Postupak : 2015/2002(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0194/2015

Podneseni tekstovi :

A8-0194/2015

Rasprave :

PV 08/07/2015 - 16
CRE 08/07/2015 - 16

Glasovanja :

PV 09/07/2015 - 12.8
CRE 09/07/2015 - 12.8
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0272

IZVJEŠĆE     
PDF 247kWORD 162k
18.6.2015
PE 551.887v02-00 A8-0194/2015

o pregledu europske politike susjedstva

(2015/2002(INI))

Odbor za vanjske poslove

Izvjestitelj: Eduard Kukan

AMANDMANI
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 Poimenično glasovanje na konačnom glasovanju
 REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o pregledu europske politike susjedstva

(2015/2002(INI))

Europski parlament,

uzimajući u obzir članak 2., članak 3. stavak 5., članke 8. i 21. Ugovora o Europskoj uniji,

–       uzimajući u obzir Zajednički savjetodavni dokument Komisije i Visoke predstavnice pod nazivom „U susret novoj europskoj politici susjedstva” od 4. ožujka 2015.(1),

–       uzimajući u obzir Komunikaciju potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice pod nazivom „Partnerstvo za demokraciju i zajednički napredak s južnim Sredozemljem” (COM(2011)0200)(2), objavljenu 8. ožujka 2011. i Komunikaciju pod nazivom „Novi odgovor na promjene u susjedstvu” (COM(2011)0303)(3), objavljenu 25. svibnja 2011.,

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Vijeću i Europskom parlamentu pod nazivom „Šira Europa – susjedstvo: novi okvir za odnose s našim istočnim i južnim susjedima” (COM(2003)0104)(4),

–       uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. veljače 2008. o europskoj politici susjedstva(5) te od 20. travnja 2015. o pregledu europske politike susjedstva,

       uzimajući u obzir smjernice za promicanje i zaštitu svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI), koje je Vijeće za vanjske poslove donijelo 24. lipnja 2013.,

–       uzimajući u obzir prijašnje rezolucije o europskoj politici susjedstva od 20. studenog 2003. o odnosima s našim susjedima na istoku i jugu(6), od 20. travnja 2004. o široj Europi – nova politika susjedstva(7), od 19. siječnja 2006. o europskoj politici susjedstva(8), od 15. studenog 2007. o jačanju europske politike susjedstva(9), od 7. travnja 2011. o pregledu europske politike susjedstva ‒ istočna dimenzija(10), od 7. travnja 2011. o pregledu europske politike susjedstva ‒ južna dimenzija(11), od 14. prosinca 2011. o pregledu europske politike susjedstva(12), od 23. listopada 2013. o europskoj politici susjedstva: prema jačanju partnerstva: stajalište Europskog parlamenta o izvješćima za 2012.(13) te od 12. ožujka 2014. o procjeni i uspostavi prioriteta za odnose Unije sa zemljama Istočnog partnerstva(14),

       uzimajući u obzir Zajedničku izjavu sa sastanka na vrhu Istočnog partnerstva održanog u Rigi 22. svibnja 2015.,

       uzimajući u obzir izvješće skupine za razmatranje na visokoj razini o Energetskoj zajednici za budućnost,

–       uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–       uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0194/2015),

A.     budući da je europska politika susjedstva stvorena kako bi se produbili odnosi, povećala suradnja i ojačalo partnerstvo EU-a sa susjednim državama radi stvaranja područja zajedničke stabilnosti, sigurnosti i blagostanja, kao što je naglašeno u članku 8. UEU-a; budući da cilj ostaje isti;

B.     budući da se zemlje u susjedstvu trenutno suočavaju s promjenama zbog rastućeg broja dugotrajnih i novonastalih sigurnosnih izazova i da je stanje sigurnosti nestabilnije i znatno lošije i prijeti mu snažnija gospodarska kriza no što je bilo prilikom stvaranja europske politike susjedstva;

C.     budući da bi se revidirana politika trebala temeljiti na uzajamnoj odgovornosti i zajedničkoj predanosti vrijednostima i načelima EU-a, uključujući demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava te učinkovite, odgovorne i transparentne javne institucije, te budući da je to u jednakoj mjeri u interesu susjednih društava kao i u našem interesu, u smislu stabilnosti, sigurnosti i blagostanja; budući da EU, unatoč složenosti i izazovima u praksi, mora i dalje ustrajno pružati potporu postupku tranzicije u svim zemljama i demokratizaciji, poštovanju ljudskih prava i vladavini prava;

D.     budući da su veliki dijelovi susjedstva i dalje pogođeni oružanim ili zamrznutim sukobima i krizama; budući da partnerske zemlje moraju nastojati pronaći mirno rješenje postojećih sukoba; budući da postojanje sukoba, uključujući zamrznute ili dugotrajne sukobe, sprečava gospodarsku, društvenu i političku preobrazbu te regionalnu suradnju, stabilnost i sigurnost; budući da bi EU trebao imati aktivniju ulogu u pronalasku mirnog rješenja postojećih sukoba;

E.     budući da ti sukobi potkopavaju razvoj istinske i učinkovite multilateralne dimenzije europske politike susjedstva; budući da su mir i stabilnost temeljni elementi europske politike susjedstva; budući da se partnerske zemlje moraju pridržavati tih načela;

F.     budući da EU snažno osuđuje sve oblike kršenja ljudskih prava, uključujući nasilje nad ženama i djevojkama, silovanje, ropstvo, zločine u ime časti, prisilno sklapanje brakova, dječji rad i genitalno sakaćenje žena;

G.     budući da su događaji u regiji od 2004., posebno u posljednjih nekoliko godina, pokazali da europska politika susjedstva nije u stanju na odgovarajući način i na vrijeme odgovoriti na teške okolnosti koje se brzo mijenjaju;

H.     budući da europska politika susjedstva ostaje strateški prioritet vanjske politike EU-a; budući da se revizija europske politike susjedstva mora provesti u cilju njezina jačanja i u duhu poticanja napretka prema sveobuhvatnoj i učinkovitoj zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a kao cjelini;

I.      budući da su Komisija i ESVD zajedno s Vijećem i Parlamentom više puta pokušali preoblikovati europsku politiku susjedstva kako bi riješili njezine nedostatke i prilagodili je novim međunarodnim i nacionalnim okolnostima, posebno nakon Arapskog proljeća; budući da se to odrazilo na novi financijski instrument za europsku politiku susjedstva za razdoblje od 2014. do 2020. ‒ Europski instrument za susjedstvo (ENI); budući da bi se pri pregledu europske politike susjedstva trebali uzeti u obzir aktualni izazovi koje predstavljaju kriza u istočnoj Ukrajini, okupacija Krima i Daeš;

J.      budući da nesigurnost, nestabilnost i nepovoljni društveno-gospodarski uvjeti u susjednim zemljama mogu imati negativan učinak te preokrenuti prethodna demokratska kretanja;

K.     budući da su od uspostave novog pristupa 2011. godine politički događaji u susjedstvu pokazali da EU mora preispitati svoje odnose sa susjedima, uzimajući u obzir različite vanjske i unutarnje okolnosti; budući da EU mora razmotriti nove izazove koji se javljaju u susjedstvu te prilagoditi svoju strategiju preispitujući svoje interese i prioritete te procjenjujući svoje političke alate, poticaje i dostupna sredstva te njihovu privlačnost partnerima;

L.     budući da se revizijom europske politike susjedstva iz 2011. utvrdilo da se novi pristup mora temeljiti na uzajamnoj odgovornosti i zajedničkoj predanosti univerzalnim vrijednostima ljudskih prava, demokracije i vladavine prava;

M.    budući da bi EU trebao imati aktivniju ulogu u mirnom rješavanju postojećih sukoba, posebice zamrznutih ili dugotrajnih, koji trenutačno predstavljaju nepremostivu prepreku potpunom razvoju europske politike susjedstva na istoku i jugu, sprečavajući dobrosusjedske odnose i regionalnu suradnju;

N.     budući da europska politika susjedstva uključuje različita „susjedstva”, obuhvaćajući zemlje s različitim interesima, ambicijama i mogućnostima;

O.     budući da je potrebna diferencirana i prilagođena politika jer susjedstvo EU-a nikad nije bilo više fragmentirano, s državama koje se međusobno uvelike razlikuju, kako u svojim ambicijama i očekivanjima prema EU-u, tako i u izazovima s kojima su suočene i svojem vanjskom okruženju; budući da se bilateralni odnosi s državama u okviru europske politike susjedstva razvijaju na različite načine; budući da je od presudne važnosti učinkovita primjena načela „više za više” u oblikovanju i razlikovanju odnosa s partnerskim zemljama te bi EU trebao „nagraditi” zemlje koje pokazuju poboljšanu suradnju s EU-om te napredak u postizanju europskih vrijednosti, i u smislu sredstava i u smislu drugih poticaja u okviru europske politike susjedstva; budući da bi susjedne zemlje EU-a trebale moći odrediti svoju budućnost bez vanjskog pritiska;

P.     budući da se napredak u rješavanju sukoba i nesuglasica između zemalja u okviru europske politike susjedstva treba smatrati važnim kriterijem koji je potrebno uzeti u obzir u godišnjim izvješćima o napretku;

Q.     budući da je poštovanje teritorijalne cjelovitosti suverenih država temeljno načelo odnosa između zemalja u europskom susjedstvu i da je nedopustivo da jedna zemlja okupira područje druge zemlje;

R.     budući da sredstva koja su dostupna EU-u za aktivnosti koje obavlja kao globalni akter do 2020. u okviru višegodišnjeg financijskog okvira iznose samo 6 % ukupnog proračuna i obuhvaćaju sve povezane programe, uključujući pomoć za razvoj i suradnju;

S.     budući da je europska politika susjedstva doprinijela stvaranju jedinstvenog stajališta EU-a u susjedstvu kao cjelini; budući da bi države članice EU-a usklađenim naporima te povećavanjem vjerodostojnosti i sposobnosti EU-a da djeluje s jedinstvenim stajalištem trebale imati važnu ulogu u europskom susjedstvu;

T.     budući da bi postupak savjetovanja koji provode Komisija i ESVD trebao biti sveobuhvatan i uključiv kako bi se uzelo u obzir mišljenje svih dionika; budući da bi se trebala naglasiti važnost poticanja organizacija za prava žena i ravnopravnost spolova da sudjeluju u ovom postupku savjetovanja; budući da bi se trebali poduzeti dodatni napori za povećanje vidljivosti i svijesti o europskoj politici susjedstva u javnosti partnerskih zemalja;

U.     budući da se istočna i južna susjedstva suočavaju s različitim problemima, a njihovo uspješno rješavanje zahtijeva fleksibilnu europsku politiku susjedstva koja se može prilagoditi posebnim potrebama i izazovima svake regije;

1.      naglašava važnost, nužnost i pravovremenost pregleda europske politike susjedstva; naglašava da bi se revidiranom europskom politikom susjedstva trebalo moći ponuditi brz, fleksibilan i primjeren odgovor na situaciju na terenu istovremeno dajući ambicioznu, stratešku viziju razvoja odnosa sa susjednim zemljama i u bilateralnom i multilateralnom okviru, u skladu sa svojom predanošću promicanju središnjih vrijednosti na kojima se europska politika susjedstva temelji;

2.      ističe da je europska politika susjedstva ključni dio vanjske politike EU-a i mora ostati jedinstvena politika; smatra da je europska politika susjedstva dio vanjskog djelovanja EU-a čiji su potencijal i jedinstvenost rezultat sposobnosti mobilizacije mnoštva instrumenata u područjima diplomacije, sigurnosti, obrane, gospodarstva, trgovine, razvoja i humanitarne pomoći; ističe da je učinkovita europska politika susjedstva ključ za jačanje vanjskopolitičke vjerodostojnosti i globalnog pozicioniranja EU-a te da europska politika susjedstva mora dokazati da je EU spreman i sposoban pokazati stvarno vodstvo u vezi s našim globalnim partnerima;

3.      vjeruje u kontinuiranu vrijednost prvotnih ciljeva europske politike susjedstva u pogledu stvaranja područja blagostanja, stabilnosti, sigurnosti i dobrosusjedskih odnosa koji se temelje na vrijednostima i načelima Unije, uz pružanje pomoći i poticaja za provedbu temeljitih strukturnih reformi u susjednim zemljama na njihovu vlastitu odgovornost i u dogovoru s njima, s pomoću kojih će se omogućiti pojačana suradnja s EU-om; stoga naglašava da je potrebno uzeti u obzir stečena iskustva, vratiti se na sam početak i te ciljeve ponovno staviti na vrh dnevnog reda;

4.      naglašava stratešku važnost europske politike susjedstva kao politike koja stvara višeslojne odnose i jaku međuovisnost između EU-a i njegovih partnera u susjedstvu; ističe da je temeljni izazov za europsku politiku susjedstva ostvarivanje opipljivih i konkretnih poboljšanja za građane partnerskih zemalja; smatra da bi europska politika susjedstva trebala postati jača, više politička i učinkovitija politika, također jačanjem svojih pozitivnih elemenata, kao što je veće usmjerenje na partnerstvo s društvima, diferencijaciju i pristup „više za više”;

5.      naglašava da poštovanje univerzalnih temeljnih vrijednosti ljudskih prava, vladavine prava i demokracije, slobode, jednakosti i poštovanja ljudskog dostojanstva na kojima je Unija utemeljena mora ostati u središtu revidirane politike, kao što je navedeno u članku 2. svakog sporazuma o pridruživanju između EU-a i trećih zemalja; ponavlja da su jačanje vladavine prava i podrška demokraciji i ljudskim pravima u interesu partnerskih zemalja te poziva na jače uvjetovanje u pogledu poštovanja tih zajedničkih temeljnih vrijednosti; naglašava, u tom pogledu, ulogu posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava i Europske zaklade za demokraciju (EED);

6.      naglašava da obnovljena politika mora biti više strateška, fokusirana, fleksibilna i dosljedna, te mora slijediti političke ciljeve; poziva EU da oblikuje jasnu i ambicioznu političku viziju europske politike susjedstva te da obrati posebnu pozornost na vlastite političke prioritete u istočnom i južnom susjedstvu, uzimajući u obzir različite izazove s kojima se suočavaju zemlje u svakoj regiji te njihove različite težnje i političke ambicije; smatra da su istočna i sredozemna partnerstva od ključne važnosti; poziva na imenovanje posebnih predstavnika za istok i jug čija bi zadaća bila politički koordinirati revidiranu politiku i uključiti se u sva djelovanja EU-a u susjedstvu;

7.      naglašava važnu ulogu država članica, njihova znanja i bilateralne odnose s državama u okviru europske politike susjedstva u oblikovanju dosljedne politike EU-a; naglašava potrebu za ispravnom koordinacijom između potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice, povjerenika za europsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju, delegacija EU-a i posebnih predstavnika EU-a kako bi se izbjeglo udvostručavanje napora; smatra da delegacije EU-a imaju glavnu ulogu u provedbi europske politike susjedstva;

8.      poziva na definiranje kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih prioriteta i strateških ciljeva imajući na umu da bi europska politika susjedstva trebala težiti stvaranju diferenciranog pristupa suradnji u različitim područjima među i sa zemljama u okviru europske politike susjedstva; naglašava da bi EU pri definiranju svog pristupa trebao obratiti pozornost na svoje interese i prioritete i prioritete pojedinih uključenih zemalja, kao i njihov stupanj razvoja, uzimajući u obzir interese i težnje društava, političke ambicije i geopolitičko okruženje;

9.      naglašava da bi lokalno vlasništvo, transparentnost, uzajamna odgovornost i uključenost trebali biti ključni aspekti novog pristupa kojima bi se jamčilo da svi slojevi društva i zajednice u zemlji, a ne samo pojedine skupine, imaju koristi od europske politike susjedstva;

10.    ističe uvjerenje da, kako bi se partnerskim zemljama pomoglo u jačanju razvojnih potencijala, politički dijalog, koji trenutačno odlikuje europsku politiku susjedstva, mora stvoriti prostor za širi društveni, gospodarski i kulturni dijalog, uz poštovanje cjelokupne političke, društvene, etničke i kulturne raznolikosti partnerskih zemalja; naglašava pozitivan značaj napretka postignutog teritorijalnom suradnjom u okviru izravnog uključivanja lokalnih vlasti;

11.    izražava žaljenje zbog ograničenih sredstava dodijeljenih za suradnju EU-a s njegovim partnerima u okruženju, posebno u usporedbi sa znatno višim razinama sredstava koja su dionici iz trećih zemalja uložili u zemlje u okviru europske politike susjedstva; primjećuje da to potkopava mogućnost EU-a da promiče i provodi politike koje su u skladu s njegovim strateškim interesima u susjedstvu; ustraje u tome da bi se dodatna pomoć i veća sredstva trebali postaviti u središte djelovanja kako bi se, primjenom mehanizma praćenja, učinkovito nagradile i poduprle partnerske zemlje koje su istinski predane ostvarivanju stvarnog napretka u provedbi reformi, demokratizaciji i poštovanju ljudskih prava;

12.    naglašava potrebu za jačanjem mehanizama za odgovornost i transparentnost u partnerskim zemljama kako bi se osiguralo da te zemlje mogu apsorbirati i potrošiti sredstva na učinkovit i svrhovit način; poziva Komisiju da zajamči učinkovite mehanizme za praćenje i nadziranje trošenja potpore EU-a u državama u okviru europske politike susjedstva, među ostalim s pomoću pomnog promatranja civilnog društva;

13.    apelira na EU da poboljša koordinaciju s drugim donatorima i međunarodnim financijskim institucijama, među ostalim preko inicijative za ulaganja u južnom Sredozemlju (AMICI), u skladu sa svojim zalaganjem u pogledu toga da postane dosljedniji, respektabilniji i učinkovitiji globalni sudionik u regiji, te ističe potrebu za zajedničkom izradom programa među i s državama članicama; naglašava da je bolja koordinacija s državama članicama i s regionalnim i lokalnim tijelima vlasti potrebna za provođenje i postizanje zajedničkog, dosljednog i učinkovitog pristupa kratkoročnim i srednjoročnim ciljevima suradnje EU-a sa zemljama u susjedstvu te poziva na otvaranje rasprave s Vijećem o tom pitanju;

14.    naglašava da bi EU trebao uskladiti ambicije pojačanog angažmana u svojem susjedstvu s dovoljnim financiranjem; smatra da bi se u pregledu instrumenata za vanjsko financiranje na sredini razdoblja trebala uzeti u obzir revidirana politika te da bi Europski instrument za susjedstvo, baš kao i europska politika susjedstva, trebali postati učinkovitiji i zajamčiti predvidljivost i održivost suradnje EU-a s našim partnerima te odgovarajući stupanj postupovne fleksibilnosti; osim toga poziva na veću dosljednost i usklađenost između različitih instrumenata EU-a za vanjsko financiranje;

15.    naglašava, u tom pogledu, posredničku ulogu Europske zaklade za demokraciju kojom se dopunjuju instrumenti EU-a novim pristupom koji je fleksibilniji i prikladniji te kojim se ispravljaju nedostatci te je financijski učinkovit; poziva Komisiju da dodijeli više sredstava za Europsku zakladu za demokraciju;

16.    priznaje da stajališta u vezi s Europom i EU-om u susjednim zemljama imaju stvaran utjecaj na sukob, ali odbija svako sudioništvo u pogledu ugnjetavanja i kršenja ljudskih prava u susjednim zemljama koji proizlaze iz pogrešnog načina kratkoročnog ostvarivanja stabilnosti;

Dodana vrijednost djelovanja na razini EU-a

Preoblikovanje europske politike susjedstva:

17.    ističe da je potrebno preoblikovati europsku politiku susjedstva radi izgradnje snažnih, strateških i dugotrajnih partnerstava sa zemljama u okviru europske politike susjedstva koji se temelje na očuvanju i pridržavanju vrijednosti i načela EU-a te promicanja zajedničkih interesa; poziva da se tehnički aspekti politike temelje na jasnoj političkoj viziji;

18.    napominje da bi europska politika susjedstva trebala razviti vlastitu metodologiju i alate koji bi trebali odgovarati razini ambicije, potreba i ciljeva kojima različite zemlje u okviru europske politike susjedstva i EU teže postići;

19.    poziva Komisiju da se usredotoči na sektore u kojima je zajedno sa svojim partnerima, na temelju zajedničkih interesa, prepoznala da je moguće postići napredak i univerzalnu dodanu vrijednost te da postupno proširi suradnju koja se temelji na napretku i ambicijama, posebno kako bi se doprinijelo gospodarskom rastu i ljudskom razvoju s naglaskom na novim generacijama; naglašava da gospodarske reforme moraju biti u skladu s političkim reformama te da se dobro upravljanje može postići samo s pomoću otvorenog, odgovornog i transparentnog postupka donošenja odluka na temelju demokratskih institucija;

20.    naglašava da su politike proširenja i susjedstva zasebne politike s različitim ciljevima; međutim, ponavlja da europske zemlje u okviru europske politike susjedstva, kao svaka europska zemlja, mogu podnijeti zahtjev za članstvo u EU-u ako zadovoljavaju kriterije i uvjete za pristupanje iz članka 49. UEU-a; priznajući da reforma i tranzicija moraju biti na prvom mjestu te ne želeći postaviti nerealna očekivanja, ipak smatra da se izgledi za članstvo zadrže kao poticaj svim zemljama koje ispunjavaju uvjete i koje su izrazile očite europske težnje i ambicije;

Podrška demokraciji, pravosudnoj reformi, vladavini prava, dobrom upravljanju i izgradnji institucionalnih kapaciteta

21.    smatra da je podrška demokraciji, vladavini prava, dobrom upravljanju, izgradnji države, ljudskim pravima i temeljnim slobodama ključna za europsku politiku susjedstva; naglašava da se u okviru europske politike susjedstva ne bi trebala donijeti nijedna politika koja doprinosi ugrožavanju tih temeljnih vrijednosti; ističe da bi EU i njegove države članice trebali ponuditi poticaje i znanje kako bi se poduzele i poduprle demokratske reforme i prevladali politički, gospodarski i društveni izazovi;

22.    naglašava da se neprestano treba fokusirati na jačanje i konsolidaciju demokracije, vladavine prava, dobrog upravljanja, neovisnosti pravosuđa, borbe protiv korupcije te poštovanja različitosti i prava manjina, uključujući prava vjerskih skupina, pripadnika skupine LGBTI, prava osoba s invaliditetom te prava osoba koje pripadaju etničkim manjinama; naglašava da će izgradnja kapaciteta u nacionalnim institucijama, uključujući nacionalna vijeća, zajedno s podrškom civilnom društvu, skupinama i političkim strankama koje se zalažu za demokraciju, ojačati politički dijalog i pluralizam;

23.    naglašava da su prava žena, rodna jednakost i pravo na nediskriminaciju temeljna prava i ključna načela vanjskog djelovanja EU-a; ističe važnost promicanja prava djece i mladih te rodne jednakosti, kao i ekonomskog i političkog osnaživanja žena, u cilju izgradnje uključivih, naprednih i stabilnih društava u susjedstvu EU-a;

24.    smatra da se revidiranom europskom politikom susjedstva treba ojačati promicanje temeljnih sloboda u zemljama u okviru europske politike susjedstva poticanjem slobode izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja te slobode tiska i medija, kao prava koja omogućuju ostvarivanje gospodarskih, društvenih i kulturnih prava;

25.    naglašava važnost razvijanja socijalne dimenzije europske politike susjedstva suradnjom s partnerima u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti, poticanjem zapošljavanja i poštenog rasta, omogućivanjem zdravih radnih odnosa i poticanjem obrazovanja, dostojanstvenog rada, čime se također omogućuje hvatanje u koštac s temeljnim uzrocima neregularne migracije;

26.    potvrđuje važnost kulturnog dijaloga između EU-a i susjednih zemalja u područjima kao što su sprečavanje sukoba i izgradnja mira, razvoj kreativnih industrija, jačanje slobode izražavanja, potpora socijalnom i gospodarskom razvoju, jačanje dijaloga s civilnim društvom te međukulturnog i međureligijskog dijaloga, kao i radi suočavanja s rastućom diskriminacijom i progonom manjina i vjerskih skupina, posebno kršćana; poziva na jačanje okvira kulturnih odnosa, čime se omogućuje razvoj programa mobilnosti, osposobljavanja i izgradnje kapaciteta te razmjena u području kulture i obrazovanja;

27.    naglašava da je potrebno ojačati i promicati pristup koji se temelji na „partnerstvu s društvima”; poziva na definiranje zajedničkih interesa i ciljeva politike u okviru savjetovanja sa svim dionicima iz raznih društava, a ne samo s vlastima;

28.    naglašava važnost razvoja uspješnog i aktivnog civilnog društva u postupcima transformacije i demokratizacije, uključujući socijalne partnere i poslovnu zajednicu; poziva na dodatnu potporu civilnim društvima, lokalnim malim i srednjim poduzećima i drugim nedržavnim akterima, s obzirom na to da su oni pokretači procesa reformi te poziva na uključiviji dijalog i partnerstvo među raznim akterima civilnog društva i sektorima u EU-u i susjednim državama u okviru europske politike susjedstva; naglašava važnost europskih poduzeća i njihovu ulogu u promicanju i širenju međunarodnih poslovnih standarda, uključujući korporativnu društvenu odgovornost;

Diferencijacija i uvjetovanost

29.    poziva da se pri oblikovanju europske politike susjedstva primjeni fleksibilniji politički okvir koji se može prilagoditi postojećim različitostima partnerskih zemalja te na dosljednu provedbu „diferenciranog pristupa”; naglašava da bi diferencijacija trebala postojati između država europske politike susjedstva;

30.    naglašava potrebu za primjenom djelotvornih uvjeta u pogledu procesa reformi te ističe da EU mora zauzeti dosljedniji pristup kada je riječ o njegovim stajalištima i uvjetima za dodjelu financijskih sredstava; naglašava da EU ne može ugroziti svoje temeljne vrijednosti i prava te bi trebao izbjegavati dvostruke standarde; naglašava da bi državama koje ostvaruju napredak u provođenju reformi koje vode do dugoročnih političkih, gospodarskih i društvenih promjena i nastoje ostvariti dublju političku suradnju s EU-om trebalo osigurati značajniju podršku EU-a te bi ih trebalo ocijeniti na temelju individualnih postignuća u tim postupcima reformi; naglašava važnost potpune primjene načela „više za više”;

31.    naglašava da su sporazumi o pridruživanju najnapredniji, ali ne i posljednji korak u odnosima između EU-a i susjednih zemalja;

32.    smatra da bi EU trebao pozvati nepovezane zemlje partnere da se uključe u sektorsku suradnju, uključujući mogućnost sklapanja novih ili jačanja postojećih sektorskih sporazuma, kao što je Energetska zajednica, koji bi tim zemljama omogućili integraciju u specifične sektorske dijelove jedinstvenog područja koje uključuje četiri temeljne slobode EU-a;

33.    smatra da bi se u okviru europske politike susjedstva posebna pozornost trebala pridavati suradnji u području ekonomskog upravljanja te stabilnosti javnih financija tih država;

Aspekt sigurnosti

34.    napominje da je očuvanje mira, sigurnosti i stabilnosti temeljno pitanje zemalja u okruženju te da se stanje sigurnosti brzo pogoršava; poziva na snažan aspekt sigurnosti u europskoj politici susjedstva, uz primjerene političke alate koji su do sada nažalost nedostajali; naglašava da se EU treba usredotočiti na poboljšanje učinkovitosti i djelotvornosti postojećih instrumenata za upravljanje kriznim situacijama kako bi mogao stvoriti kapacitete za proširenje spektra mjera za upravljanje kriznim situacijama; naglašava da sigurnost, stabilnost i razvoj idu ruku pod ruku i da je za rješavanje sigurnosnih pitanja i njihovih uzroka u regiji potreban sveobuhvatan pristup;

35.    smatra da bi se stabilnost sahelo-saharskog pojasa trebala smatrati središtem nesigurnosti na sjeveru i jugu Afrike te da uzrok nestabilnosti te regije leži u udvostručavanju mreža trgovine oružjem, drogom i ljudima, čime se ugrožava stabilnost Europe;

36.    poziva na bolju koordinaciju aktivnosti europske politike susjedstva i šire zajedničke vanjske i sigurnosne politike i zajedničke sigurnosne i obrambene politike te na jačanje poveznica između unutarnje i vanjske sigurnosti, razmatrajući različite aspekte sigurnosti država europske politike susjedstva i EU-a; ističe da je potrebna dosljednost i potpuna usklađenost između pregleda europske politike susjedstva i revizije Europske sigurnosne strategije;

37.    naglašava potrebu za sveobuhvatnom političkom strategijom kojom bi se ponovno uspostavio europski politički poredak postupno u skladu s međunarodnim pravom i obvezama, kao što je utvrđeno u Helsinškom završnom dokumentu iz 1975., koja se temelji na poštovanju ljudskih prava, prava manjina, temeljnih sloboda, neovisnosti, suverenosti i teritorijalne cjelovitosti država, nepovredivosti granica, jednakih prava i samoodređenja naroda te mirnom rješavanju sukoba; napominje da Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS), kao najveća regionalna organizacija odgovorna za sigurnost, u tom smislu može imati važnu ulogu te vjeruje da bi preuzimanjem uloge posrednika trebala dobiti novi poticaj; podržava pravo partnera na donošenje neovisnih i suverenih izbora o vanjskoj i sigurnosnoj politici, bez vanjskog pritiska i prisile;

38.    poziva da se u revidiranoj politici pruži podrška zemljama partnerima u izgradnji pravih državnih struktura koje će se baviti pitanjima sigurnosti kao što su učinkovita policija, terorizam i organizirani kriminal, obavještajne službe i sigurnost, uključujući kibernetičku sigurnost, koje bi trebale biti razvijene u skladu s ljudskim pravima i koje bi trebao pratiti odgovarajući parlamentarni nadzor; naglašava da bi se EU trebao uključiti u područja kao što su reforma sigurnosnog sektora te, u situacijama nakon konflikta, u aktivnosti razoružanja, demobilizacije i ponovnog uključenja u društvo; poziva EU da se usredotoči na jačanje sposobnosti za graničnu kontrolu partnerskih zemalja; priznaje trajan doprinos koji su neke od tih zemalja već dale u tom području; poziva zemlje susjedstva da, kada je to potrebno, pridonesu misijama ZSOP-a; poziva EU na promicanje zajedničkih inicijativa susjednih zemalja u području sigurnosti kako bi mogle preuzeti više odgovornosti i ostvariti pozitivan doprinos sigurnosti svojih regija;

39.    podsjeća države članice na obveze utvrđene zajedničkih stajalištem EU-a o izvozu oružja (944/2008), kojim se, između ostaloga, zahtijeva da države članice odbiju izdati dozvolu za izvoz za vojnu tehnologiju ili opremu bilo kojoj susjednoj zemlji za koju postoji jasna opasnost da se izvezena vojna tehnologija ili oprema mogu upotrebljavati za unutarnju represiju, ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava, da se tom opremom mogu izazvati ili produljiti oružani sukobi ili pogoršati postojeće napetosti ili sukobi u zemlji krajnjeg odredišta ili da se oprema može koristiti za agresiju protiv druge zemlje ili za postavljanje teritorijalnih zahtjeva;

40.    naglašava da je u okruženju EU-a potrebno aktivno promicati i pomagati mirnom rješavanju sukoba i promicati politike pomirenja nakon sukoba koristeći različite alate i instrumente na temelju dodane vrijednosti koju oni mogu donijeti; vjeruje da bi te mjere trebale uključivati rad posebnih predstavnika EU-a, programe za izgradnju povjerenja, obnovu dijaloga, posredovanje u promicanju međuljudskih kontakata te misije u sklopu ZSOP-a; poziva Visoku predstavnicu / potpredsjednicu Komisije i ESVD da razviju inovativne mjere i pristupe, uključujući strategije javne komunikacije i neformalna savjetovanja u cilju pružanja potpore dijalogu i pomirenju; napominje da delegacije Unije imaju ključnu ulogu za uspostavljanje mehanizama za rano upozoravanje stvaranjem mreža za sprečavanje s različitim organizacijama civilnog društva;

41.    potvrđuje svoju potporu suverenosti, teritorijalnoj cjelovitosti i političkoj neovisnosti partnerskih zemalja; smatra da europska politika susjedstva treba pridonijeti i pružati potporu ovim načelima u praksi; ističe da zamrznuti ili dugotrajni sukobi otežavaju potpuni razvoj europske politike susjedstva; s tim u vezi žali što od pokretanja europske politike susjedstva nema napretka u rješavanju postojećih sukoba; podsjeća na svoje stajalište da okupacija područja partnerske zemlje predstavlja kršenje temeljnih načela i ciljeva europske politike susjedstva; naglašava potrebu za brzim i mirnim rješavanjem zamrznutih sukoba na temelju normi i načela međunarodnog prava; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku na aktivniju ulogu i da jasno da do znanja da je produbljivanje bilateralnih odnosa povezano s mirnim rješavanjem sukoba i poštovanjem međunarodnog prava; u tom smislu naglašava važnost primjene principijelne politike promicanja odgovornosti za kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava te u tom pogledu izbjegavanje dvostrukih standarda;

42.    potiče EU da na regionalne sukobe primijeni duh i lekcije naučene iz povijesnog iskustva europske integracije s obzirom na to da se bilateralni problemi moraju rješavati mirno te da su dobrosusjedski odnosi i regionalna suradnja temeljni elementi europske politike susjedstva; u tom pogledu poziva na uključenje građana i angažiranje javnih aktera u horizontalna partnerstva i povezivanje s odgovarajućim akterima u Uniji te suradnju s društvom i mlađom generacijom kao čimbenikom promjena;

Poticanje regionalne integracije

43.    naglašava važnost regionalne dimenzije europske politike susjedstva i potrebu da se regionalnim programima suradnje promiče i doprinosi regionalnim sinergijama i integraciji; ističe da je za postizanje stabilnosti i blagostanja u europskom susjedstvu potrebna jača gospodarska suradnja država europske politike susjedstva;

44.    u tom pogledu poziva na dopunjavanje bilateralnih odnosa EU-a s državama europske politike susjedstva njezinom multilateralnom dimenzijom, i to povećanjem broja aktivnosti i inicijativa u tom kontekstu, uz pružanje posebne pozornosti jačanju prekograničnih projekata i programa međuljudskih kontakata, razvoju poticaja za regionalnu suradnju i daljnjem jačanju aktivnog dijaloga s civilnim društvom; smatra da buduća europska politika susjedstva treba omogućiti uključivu regionalnu platformu za raspravu o pitanjima ljudskih prava, u skladu s temeljnim načelima europske politike susjedstva;

45.    poziva na sustavne procjene učinka trgovinskih sporazuma i financijske potpore EU-a programima i projektima u okviru europske politike susjedstva na ljudska prava, uključujući rodne perspektive;

46.    poziva da se u revidiranoj politici ojačaju postojeće platforme za suradnju, prvenstveno Unija za Mediteran i Istočno partnerstvo, radi daljnjeg pružanja podrške regionalnoj integraciji kada su prioriteti partnera slični za određeno područje politike, rješavanja određenih subregionalnih pitanja kao što su mobilnost, energija ili sigurnost te kako bi se partneri približili u pogledu gospodarskih normi i zakonodavstva; vjeruje da bi multilateralne strukture europske politike susjedstva trebalo konsolidirati i razvijati na način koji je više strateški;

47.    naglašava važnu ulogu multilateralnih skupština kao što su Euronest i Parlamentarna skupština Unije za Mediteran kao foruma za politički dijalog i alata za preuzimanje odgovornosti za politiku susjedstva te ih snažno potiče da na primjeren i učinkovit način pojačaju svoj angažman;

48.    naglašava dodanu vrijednost parlamentarne demokracije i redovnih dvostranih međuparlamentarnih sastanaka koje EP održava s odgovarajućim akterima u susjedstvu kao alata za razmjenu iskustava i procjenu statusa odnosa pojedine zemlje s EU-om; potiče nacionalne parlamente država članica da održavaju svoje dvostrane međuparlamentarne sastanke u okviru europske politike susjedstva radi jamčenja dosljednog pristupa;

49.    naglašava važnost Konferencije lokalnih i regionalnih vlasti za istočno partnerstvo (CORLEAP) i Euro-mediteranske skupštine regionalnih i lokalnih vlasti (ARLEM) koje lokalnim i regionalnim predstavnicima omogućuju razvoj dijaloga s institucijama Unije i razvoj gospodarske, društvene te lokalne i teritorijalne suradnje;

50.    naglašava da se razvojem platforma civilnog društva kao što su Forum civilnog društva Istočnog partnerstva i južnog susjedstva jača sudjelovanje različitih interesnih skupina koje potiču demokratizaciju i gospodarske reforme u susjedstvu;

Susjedi susjeda

51.    naglašava da je potrebno stvoriti snažna partnerstva sa zemljama u susjedstvu; naglašava da je važno osigurati da je europska politika susjedstva dio šire vanjske politike EU-a te da se uzmu u obzir i drugi strateški igrači koji imaju utjecaj u okruženju, tzv. susjedi susjeda, kao i međunarodne i regionalne organizacije, između ostaloga rješavanjem pitanja od zajedničkog interesa, uključujući regionalnu i globalnu sigurnost, s pomoću postojećih bilateralnih okvira ili multilateralnih dijaloga, kada je to primjereno i potrebno;

52.    naglašava da bi EU trebao objektivno razmotriti druge političke opcije s kojima se njegovi partneri suočavaju te kako stvoriti veze sa svojim susjedima na različitim razinama i kako pristupiti vanjskoj politici trećih zemalja u svom okruženju, pri čemu se mora zajamčiti da EU i njegovi suvereni partneri odlučuju o načinu na koji žele postupiti u pogledu svojih odnosa;

53.    poziva EU da razvije učinkovite mehanizme pružanja potpore partnerskim zemljama europske politike susjedstva koje nastoje ostvariti ambiciozne europske ciljeve te koje zbog toga trpe protumjere, trgovinsku prisilu i vojnu agresiju trećih zemalja; ponavlja da, iako europska politika susjedstva nije usmjerena protiv bilo kojega drugog strateškog aktera te odbija ideju geopolitičkog natjecanja nultog iznosa u susjedstvu, EU mora pružiti vjerodostojne obveze i čvrstu političku potporu partnerima koji žele postići veću sukladnost;

54.    poziva EU da iskoristi znanje regionalnih organizacija u kojima su uključene i zemlje iz susjedstva kao što su Vijeće Europe, OESS, Afrička unija, odgovarajući regionalni uredi Ujedinjenih naroda i Liga arapskih država, te da ih aktivno uključi i surađuje s njima radi rješavanja regionalnih sukoba; podsjeća da je riječ o važnim forumima na kojima se partneri uključuju u provođenje reformi, rješavaju pitanja vezana za ljudska prava i regionalna pitanja, za koja trebaju preuzeti veću odgovornost, i pospješuje demokratizacija;

Politički ciljevi i alati

Raznolika ponuda: prioritetni sektori

55.    poziva EU da zajedno s partnerima istraži i utvrdi prioritete za jaču suradnju i integraciju u različita politička područja kao što su gospodarski i ljudski razvoj, sprečavanje sukoba i katastrofa, infrastruktura i regionalni razvoj, okoliš, politike u području tržišnog natjecanja, MSP-ovi, migracije, sigurnost, energija i energetska učinkovitost, u cilju stvaranja područja blagostanja, stabilnosti i dobrosusjedskih odnosa;

56.    smatra da bi cilj usklađenosti unutarnjih i vanjskih područja politika Europske unije, kao i bliska i rastuća poveznica između određenih unutarnjih i vanjskih pitanja, trebali postojati u novoj europskoj politici susjedstva;

57.    smatra da bolja suradnja u području digitalnog jedinstvenog tržišta, potpora reformama e-uprave i otvorena vladina rješenja predstavljaju instrument za angažman građana;

58.    naglašava važnost slobodnog kretanja ljudi te podržava jačanje mobilnosti unutar susjedstva u sigurnom i dobro uređenom okružju pojednostavljenjem i liberalizacijom viznog režima, posebno za studente, mlade, umjetnike i istraživače; poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama ojača partnerstva za mobilnost sa zemljama u susjedstvu i razvije mogućnosti za programe cirkularne migracije kojima bi se otvorili sigurni i zakoniti putovi za migrante; poziva EU da napravi jasnu razliku između osoba koje traže azil zbog progona i nezakonitih imigranata koji dolaze iz gospodarskih razloga; osuđuje trgovanje ljudima, čije su najčešće žrtve žene, i naglašava važnost jačanja suradnje s partnerskim zemljama radi borbe protiv takve trgovine;

59.    poziva Komisiju da u okviru promicanja programa osposobljavanja i obrazovanja te u okviru programa cirkularne migracije sa susjednim zemljama posveti pozornost mogućnostima rodne jednakosti radi postizanja većeg sudjelovanja žena u njihovim gospodarstvima;

60.    naglašava da su nezaposlenost, posebno među mladima, nedostatak slobodnog pristupa informacijama, socijalna isključenost i siromaštvo te nedovoljna zaštita prava manjina, kao i niska razina političkog i socioekonomskog sudjelovanja žena, loše upravljanje i visoka razina korupcije temeljni uzroci nestabilnosti te zahtijeva angažman koji nije ograničen samo na detaljna i sveobuhvatna područja slobodne trgovine; napominje da mogućnost za trgovinske sporazume i sporazume o slobodnoj trgovini više nije dovoljno učinkovito sredstvo za jačanje našeg partnerstva sa susjednim zemljama, posebice onima na južnom Sredozemlju; naglašava manjak regionalne gospodarske suradnje između zemalja u susjedstvu EU-a i poziva na uspostavljanje subregionalnih inicijativa u svrhu povećanja trgovinske razmjene između tih zemalja;

61.    naglašava važnost ulaganja u mlade, žene i u buduće vođe koristeći se u cijelosti stipendijama u okviru programa „Erasmus+” kako bi se poticala razmjena studenata i nastavnika između zemalja europske politike susjedstva i država članica EU-a, čime se nastoji oblikovati buduće vođe iz zemalja europske politike susjedstva i država članica EU-a, kao i radi daljnjeg promicanja akademskih i obrazovnih projekata koji su već dokazali svoju vrijednost na tom području, poput Europske visoke škole;

62.    poziva Komisiju da istraži i državama europske politike susjedstva ponudi različite razine na kojima mogu sudjelovati, surađivati i uključiti se u njezine politike, programe i agencije kao što su EUROPOL, FRONTEX, upravljanje granicama, u područjima borbe protiv trgovine ljudima, gospodarskih i prekograničnih zločina, te Energetska zajednica koja kao uspješan sporazum za integraciju može imati veću ulogu u europskoj politici susjedstva; naglašava važnost energetske sigurnosti i uže suradnje u području energije između zemalja obuhvaćenih europskom politikom susjedstva radi postizanja zajedničkog cilja neprekinute opskrbe cjenovno prihvatljivom, održivom i čistom energijom; poziva na postupno otvaranje Energetske unije državama europske politike susjedstva; potiče Komisiju da promiče Budimpeštansku konvenciju o kibernetičkom kriminalu među zemljama obuhvaćenima europskom politikom susjedstva i pozove ih da se pridruže, ako to još nisu učinile;

63.    smatra da bi snažan naglasak trebalo staviti na korištenje programima za tehničku pomoć kao što su TAIEX i Twinning te da bi partneri trebali biti uključeni u programe EU-a poput Erasmusa i Obzora 2020. jer oni doprinose dijeljenju znanja i osnivanju mreža na različitim razinama te predstavljaju temelj za stvaranje zajedničkog područja susjedstva;

64.    smatra da se parlamentarna dimenzija politike mora osnažiti jačanjem učinkovitosti međuparlamentarnih sastanaka i zajedničkih parlamentarnih tijela na temelju sporazuma s EU-om te parlamentarnih skupština; u tom kontekstu pozdravlja novi pristup Parlamenta prema podršci parlamentarnoj demokraciji; naglašava ulogu koju parlamenti država obuhvaćenih europskom politikom susjedstva imaju u preuzimanju odgovornosti vlada i potiče jačanje njegovih sposobnosti nadzora; zahtijeva da se Europski parlament uključi u provedbu nove europske politike susjedstva i redovito informira i pita za savjet o njezinu napretku u partnerskim zemljama; smatra da europske političke stranke i skupine u nacionalnim parlamentima država članica i Europskom parlamentu mogu imati važnu ulogu i preuzeti ključnu odgovornost u pogledu promicanja političke kulture koja se temelji na punopravnim demokratskim institucijama, vladavini prava, višestranačkoj demokraciji i potpunom sudjelovanju žena u donošenju odluka;

65.    naglašava da kako bi europska politika susjedstva bila uspješna, njome bi se također trebala jamčiti odgovornost država članica, između ostaloga proširivanjem vodećih inicijativa; stoga poziva Komisiju da ojača koordinaciju politike i zajedničku izradu programa financijske pomoći te da osigura mehanizme kojima će se poticati razmjena informacija između država članica i struktura EU-a o zemljama obuhvaćenima europskom politikom susjedstva te savjetovanje među državama članicama, struktura EU-a i susjednih zemalja; smatra da financijska i tehnička pomoć EU-a treba ovisiti o uspješnom postizanju opipljivih mjerila u postupku reforme na temelju kojih će se dodjeljivati daljnja potpora;

Ocjenjivanje i vidljivost

66.    naglašava da bi se akcijski planovi, osnovani u bliskoj suradnji s vlastima partnerskih zemalja i uz savjetovanje organizacija civilnog društva, trebali usredotočiti na ograničeni broj stvarnih prioriteta koji se moraju provesti te da bi njihovu provedbu trebalo redovito ocjenjivati ili kada je to potrebno zbog promijenjenih okolnosti, s političkim mogućnostima o kojima bi se mogao postići zajednički dogovor; ističe važnost razvoja postupka savjetovanja s organizacijama civilnog društva u pogledu utvrđivanja mjerila;

67.    naglašava da bi se izvješća o napretku trebala usredotočiti na provedbu prioriteta utvrđenih u akcijskim planovima i prikazivati razinu sudjelovanja zemlje partnera; ponavlja svoj zahtjev da se podaci iz izvješća sagledaju vodeći računa o nacionalnom kontekstu i uključujući trendove iz prijašnjih godina; smatra da bi sve glavne interesne skupine država europske politike susjedstva, uključujući civilno društvo, trebale biti istinski uključene te bi se trebale konzultirati prije izrade izvješća; smatra da ključni dokumenti, kao što su izvješća o napretku, trebaju biti lako dostupni na internetskim stranicama predmetne delegacije EU-a i prevedeni na lokalni jezik; poziva EU da primijeni kvalitativni način mjerenja stupnja napretka u partnerskim zemljama te da provede učinkovite mjere višestruke sukladnosti povezane s napretkom partnera u pogledu ljudskih prava, vladavine prava i demokracije;

68.    smatra da bi trebalo pojačati vidljivost pomoći EU-a kako bi stanovnicima partnerskih zemalja i država članica pojasnile prednosti potpora EU-a; poziva Komisiju da izradi posebni mehanizam za pružanje humanitarne pomoći EU-a zemljama susjedstva koji bi se razlikovao od modela koji se upotrebljava za sve treće zemlje diljem svijeta te kojim bi se, među ostalim ciljevima, zajamčila visoka razina vidljivosti EU-a i njegovog političkog programa; naglašava važnost i potrebu za mehanizmom kojim bi se zajamčila transparentnost u pogledu financijske pomoći koju dodjeljuje EU;

69.    poziva EU da poveća svoje kapacitete za suzbijanje dezinformacija i propagande protiv EU i njegovih država članica jer se njima želi narušiti njihovo jedinstvo i solidarnost; poziva EU da poveća svoju vidljivost kako bi jasno pokazao svoju potporu i angažman u partnerskim zemljama i u suradnji s njima; naglašava važnost promicanja objektivnog, neovisnog i nepristranog informiranja i slobode medija u zemljama istočnog partnerstva te potrebu za strateškom komunikacijom u susjedstvu, uključujući onu o vrijednostima i ciljevima EU-a, kroz razvoj sveobuhvatne, učinkovite i sustavne komunikacijske strategije u okviru revidirane politike;

70.    poziva EU da poveća svoju prisutnost u partnerskim zemljama korištenjem više interaktivnih audiovizualnih metoda i društvenih medija na lokalnim jezicima kako bi mogao doprijeti do cijelog društva; poziva Komisiju da pripremi jasnu komunikacijsku strategiju za društva u zemljama europske politike susjedstva kako bi im objasnila prednosti sporazuma o pridruživanju, uključujući i prednosti područja produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine (DCFTA), kao instrumenta za modernizaciju njihovih političkih sustava i gospodarstava;

71.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te         vladama i parlamentima država europske politike susjedstva, parlamentarnim skupštinama Euronesta i Unije za Mediteran, Ligi arapskih država, Afričkoj uniji, Vijeću Europe i OESS-u.

(1)

JOIN (2015) 6 final http://eur-lex.europa.eu/legal-content/hr/TXT/?uri=CELEX:52015JC0006

(2)

http://eeas.europa.eu/euromed/docs/com2011_200_en.pdf

(3)

http://eurlex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2011:0303:FIN:en:PDF

(4)

http://eeas.europa.eu/enp/pdf/pdf/com03_104_en.pdf

(5)

Zaključci Vijeća za vanjske poslove od 18. veljače 2008., http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/gena/98818.pdf

(6)

SL C 87E, 7.4.2004., str. 506.

(7)

SL C 104E, 30.4.2004., str. 127.

(8)

SL C , 24.11.2006., str. 312.

(9)

SL C , 6.11.2008., str. 443.

(10)

SL C , 2.10.2012., str. 105.

(11)

SL C  2.10.2012., str. 114.

(12)

SL C , 14.6.2013., str. 26.

(13)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0446.

(14)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0229.


Poimenično glasovanje na konačnom glasovanju

Zastupnici koji su glasovali za: 49

ALDE: Petras Auštrevičius, Ilhan Kyuchyuk, Fernando Maura Barandiarán, Urmas Paet, Jozo Radoš, Hilde Vautmans, Johannes Cornelis van Baalen

 

ECR: Bas Belder, Angel Dzhambazki, Marek Jurek, Charles Tannock

 

PPE: Lars Adaktusson, Michèle Alliot-Marie, Elmar Brok, Arnaud Danjean, Michael Gahler, Andrzej Grzyb, Sandra Kalniete, Tunne Kelam, Andrey Kovatchev, Eduard Kukan, Antonio López-Istúriz White, David McAllister, Francisco José Millán Mon, Alojz Peterle, Andrej Plenković, Cristian Dan Preda, Ivan Štefanec, Jaromír Štětina, László Tőkés

 

S&D: Goffredo Maria Bettini, Andi Cristea, Eugen Freund, Richard Howitt, Afzal Khan, Arne Lietz, Andrejs Mamikins, Costas Mavrides, Pier Antonio Panzeri, Ioan Mircea Paşcu, Vincent Peillon, Kati Piri, Kerstin Westphal, Boris Zala

 

Verts/ALE: Klaus Buchner, Barbara Lochbihler, Tamás Meszerics, Alyn Smith, Igor Šoltes

Zastupnici koji su glasovali protiv: 6

GUE/NGL: Jean-Luc Mélenchon

 

NI: Mario Borghezio, Aymeric Chauprade, Georgios Epitideios, Janusz Korwin-Mikke, Marcel de Graaff

Suzdržani zastupnici: 5

EFDD: Fabio Massimo Castaldo

 

GUE/NGL: Javier Couso Permuy, Sabine Lösing, Sofia Sakorafa, Helmut Scholz


REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

11.6.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

49

6

5

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Lars Adaktusson, Michèle Alliot-Marie, Petras Auštrevičius, Bas Belder, Goffredo Maria Bettini, Mario Borghezio, Elmar Brok, Klaus Buchner, Fabio Massimo Castaldo, Aymeric Chauprade, Javier Couso Permuy, Andi Cristea, Arnaud Danjean, Marcel de Graaff, Georgios Epitideios, Eugen Freund, Michael Gahler, Richard Howitt, Sandra Kalniete, Tunne Kelam, Afzal Khan, Janusz Korwin-Mikke, Andrey Kovatchev, Eduard Kukan, Ilhan Kyuchyuk, Arne Lietz, Barbara Lochbihler, Sabine Lösing, Andrejs Mamikins, David McAllister, Jean-Luc Mélenchon, Tamás Meszerics, Francisco José Millán Mon, Pier Antonio Panzeri, Ioan Mircea Paşcu, Vincent Peillon, Alojz Peterle, Kati Piri, Andrej Plenković, Cristian Dan Preda, Jozo Radoš, Sofia Sakorafa, Alyn Smith, Jaromír Štětina, Charles Tannock, László Tőkés, Johannes Cornelis van Baalen, Hilde Vautmans, Boris Zala

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Angel Dzhambazki, Andrzej Grzyb, Marek Jurek, Antonio López-Istúriz White, Fernando Maura Barandiarán, Urmas Paet, Helmut Scholz, Igor Šoltes

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Costas Mavrides, Kerstin Westphal, Ivan Štefanec

Pravna napomena