IZVJEŠĆE o ulozi Unije u okviru međunarodnih financijskih, monetarnih i regulatornih institucija i tijela

17.3.2016 - (2015/2060(INI))

Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku
Izvjestiteljica: Sylvie Goulard

Postupak : 2015/2060(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
A8-0027/2016
Podneseni tekstovi :
A8-0027/2016
Doneseni tekstovi :

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o ulozi Unije u okviru međunarodnih financijskih, monetarnih i regulatornih institucija i tijela

(2015/2060(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir lojalnu suradnju između Unije i država članica predviđenu člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članke 121. i 138. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Protokol br. 14 UFEU-a o Euroskupini,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. listopada 2010. s preporukama Komisiji o poboljšanju gospodarskog upravljanja i okvira stabilnosti Unije, posebno europodručja[1],

–  uzimajući o obzir svoju Rezoluciju od 11. svibnja 2011. o EU-u kao svjetskom dioniku i njegovoj ulozi u multilateralnim organizacijama[2],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o svjetskom gospodarskom upravljanju[3],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. lipnja 2015. o reviziji okvira gospodarskog upravljanja: pregled stanja i izazovi[4],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o stvaranju unije tržišta kapitala 2015[5],

–  uzimajući u obzir izvješće skupine na visokoj razini za financijski nadzor u EU-u (de Larosièrevo izvješće) od 25. veljače 2009.,

–  uzimajući u obzir izvješće petorice predsjednika iz lipnja 2015. u kojemu se poziva na konsolidaciju vanjskog zastupanja eura,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenje Odbora za ustavna pitanja (A8-0027/2016),

A.  budući da je stabilnost financijskog sustava, koja je od presudne važnosti za dobru raspodjelu sredstava u korist rasta i zapošljavanja, od zajedničkog svjetskog interesa;

B.  budući da sve veća međusobna povezanost gospodarstava diljem svijeta stvara potrebu za sve globalnijim načinima upravljanja;

C.  budući da bi, ako EU ne bude mogao jednoglasno nastupiti u međunarodnim institucijama/tijelima, svi europski glasovi trebali biti usklađeni tako da oblikuju razvoj globalnog upravljanja u smjeru ciljeva i vrijednosti ugovora EU-a;

D.  budući da bi EU trebao doprinijeti stvaranju demokratskog okvira kako bi se mogao nositi s globalnim izazovima;

E.  budući da globalna suradnja može dovesti do smanjenja i nedostatka odgovornosti nauštrb demokracije; budući da se nacionalne parlamente i Europski parlamenti ne bi trebalo svesti na tijela koja samo potvrđuju gotov čin pred koji su dovedena nego ih se mora aktivno i sveobuhvatno uključiti u cijeli postupak donošenja odluka;

F.  budući da su se postojeće međunarodne institucije i tijela koji imaju vlastite upravljačke strukture i nadležnosti pojavljivale kroz povijest kao odgovor na svaku pojedinu situaciju; budući da je to dovelo do složenosti, a u nekim slučajevima i do udvostručenja zadaća te stvaranja sustava koji je netransparentan i nedostaje mu opća usklađenost;

G.  budući da bi se članak 42. Povelje o temeljnim pravima i Uredba (EZ) br. 1049/2001[6] prema kojem građani Unije imaju pravo na pristup dokumentima trebali primjenjivati na institucije i agencije Unije koje sudjeluju u međunarodnim organizacijama i tijelima;

H.  budući da je u ugovorima navedeno da svaki građanin Unije i svaka fizička ili pravna osoba s boravištem ili sjedištem u nekoj državi članici ima pravo pristupa dokumentima institucija, tijela, ureda i agencija Unije neovisno o njihovu mediju (članak 42. Povelje o temeljnim pravima); budući da bi se isti stupanj transparentnosti trebao primjenjivati na institucije i agencije Unije koje sudjeluju u međunarodnim organizacijama i forumima, posebice kada postavljaju pravila koja se odnose na građane EU-a;

I.   budući da raznolikost pravnih struktura te načini financiranja i funkcioniranja međunarodnih gospodarskih organizacija i tijela[7] otežavaju cjelovito praćenje, iako je dosljednost u načinu financiranja i funkcioniranja ključna za osiguravanje ravnopravnih uvjeta tržišnog natjecanja na međunarodnoj razini; budući da su Međunarodni monetarni fond (MMF) i Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) istinski međunarodne organizacije uspostavljene konvencijama i imaju širok raspon nadležnosti i raznovrsno članstvo, a skupina G20, Odbor za financijsku stabilnost (FSB) i Baselski odbor su neformalne javne skupine koje okupljaju ograničen broj članova, od kojih neke uživaju novi gospodarski uzlet nakon krize, dok su Međunarodna organizacija nadzornih tijela za vrijednosne papire (IOSCO), Međunarodno udruženje osiguravateljnih nadzornih tijela (IAIS), Međunarodna organizacija nadzornika mirovina (IOPs) i Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) privatne specijalizirane udruge sektorske naravi koje u većoj ili manjoj mjeri prate rad sektora na koje se odnose;

J.  budući da je već uspostavljena neslužbena suradnja između Europskog parlamenta i nekih od tih organizacija i tijela koja doduše nije sistematizirana;

K.  budući da je transparentnost važna za demokraciju, a zaštita tržišno osjetljivih informacija mora se propisno uzeti u obzir;

L.   budući da je skupina G20, ponukana krizom, uspostavila globalni program rada u čijem je središtu učinkovit paket specifičnih reformi za čiju je dugoročnu legitimnost potreban istinski demokratski i multilateralan okvir;

M.  budući da se uloga banaka i tržišta u financiranju gospodarstva razlikuje od jedne države članice do druge;

N.  budući da je gospodarska i financijska kriza koja je počela 2008. istaknula vrlo primjetan nedostatak gospodarskog upravljanja u svijetu; budući da brojna makroekonomska pitanja zahtijevaju bolje usklađivanje, posebice u pogledu poreznih pitanja; budući da je zajednički cilj svih dionika osmisliti sveobuhvatan okvir kojim se pruža financijska stabilnost i zajamčiti usklađenost između globalne i lokalne razina;

O.  budući da stvaranje novog nadzornog tijela EU-a ne bi automatski trebalo značiti povećanje broja predstavnika EU-a jer bi to moglo imati nedemokratski učinak, na primjer veću vjerojatnost blokiranja manjina i nelagoda među partnerima EU-a;

P.  budući da je MMF odlučio da će se i kineska renminbi obuhvatiti košarom valuta koje sačinjavaju posebno pravo vučenja MMF-a; budući da se uslijed toga ponder i eura i funte smanjio, a ponder američkog dolara je ostao nepromijenjen; budući da se time ističe potreba za snažnijim europskim glasom;

1.   ističe potrebu za boljom međunarodnom regulatornom suradnjom uz intenzivnu uključenost Europskog parlamenta;

2.   izražava zabrinutost zbog nedostatka usklađenosti uslijed rascjepkanosti i raznolikosti organizacija i tijela te zbog kašnjenja u provedbi pravila i smjernica dogovorenih na međunarodnoj razini;

3.   poziva na razjašnjavanje nadležnosti svake organizacije i tijela te načina njihovog funkcioniranja i financiranja, što uključuje dobrovoljne doprinose, darove i donacije, kako bi se spriječilo stvaranje interesnih grupa i zajamčila zakonitost odluka;

4.   poziva na bolju usklađenost politika i koordinaciju među globalnim institucijama uvođenjem sveobuhvatnih standarda demokratske legitimnosti, transparentnosti, odgovornosti i integriteta; smatra da bi se to, među ostalim, trebalo odnositi na:

– odnose s javnošću (primjerice pristup javnosti dokumentima, otvoreni dijalog s različitim dionicima, uspostavljanje obveznih registara transparentnosti i pravila o transparentnosti lobiranja)

– interna pravila (primjerice odabir osoblja na temelju vještina, dobro financijsko upravljanje, sprečavanje sukoba interesa);

5.   smatra da podzastupljenost najnerazvijenijih zemalja u većini međunarodnih financijskih, monetarnih i regulatornih institucija i tijela stvara neravnotežu te da zbog te neravnoteže postoji mogućnost da pitanja koja se odnose na nejednakost ili financiranje najsiromašnijih zemlja ne dobivaju potrebnu pozornost;

6   smatra da osim problema neuravnotežene zemljopisne zastupljenosti postoje određeni sektori, osobito civilno društvo, mala i srednja poduzeća, predstavnici potrošača i predstavnici zaposlenika, koji bi se moglo više uključiti u postupak savjetovanja u međunarodnim raspravama o financijskim, monetarnim i regulatornim tijelima; smatra da je dužnost tih tijela i sektora da rade na poboljšanju situacije;

7.   zastupa stajalište da bi Europska unija trebala povećati učinkovitost i kodificirati svoju zastupljenost u multilateralnim organizacijama i tijelima u cilju povećanja transparentnosti, integriteta i odgovornosti sudjelovanja Unije u tim tijelima te u cilju povećanja svojega utjecaja i promicanja zakonodavstva koje je usvojila demokratskim postupkom; smatra da bi EU trebao postati proaktivniji globalni akter u osiguravanju da se u budućnosti preuzete obveze u okviru skupine G20 kao što su preokreteanje trenda bankarstva u sjeni, provedba reformi u vezi s neuvrštenim (OTC) izvedenicama, odgovaranje na pitanje sustavnih rizika i osiguravanje da rizici u nastajanju koji prijete globalnom gospodarstvu uvrste na dnevne redove globalnih institucija;

8.   poziva europske aktere da se prilikom osmišljavanja politika na europskoj i međunarodnoj razini više usredotoče na globalnu konkurentnost financijskih sektora EU-a;

9.  podsjeća da bi EU trebao zatražiti punopravno članstvo u međunarodnim gospodarskim i financijskim institucijama u kojima ono još nije odobreno, a bilo bi prikladno (npr. u slučaju OECD-a i MMF-a); poziva relevantne međunarodne gospodarske i financijske institucije da promijene statute kako bi se omogućilo potpuno sudjelovanje EU-a;

10.   smatra da su situacije u kojima bi jedan predstavnik države članice ili nacionalnog tijela u nekoj svjetskoj organizaciji ili tijelu širio stajališta suprotna europskim zakonodavnim ili regulatornim odlukama koje se donose demokratski većinom glasova štetne za Uniju; u skladu s time traži da koordinacija među tim predstavnicima bude pojačana i djelotvornija, primjerice putem mehanizama koji su u većoj mjeri obvezujući;

11   ističe potrebu da Komisija bude odgovornija prema građanima kada predstavlja Uniju u međunarodnom tijelu ili organizaciji ili nadzire privatno specijalizirano tijelo; ističe važnost uloge Europskog parlamenta u tom procesu;

12.   smatra da bi definicija prioriteta organizacija i pripadajućih radnih skupina trebala biti jasnija i formalizirana; smatra da zbog sustavnog posezanja za konsenzusom postoji opasnost ne samo od usporavanja vijećanja nego i od razvodnjavanja sadržaja preporuka te smatra da sastav organizacija mora odražavati njihovu različitost u financijskom, gospodarskom i nadzornom smislu;

13.  ističe potrebu za provođenjem ex ante evaluacija pri razvijanju regulatornih, nadzornih i drugih politika u financijskom sektoru na globalnoj razini; smatra da takve evaluacije ne dovode u pitanje političke ovlasti suzakonodavaca;

14.   mišljenja je da je primjena preporuka u različitim državama sudionicama i dalje nedostatna za doprinošenje stvaranju jednakih uvjeta na globalnoj razini;

15.   prima na znanje da Odbor za financijsku stabilnost radi na tome da utvrdi standarde u sektoru osiguranja; uviđa da IAIS ima važnu ulogu u globalnoj politici u području osiguranja, ali ističe da bi uključivanje Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) sa sobom donijelo prednost jačanja doprinosa europskih stručnih znanja u području osiguranja te bi zajamčilo da se standardi doneseni na globalnoj razini ne kose s logikom koju je prva razradila Europska unija;

16.   pozdravlja rad OECD-a na poreznim pitanjima, posebno projekt OECD-a i skupine G20 povezan sa smanjivanjem porezne osnovice i prijenosom dobiti (BEPS); smatra da je nadzor provedbe sljedeći izazov na putu; ističe da bi trebalo poboljšati koordinaciju između Komisije i država članica koje su članovi Radne skupine za financijsko djelovanje (FATF) kako bi se čuo glas EU-a;

17   blagonaklono gleda na spremnost predsjednika ESB-a da nastavi suradnju s Europskim parlamentom u pogledu uloge ESB-a u bankarskim pitanjima, posebice u okviru rada globalnih tijela za postavljanje standarda kao što je FSB;

18.   pozdravlja planove organizacije koje su dogovorile zemlje europodručja koje su ujedno i članice Azijske banke za ulaganja i infrastrukturu, u čijem su Vijeću guvernera zastupljene jednim mjestom;

19.  stoga predlaže sljedeće:

  poziva Komisiju da iskoristi najbolje postojeće prakse na europskoj i nacionalnoj razini za izradu Europskog kodeksa ponašanja u pogledu transparentnosti, integriteta i odgovornosti koji bi se trebao sastaviti kako bi se predstavnici EU-a u međunarodnim organizacijama i tijelima njime mogli voditi u svom radu; poziva na usku suradnju s Europskim parlamentom tijekom postupka sastavljanja kodeksa;

  posebno ističe zabrinutost u pogledu statuta, financiranja i rada tih organizacija i tijela, njihove interakcije s nadležnim tijelima, dionicima i javnošću, njihove komunikacije i pristupa njihovim dokumentima; ističe potrebu za osiguravanjem ravnoteže interesa, uključujući nevladine organizacije s potrebnim tehničkim znanjima i financijskim sredstvima, kako bi se osnažio glas civilnog društva;

  poziva europske institucije i agencije te države članice da promiču odgovornost svakog europskog predstavnika prema demokratski izabranim tijelima;

  poziva na usvajanje međuinstitucijskog sporazuma u cilju formalizacije „financijskog dijaloga” koji bi se trebao organizirati na zahtjev Europskog parlamenta kako bi se uspostavile smjernice glede usvajanja i usklađenosti europskih stajališta u razdoblju koje prethodi velikim međunarodnim pregovorima, osiguravajući pritom da se o tim stajalištima raspravlja te da su ona poznata ex ante, a Komisija bi trebala podnositi redovita povratna izvješća o primjeni tih smjernica te o njihovu nadzoru; predlaže da se na sudjelovanje pozovu europske institucije, države članice i, gdje je to prikladno, čelnici međunarodnih organizacija o kojima je riječ; poziva na to da se oblik (u javnosti ili iza zatvorenih vrata) i učestalost tog dijaloga određuje u skladu s praktičnim potrebama; mišljenja je da je u nadzoru stajališta koja zauzimaju predstavnici dotičnih država članica također potrebna aktivna uključenost nacionalnih parlamenata na njihovim razinama;

  smatra da bi se te detaljnije smjernice mogle nadopuniti proaktivnim rezolucijama „vodiljama” koje će Parlament usvajati potrebnom učestalošću i u kojima će točno iznijeti svoj stav o općem smjeru politike u pojedinim slučajevima;

  smatra da bi u pitanjima u kojima je Europski parlament suzakonodavac s Vijećem taj dijalog mogao poslužiti za određivanje pregovaračkog mandata kojim se ujedinjuju europska stajališta oko zakonodavstva usvojenog većinom ili izbjegavaju neusklađenosti sa zakonodavstvom koje je u postupku usvajanja;

  poziva europske predstavnike da u međunarodnim pregovorima posvete posebnu pozornost usklađenosti i dosljednosti između međunarodnih zahtjeva i standarda i usvojenog obvezujućeg zakonodavstva EU-a te pridržavanju propisa kako bi se stvorili jednaki uvjeti natjecanja na međunarodnoj razini;

  poziva na veću odgovornost Komisije prema Europskom parlamentu pojednostavljivanjem postupka za utvrđivanje stajališta EU-a na sastancima skupine G20 u područjima politike zapošljavanja, energije, trgovine, razvoja i borbe protiv korupcije;

  potiče države članice da bez odgode počnu poštovati propise o lojalnoj suradnji;

  poziva države članice da prihvate zastupanje bankovne unije na Baselskom odboru za nadzor banaka putem jedinstvenog nadzornog mehanizma;

  poziva Komisiju da u svoj program rada uključi vanjsku dimenziju ekonomske i financijske regulacije, to jest rad za koji se očekuje da će biti obavljen u okviru međunarodnih financijskih institucija te da uspostavi radnu skupinu za globalno gospodarsko upravljanje i financijske institucije;

  prima na znanje inicijativu Komisije glede napretka u smjeru jedinstvene zastupljenosti europodručja u MMF-u; smatra da se taj postupak treba odvijati bez isključivanja mogućnosti da se u konačnici odredi jedinstvena jedinica za Europsku uniju;

  ističe da je u skladu s Protokolom br. 14 Ugovora o funkcioniranju EU-a za tješnju koordinaciju između država članica europodručja zadužena Euroskupina koja je privremena i neslužbena dok euro ne postane valuta svih država članica Unije; smatra da bi se transparentnost i odgovornost Europskupine mogle poboljšati; zagovara pronalaženje službenijeg i dugotrajnijeg rješenja u skladu s izvješćem zastupnice Thyssen od 20. studenoga 2012.[8] u kojemu se iznose preporuke za korake u stvaranju bankovne, gospodarske, fiskalne i političke unije; podsjeća da je neovisnost funkcije povjerenika za gospodarske i financijske poslove potrebno osnažiti i poduprijeti robusnim mehanizmima odgovornosti i prema Parlamentu i prema Vijeću;

  smatra da bi se tijekom sljedećih nekoliko godina trebalo provoditi postupno objedinjenje predstavljanja EU-a i izvan MMF-a, i to najprije pojačanom koordinacijom, a zatim ujedinjenjem predstavničkih mjesta; smatra da bi se članstvo u tim organizacijama i tijelima trebalo dodjeljivati u skladu s pojedinim nadležnostima institucija EU-a i europskih nadzornih tijela te Vijeća ili Euroskupine i nacionalnih tijela; smatra da bi EU istovremeno trebao raditi na funkcioniranju tih organizacija i tijela kako bi se sa sustava jednoglasnosti prešlo na sustav glasovanja ponderiranom većinom;

  ističe da je jačanje koordinacije održavanjem pripremnih sastanaka dužnost Komisije, Vijeća ili, gdje je to prikladno, Euroskupine; smatra da bi po potrebi trebalo osnovati nove ad hoc radne skupine Vijeća koje bi se moglo usporediti s Gospodarskim i financijskim odborom, stalnom radnom skupinom za pitanja povezana s MMF-om, Radnom skupinom Euroskupine i Odborom za ekonomsku politiku;

   poziva temeljito preispitivanje dvaju posebnih mjesta koja su trenutačno dodijeljena predsjednicima Europskog vijeća i Komisije na sastancima skupine G20 kako bi se utvrdilo u kojoj mjeri takva organizacija umanjuje vanjsku vjerodostojnost EU-a, posebice u pogledu postojanja jedinstvenog tržišta financijskih usluga; smatra da su moguća razna poboljšanja u cilju poticanja konvergencije pojedinačno zastupljenih država članica, što bi trebalo pomoći u postizanju istinske koordinacije prije sastanaka i stvoriti jak europski glas na sastancima;

   poziva institucije EU-a i države članice da, slijedeći ono što je izneseno u de Larosièreovom izvješću, promiču izradu plana za stvaranje svjetske financijske organizacije koja bi se temeljila na sporazumima s nizom ovlasti za davanje preporuka, pregovaranje o minimalnim obvezujućim standardima, uspostavljanje mehanizama rješavanja multilateralnih sporova i, gdje to bude primjereno, primjenu sankcija; smatra da bi se iskustvo stečeno ponajprije u sektoru trgovine sudjelovanjem u radu WTO-a moglo iskoristiti za uspostavljanje gore navedenih mehanizama rješavanja multilateralnih sporova; ističe da bi predložena organizacija trebala podlijegati najvišim standardima transparentnosti i odgovornosti;

  smatra da bi Komisija trebala dobiti izričito ovlaštenje da potakne novi zamah u promicanju multilateralnosti u financijskoj, monetarnoj i regulatornoj međunarodnoj suradnji;

  poziva Komisiju da zajamči da svaki prijedlog financijskog zakonodavstva EU-a bude usklađen s djelovanjima na svjetskoj razini;

20.   nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

EXPLANATORY STATEMENT

Who makes the decisions? Who lays down the rules governing the activities of the financial sector? When faced with expert opinion and private interests, do parliaments and governments still have the last word? How do the European Union and the euro area defend their strategic interests? The European institutions and national governments have difficulty in finding answers to these simple but pertinent questions. This report seeks to help clarify matters by examining the work of the EU within a dozen or so organisations[9] of a political and/or technical nature.

This report is based on three findings.

Because of the free movement of capital, the stability of the financial system, which is essential for investment and growth, depends on the capacity to formulate and enforce standards and rules of conduct at supranational level.

The need to upscale accordingly must not lead to a dilution of responsibilities at the expense of democracy. In particular, the role of the European Parliament and national parliaments cannot be reduced to mere rubberstamping. If an independent assessment of the private and political interests at stake is needed, dialogue between experts and elected representatives must be resumed, as illustrated by a recent example. In assessing the implementation of the Basel III standards (bank capital requirements) is it possible to overlook the fact that in Europe it is principally the banks rather than the markets that provide SME funding? These specific factors have, after all, had a major impact on growth, as reflected in the interpretation thereof by the European legislature in the CRD IV provisions[10].

Finally, the EU and the euro area must be able to defend their strategic interests. However, the representation of Europe in these organisations is, to say the least, piecemeal. This is all the more regrettable in view of the fact that so much is at stake in terms of not only financial stability but also growth and jobs in particular. Practical measures must be taken to ensure that progress is made, bearing in mind that, while Europe remains a financial force to be reckoned with, its population is diminishing in global terms. The European Union could usefully contribute to the emergence of a more balanced multilateral economic and financial cooperation.

1.  Transparency

The plethora of international bodies that have come into being over the years in the financial sector, reflecting the complexity thereof, coupled with their own internal intricacies, make any overall evaluation very difficult.

IMF

Seeks to ensure the stability of the international monetary system by providing technical and financial assistance where necessary.

OECD

Produces studies seeking to promote economic growth. Its role in fiscal matters is increasingly important.

G20

Is an informal political forum of a general nature encompassing the 19 largest world economies plus the EU .

FSB

Seeks to ensure improved coordination of international financial regulations on behalf of the G20 following the 2009 financial crisis

Basel Committee

Seeks to ensure convergence of banking supervision and prudential standards applicable to this sector (e.g. capital ratios).

IOSCO

Seeks to ensure the convergence of securities regulations so as to increase market efficiency and transparency.

IAIS

Promotes efficient and effective supervision of the insurance sector at international level; since 2013, it has been given a new role in the development of international insurance capital standards.

IOPS

Responsible for the development of standards and the promotion of international cooperation in the field of pensions through the exchange of best practices and, to an increasing extent, the formulation of rules.

IASB

Seeks to establish a harmonised system of accounting standards aiming to provide useful financial information to investors.

Certain basic choices are barely discussed. It does not appear that private law organisations have yet succeeded in ensuring that the general interest prevails, as illustrated by the paradoxical example of the IFRS accounting standards, which the US does not recognise, despite the fact that they were drawn up by an international body governed by US law. Furthermore, the logic behind public bodies is not always clear: Following the recent adoption by the EU legislature of bank recovery and resolution provisions (BRRD), does it make any sense for the FSB, which includes many Member States and the ECB, to launch the Total Loss-Absorbing Capacity (TLAC) project, for which the rationale is entirely different, or for that organisation to deal with issues relating to insurance, including the identification of ‘systemic’ insurers, despite the fact that ECB supervision of the insurance sector is excluded under the Treaty?

The lack of transparency also masks wide differences in scope. While IOSCO, for example, has a very wide membership, other bodies include far fewer countries. It is a matter of principle but also of substance. The unfairly weak representation of Africa or South America means that the problems associated with inequalities or funding for the poorest countries are in danger of being overlooked.

The advisory or technical nature of recommendations by certain bodies cannot justify a lack of transparency, with some stakeholders automatically complying with recommendations to prevent rating agencies downgrading them (banks/capital requirements) or to improve their chances of obtaining funding (companies/accounting standards).

Increasing awareness of options and issues at stake is naturally first and foremost the responsibility of the politicians. However, at a more technical level, the Central Bank, Commission or other European authorities should also undertake to interact more systematically with the public through media, academic or professional circles. Some do so, while others are more reluctant.

Compliance requires particular attention. It is somewhat paradoxical to emphasise the importance of the global action for stability and organise high-profile meetings of world leaders (such as the G20) and then ultimately accepting disappointing implementation procedures. Should action not be taken to correct this disparity, which is undermining public confidence in the entire process, and introduce more binding provisions?

2. Accountability

As a privileged forum for public debate within the internal market for financial services, the EP can contribute on three levels:

— regarding EU legislation adopted by the 28, giving a binding negotiating mandate in accordance with decisions taken by majority vote;

— in the run-up to the major international talks ( G20 for example), in helping to shape and disseminate the European viewpoint;

— monitoring compliance.

The public now expects politicians to put their cards on the table. The days of backroom diplomacy are over. It is in the interest of Europe's partners for international agreements to be accepted by the public. Accountability to an exacting EP is not necessarily a bad thing for EU negotiators and can, on the contrary, strengthen their hand.

To date, exchanges of views between Parliament's ECON Committee and certain international bodies have been too perfunctory and superficial. The EP should endeavour to hold regular and in-depth dialogue.

3. Representation of the EU/ Euro Area

It is always difficult to evaluate influence with any degree of precision. However, it is clear that the EU is still punching below its weight. Representation in Europe is so diverse as to have become elusive. The Commission sometimes finds itself confined to a role for which it is not really intended, that is to say representing, not the EU as a whole, but only those least populous countries that are not actually members of these organisations.

The fragmentation is even more regrettable, given the cumulative financial contribution made by the EU Member States to certain organisations (such as the OECD). Similarly, geographical balance and the fair distribution of posts are factors that deserve consideration.

The implications of inadequate EU representation differ depending on whether the role of the organisation concerned is advisory support (OECD), crisis management (G20/FSB) or the establishment of technical standards.

Neither governments nor central banks, nor EU Member State supervisory authorities outvoted in the EU legislative process must be allowed to seek 'revenge' within international organisations on the partners that outvoted them. This would be contrary to the principle of sincere cooperation enshrined in the Treaties.

It is essential for the EU to adopt more effective mechanisms enabling it to speak with one voice with the ultimate aim, of course not achievable overnight, of single unified representation.

A practical solution could be the creation of preparatory coordination procedures which are more binding through "financial dialogue" between Member States and European institutions.

As regards the euro area, Article 138 of the Treaty, as pointed out in the Report of the Five Presidents[11], calls for a strengthening of its external representation; the objective being progressive unification. Following IMF involvement in the euro area, especially Greece, the matter has become far more pressing.

The EU could set itself even more ambitious aims. IOSCO Secretary-General David Wright has, in a personal capacity, been advocating a "global institutional framework, probably established by International Treaty that has some enforcement authority, binding disputes settlement and sanctioning possibilities"[12]

Conclusion :

Given the global nature of capital flows and the financial professions, it would be unrealistic to attempt to regulate this sector in the absence of public initiatives on a different scale altogether.

Faced with this challenge, the EU has a number of advantages. It has created a world-class internal market in financial services, soon to be revitalised by the Capital Markets Union. It has recognised financial centres, a board responsible for systemic risk management (ESRB) and three authorities that have lost no time in making their presence felt. The euro is an international currency. In the wake of the crisis, the euro area has introduced unprecedented bailout, supervisory and bank resolution mechanisms. The EU also has exceptional expertise in supranational democracy and the monitoring of non-compliance by Member States. Its high standards of transparency regarding access to administrative documents could also serve as an example to other international bodies.

Given the strategic importance of the financial sector for growth and jobs, a review of multilateral global cooperation is called for, giving increased importance to the EU and the euro area.

MIŠLJENJE MANJINE

podneseno u skladu s člankom 56. stavkom 3. Poslovnika

Miguel Viegas, Matt Carthy, Fabio De Masi, Paloma López Bermejo, Rina Ronja Kari, Marisa Matias, Miguel Urbán, and Dimitris Papadimoulis

Iako ovo izvješće sadrži pozitivne odredbe kao što su potrebu za međunarodnom regulatornom suradnjom, pitanje smanjenja odgovornosti nauštrb demokracije uslijed koordiniranja na svjetskoj razini, temelji se na ideji povećanja ovlasti nadnacionalnih tijela čime se politička moć odmiče od naroda, čemu se snažno protivimo.

Bez zadrške odbacujemo:

– ovaj EU, u kojem su suradnja i solidarnost između država članica te njihov nacionalni suverenitet dovedeni u pitanje

– ideju da se stručnim revizijama može izgraditi veća odgovornost prema ljudima nego tradicionalnim oblikom demokratske odgovornosti koji se temelji na konceptu „agencijskog odnosa”

– predstavljanje svih država članica EU-a jednim glasom u međunarodnim financijskim institucijama

– nametanje kodeksa ponašanja kojim bi se spriječilo pojedinačno djelovanje država članica

– stvaranje globalne financijske organizacije.

Čvrsto branimo stav da:

– se povećanje demokratske legitimnosti i odgovornosti ne postiže sve većim nadnacionalnim nametanjima

– države članice ne bi trebale odbaciti samostalno predstavljanje na međunarodnim forumima

– se međunarodna regulatorna suradnja mora temeljiti na solidarnosti između zemalja, a ne obrani krupnih ekonomskih i financijskih interesa.

20.11.2015

MIŠLJENJE Odbora za ustavna pitanja

upućeno Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku

o ulozi EU-a u okviru međunarodnih financijskih, monetarnih i regulatornih institucija i tijela

(2015/2060(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Paulo Rangel

PRIJEDLOZI

Odbor za ustavna pitanja poziva Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  smatra da bi EU, uzimajući u obzir njegovu specifičnu prirodu nadnacionalnog tijela, trenutnu visoku razinu međuovisnosti država i pomak u ravnoteži moći, trebao kroz svoju povezanost s međunarodnim tijelima preuzeti aktivniju i istaknutiju ulogu u procesu globalnog gospodarskog upravljanja; ističe potrebu za institucionalnim reformama kako bi se postiglo dosljedno zastupanje EU-a i snažan europski glas u međunarodnim financijskim, monetarnim i regulatornim institucijama i tijelima;

2.  vjeruje da bi EU kao član međunarodnih foruma trebao promicati reformu procesa međunarodnog i gospodarskog upravljanja u skladu sa svojim načelima, utvrđenim osobito člancima 2., 3. i 6. Ugovora o Europskoj uniji (UEU);

3.  poziva EU da se poveže s međunarodnim forumima koji reguliraju međunarodno gospodarstvo i utječu na njega; međutim, smatra da bi EU trebao pojasniti pravni status odluka neslužbenih tijela koja upravljaju monetarnom unijom;

4.  naglašava da je zbog gospodarske i financijske krize koja je počela 2008. na vidjelo izašla potreba za jačanjem gospodarskog upravljanja u svijetu i potreba za uspostavom nadnacionalnih tijela s intervencijskim ovlastima te operativnih pravila u cilju boljeg usklađivanja odluka donesenih u okviru nacionalnih gospodarskih politika;

5.  poziva na uspostavu dosljednih i bolje strukturiranih mehanizama za prethodnu koordinaciju u cilju definiranja i izražavanja zajedničkog stajališta EU-a kojim bi se učinkovitije promicali ciljevi i politike EU-a, utvrđeni primjerice u člancima 2., 3. i 6. UEU-a te člancima 8., 9., 10., 11. i 12. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u okviru međunarodnih gospodarskih foruma, s obzirom na znatnu razinu međuovisnosti svjetskih gospodarstava koja je posljedica važnosti međunarodne trgovine za globalni gospodarski poredak;

6.  naglašava da je potrebno razviti usklađenu strategiju EU-a unutar svih tih financijskih, monetarnih i regulatornih institucija i tijela kako bi Unija mogla zauzeti koordinirano stajalište i povećati svoj utjecaj u postupku odlučivanja;

7.  ističe važnost jedinstvenog europskog glasa u međunarodnim institucijama i tijelima te poziva Komisiju da predloži europski kodeks ponašanja u pogledu transparentnosti i odgovornosti koji bi na temelju postojećih najboljih praksi trebao biti vodič za djelovanje europskih zastupnika u međunarodnim organizacijama; vjeruje da bi s vremenom taj kodeks ponašanja mogao služiti kao primjer svim međunarodnim institucijama i tijelima pri izradi vlastitih kodeksa ponašanja;

8.  podsjeća da je u okviru onih institucija u kojima su zastupljeni i EU i njegove države članice potrebno u potpunosti poštovati načelo lojalne suradnje, utvrđeno člankom 4. stavkom 3. UEU-a, te da bi se države članice trebale suzdržati „od svake mjere koja bi mogla ugroziti postizanje ciljeva Unije”;

9.  zalaže se za to da Unija promiče jedinstven i uključiv europski pristup kako bi se zajamčila dosljednost, učinkovitost i kontinuitet njezinih politika i mjera te kako bi se interesi i doprinos država članica koje nisu zastupljene u navedenim institucijama i tijelima uzeli u obzir pri definiranju zajedničkog stajališta;

10.  smatra da bi se taj jedinstven i uključiv europski pristup mogao bolje ostvariti redovitim i formaliziranim „financijskim dijalogom” organiziranim u Parlamentu u cilju uspostavljanja smjernica za usvajanje europskih stajališta prije velikih međunarodnih pregovora, vodeći računa o tome da se ta stajališta obznane i da se zajamči popratno djelovanje; mišljenja je da bi europske institucije, države članice i, prema potrebi, čelnici predmetnih međunarodnih organizacija trebali biti pozvani da prisustvuju tom dijalogu, čiji bi oblik (odnosno hoće li biti javan ili zatvoren za javnost) i učestalost ovisili o praktičnim potrebama;

11.  smatra da bi se u okviru tog dijaloga mogao odrediti pregovarački mandat u područjima u kojima je Europski parlament suzakonodavac s Vijećem, ujedinjujući europska stajališta oko zakonodavstva usvojenog većinom glasova i izbjegavajući neusklađenosti sa zakonodavstvom koje je u postupku usvajanja;

12.  apelira na Uniju da u radu svojih institucija u potpunosti poštuje Povelju o temeljnim pravima EU-a i da se pridržava krajnjih granica koje su u njoj utvrđene za djelovanje u svim sferama, što obuhvaća i mjere gospodarske prirode koje bi vrlo vjerojatno mogle snažno utjecati na živote građana;

13.  podsjeća da bi EU trebao zatražiti punopravno članstvo u međunarodnim gospodarskim i financijskim institucijama u kojima ono još nije odobreno, a bilo bi prikladno (kao u slučaju Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF)); poziva relevantne međunarodne gospodarske i financijske institucije da uvedu sve potrebne izmjene u statutu kako bi se omogućilo potpuno sudjelovanje EU-a;

14.  vjeruje da bi u budućnosti trebalo zajamčiti jedinstveno vanjsko zastupanje EU-a u okviru MMF-a i drugih međunarodnih gospodarskih foruma, vodeći računa o podjeli nadležnosti između EU-a i njegovih država članica te o napretku u jačanju ekonomske i monetarne unije, kako bi EU mogao u potpunosti iskoristiti svoj potencijal te kako bi se doprinijelo ostvarenju njegovih ciljeva, zaštitili njegovi interesi i interesi svih država članica te povećala važnost i utjecaj EU-a na svjetskoj gospodarskoj i financijskoj sceni; smatra da je nužno da prvi korak u tom jedinstvenom zastupanju bude ostvarivanje napretka prema jedinstvenoj zastupljenosti europodručja u MMF-u, što ne bi isključivalo mogućnost da se u dugoročnom planu uspostavi jedinstvena konstitutivna skupina EU-a;

15.  ističe da je potrebna istinska reforma politika EU-a kako bi se izbjegla unutarnja gospodarska i socijalna neravnoteža među državama članicama i omogućili postupci restrukturiranja duga;

16.  žali zbog činjenice da međunarodnim financijskim, monetarnim i regulatornim institucijama i tijelima, kao i sudjelovanju EU-a u njima, nedostaje demokratske odgovornosti i transparentnosti u pogledu postupaka odlučivanja;

17.  smatra da bi trebalo razmotriti mogućnost jedinstvenog zastupničkog mjesta za predsjedništvo Vijeća i predsjedništvo Komisije na sastancima skupine G20 s obzirom na to da trenutno stanje s dva zasebna zastupnička mjesta umanjuje vanjski kredibilitet EU-a;

18.  ističe da je potrebno zajamčiti punu transparentnost, demokratsku odgovornost i legitimitet sudjelovanja Unije u postojećim gospodarskim i financijskim institucijama;

19.  naglašava da bi se zastupnicima Unije trebalo omogućiti da obnašaju dužnost rotirajućeg predsjedanja skupinom G20;

20.  zalaže se za uspostavu sustava potpune transparentnosti u Uniji za lobiste u procesu pregovora između europskih i spomenutih međunarodnih institucija;

21.  smatra da je potrebno na odgovarajući način i redovno obavješćivati Parlament o aktivnostima i stajalištima Unije u postojećim gospodarskim i financijskim institucijama; smatra da bi Parlament trebao imati pravo izraziti svoje mišljenje i da bi trebao preuzeti nadzornu ulogu u pogledu rada zastupnika EU-a u tim institucijama kako bi se zajamčila odgovornost i ojačao demokratski legitimitet;

22.  poziva na osnivanje međuinstitucijskih radnih skupina koje bi se sastajale prije službenih sastanaka međunarodnih financijskih, monetarnih i regulatornih institucija i tijela i na kojima bi Parlament dobio priliku izraziti svoje mišljenje o pitanjima o kojima će se raspravljati na nadolazećim sastancima; smatra da bi trebalo uspostaviti mehanizam kojim bi se omogućilo da se mišljenja Parlamenta o tim pitanjima uzmu u obzir;

23.  ističe da bi Parlament trebao dobiti pristup relevantnim dokumentima gospodarskih i financijskih institucija, da je potrebno izraditi prikladan, otvoren, redovit i učinkovit mehanizam za izvješćivanje te da bi sudionici iz EU-a trebali Parlamentu sustavno davati povratne informacije o odlukama donesenima na tim forumima;

24.  smatra da bi EU trebao imati vodeću i aktivniju ulogu u promicanju reforme međunarodnih gospodarskih i financijskih institucija kako bi njihovo djelovanje postalo demokratičnije, transparentnije i odgovornije, čime bi ih se približilo građanima;

25.  smatra da bi bilo uputno da EU u okviru svih međunarodnih gospodarskih foruma zagovara koordinaciju i jačanje gospodarskog upravljanja u svijetu, europski socijalni model, poreznu suradnju i kulturu održivosti poduzeća.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

19.11.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

13

3

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Mercedes Bresso, Elmar Brok, Richard Corbett, Pascal Durand, Danuta Maria Hübner, Ramón Jáuregui Atondo, Maite Pagazaurtundúa Ruiz, Paulo Rangel, György Schöpflin, Pedro Silva Pereira, Barbara Spinelli, Josep-Maria Terricabras, Kazimierz Michał Ujazdowski

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Isabella Adinolfi, Max Andersson, Enrique Guerrero Salom, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Andrej Plenković

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Sofia Ribeiro

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

15.2.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

38

18

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Gerolf Annemans, Burkhard Balz, Udo Bullmann, Esther de Lange, Fabio De Masi, Markus Ferber, Jonás Fernández, Elisa Ferreira, Sven Giegold, Neena Gill, Sylvie Goulard, Roberto Gualtieri, Gunnar Hökmark, Danuta Maria Hübner, Cătălin Sorin Ivan, Diane James, Othmar Karas, Georgios Kyrtsos, Werner Langen, Sander Loones, Bernd Lucke, Olle Ludvigsson, Ivana Maletić, Notis Marias, Fulvio Martusciello, Marisa Matias, Costas Mavrides, Bernard Monot, Stanisław Ożóg, Sirpa Pietikäinen, Pirkko Ruohonen-Lerner, Molly Scott Cato, Peter Simon, Paul Tang, Ramon Tremosa i Balcells, Marco Valli, Tom Vandenkendelaere, Miguel Viegas, Jakob von Weizsäcker, Pablo Zalba Bidegain, Marco Zanni, Sotirios Zarianopoulos

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Enrique Calvet Chambon, Mady Delvaux, Bas Eickhout, Marian Harkin, Ramón Jáuregui Atondo, Rina Ronja Kari, Thomas Mann, Eva Paunova, Michel Reimon, Antonio Tajani, Beatrix von Storch

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Lucy Anderson, Andrey Kovatchev, Adam Szejnfeld

  • [1]  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2010)0377.
  • [2]  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2011)0229.
  • [3]  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2011)0457.
  • [4]  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0238.
  • [5]  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0268.
  • [6]  Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije
  • [7]  Rad Banke za međunarodne namire, Radne skupine za financijsko djelovanje (FATF) i Svjetske trgovinske organizacija (WTO) također obuhvaća donošenje pravila; Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) ima značajnu ulogu u globalnom gospodarskom upravljanju; Afrička razvojna banka (ADB), Azijska razvojna banka (ADB), Karipska razvojna banka (CDB), Zapadnoafrička razvojna banka (WADB), Međuamerička razvojna banka (IDB), Međuamerička investicijska korporacija IIC), Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), Razvojna banka Vijeća Europe (CEB), Grupa Svjetske banke, Međunarodna banka za obnovu i razvoj (IBRD), Međunarodno udruženje za razvoj (IDA), Međunarodna financijska korporacija (IFC) i Multilateralna agencija za osiguravanje ulaganja podupiru financiranje razvojne suradnje;
  • [8]  Rezolucija od 20. studenog 2012. s preporukama Komisiji o izvješću predsjednika Europskog vijeća, Europske komisije, Europske središnje banke i Euroskupine „Prema stvarnoj ekonomskoj i monetarnoj uniji“
  • [9]  This report concentrates on certain specific areas and does not claim to be exhaustive. The scope thereof has deliberately been restricted to areas falling within the terms of reference of the ECON Committee, focusing on essential issues such as transparency, accountability and the strategic defence of European interests. The rapporteur thanks the authors of the various studies drawn up for the purposes of this report and available on the European Parliament website under Think tank.
  • [10]  REACTION TO THE OPINION OF THE BASEL COMMITTEE ON CRD 4 (CAPITAL REQUIREMENTS DIRECTIVE FOR BANKS), ECON Press release, 05-12-2014 [URL: http://www.europarl.europa.eu/news/en/news-room/content/20141205IPR82904/html/REACTION-TO-THE-OPINION-OF-THE-BASEL-COMMITTEE-ON-CRD-4]
  • [11]  Completion of European economic and monetary union, report by: Jean-Claude Juncker in close cooperation with Donald Tusk, Jeroen Dijsselbloem, Mario Draghi and Martin Schulz [URL: http://ec.europa.eu/priorities/economic-monetary-union/docs/5-presidents-report_fr.pdf]
  • [12]  Remarks by David Wright, Secretary General of IOSCO, The Atlantic Council, Washington, DC, 10 December 2012 [URL: https://www.iosco.org/library/speeches/pdf/20121210-Wright-David.pdf]