambert van Nistelrooij, Josef Weidenholzer, Kerstin Westphal

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

José Blanco López, Andrea Bocskor, Roger Helmer, György Hölvényi, Emilian Pavel


MIŠLJENJE oDBORA ZA PRAVNA PITANJA (19.3.2015)

upućeno Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku

o razmatranju okvira gospodarskog upravljanja: trenutno stanje i ulozi

(2014/2145(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Sylvie Goulard

PRIJEDLOZI

Odbor za ustavna pitanja poziva Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1.  smatra da je prijeko potrebno znatno poboljšati demokratski legitimitet ekonomske i monetarne unije (EMU) unutar institucionalnog okvira Unije i u skladu s metodom Unije; smatra da su dijelovi zakonodavstva temeljeni na međuvladinim ugovorima i provedeni tijekom krize poremetili demokratsku legitimnost EMU-a; stoga poziva da europski stabilizacijski mehanizam (ESM) što prije postane dio pravne stečevine EU-a uzimajući u obzir da interna pravila Parlamenta nude dovoljan manevarski prostor za uspostavu, ako je to potrebno, posebnih oblika diferencijacije koja je utemeljena na političkom dogovoru unutar klubova zastupnika i među njima kako bi se osigurao odgovarajući nadzor EMU-a; također poziva da se relevantne odredbe Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju uvrste u pravni okvir Europske unije u roku od najviše pet godina od njegova stupanja na snagu te nakon sveobuhvatne procjene njegove provedbe;

2.  u tom smislu zagovara uspostavu manje složenog, djelotvornijeg i transparentnijeg gospodarskog upravljanja s dugoročnim ciljem dublje integracije EU-a, a da se pritom pružaju i srednjoročna rješenja kojima će se omogućiti da se europodručje i Unija suoče s trenutnim izazovima;

3.  ističe da su euroskupina i sastanak na vrhu država europodručja neformalni sastavi Vijeća za gospodarske i financijske poslove i Europskog vijeća te da su donijeli veoma važne odluke u području ekonomske i monetarne unije tijekom financijske i gospodarske krize, no da te odluke stoga nemaju dovoljnu demokratsku legitimnost;

4.  poziva da Parlament, Komisija i Vijeće sklope međuinstitucijski sporazum kako bi se omogućio parlamentarni nadzor nad različitim fazama europskog semestra, počevši od godišnjeg pregleda rasta;

5.  smatra da je nužno temeljito ocijeniti provedbu gospodarskog dijaloga u cilju jamčenja odgovarajućeg parlamentarnog nadzora u svim fazama postupaka (pakt o stabilnosti i rastu i postupak u slučaju makroekonomske neravnoteže);

6.  pozdravlja uspostavljanje međuparlamentarne konferencije o gospodarskom i financijskom upravljanju Europske unije; međutim, ustraje u činjenici da je ograničen u pogledu utjecanja na donositelje odluka da za svoje odluke preuzmu odgovornost; smatra da se parlamentarni nadzor na području ekonomske i monetarne unije mora podijeliti između nacionalne i europske razine te ustraje da se odgovornost mora preuzeti na razini na kojoj se odluke donose ili provode, pri čemu nacionalni parlamenti nadziru nacionalne vlade, a Europski parlament nadzire izvršna tijela EU-a; vjeruje da je to jedini način da se zajamči tražena veća odgovornost u donošenju odluka; smatra da se ta veća legitimnost može zajamčiti predviđanjem mogućnosti da s nacionalni parlamenti donesu nacionalne programe reformi i sklope moguća konvergencijska partnerstva te usvajanjem općih europskih političkih smjernica suodlučivanjem u obliku konvergencijskih smjernica, novog pravnog akta EU-a kojim se određuje vrlo ograničen broj prioriteta koji vrijede određeno razdoblje, a koje se primjenjuju posebice prilikom donošenja godišnjeg pregleda rasta i preporuka za pojedine države; navodi da se na takvu suradnju ne bi trebalo gledati kao na stvaranje novog miješanog parlamentarnog tijela koje bi s demokratskog i ustavnog stajališta bilo neučinkovito i nezakonito;

7.  žali što su kapaciteti nacionalnih parlamenata da nadziru i utječu na postupke svojih vlada u EU-u nedovoljni; mišljenja je da bi nacionalni parlamenti trebali imati aktivniju ulogu u stvaranju politika u smislu nadzora nad stajalištima svojih vlada i oblikovanja tih stajališta prije nego što se podnesu Komisiji;

8.  ističe da pravni okvir za programe pomoći treba preispitati kako bi se zajamčilo da se sve odluke donose pod odgovornošću Komisije i uz puno sudjelovanje Parlamenta čime bi se zajamčila potpuna demokratska legitimnost i odgovornost; poziva Komisiju da redovito izvješćuje Parlament o relevantnim odlukama koje se donose kada je uključena u provjeru provedbe programa država članica; naglašava da bi Parlament bez odlaganja trebao djelovati u skladu sa svojom Rezolucijom od 13. ožujka 2014. o istrazi o ulozi i djelovanju Trojke (ESB, Komisija i MMF) u vezi s programskim zemljama europodručja(1) te pripremiti novu, zasebnu rezoluciju u potpunosti posvećenu tom problemu koja se oslanja i nastavlja na prvu istragu;

9.  smatra da je za postizanje dugoročne održivosti nacionalnih javnih financija iznimno važno da Komisija provjerava kvalitetu javnih financija te posebice da pojasni da su nacionalni proračuni usmjereni na budućnost na način da zajedno s Eurostatom identificira i više potiče investicijske izdatke nego izdatke za potrošnju;

10. mišljenja je da se „istinsku ekonomsku i monetarnu uniju” ne može ograničiti na sustav pravila, već je potreban proračunski kapacitet u okviru proračuna EU-a temeljen na posebnim vlastitim sredstvima, kojim bi se trebali podupirati održivi rast i socijalna kohezija te rješavati strukturne razlike i izvanredne financijske situacije koje su izravno povezane s monetarnom unijom i to tamo gdje su potrebne strukturne reforme;

11. smatra da je potrebno uzeti u obzir socijalnu dimenziju EMU-a te podsjeća da je u članku 9. UFEU-a navedeno da „pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti, Unija uzima u obzir zahtjeve povezane s promicanjem visoke razine zapošljavanja, jamstvom dostatne socijalne zaštite, borbom protiv društvene isključenosti...”; također podsjeća da se u članku 3. UEU-a navodi da se „Unija [temelji na] visoko konkurentnom socijalnom tržišnom gospodarstvu, s ciljem pune zaposlenosti i društvenog napretka”; vjeruje da u skladu s načelom ljudskog dostojanstva, kako je utvrđeno u Ugovoru, ljudske potencijale ne bi trebalo rasipati, već bi ih trebalo smatrati ključnom sastavnicom konkurentnosti; poziva da se u hijerarhiji normi jednako postupa sa socijalnim pravima i slobodama unutarnjeg tržišta;

12. traži od predsjednika četiriju institucija da podnesu ambiciozan „plan rada” u kojem će iznijeti koja je razina zakonodavnog i institucijskog napretka potrebna da se stvori najbolja moguća budućnost za europodručje, Europsku uniju i njezine građane; ističe da će Parlament u potpunosti sudjelovati u nadolazećim raspravama i odlukama donošenjem rezolucije na plenarnoj sjednici, koja će biti osnova doprinosa predsjednika „planu rada”, kako je navedeno u 1. fusnoti analitičke obavijesti koja je sastavljena za neformalno Europsko vijeće 12. veljače 2015. (Priprema sljedećih koraka za bolje gospodarsko upravljanje u europodručju): „Predsjednik Europske komisije naznačio je namjeru da u svoja razmatranja tijekom pripreme izvješća uključi doprinos predsjednika Europskog parlamenta”;

13. vjeruje da je za istinski EMU potrebno ojačati vladavinu prava, kako je navedeno u članku 2. UEU-a; smatra da je vladavina prava definirana kao institucijski sustav u kojem se na javnu vlast primjenjuje pravo, a jednakost pravnih subjekata jamči nezavisno sudstvo; smatra da bi to pitanje trebalo biti jedan od prioriteta, među ostalim, koji će se rješavati u okviru izvješća pod nazivom „Moguće promjene i prilagodbe aktualnog institucionalnog ustroja Europske unije” te da bi to trebalo obuhvaćati tužbe zbog neispunjavanja obveza i tužbe zbog ništavosti odluka Komisije i Vijeća; smatra da bi uključenost Suda Europske unije (Sud EU-a) moglo zapravo biti jamstvo da će se pravila primjenjivati na jednak način neovisno o veličini države članice te da će se štititi prava građana i prava njihovih organizacija u državama obuhvaćenima programom; izjavljuje da ta uloga Suda EU-a neće imati za posljedicu odgađanje postupaka gospodarskog upravljanja jer navedeni postupci nemaju suspenzivan učinak.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

17.3.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

12

3

7

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Kostas Chrysogonos, Richard Corbett, Pascal Durand, Esteban González Pons, Danuta Maria Hübner, Jo Leinen, Morten Messerschmidt, Maite Pagazaurtundúa Ruiz, György Schöpflin, Pedro Silva Pereira, Barbara Spinelli, Rainer Wieland

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Max Andersson, Gerolf Annemans, Pervenche Berès, Sylvie Goulard, Roberto Gualtieri, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Marcus Pretzell

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Frank Engel, Markus Pieper, Adam Szejnfeld

(1)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0239.


REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

16.6.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

33

25

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Gerolf Annemans, Burkhard Balz, Pervenche Berès, Udo Bullmann, Esther de Lange, Fabio De Masi, Anneliese Dodds, Markus Ferber, Jonás Fernández, Elisa Ferreira, Sven Giegold, Roberto Gualtieri, Brian Hayes, Gunnar Hökmark, Danuta Maria Hübner, Cătălin Sorin Ivan, Diane James, Othmar Karas, Georgios Kyrtsos, Philippe Lamberts, Werner Langen, Bernd Lucke, Olle Ludvigsson, Ivana Maletić, Notis Marias, Fulvio Martusciello, Bernard Monot, Luděk Niedermayer, Stanisław Ożóg, Dimitrios Papadimoulis, Sirpa Pietikäinen, Pirkko Ruohonen-Lerner, Molly Scott Cato, Peter Simon, Theodor Dumitru Stolojan, Kay Swinburne, Paul Tang, Michael Theurer, Ramon Tremosa i Balcells, Ernest Urtasun, Marco Valli, Tom Vandenkendelaere, Cora van Nieuwenhuizen, Miguel Viegas, Jakob von Weizsäcker, Steven Woolfe, Pablo Zalba Bidegain, Marco Zanni, Sotirios Zarianopoulos

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Andrea Cozzolino, Barbara Kappel, Rina Ronja Kari, Thomas Mann, Siegfried Mureşan, Maria João Rodrigues, Siôn Simon, Beatrix von Storch

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Francisco Assis, Javi López

Pravna napomena