Postupak : 2015/2112(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0275/2015

Podneseni tekstovi :

A8-0275/2015

Rasprave :

PV 14/10/2015 - 14
CRE 14/10/2015 - 14

Glasovanja :

PV 14/10/2015 - 15.8
CRE 14/10/2015 - 15.8
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0359

IZVJEŠĆE     
PDF 853kWORD 307k
30.9.2015
PE 557.269v03-00 A8-0275/2015

o putu prema novom međunarodnom sporazumu o klimi u Parizu

(2015/2112(INI))

Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

Izvjestitelj: Gilles Pargneaux

(*)  Pridruženi odbor – članak 54. Poslovnika

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o putu prema novom međunarodnom sporazumu o klimi u Parizu

(2015/2112(INI))

Europski parlament,

–    uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) i Protokol iz Kyota uz Okvirnu konvenciju,

–    uzimajući u obzir 15. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP 15) i 5. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP 5), koje su održane u Kopenhagenu (Danska) od 7. do 18. prosinca 2009., te uzimajući u obzir Sporazum iz Kopenhagena,

–    uzimajući u obzir 16. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP 16) i 6. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP 6), održane u Cancunu (Meksiko) od 29. studenog do 10. prosinca 2010., te uzimajući u obzir Sporazume iz Cancuna,

–    uzimajući u obzir 17. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP 17) i 7. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP 7), održane u Durbanu (Južna Afrika) od 28. studenog do 9. prosinca 2011., a posebice odluke koje se odnose na Durbansku platformu za poboljšano djelovanje,

–    uzimajući u obzir 18. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP 18) i 8. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP 8) održanu u Dohi (Katar) od 26. studenog do 8. prosinca 2012. te uzimajući u obzir donošenje Klimatskog dogovora iz Dohe,

–    uzimajući u obzir 19. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP 19) i 9. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP 9), koje su održane u Varšavi (Poljska) od 11. do 23. studenog 2013., te uzimajući u obzir uspostavu Varšavskog međunarodnog mehanizma za gubitke i štetu,

–    uzimajući u obzir 20. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP 20) i 10. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP 10), koje su održane u Limi (Peru) od 1. do 12. prosinca 2014., te uzimajući u obzir Poziv iz Lime na poduzimanje klimatskih mjera,

–    uzimajući u obzir 21. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP 21) i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP 11), koje će se održati u Parizu (Francuska) od 30. studenog do 11. prosinca 2015.,

–    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2009. o strategiji EU-a za konferenciju o klimatskim promjenama u Kopenhagenu (COP 15)(1), Rezoluciju od 10. veljače 2010. o ishodu Konferencije stranaka COP 15(2), Rezoluciju od 25. studenog 2010. o konferenciji o klimatskim promjenama u Cancunu (COP 16)(3), Rezoluciju od 16. studenog 2011. o konferenciji o klimatskim promjenama u Durbanu (COP 17)(4), Rezoluciju od 22. studenog 2012. o konferenciji o klimatskim promjenama u Dohi (Katar) (COP 18)(5) i Rezoluciju od 23. listopada 2013. o konferenciji o klimatskim promjenama održanoj u Varšavi u Poljskoj (COP 19)(6) te Rezoluciju od 26. studenog 2014. o Konferenciji UN-a o klimatskih promjenama – COP 20 u Limi, u Peruu(7),

–   uzimajući u obzir klimatski i energetski paket EU-a iz prosinca 2008.,

–    uzimajući u obzir zelenu knjigu Komisije od 27. ožujka 2013. naslovljenu „Okvir za klimatske i energetske politike do 2030.” (COM(2013)0169),

–    uzimajući u obzir Direktivu 2008/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi uključivanja zrakoplovnih djelatnosti u sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice(8),

–    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2009. naslovljenu „2050.: budućnost počinje danas – preporuke za buduću integriranu politiku EU-a na području klimatskih promjena”(9), Rezoluciju od 15. ožujka 2012. o Planu za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika 2050.(10) te Rezoluciju od 5. veljače 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030.(11),

–    uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. veljače 2015., koja je dio Paketa mjera za energetsku uniju, pod naslovom „Pariški protokol – plan za rješavanje problema globalnih klimatskih promjena nakon 2020.” (COM(2015)0081),

–    uzimajući u obzir strategiju EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama iz travnja 2013. i prateći radni dokument osoblja,

–    uzimajući u obzir sažeto izvješće Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) iz studenog 2014. naslovljeno „Izvješće o odstupanju emisija za 2014.” i Izvješće UNEP-a o odstupanju prilagodbe za 2014.,

–    uzimajući u obzir Deklaraciju čelnika donesenu na sastanku na vrhu skupine G7 održanom u hotelu Dvorac Elmau u Njemačkoj 7. i 8. lipnja 2015. pod naslovom „Mislimo unaprijed. Djelujmo zajedno”, u kojoj su ponovili svoju namjeru da se pridržavaju preuzete obveze da do 2050. smanje emisije stakleničkih plinova za 40 % do 70 % u odnosu na 2010., pri čemu smanjenje treba biti bliže iznosu od 70 %, a ne 40 %;

–    uzimajući u obzir izvješća Svjetske banke pod naslovom „Snizimo temperaturu: zašto svijet mora izbjeći porast temperature od 4 C”, „Snizimo temperaturu: klimatski ekstremi, regionalne posljedice te razlozi za otpor” i „Pametan razvoj u pitanjima klime: koristi od klimatskog djelovanja”,

–        uzimajući u obzir izvješće Globalne komisije za gospodarstvo i klimu naslovljeno „Bolji rast, bolja klima: izvješće o novom klimatskom gospodarstvu”,

–    uzimajući u obzir encikliku „Laudato si”,

–    uzimajući u obzir 5. izvješće o procjeni (AR5) Međuvladinog tijela za klimatske promjene (IPCC) i njegovo objedinjeno izvješće,

–    uzimajući u obzir predviđeni doprinos EU-a i država članica utvrđen na nacionalnoj razini koji su Latvija i Europska komisija podnijele UNFCCC-u 6. ožujka 2015.,

–    uzimajući u obzir Njujoršku deklaraciju o šumama sa sastanka na vrhu UN-a o klimi održanog u rujnu 2014.,

–    uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenu „Suočavanje s izazovima krčenja i degradacije šuma kako bi se spriječile klimatske promjene i gubitak biološke raznolikosti”;

–    uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 23. i 24. listopada 2014.

–    uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–    uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane te mišljenja Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj te Odbora za promet i turizam (A8-0275/2015),

A.  budući da klimatske promjene predstavljaju hitnu i moguće nepovratnu globalnu prijetnju za ljudska društva i biosferu te stoga zahtijevaju da ih sve stranke razmotre na međunarodnoj razini;

B.   budući da znanstveni dokazi izneseni u 5. izvješću o procjeni Međuvladinog tijela za klimatske promjene iz 2014. ukazuju na to da se klimatski sustav nedvojbeno zagrijava; klimatske se promjene događaju, a ljudske aktivnosti glavni su uzrok zabilježenog zagrijavanja od sredine 20. stoljeća; rasprostranjene i znatne posljedice klimatskih promjena već su jasno vidljive u prirodnim i ljudskim sustavima na svim kontinentima i u svim oceanima;

C.  budući da je EU u razdoblju od 1990. do 2013. smanjio svoje emisije za 19 % u skladu s Protokolom iz Kyota, dok je istodobno njegov BDP porastao za više od 45 %; budući da su se globalne emisije povećale za više od 50 % u razdoblju od 1990. do 2013. godine;

D.  budući da je u ožujku 2015. prema najnovijim podacima Nacionalne uprave za oceane i atmosferu (NOAA) prosječna mjesečna koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi na globalnoj razini prvi put otkad se započelo s mjerenjima premašila 400 čestica po milijunu;

E.   budući da se u Izvješću Programa UN-a za zaštitu okoliš (UNEP) o odstupanju prilagodbe za 2014. naglašava golema cijena nedjelovanja te se zaključuje da će trošak prilagodbe na klimatske promjene u zemljama u razvoju vjerojatno biti dva do tri puta veći od prijašnjih procjena od 70 – 100 milijardi USD godišnje do 2050., što će rezultirati znatnim nedostatkom sredstava za financiranje prilagodbe nakon 2020. ako se ne izdvoje nova i dodatna sredstva za prilagodbu;

F.   budući da je izazov u pogledu financiranja borbe protiv klimatskih promjena nerazdvojivo povezan sa širim izazovima u vezi s financiranjem održivog globalnog razvoja;

G.  budući da zbog klimatskih promjena u ne tako dalekoj budućnosti može doći do veće konkurencije u pogledu resursa, kao što su hrana, voda i pašnjaci, te da bi one mogle postati glavnim pokretačem raseljavanja stanovništva, kako unutar tako i izvan nacionalnih granica;

H.  budući da su na Konferenciji o klimatskim promjenama održanoj u prosincu 2012. u Dohi stranke usvojile izmjenu Protokola kojom se uspostavlja drugo obvezujuće razdoblje Protokola iz Kyota, koje počinje 1. siječnja 2013. i završava 31. prosinca 2020., i kojom se uvode pravno obvezujuće obveze smanjenja emisija, uključivanje novog plina (dušikov trifluorid), „mehanizam ambicioznosti” za pojednostavljeni postupak kako bi se strankama omogućilo da prilagode svoje obveze povećavajući razinu ambicioznosti tijekom obvezujućeg razdoblja i, na kraju, odredba kojom se cilj stranke automatski prilagođava kako bi se spriječio porast emisija za razdoblje 2013. – 2020. na razinu veću od prosječnih emisija te stranke u razdoblju 2008. – 2010.;

I.    budući da su stranke Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama na konferenciji COP 18 odlučile (Odluka 23/CP.18) usvojiti cilj ravnoteže spolova u tijelima uspostavljenim u skladu s Konvencijom i Protokolom iz Kyota kako bi se povećalo sudjelovanje žena i zajamčila učinkovitija politika za rješavanje klimatskih promjena kojom se u jednakoj mjeri odgovara na potrebe žena i muškaraca i kako bi se pratio napredak u postizanju cilja ravnoteže spolova promicanjem rodno osjetljive klimatske politike;

J.    uzimajući u obzir da se nastojanja da se ublaži globalno zatopljenje ne smiju smatrati preprekom težnjama prema gospodarskom rastu već se, naprotiv, trebaju promatrati kao pokretač ostvarenja novog i održivog gospodarskog rasta i zapošljavanja;

K.  uzimajući u obzir da je EU dosad igrala vodeću ulogu u radu na ublažavanju globalnog zatopljenja te da to mora činiti i dalje uoči novog međunarodnog sporazuma o klimi u Parizu krajem 2015. godine;

Potreba za hitnim djelovanjem na svjetskoj razini

1.   uviđa izuzetne razmjere i ozbiljnost prijetnji koje izazivaju klimatske promjene te je izrazito zabrinut da je svijet daleko od cilja da se globalno zagrijavanje ograniči na manje od 2ºC u odnosu na predindustrijsko doba; poziva vlade da bez odgode poduzmu obvezujuće i konkretne mjere za borbu protiv klimatskih promjena i za postizanje ambicioznog i pravno obvezujućeg globalnog sporazuma u Parizu 2015. kako bi se ostvario taj cilj; stoga pozdravlja encikliku „Laudato si”;

2.   napominje da u skladu s nalazima 5. izvješća o procjeni Međuvladinog tijela za klimatske promjene raspoloživi globalni proračun ugljika nakon 2011., uz zadržavanje mogućnosti da porast prosječne globalne temperature ostane manji od 2ºC u odnosu na predindustrijsko doba, iznosi 1010 gigatona CO2; naglašava da sve zemlje moraju dati svoj doprinos te da će se odgađanjem povećati troškovi i smanjiti broj opcija; ističe da prema izvješću o novom klimatskom gospodarstvu „Bolji rast, bolja klima” zemlje svih razina dohotka imaju priliku ostvariti dugotrajan gospodarski rast i pritom umanjiti golem rizik od klimatskih promjena; preporučuje da se sporazumima i konvencijama nastoji uključiti zemlje pristupnice EU-u u programe EU-a povezane s klimom;

3.   podsjeća da ograničavanje povećanja globalne temperature za prosječno 2°C nije jamstvo da će se izbjeći znatni negativni klimatski učinci; poziva Konferenciju stranaka da razmotri mogućnost da se porast globalne temperature ograniči na prosječno 1,5°C;

4.   napominje da prema zaključcima 5. izvješća o procjeni Međuvladinog tijela za klimatske promjene potpuna obustava emisija ugljika iz industrijaliziranih zemalja neće zajamčiti ostvarenje cilja o 2°C ako se zemlje u razvoju ne obvežu na znatne nove doprinose;

5.   smatra da je prijeko potrebno da sve zemlje predstave svoje doprinose utvrđene na nacionalnoj razini kako bi se ostvario učinak širenja i kako bi pokazale da sve zemlje, u skladu sa svojim nacionalnim okolnostima, napreduju u istom smjeru; smatra da se tim doprinosima mogu isto tako obuhvatiti mjere prilagodbe jer su one od prioritetne važnosti za velik broj zemalja;

6.   uviđa iznimnu važnost stabilnog klimatskog sustava za sigurnost hrane, proizvodnju energije, vodu i odvodnju, infrastrukturu i očuvanje biološke raznolikosti te kopnenih i morskih ekosustava kao i svjetskog mira i blagostanja; podsjeća na to da se zbog klimatskih promjena ubrzava gubitak bioraznolikosti;

7.   pozdravlja predanost čelnika skupine G7 da se tijekom ovog stoljeća dekarbonizira svjetsko gospodarstvo i da se do 2050. transformira energetski sektor; podsjeća međutim da je dekarbonizacija potrebna ranije kako bismo bili u skladu sa znanstvenim spoznajama i kako bismo zadržali vjerojatnost da će porast temperature biti niži od 2°C; poziva stranke koje to mogu učiniti da provedu svoje nacionalne ciljeve i strategije dekarbonizacije pridajući prioritetnu važnost postupnom ukidanju emisija iz ugljena, izvora energije koji najviše zagađuje;

8.   ističe da zemlje koje ne raspolažu dovoljnim kapacitetima za izradu svojih nacionalnih doprinosa mogu iskoristiti mehanizme za potporu poput Globalnog fonda za okoliš, Programa UN-a za razvoj ili Globalnog saveza za borbu protiv klimatskih promjena, kao i europska sredstva za potporu;

Ambiciozan, globalni, pravno obvezujući sporazum

9.   ističe da Protokol 2015. mora biti pravno obvezujući i ambiciozan od trenutka njegova donošenja u Parizu te bi mu cilj trebao biti postupno ukidanje globalnih emisija ugljika do 2050. ili ubrzo nakon toga kako bi se svijet zadržao na troškovno učinkovitom putu prema ostvarenju cilja o porastu temperature od manje od 2°C, i da će se povećanje globalnih emisija stakleničkih plinova što prije zaustaviti; poziva EU da u tu svrhu surađuje s međunarodnim partnerima pružajući primjer dobre prakse; ističe da se sporazumom mora uspostaviti predvidljiv okvir kojim se potiču ulaganja, postupno uključivanje poduzeća u učinkovita smanjenja emisija ugljika i tehnologije za prilagodbu;

10. upozorava da ne bi trebalo težiti smanjenju globalnih emisija na načine koji bi 2050. i nakon tog datuma dopustili znatne emisije ugljika jer bi to podrazumijevalo velike rizike i iziskivalo oslanjanje na nedokazane, energetski intenzivne i skupe tehnologije za uklanjanje CO2 iz atmosfere i njegovo skladištenje; ovisno o razini prekoračenja, sposobnost tih metoda smanjenja emisija da zadrže klimatske promjene na razini ispod 2°C ovisi o raspoloživosti i raširenosti upotrebe energije iz biomase zajedno s vezivanjem i skladištenjem ugljika te pošumljavanja bez prave raspoloživosti zemlje, kao i o upotrebi drugih još uvijek nepoznatih tehnologija za uklanjanje CO2 koje tek treba razviti;

11. smatra da bi se ambicioznim i pravno obvezujućim međunarodnim sporazumom doprinijelo rješavanju problema izmještanja emisija ugljika i konkurentnosti relevantnih sektora te posebice energetski intenzivnog sektora;

12. smatra da će se, u slučaju da razina ambicija ukupnog učinka doprinosa utvrđenih na nacionalnoj razini podnesenih prije Konferencije u Parizu ne dosegne potrebnu razinu smanjenja stakleničkih plinova koja je nužna da bi se porast temperature zadržao na manje od 2°C u odnosu na predindustrijske razine, trebati izraditi radni program koji bi počeo 2016. kako bi se definirale dodatne mjere smanjenja; poziva na sveobuhvatni postupak revizije koji će se provoditi svakih pet godina i kojim će se osigurati dinamika provedenog mehanizma te će se razina ambicioznosti obveza smanjenja povećati u skladu s najnovijim znanstvenim podacima; poziva stranke da podrže petogodišnja razdoblja obveza kao najprikladniji izbor kako bi se izbjegla opasnost od trajnog zadržavanja na niskoj razini ambicija, povećala politička odgovornost i omogućilo da revizija ciljeva bude znanstveno utemeljena ili usklađena s novim tehničkim napretkom koji bi mogao rezultirati povećanjem razine ambicioznosti;

13. poziva na opće jačanje klimatske politike EU-a koje bi moglo pomoći da međunarodne rasprave o klimi dobiju na zamahu i koje bi bilo u skladu s gornjom granicom obveze EU-a da do 2050. smanji svoje emisije stakleničkih plinova na 80 – 90 % ispod razine iz 1990.; prima na znanje obvezujući cilj EU-a da do 2030. smanji emisije za barem 40 % u odnosu na razine iz 1990.; poziva države članice da razmotre mogućnost dodatnih obveza koje se nadovezuju na dogovoreni cilj do 2030., uključujući djelovanje izvan EU-a, kako bi svijet mogao ostvariti cilj od 2°C;

14. podsjeća na svoju Rezoluciju od 5. veljače 2014. u kojoj poziva na tri obvezujuća cilja: cilj energetske učinkovitosti od 40 %, cilj obnovljivih izvora energije od barem 30 % i cilj smanjenja stakleničkih plinova za barem 40 %, te ponovno poziva Vijeće i Komisiju da kao dio okvira za klimatsku i energetsku politiku EU-a do 2030. zauzmu i primijene višedimenzionalan pristup temeljen na usklađenim i dosljednim ciljevima smanjenja emisija stakleničkih plinova, širenja izvora obnovljive energije i energetske učinkovitosti koji će se međusobno nadopunjavati; napominje da bi se postavljanjem ciljeva energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije na koje Parlament poziva emisije stakleničkih plinova do 2030. smanjile za znatno više od 40 %;

15. ističe potrebu za djelotvornim sustavom sukladnosti primjenjivim na sve stranke u okviru sporazuma 2015.; naglašava da se sporazumom iz 2015. mora promicati transparentnost i odgovornost zajedničkim sustavom temeljenim na pravilima kojim su obuhvaćena pravila obračuna te načini praćenja, izvješćivanja i provjere; smatra da se sustav transparentnosti i odgovornosti mora razraditi u okviru pristupa koji se temelji na progresivnoj konvergenciji;

16. naglašava da je važno da ljudska prava ostanu u središtu djelovanja u području klime te inzistira na tome da se Komisija i države članice moraju pobrinuti da sporazum iz Pariza sadrži odredbe potrebne za rješavanje aspekta ljudskih prava u kontekstu klimatskih promjena i za pružanje potpore siromašnijim zemljama čiji su kapaciteti ograničeni učincima klimatskih promjena; u tom kontekstu inzistira na potpunom poštovanju prava lokalnih zajednica i autohtonih naroda koji su posebno podložni štetnim posljedicama klimatskih promjena;

Ambicije do 2020. i Protokol iz Kyota

17. stavlja poseban naglasak na hitnu potrebu za ostvarenjem napretka u smanjenju golemog odstupanja između znanstvenih saznanja i trenutačnih obveza stranaka za razdoblje do 2020.; naglašava važnost uloge drugih političkih mjera u smanjenju tog golemog odstupanja, kojima bi se trebalo zajednički posvetiti i koje obuhvaćaju energetsku učinkovitost, znatne energetske uštede, obnovljivu energiju, učinkovito korištenje resursima, postupno ukidanje fluorougljikovodika, održivu proizvodnju i potrošnju, postupno ukidanje subvencija za fosilna goriva, uključujući financiranje izvoza tehnologije za elektrane na ugljen, te jačanje uloge određivanja opće cijene ugljika;

18. napominje da je EU sada na dobrom putu da postigne ciljeve za 2020. koji se odnose na smanjenje emisija stakleničkih plinova i na obnovljivu energiju i da je zahvaljujući učinkovitijim zgradama, proizvodima, industrijskim procesima i vozilima ostvaren znatan napredak u intenzitetu upotrebe energije dok je u isto vrijeme europsko gospodarstvo od 1990. zabilježilo rast od 45 %; ističe da su ciljevi 20/20/20 za smanjenje emisija stakleničkih plinova, obnovljivu energiju i energetsku uštedu imali ključnu ulogu u omogućavanju tog napretka i očuvanju radnih mjesta za više od 4,2 milijuna zaposlenih u raznim ekološkim industrijama(12), uz stalni rast tijekom gospodarske krize;

19. poziva Komisiju i države članice da Okvirnoj konvenciji UN-a o klimatskim promjenama predstave najnovija predviđanja za emisije stakleničkih plinova za razdoblje do 2020. i da objave da će EU premašiti svoj cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2020. za najmanje 2 gigatone;

20. razjašnjava da drugo obvezujuće razdoblje Protokola iz Kyota, iako ograničeno u svojem trajanju, treba shvatiti kao vrlo važan međukorak te stoga poziva sve stranke, uključujući države članice EU-a, da što je prije moguće, i u svakom slučaju prije prosinca 2015., dovrše proces ratifikacije; napominje da je Parlament obavio svoj dio posla davši suglasnost i da su uključivanje civilnog društva i transparentnost nužni za bolje razumijevanje pregovora i izgradnju povjerenja među strankama uoči Konferencije u Parizu;

Plan rješenja

21. poziva EU i države članice da surađuju sa svim dionicima civilnog društva (institucije, privatni sektor, nevladine organizacije i lokalne zajednice) kako bi izradile inicijative za smanjenje emisija u ključnim sektorima (energija, tehnologija, gradovi, promet itd.), kao i inicijative za prilagodbu i otpornost kako bi se odgovorilo na probleme prilagodbe, posebice u pogledu dostupnosti vode, sigurnosti hrane i sprečavanja rizika; poziva sve vlade i sve dionike civilnog društva da podrže i ojačaju taj plan djelovanja;

22. naglašava da sve širi krug nedržavnih aktera poduzima mjere za dekarbonizaciju i za veću otpornost na klimatske promjene; stoga ističe važnost strukturiranog i konstruktivnog dijaloga između vlada, poslovne zajednice, gradova, regija, međunarodnih organizacija, civilnog društva i akademskih institucija kako bi se potaknulo snažno globalno djelovanje u cilju stvaranja otpornih društava s niskim razinama ugljika; naglašava njihovu ulogu u davanju zamaha Akcijskom programu Lima – Pariz uoči konferencije u Parizu; u tom smislu ističe da se Akcijskim planom Lima – Pariz organizatore inicijativa potiče da ubrzaju svoj rad i da prisustvuju Konferenciji u Parizu kako bi predstavili svoje prve rezultate;

23. potiče uvođenje mehanizama kojima će se dati prednost takvoj dinamici u pronalasku rješenja, poput označivanja inovativnih projekata civilnog društva;

24. napominje da u biogospodarstvu leži potencijal za znatan doprinos reindustrijalizaciji i otvaranju novih radnih mjesta u EU-u i ostatku svijeta;

25. naglašava da se radom na uspostavi cirkularne ekonomije može znatno doprinijeti ostvarenju ciljeva sprečavanjem rasipanja hrane i ponovnom uporabom sirovina;

26. podsjeća stranke i sam UN da je djelovanje na individualnoj razini jednako važno kao i djelovanje vlada i institucija; stoga zahtijeva da se poduzmu veći napori u kampanjama i mjerama za senzibiliziranje i informiranje javnosti u vezi s malim i velikim postupcima kojima se može doprinijeti borbi protiv klimatskih promjena u razvijenim zemljama te zemljama u razvoju;

27. poziva i poduzeća da preuzmu svoj dio odgovornosti i aktivno provode svoje obveze te da aktivno podrže sporazum o klimi, između ostalog i unaprijed;

Sveobuhvatni napori svih sektora

28. pozdravlja razvoj sustavâ za trgovanje emisijama na globalnoj razini, uključujući 17 sustava za trgovanje emisijama koji djeluju na četiri kontinenta i čine 40 % svjetskog BDP-a, doprinoseći smanjenju globalnih emisija na troškovno učinkovit način; potiče Komisiju da potakne povezivanje sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS) i drugih sustava za trgovanje emisijama u cilju uspostave mehanizama za međunarodno tržište ugljika kako bi se povećala razina ambicioznosti u području klime i istodobno doprinijelo smanjenju rizika od izmještanja emisija ugljika pružanjem jednakih tržišnih uvjeta za sve; međutim, poziva Komisiju da odredi zaštitne mjere kako bi se zajamčilo da povezivanje sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS) i drugih sustava neće ugroziti klimatske ciljeve EU-a i doseg ETS-a EU-a; poziva na izradu pravila za njihovu uspostavu, uključujući pravila obračuna i pravila kojima će se zajamčiti da međunarodna tržišta i veze među domaćim tržištima ugljika trajno doprinose ublažavanju i ne ugrožavaju ciljeve EU-a za smanjenje domaćih emisija;

29. ističe da je potrebno zajamčiti dugoročnu stabilnost cijena emisijskih jedinica te predvidljivo regulatorno okruženje u kojem se ulaganja usmjeravaju na mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova i u kojem se potiče prijelaz na gospodarstvo s niskim razinama emisija ugljika;

30. poziva na sklapanje sporazuma kojim bi se na sveobuhvatan način obuhvatili sektori i emisije i utvrdili apsolutni ciljevi za cijelo gospodarstvo zajedno s proračunima za emisije kojima bi se zajamčila najveća moguća razina ambicioznosti ciljeva; naglašava da u skladu sa zaključcima Međuvladinog tijela za klimatske promjene upotreba zemljišta (u poljoprivredne svrhe, za stočarstvo, šumarstvo i druge svrhe) u smislu isplativosti nudi znatan potencijal za ublažavanje i pojačavanje otpornosti te da je stoga potrebno ojačati međunarodnu suradnju kako bi se u što većoj mjeri iskoristio potencijal šuma i močvara za vezivanje ugljika; ističe da bi se sporazumom trebao postaviti sveobuhvatni okvir obračuna za emisije i uklanjanje stakleničkih plinova koji nastaju zbog upotrebe zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF); posebno ističe da se aktivnostima ublažavanja i prilagodbe u dodjeli zemljišta mora težiti ostvarenju zajedničkih ciljeva i da se ne smije ugrožavati druge ciljeve održivog razvoja;

31. napominje da 20 % globalnih emisija stakleničkih plinova nastaje zbog krčenja i degradacije šume i naglašava ulogu šuma u ublažavanju klimatskih promjena i potrebu da se poboljša sposobnost prilagodbe i otpornost šuma na klimatske promjene; poziva EU da radi na ostvarenju svojeg cilja o zaustavljanju globalnog nestajanja šuma do 2030. i da do 2020. smanji krčenje tropskih šuma za barem 50 % u usporedbi s razinama iz 2008.; ističe da bi se ispunjavanjem tih obveza zajedno s obnovom 350 milijuna hektara šuma, na što se poziva u Njujorškoj deklaraciji o šumama, emisije CO2 do 2030. mogle smanjiti za 4,5 – 8,8 milijardi tona godišnje; naglašava da bez znatnih novih napora uloženih u ublažavanje i usmjerenih na sektor tropskih šuma (REDD+) vjerojatno neće biti moguće ostvariti cilj od 2°C; nadalje poziva EU da poveća međunarodno financiranje za smanjenje krčenja šuma u zemljama u razvoju;

32. prima na znanje učinkovitost postojećeg mehanizma ublažavanja u okviru programa REDD+ i potiče države članice da ga uključe u sav rad na ublažavanju klimatskih promjena; poziva države članice da sa zemljama u razvoju koje su posebno pogođene krčenjem tropskih šuma uspostave dobrovoljna partnerstva za ublažavanje u cilju pružanja financijske i tehničke pomoći za zaustavljanje krčenja provedbom politika održive upotrebe zemljišta ili reformi upravljanja; također poziva Komisiju da predloži čvrste mjere kojima bi se zaustavio uvoz u EU robe dobivene nezakonitim krčenjem šuma; naglašava ulogu poduzeća u uklanjanju potražnje za proizvodima koji su nastali nezakonitim krčenjem šuma;

33. podsjeća da je prometni sektor drugi po redu sektor u pogledu količine emisija stakleničkih plinova i ustraje u tome da je potrebno uvesti niz politika kako bi se smanjile emisije u tom sektoru; ponavlja da stranke Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama trebaju poduzeti mjere za učinkovitu regulaciju i ograničavanje emisija u međunarodnom zračnom i pomorskom prometu prema potrebi i hitnosti; poziva sve stranke da surađuju u okviru Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO) i Međunarodne pomorske organizacije (IMO) kako bi stvorile globalni politički okvir koji bi omogućio učinkovit odgovor te da poduzmu mjere kako bi prije kraja 2016. postavile primjerene ciljeve za postizanje potrebnih smanjenja s obzirom na cilj od 2°C;

34. poziva Komisiju da strankama konferencije COP 21 pri utvrđivanju nacionalnih doprinosa ponudi svoju podršku i stručno znanje te da ih istodobno senzibilizira o ulozi prometnog sektora u donošenju sveobuhvatnih strategija za smanjenje emisija stakleničkih plinova;

35. ističe da su i kratkoročne i dugoročne strategije ublažavanja u području prometa ključne kako bi se ispunile ambicije za znatno smanjenje emisije stakleničkih plinova;

36. ističe da je važno uzeti u obzir specifičan položaj otoka i najudaljenijih regija kako bi se zajamčilo da se ekološka učinkovitost neće odraziti na mobilnost i dostupnost, posebno kada je riječ o tim regijama;

37. vjeruje da će bez znatnijeg usmjeravanja na smanjenje emisija u prometnom sektoru biti nemoguće ostvariti opće klimatske ciljeve s obzirom na to da je promet jedini sektor u kojem je nastavljen rast emisije stakleničkih plinova (za 30 % u proteklih 25 godina); ističe da će se to moći ostvariti samo obvezujućim ciljevima smanjenja stakleničkih plinova zajedno s potpunom integracijom obnovljivih izvora u tržište, tehnološki neutralnim pristupom dekarbonizaciji te prometnom i investicijskom politikom koja je u još većoj mjeri integrirana i koja kombinira politike o promjeni vrste prijevoza s tehnološkim napretkom i izbjegavanjem prometa (npr. s pomoću održive logistike, pametnog planiranja gradova i integriranog upravljanja mobilnošću);

38. ističe da danas više od polovice svjetskog stanovništva živi u gradovima i da gradski prijevoz u velikoj mjeri doprinosi emisijama stakleničkih plinova u prometnom sektoru; stoga potiče Komisiju i države članice na aktivno senzibiliziranje javnosti o ulozi održive gradske mobilnosti u ispunjavanju obveza ublažavanja; naglašava da se odgovornim iskorištavanjem i planiranjem uporabe zemljišta te održivim prometnim rješenjima u gradskim područjima učinkovito doprinosi cilju smanjenja emisija CO2;

39. naglašava da je u prometnom sektoru potrebna dobra kombinacija izvora energije, što se može postići promicanjem vozila na alternativna pogonska goriva, kao što su prirodni plin i bioplin, i svih politika za jačanje održivih načina prijevoza, uključujući elektrifikaciju prometa i primjenu inteligentnih prometnih sustava; ističe da se u središte pozornosti trebaju staviti željeznice, tramvaji, električni autobusi, električni automobili i električni bicikli, da se treba uključiti perspektiva životnog ciklusa i da se treba nastojati potpuno iskorištavati obnovljive izvore energije; snažno potiče lokalna tijela nadležna za javni prijevoz i prijevoznike da postanu predvodnici u uvođenju voznih parkova i tehnologija s niskom razinom emisije ugljika;

40. ističe golem potencijal koji veća energetska učinkovitost i uvođenje čiste energije imaju kada je riječ o smanjenju emisija; smatra da je maksimiziranje učinkovitosti upotrebe energije u cijelom svijetu prvi korak prema smanjenju emisija povezanih s energijom, pri čemu se istovremeno pridonosi izazovu ublažavanja energetskog siromaštva;

41. naglašava da, s obzirom na to da klimatske promjene utječu na sve regije svijeta na različit, ali vrlo štetan način, nedjelovanje nosi ozbiljne negativne i često nepopravljive posljedice, što rezultira migracijom i gubitkom života, kao i gospodarskim, ekološkim i socijalnim gubicima; ističe važnost znanstvenih dokaza, na kojima se dugoročne političke odluke trebaju temeljiti, te naglašava da se stupanj ambicioznosti treba temeljiti na čvrstim znanstvenim preporukama; ističe da je globalno usuglašeni politički i financijski poticaj prema istraživanju, razvoju i inovacijama u području tehnologija za čistu i obnovljivu energiju te energetske učinkovitosti ključan za postizanje klimatskih ciljeva i poticanje rasta;

42. poziva EU da pojača napore kako bi se reguliralo postupno globalno smanjenje fluorougljikovodika u okviru Protokola iz Montreala; podsjeća da je EU usvojio ambiciozno zakonodavstvo o postupnom smanjivanju fluorougljikovodika za 79 % do 2030. s obzirom na to da su ekološki prihvatljive alternative široko dostupne te se njihov potencijal treba u potpunosti iskoristiti; napominje da smanjenje upotrebe fluorougljikovodika predstavlja lako ostvarivu priliku za djelovanje usmjereno na ublažavanje unutar i izvan EU-a te poziva EU da se aktivno uključi u poticanje globalnog djelovanja u pogledu fluorougljikovodika;

Znanstveno istraživanje, tehnološki razvoj i inovacije

43. smatra da je šira primjena tehnologija u području čiste energije na mjestima gdje će se njihov utjecaj najviše osjetiti uvjetovana izgradnjom i održavanjem snažnog kapaciteta za inovacije u razvijenim zemljama i zemljama s gospodarstvima u nastajanju;

44. ističe da se poticanjem inovacija u tehnologijama i poslovnim modelima može potaknuti i gospodarski rast i smanjenje emisija; ističe da razvoj tehnologije neće automatski ići u smjeru niskih emisija ugljika, već da su za to potrebni jasni politički signali, uključujući smanjenje tržišnih i regulatornih prepreka za nove tehnologije i poslovne modele te dobro usmjerene javne rashode; potiče države članice da povećaju ulaganja u javno istraživanje i razvoj u energetskom sektoru kako bi pomogle u razvijanju sljedećeg vala tehnologija koje karakteriziraju učinkovito korištenje resursima i niske emisije ugljika;

45. uviđa važnost istraživanja i razvoja u borbi protiv klimatskih promjena i poziva stranke da na sve moguće načine podrže istraživače i promiču nove tehnologije koje mogu biti od pomoći u postizanju ciljeva smanjenja emisija koji bi mogli biti postavljeni, kao i mjere za prilagodbu na klimatske promjene i njihovo ublažavanje;

46. potiče Komisiju da bolje iskoristi činjenicu da je Obzor 2020. u potpunosti otvoren prema sudjelovanju trećih zemalja, osobito u područjima energije i klimatskih promjena;

47. smatra da svemirska politika EU-a i ulaganje u nju, uključujući lansiranje satelita koji imaju važnu ulogu u praćenju industrijskih nesreća, krčenja šuma, dezertifikacije itd., uz suradnju s partnerima iz trećih zemalja, mogu imati važnu ulogu u praćenju posljedica klimatskih promjena u cijelom svijetu i odgovaranju na njih;

48. ističe da EU treba povećati napore koje ulaže u prijenos tehnologija u najslabije razvijene zemlje, poštujući pritom postojeća prava intelektualnog vlasništva;

49. zahtijeva da se prepozna važnost uloge koju Središte i mreža za klimatsku tehnologiju (CTCN) i Tehnološki izvršni odbor imaju u omogućavanju tehnološkog razvoja za prilagodbu na klimatske promjene i njihovo ublažavanje te da im se pruži podrška;

50. pozdravlja napore usmjerene na suradnju između EU-a i Ministarstva za energetiku SAD-a, osobito u pogledu istraživanja tehnologija u području klimatskih promjena; smatra da postoji velik potencijal za daljnju istraživačku suradnju između EU-a i drugih velikih gospodarstava; ističe da bi rezultati istraživanja koja se financiraju javnim sredstvima trebali biti dostupni javnosti;

51. ističe da bi se u provedbi mjera za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu na njih trebala uzeti u obzir oprema koja se upotrebljava u svemiru, pogotovo pri praćenju i nadziranju emisija stakleničkih plinova; potiče Komisiju da aktivno sudjeluje u globalnom sustavu praćenja emisija CO2 i CH4; poziva Komisiju da potakne napore za razvoj sustava EU-a za autonomno i neovisno mjerenje emisija stakleničkih plinova uz pomoć postojećih i proširenih misija programa Copernicus;

Financijska sredstva za klimatske promjene: temelj sporazuma iz Pariza

52. smatra da će sredstva za provedbu, uključujući financiranje borbe protiv klimatskih promjena, prijenos tehnologije i izgradnju kapaciteta, imati ključnu ulogu u postizanju sporazuma na Konferenciji u Parizu te stoga apelira na EU i druge države da pripreme uvjerljiv „financijski paket” kojim će biti obuhvaćena razdoblja prije i poslije 2020. kako bi se poduprli veći napori za smanjenje stakleničkih plinova, zaštitu šuma i prilagodbu na učinke klimatskih promjena; poziva da se financiranje borbe protiv klimatskih promjena uvrsti u sporazum kao dinamičan element koji odražava promjenjive ekološke i gospodarske uvjete te podržava povećanu razinu ambicioznosti u pogledu doprinosa ublažavanju i aktivnosti prilagodbe; stoga poziva sve stranke da, ako mogu, doprinesu financiranju borbe protiv klimatskih promjena;

53. traži od EU-a i njegovih država članica da se dogovore o planu za povećanje predvidivih, novih i dodatnih sredstava, u skladu s postojećim obvezama, kako bi ostvarili svoj udio u ukupnom ciljanom iznosu od 100 milijardi USD godišnje do 2020. iz niza javnih i privatnih izvora i kako bi se riješio problem neravnoteže između sredstava koja se ulažu u ublažavanje i prilagodbu; poziva EU da potiče sve zemlje da daju svoj doprinos financiranju borbe protiv klimatskih promjena; poziva na utvrđivanje snažnog okvira za praćenje i odgovornost radi učinkovitog praćenja provedbe obveza i ciljeva povezanih s financiranjem u području klime; podsjeća da bi se uz povećanje sredstava koja se izdvajaju iz proračuna za potporu u cilju borbe protiv klimatskih promjena trebao povećati i ukupni proračun za potporu kao prvi korak prema potpunoj dodatnosti;

54. poziva EU i međunarodne aktere na preuzimanje konkretnih obveza kako bi se pronašli dodatni izvori financiranja u području klimatskih promjena, uključujući izdvajanje određene količine emisijskih jedinica iz ETS-a EU-a u razdoblju 2021. – 2030. i raspodjelu prihoda od mjera EU-a i međunarodnih mjera za emisije u zračnom i pomorskom prometu za svrhe međunarodnog financiranja borbe protiv klimatskih promjena i Zeleni klimatski fond, među ostalim za projekte tehnoloških inovacija;

55. poziva na široko određivanje cijena ugljika kao globalno primjenjiv instrument za upravljanje emisijama i na raspodjelu prihoda od trgovanja emisijskim jedinicama u ulaganja povezana s klimom te prihoda od određivanja cijena ugljika za goriva za međunarodni prijevoz; nadalje poziva na djelomičnu upotrebu poljoprivrednih subvencija kako bi se zajamčilo ulaganje u proizvodnju i upotrebu energije iz obnovljivih izvora na poljoprivrednim gospodarstvima; naglašava važnost mobilizacije kapitala privatnog sektora i oslobađanja potrebnog ulaganja u tehnologije s niskim razinama emisija ugljika; poziva vlade te javne i privatne financijske institucije, uključujući banke, mirovinske fondove i osiguravajuća društva, na preuzimanje ambiciozne obveze usklađivanja praksi kreditiranja i ulaganja s ciljem od 2°C i napuštanja fosilnih goriva, uključujući postupno ukidanje izvoznih kredita za ulaganja u fosilna goriva; poziva na uvođenje posebnih državnih jamstava u korist zelenih ulaganja te oznaka i fiskalnih povlastica za fondove za zelena ulaganja i za izdavanje zelenih obveznica;

56. smatra da se u odluke o ulaganjima u okviru financijskog sustava mora uključiti rizik povezan s klimom; poziva Komisiju, države članice i sve stranke Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama da iskoriste sva sredstva koja su im na raspolaganju kako bi potaknule financijske ustanove da svoja ulaganja u mjeri u kojoj je to potrebno preusmjere u financiranje istinskog prijelaza na otporna gospodarstva s niskim emisijama ugljika;

57  poziva na poduzimanje konkretnih mjera, uključujući raspored za postupno ukidanje svih subvencija za fosilna goriva do 2020. u skladu s obvezom koju su 2009. preuzele zemlje skupine G-20;

58. potiče najnaprednije dionike da se dobrovoljno obvežu na doprinos prijelazu na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika maksimalno iskorištavajući najbolje prakse koje već postoje u dotičnom sektoru; nada se da će se ta mobilizacija proširiti i da će obveze u budućnosti biti strukturiranije posebice zahvaljujući platformama za evidenciju koje su integrirane u Konvenciju o klimi;

59. prima na znanje usku povezanost između Konferencije o financiranju razvoja, sastanka na vrhu UN-a o održivim razvojnim ciljevima i 21. konferencije stranaka Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama koja će se održati 2015.; uviđa da će učinci klimatskih promjena ozbiljno ugroziti pokušaje postizanja planiranog okvira održivog razvoja za razdoblje nakon 2015. i da će se cjelokupni okvir za financiranje razvoja trebati uskladiti s ciljevima niske razine emisija ugljika i otpornosti na klimatske promjene kako bi mogao podupirati njihovo ostvarenje;

60. potiče promicanje privatnih inicijativa financijskog sektora, posebice prilikom sastanka skupine G20 u studenome 2015., odnosno općenito prilikom brojnih financijskih događanja koji su dio pripreme za konferenciju u Parizu 2015.;

Postizanje otpornosti na klimatske promjene prilagodbom

61. naglašava da je djelovanje usmjereno na prilagodbu klimatskim promjenama neizbježno potrebno u svim zemljama žele li na najmanju moguću mjeru svesti negativne učinke i u potpunosti iskoristiti prilike za rast i održivi razvoj koji su otporni na klimatske promjene te da ono mora imati središnju ulogu u novom sporazumu; poziva da se u skladu s time odrede dugoročni ciljevi prilagodbe; ističe da će trenutačno djelovanje u cilju smanjenja emisija stakleničkih plinova biti jeftinije za svjetsko gospodarstvo i nacionalna gospodarstva te da će se njime smanjiti trošak prilagodbe; uviđa da je prilagodba nužna, osobito u zemljama koje su vrlo podložne učincima klimatskih promjena, a posebno kako bi se zajamčilo odvijanje proizvodnje hrane i gospodarskog razvoja na način koji je otporan na klimatske promjene; poziva na aktivnu potporu za izradu sveobuhvatnih planova prilagodbe u zemljama u razvoju uzimajući u obzir prakse lokalnih dionika i znanje autohtonih naroda;

62. uviđa da razina ambicioznosti u pogledu ublažavanja postignuta u okviru doprinosa utvrđenih na nacionalnoj razini ima snažan utjecaj na potrebnu razinu napora za prilagodbu; poziva na to da se u sporazum iz Pariza uvrsti globalni cilj prilagodbe i financiranja prilagodbe zajedno s obvezama za razvijanje daljnjih pristupa za učinkovito rješavanje gubitaka i štete;

63. ističe da je potrebno ojačati koordinaciju i upravljanje klimatskim rizicima na razini EU-a te uspostaviti jasnu strategiju EU-a za prilagodbu; poziva na provedbu regionalnih strategija za prilagodbu;

64. podsjeća da su zemlje u razvoju, posebno najslabije razvijene zemlje i male otočne zemlje u razvoju, najmanje doprinijele klimatskim promjenama, da su najosjetljivije na njihove štetne učinke i da imaju najmanje kapaciteta za prilagodbu; poziva na to da potpora za prilagodbu, gubici i šteta budu ključni elementi sporazuma iz Pariza, te da se zemljama u razvoju doista pomogne u prijelazu na održive i obnovljive oblike energije s niskim udjelom ugljika, čime će se zajamčiti da će njihove potrebe za prilagodbu biti zadovoljene i kratkoročno i dugoročno; traži da se ozbiljno shvati problematika klimatskih izbjeglica i njezini razmjeri kao posljedica klimatskih katastrofa uzrokovanih globalnim zatopljenjem;

65. naglašava da taj sporazum treba biti fleksibilan kako bi se u obzir uzele nacionalne okolnosti, potrebe i kapaciteti zemalja u razvoju te posebnosti određenih zemalja, posebice najslabije razvijenih zemalja i malih otoka;

66. poziva zemlje s razvijenim gospodarstvima da iskoriste postojeću naprednu infrastrukturu za promicanje, jačanje i razvijanje održivog rasta i da se obvežu na potporu zemljama u razvoju u razvijanju vlastitih sposobnosti kako bi se u budućnosti gospodarski rast u svim dijelovima svijeta ostvarivao bez dodatnih negativnih posljedica za okoliš;

67. ističe važnost uloge koju bi razvojna zajednica, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) te Odbor OECD-a za razvojnu pomoć trebali imati u bliskoj suradnji sa zainteresiranim stranama i relevantnim organizacijama kako bi procijenili i ublažili najgore učinke klimatskih promjena na živote ljudi, a očekuje se da će oni predstavljati velik izazov čak i ako se porast temperature zadrži ispod 2ºC;

68. potvrđuje da učinkovita borba protiv klimatskih promjena mora biti strateški prioritet EU-a i drugih međunarodnih aktera te da to zahtijeva da se mjere u području klime uvrste u sve relevantne politike te da se stremi dosljednosti politika; smatra da je za EU važno u svim relevantnim područjima i sektorima poticati metode razvoja koje podrazumijevaju niske razine ugljika te poziva EU da predloži obrasce održive proizvodnje i potrošnje, uključujući navođenje načina na koje EU planira smanjiti potrošnju i odvojiti gospodarsku aktivnost od uništavanja okoliša;

69. sa zabrinutošću napominje da je u razdoblju od 2008. do 2013. 166 milijuna osoba bilo primorano napustiti svoje domove zbog poplava, snažnih oluja, potresa i drugih nepogoda; skreće posebnu pozornost na činjenicu da zbivanja povezana s klimatskim promjenama u nekim dijelovima Afrike mogu doprinijeti intenziviranju izbjegličke krize u Sredozemlju; žali zbog činjenice da još uvijek nije priznat status klimatskih izbjeglica, čime se otvara rupa u pravnom sustavu koja utječe na žrtve koje ne mogu dobiti status izbjeglica;

70. ustraje u tome da bi razvijene zemlje i zemlje u razvoju zajednički trebale poduzeti napore usmjerene na borbu protiv globalnih klimatskih promjena u skladu s načelom zajedničke, ali diferencirane odgovornosti;

71. naglašava da je prema članku 3. stavku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) cilj EU-a u odnosima s ostatkom svijeta doprinijeti solidarnosti i održivom razvoju planeta Zemlje, kao i strogo poštovanje i razvoj međunarodnog prava; napominje da se prema članku 191. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) politikom EU-a u području okoliša promiču mjere za borbu protiv klimatskih promjena na međunarodnoj razini;

Pojačanje diplomacije u području klimatskih promjena

72. naglašava da klimatska diplomacija treba biti dio sveobuhvatnog pristupa vanjskom djelovanju EU-a te da je u tom kontekstu važno da EU ima ambicioznu i središnju ulogu na Konferenciji, da nastupi jednoglasno te da bude posrednik u ostvarenju napretka u sklapanju međunarodnog sporazuma i da ostane ujedinjen u tom pogledu;

73. poziva države članice da usklade svoja stajališta sa stajalištima EU-a; ističe činjenicu da EU i njegove države članice imaju goleme mogućnosti vanjskopolitičkog djelovanja te moraju preuzeti inicijativu u klimatskoj diplomaciji i iskoristiti tu svoju mrežu kako bi postigli dogovor o glavnim temama sporazuma iz Pariza, a to su ublažavanje, prilagodba, financiranje, razvoj i prijenos tehnologije, transparentno djelovanje i potpora te izgradnja kapaciteta;

74. pozdravlja akcijski plan EU-a za klimatsku diplomaciju, koji je 19. siječnja 2015. prihvatilo Vijeće EU-a za vanjske poslove; očekuje od Komisije da zauzme proaktivnu ulogu u pregovorima; poziva je da jasno obznani da je izazov klimatskih promjena glavni strateški prioritet ove Komisije i da se organizira na način kojim će to odražavati na svim razinama i u svim područjima politike;

75  ističe vodeću ulogu EU-a u klimatskoj politici i naglašava da je potrebno dogovoriti i donijeti zajedničko stajalište država članica; apelira na EU, države članice i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da nastave sa svojim diplomatskim naporima i da ih pojačaju uoči i tijekom Konferencije radi boljeg razumijevanja stajališta svojih partnera i poticanja drugih strana da poduzmu učinkovite mjere kako bi bili usklađeni s ciljem od 2°C i kako bi postigli dogovore i preuzeli obveze, posebno kada je riječ o Sjedinjenim Državama, u cilju usklađivanja najznačajnijih emisija s emisijama građana Unije koji su već uložili znatne napore kako bi ostvarili ravnotežu između gospodarskog razvoja i poštovanja okoliša i klime; poziva EU da iskoristi svoju poziciju kako bi ostvario bližu suradnju u području klime sa susjednim zemljama i zemljama pristupnicama za članstvo u EU-u;

76. ističe da su potrebni pojačani diplomatski napori uoči i za vrijeme Konferencije posebno kako bi se postigao dogovor o prirodi razlika u obvezama stranaka s obzirom na njihove nacionalne okolnosti i o ulozi gubitka i štete u sporazumu;

77. poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da definira strateške prioritete vanjske klimatske politike koji su već uvršteni među glavne ciljeve vanjske politike i da zajamči da će se izaslanstva EU-a više usredotočiti na klimatske politike i na praćenje nastojanja država da ublaže klimatske promjene ili im se prilagode kao i na pružanje potpore za izgradnju kapaciteta, te da se pobrine da su im dostupna sredstva koja su im potrebna za aktivnosti praćenja u području klimatskih promjena; poziva EU da bliskije surađuje sa susjednim državama i državama kandidatkinjama u vezi s klimatskim pitanjima te da ih potiče da usklade svoje politike s klimatskim ciljevima EU-a; poziva države članice i ESVD da uspostave kontaktne točke o pitanju klimatskih promjena u izaslanstvima EU-a i veleposlanstvima država članica;

78. uviđa važnost djelovanja protiv klimatskih promjena i s njima povezane moguće prijetnje stabilnosti i sigurnosti, kao i važnost klimatske diplomacije uoči Konferencije o klimatskim promjenama u Parizu;

Europski parlament

79. pozdravlja komunikaciju Komisije i ciljeve doprinosa EU-a konferenciji o klimi COP 21 koja će se u prosincu 2015. održati u Parizu;

80. obvezuje se da će koristiti svoju međunarodnu ulogu i svoje članstvo u međunarodnim parlamentarnim mrežama kako bi dosljedno težio napretku u postizanju pravno obvezujućeg i ambicioznog međunarodnog sporazuma o klimi u Parizu;

81. smatra da, s obzirom na to da treba dati suglasnost za svaki međunarodni sporazum, treba biti dobro integriran u izaslanstvo EU-a; stoga očekuje da će mu biti dopušteno da prisustvuje koordinacijskim sastancima EU-a u Parizu;

°

°         °

82. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te tajništvu UNFCCC-a, uz molbu da se proslijedi svim strankama koje nisu članice EU-a.

EXPLANATORY STATEMENT

To judge by the impact it is having on sustainable development, health and the world economy, global warming is one of the most serious challenges facing humanity. Rising temperatures, melting glaciers and ever more frequent droughts and floods are all signs that climate change is a real phenomenon. Climate change calls for an urgent, responsible, global response, based on solidarity among the international community.

On 25 February 2015, the Commission adopted a communication, entitled The Paris Protocol - A blueprint for tackling global climate change beyond 2020, which is intended to prepare the European Union for the final cycle of negotiations which will lead up to the 21st United Nations Climate Conference to be held in Paris from 30 November to 11 December 2015.

On 6 March 2015, the EU environment ministers formally adopted undertakings to reduce the European Union’s greenhouse gas emissions. The European Union and its Member States have jointly pledged to meet a binding target of reducing greenhouse gas emissions in the EU by at least 40% over 1990 levels by 2030. The European Union submitted its Intended Nationally Determined Contribution (INDC) to the Climate Convention Secretariat (UNFCCC) in March 2015.

These goals represent a step in the right direction, but they should be more ambitious. If the EU’s position in the international negotiations is to be strengthened, Parliament must advocate ambitious and realistic targets: reducing greenhouse gas emissions by 50% over 1990 levels by 2030, increasing the share of the energy mix accounted for by renewals to 45% and cutting overall energy consumption by 40%.

The Paris Conference must not be a meeting characterised by earnest efforts to achieve progress; it must be a meeting at which real decisions are taken. The Conference will mark a decisive stage in the negotiations on the new world climate agreement which will enter into force in 2020.

The Paris Conference is not an end in itself, but rather the start of a dynamic process which will enable the international community to get back on track in its efforts to meet the target of keeping the rise in average global temperatures below 2° C.

An ambitious, universally applicable and legally binding agreement

The Paris Agreement must:

-          be ambitious, universally applicable and legally binding, in order to provide a long‑term response commensurate with the climate challenges facing us and the target of keeping the rise in average global temperatures below 2°C;

-          be sustainable and dynamic, so that it can underpin ever more resolute action against climate disruption, beyond the initial contributions submitted by States, on the basis, in particular, of a long-term mitigation target;

-          be flexible so that it can take account of the changing needs and capacities of the countries involved and their national circumstances and provide then with the means of honouring their undertakings;

-          strike a balance between mitigation and adaptation, in order to help the most vulnerable countries cope more resiliently with the impact of climate change, encourage sustainable approaches to development, keep the rise in average global temperatures below 2°C and help individual countries implement and enhance national adaptation action plans;

-          send out the powerful message required to convince economic actors to start the transition to a low-carbon economy.

The funding arrangements – cornerstone of the Paris Agreement

Between now and 2020, US$ 100 billion will have to be transferred each year to the developing countries to help them meet the cost of reducing greenhouse gas emissions and fund projects designed to protect at-risk communities against the impact of climate change, such as rising sea levels, prolonged droughts and damage to food crops.

At the Lima Conference held in late 2014, a total of US$ 10.4 billion was raised for the Green Climate Fund. In your rapporteur’s view, this is not enough. If they are to regain the trust of the developing countries, the European Union and the industrialised countries must set out very clearly how they intend to put together the US$ 100 billion aid package announced at the Copenhagen Conference in 2009.

Regrettably, the Commission communication of 25 February 2015 is vague on this issue, even though the provision of new funding will be the cornerstone of the Paris Agreement.

In order to meet the undertakings given at COP 21, innovative funding mechanisms will have to be devised, tested and implemented. This will necessarily involve:

-          setting a realistic carbon price in all the world’s major economies with a view to developing climate-friendly solutions;

-          offering incentives for all financial actors to redirect their investments on the scale needed to finance a genuine transition to resilient, low-carbon economies;

-          providing specific government guarantees for green investments;

-          in Europe, using the money available under the Juncker Plan, via the European Fund for Strategic Investments;

-          drawing up an ambitious roadmap of undertakings by state and multilateral banks to fund environmental transition;

-          introducing labels and tax breaks for green investment funds and green bonds;

-          introducing a financial transaction tax, part of the proceeds of which are earmarked for  green investments.

Funding will be a key issue in the context of the efforts to secure an agreement ahead of the Paris Conference. Accordingly, a credible ‘financial package’ needs to be prepared, both for the developed and the developing countries, so that the efforts to reduce greenhouse gas emissions and adapt to the impact of climate change can be stepped up.

The EU must set a climate policy example at home

Although he advocates more ambitious targets, your rapporteur welcomes the submission by the EU of its INDC before the March 2015 deadline set, for guidance, by the Warsaw decision. That contribution has had a significant impact, and exerted a significant bandwagon effect, on the EU’s international partners and must be built on through the adoption of practical measures to implement the transition to a low-carbon economy in the Union.

Once the work on the stability reserve has been completed, the Commission will need to make a start on revising the directive on the European carbon market and preparing the arrangements to govern the distribution of the burden among the Member States.

The European Union must complete as quickly as possible the process of ratifying the Doha amendment to the Kyoto Protocol and encourage the other Parties to follow suit, so that it can enter into force without delay.

Ambitious undertakings given by the European Union will have a decisive bearing on its credibility in the negotiations. The Union must pursue an ambitious and effective policy designed to bring about an energy transition by 2050, using the instruments at its disposal not only in the area of climate and energy policy, but also in other spheres, such as transport, research and innovation, trade and development cooperation.

An effective EU external policy which exerts a bandwagon effect

The European Union must lobby all the stakeholders intensively at all the international meetings held in 2015 in the run-up to COP 21.

The EU contribution must set an example for the other Parties, through its clarity, transparency and ambition. The EU’s success in reducing its emissions by 19% between 1990 and 2012, over a period when its GDP increased by 45%, and the ongoing fall in its share of global emissions show that mitigation and economic growth can go hand in hand.

The European Union must continue and step up its diplomatic efforts in order to gain a better understanding of the positions adopted by its partner countries, encourage those countries to implement ambitious policies to combat climate change and form alliances conducive to achieving that goal.

Your rapporteur notes that in autumn 2015 the Commission plans to organise jointly with Morocco a conference on the topic of the ‘ambition gap’, i.e. the disparity between the undertakings given by the parties and the target of limiting global warming to less than 2°C. He urges the Commission, however, to make sure that the main objective of such an event is to achieve progress towards an agreement at the Paris Conference. With that aim in view, the conference should serve to encourage the Parties to take an ambitious approach and provide a forum for a constructive exchange of views which focuses on practical measures.

Your rapporteur calls for intra-EU discussions to be stepped up without delay with a view to reaching agreement on a common standpoint, in particular on the key issues to be dealt with in the international negotiations, such as funding, capacity-building and technology transfer.

The credibility of the undertakings given by the Parties to the Paris Agreement will be contingent in part on the efforts made by non-State actors, such as towns and cities, regions, industries or investors. The Paris Conference must send out a clear message to these actors and offer them incentives to take action, including in the form of international acknowledgement of their efforts. The International Civil Aviation Organisation (ICAO), the International Maritime Organisation (IMO) and the Parties to the Montreal Protocol must also take action to regulate the emissions generated by international transport and the production and consumption of HFCs before the end of 2016.

The European Union must be the voice of ambition in the negotiations. Your rapporteur feels that the Union’s credibility would be undermined if it were to approve an agreement which clearly did not do enough to limit climate change. Whilst demonstrating the flexibility needed to secure a consensus, the Union must reject any unacceptable compromise.

The European Parliament will continue to have a key say in framing an ambitious European policy to combat climate change. In conclusion, your rapporteur would like to point out that Parliament will be required to give its consent to the ratification by the EU of the legally binding agreement which emerges from the Paris Conference. Parliament must therefore be fully involved in the coordination meetings held during that conference.

10.9.2015

MIŠLJENJE oDBORA ZA INDUSTRIJU, ISTRAŽIVANJE I ENERGETIKU (*)

upućeno Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

o putu prema novom međunarodnom sporazumu o klimi u Parizu

(2015/2112(INI))

Izvjestitelj za mišljenje (*): Seán Kelly

(*)       Pridruženi odbor – Članak 54. Poslovnika

PRIJEDLOZI

Odbor za industriju, istraživanje i energetiku poziva Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

Industrija i konkurentnost

1.  pozdravlja vodeću ulogu EU-a u prilagodbi na klimatske promjene i njihovu ublažavanju, uključujući stvaranje znanja, vještina, radnih mjesta i rasta koji s tim dolaze; konstatira da postoji snažna potreba za postizanjem globalnog ambicioznog i pravno obvezujućeg sporazuma u Parizu, koji će odražavati snažnu predanost da se ostane u okviru scenarija Međuvladinog tijela za klimatske promjene (IPCC) koji se odnosi na ograničenje od 2oC, te ističe da je za daljnje djelovanje EU-a u vodećoj ulozi potrebna potpuna predanost svih strana koje sudjeluju u tom sporazumu kako bi se na učinkovit način ispunila njegova uloga u sprečavanju klimatskih promjena; inzistira na redovnim i transparentnim procjenama učinkovitosti, uključujući u pogledu predviđenih doprinosa utvrđenih na nacionalnoj razini, koje će se temeljiti na najsuvremenijim znanstvenim podacima i tehnologiji te biti u skladu sa Sedmim programom djelovanja za okoliš(13);

2.  napominje da je EU sada na dobrom putu da postigne ciljeve za 2020. koji se odnose na smanjenje emisija stakleničkih plinova i na obnovljivu energiju, da je zahvaljujući učinkovitijim zgradama, proizvodima, industrijskim procesima i vozilima ostvaren znatan napredak u intenzitetu uporabe energije te da je u isto vrijeme europsko gospodarstvo od 1990. zabilježilo rast od 45 %; ističe da su ciljevi 20/20/20 za smanjenje emisija stakleničkih plinova, obnovljivu energiju i energetsku uštedu imali ključnu ulogu u omogućavanju tog napretka i očuvanju radnih mjesta za više od 4,2 milijuna zaposlenih u raznim ekološkim industrijama(14), uz stalni rast tijekom gospodarske krize;

3.  ističe važnost postizanja učinkovitog i obvezujućeg globalnog sporazuma na Konferenciji u Parizu te naglašava da će daljnje nepostojanje takvog sporazuma dodatno ugroziti konkurentnost gospodarstva EU-a i izložiti ga riziku izmještanja emisija ugljika;

4.  pozdravlja predanost čelnika skupine G7 u pogledu dekarbonizacije svjetskog gospodarstva tijekom ovog stoljeća i smanjenja emisija stakleničkih plinova u gornjem dijelu raspona od 40 % do 70 % do 2050. u odnosu na razine iz 2010.;

5.  ističe da je potrebno ojačati koordinaciju i upravljanje klimatskim rizicima na razini EU-a te uspostaviti jasnu strategiju EU-a za prilagodbu; preporučuje provedbu ambicioznih i obvezujućih ciljeva u pogledu emisija CO2 i obnovljive energije, na nacionalnim razinama i na razini EU-a, kako bi se omogućio i zajamčio prijelaz na održivo i sigurno gospodarstvo;

6.  ističe da je u članku 191. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije naznačeno da se politika Unije temelji na načelu da onečišćivač plaća; međutim, ističe da će se, ako se druga velika gospodarstva ne obvežu na slične obveze u pogledu smanjenja stakleničkih plinova, zadržati i prema potrebi ojačati odredbe o izmještanju emisija ugljika, koje su usmjerene na sektore koje karakterizira vrlo intenzivna trgovina i visok udio troškova proizvodnje povezanih s ugljikom; ipak smatra da je potrebno pronaći dugoročnije rješenje za izmještanje emisija ugljika u okviru nadolazeće revizije sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS) ili uspostavljanjem sustava za graničnu prilagodbu emisija ugljika; smatra da je iznimno važno izbjeći izmještanje emisija ugljika u ključnim europskim industrijama, uključujući energetski intenzivne industrije te održivo agroposlovanje i poljoprivredno-prehrambenu proizvodnju u Europi; potvrđuje da je potrebno smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima u proizvodnji hrane;

7.  ističe da bi se pri postizanju sporazuma trebalo voditi računa o usporednom globalnom cilju jamčenja sigurnosti hrane;

8.  ističe da će odgađanje poduzimanja mjera rezultirati većim troškovima za prilagodbu na klimatske promjene i njihovo ublažavanje te manjim rasponom dostupnih tehnoloških rješenja; smatra da će pravovremeno djelovanje pozitivno utjecati na dugoročnu konkurentnost europskih industrija i proizvođača energije;

9.  potiče Komisiju da, u cilju zadržavanja jednakih uvjeta za industriju EU-a i energetski sektor, potakne povezivanje sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS), prije ili nakon sveobuhvatne strukturne reforme za razdoblje nakon 2020. kojom će se poboljšati njegova učinkovitost, i drugih sustava trgovanja emisijama, u cilju stvaranja budućeg svjetskog tržišta za trgovanje emisijama zahvaljujući kojem bi se, na troškovno učinkovit način, znatno smanjile globalne emisije i povećala industrijska konkurentnost; međutim, poziva Komisiju da odredi zaštitne mjere kako bi se zajamčilo da povezivanje sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS) i drugih sustava neće ugroziti klimatske ciljeve EU-a i doseg ETS-a EU-a; u tom kontekstu pozdravlja globalni razvoj sustava za trgovanje emisijama i drugih mehanizama za određivanje cijena, uključujući 17 sustava za trgovanje emisijama čije se djelovanje proteže na četiri kontinenta i na koje otpada 40 % svjetskog BDP-a, što će pridonijeti smanjenju rizika izmještanja emisija ugljika; ističe da bi globalni sustav za trgovanje emisijama, zahvaljujući snižavanju troškova za poduzeća i izjednačavanju uvjeta za sve, mogao omogućiti jačanje globalnih klimatskih ciljeva;

10. poziva Komisiju da i dalje jamči pošteno tržišno natjecanje na tržištu EU-a tako što će nametnuti dodatne trošarine za energetski intenzivnu robu uvezenu iz trećih zemalja kako bi se ti troškovi izjednačili s dodatnim troškovima koje imaju proizvođači u EU-u zbog ispunjavanja zahtjeva u vezi s emisijama CO2;

11. ističe da je potrebno zajamčiti dugoročnu stabilnost cijena za emisijske jedinice te predvidljivo regulatorno okruženje u kojem se investicije usmjeravaju na mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova i u kojem se potiče prijelaz na gospodarstvo s niskim razinama emisija ugljika;

12. inzistira na postupnom globalnom ukidanju ekološki štetnih subvencija, uključujući subvencije za fosilna goriva, kojima se narušava tržišno natjecanje i unutarnje energetsko tržište i koči međunarodna suradnja i inovacije; poziva na uvrštavanje konkretnih mjera u sporazum, uključujući i vremenski okvir postupnog globalnog ukidanja tih subvencija; također napominje da je potrebno podržavati i poticati ulaganja u poduzeća koja na pozitivan način pristupaju smanjenju stakleničkih plinova te stoga uviđa da subvencije, ako se pravilno usmjere, mogu poduprijeti razvoj održivog gospodarstva;

Potpora razvoju i primjeni tehnologija u području klime

13. ističe da je važno procijeniti mogućnosti snižavanja emisija ugljika u gospodarstvima preko smanjenja ovisnosti o fosilnim gorivima; smatra da se takvo procjenjivanje mora temeljiti na tehničkim i znanstvenim studijama i obuhvaćati isti vremenski okvir kao i postavljeni ciljevi smanjenja emisija; i dalje smatra da EU-u ostalima mora biti primjer tako što će poduzimati vlastite inicijative i poticati suradnju sa svojim međunarodnim partnerima;

14. naglašava da, s obzirom na to da klimatske promjene utječu na sve regije svijeta na različit, ali vrlo štetan način, nedjelovanje nosi ozbiljne negativne i često nepopravljive posljedice, što rezultira migracijom i gubitkom života, kao i gospodarskim, ekološkim i socijalnim gubitcima; ističe važnost znanstvenih dokaza, na kojima se dugoročne političke odluke trebaju temeljiti, te naglašava da se stupanj ambicioznosti treba temeljiti na čvrstim znanstvenim preporukama; ističe da je globalno usuglašeni politički i financijski poticaj prema istraživanju, razvoju i inovacijama u području tehnologija za čistu i obnovljivu energiju te energetske učinkovitosti ključan za postizanje klimatskih ciljeva i omogućavanje rasta u sektorima zelenog gospodarstva EU-a, uz veći broj aktivnih kvalificiranih radnika u industriji i uz promicanje znanja i najboljih praksi, jamčeći pritom da će „pravedni prijelaz” radne snage rezultirati otvaranjem kvalitetnih radnih mjesta; ističe da je potrebno unaprijediti koordinaciju i upravljanje klimatskim rizicima na razini EU-a i na globalnoj razini i izraditi jasnu strategiju za prilagodbu, te ističe da je važno doprinijeti sprečavanju nastajanja ili napuhivanja „ugljičnog balona”;

15. ističe da EU treba povećati napore koje ulaže u prijenos tehnologija u najslabije razvijene zemlje, istovremeno poštujući postojeća prava intelektualnog vlasništva;

16. napominje da se inovacije u tržišno orijentiranom gospodarstvu mogu poticati na različite načine; poziva Komisiju da napravi procjenu različitih mehanizama za nagrađivanje poduzeća koja se ističu po svojoj sposobnosti poticanja inovacija te prijenosa i primjene tehnologija na globalnoj razini;

17. smatra da je šira primjena tehnologija u području čiste energije na mjestima gdje će se njihov utjecaj najviše osjetiti uvjetovana izgradnjom i održavanjem snažnog kapaciteta za inovacije u razvijenim zemljama i zemljama s gospodarstvima u nastajanju;

18. napominje da potrebni rezovi emisija ovise o snažnijem razvoju i primjeni tehnologija s niskim razinama emisija ugljika;

19. uviđa da su za izgradnju tehnoloških kapaciteta potrebni učinkoviti mehanizmi financiranja; ističe da je potrebno omogućiti financiranje aktivnosti u području klimatskih promjena u zemljama u razvoju te ponavlja pozive Komisije koja traži da se najsiromašnijim i najranjivijim zemljama zajamči prednost pri dodjeljivanju pomoći u okviru Zelenog klimatskog fonda; nadalje podupire mjere za zajedničko mobiliziranje sredstava iz različitih izvora – javnih i privatnih, bilateralnih i multilateralnih; poziva Komisiju da razmotri mogućnost odvajanja određenog broja emisijskih jedinica iz ETS-a EU-a za financijsku potporu najslabije razvijenim zemljama u svrhu financiranja mjera za prilagodbu na klimatske promjene i njihovo ublažavanje;

20. zahtijeva da se prepozna važnost uloge koju Središte i mreža za klimatsku tehnologiju (CTCN) i Tehnološki izvršni odbor imaju u omogućavanju tehnološkog razvoja za prilagodbu na klimatske promjene i njihovo ublažavanje te da im se pruži podrška;

Znanstveno istraživanje, tehnološki razvoj i inovacije, uključujući svemirsku politiku

21. ističe da poticanje inovacija u tehnologijama i poslovnim modelima može potaknuti i gospodarski rast i smanjenje emisija; ističe da razvoj tehnologije neće automatski ići u smjeru niskih emisija ugljika, već da su za to potrebni jasni politički signali, uključujući smanjenje tržišnih i regulatornih prepreka za nove tehnologije i poslovne modele te dobro usmjerene javne rashode; potiče države članice da povećaju ulaganja u javno istraživanje i razvoj u energetskom sektoru kako bi pomogle u razvijanju sljedećeg vala tehnologija koje karakteriziraju učinkovito korištenje resursa i niske emisije ugljika;

22. uviđa važnost istraživanja i razvoja u borbi protiv klimatskih promjena i poziva stranke da na sve moguće načine podrže istraživače i da promiču nove tehnologije koje mogu biti od pomoći u postizanju ciljeva smanjenja emisija koji bi mogli biti postavljeni, kao i mjere za prilagodbu na klimatske promjene i njihovo ublažavanje;

23. potiče Komisiju da bolje iskoristi činjenicu da je Obzor 2020. u potpunosti otvoren prema sudjelovanju trećih zemalja, osobito u područjima energije i klimatskih promjena;

24. smatra da svemirska politika EU-a i ulaganje u nju, uključujući lansiranje satelita koji imaju važnu ulogu u praćenju industrijskih nesreća, krčenja šuma, dezertifikacije itd., uz suradnju s partnerima iz trećih zemalja, mogu imati važnu ulogu u praćenju posljedica klimatskih promjena u cijelom svijetu i odgovaranju na njih;

Energija

25. ističe da EU u Parizu na sve moguće načine mora potaknuti stranke da usvoje holistički pristup kojim se smanjenje emisija kombinira s novim energetskim modelom utemeljenim na energetskoj učinkovitosti i obnovljivoj energiji;

26. ističe ogroman potencijal koji veća energetska učinkovitost i uvođenje čiste energije imaju kada je riječ o smanjenju emisija; smatra da je maksimiziranje učinkovitosti upotrebe energije u cijelom svijetu prvi korak prema smanjenju emisija povezanih s energijom, pri čemu se istovremeno pridonosi izazovu ublažavanja energetskog siromaštva;

27. poziva na uključivo sudjelovanje lokalnih zajednica na koje utječu procesi i projekti ublažavanja i prilagodbe; naglašava važnost decentralizacije proizvodnje energije na način da se prednost daje lokalnim zadrugama, projektima i aktivnostima građana u području obnovljive energije kojima se potiče proizvodnja energije za vlastitu potrošnju, čime se promiče prijelaz s gospodarskog sustava temeljenog na fosilnim gorivima na onaj temeljen na obnovljivoj energiji;

28. naglašava da važan potencijal za ublažavanje emisija ugljika, koji se temelji na unaprijeđenoj sekvestraciji, skladištenju i zamjeni, leži u šumama otpornim na klimatske promjene; također ističe potencijal bioproizvoda i proizvoda na bazi drva, a osobito održivog bioenergetskog sektora, te važnost šuma i drugih upotreba zemljišta za daljnju i bolju sekvestraciju i skladištenje ugljika; naglašava da korištenje biomase za gorivo kod proizvodnje energije, u kombinaciji s tehnologijom za vezivanje i skladištenje ugljika, može znatno pridonijeti smanjenju emisija ugljika; poziva da se prepozna i potiče uloga koju obnovljive sirovine, kao one iz poljoprivrede, s pašnjaka ili iz šuma, imaju u ublažavanju emisija i pridonošenju zelenom rastu i dekarbonizaciji gospodarstva; napominje da su se između 2001. i 2015. ukupne globalne emisije ugljika povezane sa šumama smanjile za više od 25 %, najviše zbog sporijeg krčenja šuma na globalnoj razini, te stoga poziva EU da poveća međunarodno financiranje za smanjivanje krčenja šuma u zemljama u razvoju; napominje da je potrebno uspostaviti jednostavan, transparentan i dosljedan okvir obračuna za emisije i uklanjanje stakleničkih plinova iz sektora LULUCF-a (upotreba zemljišta, prenamjena zemljišta i šumarstvo);

29. podsjeća da je prometni sektor, nakon energetskog, drugi najveći izvor emisija stakleničkih plinova; ustraje u tome da je potrebno uvesti niz politika čiji je cilj smanjenje emisija iz tog sektora te da su potrebne ambicioznije inicijative EU-a za razvoj i primjenu infrastrukture za alternativna goriva, za daljnje poticanje proizvodnje i upotrebe naprednih biogoriva i za ubrzavanje elektrifikacije prometa;

30. ističe važnost ulaganja u infrastrukturu u suradnji s državama članicama kako bi se omogućila slobodna prekogranična trgovina energijom;

31. pozdravlja napore usmjerene na suradnju između EU-a i Ministarstva za energetiku SAD-a, osobito u pogledu istraživanja tehnologija u području klimatskih promjena; smatra da postoji veliki potencijal za daljnju istraživačku suradnju između EU-a i drugih velikih gospodarstava; ističe da bi rezultati istraživanja koja se financiraju javnim sredstvima trebali dostupni javnosti;

32. ustraje u tome da Europska komisija svoj pregovarački položaj izražava preko Sporazuma gradonačelnika jer će gradovi, regije i lokalne zajednice biti ključni akteri u jamčenju učinkovite provedbe zakonodavstva i mjera u području klime na lokalnoj razini;

33. napominje da u biogospodarstvu leži potencijal za znatan doprinos reindustrijalizaciji i otvaranju novih radnih mjesta u EU-u i ostatku svijeta;

34. napominje da se u sporazumu mora voditi računa o potencijalu koji sektor LULUCF-a (upotreba zemljišta, prenamjena zemljišta i šumarstvo) ima u pridonošenju ostvarenju cilja EU-a koji se odnosi na smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 40 % do 2030. u odnosu na razine iz 1990.;

35. poziva francusku vladu da, kao znak dobre volje, s Europskim parlamentom uđe u ozbiljne pregovore o postizanju dogovora o jednom sjedištu kako bi se smanjile velike količine emisija ugljika koje nastaju zato što Europski parlament ima sjedište u Bruxellesu i Strasbourgu(15);

36. pohvaljuje SAD i Kinu zbog njihova obvezivanja u pogledu preuzimanja važnije uloge u klimatskim pitanjima na globalnoj razini; vjeruje da će ti signali pridonijeti postizanju pozitivnih rezultata u Parizu te s tim na umu poziva obje države da zajamče da će preuzete obveze pretvoriti u konkretno djelovanje; ističe da snažna globalna predanost ima pozitivan ekološki, socijalni i gospodarski utjecaj na konkurentnost industrije EU-a te smatra da EU treba snažnije poticati prijelaz na globalni sustav preuzimanja obveza i provođenja strategija za borbu protiv klimatskih promjena; naglašava da se takvom predanošću, kojom se stvara istinska dugoročna vrijednost za sve građane, pridonosi snažnijim međunarodnim odnosima usmjerenim na dugoročni mir, solidarnost i održivost; izražava žaljenje zbog toga što neke razvijene zemlje nastavljaju povećavati svoje emisije po glavi stanovnika;

37. podsjeća stranke i sam UN da je djelovanje na individualnoj razini jednako važno kao i djelovanje vlada i institucija; stoga poziva na ulaganje snažnijih napora, preko mjera i informativnih kampanja kojima je cilj podizanje svijesti, kako bi se informiralo javnost i kako bi se podigla svijest o malim koracima i velikim pothvatima kojima se može pomoći u borbi protiv klimatskih promjena u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

7.9.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

41

13

7

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Zigmantas Balčytis, Bendt Bendtsen, David Borrelli, Reinhard Bütikofer, Jerzy Buzek, Soledad Cabezón Ruiz, Philippe De Backer, Peter Eriksson, Fredrick Federley, Adam Gierek, Juan Carlos Girauta Vidal, Theresa Griffin, Marek Józef Gróbarczyk, Roger Helmer, Hans-Olaf Henkel, Eva Kaili, Kaja Kallas, Barbara Kappel, Krišjānis Kariņš, Seán Kelly, Jeppe Kofod, Paloma López Bermejo, Ernest Maragall, Edouard Martin, Dan Nica, Angelika Niebler, Aldo Patriciello, Morten Helveg Petersen, Miroslav Poche, Michel Reimon, Herbert Reul, Paul Rübig, Algirdas Saudargas, Jean-Luc Schaffhauser, Sergei Stanishev, Neoklis Sylikiotis, Dario Tamburrano, Evžen Tošenovský, Claude Turmes, Miguel Urbán Crespo, Vladimir Urutchev, Adina-Ioana Vălean, Kathleen Van Brempt, Henna Virkkunen, Martina Werner, Anna Záborská, Flavio Zanonato, Carlos Zorrinho

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Michał Boni, Lefteris Christoforou, Cornelia Ernst, Francesc Gambús, Jens Geier, Jude Kirton-Darling, Janusz Korwin-Mikke, Clare Moody, Luděk Niedermayer, Piernicola Pedicini, Massimiliano Salini, Anneleen Van Bossuyt

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Jozo Radoš

1.9.2015

MIŠLJENJE oDBORA ZA VANJSKE POSLOVE

upućeno Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

o putu prema novom međunarodnom sporazumu o klimi u Parizu

(2015/2112(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Dubravka Šuica

PRIJEDLOZI

Odbor za vanjske poslove poziva Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  naglašava da je prema članku 3. stavku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) cilj EU-a u odnosima s ostatkom svijeta doprinijeti solidarnosti i održivom razvoju planeta Zemlje, kao i strogo poštovanje i razvoj međunarodnog prava; napominje da se prema članku 191. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) politikom EU-a o okolišu promiču mjere za borbu protiv klimatskih promjena na međunarodnoj razini;

2.  uviđa iznimnu važnost stabilnog klimatskog sustava za sigurnost hrane, proizvodnju energije, vodu i odvodnju, infrastrukturu i očuvanje biološke raznolikosti, kopnenih i morskih ekosustava te svjetskog mira i blagostanja; uviđa opasnost od nepoduzimanja mjera za ublažavanje klimatskih promjena te ističe hitnost postizanja dogovora na 21. Konferenciji stranaka (COP21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama u Parizu (Konferencija o klimatskim promjenama u Parizu);

3.  potvrđuje važnost djelovanja protiv klimatskih promjena i s njima povezanih mogućih prijetnji stabilnosti i sigurnosti, kao i važnost klimatske diplomacije u kontekstu Konferencije o klimatskim promjenama u Parizu; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da razvije diplomatske odnose o ciljevima u vezi s klimatskim promjenama radi donošenja sveobuhvatnog, ambicioznog, transparentnog, dinamičnog i pravno obvezujućeg sporazuma za ograničavanje globalnog zatopljenja na 2°C; ističe, u skladu s klimatskim i međunarodnim obvezama i načelima Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, važnost EU-a kao važnog aktera u klimatskoj diplomaciji te naglašava potrebu jedinstvenog stajališta; poziva u tom smislu na poboljšanje dijaloga unutar Unije u cilju utvrđivanja zajedničkog stava, posebno u vezi s ključnim točkama pregovora; poziva države članice da usklade svoja stajališta sa stajalištem EU-a; ističe da EU i države članice imaju goleme mogućnosti vanjskopolitičkog djelovanja te moraju preuzeti inicijativu u klimatskoj diplomaciji i iskoristiti tu svoju mrežu kako bi pronašli zajednički interes o glavnim temama sporazuma iz Pariza, a to su ublažavanje, prilagodba, financiranje, razvoj i prijenos tehnologije, transparentno djelovanje i potpora te izgradnja kapaciteta; poziva strane uključene u ekološke aspekte trgovinskih pregovora EU-a, posebno trenutačnih pregovora o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP) da uzmu u obzir zaključke Konferencije o klimatskim promjenama u Parizu;

4.  naglašava da je klimatska diplomacija neizostavni dio sveobuhvatnog pristupa vanjskom djelovanju EU-a; uviđa da će klimatske promjene pogoditi zemlje na različite načine te da će najslabije razvijene zemlje biti nerazmjerno pogođene zbog nedostatka dostupnih resursa za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu; naglašava da su promjene na Arktiku jedna od velikih posljedica klimatskih promjena koje utječu na sigurnost EU-a; poziva na provođenje politike prevencije klimatskih promjena i raspravu o strategiji usmjerenoj na budućnost na razini EU-a koja bi se bavila strateškim i političkim posljedicama geopolitičke nestabilnosti izazvane klimatskim promjenama te tako omogućila EU-u da odgovori na sukobe povezane s resursima, stavljajući poseban naglasak na suradnju s državama koje su najsnažnije pogođene utjecajem klimatskih promjena;

5.  vjeruje da bi Parlament trebao iskoristiti svoju ulogu i utjecaj u međunarodnim parlamentarnim mrežama kako bi se kako bi se uložilo više napora u stvaranje ambicioznog, pravno obvezujućeg međunarodnog sporazuma u Parizu;

6.  pozdravlja akcijski plan klimatske diplomacije u kojem se navodi da tijekom cijele 2015. godine, ESVD, Komisija i države članice moraju zajedno provoditi strateški razrađen, dosljedan i povezan plan klimatske diplomacije; naglašava da zaključci Vijeća za vanjske poslove od srpnja 2011. i lipnja 2013. podupiru neslužbene dokumente ESVD-a i Komisije koji navode tri smjera djelovanja klimatske diplomacije te ističu da akcijski plan mora biti sastavni dio te strategije; ističe da bi ESVD mogao imati ključnu ulogu u promicanju stavova EU-a prije i tijekom Konferencije o klimatskim promjenama u Parizu te u postizanju uzajamnog razumijevanja među uključenim strankama u vezi s postizanjem međunarodne potpore za razvoj koji nije podložan klimatskim promjenama;

7.  ističe važnost dijaloga između EU-a i nacionalnih parlamenata, lokalnih tijela vlasti, civilnog društva, privatnog sektora i medija unutar i izvan EU-a, imajući u vidu da oni imaju sve veću ulogu u raspravi o klimi; vjeruje da će ti dijalozi doprinijeti donošenju transparentnog i uključivog sporazuma;

8.  ističe da akcijski plan mora imati jasno utvrđene ciljeve i strategije za postizanje tih ciljeva;

9.  naglašava da je važno da ljudska prava ostanu u središtu djelovanja u području klime te inzistira na tome da Komisija i države članice moraju zajamčiti da u sporazumu iz Pariza preduvjet za učinkovito globalno djelovanje u području klime budu poštovanje, zaštita i promicanje ljudskih prava, što obuhvaća među ostalim rodnu jednakost, potpuno i ravnopravno sudjelovanje žena te aktivno promicanje pravednog prijelaza za radnu snagu kojim se stvaraju dostojanstvena i kvalitetna radna mjesta za sve;

10. primjećuje da su stranke Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama na konferenciji COP18 odlučile (Odluka 23/CP.18) postaviti cilj rodne ravnoteže u tijelima uspostavljenim u skladu s Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama i Protokolom iz Kyota kako bi se povećalo sudjelovanje žena i oblikovala učinkovitija politika za rješavanje problema klimatskih promjena kojom se u jednakoj mjeri odgovara na potrebe žena i muškaraca i kako bi se pratio napredak u postizanju rodne ravnoteže promicanjem klimatske politike koja uzima u obzir rodnu dimenziju;

11. poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da definira strateške prioritete vanjske klimatske politike koji su već uvršteni među glavne ciljeve vanjske politike te da zajamči da se delegacije EU-a više usredotoče na klimatske politike i na praćenje nastojanja država da ublaže klimatske promjene ili im se prilagode te da pruži potporu izgradnji kapaciteta i osigura sredstva potrebna za aktivnosti nadzora klimatskih promjena; poziva EU da bliskije surađuje sa susjednim državama i državama kandidatkinjama u vezi s klimatskim pitanjima te da ih potiče da usklade svoje politike s klimatskim ciljevima EU-a; poziva države članice i ESVD da uspostave kontaktne točke o pitanju klimatskih promjena u izaslanstvima EU-a i veleposlanstvima država članica;

12. podsjeća na to da bi klimatske promjene mogle vjerojatno izazvati znatne promjene u migracijskim obrascima u čitavom svijetu u razvoju; poziva EU da podupre zajednice u zemljama u razvoju, posebno u najslabije razvijenim zemljama, u njihovim nastojanjima da se prilagode klimatskim promjenama i razviju veću otpornost na ekološke rizike;

13. ističe da bi problem klimatskih promjena trebao biti sastavni dio razvojnih politika te bi ga trebalo uzeti u obzir pri planiranju humanitarne pomoći i proračuna razvojne politike.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

31.8.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

49

4

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Michèle Alliot-Marie, Petras Auštrevičius, Elmar Brok, Klaus Buchner, James Carver, Fabio Massimo Castaldo, Lorenzo Cesa, Arnaud Danjean, Mark Demesmaeker, Georgios Epitideios, Knut Fleckenstein, Eugen Freund, Michael Gahler, Iveta Grigule, Sandra Kalniete, Manolis Kefalogiannis, Janusz Korwin-Mikke, Andrey Kovatchev, Eduard Kukan, Ilhan Kyuchyuk, Arne Lietz, Barbara Lochbihler, Sabine Lösing, Andrejs Mamikins, David McAllister, Tamás Meszerics, Demetris Papadakis, Alojz Peterle, Tonino Picula, Andrej Plenković, Cristian Dan Preda, Jozo Radoš, Jacek Saryusz-Wolski, Jaromír Štětina, Charles Tannock, Eleni Theocharous, László Tőkés, Johannes Cornelis van Baalen, Geoffrey Van Orden

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Daniel Caspary, Neena Gill, Ana Gomes, Liisa Jaakonsaari, Anneli Jäätteenmäki, Othmar Karas, Antonio López-Istúriz White, Norbert Neuser, Urmas Paet, Gilles Pargneaux, Jean-Luc Schaffhauser, Helmut Scholz, Paavo Väyrynen, Janusz Zemke

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Heidi Hautala, Jutta Steinruck

10.9.2015

MIŠLJENJE oDBORA ZA RAZVOJ

upućeno Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

o putu prema novom međunarodnom sporazumu o klimi u Parizu

(2015/2112(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Anna Záborská

PRIJEDLOZI

Odbor za razvoj poziva Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  naglašava da su u posljednjem 5. izvješću o procjeni Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) izneseni dokazi o nedvojbenom zagrijavanju našeg klimatskog sustava i da su ljudske aktivnosti glavni uzrok klimatskih promjena zabilježenih od sredine 20. stoljeća; naglašava da klimatske promjene predstavljaju snažnu prijetnju za zemlje u razvoju, a naročito za najslabije razvijene zemlje i male otočne zemlje u razvoju; ističe da su emisije stakleničkih plinova koje proizvode zemlje u osjetljivom položaju neznatne te da navedene zemlje stoga nisu odgovorne za stanje s kojim su suočene; poziva da se u sporazumu iz Pariza posveti snažna pozornost podupiranju mjera za prilagodbu i ublažavanje u najslabije razvijenim zemljama i malim otočnim zemljama u razvoju s pomoću prijenosa tehnologije i financiranja uz stavljanje naglaska na iskorjenjivanje siromaštva, smanjenje nejednakosti i povećanje održivosti;

2.  naglašava da će klimatske promjene biti prepreka ispunjenju ciljeva održivog razvoja i da će se neispunjenjem cilja da se globalno zagrijavanje ograniči na manje od 2°C dogovorenog na Konferenciji o klimatskim promjenama u Kopenhagenu ugroziti razvojna postignuća, pri čemu treba voditi računa da će se zagrijavanjem od 2°C nanijeti znatna šteta okolišu i zajednicama te proizvesti znatni gubici i uzrokovati rizik od produbljivanja postojećih ranjivosti koje vode do sve dubljih humanitarnih kriza;

3.  usmjerava pozornost na nedavno Izvješće Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) o odstupanjima u razini prilagodbe kojim se procjenjuje da će troškovi prilagodbe na klimatske promjene samo u Africi porasti na 50 milijardi USD godišnje do 2050., čak uz pretpostavku da će se nastojanjima međunarodne zajednice tijekom 21. stoljeća globalno zagrijavanje zadržati ispod 2°C; smatra da, čak ako se ostvari sva isplativa prilagodba, i dalje ostaje „preostala” šteta za koju prilagodba više nije moguća; priznaje da će takva preostala šteta udvostručiti troškove prilagodbe u razdoblju 2030. – 2050.;

4.  upozorava na vezu između emisija stakleničkih plinova, klimatskih promjena i neuobičajenih vremenskih uvjeta te pojave i težine elementarnih nepogoda, degradacije tla, prehrambenih kriza, sve teže dostupnosti pitke vode, migracijskih tokova i sukoba velikih razmjera; napominje da te pojave nepovoljno utječu na globalne napore za postizanje ciljeva održivog razvoja i imaju znatno veći utjecaj na siromašnije i ugroženije skupine;

5.  inzistira na tome da je na konferenciji COP 21 u Parizu potrebno uspostaviti sustav obračunavanja emisija stakleničkih plinova kako bi se zajamčila transparentna i mjerljiva provedba nacionalnih doprinosa;

6.  naglašava da je, kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova u zemljama u razvoju, potrebno uspostaviti mehanizme kojima bi se povećala upotreba obnovljivih izvora energije te poboljšala energetska učinkovitost i upotreba industrijskih resursa s nultim ili niskim ugljičnim otiskom;

7.  ističe krajnju potrebu za jačanjem kapaciteta prevencije, otpornosti, smanjenja rizika od elementarnih nepogoda te prilagodbom u zemljama u razvoju; poziva na to da ti izazovi budu glavni prioritet u okviru politika infrastrukture, urbanizacije, poljoprivrede i ulaganja te da se razviju potrebne tehnologije za borbu protiv klimatskih promjena;

8.  napominje sa zabrinutošću da je 166 milijuna osoba bilo primorano napustiti svoje domove zbog poplava, snažnih oluja, potresa i drugih nepogoda u razdoblju od 2008. do 2013.; skreće posebnu pozornost na činjenicu da zbivanja povezana s klimatskim promjenama u nekim dijelovima Afrike mogu doprinijeti intenziviranju izbjegličke krize u Sredozemlju; žali zbog činjenice da još uvijek nije priznat status klimatskih izbjeglica, čime se otvara rupa u pravnom sustavu koja utječe na žrtve koje ne mogu dobiti status izbjeglica;

9.  naglašava važnost jačanja obnove nakon elementarnih nepogoda i podsjeća na potrebu uspostavljanja mehanizama proporcionalnih gubicima i štetama prouzročenima klimatskim promjenama i elementarnim nepogodama u zemljama u razvoju;

10. ustraje u tome da bi razvijene zemlje i zemlje u razvoju zajednički trebale poduzeti napore usmjerene na borbu protiv globalnih klimatskih promjena, uzimajući u obzir načelo zajedničke, ali diferencirane odgovornosti; naglašava da se EU mora više posvetiti izradi pravno obvezujućeg međunarodnog sporazuma u kojem sudjeluje što je više moguće zemalja, uključujući zemlje koje su odgovorne za najviše emisija, a kojim se jamči povećanje napora za ublažavanje stanja i prilagodbu; smatra da bi se inovativnim izvorima financiranja, na primjer utvrđivanjem cijene ugljika za međunarodni promet i raspodjelom prihoda od poreza na financijske transakcije, pomoglo u zadovoljavanju sve većih financijskih potreba za klimatske aktivnosti na globalnoj razini;

11. poziva na usmjeravanje koncentriranih napora protiv gomilanja obradivih površina, i to promicanjem zadovoljavajućih zaštitnih mjera za sprečavanje takvog gomilanja s obzirom na to da je samo prenamjena zemljišta odgovorna za otprilike 20 % godišnjih globalnih emisija ugljičnog dioksida i da neodržive poljoprivredne prakse doprinose klimatskim promjenama, ugrožavaju sigurnost opskrbe hranom i zagađuju okoliš;

12. ustraje u tome da bi razvijene zemlje i zemlje u razvoju zajednički trebale poduzeti napore usmjerene na borbu protiv globalnih klimatskih promjena u skladu s načelom zajedničke, ali diferencirane odgovornosti; naglašava da bi ti napori trebali obuhvaćati fluorirane stakleničke plinove koji imaju ključnu ulogu u globalnim klimatskim promjenama te da se na konferenciji u Parizu mora postići pravno obvezujući sporazum primjenjiv na sve države; ističe potrebu za prikladnim, stabilnim i predvidljivim financiranjem za klimatske promjene i uravnoteženosti mjera prilagodbe i ublažavanja;

13. naglašava da je, kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova u zemljama u razvoju, potrebno uspostaviti mehanizme kojima bi se povećalo korištenje alternativnim i učinkovitim izvorima energije; potiče zemlje u razvoju da ulažu u manje decentralizirane projekte obnovljive energije izvan mreže; poziva na povećanu pomoć EU-a za takvu proizvodnju energije i energetsku učinkovitost, kao i za održivo ribarstvo i poljoprivredu usmjerenu na mala poljoprivredna gospodarstva, raznolikost usjeva, agrošumarstvo i poljoprivredno-ekološke prakse, uključujući pomoć za osposobljavanje u ruralnim zajednicama; uvjeren je da se mjerama u tim područjima može znatno doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi, kao i smanjenju rizika od elementarnih nepogoda;

14. potvrđuje da učinkovita borba protiv klimatskih promjena mora biti strateški prioritet EU-a i drugih međunarodnih aktera te da to zahtijeva da se mjere u području klime uvrste u sve relevantne politike te da se stremi dosljednosti politika; smatra da je za EU važno u svim relevantnim područjima i sektorima poticati načine razvoja koji uključuju niske razine ugljika te poziva EU da predloži obrasce održive proizvodnje i potrošnje, uključujući pokazatelje za načine na koje EU planira smanjiti potrošnju i odvojiti gospodarsku aktivnost od uništavanja okoliša; poziva EU da preuzme vodeću ulogu na konferenciji u Parizu te da inzistira na konkretnim mjerama za ispunjenje cilja od 2ºC;

15. skreće pozornost na ključnu važnost financijskih sredstava za klimatske promjene u kontekstu sporazuma iz Pariza; ponavlja svoj poziv državama članica EU-a i razvijenim zemljama da poštuju svoje obveze pružanja dodatnih financijskih sredstava za klimatske promjene, iz javnih i privatnih bilateralnih i multilateralnih izvora, u iznosu od 100 milijardi USD godišnje do 2020. godine; ističe da službena razvojna pomoć mora rasti najmanje istom stopom kao i financijska sredstva za klimatske promjene želi li se poštovati načelo aditivnosti; priznaje ulogu privatnog financiranja za klimatske promjene, ali njime bi se financiranje javnim sredstvima trebalo dopuniti, a ne zamijeniti, te prima na znanje potrebu za transparentnim izvješćivanjem i preuzimanjem odgovornosti te socijalnim i ekološkim zaštitnim mjerama;

16. podržava stvaranje inovativnih izvora dodatnog financiranja za borbu protiv klimatskih promjena, ali i za sustave trgovanja emisijama; poziva na zajedničko obvezivanje u sporazumu iz Pariza na postupno ukidanje subvencija za fosilna goriva uz navođenje vremenskih okvira;

17. poziva EU i razvijene zemlje da povećaju sredstva za financiranje mjera ublažavanja, prilagodbe, razvoja i prijenosa tehnologije te jačanja kapaciteta u zemljama u razvoju; ponavlja svoj poziv državama članica EU-a i razvijenim zemljama da poštuju svoje kolektivne obveze pružanja novih i dodatnih financijskih sredstava za klimatske promjene, iz javnih i privatnih bilateralnih i multilateralnih izvora, u iznosu od 100 milijardi USD do 2020. godine; u tom pogledu poziva EU da poveća financijsku potporu za djelovanje u području klime u zemljama u razvoju, i to korištenjem novim izvorima financiranja kao što su prihodi od dražbe u okviru sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS), porez na financijske transakcije te nameti na emisije fosilnih goriva korištenih u međunarodnom zrakoplovstvu i pomorskom prometu; ističe da je potreban zasebni sustav obračuna financiranja za klimatske promjene kako bi se mogla pratiti aditivnost obveza financiranja; naglašava da su državna odgovornost i uvrštenje klimatskih ciljeva u nacionalne strategije razvoja ključni za učinkovito korištenje financijskim sredstvima koja su nužna za energetsku učinkovitost i korištenje obnovljivom energijom; apelira na EU da zajamči potrebna sredstva kako bi postala predvodnik u rješavanju tog problema;

18. podupire globalni cilj za financiranje ublažavanja i prilagodbe koji se temelji na nacionalnim i regionalnim planovima prilagodbe kako bi se smanjio nesrazmjer u učinkovitosti i zajamčila strategija za smanjenje rizika od elementarnih nepogoda u skladu s Okvirom za smanjenje rizika od elementarnih nepogoda iz Sendaija;

19. ističe da se, u skladu s načelom usklađenosti politika za razvoj, moraju ukinuti javni poticaji za proizvodnju biogoriva iz usjeva (kao što su obvezujući cilj EU-a od 10 % za obnovljivu energiju u prometu ili subvencije) jer takve mjere mogu potaknuti krčenje šuma, koje je ionako odgovorno za 20 % emisija stakleničkih plinova, druge vrste prenamjene zemljišta i gomilanje obradivih površina, utječući istovremeno na pravo na hranu u trećim zemljama;

20. smatra da je važno zajamčiti da Zeleni klimatski fond djeluje kao institucija čiji su prioritet potrebe osoba pogođenih klimatskim promjenama u zemljama u razvoju, da djeluje isključivo u javnom interesu, surađuje s privatnim kompanijama i financijerima samo u mjeri u kojoj oni mogu jamčiti poštovanje visokih ekoloških, socijalnih standarda i standarda povezanih s ljudskim pravima, ali i da provodi snažne i transparentne procese te brani suradnju s akterima iz privatnog sektora koji su uključeni u aktivnosti pranja novca, utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza, te u prijevare i korupciju;

21. poziva zemlje s razvijenim gospodarstvima da iskoriste postojeću naprednu infrastrukturu za promicanje, jačanje i razvijanje održivog rasta i da se obvežu na potporu zemljama u razvoju u razvijanju vlastitih sposobnosti kako bi u budućnosti zajamčili da se gospodarski rast u svim dijelovima svijeta ostvaruje bez dodatnih negativnih posljedica za okoliš;

22. ističe važnost uloge koju bi razvojna zajednica, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) te Odbor OECD-a za razvojnu pomoć trebali imati u bliskoj suradnji sa zainteresiranim stranama i relevantnim organizacijama kako bi ocijenili i ublažili najgore posljedice klimatskih promjena na živote ljudi, a one će predstavljati velik izazov čak i ako se porast temperature zadrži ispod 2 ºC;

23. prepoznaje i predlaže poduzimanje mjera za suzbijanje posljedica proizvodnje hrane s visokom emisijom ugljika i povezanih poljoprivrednih emisija, kao što su emisija metana i dušikova oksida; poziva i na djelovanje u području krčenja šuma do kojeg dolazi zbog prenamjene zemljišta u zemljišta za uzgoj hrane za životinje i za ispašu u cilju izbjegavanja emisija povezanih s prehrambenim tržištima; poziva na poduzimanje mjera za podizanje razine osviještenosti o utjecaju metoda proizvodnje hrane sa snažnim učinkom na klimu te za pomoć poslovnim subjektima i osobama da promijene ponašanja; zahtijeva da se sporedne mjere, uključujući mjere za smanjenje prekomjernog bacanja hrane, uvrste u nacionalne planove za ublažavanje, posebice u zemljama s iznadprosječnim razinama potrošnje.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

3.9.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

19

0

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Beatriz Becerra Basterrechea, Ignazio Corrao, Doru-Claudian Frunzulică, Charles Goerens, Maria Heubuch, Stelios Kouloglou, Linda McAvan, Norbert Neuser, Lola Sánchez Caldentey, Elly Schlein, György Schöpflin, Pedro Silva Pereira, Davor Ivo Stier, Rainer Wieland, Anna Záborská

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Seb Dance, Brian Hayes

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2

Soledad Cabezón Ruiz, Constance Le Grip, Ivana Maletić, Jutta Steinruck, Axel Voss

16.7.2015

MIŠLJENJE oDBORA ZA PROMET I TURIZAM

upućeno Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

Put prema novom međunarodnom sporazumu o klimi u Parizu

(2015/2112(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Bas Eickhout

PRIJEDLOZI

Odbor za promet i turizam poziva Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  pozdravlja komunikaciju Komisije i ciljeve doprinosa EU-a konferenciji o klimi COP21 koja će se u prosincu 2015. održati u Parizu; ističe da bi i Komisija i države članice tijekom konferencije trebale povećati vidljivost prometnog sektora, uz reference, između ostalog, i na inicijative kao što je Program rješenja, i da bi trebale preuzeti vodeću ulogu u cilju postizanja transparentnog i obvezujućeg međunarodnog sporazuma, pri čemu je potrebno priznati ulogu nedržavnih aktera; poziva Komisiju da u okviru konferencije aktivno podrži inicijative u području održive gradske mobilnosti i održivog javnog prijevoza;

2.  poziva Komisiju da stranama koje sudjeluju na konferenciji COP21 ponudi svoju podršku i stručno znanje u utvrđivanju nacionalnih doprinosa, te da ih istodobno senzibilizira o ulozi prometnog sektora u donošenju sveobuhvatnih strategija za smanjenje emisije stakleničkih plinova;

3.  prepoznaje činjenicu da se Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO) obvezala na razvoj globalnog i tržišno utemeljenog mehanizma za smanjenje emisije u zračnom prometu; međutim, izražava žaljenje zbog dosadašnjeg nedostatka napretka i ambicije; skreće pozornost na činjenicu da su za postizanje ciljeva povezanih s emisijom CO2 u zračnom i pomorskom prometu potrebna globalno dogovorena pravila u okviru ICAO-a i Međunarodne pomorske organizacije (IMO); stoga poziva sve strane da se obvežu u pogledu učinkovitog i strukturnog instrumenta i učinkovitih i strukturnih mjera kojima se jamči smanjenje emisije CO2 u zračnom prometu; poziva IMO da ubrza postupke kako bi se postigao dogovor o učinkovitoj regulaciji i smanjenju emisije u međunarodnom pomorskom prometu do kraja 2016.;

4.  poziva da se u Pariški protokol uključe ciljevi smanjenja emisije stakleničkih plinova koji su u skladu s globalnim proračunom za ugljik i kojima će se poštovati cilj da porast globalne temperature ne prelazi 2 Celzijeva stupnja za međunarodni zračni i pomorski promet te poziva sve strane, među kojima i Komisiju i države članice, da se u okviru Pariškog protokola kao prioritet obvežu na postizanje globalnih kvantificiranih ciljeva smanjenja emisije stakleničkih plinova i da u okviru ICAO-a i IMO-a rade na postizanju dogovora o vjerodostojnom instrumentu koji može ispuniti obećanja u pogledu ostvarenje potrebnog smanjenja do kraja 2016.; ističe da je važno uzeti u obzir specifičan položaj otoka i najudaljenijih regija kako bi se osiguralo da se ekološka učinkovitost ne odrazi na mobilnost i pristupačnost, osobito u tim regijama;

5.  uviđa da je u skladu s 5. izvješćem o procjeni Međuvladinog panela o klimatskim promjenama za globalni proračun za ugljik, kojim će se porast temperature vjerojatno ograničiti na manje od 2°C, potrebno zadržati globalnu kumulativnu emisiju na razini nižoj od 1010 gigatona CO2 u razdoblju od 2011. do 2100.;

6.  vjeruje da će bez znatnijeg usmjeravanja pažnje na smanjenje emisije u prometnom sektoru biti nemoguće ostvariti opće klimatske ciljeve s obzirom na to da je promet jedini sektor u kojem je nastavljen rast emisije stakleničkih plinova (za 30 % u proteklih 25 godina); ističe da će se to moći ostvariti samo obvezujućim ciljevima smanjenja stakleničkih plinova zajedno s potpunom integracijom obnovljivih izvora u tržište, tehnološki neutralnim pristupom dekarbonizaciji i prometnom i investicijskom politikom koja je u još većoj mjeri integrirana i koja obuhvaća politike o promjeni vrste prijevoza uz tehnološki napredak, kao i izbjegavanje prometa (npr. s pomoću održive logistike, pametnog planiranja gradova i integriranog upravljanja mobilnošću);

7.  ističe da je 94 % prometa, u prvom redu u cestovnom, zračnom i pomorskom sektoru, ovisno o fosilnim gorivima te su stoga hitno potrebne mjere za ubrzavanje napretka prema ranom postizanju ciljeva iz Bijele knjige do 2030. s naglaskom na obnovljiva goriva, električnu energiju i alternativna niskougljična rješenja; mišljenja je da poboljšanje energetske učinkovitosti prometa treba biti jedan od glavnih prioriteta europske prometne politike; ističe da je potrebno snažno razviti distribucijske kanale za nove održive izvore energije kod kojih ne dolazi do stvaranja emisije kako bi se podržao ambiciozan prijelaz na održiviju energiju i kako bi se smanjila ovisnost o fosilnim gorivima i uvoznoj energiji;

8.  ističe da danas više od polovice svjetskog stanovništva živi u gradovima i da gradski prijevoz u velikoj mjeri doprinosi emisiji stakleničkih plinova u prometnom sektoru; stoga potiče Komisiju i države članice na aktivno senzibiliziranje javnosti o ulozi održive gradske mobilnosti u ispunjavanju obveza ublažavanja; naglašava da se odgovornim iskorištavanjem i planiranjem uporabe zemljišta te održivim prometnim rješenjima u gradskim područjima učinkovito doprinosi cilju smanjenja emisije CO2; poziva Komisiju da poduzme mjere potrebne za snažno promicanje javnog prijevoza, rješenja za zajedničko korištenje prijevoznih sredstava te mogućnosti za hodanje i vožnju biciklom, posebno u gusto naseljenim područjima, i da iznese prijedloge za unaprjeđenje propisa EU-a, ako postoji potreba za tim, kako bi se promicala multimodalnost i nove usluge u području mobilnosti i logistike;

9.  naglašava da je u prometnom sektoru potrebna dobra kombinacija izvora energije što se može postići promicanjem vozila na alternativna pogonska goriva, kao što su prirodni plin i bioplin, i svih politika za jačanje održivih načina prijevoza, uključujući elektrifikaciju prometa i primjenu inteligentnih prometnih sustava; ističe da se u središte pozornosti trebaju staviti željeznice, tramvaji, električni autobusi, električni automobili i električni bicikli, da se treba uključiti cijela perspektiva životnog ciklusa i da se treba nastojati potpuno iskorištavati obnovljive izvore energije; snažno potiče lokalna tijela nadležna za javni prijevoz i prijevoznike da postanu predvodnici u uvođenju voznih parkova i tehnologija s niskom razinom emisije ugljika;

10. ističe da je potrebno postupno internalizirati utjecaj prometa na klimu u okviru sveobuhvatnog paketa mjera za „ispravno određivanje cijena” u tom sektoru i uspostavljanje poštenog tržišnog natjecanja među načinima prijevoza; poziva Komisiju da osigura primjerene financijske instrumente EU-a i financiranje ulaganja, uključujući i klimatske fondove, za one projekte u prometnom sektoru koji će imati pozitivan utjecaj na okoliš, a da pritom nijedan način prijevoza ne bude isključen te da osobito podupre razvoj planova za održivu gradsku mobilnost; poziva stoga da se kombinira nekoliko instrumenata, uključujući mjere kojima će se obuhvatiti negativni vanjski učinci i uključujući financiranje istraživanja i razvoja, i demonstracijske projekte velikih razmjera u području tehnologije čistog prijevoza te stvaranje poticaja kako bi se te tehnologije usvojile;

11. ističe da su i kratkoročne i dugoročne strategije ublažavanja u području prometa ključne kako bi se ispunile ambicije za znatno smanjenje emisije stakleničkih plinova;

12. ističe da bi se u provedbi mjera za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu na njih trebala uzeti u obzir oprema koja se upotrebljava u svemiru, pogotovo pri praćenju i nadziranju emisije stakleničkih plinova; potiče Komisiju da aktivno sudjeluje u globalnom sustavu praćenja emisije CO2 i CH4; poziva Komisiju da potakne napore za razvoj EU-ova sustava za autonomno i neovisno mjerenje emisije stakleničkih plinova uz pomoć postojećih i proširenih misija programa Copernicus;

13. ističe da vodeća uloga EU-a zahtijeva odgovornost i uviđa da, ako drugi dijelovi svijeta ne budu dijelili njegove ambicije i ciljeve, konkurentnost EU-a može biti ugrožena.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

14.7.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

40

4

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Daniela Aiuto, Lucy Anderson, Marie-Christine Arnautu, Georges Bach, Izaskun Bilbao Barandica, Deirdre Clune, Michael Cramer, Luis de Grandes Pascual, Andor Deli, Isabella De Monte, Ismail Ertug, Jacqueline Foster, Dieter-Lebrecht Koch, Stelios Kouloglou, Merja Kyllönen, Miltiadis Kyrkos, Bogusław Liberadzki, Marian-Jean Marinescu, Georg Mayer, Gesine Meissner, Cláudia Monteiro de Aguiar, Jens Nilsson, Markus Pieper, Salvatore Domenico Pogliese, Gabriele Preuß, Christine Revault D’Allonnes Bonnefoy, Dominique Riquet, Massimiliano Salini, David-Maria Sassoli, Claudia Schmidt, Claudia Tapardel, Keith Taylor, Pavel Telička, István Ujhelyi, Peter van Dalen, Wim van de Camp, Janusz Zemke, Roberts Zīle, Kosma Złotowski, Elżbieta Katarzyna Łukacijewska

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Ivo Belet, Bas Eickhout, Theresa Griffin, Ruža Tomašić, Henna Virkkunen

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

James Carver

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

23.9.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

55

5

8

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Marco Affronte, Margrete Auken, Pilar Ayuso, Zoltán Balczó, Ivo Belet, Simona Bonafè, Lynn Boylan, Cristian-Silviu Buşoi, Miriam Dalli, Seb Dance, Angélique Delahaye, Jørn Dohrmann, Ian Duncan, Stefan Eck, Bas Eickhout, Eleonora Evi, José Inácio Faria, Karl-Heinz Florenz, Francesc Gambús, Elisabetta Gardini, Jens Gieseke, Julie Girling, Matthias Groote, Françoise Grossetête, Andrzej Grzyb, Jytte Guteland, György Hölvényi, Anneli Jäätteenmäki, Jean-François Jalkh, Benedek Jávor, Karin Kadenbach, Kateřina Konečná, Giovanni La Via, Peter Liese, Norbert Lins, Valentinas Mazuronis, Susanne Melior, Miroslav Mikolášik, Gilles Pargneaux, Piernicola Pedicini, Pavel Poc, Frédérique Ries, Michèle Rivasi, Daciana Octavia Sârbu, Annie Schreijer-Pierik, Renate Sommer, Tibor Szanyi, Estefanía Torres Martínez, Nils Torvalds, Damiano Zoffoli

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Guillaume Balas, Nikolay Barekov, Paul Brannen, Renata Briano, Mireille D’Ornano, Albert Deß, Herbert Dorfmann, Ismail Ertug, Giorgos Grammatikakis, Martin Häusling, Gesine Meissner, Anne-Marie Mineur, Ulrike Müller, James Nicholson, Marijana Petir, Bolesław G. Piecha, Gabriele Preuß, Jadwiga Wiśniewska

(1)

     SL C 285 E, 21.10.2010., str. 1.

(2)

     SL C 341 E, 16.12.2010., str. 25.

(3)

     SL C 99 E, 3.4.2012., str. 77.

(4)

     SL C 153 E, 31.5.2013., str. 83.

(5)

     Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0452.

(6)

     Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0443.

(7)

     Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0063.

(8)

     SL L 8, 13.1.2009., str. 3.

(9)

     SL C 67 E, 18.3.2010., str. 44.

(10)

    SL C 251 E, 31.8.2013., str. 75.

(11)

    Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0094.

(12)

Podaci Eurostata o robnom i uslužnom sektoru u području okoliša citirani u Komunikaciji Komisije naslovljenoj „Okvir za klimatsku i energetsku politiku u razdoblju 2020. – 2030.” (COM(2014)0015).

(13)

„Živjeti dobro unutar granica našeg planeta” (COM(2012)0710)

(14)

Podatci Eurostata o robnom i uslužnom sektoru u području okoliša citirani u Komunikaciji Komisije naslovljenoj „Okvir za klimatsku i energetsku politiku u razdoblju 2020. – 2030.” (COM(2014)0015).

(15)

Ukupne emisije ugljika koje su povezane sa sjedištem u Strasbourgu iznose najmanje 18 884,5 tona godišnje. Prema studiji iz rujna 2007. u kojoj se analizira kako na okoliš utječe činjenica da postoje dva sjedišta Europskog parlamenta, koju potpisuje Eco-Logica Ltd, odlukom o određivanju samo jednog sjedišta (koje bi se nalazilo u Bruxellesu) godišnje emisije ugljika smanjile bi se za gotovo 19 000 tona.

Pravna napomena