Postupak : 2014/2208(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0215/2015

Podneseni tekstovi :

A8-0215/2015

Rasprave :

PV 06/07/2015 - 13
CRE 06/07/2015 - 13

Glasovanja :

PV 09/07/2015 - 12.1
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0266

IZVJEŠĆE     
PDF 337kWORD 232k
25.6.2015
PE 552.085v02-00 A8-0215/2015

o učinkovitoj upotrebi resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju

(2014/2208(INI))

Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

Izvjestiteljica: Sirpa Pietikäinen

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 EXPLANATORY STATEMENT
 MIŠLJENJE Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja
 MIŠLJENJE Odbora za industriju, istraživanje i energetiku
 REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o učinkovitoj upotrebi resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju

(2014/2208(INI))

Europski parlament,

‒      uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Prema kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu” (COM(2014)0398),

‒      uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o prilikama za učinkovito korištenje resursa u građevinskom sektoru (COM(2014)0445),

       uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Zeleni akcijski plan za mala i srednja poduzeća: omogućavanje malim i srednjim poduzećima da ekološke izazove pretvore u poslovne prilike” (COM(2014)0440),

       uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom” (COM(2015)0080),

‒      uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o izgradnji jedinstvenog tržišta za zelene proizvode poboljšavanjem informacija o okolišnoj učinkovitosti proizvoda i organizacijâ (COM(2013)0196),

       uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Inovacijama do održivog rasta: biogospodarstvo za Europu” (COM(2012)0060),

‒      uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o planu za resursno učinkovitu Europu (COM(2011)0571),

‒      uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Resursno učinkovita Europa – vodeća inicijativa u okviru strategije Europa 2020.” (COM(2011)0021),

‒      uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Europa 2020. – strategija za pametan, održiv i uključiv rast“ (COM(2010)2020),

       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2013. o eko-inovacijama – radna mjesta i rast kao rezultat politike okoliša(1)1,

       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o europskoj strategiji za plastični otpad u okolišu(2)2,

‒      uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. svibnja 2012. o resursno učinkovitoj Europi(3)3,

‒      uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2011. o učinkovitoj strategiji Europe u pogledu sirovina(4)4,

‒      uzimajući u obzir 7. akcijski program za okoliš,

       uzimajući u obzir strategiju EU-a za održivi razvoj (2006.) i njezinu reviziju iz 2009.,

‒      uzimajući u obzir zaključke Vijeća za okoliš o ekologizaciji europskog semestra i strategije Europa 2020. – pregled sredinom provedbenog razdoblja od 28. listopada 2014.,

       uzimajući u obzir sažeto izvješće Europske agencije za okoliš naslovljeno „Europski okoliš – stanje i izgledi u 2015.”,

‒      uzimajući u obzir Konvenciju o biološkoj raznolikosti,

‒      uzimajući u obzir analizu Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) u pogledu oblikovanja održivog financijskog sustava,

‒      uzimajući u obzir zaključke međunarodne stručne skupine UNEP-a za resurse o rizicima i izazovima antropogenih tokova i ciklusa metala u pogledu okoliša iz 2013. godine,

‒      uzimajući u obzir zaključke međunarodne stručne skupine UNEP-a za resurse o razdvajanju upotrebe prirodnih resursa i njihovog učinka na okoliš od gospodarskog rasta iz 2011. godine,

‒      uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2014.(5)5,

‒      uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 12. veljače 2015.(6)6,

–       uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–       uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja te Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8‑0215/2015),

A.     budući da je neodrživa upotreba resursa ključan uzrok raznih ekoloških opasnosti kao što su klimatske promjene, dezertifikacija, krčenje šuma, gubitak bioraznolikosti i slabljenje usluga ekosustava; budući da svjetsko gospodarstvo za globalnu proizvodnju i apsorbiranje otpada koristi resurse koji odgovaraju količini jedne i pol planete te da se procjenjuje da će ta brojka dostići količinu dvije planete do 2030-ih;

B.     budući da Europa ovisi o uvezenim resursima više od bilo koje druge regije u svijetu i da će mnogi resursi u relativno kratkom roku biti iscrpljeni; budući da se njena konkurentnost može znatno povećati samo povećanjem dodane vrijednosti koja se iz resursa dobiva u gospodarstvu te promicanjem održive opskrbe sirovinama iz europskih izvora; budući da se, osim toga, kao doprinos očuvanju opskrbe sirovinama trebaju ojačati partnerstva za inovacije između istraživanja te sektora za industriju i gospodarenje otpadom radi povećanja potencijala za recikliranje glavnih sirovina;

C.     budući da je prijelaz na cirkularnu ekonomiju u suštini ekonomsko pitanje, u smislu pristupa sirovinama ili održive dostupnosti sirovina, reindustrijalizacije i dodatne digitalizacije Europe, otvaranja novih radnih mjesta i izazova klimatskih promjena, energetske nesigurnosti i oskudnih resursa; budući da ulaganje u cirkularnu ekonomiju stoga može biti u cijelosti usklađeno s planom Komisije za radna mjesta, rast i konkurentnost te ima potencijal za stvaranje situacije u kojoj profitiraju svi uključeni dionici;

D.     budući da se učinkovitom upotrebom resursa također trebaju uzeti u obzir šira pitanja održivosti, uključujući ekološke, etičke, gospodarske i društvene dimenzije, te da ju je potrebno s njima uskladiti;

E.     budući da su ciljevi i konačne prioritetne mjere Sedmog programa djelovanja za okoliš obvezujući;

F.     budući da se u programu za okoliš Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) navodi da je „ekološka učinkovitost dobrovoljnih pristupa često upitna, a njihova gospodarska učinkovitost općenito niska”(7)7;

G.     budući da prijelaz na cirkularnu ekonomiju zahtijeva sustavnu promjenu, što utječe na sve dionike u lancu vrijednosti, te znatne inovacije u tehnologiji, poslovanju i društvu u cjelini;

H.     budući da građani, mala poduzeća i lokalna nadležna tijela imaju posebnu ulogu u jamčenju učinkovite upotrebe resursa te u promicanju razdvajanja gospodarskog rasta i potrošnje resursa;

I.      budući da su cirkularnoj ekonomiji koja pravilno funkcionira potrebna konkurentna poduzeća te da su poduzeća sama po sebi pokretačka snaga za prijelaz na cirkularnu ekonomiju;

J.      budući da je važno smjestiti mala i srednja poduzeća u središte resursno učinkovite strategije EU-a jer ona čine 99 % poduzeća EU-a i zapošljavaju dvije trećine radne snage;

K.     budući da se ambicioznim europskim paketom o cirkularnoj ekonomiji stvaraju poslovne mogućnosti, osigurava pristup primarnim materijalima, produljuje njihova djelotvorna uporaba (ponovna uporaba, ponovna proizvodnja, recikliranje ili uporaba rezervnih dijelova), jamče visokokvalitetni postupci recikliranja kada dođu do kraja svojeg uporabnog vijeka te se sa svim nusproizvodima i otpadom postupa kao s vrijednim tokovima resursa za daljnju uporabu;

L.     budući da je održiva i odgovorna nabava primarnih sirovina ključna za postizanje učinkovite upotrebe resursa i ispunjavanje ciljeva cirkularne ekonomije;

M.    budući da je potrebno razviti tržišta za sekundarne sirovine kako bi se postigli ciljevi učinkovite upotrebe resursa te cirkularna ekonomija;

N.     budući da je Parlament više puta pozivao Komisiju da odredi pokazatelje i pravno obvezujuće ciljeve za učinkovitu upotrebu resursa;

O.     budući da uklanjanje otrovnih kemijskih tvari za koje postoje ili će se razviti sigurnije alternative, u skladu s trenutačnim zakonodavstvom o kemikalijama, ima središnju ulogu u uspostavi cirkularne ekonomije;

P.     budući da podaci Eurostata o obradi gradskog otpada u EU28 jasno pokazuju da još uvijek ne postoje jednaki uvjeti u politici o otpadu te da primjena i provedba postojećeg zakonodavstva predstavljaju znatne izazove;

Q.     budući da se u prosjeku samo 40 % krutog otpada ponovno upotrebljava ili reciklira, a ostatak odlazi na odlagališta ili na spaljivanje;

R.     budući da proizvodnja i potrošnja poljoprivrednih prehrambenih proizvoda čine znatan udio upotrebe resursa, sa znatnim učincima na okoliš, javno zdravlje, zdravlje i dobrobit životinja; budući da su potrebna održiva rješenja kako bi se na holistički način riješio problem neučinkovitosti prehrambenih resursa;

S.     budući da bi se ukidanjem subvencija koje su štetne za okoliš, uključujući izravne i neizravne subvencije za fosilna goriva, znatno smanjile emisije stakleničkih plinova, pomoglo u borbi protiv klimatskih promjena te omogućilo prihvaćanje cirkularne ekonomije;

1.      pozdravlja komunikaciju Komisije naslovljenu „Prema kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu” (COM(2014)0398); odobrava pristup Komisije dizajnu i inovacijama za cirkularnu ekonomiju, kojim se uspostavlja politički okvir za podržavanje učinkovite upotrebe resursa, cilj za učinkovitu upotrebu resursa kako je navedeno u komunikaciji te politički okvir kojim će se malim i srednjim poduzećima omogućiti da ekološke izazove pretvore u poslovne prilike; naglašava da su potrebne zakonodavne mjere kako bi došlo do prijelaza na cirkularnu ekonomiju te poziva Komisiju da do kraja 2015. predstavi ambiciozan prijedlog o cirkularnoj ekonomiji kako je najavila u svom programu rada za 2015.;

2.      naglašava da je za rješavanje nestašice resursa potrebno smanjiti njihovo vađenje i upotrebu te potpuno razdvojiti rast od upotrebe prirodnih resursa, a to je sustavna promjena koja zahtijeva retrospektivnu analizu aktivnosti potrebnih polazeći od perspektive održivosti 2050. te trenutno djelovanje;

3.      naglašava da su proizvodnja i potrošnja područja kojima se potrebno baviti na način da se zajamči usklađenost sa širim ciljevima održivog razvoja;

4.      podsjeća da je, unatoč poboljšanjima učinkovite upotrebe resursa, stalan rast proizvodnje nadmašio te prednosti učinkovitosti te da vađenje resursa nastavlja dramatično rasti na globalnoj razini, stoga je hitno potrebno sveukupno smanjiti vađenje i upotrebu resursa kako bi se prevladao povratni učinak; potiče Komisiju da u skladu s tim predloži mjere;

5.      podsjeća na to da bi se voda, kao prirodni resurs koji se upotrebljava u postupcima proizvodnje te kao javno dobro, trebala uzeti u obzir pri izračunavanju potrošnje sirovina te da bi se trebala upotrebljavati na učinkovit način;

6.      ističe da bi poduzeća, nadležna tijela i potrošači u EU-u unapređivanjem upotrebe resursa uz pomoć boljih zahtjeva u pogledu dizajna i uz pomoć zakonodavstva o otpadu kojim se prednost daje hijerarhiji otpada (te se tako potiče sprečavanje stvaranja otpada, ponovna uporaba, priprema za ponovnu uporabu i recikliranje) mogli ostvariti znatne neto uštede koje se procjenjuju na 600 milijardi eura, odnosno 8 % godišnjeg prometa, istovremeno smanjujući ukupne godišnje emisije stakleničkih plinova za 2 – 4 %; naglašava da bi se povećanjem produktivnosti resursa za 30 % do 2030. BDP mogao povećati za gotovo 1 % te bi se moglo otvoriti 2 milijuna dodatnih održivih radnih mjesta(8)1; podsjeća da je učinkovita upotreba resursa glavni cilj Sedmog programa djelovanja za okoliš u kojem se naglašava da je potrebno stimulirati proizvodnju i potražnju potrošača za ekološki održivim proizvodima i uslugama uz pomoć politika kojima se promiče njihova dostupnost, cjenovna pristupačnost, funkcionalnost i privlačnost;

7.      uvjeren je da su za poboljšanje učinkovite upotrebe resursa potrebne i zakonodavne mjere i gospodarski poticaji, internalizacija vanjskih troškova, dodatno financiranje istraživanja i inovacija te društvene promjene i promjene načina života; ističe da su potrebni razni instrumenti na različitim razinama politike, uzimajući u obzir supsidijarnost;

8.      vjeruje da je za provedbu cjelovite cirkularne ekonomije potrebna uključenost svih relevantnih dionika, regija, gradova, lokalnih zajednica, malih i srednjih poduzetnika, nevladinih organizacija, predstavnika industrije, sindikata i građana;

9.      poziva Komisiju da uključi tijela lokalne i regionalne vlasti u razvoj paketa cirkularne ekonomije;

10.    naglašava da su javna svijest, percepcija građana i njihova uključenost ključni za uspješan prijelaz na cirkularnu ekonomiju; primjećuje da je nužno posvetiti potrebnu pozornost i sredstva obrazovanju i informiranju u cilju promicanja modela održive potrošnje i proizvodnje te naglašava prednosti prelaska na resursno učinkovitu cirkularnu ekonomiju;

11.    ističe da je za prijelaz na cirkularnu ekonomiju potrebna stručna radna snaga te da u okviru obrazovanja i izobrazbe treba voditi računa o potrebi za zelenim vještinama;

12.    naglašava da su određeni financijski mehanizmi u korist cirkularne ekonomije na europskoj razini već uspostavljeni, posebice s pomoću programa Obzor 2020. i Life +, te da bi oni, ako se pravilno upotrebljavaju, mogli pomoći u promicanju ekoloških inovacija i industrijske ekologije u državama članicama i europskim regijama;

13.    ističe da su za usmjeravanje sredstava prema održivom gospodarstvu zakonska sigurnost i dugoročna predvidivost ključne u oslobađanju potencijala Europskog fonda za strateška ulaganja za cirkularnu ekonomiju;

14.    ističe da bi prijelaz na održivu i cirkularnu ekonomiju trebao obuhvaćati ambiciozne ciljeve na području okoliša i jake socijalne zahtjeve, uključujući promicanje dostojnog rada te zdravih i sigurnih radnih uvjeta (jamstvo da radnici nisu izloženi štetnim tvarima na radnom mjestu);

15.    naglašava potrebu za uspostavljanjem usklađenijeg zakonodavnog okvira za održivu proizvodnju i potrošnju, obuhvaćajući cijeli ciklus proizvodnje, od održive nabave do obnove uporabnog vijeka;

Pokazatelji i ciljevi

16.    ističe da upotreba resursa u EU-u mora biti održiva do 2050. godine te da to među ostalim zahtijeva potpuno smanjenje potrošnje resursa do održivih razina, na temelju pouzdanih mjerenja potrošnje resursa u cijelom lancu, strogu primjenu hijerarhije otpada, provedbu višestruke upotrebe resursa, posebice upotrebu biomase, odgovornu i održivu nabavu, stvaranje zatvorenog kruga za neobnovljive resurse, povećanje upotrebe obnovljivih izvora energije u okviru njihove obnovljivosti, postupno ukidanje otrovnih tvari, posebice ako postoje ili će se razviti sigurnije alternative u skladu s trenutačnim zakonodavstvom o kemikalijama, kako bi se zajamčio razvoj ciklusa neotrovnih materijala i poboljšala kvaliteta usluga ekosustava;

17.    podsjeća da je Parlament još 2012. pozvao na uspostavljanje jasnih, pouzdanih i mjerljivih pokazatelja gospodarske djelatnosti kojima se u obzir uzimaju klimatske promjene, biološka raznolikost i učinkovita upotreba resursa iz perspektive uporabnog ciklusa te pozvao na upotrebu tih pokazatelja kao temelja za zakonodavne inicijative i konkretne ciljeve smanjenja;

18.    potiče Komisiju da do kraja 2015. predloži glavni pokazatelj i popis potpokazatelja u pogledu učinkovite upotrebe resursa, uključujući usluge ekosustava; ističe da bi upotreba tih usklađenih pokazatelja trebala biti pravno obvezujuća od 2018. te da bi se njima trebala mjeriti potrošnja resursa, uključujući uvoz i izvoz, na razini EU-a, država članica i industrije, uzimati u obzir cjelokupan uporabni ciklus proizvoda i usluga te da bi se trebali temeljiti na metodologiji otisaka i da bi se njima trebala mjeriti najmanje uporaba tla, vode i materijala te ugljik;

19.    potiče Komisiju da do kraja 2015. predloži obvezujuće ciljeve za povećanje učinkovite upotrebe resursa na razini EU-a za 30 % do 2030. u usporedbi s razinama iz 2014. te pojedinačne ciljeve za svaku državu članicu; naglašava da se ciljevi učinkovite upotrebe resursa prije razmatranja trebaju poduprijeti pokazateljima;

20.    potiče Komisiju da međunarodnim konvencijama promiče upotrebu pokazatelja učinkovite upotrebe resursa kako bi se omogućila usporedivost među industrijama i gospodarstvima i zajamčili jednaki uvjeti te da podupire dijalog i suradnju s trećim zemljama;

21.    ističe da bi te pokazatelje trebalo uključiti u Europski semestar i u sve procjene učinka;

Politika proizvoda i ekološki dizajn

22.    naglašava važnost dobro promišljene politike proizvoda kojom se povećava očekivano trajanje proizvoda, njegova trajnost, mogućnost ponovne uporabe i recikliranja; ističe da su količina resursa koje proizvod upotrijebi tijekom svog trajanja, kao i mogućnost popravka, ponovne upotrebe i recikliranja uvelike određeni prilikom faze dizajna; poziva Komisiju da u politikama proizvoda promiče pristup koji je usmjeren na uporabni ciklus, posebice uspostavom usklađenih metoda za procjenu ekološkog otiska proizvoda;

23.    u tom pogledu poziva Komisiju da u novim i ažuriranim provedbenim mjerama predstavi ambiciozan program rada te da sveobuhvatno i ambiciozno provede zahtjeve ekološkog dizajna iz postojeće Direktive o ekološkom dizajnu, počevši s trenutačnim donošenjem već pripremljenih mjera;

24.    potiče Komisiju da predloži reviziju zakonodavstva o ekološkom dizajnu i drugog relevantnog zakonodavstva o politici proizvoda do kraja 2016. na temelju procjene učinka i uvrsti sljedeće nužne promjene: širenje područja primjene zahtjeva o ekološkom dizajnu kako bi se obuhvatile sve glavne skupine proizvoda, a ne samo proizvodi koji upotrebljavaju energiju, postupno uključivanje svih relevantnih svojstava za učinkovitu upotrebu resursa u obavezne zahtjeve za dizajn proizvoda, uvođenje obavezne putovnice za proizvode temeljene na tim zahtjevima, provođenje samonadzora i revizija koje izvršavaju treće strane kako bi se zajamčilo da su proizvodi sukladni tim standardima te utvrđivanje horizontalnih zahtjeva o, među ostalim, trajanju, mogućnosti popravka, ponovne uporabe i recikliranja;

25.    poziva Komisiju da na temelju analize troškova i koristi procijeni mogućnost uspostavljanja minimalne količine recikliranog materijala u novim proizvodima u skladu s budućom revizijom Direktive o ekološkom dizajnu;

26.    potiče Komisiju da izradi mjere protiv planiranog zastarijevanja i da dodatno razradi niz proizvodnih standarda za cirkularnu ekonomiju, koji uključuju obnovu i popravak, olakšavanje rastavljanja i učinkovitu upotrebu sirovina, obnovljivih resursa i recikliranog materijala u proizvodima;

27.    podsjeća da standardizirane i modularne sastavnice, planiranje rastavljanja, dugoročni dizajn proizvoda i učinkoviti postupci proizvodnje imaju važnu ulogu u uspješnoj cirkularnoj ekonomiji; potiče Komisiju da poduzme relevantne mjere kako bi zajamčila da su proizvodi trajni te se mogu jednostavno unaprijediti, ponovno upotrijebiti, prepraviti, popraviti, reciklirati i na koncu rastaviti za nove resurse te da su dijelovi koji sadrže opasne tvari jasno navedeni u priručnicima proizvoda kako bi se olakšalo odvajanje tih dijelova prije recikliranja; u tom pogledu traži od Komisije da osmisli definiciju bioloških proizvoda za koje se zahtijeva da sadrže minimalnu količinu od 50 % obnovljivog materijala;

28.    potiče Komisiju da predloži zahtjeve u pogledu informiranja o resursima koje proizvod sadrži i o očekivanom trajanju proizvoda, a da to ne znači dodatan administrativan teret za MSP-ove; naglašava da bi te informacije trebale biti u lako dostupnom obliku za potrošače i poduzeća kako bi se olakšala informiranost pri donošenju odluka te popravak i recikliranje proizvoda; napominje da je ključno senzibilizirati potrošače i povećati njihovu proaktivnu uključenost;

29.    poziva Komisiju da predloži proširenje minimalnih jamstava za trajnu robu široke potrošnje kako bi se produžilo očekivano trajanje proizvoda te da pojasni da bi u skladu s Direktivom 1999/44/EZ trgovci koji prodaju robu široke potrošnje trebali ispitivati nedostatke tijekom prve dvije godine zakonskog jamstva i to naplatiti potrošaču samo ako je do nedostatka došlo zbog nepravilne upotrebe;

30.    poziva Komisiju da predloži prikladne mjere za dostupnost rezervnih dijelova kako bi se zajamčila mogućnost popravka proizvoda tijekom njihova trajanja;

31.    poziva Komisiju, države članice i Europsku agenciju za kemikalije (ECHA) da ulože dodatan napor u zamjenu tvari vrlo visokog rizika te da ograniče tvari koje predstavljaju neprihvatljiv rizik za ljudsko zdravlje ili okoliš u okviru Uredbe o REACH-u, posebice kao sredstvo za ispunjavanje zahtjeva Sedmog programa djelovanja za okoliš za razvoj ciklusa neotrovnih materijala kako bi se reciklirani otpad mogao upotrebljavati kao glavni i pouzdan izvor sirovina u Uniji; u tom pogledu poziva Komisiju da odmah odustane od svog jednostranog moratorija na obradu preporuka ECHA-e u vezi s uključivanjem tvari vrlo visokog rizika u Prilog XIV. Uredbi o REACH-u te da umjesto toga žurno nastavi s uključivanjem takvih tvari; u skladu s hijerarhijom otpada naglašava da sprečavanje ima prednost pred recikliranjem te da u skladu s tim recikliranje ne bi trebalo opravdavati nastavak upotrebe opasnih tvari koje su se nekada koristile;

32.    poziva Komisiju i države članice da ulože napor u zamjenu opasnih tvari u kontekstu Direktive 2011/65/EU o ograničenju uporabe određenih opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi u cilju uspostavljanja ciklusa neotrovnih materijala;

33.    potiče države članice da provedu učinkovit nadzor tržišta kako bi se zajamčilo da su i europski i uvezeni proizvodi u skladu sa zahtjevima u pogledu politike proizvoda i ekološkog dizajna; potiče države članice da bez odgode nastave sa zakonodavnim postupkom u vezi s revizijom uredbe o nadzoru tržišta kako bi se zajamčio učinkovit nadzor tržišta; napominje da bi svaka daljnja odgoda naštetila interesima poduzetnika i građana;

Prema nultoj stopi otpada

34.    ističe analizu Komisije prema kojoj bi se usvajanjem novih ciljeva u pogledu otpada moglo otvoriti 180 000 radnih mjesta, EU bi postao konkurentniji te bi se smanjila potražnja za skupim i oskudnim resursima(9)2; žali zbog povlačenja zakonodavnog prijedloga o otpadu(10)3, ali u najavi potpredsjednika Timmermana sa sjednice Parlamenta u prosincu 2014. vidi priliku za novi i ambiciozniji paket za cirkularnu ekonomiju;

35.    potiče Komisiju da podnese najavljeni prijedlog o reviziji zakonodavstva o otpadu do kraja 2015., pažljivo primjenjujući hijerarhiju otpada, te da uključi sljedeće točke:

         – jasne i nedvosmislene definicije,

         – razvoj mjera za sprečavanje otpada,

– postavljanje obvezujućih ciljeva za smanjenje komunalnog, komercijalnog i industrijskog otpada koje treba ostvariti do 2025.,

– postavljanje jasnih minimalnih standarda o proširenoj odgovornosti proizvođača radi jamčenja transparentnosti i isplativosti programa proširene odgovornosti proizvođača,

– primjenu načela „plati koliko baciš” za preostali otpad uz obavezne odvojene sustave prikupljanja za papir, metal, plastiku i staklo kako bi se omogućila visoka kvaliteta reciklažnih sirovina;

– uvođenje obaveznog odvojenog prikupljanja biološkog otpada do 2020.,

– povećanje ciljeva u pogledu recikliranja / pripreme za ponovnu uporabu na najmanje 70 % komunalnog krutog otpada i 80 % recikliranja ambalažnog otpada do 2030. na temelju pouzdane metode izvješćivanja kojom se sprečava prijava odbačenog otpada (odlaganog ili spaljivanog) kao recikliranog otpada, upotrebom jednake usklađene metode za sve države članice s vanjskim provjeravanjem statistike; obavezu subjekata koji se bave recikliranjem da prijavljuju „ulazne” količine otpada u pogon za razvrstavanje te „izlaznu” količinu reciklata koji izlaze iz pogona za recikliranje;

– strogo ograničavanje spaljivanja, s oporabom energije ili bez nje, do 2020. na otpad koji se ne može reciklirati i koji nije biološki razgradiv,

– obavezno postupno smanjenje svih oblika odlaganja otpada koje bi se provodilo u skladu sa zahtjevima za recikliranje u tri faze (2020., 2025. i 2030.) i koje bi vodilo do zabrane svih oblika odlaganja, osim određenog opasnog otpada i preostalog otpada za koje je odlaganje ekološki najprihvatljivije rješenje,

         – uvođenje pristojbi za odlaganje i spaljivanje;

36.    ističe važnost i dodanu vrijednost ciljeva europske politike otpada, ne samo u smislu pravne sigurnosti, predvidljivosti i stvaranja jednakih uvjeta na unutarnjem tržištu, nego i u smislu jamčenja zaštite i poboljšanja životnog okoliša svih građana EU-a;

37.    poziva Komisiju da predloži iste ciljeve za sve države članice kako bi se zajamčila jednako visoka razina zaštite okoliša u EU-u i kako se ne bi narušilo jedinstveno tržište;

38.    potiče Komisiju da zajamči potpunu i pravilnu provedbu postojećeg zakonodavstva o otpadu i njegovih ciljeva, uključujući posebno obavezne programe za odvojeno prikupljanje, da zajamči da države članice pojačaju nastojanja da ostvare postojeće ciljeve i da uspostavi mjere za podršku državama članicama u provedbi odgovarajućih instrumenata za ostvarenje tih ciljeva u okviru rokova;

39.    naglašava da je u svrhu najbolje iskoristivosti dostupnih kapaciteta za gospodarenje otpadom u EU-u nužno bolje planiranje i razmjena informacija kako bi se izbjeglo preopterećenje kapaciteta;

40.    poziva Komisiju da dodatno istraži izvedivost predloženog regulatornog okvira za povećano rudarenje otpada u odlagalištima kako bi se omogućio povrat sekundarnih sirovina koje se nalaze u postojećim odlagalištima te da istraži razvoj sustava ekoloških dozvola za industriju recikliranja;

41.    poziva Komisiju da zajamči veću transparentnost i bolji nadzor kako bi se izbjegao prijevoz otpada u zemlje s nižim socijalnim standardima i standardima zaštite okoliša nego u EU-u;

42.    poziva Komisiju i države članice da ulože dodatan napor u suzbijanje nezakonitog izvoza otpada nakon potrošnje;

43.    poziva Komisiju da u Okvirnoj direktivi o otpadu utvrdi najmanje zahtjeve za nacionalne programe za sprečavanje stvaranja otpada te da odredi niz ciljeva i pokazatelja zahvaljujući kojima će biti moguće uspoređivati rezultate pojedinih država članica;

44.    potiče Komisiju da odgovori na posebne izazove povezane s otpadom te da djeluje u skladu s komunikacijom Komisije o kružnom gospodarstvu (COM(2014)0398); potiče države članice i Komisiju da omoguće mobilizaciju sredstava EU-a radi pomoći u ostvarenju integriranih ciljeva za gospodarenje otpadom, kao što su odvojeno prikupljanje i razvoj infrastrukture za recikliranje;

45.    potiče Komisiju da predloži cilj smanjenja morskog otpada za 50 % do 2025. u usporedbi s razinom iz 2014.;

46.    naglašava da je potrebno izraditi ciljeve za prikupljanje i recikliranje posebnih ključnih metala u svjetlu njihove sve veće nestašice te u pogledu smanjenja ovisnosti;

47.    poziva Komisiju da do kraja 2015. predloži ciljeve, mjere i instrumente za učinkovito rješavanje problema otpada od hrane, uključujući obvezujući cilj smanjenja otpada od hrane u sektorima proizvodnje, prodaje/distribucije, prehrambenih usluga / ugostiteljstva i kućanstvima od najmanje 30 % do 2025.; poziva Komisiju da pri provedbi procjene učinka novih relevantnih zakonodavnih prijedloga ocijeni njihov potencijalni učinak na otpad od hrane;

Održive zgrade

48.    pozdravlja komunikaciju Komisije o prilikama za učinkovito korištenje resursa u građevinskom sektoru (COM(2014)0445); smatra da je potreban pristup građevinarstvu koji bi se temeljio na planu i njegovim dugoročnim ciljevima;

49.    poziva Komisiju da predloži potpunu provedbu načela i zahtjeva cirkularne ekonomije u sektoru građevinarstva te da dodatno razradi politički okvir o učinkovitoj upotrebi resursa u zgradama, a to uključuje razrađivanje pokazatelja, standarda, metoda i zahtjeva kvalitete u pogledu upotrebe zemljišta i urbanizma, arhitekture, visokogradnje, izgradnje, održavanja, prilagođavanja, energetske učinkovitosti, obnove te ponovne uporabe i recikliranja; ističe da bi ciljevi i pokazatelji o održivim zgradama trebali također uključivati zelenu infrastrukturu, kao što su zeleni krovovi; naglašava važnost sveobuhvatne vizije europskih zgrada s jasnim i ambicioznim srednjoročnim i dugoročnim ciljevima te planovima za provedbu te vizije;

50.    smatra da bi kvalitetu unutarnjeg zraka te dobrobit i socijalne potrebe korisnika trebalo uključiti u procjenu održivosti zgrada;

51.    potiče Komisiju da u sklopu općih pokazatelja resursne učinkovitosti razvije pokazatelje za procjenu održivosti zgrada tijekom njihova cijelog životnog ciklusa koristeći standarde i metode te na temelju pristupa ekološke, gospodarske i društvene održivosti;

52.    potiče Komisiju da predloži da se načela i standardi najboljih raspoloživih tehnika (BAT) primjenjuju na sve materijale i dijelove zgrada te da izradi certifikat za zgrade koji će se temeljiti na cjelokupnom uporabnom ciklusu zgrade; smatra da bi se certifikatom za zgrade trebala povećati transparentnost te da bi on trebao sadržavati informacije za lakše održavanje, popravak, obnovu i recikliranje;

53.    smatra da bi se, s obzirom na to da 90 % izgrađenog okoliša za 2050. već postoji, trebali postaviti posebni zahtjevi i poticaji za sektor obnove kako bi do 2050. većina zgrada imala energetski pozitivan učinak; poziva stoga Komisiju da izradi dugoročnu strategiju obnove postojećih zgrada te da poveća ulogu nacionalnih strategija obnove, koje su uvedene Direktivom 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti;

54.    potiče države članice da olakšaju poboljšanje recikliranja kroz razvoj infrastrukture za odvojeno prikupljanje i recikliranje u građevinskoj industriji;

55.    poziva Komisiju i države članice da razmotre mogućnost revizija prije rušenja (procjene zgrade prije rastavljanja ili rušenja radi opisa postojećih materijala i definiranja dijelova koji se mogu odvojiti za recikliranje) i sortiranja na licu mjesta materijala koji se mogu reciklirati (sortiranjem na licu mjesta obično se izdvoje sekundarne sirovine višeg stupnja čistoće nego recikliranjem na drugoj lokaciji, a može pomoći u smanjenju učinka prijevoza na okoliš, na primjer drobljenjem ili sabijanjem na licu mjesta);

56.    napominje da je beton materijal koji se ponajviše upotrebljava u građevinskoj industriji; poziva Komisiju da procijeni mogućnosti povećanja recikliranja betona u građevinarstvu, kao što je slučaj u Njemačkoj i Švicarskoj;

Razvoj tržišta za sekundarne sirovine

57.    poziva Komisiju da razvije mjere za poticanje i olakšanje razvoja tržišta visokokvalitetnih sekundarnih sirovina i razvoja poduzeća na području ponovne uporabe sekundarnih sirovina;

58.    smatra da će dugoročan i predvidiv okvir politika pomoći u poticanju razine ulaganja i djelovanja potrebnih da se potpuno razviju tržišta zelenih tehnologija i promiču održiva poslovna rješenja; naglašava da bi pokazatelji i ciljevi učinkovite upotrebe resursa koji se temelje na pouzdanom prikupljanju podataka bili nužna smjernica javnim i privatnim donositeljima odluka pri transformaciji gospodarstva;

59.    ističe da je važno da Komisija i države članice promiču izradu programa industrijske simbioze kojima se podržavaju industrijske sinergije za ponovnu uporabu i recikliranje te kojima se poduzećima, pogotovo malim i srednjim poduzećima, pomaže da saznaju kako njihova energija, otpad i nusproizvodi mogu drugima poslužiti kao resursi; ističe da postoje slični koncepti, kao što je pristup „od kolijevke do kolijevke” i industrijska ekologija;

Ostale mjere

60.    poziva Komisiju da predloži obavezne postupke zelene javne nabave; smatra da u svakoj javnoj nabavi prednost treba dati ponovno upotrijebljenim, popravljenim, ponovno proizvedenim, obnovljenim proizvodima te drugim održivim i resursno učinkovitim proizvodima i rješenjima, a ako im se ne da prednost, treba se primijeniti načelo „poštuj ili objasni”;

61.    ističe da postoji potreba za fiskalnim okvirom koji bi bio u skladu s načelom „onečišćivač plaća”, kojim će se odaslati prave poruke za ulaganje u učinkovitu upotrebu resursa, modernizaciju postupaka proizvodnje i proizvodnju proizvoda koji su trajniji i lakše se mogu popraviti (kao što su niži porezi na djelatnosti pružanja usluga popravka i viši porezi na proizvode koji zahtijevaju veliku potrošnju resursa, ne mogu se reciklirati ili su namijenjeni jednokratnoj upotrebi); poziva države članice da se založe za postizanje napretka u tom području u okviru procesa europskog semestra(11)1;

62.    potiče Komisiju da prouči i predloži mjere u vezi s oporezivanjem, kao što je smanjenje PDV-a za reciklirane proizvode, proizvode koji se ponovno upotrebljavaju i resursno učinkovite proizvode;

63.    potiče Komisiju i države članice da u cijelosti provedu Zeleni akcijski plan za mala i srednja poduzeća;

64.    potiče Komisiju da razradi politički okvir za hranjive tvari kako bi se povećalo recikliranje, potaknule inovacije, poboljšali uvjeti na tržištu i racionalizirala njihova održiva upotreba u zakonodavstvu EU-a o gnojivima, hrani, vodi i otpadu;

65.    potiče Komisiju da tijekom prve polovice 2016. objavi komunikaciju o održivoj hrani, koja je od 2013. nekoliko puta odgođena; naglašava da bi se, s obzirom na to da proizvodnja i potrošnja hrane obuhvaćaju znatan dio upotrebe resursa, u komunikaciji trebalo holistički pristupiti neučinkovitoj upotrebi resursa u prehrambenom lancu i poticati razvoj održive politike o hrani; poziva Komisiju da procijeni povećanje upotrebe ekološki prihvatljive prehrambene ambalaže, uključujući procjenu izvedivosti postupne zamjene prehrambene ambalaže materijalom od bioloških sirovina koji je biorazgradiv i može se kompostirati u skladu s europskim normama;

66.    poziva Komisiju da uspostavi trajnu platformu za učinkovitu upotrebu resursa i u nju uključi sve relevantne dionike kako bi se potaknula i olakšala primjena najnovijih rezultata istraživanja, razmjena najboljih praksi i pojava novih industrijskih sinteza i industrijskih ekosustava;

67.    poziva Komisiju da uspostavi međusektorsku radnu skupinu među glavnim upravama o održivom financiranju kako bi se obuhvatili pokazatelji o učinkovitoj upotrebi resursa u integriranom izvješćivanju i računovodstvu na razini poduzeća te pritom poštovala povjerljivost određenih poslovnih podataka; također poziva Komisiju da razmotri kako učinkovitu upotrebu resursa i rizike u pogledu okoliša uključiti, među ostalim, u kreditne rejtinge i kapitalne zahtjeve za banke kako bi se razvio sustav sveobuhvatnog osiguranja za ekološke opasnosti te da odredi zahtjeve u pogledu informacija za investicijske proizvode uz potrebnu procjenu učinka; smatra da bi Komisija u tom pogledu imala koristi od suradnje s UNEP-om u analizi o oblikovanju održivog financijskog sustava; poziva Komisiju da ispita postojeće dobrovoljne inicijative u državama članicama u cilju moguće razmjene najboljih praksi;

68.    s obzirom na to da je održiva i odgovorna nabava primarnih sirovina ključna za postizanje učinkovite upotrebe resursa i ispunjavanje ciljeva cirkularne ekonomije, poziva Komisiju da revidira preporuke Europske platforme za učinkovitu upotrebu resursa za razvoj održivih standarda nabave prioritetnih materijala i robe; u tom pogledu ističe zajedničku podršku Parlamenta i Vijeća prijedlozima Komisije za odgovorno nabavljanje metala i minerala iz područja sukoba;

69.    poziva Komisiju da revidira definiciju „ključnih” sirovina, uzimajući više u obzir učinke na okoliš i rizike povezane s njihovim vađenjem i preradom te mogućnost da ih se zamijeni sekundarnim materijalima;

70.    ističe da se moraju mobilizirati sva sredstva EU-a, uključujući sredstva Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU), Obzora 2020., kohezijskih fondova i Europske investicijske banke, kako bi se promicala učinkovita upotreba resursa u skladu s hijerarhijom otpada te potiče Komisiju i države članice da postupno ukinu subvencije koje su štetne za okoliš, uključujući one za proizvodnju energije iz biorazgradivog dijela industrijskog i komunalnog otpada spaljivanjem u skladu s Direktivom 2009/28/EZ o promicanju energije iz obnovljivih izvora te izravne i neizravne subvencije za fosilna goriva;

71.    poziva na to da financiranje koje se dodjeljuje u sklopu Programa za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME), Obzora 2020. i europskih strukturnih i investicijskih fondova bude više usmjereno na razvoj održivih, inovativnih i resursno učinkovitih rješenja i novih poslovnih modela (kao što su najam i sustavi kojima se kombiniraju proizvodi i usluge) te na poboljšanje dizajna proizvoda i učinkovitosti materijala u okviru uspješnosti proizvoda i procesa;

72.    naglašava da su istraživanje i inovacije važni za potporu prijelazu na cirkularnu ekonomiju u Europi te da je u okviru Obzora 2020. nužno pridonijeti projektima istraživanja i inovacija koji mogu na terenu pokazati i ispitati gospodarsku i ekološku održivost cirkularne ekonomije; istodobno ističe da usvajanjem sustavnog pristupa ti projekti mogu olakšati izradu uredbe kojom se potiču inovacije i čija je provedba jednostavnija, utvrđivanjem mogućih regulatornih nesigurnosti, prepreka i/ili manjkavosti, koje mogu spriječiti razvoj poslovnih modela temeljenih na učinkovitoj upotrebi resursa;

73.    traži od Komisije da se u cijelosti koristi digitalnim planom i informacijskom tehnologijom u promicanju učinkovite upotrebe resursa i prijelazu na cirkularnu ekonomiju;

74.    ističe da je gospodarstvo EU-a otvorenog tipa te uključuje uvoz i izvoz na globalnom tržištu; skreće pozornost na to da se i na međunarodnoj razini potrebno uhvatiti u koštac s globalnim izazovom iscrpljivanja resursa; poziva Komisiju i države članice da aktivno podupru rad međunarodne stručne skupine u okviru Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) u istraživanju kritičnih problema svjetskih resursa i razvoju praktičnih rješenja za tvorce politika, industriju i društvo;

75.    poziva Komisiju da poduzme nužne mjere na međunarodnoj razini u svrhu poboljšanja sljedivosti proizvoda;

76.    ističe da se povećanom energetskom učinkovitosti može smanjiti energetska ovisnost i energetsko siromaštvo u EU-u, kojem je izloženo približno 125 milijuna europskih građana; napominje da ima smisla smatrati energetsku učinkovitost zasebnim izvorom energije, čiji rast znatno doprinosi razvoju industrije EU-a, otvaranju radnih mjesta i umjerenim računima građana za električnu energiju;

77.    potiče Komisiju da razmotri ima li postojeće i planirano zakonodavstvo negativan učinak na cirkularnu ekonomiju, postojeće inovativne poslovne modele ili nastajanje novih poslovnih modela, kao što je gospodarstvo najmova ili gospodarstvo dijeljenja / zajedničko gospodarstvo te postoje li u tom pogledu financijska ili institucionalna ograničenjima; potiče Komisiju da poboljša takvo zakonodavstvo i da po potrebi riješi takva ograničenja; poziva Komisiju da revidira povezano zakonodavstvo u cilju unapređenja utjecaja proizvoda na okoliš i njihove resursne učinkovitosti tijekom cijeloga životnog ciklusa te u cilju veće usklađenosti između postojećih instrumenata i razvoja vodećeg pristupa;

78.    traži od Komisije da razjasni relevantne aspekte politike tržišnog natjecanja EU-a u odnosu na cirkularnu ekonomiju, a posebno da objasni ustupke između opasnosti od tajnih tržišnih dogovora i potrebe za produbljivanjem suradnje proizvođača i njihovih dobavljača;

79.    poziva Komisiju da do 2018. izvijesti Parlament o svim prethodno navedenim mjerama te da predloži sljedeće korake;

o

o       o

80.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te nacionalnim parlamentima.

(1)

1 Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0584.

(2)

2 Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0016.

(3)

3 Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0223.

(4)

4 Usvojeni tekstovi, P7_TA(2011)0364.

(5)

5 Još nije objavljeno u Službenom listu.

(6)

6 Još nije objavljeno u Službenom listu.

(7)

7 Program OECD-a za okoliš „Dobrovoljni pristupi politici okoliša”, 2003.

(8)

1 Komunikacija Komisije od 2. srpnja 2014. naslovljena „Prema kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu” (COM(2014)0398).

(9)

2 Radni dokument službi Komisije od 2. srpnja 2014. sa sažetkom procjene učinka priložen prijedlogu direktive o izmjeni direktiva o otpadu (COM(2014)0397) (SWD(2014)0208).

(10)

3 Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni direktiva 2008/98/EZ o otpadu, 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu, 1991/31/EZ o odlagalištima otpada, 2000/53/EZ o otpadnim vozilima, 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (COM(2014)0397).

(11)

1 Europa zelenog proračuna, 2015., Preporuke po državama kao potpora procesu Europskog semestra,

stranica 6., http://www.foes.de/pdf/2015-02-25_CSR%20Recommendations_FINAL.pdf.


EXPLANATORY STATEMENT

Resource efficiency urgency

The unsustainable use of resources is both causing environmental damage and posing an economic risk. The global economy uses the equivalent of 1.5 planets worth of resources to produce global output and absorb waste. By the 2030’s this figure is estimated to reach two planets.

The annual consumption of minerals, fossil fuels and biomass is projected to double by 2050, reaching 140 million tonnes. This is a result of a combination of population growth, more disposable income, more product diversity than before and shorter product lifespan.

To continue in this course would lead to an ecological and economic impasse.

Humanity is already exceeding a number of planetary boundaries that we need to stay within to avoid the tipping point of negative ecological changes. Ecological implications are multiple and in many cases irreversible: climate change, deforestation, desertification, degradation of soil, loss of biodiversity, diminishing genetic diversity and weakening of ecosystem services.

To avoid these changes in our biosphere we need to use less resources. We can and we have to reach at least the same standard of living and well-being as now with one tenth of the resources now used. We can improve our competitiveness, reindustrialise Europe and enhance our standards of living only by decoupling economic growth from resource use.

Europe is more dependent on imported resources than any other region in the world. 40 percent of all material used in the EU is imported. For some strategic resources, such as metal ores and nutrients, the percentage is even higher. 92 percent phosphorus, which is crucial for European agriculture, is imported, most of it from Russia, Syria, Morocco and Tunisia.

Improving resource efficiency would benefit our economy and security. Using resources more efficiently would reduce resource dependency and bring savings in material costs. On top of that, it would create new business activity and jobs to Europe. Increasing resource productivity by 2 percent yearly would create 2 million new jobs in the EU by 2030, according to the estimations of the European Commission.

This is a win-win scenario. Resource efficiency is a solution to the ecological dilemma we are faced with and to the economic challenges Europe is struggling with.

A paradigm shift

Increasing resource efficiency is based on six core concepts: circular economy, cascading use of resources, waste hierarchy, extended producer responsibility, industrial symbiosis and new business models.

1. Improving resource efficiency means shifting away from the current linear economy, characterised by a take-make-consume-dispose model of production and consumption. In a circular economy practically all unrenewable materials circulate in closed loops. Post-consumer waste is effectively collected, recycled and used to make new products. In a circular economy waste is ‘designed out’ of the system. Virgin raw materials – renewable or unrenewable – are used only where secondary raw materials are not available. Renewable resources are used within the boundaries of sustainability and the carrying capacity of ecosystems.

2. Cascading use of resources is a way of maximising resource efficiency. It entails a systematic effort to first exploit materials for higher added value products and to then use them multiple times as resources in other product categories.

3. Through waste hierarchy (prevention, re-use, recycling, recovery, disposal) maximum benefits are extracted from products by generating practically no waste and ultimately reaching a zero waste economy.

4. Extended producer responsibility means that p

roducers are responsible for the end-of-life management of their products. Retailers could be considered to only sell the services provided by the products – the product remains in the producers’ ownership, and at the end of its life, it is their responsibility to manage the product in accordance with existing regulations.

5. In an industrial symbiosis, producers collaborate to use each other’s by-products.

6. New business models emerge to improve resource efficiency. One example of new resource- efficient business models is lease economy, which means selling and maintaining the service function of the product instead of selling the product itself. Leasing creates a stable income flow for the companies and incentivises both companies and clients to reduce the resource use and to keep the product in good quality.

Legislative and economic incentives create the needed leverage

Current policies do not sufficiently focus efforts towards this paradigm shift. Europe is locked in a system where valuable materials, many of which come at a high environmental and social cost, end up in landfill or incineration. There is not yet a functioning market for secondary raw materials.

To change this, both legislative and economic incentives are needed to create leverage, for example:

•   Supporting innovation as regards resource-efficient products and services through various funding mechanisms.

•   Supporting the demand for such products through public procurement and environmentally friendly taxation, and introducing fees that discourage the consumption of products and services that are not resource-efficient.

•   Imposing ecological design requirements on products, for example through a sound Ecodesign Directive. Making sure that imported goods equally comply with these requirements and substantially improving our currently lax market surveillance are prerequisites to ensuring the resource efficiency of products.

•   Making sure that the existing legislation does not hinder the development of resource- efficient products or services or business models. Such hindrances can be found for example in legislation concerning safety and competition.

•   Phasing out environmentally harmful subsidies (for example grants from cohesion funds for building new landfills or incineration plants).

Financial and economic legislation fails to incorporate the value of ecosystem services and biodiversity and to take ecological and social risks into account. Such risks are also an economic risk for long-term financial performance that is not reflected in conventional financial analysis. That leads to misallocation of capital.

Better accountability of the systemic risks caused by environmental degradation and resource overuse and inaction posed by the current short-term market trajectories should be integrated in financial statements, accounting regulation and integrated reporting. Resource scarcity and environmental risks should be incorporated in financial legislation inter alia concerning credit ratings, capital requirements, insurances, financial product information, accounting and auditing. Capital markets can be reoriented towards long-term sustainability through the integration of environmental, social and governance factors. High environmental risks should be reflected in higher capital requirements.

A clear new policy framework is also needed to enable private and institutional investors to change their investment paradigm towards long-term sustainable investments. Policy makers must deliver the necessary legal certainty for resource-efficient investments and business strategies to be created.

Instead of a contradiction, there are mutual interests and benefits between business and the environment. The tension in all industries is between companies that base their business on innovation and resource efficiency and those that are locked into policies and market conditions shaped for past conditions.

European reindustrialisation can be based only on resource-efficient and innovative businesses. The change has to start urgently to avoid getting locked into resource-inefficient structures.

Sustainable Buildings

Buildings represent 40 percent of the EU’s final energy use, and 36 percent of the CO2 emissions. That is why a special focus on the resource efficiency of the built environment and buildings is needed.

‘Sustainable buildings’ is a concept sometimes reduced to cover only material choices or energy efficiency. However, the concept is much broader. For buildings to be sustainable, the whole lifecycle of buildings has to be addressed, from architectural planning, structural engineering and design to construction and material choices to operation, modification and renovation to the ultimate disposal. We also need intelligent and sustainable land use planning and green infrastructure to be incorporated into the framework for sustainable buildings. Urban planning and transportation solutions also have a key role when building a sustainable society.

When setting standards for sustainable buildings, a high level of ambition is needed. Renovations are carried out fairly rarely, so it is in the interest of the society and the owner of the building to ‘get it right’. All renovations that take place now should aim at the highest achievable level of resource efficiency.

As 90 percent of the resident dwelling stock of 2050 already exists, ambitious policies supporting renovations of existing buildings are decisive for a future high-performing resource-efficient built environment. Renovations would bring about multiple benefits on a wide array of issues such as indoor air quality and an increased demand for SME’s that form the majority of the European renovation sector, and which is a sector that cannot delocalise its jobs from Europe.

There is still great inconsistency across the sector as regards the definition of sustainable building and construction materials. The concept of sustainable buildings is weak due to the lack of harmonisation, which incurs high cost, lack of confidence, complex communication and almost impossible benchmarking for the whole sector.

Obstacles to tapping the potential of the resources contained in buildings are often economic: it is cheaper to landfill than to collect, sort and recycle. Furthermore, a recycling infrastructure is lacking in many Member States.

Incentives and obligations would lead to better planning of resource use and sustainable material choices along the whole lifecycle.

Measuring the progress

Effective resource management requires measurement, and measurement requires commonly agreed indicators and the participation of all parties.

The European Union must therefore develop a binding lead indicator on resource efficiency. However, a lead indicator is not sufficient to measure the progress. It needs to be complemented with sub-indicators on the different aspects of resource efficiency. Sub-indicators make it easier to see which trade-offs are the most cost-efficient and reasonable.

The importance of indicators is easy to understand when one thinks of accounting. Companies announce their accounted earnings periodically, as reported based on accounting standards. The number on accounted earnings shows the amount of money a company has earned during a given period. Several financial sub-indicators make it possible to see what caused the deficits or created the profits of a company.

If each company reported their financial flows according to their own preferred systems and if this reporting was voluntary, none of that data would be comparable or meaningful. For similar reasons, indicators on resource efficiency are useful. The resource consumption of each Member State as well as resource consumption of public and private sectors should be measured in a uniform manner. The indicators should take into account also imports, not only domestically produced goods. At the level of companies, resource accounting means developing similar methods as in financial accounting.

Based on the indicators, the EU must set an ambitious lead target for resource efficiency and leave

a broad range of options for innovative business models and policy choices.


MIŠLJENJE Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (1.6.2015)

upućeno Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

o učinkovitoj upotrebi resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju

(2014/2208(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Tiziana Beghin

PRIJEDLOZI

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja poziva Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1.  žali zbog povlačenja zakonodavnog paketa o cirkularnoj ekonomiji, pomoću čijih se odredbi samo u sektoru gospodarenja otpadom u EU-u moglo otvoriti do 180 000 novih radnih mjesta te potiče Komisiju da do kraja 2015. predstavi novi uravnotežen prijedlog koji će biti barem jednako ambiciozan kao prvotni, popraćen temeljitom procjenom učinka i koji će biti usredotočen na to da se otpad u prvom redu ne stvara;

2.  ističe činjenicu da je sektor usluga na području okoliša pokazao veliku otpornost čak i tijekom gospodarske krize te naglašava da dobro razvijena cirkularna ekonomija ima potencijal otvaranja milijuna novih radnih mjesta u cijeloj Europi koja nije moguće preseliti na drugu lokaciju, za koja su potrebne različite razine vještina, uz istovremeno poštovanje prava radnika i kolektivnih ugovora; ističe da za je ostvarenje njezinog punog potencijala potrebno osvijestiti društvo u pogledu ključne važnosti učinkovite upotrebe resursa; naglašava da vlade moraju zajamčiti jasan i integrirani politički pristup kako bi se poduprla ta promjena te da bi se trebale stvoriti prilike za stjecanje novih vještina koje su potrebne u cirkularnoj ekonomiji;

3.  naglašava da će cirkularna ekonomija dovesti do održivog i uključivog rasta i imati trajne povoljne učinke na tržište rada te će omogućiti otvaranje kvalitetnih i održivih radnih mjesta i potaknuti inovacije; smatra da je istinska europska industrijska politika koja je utemeljena na gospodarskoj i ekološkoj održivosti i koja teži prevladavanju poslovnog modela „uzmi, proizvedi, potroši, baci” ključno postignuće;

4.  inzistira na tome da cirkularna ekonomija stvara raspršena, necentralizirana radna mjesta, čime se podržavaju mala i srednja poduzeća, pomaže u rješavanju problema visoke nezaposlenosti u siromašnim regijama na koje je utjecala globalizacija i deindustrijalizacija, smanjuje nejednakost i postižu ciljevi kohezijske politike EU-a; naglašava važnost uloge lokalnih i regionalnih vlasti u planiranju tog razvoja i davanju potpore njemu;

5.  prepoznaje važnu ulogu koju imaju društvena poduzeća, između ostalog i u poboljšanju mogućnosti zapošljavanja osoba koje su isključene s tržišta rada, na primjer u sektoru popravaka i ponovne upotrebe; vjeruje da je ekološki dizajn kojim se podržavaju popravci, ponovna upotreba i recikliranje sastavni dio cirkularne ekonomije;

6.  ističe da aktivnosti cirkularne ekonomije ne podrazumijevaju intenzivnu upotrebu resursa; već su se one pokazale intenzivnijima u odnosu na tradicionalno gospodarstvo u pogledu iskorištavanja radne snage i zato imaju veliki potencijal za otvaranje radnih mjesta; poziva države članice da omoguće sveobuhvatnu zaštitu zdravlja zaposlenika na radu, posebno u sektorima u kojima se recikliraju proizvodi koji sadrže osobito opasne sastavne dijelove; primjećuje da bi te aktivnosti stoga trebale imati prednost pri europskim ulaganjima, posebno iz Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU);

7.  vjeruje da se ulaganjem u odlagališta i spaljivanje otpada preusmjeravaju resursi koji bi se mogli uložiti u aktivnosti kojima se stvaraju radna mjesta, kao što su sprječavanje nastanka otpada, ponovna upotreba, popravci i priprema za ponovno upotrebu; poziva Komisiju da zajamči da se financijska sredstva u okviru kohezijske politike EU-a usmjere na cirkularnu ekonomiju te da se ne dodijele odlagalištima ili za spaljivanje otpada;

8.  vjeruje da je cirkularna ekonomija jedan od glavnih elemenata kojim će se ublažiti smanjenje broja kvalificiranih radnih mjesta i zanimanja srednje razine vještina te otvoriti trajna radna mjesta za koja je potrebna visoka stručna osposobljenost, na primjer u području istraživanja i razvoja te planiranja tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda;

9.  naglašava da učinkovit prijelaz na cirkularnu ekonomiju uz brojne mogućnosti pronalaska posla zahtijeva predviđanje (tj. utvrđivanje nedostataka potrebnih vještina), proaktivno upravljanje transformacijama i dugoročno planiranje, također u kontekstu reindustrijalizacije, posebno u područjima koja su najviše pogođena gospodarskom krizom; stoga konstatira važnost obrazovanja, strukovnog osposobljavanja i prekvalifikacije radnika, posebno u sektorima koji su učinkoviti u upotrebi resursa, te važnost socijalnog dijaloga o planu za cirkularnu ekonomiju; poziva da se donesu mjere kojima će se poboljšati kvaliteta postojećih informacija, savjeta i uputa o zanimanjima i vještinama koje su potrebne da bi se iskoristile mogućnosti zapošljavanja koje nudi cirkularna ekonomija;

10. napominje da prijelaz na cirkularnu ekonomiju, unutarnja transformacija i redefinicija radnih mjesta mogu utjecati na sektore s visokim udjelom emisija; poziva slijedom toga države članice i Komisiju da surađuju sa socijalnim partnerima i izrade potrebne planove i odgovarajuće mehanizme solidarnosti (financijska potpora, financijski poticaji za poduzetničke inicijative i upotreba postojećih fondova EU-a za ponovno osposobljavanje i stjecanje višeg stupnja kvalifikacije) kako bi se ublažili štetni utjecaji prijelaza na sve uključene strane, posebno na određene kategorije radnika i socijalno osjetljive skupine;

11. snažno vjeruje da prijelaz na cirkularnu ekonomiju zahtijeva odlučno djelovanje i poticaje i država članica i Komisije; poziva države članice i Komisiju da uspostave dobar regulatorni okvir te odrede odgovarajuće politike za ponovnu upotrebu, popravke i pripremu za ponovnu upotrebu; potiče države članice da uvedu fiskalne poticaje za razvoj cirkularne ekonomije, kao što su prebacivanje poreznog opterećenja s rada i uvođenje različitih stopa PDV-a u skladu s hijerarhijom otpada, čime učinkovita upotreba resursa, recikliranje, renoviranje i ponovna upotreba postaju privlačniji te se doprinosi stvaranju rasta koji uključuje veliki broj radnih mjesta; naglašava da poduzete mjere ni u kojem slučaju ne smiju rezultirati smanjenjem razine socijalnog osiguranja zaposlenika te se njima moraju poštovati prava na socijalnu zaštitu radnika;

12. poziva države članice da promiču cirkularnu ekonomiju među lokalnim, regionalnim i općinskim vlastima koje predstavljaju najrelevantniju razinu na kojoj se povezane aktivnosti mogu dugotrajno provoditi;

13. ističe potrebu da se smanji administrativno opterećenje za poduzeća, posebno za mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća, koja čine 99 % poduzeća u Uniji i stvaraju više od 85 % radnih mjesta na kontinentu, zadržavajući pritom ista socijalna prava za radnike; podsjeća da, kao dio proaktivnog pristupa, porezni poticaji i veća dostupnost kredita za poduzeća u tom sektoru mogu biti važne poluge;

14. ističe da bi prijelaz na održivu i cirkularnu ekonomiju trebao obuhvaćati ambiciozne ciljeve na području okoliša i jake socijalne zahtjeve, uključujući promicanje dostojnog rada te zdravih i sigurnih radnih uvjeta (jamstvo da radnici nisu izloženi štetnim tvarima na radnom mjestu);

15. podsjeća na važnost pojednostavljenja obveza izvješćivanja za države članice, uključujući racionalizaciju metoda izračuna za ciljeve povezane s komunalnim otpadom, otpadom na odlagalištima i ambalažnim otpadom;

16. poziva Komisiju da zajamči da se socijalna pitanja i pitanja okoliša uzmu u obzir u postupcima javne nabave, što je ključno za promicanje održivog razvoja i prijelaza na cirkularnu ekonomiju;

17. poziva razne subjekte da sklope javno-privatna partnerstva kako bi se optimiziralo uspostavljanje cirkularne ekonomije na nekoliko područja;

18. podsjeća da je gospodarenje opasnim otpadom na odgovarajući način i dalje problematično, posebno za zdravlje i sigurnost radnika; pozdravlja u tom kontekstu želju da se poboljša vođenje evidencije i sljedivost uspostavom registara za opasni otpad i utvrđivanjem kapaciteta i problema u sustavima gospodarenja država članica; poziva države članice i Komisiju da uvedu sve potrebne instrumente kako bi se zaštitili radnici koji dolaze u kontakt s opasnim tvarima.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

28.5.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

50

0

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Laura Agea, Guillaume Balas, Brando Benifei, David Casa, Ole Christensen, Agnes Jongerius, Jan Keller, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Zdzisław Krasnodębski, Jean Lambert, Jérôme Lavrilleux, Patrick Le Hyaric, Jeroen Lenaers, Verónica Lope Fontagné, Javi López, Thomas Mann, Dominique Martin, Anthea McIntyre, Joëlle Mélin, Elisabeth Morin-Chartier, Emilian Pavel, Georgi Pirinski, Terry Reintke, Claude Rolin, Anne Sander, Sven Schulze, Siôn Simon, Jutta Steinruck, Yana Toom, Ulrike Trebesius, Marita Ulvskog, Tatjana Ždanoka, Jana Žitňanská, Inês Cristina Zuber

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Amjad Bashir, Heinz K. Becker, Lynn Boylan, Mercedes Bresso, Deirdre Clune, Tania González Peñas, Eduard Kukan, Edouard Martin, Evelyn Regner, Csaba Sógor

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Marco Affronte, Andor Deli, Norica Nicolai, Urmas Paet, Pavel Telička, Marco Zanni


MIŠLJENJE Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (2.6.2015)

upućeno Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

o učinkovitoj uporabi resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju

(2014/2208(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Benedek Jávor

PRIJEDLOZI

Odbor za industriju, istraživanje i energetiku poziva Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1.  podsjeća na to da je Europa neto uvoznik prirodnih resursa i da su se cijene resursa u prvom desetljeću 21. stoljeća povećale za 147 %(1)1, zbog čega je europsko gospodarstvo posebno osjetljivo; smatra da je za rješavanje globalnih izazova i problema ovisnosti EU-a o resursima od ključne važnosti temeljiti obnovu europske industrije na energetskoj učinkovitosti i učinkovitoj uporabi resursa kako bi u budućnosti EU uspio očuvati svoju konkurentnost, temeljenu na inovativnim sektorima, poticati proizvodne kapacitete i otvoriti nova, održiva i pristojno plaćena radna mjesta, uključujući ona za visokokvalificirane radnike;

2.  ističe da je za unapređenje cirkularne ekonomije potrebna promjena paradigme kako se resursi ne bi rasipali; smatra da je za tu promjenu potrebno poslati odgovarajuću poruku proizvođačima i potrošačima, kao na primjer dinamičnim fiskalnim i regulatornim okvirom, ubrzavanjem prijelaza na gospodarstvo koje se temelji na obnovljivim izvorima i ublažavanjem mogućeg povratnog učinka; smatra da je potrebna kombinacija različitih pristupa, uz poštovanje supsidijarnosti na različitim razinama politike, koji obuhvaćaju, između ostalog:

–   internaliziranje vanjskih učinka i promicanje načela višestruke uporabe resursa,

–   uporabu otpada koji se može reciklirati kao važnog i pouzdanog izvora sirovina uz pomoć razvoja ciklusa neotrovnih materijala,

–   usredotočivanje na tokove ključnih materijala, rješavanje pitanja proizvoda koji zahtijevaju veliku potrošnju resursa i nagrađivanje predvodnika,

–   osmišljavanje poslovnih modela koji daju poticaje za zatvaranje kruga koji čine materijal i proizvod,

–   dizajniranje proizvoda koji su dugotrajni, lako se mogu popraviti i sastavljeni su od dijelova koji se lako mogu ponovno iskoristiti ili reciklirati,

–   uspostavu logistike kojom se omogućuje vraćanje proizvoda koji više nisu u uporabi na početak lanca na jednostavan i učinkovit način,

–   djelovanje s ciljem pametnog donošenja propisa, zadržavanje dobrih i iskušanih praksi, usmjeravanje i/ili usklađivanje zakonodavstva EU-a kada je potrebno i jamčenje bolje provedbe;

3.  ističe da bi poduzeća, nadležna tijela i potrošači u EU-u unapređivanjem uporabe resursa uz pomoć boljih zahtjeva dizajna i zakonodavstva kojim se jamči uspinjanje na hijerarhiji otpada (te se tako potiče sprečavanje stvaranja otpada, ponovna uporaba, priprema za ponovnu uporabu i recikliranje) mogli ostvariti znatne neto uštede koje se procjenjuju na 600 milijardi eura, odnosno 8 % godišnjeg prometa, istovremeno smanjujući ukupne godišnje emisije stakleničkih plinova za 2 – 4 %; naglašava da bi se povećanjem produktivnosti resursa za 30 % do 2030. BDP mogao povećati za gotovo 1 % te bi se moglo otvoriti 2 milijuna dodatnih održivih radnih mjesta(2)1; podsjeća da je učinkovita uporaba resursa glavni cilj Sedmog programa djelovanja za okoliš u kojem se naglašava da je potrebno stimulirati proizvodnju i potražnju potrošača za ekološki održivim proizvodima i uslugama uz pomoć politika kojima se promiče njihova dostupnost, cjenovna pristupačnost, funkcionalnost i privlačnost; naglašava da je zbog nestašice resursa potrebno potpuno odvajanje kako bi se uporaba resursa i povećanje BDP-a zadržali u okviru biofizičkih ograničenja planeta;

4.  ističe važnost ciljeva EU-a za stvaranje jednakih uvjeta za sve;

5.  ističe analizu Komisije prema kojoj bi se usvajanjem novih ciljeva u pogledu otpada moglo otvoriti 180 000 radnih mjesta, EU bi postao konkurentniji te bi se smanjila potražnja za skupim i oskudnim resursima(3)2; žali zbog povlačenja zakonodavnog prijedloga o otpadu(4)3, ali u najavi potpredsjednika Timmermana sa sjednice Parlamenta u prosincu 2014. vidi priliku za novi i ambiciozniji paket za cirkularnu ekonomiju koji se mora predstaviti do kraja 2015.; poziva na podnošenje zakonodavnog prijedloga, temeljenog na procjeni učinka, koji će se odnositi ne samo na tokove kućanskog otpada, već i na tokove industrijskog i komercijalnog otpada, te na kvantitativnim ciljevima koji se trebaju predstaviti do 2015. u sklopu novog paketa za cirkularnu ekonomiju; poziva na to da se novim paketom za cirkularnu ekonomiju obuhvate pitanja konkretnih tokova otpada, uključujući organski otpad, otpadnu električnu i elektroničku opremu i građevinski otpad;

6.  poziva na to da se paketom za cirkularnu ekonomiju u skladu s preporukama Europske platforme za učinkovito korištenje resursima(5)4, energetskog i klimatskog paketa EU-a i Sedmog programa djelovanja za okoliš, obuhvate odredbe kojima će se uspostaviti sveobuhvatni politički okvir i znatno povećati neovisnost Europe u pogledu resursa zahvaljujući konkretnim ciljevima politike te boljoj integraciji i usmjeravanju postojećih instrumenata politike, kao na primjer cjelovitom provedbom i jačanjem Direktive o ekološkom dizajnu i Direktive o ekološkom označivanju u pogledu različitih vrsta proizvoda i dimenzije učinkovite uporabe resursa; ustraje u tomu da se instrumentima i mjerama malim i srednjim poduzećima kao ključnim sudionicima, ali i poduzećima koja su dio socijalne ekonomije te lokalnim vlastima moraju zajamčiti stvarne mogućnosti i aktivno sudjelovanje u cirkularnoj ekonomiji; ističe da bi okvirom trebale biti obuhvaćene konkretne politike za otvaranje održivih i lokalnih radnih mjesta, uz izbjegavanje nerazmjernih administrativnih zahtjeva te zadržavanje cjenovne pristupačnosti za kućanstva;

7.  poziva na to da se paketom za cirkularnu ekonomiju obuhvate odredbe kojima će se donijeti ciljane mjere potpore za mala i srednja poduzeća, kao što su mjere kojima se promiče podizanje svijesti, tehnička podrška te pristup financiranju, informacijama i vještinama; podržava provedbu Komisijina Zelenog akcijskog plana za mala i srednja poduzeća i pozdravlja osnivanje Europskog centra izvrsnosti za učinkovitu uporabu resursa u sklopu kojeg će se pružati savjeti i pomoć malim i srednjim poduzećima koja žele povećati učinkovitost uporabe resursa;

8.  ističe da je potrebno zajamčiti pošteno tržišno natjecanje između privatnih i javnih poduzeća koja rade s otpadom, čak i kada postoji komunalni ili javni monopol u organizaciji sustava prikupljanja otpada;

9.  poziva države članice i Komisiju da ojačaju regulatorni okvir za povećanu odgovornost proizvođača i da povećaju transparentnost provedbe programa povećane odgovornosti proizvođača; smatra da su ključne jasne definicije i jedinstvena metoda izračuna, koje se temelje na podacima utemeljenim na dokazima i minimalnim zahtjevima za programe povećane odgovornosti proizvođača; ističe da je potrebno poboljšati zahtjeve dizajna za ambalažu kako bi se smanjila potrošnja materijala i poboljšalo recikliranje;

10. poziva na to da se paketom za cirkularnu ekonomiju obuhvate odredbe kojima će se poboljšati i ojačati provedba postojećeg zakonodavstva i da se njime uspostavi politika održivog upravljanja materijalima na razini EU-a u kojoj će sudjelovati svi važni dionici te će se uvesti pristup uporabnog ciklusa kojim se želi postići ekološki učinkovita, dugotrajna i ekološki odgovorna uporaba materijala – u fazama vađenja sirovina, dizajna, proizvodnje, potrošnje, održavanja, upravljanja otpadom i ponovne uporabe – kao i nalaženje učinkovitih zamjena za opasne tvari i materijale; i dalje smatra da navedene mjere u slučaju kućanstava nikada ne smiju biti izvan granica ekonomske prihvatljivosti;

11. ističe da proizvodi dobiveni od bioloških sirovina i povezane usluge moraju imati poseban položaj u cirkularnoj ekonomiji; potiče Komisiju da uzme u obzir ciljeve biogospodarske strategije iz 2012.(6); smatra da se održiva drvna građa i materijali dobiveni od drva mogu upotrebljavati kao zamjena za neobnovljive materijale u fazi primarne proizvodnje te da se na taj način može povećati održivost cirkularne ekonomije kroz cijeli lanac vrijednosti;

12. podsjeća da je potrebno zajamčiti visoku razinu mjera za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu koje bi bile prilagođene specifičnim rizicima s kojima se suočavaju radnici u nekim od tih sektora;

13. ističe potencijal koji rudarenje otpada ima u pogledu ponovnog iskorištavanja otpadnog materijala i smanjenja ovisnosti EU-a o uvozu sirovina; poziva države članice na cjelovitu provedbu zakonodavstva o otpadu, pogotovo u pogledu pošiljaka otpada i opasnog otpada, te da poboljšaju mjere nadzora kako bi spriječile nezakonit prijevoz otpada; poziva Komisiju da ispravi sve nedostatke u Uredbi o pošiljkama otpada; ističe da je potrebno otvoriti put tržišnoj potražnji za materijalima za recikliranje poticanjem tržišta sekundarnih sirovina i da je potrebno stvoriti europsko tržište recikliranih proizvoda;

14. ističe potencijal poboljšane ponovne uporabe, popravka i priprema za ponovnu uporabu proizvoda u pogledu otvaranja održivih visokokvalitetnih lokalnih radnih mjesta, uštede resursa i razvoja uloge socijalne ekonomije, poduzetništva i malih i srednjih poduzeća sudionika, uključujući socijalna poduzeća; poziva na to da se novim paketom za cirkularnu ekonomiju obuhvate odredbe kojima će se poticati i ponovnu uporabu i pripreme za ponovnu uporabu uz pomoć kvantitativnih ciljeva, kojima će se zajamčiti pristup tokovima otpada preko odobrenih centara za ponovnu uporabu i kojima se podupire razvoj i jačanje ponovne uporabe, infrastruktura i mreža za popravak; ističe da je potrebno zajamčiti bolje norme za dizajn proizvoda kako bi proizvodi široke potrošnje bili dugotrajniji i kako bi se mogli lako rastaviti, nadograditi, popraviti i reciklirati; traži od Komisije da zatraži od europskih organizacija za normizaciju da aktivno surađuju s predstavnicima malih i srednjih poduzeća i potrošačima te organizacijama civilnog društva u svrhu postizanja tog cilja;

15. smatra da su na razini EU-a potrebne mjere za rješavanje problema planiranog zastarijevanja; traži od Komisije da razmotri, primjerice, proširivanje minimalnih pravnih jamstava za proizvode široke potrošnje i uvođenje klauzula o popravku u relevantno zakonodavstvo zbog čega će proizvođači koji podliježu relevantnim direktivama (o otpadu, ekološkom dizajnu, otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi, baterijama, pravima potrošača) operatorima uključenim u ponovnu uporabu, dobavljačima i potrošačima morati omogućiti slobodan pristup relevantnim i pouzdanim informacijama (kao što je životni ciklus proizvoda, postupanje na kraju životnog ciklusa, mogućnost recikliranja, rastavljanje i utjecaj na okoliš) kako bi se omogućila informirana kupnja, nadogradnja i popravci, ponovna uporaba i recikliranje;

16. poziva države članice da potiču ponovnu uporabu i popravak trajnih proizvoda te potražnju za njima uz pomoć instrumenata koji potiču potražnju, kao što su politika nulte stope PDV-a na popravak i prodaju rabljenih proizvoda i unapređenje kriterija „zelene” javne nabave za kupnju proizvoda koje karakterizira učinkovitija uporaba resursa, ekonomičnost i mogućnost recikliranja;

17. pozdravlja činjenicu da se Komisija u svojoj Komunikaciji bavi raznim posebnim izazovima povezanim s otpadom, kao što su sprječavanje stvaranja otpada, morski otpad i rasipanje hrane; ističe da postoji izravan ekonomski utjecaj koji na poduzeća i potrošače ima rasipanje hrane zbog troškova odlaganja otpada i ekonomskih gubitaka prouzročenih bacanjem hrane koja se može prodati ili konzumirati (svake godine u EU-u propadne više od 100 milijuna tona hrane); podsjeća da bi se jednim eurom potrošenim na borbu protiv rasipanja hrane moglo spriječiti propadanje 250 kg hrane u vrijednosti od 500 EUR; ističe ekološki i gospodarski potencijal kruženja hranjivih tvari između urbanih i ruralnih područja te zatvaranja kruga koji čine gradovi i poljoprivredna industrija; potiče Komisiju da se posveti rješavanju problema rasipanja hrane i kruženja hranjivih tvari u okviru paketa za cirkularnu ekonomiju; poziva Komisiju da uvede odvojene sustave prikupljanja bačene hranu i organskog otpada (uključujući, prema potrebi, prikupljanje od vrata do vrata) te da kao prioritet odredi kompostiranje organskog materijala;

18. ističe da je važno da Komisija i države članice promiču izradu programa industrijske simbioze kojim će se podržavati industrijske sinergije za ponovnu uporabu i recikliranje te pomagati poduzećima, pogotovo malim i srednjim, da prepoznaju kako njihova energija, otpad i nusproizvodi mogu drugima poslužiti kao resursi; ističe da postoje slični koncepti, kao što su „od kolijevke do kolijevke” i industrijska ekologija;

19. poziva matična proizvodna i distribucijska poduzeća te one države članice koje su otvorile svoja tržišta proizvodima takvih poduzeća, da pod tržišnim uvjetima odrede točke za prikupljanje i povrat rabljenih strojeva i opreme, tako da se sekundarne sirovine koje nastaju recikliranjem mogu ponovno izravno upotrijebiti pod tržišnim uvjetima;

20. ističe da postoji potreba za fiskalnim okvirom koji bi bio u skladu s načelom „onečišćivač plaća” kojim će se odaslati prave poruke za ulaganje u učinkovitu uporabu resursa, modernizaciju postupka proizvodnje i proizvodnju proizvoda koji su trajniji i lakše se mogu popraviti (kao što su niži porezi na djelatnosti pružanja usluga popravka i viši porezi na proizvode koji zahtijevaju veliku potrošnju resursa, ne mogu se reciklirati ili su namijenjeni jednokratnoj uporabi); poziva države članice da ulože napore u postizanju napretka u tom području u okviru procesa europskog semestra(7); poziva EU i države članice da postupno ukinu subvencije kojima se šteti okolišu i da uvedu odgovarajuće pristojbe na djelatnosti u sklopu kojih se resursi ne upotrebljavaju učinkovito, kao što su odlaganje i spaljivanje materijala koji se mogu oporabiti ili reciklirati;

21. ističe da bi učinkovita uporaba resursa mogla biti korisna poduzećima u EU-u pri iskorištavanju potencijala tržišta brzorastućih ekoloških industrija, ali napominje da u mnogim slučajevima ulaganja u inovativne poslovne modele nisu osigurana; poziva Komisiju da osigura odgovarajuće političke temelje za cirkularnu ekonomiju; poziva Komisiju i Europsku investicijsku banku da zajamče da se Europskim fondom za strateška ulaganja (EFSU) podržavaju ciljevi učinkovite uporabe resursa i energetske učinkovitosti – uključujući poboljšanu energetsku učinkovitost zgrada (uključujući socijalno stanovanje) i razvoj ekološki održivih i inovativnih malih i srednjih poduzeća, novoosnovanih (start-up) poduzeća i poduzetnika – te da se jačaju savjetodavne usluge za učinkovitu uporabu resursa; poziva na to da financiranje koje se dodjeljuje u sklopu Programa za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME), Obzora 2020. i europskih strukturnih i investicijskih fondova bude više usmjereno na razvoj održivih i inovativnih rješenja i novih poslovnih modela koje karakterizira učinkovita uporaba resursa (kao što su najam i sustavi kojima se kombiniraju proizvodi i usluge) te na poboljšanje dizajna proizvoda i učinkovitosti materijala u pogledu proizvoda i procesa; poziva Komisiju da zaustavi upotrebu sredstava EU-a za odlaganje otpada na odlagalištima te da ne ulaže u infrastrukturu za proizvodnju energije iz otpada i ne promiče je kako bi se izbjeglo neiskorištavanje vrijednih materijala i nastajanje učinaka „zaključavanja”i pojave prekapacitiranosti;

22. ističe da je gospodarstvo EU-a otvorenog tipa te uključuje uvoz i izvoz na globalnom tržištu; skreće pozornost na to da je potrebno uhvatiti se u koštac s globalnim izazovom iscrpljivanja resursa i na međunarodnoj razini; poziva Komisiju i države članice da aktivno podupru rad međunarodne stručne skupine u okviru Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) u istraživanju problema u vezi s resursima kritičnih na globalnoj razini i razvoju praktičnih rješenja za tvorce politika, industriju i društvo;

23. poziva Komisiju da dodatno naglasi da je potrebno razvijati odgovarajuće poslovne vještine i ističe da se paketom za cirkularnu ekonomiju moraju obuhvatiti mjere i financiranje za obrazovanje i programe obuke za radnike i nezaposlene;

24. ističe da se povećanom energetskom učinkovitosti može smanjiti energetska ovisnost i energetsko siromaštvo u EU-u, kojem je izloženo približno 125 milijuna europskih građana; primjećuje da ima smisla gledati na energetsku učinkovitost kao na zaseban izvor energije, čiji rast znatno doprinosi razvoju industrije EU-a, otvaranju radnih mjesta i umjerenim računima za električnu energiju;

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

28.5.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

53

8

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Nicolas Bay, Jerzy Buzek, Soledad Cabezón Ruiz, Philippe De Backer, Pilar del Castillo Vera, Christian Ehler, Peter Eriksson, Adam Gierek, Theresa Griffin, Marek Józef Gróbarczyk, András Gyürk, Roger Helmer, Hans-Olaf Henkel, Dawid Bohdan Jackiewicz, Eva Kaili, Kaja Kallas, Barbara Kappel, Krišjānis Kariņš, Seán Kelly, Jeppe Kofod, Janusz Lewandowski, Paloma López Bermejo, Edouard Martin, Angelika Mlinar, Csaba Molnár, Nadine Morano, Dan Nica, Morten Helveg Petersen, Herbert Reul, Paul Rübig, Algirdas Saudargas, Jean-Luc Schaffhauser, Neoklis Sylikiotis, Dario Tamburrano, Evžen Tošenovský, Claude Turmes, Vladimir Urutchev, Adina-Ioana Vălean, Henna Virkkunen, Martina Werner, Anna Záborská, Flavio Zanonato, Carlos Zorrinho

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Pervenche Berès, David Coburn, Miriam Dalli, João Ferreira, Francesc Gambús, Jens Geier, Gerben-Jan Gerbrandy, Benedek Jávor, Constanze Krehl, Barbara Kudrycka, Werner Langen, Olle Ludvigsson, Vladimír Maňka, Marian-Jean Marinescu, Sofia Sakorafa, Massimiliano Salini

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Eleonora Evi, Cecilia Wikström

(1)

1 Prema podacima koje donosi McKinsey Global Institute cijene energije povećale su se za 190 %, cijene hrane za 135 % i materijala za 135 %. Vidi „Resource revolution: Meeting the world’s energy, materials, food, and water needs", studeni 2011., str. 30. (http://www.mckinsey.com/insights/energy_resources_materials/resource_revolution)

(2)

1 Komunikacija komisije od 2. srpnja 2014. naslovljena „Prema kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu” (COM(2014)0398).

(3)

2 Radni dokument službi Komisije od 2. srpnja 2014. sa sažetkom procjene učinka priložen prijedlogu direktive o izmjeni direktiva o otpadu (COM(2014)0397) (SWD(2014)0208).

(4)

3 Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni direktiva 2008/98/EZ o otpadu, 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu, 1991/31/EZ o odlagalištima otpada, 2000/53/EZ o otpadnim vozilima, 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (COM(2014)0397).

(5)

4 Europska platforma za učinkovito korištenje resursima (EREP) Manifest i preporuke o politikama, ožujak 2014.:http://ec.europa.eu/environment/resource_efficiency/documents/erep_manifesto_and_policy_recommendations_31-03-2014.pdf

(6)

Inovacijama do održivog rasta: biogospodarstvo za Europu (COM(2012)0060), (SWD(2012)0011), http://ec.europa.eu/research/bioeconomy/pdf/official-strategy_en.pdf.

(7)

Europa zelenog proračuna, 2015., Preporuke po državama kao potpora procesu Europskog semestra, stranica 6. http://www.foes.de/pdf/2015-02-25_CSR%20Recommendations_FINAL.pdf.


REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

17.6.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

56

5

5

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Marco Affronte, Pilar Ayuso, Zoltán Balczó, Lynn Boylan, Nessa Childers, Alberto Cirio, Birgit Collin-Langen, Mireille D’Ornano, Seb Dance, Angélique Delahaye, Jørn Dohrmann, Stefan Eck, Bas Eickhout, Eleonora Evi, José Inácio Faria, Karl-Heinz Florenz, Iratxe García Pérez, Elisabetta Gardini, Gerben-Jan Gerbrandy, Jens Gieseke, Julie Girling, Sylvie Goddyn, Matthias Groote, Françoise Grossetête, Andrzej Grzyb, Anneli Jäätteenmäki, Jean-François Jalkh, Benedek Jávor, Karin Kadenbach, Kateřina Konečná, Giovanni La Via, Peter Liese, Norbert Lins, Susanne Melior, Miroslav Mikolášik, Massimo Paolucci, Gilles Pargneaux, Piernicola Pedicini, Pavel Poc, Marcus Pretzell, Frédérique Ries, Annie Schreijer-Pierik, Davor Škrlec, Renate Sommer, Dubravka Šuica, Tibor Szanyi, Glenis Willmott, Jadwiga Wiśniewska, Damiano Zoffoli

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Nikos Androulakis, Paul Brannen, Renata Briano, Nicola Caputo, Mark Demesmaeker, James Nicholson, Marit Paulsen, Marijana Petir, Sirpa Pietikäinen, Bart Staes, Claude Turmes, Tom Vandenkendelaere

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Damian Drăghici, Fredrick Federley, Anthea McIntyre, Jens Nilsson, Morten Helveg Petersen

Pravna napomena