Postupak : 2015/2139(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0373/2015

Podneseni tekstovi :

A8-0373/2015

Rasprave :

PV 18/01/2016 - 17
CRE 18/01/2016 - 17

Glasovanja :

PV 19/01/2016 - 5.5
CRE 19/01/2016 - 5.5
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0005

IZVJEŠĆE     
PDF 500kWORD 180k
21.12.2015
PE 565.021v02-00 A8-0373/2015

o ulozi međukulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i obrazovanja u promicanju temeljnih vrijednosti EU-a

(2015/2139(INI))

Odbor za kulturu i obrazovanje

Izvjestiteljica: Julie Ward

AMANDMANI
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o ulozi međukulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i obrazovanja u promicanju temeljnih vrijednosti EU-a

(2015/2139(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 21. te članak 27. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 165. i 167. te posebno njegov članak 17. prema kojem Unija mora poštovati status koji crkve i vjerske udruge ili zajednice, kao i svjetonazorske i nekonfesionalne organizacije, imaju na temelju nacionalnog prava te mora priznati njihov identitet i njihov specifičan doprinos i održavati otvoren, transparentan i redovit dijalog s njima,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije(1), a posebno njezine članke 10., 11. i 22. te njezinu preambulu,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima, a posebno članak 2. njezina Protokola br. 1,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Ujedinjenih naroda od 20. prosinca 2010. pod nazivom „Kultura i razvoj”,

–  uzimajući u obzir Milenijsku deklaraciju Ujedinjenih naroda (2000.), a posebno članke pod naslovom „Ljudska prava, demokracija i dobro upravljanje”,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW, 1979.),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja iz 2005. (Konvencija UNESCO-a),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948., a posebno njezin članak 16., i Deklaraciju UN-a o uklanjanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 67/179 od 20. prosinca 2012. i Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava br. 22/20 od 22. ožujka 2013.,

–  uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 13. lipnja 2013. o nacrtu Smjernica EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja(2) te Smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja koje je Vijeće za vanjske poslove donijelo 24. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1983/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o Europskoj godini međukulturnog dijaloga (2008.)(3),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. studenog 2008. o promicanju kulturne raznolikosti i međukulturnog dijaloga u vanjskim poslovima Unije i njezinih država članica (2008/C 320/04)(4),

–  uzimajući u obzir strateški okvir i akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju (11855/2012) koje je Vijeće za vanjske poslove usvojilo 25. lipnja 2012.,

–  uzimajući u obzir Bijelu knjigu Vijeća Europe od 7. svibnja 2008. o međukulturnom dijalogu pod nazivom „Živjeti zajedno dostojanstveno kao jednaki”,

–  uzimajući u obzir Europski kulturni program u globalizirajućem svijetu (COM(2007)0242), čiji je cilj promicanje osviještenosti o kulturnoj raznolikosti i vrijednostima EU-a, dijaloga s civilnim društvom i razmjene dobrih praksi,

–  uzimajući u obzir rezultate i popratne mjere pripremnog djelovanja o kulturi u vanjskim odnosima EU-a iz 2014.,

–  uzimajući u obzir Protokol o suradnji u području kulture priložen modelu Sporazuma o slobodnoj trgovini(5),

–  uzimajući u obzir Parišku deklaraciju o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, snošljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja, koja je donesena na neformalnom sastanku ministara obrazovanja EU-a 17. ožujka 2015. u Parizu (8496/15),

–  uzimajući u obzir završne zajedničke preporuke trojnog predsjedništva na Konferenciji o mladima koja se 2015. održala u Luxembourgu, u kojima se uzelo u obzir savjetovanje održano u obliku strukturiranog dijaloga za osnaživanje mladih da se političke uključe u demokratski život Europe te u kojima se Parlament poziva na promicanje obrazovanja utemeljenog na vrijednostima i aktivnom obrazovanju građanstva,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0373/2015),

A.  budući da Europu krasi beskrajno bogatstvo kulturne, socijalne, jezične i vjerske raznolikosti; budući da su u tom kontekstu zajedničke vrijednosti koje povezuju naša društva, kao što su sloboda, socijalna pravda, jednakost i nediskriminacija, demokracija, ljudska prava, vladavina prava, tolerancija i solidarnost, od ključne važnosti za budućnost Europe;

B.  budući da međukulturni dijalog nije reguliran nacionalnim, europskim ili međunarodnim pravom jer nije pravni koncept, no temelji se na međunarodnim okvirima čiji je cilj zaštita ljudskih prava i kulturne raznolikosti;

C.  budući da su različite studije i zaključci tijekom Europske godine međukulturnog dijaloga (2008.) pokušali definirati međukulturni dijalog kao proces koji se sastoji od otvorene razmjene ili interakcije pune poštovanja između pojedinaca, skupina i organizacija s različitim kulturnim pozadinama ili svjetonazorima; budući da se među njegovim ciljevima nalaze: razvijanje boljeg razumijevanja različitih perspektiva i praksi; povećanje sudjelovanja te slobode i sposobnosti za donošenje odluka; poticanje jednakosti; i jačanje kreativnih procesa;

D.  budući da je važno omogućiti potrebna sredstva, posebno financijska, kojima bi se prednost dala financiranju programa za poticanje međukulturnog dijaloga i dijaloga među građanima u cilju jačanja međusobnog poštovanja u kontekstu snažne kulturne raznolikosti i rješavanja složene realnosti naših društava i suživota različitih kulturnih identiteta i vjerovanja, kao i u cilju isticanja doprinosa različitih kultura europskim društvima i baštini te učinkovitog upravljanja sukobima;

E.  budući da postizanje tog cilja nije samo zadaća javnih vlasti i donositelja odluka, nego i zajednička odgovornost cijelog društva, uključujući cijeli niz dionika kao što su obitelji, mediji, nastavnici, poslovni subjekti, vođe zajednica i vjerski vođe; budući da je uz političke aktere važno istaknuti ulogu svih ostalih dionika u međukulturnom dijalogu;

F.  budući da su određeni članci Povelje o temeljnim pravima Europske unije posebno važni za međukulturni dijalog jer se njima promiču jednakost, nediskriminacija, kulturna, vjerska i jezična raznolikost, sloboda izražavanja i kretanja te građanska prava sudjelovanja u gospodarstvu i politici;

G.  budući da je za kvalitetan međukulturni dijalog potrebno dobro poznavanje vlastite i tuđe kulture;

H.  budući da se u kontekstu Europske godine razvoja 2015., revizije Milenijskih razvojnih ciljeva UN-a i rezultata sastanka na vrhu UN-a o održivom razvoju održanom 2015. uloga kulture pokazala ključnom za postizanje održivog razvoja i iskorjenjenje siromaštva u svijetu; nadalje poziva na snažniju integraciju kulture u program UN-a za održivi razvoj za razdoblje nakon 2015.;

I.  budući da se Europa i svijet suočavaju s brojnim izazovima povezanima s globalizacijom, migracijom, vjerskim i međukulturnim sukobima te jačanjem radikalizma;

J.  budući da je u kontekstu međukulturnog dijaloga ključno primijeniti univerzalna ljudska prava (kao pojedinačna prava) i kulturna prava (kojima se prepoznaju specifični i višestruki kulturni identiteti);

K.  budući da razvijanje obrazovne mobilnosti za studente i nastavnike i bilo kojeg drugog oblika međunarodne razmjene može dovesti do boljeg svijeta u kojem se ljudi kreću slobodnije i sudjeluju u otvorenom međukulturnom dijalogu;

1.  tvrdi da se u pristupu Europske unije treba uzeti u obzir i nastaviti izvrstan rad koji je pokrenut 2008. godine, u kojoj se obilježila Europska godina međukulturnog dijaloga, pojačati razmjena dobrih praksi i promicati novi strukturirani dijalog sa svim dionicima u međukulturnim i međuvjerskim pitanjima u kontekstu svih nedavnih dramatičnih događaja: europskim i nacionalnim političarima, lokalnim i regionalnim vlastima, crkvama, vjerskim udrugama i zajednicama te svjetonazorskim i nekonfesionalnim organizacijama, organizacijama i platformama civilnog društva, zaposlenima u području sporta, kulture i obrazovanja, nacionalnim i europskim odborima mladih, akademicima i medijima;

2.  potiče sve dionike da usvoje ažuriranu i jasnu politički orijentiranu definiciju međukulturnog dijaloga, da provedu ili usklade metode te kriterije i pokazatelje kvalitete u cilju ocjenjivanja učinka programa i projekata u području međukulturnog dijaloga te da istraže metodologiju za međukulturnu usporedbu;

3.  zalaže se za to da je u području obrazovanja potrebno potaknuti međukulturni i međuvjerski pristup utemeljen na vrijednostima kako bi se razmotrili i promicali međusobno poštovanje, integritet, etička načela kulturne raznolikosti, socijalna uključenost i kohezija, između ostalog posredstvom programa razmjene i mobilnosti za sve;

4.  zalaže se za to da se audiovizualne i kulturne industrije također posvete pitanju kulturne raznolikosti; potiče te industrije da pronađu kreativne načine za postizanje dogovora o nacionalnim, regionalnim i lokalnim akcijskim planovima za provedbu Konvencije UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja;

5.  poziva na to da se međuvjerski dijalog uzme u obzir kao dio međukulturnog dijaloga, što je preduvjet za mir i ključni alat za rješavanje sukoba, uz posvećivanje pozornosti na dostojanstvo pojedinca i potrebu da se diljem svijeta očuvaju ljudska prava te poseban osvrt na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti te na pravo vjerskih manjina na zaštitu;

6.  ističe da se iskrenim međukulturnim i međuvjerskim dijalogom potiču pozitivne interakcije utemeljene na suradnji, promiču razumijevanje i poštovanje među kulturama, povećava raznolikost i poštovanje demokracije, slobode i ljudskih prava te tolerancija prema univerzalnim vrijednostima i vrijednostima specifičnima za pojedine kulture;

7.  ističe da je važno pravovremeno integrirati i obrazovati izdvojene zajednice čije je ponašanje suprotno temeljnim europskim vrijednostima;

8.  zalaže se za to da EU kao akter u postizanju svjetskog mira mora u svoju politiku vanjskih odnosa i politiku razvoja uvrstiti kulturu i kulturnu razmjenu te u njima istaknuti obrazovanje jer su to sredstva za jačanje zajedničkih temeljnih vrijednosti poštovanja i međusobnog razumijevanja, a time se pružaju učinkoviti alati za značajan i održiv pristup rješavanju sukoba, izgradnji mira i sprečavanju kriza;

9.  smatra da u skladu s člankom 167. stavkom 4. UFEU-a kulturni dijalog i raznolikost trebaju na transverzalan način biti integrirani u sva područja politike EU-a koja utječu na zajedničke temeljne vrijednosti i prava EU-a kao što su politika o mladima, obrazovna politika, mobilnost, zapošljavanje i socijalna pitanja, vanjska politika, prava žena i jednakost spolova, trgovina i regionalni razvoj;

10.  ističe da je potrebno osposobljavati i pripremiti buduće generacije za smiono rješavanje problema i učinkovito i inovativno pristupiti izazovima s kojima će se europski građani suočiti u budućnosti tako da im se omogući pristup kvalitetnom obrazovanju o građanstvu i zajamči njihova motivacija i predanost stjecanju kompetencija i vještina kao što su poduzetništvo, upravljačke vještine i vještina izgradnja kapaciteta;

11.  uviđa da je međukulturni dijalog sredstvo za uključivo demokratsko sudjelovanje i osnaživanje građana, posebno kada je riječ o zajedničkom dobru i javnim prostorima; tvrdi da međukulturni dijalog kao takav može znatno doprinijeti poboljšanju stanja demokracije i razvoju veće i dublje uključivosti i osjećaja pripadnosti;

12.  smatra da je povećanje javnog ulaganja u uključivo, kvalitetno i dostupno formalno, neformalno i informalno obrazovanje prvi korak u omogućivanju jednakog pristupa i mogućnosti za sve; podsjeća da je potrebno zajamčiti kulturnu i socijalnu raznolikost u učionicama i obrazovnim okruženjima, uključujući među nastavnicima, kako bi se smanjilo rano napuštanje školovanja i potaknulo obrazovanje djece u nepovoljnom položaju u cilju promicanja jednakosti i poticanja socijalne kohezije među budućim generacijama;

13.  naglašava da formalno, neformalno i informalno obrazovanje i pristup cjeloživotnom učenju pružaju znanje, vještine i kompetencije, ali i da bi se njima učenicima trebalo pomoći da razviju etičke i građanske vrijednosti i postanu aktivni, odgovorni članovi društva bez predrasuda; u tom pogledu ističe da je potrebno započeti s građanskim obrazovanjem u ranoj dobi i prepoznaje važnost suradnje između svih dionika u području obrazovanja; zagovara da se kod djece i mladih potakne osjećaj za inicijativu i uključenost kako bi se društvene veze ojačale te razvili osjećaj pripadnosti i etička načela za borbu protiv diskriminacije;

14.  ističe važnu ulogu neformalnog i informalnog učenja i prepoznaje koristi izgradnje sinergija i partnerstva između svih razina i oblika učenja, uključujući među generacijama; također ističe da je sudjelovanje u sportskim aktivnostima i volontiranju važno za poticanje razvoja građanskih, socijalnih i međukulturnih kompetencija i za doprinos socijalnoj uključenosti ugroženih skupina i skupina u nepovoljnom položaju te općenitije građana, posebno djece, podučavanjem o duhu zajedništva u radu i poštovanju raznolikosti, čime se doprinosi borbi protiv socijalnih fenomena kao što su nasilje, radikalizam, rasizam i ksenofobija i potiče ponovna izgradnja temelja za konstruktivan i miran dijalog među zajednicama; u tom pogledu podsjeća na ključnu ulogu programa EU-a u području kulture, medija, obrazovanja, mladih i sporta kao sredstva za borbu protiv netolerancije i predrasuda te za poticanje zajedničkog osjećaja pripadnosti i poštovanja prema kulturnoj raznolikosti;

15.  naglašava da je važno izgraditi snažne poveznice između kulture i obrazovanja u cilju razvijanja kompetencija i prijenosnih vještina, povećanja broja visoko pozicioniranih i sigurnih radnih mjesta u skladu s Programom za dostojanstven rad Međunarodne organizacije rada te postizanja veće razine socijalne uključenosti i aktivnog građanstva; smatra da su to jedni od glavnih ciljeva u provedbi temeljnih vrijednosti EU-a kako je utvrđeno u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i u Povelji o temeljnim pravima Europske unije; podsjeća na vrijednost programa CONNECT, jedinog programa EU-a kojim se promiču projekti u području kulture i obrazovanja i potiče Komisiju da razmotri usvajanje novih pilot-aktivnosti za ispitivanje sadašnje izvedivosti takvog programa;

16.  podržava mobilnost mladih i nastavnika te sve oblike suradnje između škola i sveučilišta, primjerice, zajedničke obrazovne platforme, zajedničke studijske programe i projekte kao sredstva za poticanje razumijevanja i vrednovanja kulturne raznolikosti i pružanje mladima socijalnih, građanskih i međukulturnih kompetencija i vještina; u tom pogledu smatra da djeca koja su u vrlo ranoj dobi izložena drugim kulturama stječu osnovne životne vještine i kompetencije koje su potrebne za osobni razvoj, buduće zapošljavanje i aktivno građanstvo EU-a; ističe da su ciljani obrazovni školski posjeti različitim državama članicama i transnacionalna mobilnost djece u ranoj dobi također važni alati u polaganju temelja za vrednovanje europskih kultura, umjetnosti, jezika i vrijednosti; osobito potiče mobilnost nastavnika u osnovnim i srednjim školama kako bi razmijenili svoja iskustva i razvili vlastite alate za suočavanje s rastućim društvenim izazovima i njihovo rješavanje; ističe ulogu i važnost programa Erasmus+, kojim se među mladima potiče osviještenost o europskim vrijednostima te stvara osjećaj pripadnosti i međukulturni dijalog olakšavanjem njihove mobilnosti, kao i povećanjem njihove zapošljivosti; posebno potiče poduzimanje daljnjih mjera kako bi se skupinama u nepovoljnom položaju i osobama s posebnim potrebama omogućio pristup aktivnostima programa Erasmus+ povezanima s mobilnošću te kako bi se omogućila njihova integracija u takve aktivnosti;

17.  potiče države članice da razviju kvalitetne programe osposobljavanja kojima se promiče raznolikost, osnažuju nastavnici, mladi i radnici u zajednici, kao i savjetodavne službe u školama te neformalnom i informalnom obrazovnom okruženju koje usluge pružaju i djeci i roditeljima, u cilju zadovoljavanja potreba koje djeca iz različitih kulturnih i socijalnih pozadina imaju za obrazovanjem i osposobljavanjem te iskorjenjenja svih oblika diskriminacije i rasizma, uključujući vršnjačko nasilje i nasilje na internetu; napominje da je potrebno preispitati obrazovne resurse kako bi se potaknulo učenje koje u obzir uzima više perspektiva i uključuje više jezika te da je u tom kontekstu potrebno vrednovati i sustavno promicati iskustva i vještine nastavnika povezane s višejezičnosti i međukulturnosti;

18.  ističe da je važno ulagati u programe cjeloživotnog učenja za nastavnike, osposobiti nastavnike s potrebnim pedagoškim kompetencijama na temu migracije, kulturne prilagodbe i socijalne psihologije te im omogućiti da se koriste raznolikošću kao bogatim izvorom za podučavanje u učionicama;

19.  prima na znanje da nastavnici, u suradnji s obiteljima, imaju ključnu ulogu u jačanju socijalnih veza, stvaranju osjećaja pripadnosti i pomaganju mladima da razviju etičke i građanske vrijednosti;

20.  ponavlja da je potrebno stvoriti obrazovna okuženja utemeljena na pravima koja uzimaju u obzir rodnu perspektivu kako bi učenici učili o ljudskim pravima, uključujući prava žena i djece, temeljnim vrijednostima i sudjelovanju građana, pravima i odgovornostima građana, demokraciji i vladavini prava, vjeri u vlastiti identitet, saznanju da je njihov glas vrijedan i osjećaju da ih njihove zajednice cijene te kako bi se za te iste vrijednosti borili; potiče države članice i obrazovna okruženja da jačaju aktivno sudjelovanje studenata u upravljanju svojim obrazovnim strukturama;

21.  ističe ulogu novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija i interneta kao sredstva za promicanje međukulturnog dijaloga; promiče korištenje društvenih medija u cilju podizanja razine osviještenosti građana o zajedničkim temeljnim vrijednostima i načelima Europske unije i naglašava da je medijska pismenost važna na svim razinama obrazovanja kao sredstvo za promicanje međukulturnog dijaloga među mladima; također potiče ESVD i sve čelnike predstavništva EU-a da na najbolji mogući način iskoriste nove digitalne alate u svojem radu;

22.  prima na znanje da je potrebno pružiti održivu i strukturiranu potporu nevladinim organizacijama, organizacijama za ljudska prava, organizacijama za mlade i institucijama za osposobljavanje u cilju borbe protiv ekstremizma putem socijalne kohezije i uključenosti, aktivnog građanstva te osnaživanja i sudjelovanja mladih, posebno pokretanjem manjih lokalnih inicijativa i inicijativa na najnižim razinama;

23.  prepoznaje ključnu ulogu koju nevladine organizacije, kulturne mreže i platforme te spomenute institucije imaju i trebaju u budućnosti imati u područjima u kojima su strukture, politike i programi za međukulturni dijalog slabo razvijeni; potiče daljnji dijalog između EU-a i velikih gradova, regija i lokalnih vlasti u cilju učinkovitije analize (i.) poveznice između urbanih modela u kojima građani žive i uspjeha ili neuspjeha školskih sustava, (ii.) koristi formalnog i informalnog obrazovanja za svu djecu i obitelji te (iii.) koordinacije obrazovnih struktura u promicanju učinkovitog međukulturnog dijaloga;

24.  poziva na posvećivanje dodatne pozornosti promicanju međukulturnog društva koje se temelji na solidarnosti, posebno među mladima, provedbom programa Europa za građane, prikladnim financiranjem za postizanje ciljeva izgradnje bolje usklađenog i uključivog društva te poticanjem aktivnog građanstva koje je otvoreno za svijet, puno poštovanja prema kulturnoj raznolikosti i koje se temelji na zajedničkim vrijednostima EU-a;

25.  potiče uključive umjetničke i sportske obrazovne aktivnosti i one za osposobljavanje za sve životne dobi, kao i volontiranje, kako bi se ojačao proces socijalizacije i sudjelovanje manjina, skupina u nepovoljnom položaju, marginaliziranih zajednica, migranata i izbjeglica u kulturnom i društvenom životu, uključujući sudjelovanje na upravljačkoj razini i u donošenju odluka;

26.  prima na znanje da su formalno, neformalno i informalno učenje te volontiranje važni za promicanje samorazvoja koji je usmjeren na kognitivne i nekognitivne vještine i kompetencije, kritičko razmišljanje, sposobnost nošenja s različitim mišljenjima, medijsku pismenost, vještine i kompetencije povezane s nediskriminacijom i međukulturnim vrijednostima te učenje jezika, te da su socijalne i građanske kompetencije važne, uključujući učenje o kulturnoj baštini kao sredstvo za rješavanje suvremenih izazova pomoću osjetljivog tumačenja;

27.  potvrđuje da je u rješavanju pitanja međukulturnog dijaloga i obrazovanja važno uzeti u obzir rodnu perspektivu i potrebe osoba koje su žrtve različitih oblika diskriminacije, uključujući osobe s invaliditetom, pripadnike LGBTI zajednice i osobe iz marginaliziranih zajednica;

28.  potiče institucije EU-a da prošire analizu svih oblika radikalizacije i da na nove načine razmotre prirodu i procese političkog ekstremizma i nasilja, počevši od pretpostavke da je radikalizacija dinamički i relacijski proces te neočekivana i nepredvidiva posljedica cijelog niza promjena; stoga pozdravlja Parišku deklaraciju potpisanu 17. ožujka 2015. o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, tolerancije i nediskriminacije obrazovanjem kojim se nastoji potaknuti aktivni dijalog među kulturama te globalna solidarnost i međusobno poštovanje, uz isticanje važnosti građanskog obrazovanja, uključujući podizanje osviještenosti o jedinstvenoj ulozi koju sredstva iz područja kulture imaju u poticanju međusobnog poštovanja među učenicima i studentima;

29.  podsjeća na legitimnost i odgovornost vlada i europskih institucija u rješavanju kriminalnih aktivnosti uz potporu obavještajnih službi i tijela za kazneni progon; ipak napominje da prema Povelji o temeljnim pravima Europske unije kaznene mjere moraju uvijek poštovati temeljna prava kao što su pravo na zaštitu podataka, pravo na slobodu izražavanja, pravo na pretpostavku nedužnosti i pravo na učinkoviti pravni lijek;

30.  vjeruje da EU pri promicanju temeljnih vrijednosti, međukulturnog dijaloga i kulturne raznolikosti na međunarodnoj razini treba snažno osuđivati svako nehumano i ponižavajuće postupanje i sva kršenja ljudskih prava kako bi se na konkretan način promicalo puno poštovanje Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima;

31.  poziva države članice da zajamče da se obvezujuće europske i međunarodne norme za suzbijanje diskriminacije u potpunosti provedu u nacionalno pravo;

32.  poziva države članice da uključe marginalizirane zajednice, migrante, izbjeglice, zajednice domaćine te vjerske i sekularne zajednice u procese uključenosti koji se temelje na poštovanju i osnaživanju te kojima se u svim situacijama jamči njihovo sudjelovanje u građanskom i kulturnom životu na human i održiv način pun poštovanja, posebno u hitnim situacijama;

33.  pozdravlja pripremno djelovanje o kulturi u vanjskim odnosima EU-a i njegovu ulogu u jačanju značaja kulture kao strateškog čimbenika za ljudski, socijalni i gospodarski razvoj, čime se doprinosi ciljevima vanjske politike te poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i predstavništva EU-a diljem svijeta da i kulturu uvrste u vanjsku politiku EU-a kao njezin sastavni element, imenuju kulturnog atašea u svakom predstavništvu EU-a u trećim zemljama i osoblju ESVD-a omoguće osposobljavanje na temu kulturne dimenzije vanjske politike; poziva Komisiju da kulturnu diplomaciju i međukulturni dijalog uvrsti u sve instrumente vanjskih odnosa EU-a i razvojni plan EU-a; nadalje, poziva EU i države članice da pojačaju suradnju s drugim europskim i međunarodnim organizacijama kao što su Ujedinjeni narodi i agencije koje su povezane s UN-om, posebno UNESCO, UNICEF i UNHCR te da zahtijevaju učinkovito i bolje predstavljanje EU-a u okviru tih tijela; nadalje poziva na suradnju s nacionalnim kulturnim institutima u cilju poboljšanja provedbe postojećih instrumenata kao što su kulturni klasteri Nacionalnih instituta za kulturu Europske unije (EUNIC) utemeljeni na mrežama te na izradu novih alata za rješavanje zajedničkih izazova u globaliziranom svijetu;

34.  smatra da kultura mora postati važan dio političkog dijaloga s trećim zemljama i podsjeća da je potrebno sustavno integrirati kulturu u razvojne projekte i programe; stoga ističe da je potrebno ukloniti prepreke za mobilnost umjetnika, nastavnika, akademika i stručnjaka u području kulture usklađivanjem i pojednostavnjenjem postupaka za vizu kako bi se potaknula kulturna suradnja sa svim dijelovima svijeta;

35.  poziva Komisiju i države članice da razviju strategije kojima se međukulturni dijalog prepoznaje kako proces interaktivne komunikacije unutar i između kultura, da zajamče međusobno poštovanje i jednake prilike, da osmisle i provedu učinkovita rješenja za borbu protiv gospodarskih i socijalnih nejednakosti i uzroka isključenosti, kao i svih vrsta diskriminacije te da se posvete boljem razumijevanju različitih perspektiva i praksi; podsjeća na ključnu ulogu medija, uključujući društvene medije, koji su potencijalna platforma za ekstremne rasprave i sredstvo za suprotstavljanje ksenofobnim izjavama, rušenje stereotipa i predrasuda te promicanje tolerancije;

36.  podsjeća da kulturna baština predstavlja raznolikost kulturnog izričaja te se ona stoga mora zaštititi i promicati usvajanjem usklađenog zakonodavstva i međunarodnih sporazuma u uskoj suradnji s UNESCO-om;

37.  poziva države članice i Komisiju da stanu na kraj raznim oblicima ekstremizma kao što su ksenofobija, rasizam i sve vrste diskriminacije uvođenjem mjera za koheziju u zajednici kojima se može uspješno boriti protiv gospodarske i socijalne nejednakosti i koje uključuju širok raspon aktera kao što su urbanisti, socijalni radnici, zajednica, crkve i vjerske udruge, nastavnici, organizacije za potporu obiteljima te stručnjaci u području zdravstva, čime se jamči socijalna uključenost te formalna i stvarna jednakost, promiče raznolikost i potiče kohezija zajednice;

38.  preporučuje da EU surađuje s drugim akterima kako bi se djeci izbjeglicama pružio pristup učenju i školovanju, da nastavi podržavati programe za pristup obrazovanju u humanitarnim krizama te da zajamči integraciju studenata migranata u Europi;

39.  poziva Komisiju i države članice da na svim razinama vlasti istraže, osmisle i provedu interaktivne metode sudjelovanja usmjerene na mlade i djecu;

40.  ističe ulogu obitelji u očuvanju kulturnog identiteta, tradicija, etike i sustava vrijednosti društva i naglašava da upoznavanje djece s kulturom, vrijednostima i normama društva započinje u obitelji;

41.  poziva Komisiju i Vijeće da usvoje međukulturni dijalog kao snažan i predan politički cilj EU-a i da stoga zajamči potporu EU-a raznim mjerama politike, inicijativama i fondovima, uključujući međukulturni dijalog s trećim zemljama, a posebno s nestabilnim državama;

42.  potiče Komisiju i države članice da nastave davati prednost inicijativama kojima je cilj podržati kulturnu raznolikost, međukulturni dijalog i obrazovanje i da se u potpunosti koriste financijskim instrumentima, programima i inicijativama EU-a, kao što su programi Erasmus+, Europa za građane, Kreativna Europa i Obzor 2020., europska politika susjedstva i instrumenti za vanjske odnose te tijelima kao što su Agencija Europske unije za temeljna prava, u cilju promicanja i podržavanja međukulturnog dijaloga i kulturne raznolikosti unutar Europe i s njezinim susjednim državama i drugim regijama svijeta;

43.  ističe da europsko umjetničko stvaralaštvo uvelike doprinosi kulturnoj raznolikosti i stoga ima ulogu u širenju vrijednosti EU-a i poticanju europskih građana na razvijanje kritičkog razmišljanja;

44.  podsjeća na ulogu koju Nagrada LUX ima u davanju počasti europskim filmovima koji slave europski identitet ili europsku kulturnu raznolikost;

45.  potiče Komisiju i države članice da ocijene učinak mjera koje su se poduzele u kontekstu ovog izvješća i poziva Komisiju da podnese izvješće o praćenju i reviziju;

o

o    o

46.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava i državama članicama.

EXPLANATORY STATEMENT

The European Union is at a particular point in history where notions of identity and belonging are being contested, reconfigured and defended, with strong feelings from a diversity of voices and divergent political perspectives.

The Paris Declaration of 17 March 2015 is a powerful statement, providing a welcome imperative for Member States to act in order to strengthen the role of intercultural dialogue in education and learning environments.

This is required in order to adequately address current concerns as well as to lay down the foundations for building the strong, confident, resilient and cohesive communities of the future.

EU Education Ministers were clear in their joint affirmation of the value of pluralistic, non-discriminatory, tolerant and just societies, where solidarity and equality between women and men is wholeheartedly embraced in the pursuit of the EU fundamental values of human dignity, liberty, democracy, equality, the rule of law and respect for human rights (as enshrined in Article 2 of the Treaty on European Union, and in the Charter of Fundamental Rights the European Union).

The shaping of Member States’ education policies to this end was therefore agreed in Paris as a necessity, with ‘Citizenship’ as the main vehicle for achieving success in this collective endeavour.

This report is an attempt to build on the Education Ministers’ common agreement that combined efforts are needed in order to prevent and tackle marginalisation, intolerance, racism and radicalisation, and also to preserve a framework of equal opportunities for all.

The report identifies opportunities along with challenges and makes concrete recommendations for action at all governmental levels as well as at EU level, including the increased use of culture in external actions and in the EU development agenda, recognising the unique role that culture can play in peace-building, conflict resolution and crisis prevention.

Intercultural dialogue as a positive narrative

Although the topic and goals of this report reflect an anxiety resulting from the violent and dramatic events that Europe has faced in the past months and years, and translate a collective will to prevent radicalisation and extremism, it adopts a broader approach that encourages new reflections on the nature and the processes of political violence, starting from the premise that radicalisation is a dynamic, relational process and an unforeseen and unpredictable consequence of a series of disruptive events.

At the core of this discourse lies the possibility for increased self-knowledge which is the first step in beginning to understand the “other”. Accepted intercultural theory suggests that we learn most about ourselves when we see ourselves reflected in others. Knowing oneself is important for self-confidence and the development of social skills, all of which can help the process of integration as well as prepare one for active citizenship, provided support mechanisms are in place.

Intercultural dialogue is a two-way process and both parties benefit through being able to stand in one another’s shoes. Some excellent best practice examples of cultural exchange already exist through EU funded programmes such as Erasmus+ and other initiatives run by NGOs, as well as Town Twinning funded by the Europe for Citizens programme which has a long history of inter-generational, intercultural dialogue.

It must be noted that culture is not fixed but rather a fluid idea encompassing multiple shared reference points, including language, faith, dress codes, food and drink, and traditional arts and crafts. It should also be acknowledged that migratory peoples bring with them skills, knowledge, ideas, new approaches, entrepreneurship and cultural practices that enrich the social fabric of the communities they become part of, and that migration is part of our cultural heritage.

The root of violent extremism can sometimes be found in the cultural, social and economic exclusion of people from their societies. The divisive and derogatory language sometimes used about marginalised communities and minorities, as well as the discrimination that many people experience - especially young people - can cause alienation which may lead to segregation of certain groups in society. Focusing on young people and minorities in the sole context of radicalisation might also lead to increasing stigmatisation. Meanwhile, there is a growing need to promote inclusion, participation and active citizenship, not just in respect of minority youth but also amongst the dominant cultural groups where exacerbating factors have also removed them from community support structures that could best support them through challenging times.

To take a positive approach, it is important to understand that differentiated narratives resulting from intercultural dialogue and a celebration of cultural diversity can create empathy, empower marginalised communities and foster more active citizenship, given that such a dialogue also addresses stereotypes, prejudices and discrimination by the majority.

Simultaneously, dealing with the concept of intercultural dialogue in legislation is a challenge as it is multi-, inter- and transdisciplinary by nature and affects our societies at both European and national levels; and therefore, not being a legal concept, intercultural dialogue is not regulated by national, European or international law, but relies instead on international frameworks aimed at the respect of human rights and cultural diversity.

The report therefore takes a positive and pro-active position, seeing opportunity in the situations that present themselves, rather than over-reacting to a culture of fearfulness. The report focuses on promoting the need to reinvigorate and reinforce healthy dialogue between all kinds of communities, leading to a better understanding and acceptance of common fundamental values, thereby laying the foundations for more inclusive and pluralistic societies.

Inclusive learning and active citizenship

Increasing cultural pluralism requires active participation in democratic processes at all levels, not only in respect of citizen’s participation in institutional structures, but also through the development of dialogue and consensus between groups with different interests, origins and backgrounds.

Therefore we need to prepare a generation of young people with the motivation, commitments and skills, such as entrepreneurship, leadership, volunteering and capacity building, to be audacious problem-solvers and develop their critical and creative thinking capacity to deal with different opinions, acquire media literacy and develop intercultural skills, as well as social and civic competences including learning about cultural heritage.

Differentiated approaches to teaching and learning are required in order to respond to specific community needs from early years practice to lifelong learning. To this end high quality training programmes in citizenship should be developed for educators from both statutory and voluntary sectors.

In addressing the past it is important to ensure heritage and history is not used as a divisive tool but as an opportunity to address contemporary challenges through sensitive interpretation and skilful, targeted education programmes.

Education and intercultural learning in their diverse settings are crucial to ensure sustainable progress in the field of active citizenship. Learning is a dynamic process which can take place in a multitude of settings, leading to the acquisition of additional life-skills, transferable knowledge and intercultural competences. Therefore, the report tackles the issue of education not just targeting children and young people but also ensuring the involvement of all generations, in particular through lifelong learning opportunities.

The diversity of learning structures and educators, including family, the community or the work environment, as well as the possibility to challenge the traditional relationships between teachers and learners, must be embraced in order to achieve the goal of inclusive quality learning. It is also important to highlight the synergies between formal, non-formal and learning and the benefits of working at all levels in a coherent way, for example through inter-generational learning, peer-to-peer learning, family learning, work-based learning, on-line learning, museum learning, learning through the arts and sports, and learning outdoors.

Non-formal and informal settings, widely used in the context of community education and work with groups underrepresented in mainstream academic and adult education provision, provide opportunities for active promotion of common values of freedom, tolerance and non-discrimination, for learning about Human Rights, including women’s and children rights. Learners’ participation in negotiations and decision making within the learning structures themselves help to strengthen democratic values and empower learning communities to become active citizens.

The report puts a particular emphasis on the role of volunteering, sport and arts in strengthening socialisation processes and encouraging the participation of individuals, including minorities, marginalised communities, migrants and refugees, in better accessing cultural and social life. Learning for leadership and developing skills for decision-making are crucial for building resilient, cohesive and sustainable societies. The role of intercultural dialogue in citizenship education must therefore be part of a long term strategy to develop successful, functional and welcoming communities, proud of their heritage and united in diversity.

Conclusion: Towards a coherent and integrated approach

Addressing the challenges tackled in this report requires that cultural dialogue and diversity is integrated in a transversal way to all policy areas such as children and youth policy, education, mobility, employment and social affairs, security and internal affairs as well as women’s rights and gender equality, and regional development. A greater and more coherent cooperation between different policy structures and subject areas is needed, not just at EU level but also at national and local level.

A particular plea is made in the report for including intercultural dialogue in EU external relations, including in the EU development agenda. Culture plays a key role in fostering democratisation, peace-building and respect of human rights, which is particularly relevant to the topic of this report. The development of a dynamic role for culture, including the promotion and protection of cultural diversity, on the international stage as a “soft power”, can benefit the EU and its Member States in their relations with the wider world.

Emphasis must be placed on the role of mobility and exchanges in promoting intercultural dialogue. The challenge in this area is to fully exploit the existing instruments and also provide opportunities that would allow a broader reach of participants to include individuals suffering from marginalisation, geographic or social isolation and other forms of discrimination.

An integrated approach to tackle the role of intercultural dialogue, cultural diversity and education in promoting EU fundamental values also requires a greater cooperation among international institutions, notably between the EU, its Member States and international organisations such as the United Nations and its related agencies, in particular UNESCO, UNICEF and UNHCR, towards a better implementation of existing instruments and the design of new tools to tackle common challenges in a globalised world.

Beyond the action of policy and law makers, the report recalls that more consideration must be given to the power of civil society to pursue intercultural exchange, people to people dialogue, peace-building initiatives and citizenship engagement, in order to put the empowerment of communities at the core of strengthening the social cohesion process. To this end, structural and sustainable support must be provided to NGOs, children and youth organisations and training institutions, as well as all relevant organisations and small scale initiatives working at the grass roots level.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

7.12.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

23

5

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Isabella Adinolfi, Dominique Bilde, Andrea Bocskor, Louise Bours, Nikolaos Chountis, Silvia Costa, Damian Drăghici, María Teresa Giménez Barbat, Petra Kammerevert, Rikke Karlsson, Andrew Lewer, Svetoslav Hristov Malinov, Luigi Morgano, Momchil Nekov, Michaela Šojdrová, Sabine Verheyen, Julie Ward, Bogdan Brunon Wenta, Milan Zver, Krystyna Łybacka

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Norbert Erdős, Santiago Fisas Ayxelà, György Hölvényi, Zdzisław Krasnodębski, Ernest Maragall, Michel Reimon, Liliana Rodrigues, Hannu Takkula

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

23

+

ALDE

María Teresa Giménez Barbat, Hannu Takkula

EFDD

Isabella Adinolfi

GUE/NGL

Nikolaos Chountis

PPE

Andrea Bocskor, Norbert Erdős, Santiago Fisas Ayxelà, György Hölvényi, Svetoslav Hristov Malinov, Michaela Šojdrová, Sabine Verheyen, Bogdan Brunon Wenta, Milan Zver

S&D

Silvia Costa, Damian Drăghici, Petra Kammerevert, Krystyna Łybacka, Luigi Morgano, Momchil Nekov, Liliana Rodrigues, Julie Ward

VERTS/ALE

Ernest Maragall, Michel Reimon

5

-

ECR

Rikke Karlsson, Zdzisław Krasnodębski, Andrew Lewer

EFDD

Louise Bours

ENF

Dominique Bilde

0

0

 

 

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0 : suzdržani

(1)

SL C 364, 18.12.2000., str. 1.

(2)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0279.

(3)

SL L 412, 30.12.2006., str. 44.

(4)

SL C 320, 16.12.2008., str. 10.

(5)

SL L 127, 14.05.2011., str. 1418.

Pravna napomena