Postupak : 2014/2213(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0218/2015

Podneseni tekstovi :

A8-0218/2015

Rasprave :

PV 08/09/2015 - 11
CRE 08/09/2015 - 11

Glasovanja :

PV 09/09/2015 - 8.11
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0307

IZVJEŠĆE     
PDF 224kWORD 204k
25.6.2015
PE 549.165v02-00 A8-0218/2015

o urbanoj dimenziji politika EU-a

(2014/2213(INI))

Odbor za regionalni razvoj

Izvjestiteljica: Kerstin Westphal

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 EXPLANATORY STATEMENT
 MIŠLJENJE Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja
 REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o urbanoj dimenziji politika EU-a

(2014/2213(INI))

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegovu glavu XVIII.,

–       uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006(1),

–       uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006(2),

–       uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja”(3),

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. lipnja 2011. o Europskoj urbanoj agendi i njezinu budućnost u kohezijskoj politici(4),

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. veljače 2008. o praćenju Teritorijalnog programa i Povelje iz Leipziga: Ususret europskom akcijskom programu za prostorni razvoj i teritorijalnu koheziju(5),

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. srpnja 2014. pod naslovom „Urbana dimenzija politika EU-a – ključne značajke plana EU-a za gradove” (COM(2014)0490),

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. lipnja 2014. pod naslovom „Program za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT): Trenutačno stanje i izgledi za budućnost” (COM(2014)0368),

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. pod naslovom „Europa 2020. – strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 10. srpnja 2012. pod naslovom „Pametni gradovi i zajednice – Europsko partnerstvo za inovacije”, (COM(2012) 4701),

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 28. listopada 1998. pod naslovom „Održivi urbani razvoj u Europskoj uniji: akcijski okvir” (COM(1998)0605),

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 6. svibnja 1997. pod naslovom „Ususret urbanoj agendi u Europskoj uniji” (COM(1997)0197),

–       uzimajući u obzir šesto izvješće Komisije naslovljeno „Gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija: ulaganje u radna mjesta i rast – promicanje razvoja i dobroga upravljanja u regijama i gradovima EU-a”, srpanj 2014.,

–       uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Gradovi sutrašnjice: ulaganje u Europu”, Bruxelles, 17. i 18. veljače 2014.,

–       uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Digitalna budućnost – putovanje u vizije i političke izazove te gradove, sela i zajednice 20150.”, 2014.,

–       uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Gradovi sutrašnjice: Izazovi, vizije, daljnji napredak”, Bruxelles, listopad 2011.,

–       uzimajući u obzir Ministarsku deklaraciju o Urbanoj agendi EU-a donesenu na neformalnom sastanku ministara EU-a nadležnih za teritorijalnu koheziju i urbana pitanja 10. lipnja 2015. u Rigi,

–       uzimajući u obzir zaključke Vijeća usvojene 19. studenog 2014. u Bruxellesu o šestom izvješću pod naslovom „Gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija: ulaganje u radna mjesta i rast”,

–       uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva usvojene na neformalnom sastanku ministara zaduženih za kohezijsku politiku 24. i 25. travnja 2014. u Ateni,

–       uzimajući u obzir zaključke poljskog predsjedništva o teritorijalnoj dimenziji politika EU-a i budućoj kohezijskoj politici usvojene na neformalnom sastanku ministara zaduženih za kohezijsku politiku, teritorijalni i urbani razvoj EU-a 24. i 25. studenog 2011. u Poznanu,

–       uzimajući u obzir Teritorijalni plan strategije EU 2020. o kojem je postignut dogovor na neformalnom sastanku ministara zaduženih za prostorno planiranje i teritorijalni razvoj 19. svibnja 2011. u Gödöllőu,

–       uzimajući u obzir Deklaraciju iz Toleda donesenu na neformalnom sastanku Vijeća ministara o urbanom razvoju 22. lipnja 2010. u Toledu,

–       uzimajući u obzir Povelju iz Leipziga o održivim europskim gradovima donesenu na neformalnom sastanku Vijeća ministara o urbanom razvoju 24. i 25. svibnja 2007. u Leipzigu,

–       uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 25. lipnja 2014. naslovljeno „Prema cjelovitom programu EU-a za gradove”,

–       uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 23. travnja 2015. o Komunikaciji Komisije pod naslovom „Urbana dimenzija politika EU-a – ključne značajke plana EU-a za gradove” (COM(2014)0490),

–       uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–       uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0218/2015),

A.     budući da je 2014. polovica svjetskog stanovništva(6) i 72 % europskog stanovništva živjela u urbanim područjima(7) te će do 2050. gotovo 80 % stanovništva Zemlje živjeti u urbanim područjima(8);

B.     budući da funkcionalna urbana područja u EU-u čine jedinstvenu policentričnu strukturu izgrađenu oko velikih, srednjih i malih gradova te okolnih područja, čime se nadilaze tradicionalne administrativne granice kako bi se obuhvatila različita područja povezana svojim gospodarskim, socijalnim, ekološkim i demografskim izazovima;

C.     budući da veliki i mali gradovi te funkcionalna urbana područja, kao što su velegradska područja, imaju važnu ulogu u participativnoj demokraciji, ali i predstavljaju ključne gospodarske stupove i pokretače zapošljavanja u EU-u s obzirom na to da inovacije i nove gospodarske aktivnosti često potječu iz gradova; budući da oni stoga predstavljaju važnu prednost EU-a u njegovim odnosima s ostalim dijelovima svijeta, ali su to također ključna područja u kojima je potrebno savladati prepreke rastu i zapošljavanju te riješiti probleme socijalne isključenosti (na primjer, problem loše obučenih mladih osoba na tržištu rada), nedovoljne pristupačnosti i uništavanja okoliša;

D.     budući da su veliki i mali gradovi, funkcionalna urbana područja i regije odgovorni za najveći udio u potrošnji energije i emisijama stakleničkih plinova u EU-u; budući da oni također imaju ključnu ulogu u postizanju veće energetske učinkovitosti i samoodrživosti te u razvoju novih inicijativa (kao što su novi oblici gospodarskih aktivnosti) za poticanje mobilnosti u gradovima i konkurentnih prijevoznih sustava koji su prihvatljivi za okoliš, čime se promiču rast, zapošljavanje, socijalna i geografska kohezija, zdravlje i sigurnost;

E.     budući da se neki gradovi suočavaju sa starenjem i padom broja stanovnika te problemima zbog velikog opsega opskrbe i javnih usluga, a neki pak bilježe rast broja stanovnika, što povećava pritisak na postojeće kapacitete i javne usluge (npr. obrazovanje) u tim gradovima i pogoršava druge probleme kao što su nezaposlenost (mladih), socijalna isključenost, zagušenje prometa, širenje gradskih naselja i onečišćenje okoliša, zbog čega se znatno povećava vrijeme provedeno u prometu i smanjuje kvaliteta života mnogih Europljana;

F.     budući da se neki od glavnih izazova s kojima se gradovi suočavaju u pogledu gospodarskog i socijalnog razvoja, klimatskih promjena, prijevoza i demografskih promjena mogu riješiti samo suradnjom gradova i njihovih okolnih područja; budući da se povećanjem opsega međusobno povezanih područja posljednjih godina, do kojeg je došlo osobito zbog razvoja u području prijevoza i komunikacija, pojavila potreba za razvijanjem instrumenata za promicanje mogućnosti povezivanja;

G.     budući da se europskim političkim inicijativama izravno ili neizravno utječe na održivi razvoj gradova i urbanu politiku;

H.     budući da se oko 70 % europskih politika i europskog zakonodavstva provodi na lokalnoj i regionalnoj razini;

I.      budući da je na razini EU-a potrebno osigurati bolju usklađenost različitih političkih inicijativa i programa subvencije potpunim iskorištavanjem Zajedničkog strateškog okvira (glava 2. poglavlje 1. članak 10. Uredbe (EU) br. 1303/2013 – Uredba o zajedničkim odredbama) te boljim političkim usklađivanjem među dionicima i razinama vlasti, s obzirom na to da sektorski pristup politike EU-a može dovesti do izrade politika i zakonodavstva koji ne pogoduju nužno funkcionalnim urbanim područjima;

J.      budući da je Komisija 1997. objavila Komunikaciju o urbanoj agendi za EU(9), ali se o ulozi europskih gradova u oblikovanju politika EU-a još raspravlja;

K.     budući da je Parlament u prošlosti podržao prijedlog Komisije o predstavljanju „Urbane agende” kao okvira za buduću urbanu politiku na europskoj razini;

L.     budući da su supsidijarnost, u skladu s definicijom iz UFEU-a, te upravljanje na više razina, koje se temelji na usklađenom djelovanju EU-a, država članica te regionalnih i lokalnih tijela, i načelo partnerstva ključni elementi za ispravnu provedbu svih politika EU-a i budući da bi se u tom smislu trebalo pojačati uključivanje resursa i sposobnosti lokalnih i regionalnih tijela;

M.    budući da se uredbom o Europskom fondu za regionalni razvoj (EFRR) (Uredba (EU) br. 1301/2013) osnažila urbana dimenzija europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) usmjeravanjem najmanje 5 % financijske podrške EFRR-a na zajedničke aktivnosti za održiv urbani razvoj, delegiranjem zadaća upravljanja urbanim tijelima, posebno dajući im više odgovornosti u zadaćama povezanima barem s odabirom poslova stvaranjem instrumenata kao što su integrirana teritorijalna ulaganja i lokalni razvoj koji vode zajednice, dodjeljivanjem posebnog proračuna za „inovativne akcije” kako bi se provjerila nova rješenja u odnosu na održiv urbani razvoj te uspostavljanjem mreža za urbani razvoj;

N.     budući da su u skladu s načelom partnerstva utvrđenim u Uredbi o zajedničkim odredbama (Uredba (EZ) br. 1303/2013) i europskim kodeksom ponašanja države članice obvezne osigurati rano uključivanje urbanih tijela u postupak oblikovanja politika EU-a;

Urbana dimenzija politika EU-a

1.      mišljenja je da bi politikama EU-a trebalo podržati male i velike gradove i funkcionalna urbana područja te im omogućiti da u potpunosti dosegnu svoj potencijal u ulozi pokretača gospodarskog rasta, zapošljavanja, socijalne uključenosti i održivog razvoja; vjeruje stoga da ti mali i veliki gradovi te funkcionalna urbana područja moraju biti uže povezani s cjelokupnim ciklusom oblikovanja europskih politika;

2.      traži od Komisije i, po potrebi, država članica da predlože načine za uvođenje mehanizama ranog upozoravanja prilagođavanjem dostupnih alata i u skladu s člankom 6. Protokola o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, dajući podnacionalnoj vlasti mogućnost praćenja uzimaju li se u obzir načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, dopuštajući uključivanje podnacionalnih vlasti u postupke politike u ranoj fazi te dopuštajući dobro utemeljene strategije teritorijalnog razvoja i učinkovitiju provedbu budućeg zakonodavstva;

Ususret integriranoj Europskoj urbanoj agendi

3.      pozdravlja inicijativu Komisije da radi na ostvarenju Europske urbane agende; podržava uspostavljanje Europske urbane agende kao skladnog okvira za politike EU-a s urbanom dimenzijom čiji je cilj bolje povezivanje lokalnih urbanih rješenja i problema EU-a, bolja prilagodba sektorskih politika i razina upravljanja, bolje usmjeravanje financijskih sredstava EU-a na odgovarajuće lokalne urbane izazove i bolja procjena teritorijalnog utjecaja sektorskih politika; smatra da bi se Europskom urbanom agendom posebno trebala promicati rješenja u pogledu upravljanja koja su najbolje prilagođena uspješnom rješavanju problema i postizanju ciljeva održivoga gospodarskog i socijalno uključivog razvoja malih i velikih gradova te funkcionalnih urbanih područja u Europi;

4.      priznaje da, iako EU nema izričite ovlasti u području urbanog razvoja, širok spektar inicijativa EU-a izravno ili neizravno utječe na male i velike gradove te funkcionalna urbana područja; stoga je mišljenja da su dobro razvijene i utemeljene nacionalne i regionalne urbane politike preduvjet za Europsku urbanu agendu; smatra da bi ta Agenda trebala predstavljati strategiju usmjerenu na male i velike gradove te funkcionalna urbana područja u Europskoj uniji, koja bi se dugoročno razvila u urbanu politiku na razini EU-a; u tom kontekstu naglašava da bi se razvoj urbanih područja trebao temeljiti na uravnoteženoj teritorijalnoj organizaciji s policentričnom urbanom strukturom u skladu s Teritorijalnim programom EU-a 2020.;

5.      uvjeren je da bi Europska urbana agenda trebala predstavljati zajedničke napore Komisije, država članica, lokalnih vlasti i drugih dionika u cilju racionalizacije, usklađivanja i provedbe politika EU-a s urbanom dimenzijom s pomoću praktičnog, uključivog i usklađenog, ali ipak fleksibilnog pristupa „u gradovima i s gradovima” , bilo malim bilo velikim, i funkcionalnim urbanim područjima, uzimajući u obzir lokalne teritorijalne posebnosti te poštujući institucionalni ustroj svake države članice;

6.      vjeruje da bi Europska urbana agenda trebala biti u potpunosti usklađena s općom strategijom i ciljevima EU-a, a prije svega sa strategijom Europa 2020. i ciljevima teritorijalne kohezije; ističe da su administrativne granice sve manje relevantne prilikom rješavanja razvojnih izazova na regionalnoj i lokalnoj razini; vjeruje stoga da bi Europska urbana agenda trebala biti uključiva te bi se njome trebala jasno uzeti u obzir različitost teritorijalnih jedinica u EU-u, prekogranične poveznice te poveznice između ruralnih i gradskih područja, uključujući usluge koje funkcionalna urbana područja pružaju okolnim ruralnim područjima;

7.      poziva Komisiju da objavi komunikaciju u kojoj se detaljno razrađuju elementi buduće Europske urbane agende na temelju „urbane pravne stečevine” te opširnog savjetovanja s raznim dionicima, uključujući gospodarske i socijalne partnere te organizacije civilnog društva; traži od Komisije da Europsku urbanu agendu uvrsti u svoj godišnji program rada;

Uključivanje pristupa integriranog teritorijalnog razvoja u oblikovanje politika i zakonodavstvo EU-a

8.      poziva Komisiju da prilikom izrade koncepta novih političkih inicijativa usmjerenih na urbana područja primijeni integrirani teritorijalni pristup kojim se u većoj mjeri naglašava lokalitet kako bi se zajamčila dosljednost te malim i velikim gradovima i funkcionalnim urbanim područjima omogućilo ostvarenje ciljeva strategije Europa 2020. koji obuhvaćaju pametan, održiv i uključiv rast, između ostalog, provođenjem integriranog pristupa EU-a u cilju pružanja potpore pametnim i održivim projektima u europskim gradovima, potpomažući tako promicanje socijalnog i gospodarskog razvoja;

9.      traži od Komisije da kao opće pravilo uvede procjenu teritorijalnog utjecaja na urbanu dimenziju kako bi osigurala praktičnu izvedivost na regionalnoj i lokalnoj razini svih mjerodavnih političkih inicijativa EU-a, da bude otvorena za doprinose decentraliziranih razina vlasti pri izradi procjene utjecaja i novih politika („pristup odozdo prema gore”) te da osigura da se sve relevantne sektorske politike EU-a na primjeren način posvete rješavanju izazova s kojima se suočavaju mali i veliki gradovi te veća funkcionalna urbana područja; poziva Komisiju da se u tim procjenama teritorijalnog utjecaja usredotoči na sljedeće elemente: ujednačeni teritorijalni razvoj, teritorijalnu integraciju, aspekte upravljanja, donošenja propisa i lokalne provedbe te usklađenost s drugim ciljevima politike;

10.    potiče Komisiju da svrsta i analizira sve raspoložive podatke i zajedničke konceptualne okvire („urbana pravna stečevina”) kako bi spriječila udvostručivanja i nedosljednosti te kako bi se pružila jasna definicija integriranog i održivog urbanog razvoja te na taj način identificirali zajednički dosljedni i transparentni ciljevi EU-a u tom području;

11.    uvjeren je da je za procjenu gradskih područja s pomoću pokazatelja preciznijih od onih koji se temelje samo na BDP-u potrebno imati na raspolaganju dovoljno podataka; stoga smatra da bi Eurostat trebao dostavljati i prikupljati detaljnije lokalne podatke i da bi se trebao nastaviti rad na analizi razvoja gradova i sličnim istraživanjima; također poziva Komisiju da radi na instrumentima kojima bi se mogao pratiti napredak i učinak cjelovitog programa za gradove na razini EU-a;

12.    potiče Komisiju da smanji birokraciju u vezi s provedbom važećeg zakonodavstva EU-a na lokalnoj razini te da zajamči da će se u svim budućim propisima temeljito analizirati posljedice njegove provedbe na lokalnoj razini;

Urbana dimenzija političkih instrumenata i financiranja EU-a

13.    podsjeća da se kohezijskom politikom EU-a i njezinim financijskim instrumentima može lakše pružiti potpora složenim integriranim teritorijalnim strategijama za funkcionalna urbana područja s pomoću zajedničkog strateškog planiranja i zajedničkih pravila; potiče države članice da u potpunosti iskoriste raspoložive nove instrumente kao što su integrirana teritorijalna ulaganja i lokalni razvoj koji vode zajednice, kao i nove fleksibilne operativne programe kako bi se na uspješan način dala podrška provedbi integriranih urbanih razvojnih planova; potiče države članice i Komisiju da osmisle dosljedan niz prikladnih pokazatelja radi bolje procjene urbane dimenzije provedenih operacija i inicijativa koje se financiraju iz europskih strukturnih i investicijskih fondova;

14.    naglašava da je potrebno maksimalno iskoristiti potencijal makroregionalnih strategija za uspješnu provedbu integriranog urbanog pristupa; poziva Komisiju da na prikladan način uključi i integrira aspekte Europske urbane agende te istakne urbanu dimenziju unutar makro-regionalnih strategija EU-a koje predstavljaju model planiranja i upravljanja na više razina;

15.    žali što je stvarno sudjelovanje gradskih i urbanih predstavnika u oblikovanju politike slabo premda nova kohezijska politika sadrži pravno obvezujuće aspekte koji se odnose na urbana područja, posebno u vezi s uključenošću gradova u fazi izrade programa, te vjeruje da se to može popraviti ranim uključivanjem u postupke u vezi s politikama, primjerice, savjetovanjem, ocjenjivanjem te razmjenom najboljih praksi i iskustava; poziva Komisiju i države članice da tijekom provedbe programa i projekata koji se podupiru sredstvima EU-a osiguraju primjenu načela partnerstva (vodeći također računa o Europskom kodeksu ponašanja za partnerstvo (članak 5. stavak 3. Uredbe o zajedničkim odredbama (1303/2013)) stavljajući pritom poseban naglasak na uključenost velikih i malih gradova te funkcionalnih urbanih područja u pripremu programa i upravljanje njima, između ostalog na prekograničnoj razini;

16.    poziva na veću uključenost malih i velikih gradova u programe strukturnih i investicijskih fondova; smatra da se stečena znanja mogu pretočiti u važne preporuke za oblikovanje kohezijske politike nakon 2020.; u tom kontekstu, poziva Komisiju da ispita provedbu Europske urbane agende u odabranim tematskim područjima koja odražavaju izazove urbanih područja („urbani pilot-projekti”), posebno osiguravanjem međusektorskog usklađivanja raznih politika EU-a, uklanjanjem postojećih preklapanja i primjenom modela upravljanja na više razina te provođenjem procjene teritorijalnog utjecaja; traži od Komisije da redovito izvješćuje Parlament o napretku i rezultatima u tom pogledu;

17.    poziva na bolje usklađivanje i integraciju politika ulaganja EU-a kojima bi se mogao osigurati održiv, integriran i socijalno uključiv urbani razvoj; potiče Komisiju i države članice da u potpunosti iskoriste regulatorni okvir kako bi se stvorile sinergije između Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU), programa koje subvencionira EU (npr. LIFE, Obzor 2020, Inteligentna energija – Europa itd.) i fondova kohezijske politike, kao i javnih (tj. nacionalnih) ulaganja, privatnog kapitala i financijskih instrumenata radi postizanja najvećeg učinka financijske poluge uloženih fondova; naglašava potrebu da se osigura komplementarnost svih politika ulaganja i poboljšanje sinergije te da se izbjegne dvostruko financiranje i preklapanja;

Novi model upravljanja na više razina

18.    podsjeća na to da današnji ključni gospodarski, socijalni i ekološki izazovi prelaze tradicionalne administrativne granice i da su zbog sve većeg nesrazmjera između administrativnih i teritorijalnih struktura (gradska i prigradska suradnja, suradnja između gradskih i ruralnih područja itd.) potrebni novi oblici fleksibilnog upravljanja kako bi se nastavio integrirani teritorijalni razvoj funkcionalnih područja;

19.    vjeruje da bi se Europska urbana agenda trebala temeljiti na novoj metodi upravljanja na više razina kojom se potiče veće uključivanje lokalne razine u sve faze ciklusa politike, čime bi se politike približile stvarnosti te bi se povećala njihova usklađenost s neprekidnim promjenama u funkcionalnim urbanim područjima, kao i njihova sposobnost prilagodbe tim promjenama; s tim u vezi zauzima stajalište da bi Odbor regija, kao tijelo koje predstavlja regionalna i lokalna tijela, trebao sudjelovati u tom postupku;

20.    potiče Komisiju da predloži elemente novog modela upravljanja na više razina utemeljenog na partnerstvima i istinskoj suradnji koji nadilazi jednostavno savjetovanje dionika, modela kojim bi se spojile formalne vladajuće strukture s neformalnim fleksibilnim strukturama upravljanja koje odgovaraju novoj realnosti digitaliziranih umreženih društava i koji je prilagođen dimenziji postojećih izazova, modela kojim se unapređuje suradnja na više razina, u vertikalnom i horizontalnom pravcu, uključujući vladine i nevladine aktere na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini, približavajući tako vladu građanima i poboljšavajući demokratski legitimitet europskog projekta; preporučuje da taj jedinstveni model izrađen po mjeri postane metodom rada buduće Europske urbane agende nakon što ga prihvate svi partneri i nakon savjetovanja sa svim relevantnim dionicima;

Upravljanje znanjem i dijeljenje podataka

21.    mišljenja je da urbane platforme i mreže (kao što je URBACT, Urbana razvojna mreža) te drugi programi razmjene znanja među gradovima (kao što su Civitas, Sporazum gradonačelnika, inicijativa Mayors Adapt, inicijativa Pametni gradovi i zajednice, referentni okvir za održivost gradova, ManagEnergy) pružaju odličnu mogućnost za sudjelovanje lokalnih, regionalnih i prekograničnih aktera u urbanom razvoju te dijeljenje znanja među akterima; poziva Komisiju da ojača te platforme i zajamči njihovu bolju usklađenost kako bi se lokalnim akterima omogućilo bolje razumijevanje tih platformi te učinkovitije uključivanje u njihovo djelovanje;

22.    poziva Komisiju i države članice da što bolje iskoriste aktivnosti u vezi s dijeljenjem znanja i jačanjem kapaciteta koje se nude u projektima koje financira EU te u drugim radnjama umrežavanja među gradovima; potiče Komisiju da osmisli mehanizme za bolje dijeljenje rezultata projekata u svim svojim službama te da zajamči da se rezultati unose u oblikovanje politika na nacionalnoj razini i razini EU-a;

23.    vjeruje da je potrebno ažurirati i unaprijediti bazu podataka o analizi razvoja gradova kako bi se formulirale bolje prilagođene politike; potiče Eurostat i Komisiju da pruže i pripreme detaljnije podatke prikupljene ondje gdje se politike provode, a to je u mnogim slučajevima na lokalnoj razini; ističe da je i prikupljanje podataka o tokovima kojima se mjere odnosi između gradova i njihovih okolnih područja te u funkcionalnim urbanim područjima sve važnije za bolje razumijevanje tih složenih funkcionalnih područja te stoga poziva Komisiju da prikupi i analizira te podatke pretvarajući ih u dokaze za oblikovanje politika;

Provedba buduće Europske urbane agende

24.    vjeruje da bi Europska urbana agenda u cilju učinkovitosti trebala biti zajednički i redovno ažurirani konceptualni okvir s tematskom usmjerenošću na ograničen broj izazova u širem kontekstu pametnog, održivog i uključivog rasta kao cilja strategije Europa 2020.;

25.    čvrsto vjeruje da bi ti izazovi trebali odgovarati sljedećim kriterijima: 1) da su u skladu sa zajedničkim konceptualnim okvirom; 2) da su to ključni urbani izazovi sa znatnim utjecajem na male i velike gradove te funkcionalna urbana područja u državama članicama i među njima; 3) da ih države članice ne mogu riješiti unilateralno; 4) da se pristupom na razini EU-a dobiva jasna dodana vrijednost; traži od Komisije da počne s radom na popisivanju takvih izazova, ali i da prepozna preostale zastoje, neusklađenost politika ili nedostatke u kapacitetu i znanju, u uskoj suradnji sa svim mjerodavnim dionicima, osobito onima na lokalnoj razini;

26.    poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da se na svim razinama vlasti zajamči veći stupanj međusektorske usklađenosti politika s urbanom dimenzijom kako bi se omogućilo bolje uključivanje integriranog urbanog razvoja; poziva Glavnu upravu za regionalnu i urbanu politiku (DG REGIO), koja je odgovorna za urbanu politiku EU-a, da pokrene taj postupak u uskoj suradnji s međusektorskom skupinom Komisije za „urbani razvoj” te da zajamči da se u svim relevantnim novim inicijativama u obzir uzme urbana dimenzija; poziva predsjednika Europske komisije da imenuje političko vodstvo u Kolegiju povjerenika koje će strateški usmjeravati urbanu agendu europskih politika i Parlamentu podnositi godišnje izvješće o toj agendi;

27.    traži od Komisije da unutar već postojećih službi ili tijela u sklopu Komisije imenuje posebnog koordinatora EU-a za urbana pitanja koji bi nadzirao i ocjenjivao praktičnu provedbu takvog usklađivanja u horizontalnom (uključujući sve mjerodavne političke sektore) i vertikalnom (uključujući sve razine vlasti) smjeru; mišljenja je da bi posebni koordinator EU-a za urbana pitanja uz pomoć međusektorske skupine Komisije za „urbani razvoj” trebao u Komisiji uspostaviti jedinstvenu kontaktnu točku za urbane politike te osigurati primjereno prikupljanje, vođenje i širenje podataka o urbanim politikama u službama Komisije i među njima te s raznim dionicima, na način kojim bi se uspostavio mehanizam podizanja razine svijesti radi ranog upozoravanja i ranog uključivanja lokalnih i regionalnih vlasti u političke postupke s utjecajem na funkcionalna urbana područja;

28.    potiče Komisiju da, upotrebljavajući postojeće strukture i npr. kao dio „urbanog pilot-projekta”, u državama članicama uspostavi jedinstvene informacijske točke o urbanoj dimenziji politika EU-a (urbana usluga „sve na jednom mjestu”) u cilju pružanja sveobuhvatnih informacija, posebno o različitim inicijativama EU-a te smjernicama i financijskim mogućnostima u pogledu urbanog razvoja;

29.    poziva Komisiju da održava redovan sastanak na vrhu o urbanim pitanjima oslanjajući se na forum „Gradovi sutrašnjice” na kojem bi se okupili dionici sa svih razina vlasti i iz različitih sektora; vjeruje da bi se takvim sastancima gradovima pružila prava prilika da se uključe u konstruktivan dijalog s osobama koje donose politike u mjerodavnim političkim područjima te bi se njima pomoglo ocijeniti utjecaj politika EU-a na male i velike gradove i funkcionalna urbana područja, odnosno pronaći odgovor na pitanje kako ih najbolje uključiti u buduće inicijative;

30.    poziva države članice da u potpunosti povežu gradove i funkcionalna urbana područja s razvojem političkih strategija i izradom programa (kao što su nacionalni programi reformi, sporazumi o partnerstvu i operativni programi) te da ih na obvezujući način uključe u njih; poziva države članice da održavanjem redovitih neformalnih sastanaka Vijeća ministara zaduženih za urbani razvoj ojačaju svoju razmjenu iskustava povezanih s nacionalnim programima urbanog razvoja, što će gradovima omogućiti da ostvare ciljeve strategije Europa 2020.;

Vanjska dimenzija Europske urbane agende

31.    poziva Komisiju i države članice da u potpunosti uzmu u obzir trenutačne pripremne radove za plan Habitat III te da zajamče potpunu kompatibilnost i usklađenost buduće Europske urbane agende s ciljevima te globalne urbane agende; zahtijeva od Komisije da redovito obavještava Parlament o vanjskoj dimenziji Europske urbane agende te vjeruje da bi Urbana agenda mogla predstavljati doprinos EU-a međunarodnoj raspravi o „novoj urbanoj agendi” Ujedinjenih naroda i konferenciji Habitat III o stanovanju i održivom gradskom razvoju 2016.;

32.    vjeruje da bi se EU i države članice trebali jasno, koherentno i otvoreno uključiti u Međunarodnu organizaciju za normizaciju (ISO), uz doprinos lokalnih i regionalnih vlasti i savjetovanje s njima te poštujući rad na jedinstvenim smjernicama UN-a za urbano i teritorijalno planiranje; ističe da se novi standardi ISO-a trebaju smatrati instrumentom potpore, a ne normativnim instrumentom;

33.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te nacionalnim parlamentima.

(1)

SL L 347, 20.12.2013., str. 320.

(2)

SL L 347, 20.12.2013., str. 289.

(3)

SL L 347, 20.12.2013., str. 259.

(4)

SL C 390E, 18.12.2012., str. 10.

(5)

SL C 21, 06.08.2009.., str. 95.

(6)

Parag Khanna, Beyond City Limits, Foreign Policy, 6. kolovoza 2010.

(7)

Eurostat – statistika o gradovima, 2014.

(8)

Vertikalna farma, www.verticalfarm.com.

(9)

Komunikacija Komisije od 6. svibnja 1997. pod naslovom „Ususret urbanoj agendi u Europskoj uniji” (COM(1997)0197),


EXPLANATORY STATEMENT

Urbanisation in Europe and worldwide

More and more people are living in cities(1), in Europe and worldwide. This trend is being hastened most of all by population growth and new technology.

In 1950 only 50.5% of the population of Europe lived in urban areas. By 2014 the figure was 72% and by 2030 it could be 78%. Worldwide the population living in urban areas is expected to have doubled from 29% in 1950 to 59.9% in 2030, and in 2050 it is likely that 80% of the world’s population will live in cities.(2) The rising population in cities is already presenting not just local and regional but also national and European policy makers with new challenges in order to meet the economic, social and cultural needs of increasing numbers of urban dwellers.

The purpose of this own-initiative report is to examine the urban policy challenges for EU policy makers and to devise guidelines and boundaries for a future sustainable EU urban development policy.

The central questions this report addressee are: What scope for action does the EU possess in urban policy? How is EU policy currently impacting on cities, and what impact should it have in future? How can the coordination and coherence of EU urban policy be improved?

To some extent these questions are also to be found in the Commission communication entitled ‘The Urban Dimension of EU Policies – Key Features of an EU Urban Agenda’, published in July 2014.(3) The communication contains a description of the situation of cities and urban policy in the EU Member States, a proposal for an EU Urban Agenda, and a consultation with stakeholders on this topic.

Every city is different

There is no single European model for a city. The structure of Europe features many urban centres, which often play an important role at regional level. Almost half of Europeans (some 200 million) live in cities with less than 100 000 inhabitants.

To obtain more accurate data covering the geographical area of the EU at local and regional level and to be better able to observe and compare developments in cities, in 2012 Eurostat and the OECD devised new typologies on the basis of population size and density and of commuter flows. (4) (FUA= Functional Urban Area, LUZ=Larger Urban Zone).

Science is seeking to develop universally valid criteria, functional analyses and specific features to define what goes to make up a city.

“A space where two actors from different worlds encounter each other, this can be a firm, an individual or a NGO. But there are no established rules governing that encounter. The city is a space that has a bit of anarchy.” (5)

“Because cities are complex and incomplete, they have outlived empires, kingdoms, republics, dictatorships, multinational corporations, financial firms. In the incompleteness lies the openness, bringing stuff in, urbanising”(6).

It is principally exchange of information and efficient allocation of resources which make cities into factories for thinking and engines of the economy. As few as 100 ‘global cities’ account for 30 % of the world’s economy(7), and in the EU urban areas produce two-thirds of GDP. However there are also major differences from one Member State to another as regards the economic structure of individual cities.

In her report, the rapporteur wishes to take into account all types of cities and functional urban areas.

Challenges for tomorrow’s cities

In a report on the future of cities in 2050, the Commission states:

“Cities” will grow into megacities, which will be highly vascularized by eco-friendly and energy-sustainable transportation means, and filled with new dwellings and buildings made from innovative construction materials. All elements of the city will be connected to a higher supra-network, the future Internet, on which a whole new service-economy will thrive. Cities throughout Europe will compete among each other as places to be, developing their own forms of participatory citizenship to drive a continuous co-creation of the city-scape and its multi-cultural social fabric. (8)

Economic growth and decision-making and administrative structures in cities are frequently mentioned as challenges for tomorrow’s cities.

The economic growth of cities will come to depend more and more on the global economic situation, technological progress and infrastructure. Economic, social and environmental themes are increasingly crossing the boundaries of traditional cities. There are many challenges that cities can only resolve in a national or international context:(9)

  Smart growth challenges are: e.g.: favourable conditions for innovation, generation and circulation of knowledge; attracting talents, improvement of educational system, favourable entrepreneurial environment;

  Inclusive growth challenges are: e.g. manage and adapt to demographic changes due to ageing, age imbalances, mobility within counties and cross-border mobility, international migration. Realise provisions for integration, respect for diversity and participation.

  Inclusive green challenges are: e.g. Green infrastructure challenges, sustainable urban mobility and transport, climate change adaptation (water shortages, floods, heat waves, etc.), energy efficient cities;

  Management and governance challenges: need for new forms of flexible governance within functional urban areas. Combine formal government structures with flexible informal governance structures that correspond to the scale at which the challenges exist; Promote smarter regulation.(10)

Shaping Europe’s cities – what is the role of EU policies?

The EU’s powers are laid down by the EU Treaties.(11) The subsidiarity principle is particularly central to the spheres of regional policy and urban development, and under that principle the EU has only limited powers in this area. However, the majority of EU decisions have always had at least an indirect influence on the situation in Europe’s cities.

The ‘Europeanisation’ of cities has in the past largely been influenced by EU policies (the top-down approach). All the EU institutions are involved. The first initiatives aimed at cities came from the Commission as far back as the 1980s. The Commission is involved in urban development in a wide variety of policy areas through numerous rules, programmes and initiatives, and in particular through EU regional and urban development policy. However, there are other relevant areas of policy with an urban policy dimension, such as the environment, employment, transport and energy(12).

In 2009 and 2011 the European Parliament adopted two resolutions on urban policy,(13) (14) , in which it calls for the urban dimension to be strengthened in EU policy areas. A number of informal meetings of ministers responsible for urban policy have in recent years put their mark on the objectives and principles of EU urban development. (15)

The Europeanisation of cities also takes place in the opposite direction (the bottom-up approach). Growing calls from cities to be more closely associated in shaping policy may lead to the foundation of city networks (16) which promote the exchange of information and influence decisions at EU level. However, this is not true of all cities to the same extent. There are as many differences in the degree of Europeanisation of cities as there are between their interests and needs.(17)

Greater account needs to be taken of these differing interests of cities by EU policy makers. However, the central criticism levelled at EU policy makers in urban matters is a lack of consistency and coordination both in the various EU rules and programmes, and in the coordination of work between the EU and the local level.

The EU Urban Agenda

To ensure better policy coordination and better integration of urban development objectives in a larger number of policy areas, city organisations have been calling for many years for an EU Urban Agenda.(18) An initial Commission communication on the Urban Agenda appeared as far back as 1997. In the Commission communication on this topic, ‘The Urban Dimension of EU Policies – Key Features of an EU Urban Agenda’, published in July 2014, various proposals are made as to what forms an EU Urban Agenda could take:

•         A working method to ensure coherence between the various EU policies and programmes

Many policies at European level affect urban areas directly, such as transport policy, social policy and climate policy. Cities are nearly always affected, though the various proposals are not always coherent or coordinated. The coordination of the numerous EU regulations, programmes and initiatives that are relevant to cities is therefore a priority. The principle should be for the urban dimension to be mainstreamed in all relevant EU policy areas.

The rapporteur proposes that there should be a special EU urban envoy within the Commission to coordinate, in a horizontal manner, different policy sectors and initiatives in the Commission and, in a vertical manner, to optimise and support the work of the various decision making and administrative levels.

•         Measures focusing on a limited set of major European societal challenges

Such challenges include, for example, climate protection and demographic change. In principle these challenges should have a specific impact on cities or urban areas which cannot be satisfactorily resolved by the Member States, and EU measures should have an added value for the cities.

The rapporteur calls on the Commission, in cooperation with local stakeholders and others, to submit proposals both for the most urgent challenges and for necessary measures.

•         A strategy with priorities for the long term

An EU Urban Agenda should agree with the objectives and strategies of the EU, particularly with the Europe 2020 strategy. It would establish an action framework for the various EU policies and programmes and define a limited number of topics to be implemented as a priority.

The rapporteur proposes that the EU Urban Agenda should be geared to the objectives of the Europe 2020 strategy and in particular to the topics of social inclusion, demographic change and sustainability, and calls on the Commission to take the EU Urban Agenda into account in its next programme of work, in order to propose the necessary measures for its implementation.

As central instruments for the implementation of the EU Urban Agenda, the rapporteur proposes:

•         A new model of multi-level governance

Urban policy should not only follow a top-down approach. Cities must be given opportunities to ensure that their experiences and opinions are reflected in the EU legislative process.

The rapporteur calls on the Commission to develop a new multi-level governance model combining formal governmental structures with informal structures which take into account new digital communication possibilities and network activities. The new model should guarantee an exchange of information both horizontally and vertically and should improve citizen participation and democratic legitimacy.

•         Smarter regulation

One of the rapporteur’s aims is to simplify EU law in the interest of efficient urban development policy, in order to facilitate implementation and reduce costs. She calls on the Commission to step up its efforts to create a clear, stable and predictable legal framework that promotes growth and employment. For cities in particular, it needs to be ensured that the benefit of administrative action is achieved at the minimum cost.

•         Appropriate EU funding

To be able to respond to the various challenges facing urban areas, a number of funds are available (EFRD, ESF, Horizon 2020, Europe for the Citizens, etc.).

The rapporteur calls for individually tailored solutions to be found for cities, appropriate financial aid to be made available and where possible appropriations to be allocated in a coordinated manner from the various funds.

•         Partnership principle

Cities are directly or indirectly affected by European rules, but the various proposals are not always coherently coordinated with each other or easy for cities to implement.

The rapporteur notes that the partnership principle in the structural funds could be a model for more efficient cooperation among various levels of government. The early involvement of the urban government level could help laws with a direct impact on cities to be applied by the cities in a practically oriented way.

•         Information forum and harmonised exchange of date on urban issues

The rapporteur proposes that a regular information forum on urban policy should be held, offering stakeholders from the various levels of government the opportunity for cooperation and discussion, and enabling the EU level of government to evaluate the impact of EU policies.

Greater harmonisation of data on urban and spatial planning would facilitate the implementation of EU policies at local level and simplify the evaluation of their usefulness and success.

To sum up, the rapporteur takes the view that EU policy makers need urgently to take the above-mentioned measures that are necessary for a more efficient EU urban policy / urban agenda in order to be able to influence the consequences and speed of urbanisation in Europe. Only by active and coordinated action by EU policy makers can cities continue to fulfil their functions in future and offer their inhabitants the living conditions they desire.

(1)

The precise definition of ‘town/'city’ and ‘urban area’ differs from one country to another. In this document the terms are interchangeable and are used to denote all forms of urban settlement.

(2)

United Nations, World urbanization prospects, The 2005 Revision working paper NO ESA/P/WP/200.

(3)

'The urban dimension of EU policies – key features of an EU urban agenda', COM(2014) 490.

(4)

Dijkstra, Poelman, Cities in Europe the new OECD-EC definition, DG Regio, Regional Focus 01/2012

(5)

Saskia Sassen, global cities as today’s frontiers, leuphana digital school, 1/6.

(6)

Saskia Sassen, global cities as today’s frontiers, leuphana digital school, 2/6.

(7)

Parag Khana, Beyond city limits, foreign policy, 6.10.2014 Europe has two cities of this scale: London and Paris.

(8)

Futurium, in 2011 the European Commission, Directorate General for Communications Networks, Content and Technology (DG CONNECT) launched a project called “Digital Futures”- a journey into 2050 visions and policy challenges.” The project was completed in December 2013. Its objective was ‘to provide credible and sustainable responses to systemic issues, such as unemployment or financial stability.’ One of the thematic areas was Cities, Villages, Communities in 2050.

(9)

Study by the Dutch Ministry of the Interior and Kingdom Relations, The Hague 2014: The regional implications of the global dynamics determine to a large extent local labour markets. Cooperation and coordination at higher, national, European and international levels are a prerequisite for effective local approaches to economic growth.

(10)

Ibid. ‘In our networked society these networks also transcend traditional governmental boundaries, which has implications for horizontal and vertical coordination, The change from government to governance implies that cooperation and coordination with non-public actors to achieve public goals have become more important.’

(11)

Art. 5 TEU: Subsidiarity: 1., Art 4 TFEU: 2. Title XVIII, TFEU, economic, social and territorial cohesion Protocol No 2 - On the application of the principles of subsidiarity and proportionality.

(12)

see: The urban dimension in other policies of the EU, European Commission, DG Regio, 2011.

(13)

(2008/2130(INI) Urban dimension of cohesion policy 24/3/2009.

(14)

2010/2158(INI) European urban agenda and its future in the cohesion policy2011.

(15)

Important documents include: Action programme, Lille, 2000; Urban acquis, Rotterdam, 2004; Sustainable communities, Bristol, 2006; Leipzig Charta on sustainable European cities, Leipzig, 2007; Implementation of the Leipzig Charta, Marseille 2008; Toledo Declaration, 2010; Poznan Conclusions, November 2011; Territorial Agenda of the EU 2020, 2011; Towards an EU urban agenda, Athens, 2014.

(16)

for instance cooperation between municipalities and cross-border cooperation. There is a need for flexible forms of management of urban development policy, tailored to the urban centres of different size.

(17)

Hameldinger and others: The Europeanization of cities, techne Press, Amsterdam, 2010: Eight stages of Europeanisation of cities: a.) Responding to EU directives and regulations b.) Managing European information c.) Communicating to the private sector and the public d.) Maximizing EU grants e.) Facilitating economic regeneration (through d) f.) Linking with other local organisations participating in the EU g.) participating in EU international networks and cooperating in joint projects h.) Advising the EU on implementing issues i) Making the council’s policies more European.

(18)

e.g. Eurocities.


MIŠLJENJE Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (8.5.2015)

upućeno Odboru za regionalni razvoj

o urbanoj dimenziji politika EU-a

(2014/2213(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Evelyn Regner

PRIJEDLOZI

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja poziva Odbor za regionalni razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1.      napominje da gradovi imaju važnu ulogu u postizanju ciljeva zapošljavanja u okviru strategije Europa 2020. i kohezijske politike te da ih se stoga mora uključiti u cjelokupni proces oblikovanja politike na razini EU-a, što se, između ostalog, može postići uključivanjem predstavnika gradova u stručne skupine koje bi se također trebale savjetovati sa sudionicima civilnog društva i socijalnim partnerima; u tom smislu pozdravlja strategiju EU-a za razvoj gradova (EU urban agenda) koja bi trebala zajamčiti bolju usklađenost politika i uključenost relevantnih dionika iz europskih gradskih područja te bi je trebalo uvrstiti u širi kontekst članka 4. UEU-a;

2.      također pozdravlja multidisciplinarna savjetovanja s tijelima koja predstavljaju civilno društvo, kao što je Europski gospodarski i socijalni odbor te sličnim tijelima u državama članicama, udruženjima građana i njihovim izabranim predstavnicima s ciljem poboljšanja rezultata politika EU-a, a posebno politika zapošljavanja;

3.      smatra da bi, kako bi se više u obzir uzela razmatranja svih gradskih dionika, trebalo bi, savjetovanjem, ocjenjivanjem, procjenom učinka te razmjenom najboljih praksi i iskustava, a posebno izradom operativnih programa, učinkovitije iskoristiti postojeće instrumente i strukture EU-a ;

4.      potiče Komisiju da dodatno podrži razvoj investicijskih programa u gradovima kojima se upravlja na lokalnoj razini;

5.      ističe da su rast, otvaranje radnih mjesta te istraživanje i razvoj koncentrirani u europskim gradovima i urbanim područjima te da se mnogi europski gradovi, posebno oni koji se brzo šire, ali i gradovi koji bilježe demografski pad, suočavaju s velikim društvenim izazovima; ističe da su u gradovima najveće koncentracije velikog bogatstva, ali i isključenosti u njihovim krajnjim oblicima;

6.      poziva Komisiju da zajedno s državama članicama podrži gradove i urbana područja i da predloži europske smjernice za svladavanje tih izazova koji podrazumijevaju visoku nezaposlenost, porast društvene nejednakosti, sigurnost, globalizaciju, promjene u uzorcima proizvodnje, migraciju i siromaštvo te potrebu za promicanjem integracije i pružanjem javne infrastrukture i socijalnih stanova;

7.      ističe da mjere u područjima zapošljavanja, socijalne i ekonomske politike te politike okoliša imaju veći i brži utjecaj na konurbacije nego drugdje; poziva Komisiju da to uzme u obzir prilikom osmišljavanja i provedbe svojih politika;

8.      smatra da podržavanjem inovativnih, pametnih i održivih projekata gradovi mogu znatno doprinijeti ekonomskom rastu, povećanju stope zaposlenosti i poboljšanju socijalne kohezije te da razvoj gospodarstva koje se zasniva na znanju zahtijeva primjereno financiranje kako bi se poboljšala digitalna infrastruktura i IKT vještine građana u urbanim područjima;

9.      traži od Komisije da pojača povezanost između gradskih centara i gradskih periferija te između urbanih i ruralnih područja;

10.    smatra da u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja posebnu pozornost treba posvetiti projektima u urbanim područjima kako bi se promicali društveno i ekološki održivo financiranje te ulaganje s velikim potencijalom za stvaranje radnih mjesta; ističe da bi Investicijski odbor Fonda, koji će razmotriti projekte, trebao posebnu pažnju posvetiti projektima u vezi sa socijalnim stanovima, obnovom javnih površina i zgrada, strateškim javnim prijevozom, obrazovanjem, zdravljem i skrbi; naglašava da bi ulaganja također trebala biti usmjerena na stvaranje visokokvalitetnog i održivog zapošljavanja kako bi se spriječilo siromaštvo unatoč zaposlenju; poziva građane i dionike da se uključe u izradu potrebnih politika i povezanih projekata;

11.    primjećuje da je, kako bi se povećala privlačnost gradova kao mjesta za ulaganje, a time doprinijelo uključivom gospodarskom rastu i porastu zapošljavanja, potrebno više ulagati u javne gradske površine, obnoviti napuštena područja i rješavati probleme koji sprečavaju razvoj trgovine, posebno uslugama, kao što su nedovoljno razvijeni gradski centri, opustošene ili napuštene gradske površine te slaba uključenost stanovnika;

12.    poziva Komisiju da razmotri mogućnost velike proračunske fleksibilnosti u skladu s propisima okvira ekonomskog upravljanja za javnu potrošnju za borbu protiv nezaposlenosti i siromaštva te u cilju promicanja socijalnih ulaganja kako bi se gradovima omogućila veća produktivna ulaganja, smanjenje različitih oblika nejednakosti i promicanje uravnotežene socijalne raznolikosti; napominje da se u skladu s planom za gradove mora pronaći rješenje za integraciju slabije obučenih mladih osoba na tržište rada omogućavanjem dostupnog, pristupačnog i kvalitetnog strukovnog osposobljavanja i osposobljavanja na radnom mjestu kako bi im se pomoglo da steknu vještine, imajući na umu da nedostatak kvalifikacija može povećati rizik od nezaposlenosti, što pak povećava rizik od siromaštva i predstavlja mnoštvo socijalnih izazova koji su povezani s isključenjem, otuđenjem i neuspješnim naporima da se izgradi neovisan život; naglašava da je za gradove bitno pomoći mladima da nastave sa školovanjem te da steknu odgovarajuće kvalifikacije potrebne za posao i karijeru te da zajamče širi pristup visokokvalitetnom obrazovanju s posebnim projektima za djecu iz skupina u nepovoljnijem položaju i manjina;

13.    skreće pozornost na problem prenapučenosti najvećih gradova, što u nedostatku odgovarajuće infrastrukture može dovesti do problema mobilnosti i nedovoljnog broja stanova ili stanova loše kvalitete; zabrinut je zbog prometnih poteškoća te nedostatka neometanog tijeka prometa u gradovima, što znatno povećava trajanje putovanja i smanjuje kvalitetu života mnogih Europljana; ističe da nedostatak primjerene infrastrukture kod radnika može izazvati psihički pritisak i stres, što im onemogućuje postizanje ravnoteže između posla i privatnog života;

14.    poziva Komisiju da ispita mogu li se i u kojoj mjeri neiskorištena sredstva Inicijative za zapošljavanje mladih izravno dodijeliti gradovima s izrazito visokim stopama nezaposlenosti mladih, pod uvjetom da je taj novac dodijeljen posebnim projektima namijenjenima borbi protiv nezaposlenosti mladih;

15.    skreće pozornost na činjenicu da urbani izgled gradova i usluge kojima se rješava rodna diskriminacija i promiču jednake mogućnosti pridonose postizanju većih društvenih i ekonomskih prednosti; stoga poziva Komisiju da aktivno potiče razmjenu primjera najboljih praksi za rodno pravedno proračunsko planiranje;

16.    ističe koncepte pristupačnih gradova, proračunskog planiranja za univerzalni dizajn(1) i planiranja pristupačnih gradova; poziva gradove i urbana područja da poštuju obveze EU-a po pitanju pristupačnosti; poziva Komisiju da nadzire provedbu povezanih mjera; zalaže se za sustavnu uključenost građana, uključujući i osobe s invaliditetom te njihovih predstavnika i stručnjaka za univerzalni dizajn urbanog razvoja;

17.    poziva Komisiju da prilikom dodjele sredstava razmotri učinke financijske krize koja je oslabila sposobnost urbanih područja da se nose s velikim problemima kao što su demografski, ekonomski i društveni izazovi ili izazovi u vezi s okolišem te pružanje javnih usluga;

18.    traži od Komisije da, kao dio svojeg urbanog programa, postavi ambiciozne ciljeve kako bi se zajamčilo da gradovi i područja provode strategiju Europa 2020. vodeći računa o posebnim značajkama svake regije te ističe da bi, u skladu s tom strategijom, prioriteti urbanog planiranja trebali sadržavati borbu protiv siromaštva, socijalne isključenosti i beskućništva posebno poticanjem održivog sustava socijalnih stanova;

19.    naglašava da su gradovi dio šireg funkcionalnog područja te se da ih se ne može zasebno tretirati; poziva Komisiju da u cilju postizanja učinkovitijeg i održivijeg urbanog razvoja prilikom razrade svojeg urbanističkog plana, posebno u sektorima infrastrukture, javih usluga (posebno obrazovanja), zdravlja i skrbi, zajedno s koordiniranim, integriranim, strateškim i održivim mrežama javnog prometa koje pomažu u jačanju društvene kohezije i poboljšanju mobilnosti radnika te dobre uravnoteženosti između posla i privatnog života poštuje načela održivog regionalnog razvoja; potiče razvoj tih prometnih mreža u prekograničnim konurbacijama s obzirom na to da bi urbana područja trebala biti logistički međusobno povezana ne samo na regionalnoj ili nacionalnoj razini, već i na prekograničnoj razini;

20.    poziva Komisiju i države članice da pametnim ulaganjima i boljom koordinacijom pomognu urbanim područjima u modernizaciji svojih ekonomskih, socijalnih i okolišnih značajki; također smatra potrebnim promicanje visokokvalitetnog okružja koje je sigurno za život;

21.    ističe da su gradovi i urbana područja strukturno vrlo različiti te da se suočavaju s brojnim izazovima; stoga zaključuje da bi trebalo odbaciti univerzalni pristup; poziva Komisiju da pronađe nove načine kako bi se poboljšala razmjena informacija i najboljih praksi te prilikom izrade zakonodavstva uzele u obzir posebne potrebe urbanih područja s obzirom na to da su gradovi i veća urbana područja važni centri gospodarske aktivnosti i da zbog svoje kulture, veličine, infrastrukture i ekonomske strukture imaju posebne socijalne probleme pa su im potrebna prilagođena rješenja;

22.    primjećuje da države članice trenutno surađuju na području urbanog razvoja na međuvladinoj razini; vjeruje da razvoj strategije EU-a za razvoj gradova treba jasno pokazati dodanu vrijednost EU-a.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

7.5.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

44

4

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Guillaume Balas, Tiziana Beghin, Brando Benifei, Vilija Blinkevičiūtė, Enrique Calvet Chambon, Martina Dlabajová, Lampros Fountoulis, Elena Gentile, Arne Gericke, Marian Harkin, Danuta Jazłowiecka, Agnes Jongerius, Rina Ronja Kari, Ádám Kósa, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Zdzisław Krasnodębski, Kostadinka Kuneva, Jérôme Lavrilleux, Patrick Le Hyaric, Verónica Lope Fontagné, Javi López, Thomas Mann, Dominique Martin, Elisabeth Morin-Chartier, Emilian Pavel, Georgi Pirinski, Marek Plura, Terry Reintke, Sofia Ribeiro, Claude Rolin, Anne Sander, Sven Schulze, Jutta Steinruck, Romana Tomc, Ulla Tørnæs, Marita Ulvskog, Renate Weber, Tatjana Ždanoka, Jana Žitňanská, Inês Cristina Zuber

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Georges Bach, Heinz K. Becker, Karima Delli, Tania González Peñas, Marju Lauristin, Helga Stevens, Ivo Vajgl, Tom Vandenkendelaere

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Andrea Cozzolino, Rosa D’Amato, Jens Nilsson

(1)

Kao što je definirano člankom 2. Odluke Vijeća (2010/48/EZ),


REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

17.6.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

26

4

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Pascal Arimont, José Blanco López, Franc Bogovič, Steeve Briois, Rosa D’Amato, Bill Etheridge, Michela Giuffrida, Ivan Jakovčić, Constanze Krehl, Martina Michels, Iskra Mihaylova, Andrey Novakov, Stanislav Polčák, Julia Reid, Terry Reintke, Monika Smolková, Maria Spyraki, Olaf Stuger, Ángela Vallina, Monika Vana, Matthijs van Miltenburg, Lambert van Nistelrooij, Kerstin Westphal

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Petras Auštrevičius, Daniel Buda, Salvatore Cicu, Ivana Maletić, Jan Olbrycht

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Jens Nilsson, Georgi Pirinski, Daniele Viotti

Pravna napomena