Postupak : 2015/2257(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0049/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0049/2016

Rasprave :

PV 11/04/2016 - 21
CRE 11/04/2016 - 21

Glasovanja :

PV 12/04/2016 - 5.14
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0107

IZVJEŠĆE     
PDF 621kWORD 247k
4.3.2016
PE 569.848v03-00 A8-0049/2016

o programu Erasmus+ i ostalim mjerama za poticanje mobilnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja – pristup koji se temelji na cjeloživotnom učenju

(2015/2257(INI))

Odbor za kulturu i obrazovanje

Izvjestitelj: Ernest Maragall

Izvjestitelj za mišljenje(*):

Enrique Calvet Chambon, Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja

(*)  Pridruženi odbor – članak 54. Poslovnika

AMANDMANI
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o programu Erasmus+ i ostalim mjerama za poticanje mobilnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja – pristup koji se temelji na cjeloživotnom učenju

(2015/2257(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 165. i 166.,

  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezin članak 14.,

  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Kopenhagena od 30. studenog 2002. o pojačanoj suradnji u pogledu strukovnog obrazovanja i osposobljavanja na europskoj razini,

  uzimajući u obzir Preporuke Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o uspostavi Europskog referentnog okvira za osiguravanje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju,

  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2009. o strateškom okviru za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.)(1),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 27. studenog 2009. o obnovljenom okviru za europsku suradnju u području mladih (2010. − 2018.)(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+”: program Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport(3),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju rezultata neformalnog i informalnog učenja (2012/C 398/01)(4),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 2241/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o jedinstvenom okviru Zajednice za transparentnost kvalifikacija i kompetencija (Europass)(5),

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 28. lipnja 2011. naslovljenu „Mladi u pokretu” – promicanje mobilnosti mladih u svrhu učenja(6),

–  uzimajući u obzir Preporuku 2006/962/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje(7),

  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2010. o promicanju pristupa mladih tržištu rada, jačanju položaja vježbenika, stažista i pripravnika(8),

–  uzimajući u obzir Preporuku Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o uspostavi Europskoga kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje (EQF-LLL)(9),

–  uzimajući u obzir razne instrumente za prepoznavanje kompetencija kao što su Europski kvalifikacijski okvir (CEC), Europski sustav prenošenja i prikupljanja bodova (ECTS), Europski sustav bodova za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (ECVET) te projekt europskih vještina, kompetencija, kvalifikacija i zanimanja (ESCO),

  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. studenog 2012. naslovljenu „Promišljanje obrazovnih aktivnosti: ulaganje u vještine za bolje socijalne i ekonomske učinke” (COM(2012)0669),

  uzimajući u obzir Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 28. siječnja 2014. o provedbi Preporuke Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o uspostavi Europskog referentnog okvira za osiguravanje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju,

  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o osiguranju kvalitete za potporu obrazovanju i osposobljavanju,

  uzimajući u obzir izjavu ministara strukovnog obrazovanja i osposobljavanja od 22. lipnja 2015. o novom nizu srednjoročnih ciljeva u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja za razdoblje 2015. – 2020.,

  uzimajući u obzir Parišku deklaraciju o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, snošljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja, koja je donesena na neformalnom sastanku ministara obrazovanja EU-a 17. ožujka 2015. u Parizu (8496/15),

  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0049/2016),

A.   budući da je mobilnost u cilju obrazovanja i osposobljavanja važna za osobni razvoj, socijalnu uključenost mladih, multikulturni dijalog, snošljivost, sposobnost rada u međukulturnom okruženju i aktivno građanstvo te da je jasno dokazan njezin potencijal u doprinošenju visokokvalitetnom obrazovanju i zapošljivosti;

B.  budući da bi mobilnost u pogledu obrazovanja i osposobljavanja trebalo i dalje jačati u kontekstu i trenutnih i narednih programa EU-a u području obrazovanja, osposobljavanja, zapošljavanja i kohezijske politike;

C.   budući da su ministri strukovnog obrazovanja i osposobljavanja država članica EU-a 2002. pokrenuli „Kopenhaški proces” u cilju unapređenja suradnje na razini EU-a u tom području te u cilju promicanja uspješnosti, kvalitete i atraktivnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u Europi;

D.   budući da se Kopenhaški proces temelji na uzajamno dogovorenim prioritetima koji se periodično revidiraju te da mu je cilj između ostalog olakšati mobilnost i promicati iskorištavanje različitih mogućnosti za strukovno osposobljavanje u kontekstu cjeloživotnog učenja;

E.  budući da je prema Eurostatu stopa nezaposlenosti u EU-u 2014. unatoč malom oporavku i dalje iznosila 10,2 %; budući da na razini EU-a stopa nezaposlenosti mladih u ovom trenutku iznosi 22,1 % dok je samo 51 % osoba u dobnoj skupini od 55 do 64 godine zaposleno i dok razlika između spolova u stopi zapošljavanja za starije radnike iznosi 13,6 postotnih bodova;

F.   budući da neformalno i informalno obrazovanje i osposobljavanje mogu značajno doprinijeti rješavanju trenutačnih problema u području cjeloživotnog učenja, kao što su rani prekid školovanja, neprihvatljiv broj mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (NEET) te nedostatak i neusklađenost vještina;

G.  budući da na tržištu rada i dalje postoji neusklađenost između ponude i potražnje vještina, što pokazuje visoka stopa slobodnih radnih mjesta u jesenskim gospodarskim predviđanjima Komisije za 2015.;

H.   budući da su jezične vještine slabo zastupljene u okviru strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i da treba potaknuti njihovo stjecanje;

I.   budući da je potrebno ponovno izraziti političku predanost podupiranju djelovanja EU-a u području cjeloživotnog učenja te strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, poglavito djelovanjem u pogledu mobilnosti koje je usmjereno na stjecanje transverzalnih sposobnosti poput prilagodljivosti, znatiželje, umijeća učenja te međuljudskih i građanskih vještina;

J.   budući da najnovija društveno-gospodarska događanja zahtijevaju da sustavi cjeloživotnog učenja i strukovnog obrazovanja i osposobljavanja postanu učinkovitiji, ali i dostupniji i uključiviji u pogledu ugroženih skupina i osoba s posebnim potrebama; budući da se širi pristup obrazovanju ne bi trebao prakticirati nauštrb kvalitete obrazovanja;

K.   budući da je stalna financijska potpora mjerama mobilnosti i aktivnostima u vezi s cjeloživotnim učenjem i strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem ključna, pogotovo u ovom razdoblju gospodarske krize;

L.  budući da su regionalna i lokalna razina ključne za podupiranje novih načina mobilnosti s ciljem jamčenja učinkovitosti, transparentnosti te kvalitete sredstava i programa namijenjenih strukovnom obrazovanju i osposobljavanju; budući da bi se mobilnost u cilju obrazovanja i osposobljavanja mladih i pripravnika koja se promiče na regionalnoj i lokalnoj razini trebala koordinirati u okviru širokog procesa demokratskog i participativnog upravljanja usmjerenog na rješavanje najrelevantnijih socio-ekonomskih i ekoloških pitanja, uz sudjelovanje malih i srednjih poduzeća, novoosnovanih poduzeća, lokalnih zajednica i socijalnih partnera;

M.   budući da bi poduzetnici, trgovačke i industrijske komore te slična stručna tijela koja okupljaju obrtnička zanimanja i poljoprivrednike, kao i sindikati i ostali relevantni socijalni partneri trebali biti aktivno uključeni u osmišljavanje, organizaciju, provedbu i financiranje strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i mobilnosti; budući da bi u pogledu osmišljavanja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja trebalo dodati socijalnu dimenziju za uključivanje domena kao što su pravedna trgovina, socijalno poduzetništvo i alternativni poslovni modeli poput zadruga te da bi ih trebalo organizirati u suradnji s relevantnim partnerima iz tih područja;

N.   budući da se mobilnost mladih mora poticati kako bi se potakla zapošljivost; međutim, to ne bi smjelo postati jedino moguće rješenje problema nezaposlenosti mladih;

Pregled rezultata i utvrđivanje ključnih izazova

1.   vjeruje da je obrazovanje temeljno ljudsko pravo i javno dobro koje bi svima trebalo biti jednako dostupno; poziva EU i države članice da započnu s rješavanjem svih socio-ekonomskih ograničenja koje sprečavaju jednak pristup strukovnom obrazovanju i osposobljavanju i mobilnosti za sve; priznaje da bi trebalo pojačati ulogu i rezultate postojećih programa i inicijativa za mobilnost u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u pogledu pristupa, otvorenosti i uključivosti kako bi se promicao personaliziran pristup obrazovanju, smanjile stope prekida školovanja te zajamčio jednak pristup aktivnostima programa Erasmus+ povezanima s mobilnošću za skupine osoba u nepovoljnom položaju i osobe s posebnim potrebama; stoga ističe potrebu za fleksibilnom, raznolikom i prilagođenom lepezom mogućnosti u pogledu mobilnosti u svrhu obrazovanja, također se osvrćući na poštovanje jednakosti spolova, za osobe koje potječu iz migrantskih obitelji ili osobe iz ekonomski ugroženih obitelji, učenike iz najudaljenijih regija, osobe s invaliditetom te ostale osobe s posebnim potrebama;

2.   potvrđuje da je u rješavanju pitanja mobilnosti i obrazovanja važno zadržati rodnu perspektivu i uzeti u obzir potrebe osoba koje su žrtve različitih oblika diskriminacije, uključujući osobe s invaliditetom, pripadnike LGBTI zajednice i one iz marginaliziranih zajednica; u tom pogledu potiče poduzimanje daljnjih mjera kako bi se skupinama u nepovoljnom položaju i osobama s posebnim potrebama omogućio pristup aktivnostima programa Erasmus+ povezanima s mobilnošću;

3.  poziva Komisiju, države članice i ključne dionike da povećaju vidljivost programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja kako bi se uklonile kulturne prepreke i spriječila pojava nedostatka motivacije, sklonosti za proaktivno djelovanje i jezičnih vještina, posebno u onim područjima u kojima je nezaposlenost mladih najizraženija; smatra da treba zajamčiti dostupnost tih programa, bez diskriminacije, svim građanima; poziva na usmjeravanje pažnje na skupine koje su izložene riziku od nezaposlenosti, kao što su osobe s invaliditetom; poziva da se pristup strukovnom obrazovanju i osposobljavanju pojednostavi s pomoću promicanja prilagodljivosti postupaka i aranžmana naukovanja, kao i mogućnosti osposobljavanja skupina s nedovoljnim osnovnim vještinama i zaposlenika s niskim ili srednjim kvalifikacijama; podsjeća na to da treba uzeti u obzir uravnoteženost među spolovima u pogledu pristupa takvim iskustvima u kontekstu učinkovitog promicanja programa za mobilnost u području obrazovanja i strukovnog osposobljavanja među ženama; u tom pogledu smatra da treba uspostaviti ambiciozne ciljeve i nadzirati napredak;

4.  ističe razlike između muškaraca i žena diljem EU-a u pogledu obrazovanja, vještina i zapošljavanja u područjima znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM) te poziva Komisiju i države članice da se u potpunosti obvežu na Erasmus+ i da se koriste tim mehanizmom kao ključnom mogućnošću za razvoj STEM-a u cilju povećanja mogućnosti žena da započnu karijeru u tom sektoru i da se na taj način smanji postojeća razlika u vještinama u tom području;

5.  ističe važnost zajedničkog europskog područja obrazovanja utemeljenog na jakoj komponenti mobilnosti, uključujući ne samo visoko obrazovanje nego i strukovno obrazovanje i osposobljavanje, kojom će se doprinijeti stvaranju i razvoju jačeg europskog identiteta i građanstva;

6.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu sve napore u pogledu postizanja ciljeva Europske strategije za obrazovanje i osposobljavanje 2020.; smatra da se mobilnošću mora uzeti u obzir aspekt kontinuiranog stručnog obrazovanja i osposobljavanja s obzirom na to da se radi o ključnom elementu poboljšanja i ažuriranja vještina i stručnosti; naglašava da su cjeloživotno učenje i strukovno obrazovanje i osposobljavanje ključni za postizanje boljih izgleda zapošljavanja za dugotrajno nezaposlene osobe;

7.  vjeruje da bi ta suradnja trebala dovesti do preispitivanja uvjeta kako bi se zajamčila njihova relevantnost u pogledu trajanja, sadržaja, kompetencija i ishoda učenja, uz kombiniranje mobilnosti u centrima osposobljavanja i na radnom mjestu te davanje prioriteta dugoročnijim boravcima (npr. šest mjeseci) u odnosu na kratkotrajne varijante;

8.  napominje da europska sredstva dodijeljena programu Erasmus+ i programima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja nisu razmjerna broju i potrebama osoba zainteresiranih za mobilnost u okviru tih programa te prema tome poziva države članice da promiču bilateralne sporazume kojima bi se nadopunile aktivnosti programa Erasmus+ i europskih programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i na taj način povećavala mobilnost mladih Europljana;

9.   priznaje važnu ulogu i rezultate postojećih programa i inicijativa za mobilnost, kao što su Key Action 1 u okviru programa Erasmus+, Europski sustav bodova za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (ECVET) i Europski kvalifikacijski okvir (EQF); poziva Komisiju na izradu e-kartice za europske studente kojom bi se studentima u kontekstu mobilnosti dodijelio status studenata EU-a te ponudio pristup uslugama;

10.   poziva Komisiju i države članice te agencije EU-a kao što je CEDEFOP da poduzmu mjere kako bi se poboljšali programi strukovnog obrazovanja i osposobljavanja povezanih s mobilnosti i kako bi se njima ostvarivala dodana vrijednost za sve sudionike u pogledu kvalifikacija, priznavanja i sadržaja te da zajamče da se uvedu standardi kvalitete za pripravništva;

11.   ističe da inicijative u području mobilnosti nisu doprinijele samo građanskim vrijednostima sudionika i njihovu osjećaju pripadnosti Europi nego i njihovim akademskim vještinama i mogućnostima zapošljavanja, točnije vještinama povezanim sa sposobnošću rješavanja problema, planiranjem i strukturiranjem, sposobnošću reagiranja i prilagodbe na nove situacije, vještinama povezanim s poduzetništvom, vodstvom i odlučivanjem, vještinama socijalne odgovornosti, vještinama povezanim s poznavanjem stranih jezika, komunikacijom i grupnim radom te onim osobnim vještinama koje utječu na zapošljivost, kao što su samopouzdanje, motiviranost, radoznalost, kritičko razmišljanje, preuzimanje inicijative i upornost;

12.   ističe da je važno olakšati provedbu mobilnosti u okviru programa Erasmus+ poduzimanjem mjera kojima bi se povećala stopa uspješnosti prijava, pojednostavljenjem izrade i uporabe elektroničkih alata za upravljanje mobilnošću, podizanjem razine svijesti o vrijednosti programa mobilnosti u svim općim i stručnim obrazovnim ustanovama u Uniji, pružanjem konkretnijih informacija korisnicima programa i akcija i pružanjem usmjerenijeg osposobljavanja za njih, kao i za dionike koji djeluju kao posrednici, uključujući školsko i sveučilišno osoblje; u tom pogledu ističe važnost doprinosa europske školske mreže EuropeanSchoolNet; traži od Komisije da smanji trenutno prekomjerno i presloženo administrativno opterećenje i za one koji se prijavljuju i za poduzeća i institucije uključene u projekte Erasmus+ koje šalju i primaju suradnike olakšavanjem i pojednostavljenjem postupka prijave, registracije i izvještavanja, ali i samih projekata; nadalje ističe da je prekomjerna birokracija u školama i na sveučilištima uključenima u program prepreka jednostavnoj provedbi programa;

13.   traži od Komisije da uvede sheme za smanjivanje jezičnih i kulturnih prepreka organizaciji programa mobilnosti; smatra da bi se takvim shemama trebalo moći ocijeniti napredak na planu provedbe; ističe da bi se akcijskim shemama posebno trebalo olakšati učenje osnovnih elemenata jezika zemlje domaćina; potiče države članice te regionalne i lokalne vlasti da ispitaju posebne potrebe nastavnika i voditelja koji djeluju u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja poticanjem i podupiranjem razmjene najboljih praksi te da im pruže više prilika za profesionalni razvoj; ističe važnost oblikovanja osnovnog modela osposobljavanja u okviru kojeg se mogu pružiti informacije o ključnim značajkama poslovne i radne kulture zemlje odredišta te promicanja i pružanja posebnih programa za osposobljavanje obrazovnog osoblja u kontekstu upravljanja mobilnošću u centrima za osposobljavanje;

14.  ističe da zanimanja povezana sa strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem imaju potrebnu fleksibilnost te ih se može izvršavati svugdje i da je stoga mobilnost u kontekstu strukovnog obrazovanja i osposobljavanja ključan instrument u borbi protiv nezaposlenosti, s obzirom na to da se njome povećava zapošljivost, pomaže u smanjenju razlika u ponudi i potražnji vještina i olakšava pronalaženje odgovarajućeg zaposlenja, posebno mladim ljudima na način da mobilnost pruža vještine i jedinstveno iskustvo koje je potrebno u smislu konkurentnosti na današnjim tržištima rada unutar EU-a; smatra da program Erasmus+ dovodi do razvoja posebnih profesionalnih vještina te transverzalnih i prenosivih kompetencija kao što je poduzetništvo, kao i do većih mogućnosti za uključenost sektora proizvodnje, predstavljajući tako učinkovit instrument za tržište rada;

15.   naglašava značaj i važnost prepoznatljivosti robnih imena i logotipa povezanih s programom Erasmus+ i njegovim potprogramima; smatra da bi se ta robna imena trebala koristiti prije svega za publikacije i brošure u vezi s programom Erasmus+;

16.  izražava zabrinutost zbog toga što mladi ljudi Erasmus+ prvenstveno smatraju programom za studente visokoškolskih ustanova; stoga preporučuje da se veća važnost posveti promicanju profila različitih područja programa na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini te potprograma povezanih sa svakim područjem, uključujući obrazovanje na razini škola (Comenius), visoko obrazovanje (Erasmus), međunarodno visoko obrazovanje (Erasmus Mundus), strukovno obrazovanje i osposobljavanje (Leonardo da Vinci) i obrazovanje odraslih (Grundtvig), kao i mladež (Mladi na djelu) i sport;

17.  poziva Komisiju, države članice i javna tijela za zapošljavanje da oglašavaju program Erasmus+ i da podižu razinu osviještenosti o njemu i drugim instrumentima usmjerenim na promicanje mobilnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, ponajprije među malim i srednjim poduzećima; smatra da će se povećanjem učinkovitosti tih instrumenata veći broj ljudi koristiti tim mogućnostima i da bi se time mogao ostvariti cilj mobilnosti;

18.  ističe da je hitno potrebno savjetovati se s gospodarstvom i službama u privatnom i javnom sektoru, uključujući sektor proizvodnje (posebno mala i srednja poduzeća te mikro-poduzeća) i/ili uključiti ih u osmišljavanje, oblikovanje, provedbu i potporu kvalitetnih programa za mobilnost u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja; smatra da bi se prilikom izbora programa trebale uzeti u obzir mogućnosti zapošljavanja u poslovnim subjektima i organizacijama domaćinima; smatra da će se fleksibilnim i konstruktivnim partnerstvom zasnovanim na dijalogu, suradnji i razmjeni najbolje prakse među svim dionicima jamčiti uspjeh i dodana vrijednost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja; zauzima stajalište da je također potrebna razmjena znanja i najboljih praksi među centrima osposobljavanja i poduzećima; poziva Komisiju da prati ponudu i potražnju na tržištu rada u EU-u, kao i zemljopisnu i strukovnu mobilnost kako bi se odgovorilo na potrebe na tržištu rada; smatra da bi se na taj način smanjila razlika između, s jedne strane, ponuđenih mogućnosti osposobljavanja i onoga što mlade ljude uistinu čeka u poslovnom okruženju te, s druge strane, potreba tržišta u sektorima s dodanom vrijednošću (na primjer digitalna i zelena ekonomija, energetika, obrana, sektor zdravstvene skrbi i obnova stambenog prostora);

19.  naglašava ključne aspekte koji se trebaju uzeti u obzir pri planiranju mjera u području mobilnosti te pri procjeni uspješnosti njihove provedbe: ekonomska sposobnost sudionika da se uključe u program mobilnosti, priznavanje studijskih programa, kompetencija i kvalifikacija među zemljama, preko bodova ili diploma, razina poznavanja jezika, organizacija nastavnih ili studijskih programa; praktična vrijednost bodova i ispita studenata po njihovu povratku na izvorišno sveučilište; pravni aspekti informacije ili motivacija za završetak studija; smjernice i savjetovanje tijekom razdoblja mobilnosti te osobna situacija studenata; stoga poziva Komisiju da poboljša pokazatelje i kriterije procjene kako bi se zajamčilo učestalije praćenje učinkovitosti programa EU-a te kako bi bilo moguće provesti moguće nove mjere unapređenja;

20.  ističe da trenutno samo 1 % mladih koji sudjeluju u programima osposobljavanja povezanih s poslom, uključujući naučnike, tijekom tog osposobljavanja sudjeluje u programima mobilnosti; ističe da je od velike važnosti da se u okviru EU-a stvore uvjeti za veću mobilnost naučnika kako bi im se pružile jednake mogućnosti kao i sveučilišnim studentima; stoga potiče Europsku uniju da donese statut „europskog naučnika”; poziva EU i države članice da zajamče da se na naukovanje i stažiranje i dalje gleda kao na obrazovne prilike, a ne kao na rad u nesigurnim uvjetima ili na zamjenska radna mjesta na puno radno vrijeme te da zajamče dostojanstvene uvjete rada i studentska prava, uključujući prava u pogledu financiranja i naknade troškova; potiče Komisiju da nadalje analizira mogući utjecaj gore spomenutog statuta, nadgleda provedbu s njim povezanih mjera i da potakne sve uključene dionike, uključujući one iz Europskog saveza za naukovanje, da se drže tih preporuka u cilju poboljšanja uvjeta, kvalitete i dostupnosti naukovanja u EU-u te da tom pitanju pristupi kao strateškom prioritetu;

21.  poziva Komisiju da predstavi, a države članice da podrže prijedlog za program naukovanja u EU-u kojim bi se zajamčila određena prava naučnicima i sudionicima programa stručnog obrazovanja i osposobljavanja; naglašava pozitivnu ulogu koju mogu preuzeti starije osobe u području obrazovanja i osposobljavanja mladih u cilju maksimiziranja međugeneracijske razmjene s pomoću stažiranja i mentorstva te olakšavanja praktično orijentiranog učenja u međugeneracijskim skupinama; potiče Komisiju i države članice da usvoje konkretne mjere kako bi se zajamčilo da se naukovanje u okviru programa Erasmus+ ne zloupotrebljava prenamjenom u instrument za smanjenje troškova rada;

22.  pozitivno ocjenjuje početak pilot-projekata, kao i nedavno donošenje „Europskog okvira za mobilnost naučnikaˮ kao temelja za poboljšanje programa Erasmus+ u cilju omogućavanja veće i bolje mobilnosti dugoročnih programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja; apelira na stvaranje okvira za dugoročne inicijative umjesto aktivnosti isključivo usredotočenih na projekte kako bi se uspostavio trajan i održiv sustav koji je u potpunosti operativan i predvidiv te kojim se potiče slobodno kretanje vještina diljem Europe;

23.   napominje da je rani prekid školovanja jedan od najizraženijih problema s kojim se suočavaju ciljne skupine programa mobilnosti te da bolje mogućnosti strukovnog osposobljavanja doprinose manjem broju prekida školovanja i osposobljavanja; stoga naglašava kako bi rezultati ostvareni u pogledu obrazovnih sustava mogli biti važni u smanjenju stope ranog prekida školovanja te boljeg osposobljavanja studenata u pogledu stjecanja vještina koje će im pomoći da svojim kvalifikacijama konkuriraju na tržištu rada;

24.  ističe da je mladima u strukovnom obrazovanju potrebno pomoći da premoste poteškoće određenim komplementarnim i popratnim mjerama, kao na primjer jačanjem grupne prirode programa mobilnosti, boljim mentorstvom te popraćenošću razmjene i u izvorišnim i odredišnim institucijama prije i tijekom programa mobilnosti, boljim pristupom konkretnim i točnim informacijama o obrazovnim mogućnostima u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, omogućavanjem aktivnosti i pružanjem instrumenata u vidu posebnog usmjerenog vodstva i savjetovanja te financiranjem jezične podrške za sve sudionike bez ograničenja za pojedine jezike;

25.  ističe da nekoliko čimbenika utječe na očekivanja mladih koji se osposobljavaju u okviru SOO-a, osobito društveno-gospodarski čimbenici, tipologija obitelji i nedostatak smjernica (i mentorstva) nakon završetka obveznog srednjoškolskog obrazovanja ili tijekom strukovnog osposobljavanja;

26.   ističe ključnu ulogu mobilnosti u okviru obrazovanja i osposobljavanja u suočavanju s društvenim i kulturnim izazovima čime bi se maksimalno trebao uvećati broj prilika za mlade da razviju vlastite obrasce djelovanja u društvu; podsjeća da je EU usmjerio svoje napore, poglavito uspostavom strategije Europa 2020., na povećanje konkurentnosti svoje ekonomije, otvaranje radnih mjesta i u konačnici jačanje vlastitih kapaciteta za konkuriranje na svjetskom tržištu u trećem desetljeću stoljeća; u tom kontekstu ističe važnu ulogu istraživanja, inovacija te održivosti digitalnog društva i energetike kao instrumenata koji donose dodanu vrijednost;

27.  ističe ulogu EU-a i država članica u razvijanju i poticanju visokokvalitetnog i dobro razvijenog sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja provedbom cjelovitog pristupa u okviru kojeg se zastupa uravnotežena veza između teorijskog obrazovanja usmjerenog na određenu struku, praktičnog osposobljavanja te općeg, formalnog, informalnog i neformalnog obrazovanja; poziva države članice da uvedu praksu dvojnog obrazovanja u svoje sustave višeg srednjeg obrazovanja ili da ojačaju postojeće sustave ponudom stažiranja i radnih mjesta, na taj način olakšavajući pohađateljima programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja održivu integraciju na tržište rada te potičući njihovo sudjelovanje u transnacionalim programima mobilnosti; podsjeća da je općenito poboljšanje kvalitete strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u suradnji sa socijalnim partnerima i javnim službama za zapošljavanje način rješavanja problema socijalne uključenosti, poticanja sudjelovanja u visokom obrazovanju, promicanja uspješnosti studenata i olakšavanja integracije na tržište rada, čime bi se u okviru cjeloživotnog procesa učenja trebala olakšati mobilnost;

28.  poziva na to da se pitanja u vezi s Europskom volonterskom službom (EVS) u pogledu osiguranja sudionika, odobrenja, upravljanja bazom podataka i potpore volonterima rješavaju ciljano kako bi se spriječio pad sudjelovanja;

29.  žali zbog toga što je neformalno učenje izgubilo vidljivost i udio u proračunu postojećeg programa Eurasmus+; ističe važnost neformalnog učenja na europskoj razini, posebno u obliku rada s mladima i volonterstva starijih; poziva na to da se neformalnom učenju dodijeli jasno i vidljivo mjesto u programu Erasmus+; osim toga smatra da bi trebalo biti moguće podnositi zahtjeve u pogledu velikih projekata obrazovanja odraslih za koje bi trebala vrijediti ista načela kao i za saveze za vještine u sektorima ili saveze znanja;

30.   podupire razvoj modernih tehnologija i infrastrukture za jačanje i modernizaciju nacionalnih sustava strukovnog obrazovanja kako bi se unaprijedio pristup i kvaliteta mobilnosti; smatra da bi se u svrhu odgovora na problem neusklađenosti između ponude i potražnje vještina veći naglasak trebalo staviti na inovacije i razvoj novih akademskih i profesionalnih vještina, digitalno učenje i platforme za podučavanje, tehnologije usmjerene na poboljšanje kvalitete življenja, inovativne tehnologije za unapređenje kulturnog naslijeđa te na informacijske i komunikacijske tehnologije; uvjeren je da bi EU i države članice trebale ponuditi učinkovitu strategiju usmjerenu na usklađivanje trenutnih i budućih mogućnosti zapošljavanja u kružnom gospodarstvu i sustava za strukovno obrazovanje i osposobljavanje;

31.  napominje da je u okviru prelaska na sve digitaliziraniju ekonomiju u tijeku redefinicija poslova i vještina; zbog toga poziva države članice i Komisiju da surađuju s privatnim sektorom kako bi se razradile strategije za kvalificiranje i programi strukovnog obrazovanja i osposobljavanja za prekvalifikaciju radnika;

Pristup: bolje mogućnosti u pogledu mobilnosti mladih koji se strukovno osposobljavaju

32.   potiče na uspostavljanje okvira po uzoru na prijašnji program Leonardo da Vinci, na koji će se upućivati u posebnim pozivima na natječaje u okviru programa Erasmus+, i kojim se što jasnije i preciznije utvrđuju mogućnosti u pogledu mobilnosti mladih u okviru SOO-a, prije svega kampanjama na više platformi koje provode javna tijela, uz koordinirano sudjelovanje svih dionika koji imaju aktivnu ulogu u SOO-u i utjecaj na njega;

33.  potiče Komisiju i države članice da osiguraju dovoljna financijska sredstva za potporu programima mobilnosti, uzimajući u obzir potencijalna financijska ograničenja; zalaže se za provjeru pitanja povećane vidljivosti u pogledu načina na koji poduzeća dopunjuju dodijeljene naknade ili mogućnosti pružanja drugih oblika pomoći; smatra da bi trebalo zajamčiti i nadzirati komplementarnost Europskog socijalnog fonda (ESF) i programa Erasmus+ kako bi se postigli uspješni rezultati;

34.   poziva na poboljšane sinergija između politika i instrumenata EU-a koje utječu na mobilnost i obrazovanje, a posebno na komplementarne mjere između ESF-a i programa Erasmus+ te na veću koordinaciju svih aktivnosti na svim razinama (nacionalno, regionalno i lokalno planiranje);

35.   ponavlja da su potrebne mjere kojima bi se osigurala koordinacija, komplementarnost i dosljednost između strukturnih fondova, uključujući ESF i programe kao što je Erasmus+ na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

36.  ističe potrebu za kompenzacijom zbog prepreka koje proizlaze iz nižeg socioekonomskog statusa sudionika SOO-a pomoću mjera kao što su moguće povećanje iznosa individualnih potpora Komisije ili veći doprinos država članica, regionalne i lokalne uprave, posredničkih institucija ili nevladinih organizacija bez obzira na to financiraju li se iz vlastitog proračuna ili iz programa partnerstva s poduzećima, zakladama ili organizacijama koje djeluju u sustavu kvalifikacija i strukovnog osposobljavanja u njihovoj regiji ili području;

Od mobilnosti do zapošljivosti: potvrđivanje i priznavanje ishoda učenja, vještina i kompetencija

37.   ističe da bi stjecanje novih i raznolikih znanja te razrada kreativnih ideja u inozemstvu mogli motivirati i potaknuti poduzetništvo i kreativnost; naglašava da bi mogućnosti koje se nude u okviru mobilnosti u svrhu obrazovanja i osposobljavanja, kao što su izgradnja međunarodnih mreža, također mogle imati pozitivan učinak na zapošljivost, transnacionalnu suradnju i konkurentnost Europe;

38.  smatra da bi se trenutačnim i budućim mjerama za rješavanje problema neusklađenosti vještina trebalo olakšati sudjelovanje poslodavaca, poduzeća i lokalnih zajednica te da bi te mjere trebale biti bolje usklađene s predviđanjima o razvoju tržišta rada i budućim potrebama za vještinama;

39.   ukazuje na pozitivnu vezu između mobilnosti u svrhu obrazovanja te buduće mobilnosti i prihoda, s obzirom na to da se međunarodnim programima mobilnosti doprinosi većoj zapošljivosti sudionika u inozemstvu, prema saznanjima Zajedničkog istraživačkog centra Komisije iz 2013.; naglašava da se u okviru naukovanja i stažiranja u inozemstvu unaprjeđuju jezične vještine sudionika, što se prema podacima Eurobarometra iz 2013. pokazalo točnim u 79 % slučajeva(10);

40.   ukazuje na važnost programa mobilnosti u svrhu ponovnog osposobljavanja za nezaposlene svih dobnih skupina te osobe koje su u ugroženom položaju zbog mjera restrukturiranja;

41.  usmjerava pozornost na raznolike i nejednako razvijene sustave potvrđivanja i priznavanja u državama članicama, unatoč sve većoj konvergenciji u proteklom desetljeću; ističe potrebu za poboljšanjem kompatibilnosti između različitih sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i pojednostavljenjem procesa priznavanja i potvrđivanja vještina i kompetencija stečenih u poduzećima ili centrima za osposobljavanje u raznim državama članicama, kao načina kojima bi se također doprinijelo atraktivnosti programa Erasmus+; poziva države članice da poboljšaju provedbu Europskog kvalifikacijskog okvira (EQF)(11) i uklone prepreke; poziva na definiranje europskog standarda koji je prihvatljiv i koji se može provesti na svim razinama, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj;

42.  potiče daljnje mjere za promicanje priznavanja i potvrđivanja ishoda učenja, uključujući one koji proizlaze iz neformalnog i informalnog učenja, posebice boljom upotrebom postojećih alata kao što su Europass i ECVET;

43.  podsjeća na to da su zahvaljujući Europskom kvalifikacijskom okviru (EQF) ostvarena važna poboljšanja u pogledu priznavanja diploma, bodova, potvrda o naukovanju i kompetencijama u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja; poziva na uspostavljanje posebnih ciljeva, između ostalog provedbe potpuno operativnog sustava prijenosa sastavnih dijelova studija i priznavanja koji bi se temeljio na Europskom sustavu bodova za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (ECVET); potiče razvoj zajedničkih kvalifikacija u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja kojima se može zajamčiti međunarodno priznanje kvalifikacija;

44.  zagovara izradu Zelene knjige o strukovnom obrazovanju, osposobljavanju i mobilnosti te priznanju vještina i kompetencija u Europi koja bi se osmislila u uskoj suradnji sa svim dionicima; podsjeća na to da trenutačne preporuke u vezi sa strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem treba u potpunosti primijeniti; ističe da nepriznavanje kompetencija ima negativan utjecaj na ciljeve strategije Europa 2020. o stopama nezaposlenosti i da se njime ometa slobodno kretanje utvrđeno u Ugovorima;

45.  zalaže se za mobilnost pri zapošljavanju, obrazovanju, naukovanju i stažiranju u kontekstu europskih jamstvenih programa za mlade koji se izvode na nacionalnoj razini kako bi se poboljšale vještine mladih i smanjila geografska neusklađenost u pogledu ponude i potražnje vještina u EU-u;

46.  ističe važnost Jamstva za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladih u potpori naukovanju, stažiranju, strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, posredovanju pri dobivanju posla i dodatnom obrazovanju koje vodi do stručne kvalifikacije; poziva Komisiju i države članice da zajamče dodjelu dovoljnih sredstava navedenim programima za cijelo programsko razdoblje od 2014. do 2020. godine;

47.   poziva na prevođenje internetske stranice Panorame vještina EU-a na sve službene jezike Europske unije kao izvora informacija dostupnih svima o vještinama koje se traže diljem Europe;

48.   prima na znanje napredak koji je ostvaren u pogledu jamčenja kvalitete strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u brojnim državama članicama, potpomognut Europskim okvirom za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (EQAVET); podupire one države članice koje su trenutno u procesu izrade nacionalnog pristupa za osiguranje kvalitete po uzoru na EQAVET; ističe da bi države članice trebale uložiti veći napor kako bi mehanizmi osiguravanja kvalitete više uzimali u obzir ishode učenja te kako bi obuhvatili neformalno učenje i učenje kroz rad bilo u formalnom bilo u neformalnom okružju, u skladu s nacionalnim kontekstom;

49.   ističe da bi se programi naukovanja trebali provoditi pod vodstvom za to nadležnog nadzornika;

Ususret učinkovitijim, pristupačnijim i uključivijim programima mobilnosti

50.   poziva Komisiju i države članice da također u suradnji s CEDEFOP-om definiraju i ojačaju ulogu posredničkih teritorijalnih i sektorskih institucija uključenih u pripremu i praćenje programa mobilnosti i upravljanje njima, ali da istovremeno zahtijevaju da se one u praksi vode najvišim standardima transparentnosti, te da pomognu pri osnivanju tih institucija na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

51.  ističe da je potrebno da takve posredničke institucije raspolažu s proračunskim sredstvima i ljudskim resursima kako bi mogle omogućiti organizaciju mobilnosti i upravljačke strukture radi jamčenja uključenosti mreže škola za strukovno osposobljavanje te da imaju moć i kapacitet za sklapanje operativnih saveza i sporazuma s potencijalnim partnerima u samoj državi i među državama koje sudjeluju u programima mobilnosti;

52.   naglašava da je potrebno zajamčiti pravnu zaštitu maloljetnika u inozemstvu;

53.   ističe da bi se u okviru programa Erasmus+ aktivnosti i/ili usluge mobilnosti prilagođene potrebama voditelja, nastavnika i poduzetnika trebale poticati i isticati;

54.   ističe da su usklađeni, komplementarni i dobro koordinirani programi sufinanciranja na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini potrebni kako bi se centrima osposobljavanja omogućilo da pokrivaju ukupne troškove te planiraju i provode stalne aktivnosti;

55.   pozdravlja činjenicu da se u okviru programa Erasmus+ znatno proširio broj korisnika programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i to među mladima koji ne pohađaju fakultet ili višu školu;

56.   podupire sve potrebne popratne mjere kojima se najprije pomaže naučnicima koji žele sudjelovati u programima mobilnosti i kojima ih se u tome ohrabruje te kojima ih se nadalje podupire da sudjelovanjem u programima mobilnosti bolje usmjere stečene vještine i razviju samopouzdanje kako bi njihovo bogato iskustvo došlo do izražaja i pokazalo se korisnim;

57.   smatra da bi se ciljevi naukovanja trebali osmisliti i raspraviti u suradnji s naučnikom te u skladu s načelima iz Europskog sustava bodova za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (ECVET) prije nego naučnik započne osposobljavanje te da bi ishodi trebali biti navedeni u prilogu svjedodžbi po završetku osposobljavanja;

58.  naglašava važnost kvalitetnog osposobljavanja učitelja i kvalitetnog nadzora, procjene i osiguravanja kvalitete u tom području te potrebu za poticanjem uključivosti i tolerancije u programima mobilnosti;

59.   ističe potrebu za kvalitetnom ponudom naukovanja i stažiranja kako bi se studentima omogućilo stjecanje poželjnih profesionalnih vještina te potrebu za dobrom komunikacijom s poduzetnicima na svim razinama kako bi se to ostvarilo, a sve u cilju daljnjeg priznavanja iskustva koje su mladi stekli u okviru programa mobilnosti;

60.  podupire sve mjere u skladu s ciljevima programa Erasmus+ koje provode poduzetnici, nevladine organizacije ili civilno društvo kako bi se razvili programi mobilnosti za mlade zaposlenike ili naučnike, prema granama djelatnosti ili u suradnji s tijelima koja predstavljaju te grane, kao što su gospodarske i industrijske komore, uz sudjelovanje europske mreže poput organizacije Eurochambers, te relevantni sindikati; poziva na priznavanje uloge komora strukovnih zanimanja i njihovih centara za osposobljavanje u podupiranju mobilnosti i vrlo malih poduzeća; vjeruje da bi se sve mjere koje se poduzimaju kako bi se poboljšale sheme strukovnog obrazovanja i osposobljavanja trebale usmjeriti i na promicanje uporabe energije bez emisija ugljika te održive mobilnosti;

61.  preporučuje svim ključnim dionicima da izrade zajedničke strategije usmjerene na podupiranje ili povratka stažista i naučnika u području strukovnog obrazovanja ili njihove mobilnosti u drugim krajevima Europe, uz poštovanje njihovih preferencija, a u cilju usmjeravanja znanja i iskustva stečenog u inozemstvu na smanjenje neravnoteže i povećanje kohezije u područjima iz kojih potječu stažisti i naučnici i u kojima nedostaju vještine ili drugdje u Europi;

62.   poziva Komisiju i države članice da uspostave i učinkovito provedu europsku mrežu radionica i inkubatora kao ključnog elementa za promicanje saveza znanja među školama, sveučilištima i poduzećima te za promicanje pristupa osposobljavanju, stjecanju iskustva, tečajevima obnove znanja za učitelje i predavače, naukovanju te mogućnostima za osnivanje novih poduzeća;

63.   poziva Komisiju i države članice da podupiru i ojačaju Europsku mrežu znanstvenih centara (ECSITE) koja spaja znanstvene centre kao mjesta pristupa znanstvenoj kulturi;

64.  poziva na uspostavljanje mehanizma „sve na jednom mjestu” za objedinjavanje podataka i sredstava komunikacije radi pružanja prikladne i učinkovite usluge onima koji traže informacije i potporu za razne programe mobilnosti koji postoje u EU-u te na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

65.  poziva Komisiju da pruži ažurirane statističke podatke i da, po potrebi, provede ocjene i/ili studije u pogledu programa Erasmus+ i drugih programa strukovnog obrazovanja kako bi se s pomoću stope zapošljavanja izmjerio njihov utjecaj na usklađivanje radnog iskustva i radnih mjesta te da isto tako istraži zašto se u nekim državama članicama podnosi veći broj zahtjeva za rad u programima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te programima učenja u inozemstvu, te da izradi plan za njihovu veću uključenost; smatra da bi statistike i procjene koje iz toga proizlaze trebale biti uključene i uzete u obzir prilikom revizije programa Erasmus+ sredinom razdoblja;

66.   pozdravlja zaključke ministara strukovnog obrazovanja i osposobljavanja donesene 22. lipnja 2015. u Rigi kojima se predlaže novi niz srednjoročnih ciljeva u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja za razdoblje 2015. – 2020. te poziva na njihovu pravovremenu i potpunu provedbu;

67.   ističe važnost promicanja dobiti proizašle iz mobilnosti u pogledu zapošljivosti i stečenih vještina kako bi se pokazala njezina stvarna korist i smanjila predodžba da se vrijeme trati na osposobljavanje koje a priori ovisi o čisto nacionalnim kompetencijama;

68.   potiče na bolju promidžbu i vidljivost platformi kao što je Drop'pin@EURES kako bi mladi i poduzeća bili svjesni njihova postojanja i svrhe koja je olakšati mobilnost mladih u pogledu pripravništva, stažiranja, programa osposobljavanja te učenja preko interneta i jezičnih tečajeva;

69.  potiče države članice da promiču sve mogućnosti koje novi program Erasmus+ nudi mladim ljudima, od mogućnosti studiranja u inozemstvu do naukovanja i pripravništava;

70.  potiče uvođenje minimalne razine naknada prilagođene različitim uvjetima života, cijenama i troškovima u državama članicama; podržava zamisao da bi države članice trebale uvesti mjere kojima će se, po potrebi, jamčiti potrebna i korisna potpora, na primjer za smještaj i prijevoz, pri čemu treba pružiti posebnu pozornost potrebama maloljetnika i pripremiti studente prije njihova odlaska u inozemstvo, na primjer profesionalnim usmjeravanjem, podučavanjem jezika i međukulturnom komunikacijom;

71.  traži da se provede revizija Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) koja bi se, među ostalim kriterijima, temeljila na prethodnoj ocjeni učinkovitosti sredstava dodijeljenih za borbu protiv nezaposlenosti te da se pritom smanje iznosi pod stavkama s ograničenim utjecajem; smatra da je takav pristup posebno važan u kriznim vremenima kao što je ovo, koje karakteriziraju neprihvatljive nejednakosti;

o

o o

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te državama članicama.

EXPLANATORY STATEMENT

The introduction of Erasmus+ in the place of the various preceding programmes has marked a major step forward for mobility as a concept across the European higher education area.

It must, however, be acknowledged that mobility is less prevalent in vocational educational training (VET) The previous programme, Leonardo, successfully completed a first phase of establishing a programme of simultaneous work and study exchanges for participants in countries other than their countries of residence.

Combining the programmes into Erasmus+, on one hand, and the after-effects of the economic crisis observed since 2008, on the other, have revealed a structural deficit within vocational training mobility programmes.

It is clear that differences in academic outlook and curricula, the organisation and management of educational establishments and relationships between the education system and business give rise to greater complexity, costs and operational difficulties to mobility programmes between countries and European regions.

Specifically, severe difficulties have been encountered in the recognition and accreditation of study and working practices between certain countries. The gradual process of adopting and implementing the Europass and ECVET programmes, which are, however, very well designed, has been held up by a considerable, and not always acceptable level of resistance.

The economic and social realities in the various Member States are further evidence of the urgent need to breathe new life into this form of vocational education across Europe. Data showing a radical imbalance in unemployment rates between some European regions also call for an adequate, multidimensional response.

There are regions with real rates approaching zero, while others display abnormally high unemployment of over 40% among their young people, who have, moreover, often failed to complete secondary school or vocational training.

This unacceptable disparity is chiefly attributable to differing performance of their respective economies and the characteristics of each country's production model, but it also highlights how absurd it is for Member States, even those within the eurozone, to suffer from difficulties that would appear at first glance to be contradictory and conflicting.

In some cases there have been clearly not enough skilled young people to meet the needs of a given productive economy, while in others society has been seriously damaged by an inability to provide job opportunities for thousands of recent young people who have recently left their country's education system, with or without qualifications.

It thus makes sense for a genuine, and ambitious mobility programme catering for both of these needs to be an integral part of any overall strategy for economic recovery and reducing rates of youth unemployment that are completely unacceptable for each country and Europe as a whole.

There is thus an increasingly pressing need for some of the Erasmus+ programme's current lines of work to be more ambitious in both quantitative and qualitative terms.

Similarly, the recognition, accreditation and quality control processes that are to serve as a common framework for all Member States need to be completed as soon as possible. This common environment is indispensable for formulating and implementing mobility programmes that education systems can provide and the productive sector of the economy must, in its own interest, accommodate.

But while this European framework is under construction, what we can do now is implement policies aiming to overcome some of the difficulties that existing assessments have identified and, in some respects, quantified.

Firstly all new strategies to be to identified and implemented must have two essential features:

–  their implementation must be fully shared between each country's educational systems and productive sectors;

–  they must offer maximum flexibility so as to adapt to very different realities, while featuring certain common elements to facilitate coordination and work efficiently in the service of mobility, which must be seen as a useful tool in ensuring employability and social integration.

Secondly, strategies must also consider the highly specific characteristics that define the target group and that pose the greatest complexity or are objectively the hardest to overcome.

Indeed, due consideration of socioeconomic factors, types of family and degree of predisposition or otherwise to completing stages of education leads us to conclude that, for certain students cannot make the same natural, seamless progression towards European mobility as in undertaking university studies.

In vocational training, meanwhile, the benefits seen as natural for European mobility in higher education are not yet afforded due importance: financial assistance to overcome prior limitations, mutual recognition of studies, qualifications and experience, sufficient command of second and third languages, organisation of curricula and respective studies, legal aspects of recruitment procedures.

It is therefore necessary to stress the undisputable benefits mobility offers in terms of employability.

These include the acquisition of values associated with European citizenship and a sense of belonging to Europe, and, especially, those directly relevant to stable and quality employment: problem-solving ability, event organisation and planning, performing in new or unforeseen situations, decision-making, etc.

as well as more individual skills such as entrepreneurship, innovative curiosity or personal assertiveness.

Lastly, a review of the various issues requiring urgent action shows the obvious damage caused by the persistence of early school leaving, or early abandonment of vocational training, in several countries.

Here again, European mobility offers a wide range of possible responses progressively aiming to dissuade students from taking this personal decision that is giving rise to a major accumulated social and productive deficit.

If we also consider the 2020 strategy's targets concerning job creation and global competitiveness, there is ample justification for us to outline objectives, lines of action for the European Union and each country, specific action for the Commission to take and changes or improvements that can be made to the Erasmus + programme.

1.  Expanding and improving mobility options for students in vocational training. Beginning with the establishment of a common framework setting out simply and clearly the possibilities open to them: the courses available, location, professional sector, the range of professional activity, companies, duration, the final qualification they are working towards, etc.

2.  Agreeing to take joint, complementary measures to be shared between the European Social Fund and Erasmus+ with a view to coordinating and strengthening the programmes, avoiding overlaps or duplication in the use of EU funds and ensuring the appropriate allocation of responsibilities at national, regional and local levels.

3.  Paving the way for the increased funding that will be needed to overcome the complexities and specific difficulties facing those involved in these EU programmes, with due consideration for the necessary degree of involvement and effort of each stakeholder: educational administration bodies, businesses, management bodies and intermediaries, families and students, foundations and social organisations, etc.

4.  Establishing programmes for removing obstacles and creating the appropriate environment for successful mobility initiatives: reducing language barriers, familiarity with different cultural realities and productive socio-economic backgrounds, etc.

5.  Agreeing a timetable and specific targets for the Europass, ECVET and EQAVET programmes to lay the foundations for a European area of reliability and mutual trust between stakeholders, an essential element in achieving the ambitious targets of the programmes.

6.  Identifying with sufficient clarity intermediaries to assume new operational roles and responsibilities in ensuring mobility, a key task that is currently only partially completed. The relative weakness of vocational training as a whole is all the more evident in this area when compared with the undisputed strength of the network of European universities, which ensures that bilateral relationships yield optimal results.

Establishing joint regional agencies or consortia in partnership between educational establishments and business thus appears the best operational solution.

7.  Ensuring that mobility paves the way for employability. The first battleground concerns the recognition of not only studies but also of acquired skills and accredited professional experience, including that obtained in other countries through mobility programmes.

8  Adapting educational systems to successfully address skills mismatches.

9.  Paying particular attention to the training and mobility of teachers involved in the process of vocational training, by means of specially designed exchange programmes for them, with or without the obligation to accompany and train groups or students.

10.  Building sector- or region-specific business clusters to be directly involved in running mobility programmes as recipients of trainees and as providers of professional experience tailored to meet the desired educational objective.

These 10-point guidelines for policy action are intended for all vocational training stakeholders and require the explicit leadership of the European Commission and specialised agencies in the sector, particularly CEDEFOP, which must be given a key role and well-defined, well-respected responsibilities.

13.1.2016

MIŠLJENJE Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja

upućeno Odboru za kulturu i obrazovanje

o programu Erasmus+ i ostalim mjerama za poticanje mobilnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja – pristup koji se temelji na cjeloživotnom učenju

(2015/2257(INI))

Izvjestitelj za mišljenje (*): Enrique Calvet Chambon

(*) Pridruženi odbor – članak 54. Poslovnika

PRIJEDLOZI

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja poziva Odbor za kulturu i obrazovanje da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

A.  budući da prema Eurostatu stopa nezaposlenosti 2014. unatoč malom oporavku iznosi i dalje 10,2 %; budući da na razini EU-a stopa nezaposlenosti mladih u ovom trenutku iznosi 22,1 % i da je samo 51 % osoba u dobnoj skupini od 55 do 64 godine zaposleno, dok razlika između spolova u stopi zapošljavanja za starije radnike iznosi 13,6 postotnih bodova;

B.  budući da na tržištu rada i dalje postoji neusklađenost između ponude i potražnje vještina, što pokazuje visoka stopa slobodnih radnih mjesta u jesenskim gospodarskim predviđanjima Komisije za 2015.;

1.  ističe da su Erasmus i drugi programi mobilnosti u području obrazovanja i osposobljavanja pridonijeli europskoj integraciji, da je uz njihovu pomoć ojačana ideja građanstva, potaknut osobni razvoj studenata i njihovo kritičko razmišljanje te unaprijeđeno učenje novih jezika; naglašava da su ti programi imali neizravan utjecaj na zapošljavanje i smatra da se programom Erasmus+ ta dostignuća ne bi trebala umanjiti, nego pojačati, osobito pripremanjem mladih ljudi na zapošljavanje;

2.  ističe da broj završenih studijskih boravaka u inozemstvu u okviru programa Erasmus konstantno raste od 2008., i to unatoč ekonomskoj, financijskoj i socijalnoj krizi; skreće pažnju na činjenicu da istodobno broj pripravništava u inozemstvu raste eksponencijalno; zaključuje da mladi ljudi pripravništva očito vide kao odličnu mogućnost unapređenja svoje zapošljivosti; preporučuje da Komisija i nacionalne agencije, organizatori i institucije prime na znanje taj razvoj(12);

3.  ističe da zanimanja povezana sa strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem imaju potrebnu fleksibilnost te ih se može izvršavati svugdje i da je stoga mobilnost u kontekstu strukovnog obrazovanja i osposobljavanja jedan od vrlo važnih instrumenata u borbi protiv nezaposlenosti, s obzirom na to da se njome povećava zapošljivost, smanjuje razlika u ponudi i potražnji vještina i olakšava pronalaženje odgovarajućeg zaposlenja, posebno mladim ljudima na način da mobilnost pruža vještine i jedinstveno iskustvo koje je potrebno u smislu konkurentnosti na današnjim tržištima rada unutar EU-a; smatra da program Erasmus+ dovodi do razvoja posebnih profesionalnih vještina te transverzalnih i prenosivih kompetencija kao što je poduzetništvo, kao i do većih mogućnosti uključenosti sektora proizvodnje, predstavljajući time učinkovit instrument za tržište rada; potiče države članice da promiču sve mogućnosti koje novi program Erasmus+ nudi mladim ljudima, od mogućnosti studiranja u inozemstvu do naukovanja i pripravništava;

4.  potiče na promicanje i poštovanje dualnih tečajeva rada i izobrazbe te unapređenje strukovnog osposobljavanja nezaposlenih i zaposlenih osoba, s posebnim naglaskom na nedovoljno kvalificirane skupine;

5.  smatra da bi programi mobilnosti prvenstveno trebali služiti kao instrument za obogaćivanje vlastitog životopisa ako u matičnoj instituciji ili državi nedostaju konkretne mogućnosti obrazovanja; stoga smatra da bi dodana vrijednost takvog iskustva trebala biti važan faktor prilikom odabira ustanove domaćina i da bi sudionike u programima mobilnosti u pogledu njihova odabira obrazovnih mogućnosti / profesionalnog iskustva trebala savjetovati i usmjeravati institucija koja ih šalje; smatra da je isto tako potrebna naknadna provjera prikladnosti programa mobilnosti;

6.  poziva na bolje promicanje programa mobilnosti za napredne razine visokog obrazovanja u cilju ispunjavanja ciljeva internacionalizacije europskih sveučilišta i istraživačkih centara;

7.  izražava zabrinutost zbog toga što mladi ljudi Erasmus+ prvenstveno smatraju programom za studente visokoškolskih ustanova; stoga preporučuje da se veća važnost posveti promicanju profila različitih područja programa na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini te potprograma povezanih sa svakim područjem, uključujući obrazovanje na razini škola (Comenius), visoko obrazovanje (Erasmus), međunarodno visoko obrazovanje (Erasmus Mundus), strukovno obrazovanje i osposobljavanje (Leonardo da Vinci) i obrazovanje odraslih (Grundtvig), kao i mladež (Mladi na djelu) i sport;

8.  poziva Komisiju, države članice i ključne dionike da povećaju vidljivost programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja kako bi se uklonile kulturne prepreke i spriječio nedostatak motivacije, proaktivnog djelovanja i jezičnih vještina, posebno u onim područjima u kojima je nezaposlenost mladih najizraženija; smatra da treba zajamčiti dostupnost tih programa, bez diskriminacije, svim građanima; poziva na usmjeravanje pažnje na skupine koje su izložene riziku od nezaposlenosti, kao što su osobe s invaliditetom; poziva da se pristup strukovnom obrazovanju i osposobljavanju pojednostavi s pomoću promicanja prilagodljivosti postupaka i aranžmana naukovanja, kao i mogućnosti osposobljavanja skupina s nedovoljnim osnovnim vještinama i zaposlenika s niskim ili srednjim kvalifikacijama; podsjeća na to da treba uzeti u obzir uravnoteženost među spolovima u pogledu pristupa takvim iskustvima u kontekstu učinkovitog promicanja programa za mobilnost u području obrazovanja i strukovnog osposobljavanja među ženama; u tom pogledu smatra da treba uspostaviti ambiciozne ciljeve i nadzirati napredak;

9.  ističe razlike između muškaraca i žena diljem EU-a u pogledu obrazovanja, vještina i zapošljavanja na područjima znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM) te poziva Komisiju i države članice da se u potpunosti obvežu na Erasmus+ i da se koriste tim mehanizmom kao ključnom mogućnošću za razvoj STEM-a u cilju povećanja mogućnosti žena da započnu karijeru u tom sektoru i da se na taj način smanji postojeća razlika u vještinama u tom području;

10.  podsjeća na to da osobe s invaliditetom imaju posebne potrebe te im je stoga potrebna odgovarajuća pomoć kako bi mogle pristupiti programima stipendiranja Erasmus+; stoga poziva Komisiju da uvede dodatne mjere da se osobama s invaliditetom bez diskriminacije i zapreka zajamči pristup svim programima stipendiranja pod okriljem programa Erasmus+;

11.  poziva države članice da osiguraju odgovarajuće osposobljavanje i zajamče trajni profesionalni razvoj učitelja i nastavnika u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju kako bi im se pomoglo da upotrebljavaju najprimjerenije praktične metode podučavanja utemeljene na stvarnom iskustvu;

12.  potiče Komisiju i države članice da osiguraju dovoljna financijska sredstva za potporu programima mobilnosti, uzimajući u obzir potencijalna financijska ograničenja; smatra da treba provjeriti kako se može povećati transparentnost o tome na koji način poduzeća dopunjuju dodijeljene naknade i u kojoj je mjeri moguće pružiti druge oblike pomoći; smatra da bi trebalo zajamčiti i nadzirati komplementarnost Europskog socijalnog fonda i programa Erasmus+ kako bi se postigli uspješni rezultati; potiče uvođenje minimalne razine naknada prilagođene različitim uvjetima života, cijenama i troškovima u državama članicama; podržava zamisao da bi države članice trebale uvesti mjere kojima će se, po potrebi, jamčiti potrebna i korisna potpora, na primjer za smještaj i prijevoz, pri čemu treba pružiti posebnu pozornost potrebama maloljetnika i pripremiti studente prije njihova odlaska u inozemstvo, na primjer profesionalnim usmjeravanjem, podučavanjem jezika i međukulturnom komunikacijom;

13.  ističe višestruke nedostatke s kojima se još uvijek suočavaju oni koji se služe svojim pravom na mobilnost u pogledu socijalnog osiguranja ili priznavanja kompetencija te naglašava da cilj mobilnosti u okviru programa Erasmus+ mora biti nadvladavanje tih nedostataka;

14.  poziva na to da se pitanja u vezi s Europskom volonterskom službom (EVS) u pogledu osiguranja sudionika, odobrenja, upravljanja bazom podataka i potpore volonterima rješavaju ciljano kako bi se spriječio pad sudjelovanja;

15.  napominje da još uvijek postoji nedostatak informacija o pravilima priznavanja, što znači da su ona korisnicima vrlo strana i da ih je teško primijeniti i razumjeti;

16.  ističe važnost zajedničkog europskog područja obrazovanja utemeljenog na jakoj komponenti mobilnosti, uključujući ne samo visoko obrazovanje nego i strukovno obrazovanje i osposobljavanje, kojom će se doprinijeti stvaranju i razvoju jačeg europskog identiteta i građanstva;

17.  podsjeća na to da su zahvaljujući Europskom kvalifikacijskom okviru ostvarena važna poboljšanja u pogledu priznavanja diploma, bodova, potvrda o naukovanju i kompetencijama u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja; poziva na uspostavljanje posebnih ciljeva, između ostalog provedbe potpuno operativnog sustava prijenosa sastavnih dijelova studija i priznavanja koji bi se temeljio na Europskom sustavu bodova za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (ECVET); potiče razvoj zajedničkih kvalifikacija u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja kojima se može zajamčiti međunarodno priznanje kvalifikacija;

18.  zagovara izradu Zelene knjige o strukovnom obrazovanju, osposobljavanju i mobilnosti te priznanju vještina i kompetencija u Europi koja bi se osmislila u uskoj suradnji sa svim dionicima; podsjeća na to da trenutačne preporuke u vezi sa strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem treba u potpunosti primijeniti; ističe da nepriznavanje kompetencija ima negativan utjecaj na ciljeve strategije Europa 2020. o stopama nezaposlenosti i da se njime ometa slobodno kretanje utvrđeno u Ugovorima;

19.  naglašava da je od ključne važnosti priznavanje dostignuća učenika i stečenih vještina te kompetencija u svim državama članicama; smatra da programi mobilnosti EU-a imaju izravan utjecaj na neformalno učenje korisnika te da se njima naposljetku poboljšava njihova zapošljivost i mogućnost prilagođavanja tržištu rada; poziva Komisiju i države članice na to da pojačaju napore kako bi se zajamčilo priznavanje neformalnog učenja s pomoću postupaka o potvrđivanju vještina;

20.  žali zbog toga što je neformalno učenje izgubilo vidljivost i udio u proračunu postojećeg programa Eurasmus+; ističe važnost neformalnog učenja na europskoj razini, posebno u obliku rada s mladima i volonterstva starijih; poziva na to da se neformalnom učenju dodijeli jasno i vidljivo mjesto u programu Erasmus+; osim toga smatra da bi trebalo biti moguće podnositi zahtjeve u pogledu velikih projekata obrazovanja odraslih za koje bi trebala vrijediti ista načela kao i za saveze za vještine u sektorima ili saveze znanja;

21.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu sve napore u pogledu postizanja ciljeva Europske strategije za obrazovanje i osposobljavanje 2020.; smatra da se mobilnošću mora uzeti u obzir aspekt kontinuiranog stručnog obrazovanja i osposobljavanja s obzirom na to da se radi o ključnom elementu poboljšanja i ažuriranja vještina i stručnosti; naglašava da su cjeloživotno učenje i strukovno obrazovanje i osposobljavanje ključni za postizanje boljih izgleda zapošljavanja za dugotrajno nezaposlene osobe;

22.  poziva države članice da poboljšaju provedbu programa za mobilnost u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i da uklone preostale prepreke te da surađuju s Komisijom i nacionalnim i europskim izvršnim agencijama, kao i ključnim dionicima u cilju poboljšanja programa za mobilnost u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja; vjeruje da bi ta suradnja trebala dovesti do preispitivanja uvjeta kako bi se zajamčila njihova relevantnost u pogledu trajanja, sadržaja, kompetencija i ishoda učenja, uz kombiniranje mobilnosti u centrima osposobljavanja i na radnom mjestu te davanje prioriteta dugoročnijim boravcima (npr. šest mjeseci) u odnosu na kratkotrajne varijante;

23.  poziva Komisiju i države članice da poboljšaju kvalitetu i ponudu mjesta za naukovanje kako bi se svakom učeniku koji je upisan u programe stručnog obrazovanja i osposobljavanja osiguralo mjesto naukovanja, jamčeći time kvalitetno stručno obrazovanje i osposobljavanje kojim se uistinu unapređuju rezultati na tržištu rada i mladim ljudima pružaju vještine i kompetencije za život;

24.  poziva Komisiju da predstavi, a države članice da podrže prijedlog za program naukovanja u EU-u kojim bi se zajamčila određena prava naučnicima i sudionicima programa stručnog obrazovanja i osposobljavanja; naglašava pozitivnu ulogu koju mogu preuzeti starije osobe u području obrazovanja i osposobljavanja mladih u cilju maksimiziranja međugeneracijske razmjene s pomoću stažiranja i mentorstva te olakšavanja praktično orijentiranog učenja u međugeneracijskim skupinama; potiče Komisiju i države članice da usvoje konkretne mjere kako bi se zajamčilo da se naukovanje u okviru programa Erasmus+ ne zloupotrebljava prenamjenom u instrument za smanjenje troškova rada;

25.  preporučuje svim ključnim dionicima da izrade zajedničke strategije usmjerene na jačanje povratka ili mobilnosti stažista i naučnika u području strukovnog obrazovanja u drugim krajevima Europe, uz poštovanje njihovih preferencija, a u cilju usmjeravanja znanja i iskustva stečenog u inozemstvu na uklanjanje neravnoteže i povećanje kohezije u područjima iz kojih potječu stažisti i naučnici i u kojima nedostaju vještine ili drugdje u Europi;

26.  ističe da je hitno potrebno savjetovati se s gospodarstvom i službama u privatnom i javnom sektoru, uključujući sektor proizvodnje (posebno mala i srednja poduzeća te mikro-poduzeća) i/ili uključiti ih u osmišljavanje, oblikovanje, provedbu i potporu kvalitetnih programa za mobilnost u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja; smatra da bi se prilikom izbora programa trebale uzeti u obzir mogućnosti zapošljavanja u poslovnim subjektima i organizacijama domaćinima; smatra da će se fleksibilnim i konstruktivnim partnerstvom zasnovanim na dijalogu, suradnji i najboljoj praksi među svim dionicima jamčiti uspjeh i dodana vrijednost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja; zauzima stajalište da je također potrebna razmjena znanja i najboljih praksi među centrima osposobljavanja i poduzećima; poziva Komisiju da prati ponudu i potražnju na tržištu rada u EU-u, kao i zemljopisnu i strukovnu mobilnost kako bi se odgovaralo potrebama tržišta rada; smatra da bi se na taj način smanjila razlika između, s jedne strane, ponuđenih mogućnosti osposobljavanja i onoga što mlade ljude u stvari čeka u poslovnom okruženju te, s druge strane, potreba tržišta u sektorima s dodanom vrijednošću (na primjer digitalna i zelena ekonomija, energetika, obrana, sektor zdravstvene skrbi i obnova stambenog prostora);

27.  napominje da u trenutačnom gospodarskom ozračju koje je karakterizirano visokom stopom nezaposlenosti mladih i razlikama između ponude i potražnje kad je riječ o vještinama, programi mobilnosti u području obrazovanja i strukovne izobrazbe moraju biti preciznije usmjereni na specifične potrebe tržišta rada;

28.  napominje da je u okviru prelaska na sve digitaliziraniju ekonomiju u tijeku redefinicija poslova i vještina; zbog toga poziva države članice i Komisiju da surađuju s privatnim sektorom kako bi se razradile strategije za kvalificiranje i programi strukovnog obrazovanja i osposobljavanja za prekvalifikaciju radnika;

29.  ističe pozitivne rezultate prijašnjeg programa Erasmus za mlade poduzetnike, kao i ulogu strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u promicanju poduzetničkog duha među mladim Europljanima; stoga izražava nadu da će se ojačati inicijative EU-a za potporu mladom poduzetništvu i stvaranje inovativnih poduzeća;

30.  podržava program Komisije Erasmus za mlade poduzetnike kojim se, u državama koje sudjeluju, poduzetnicima sutrašnjice pruža mogućnost da uz pomoć iskusnih poduzetnika nauče voditi mala poduzeća; ističe da u tim razmjenama profitiraju sve uključene strane time što se novim poduzetnicima omogućuje savladavanje potrebnih vještina za uspješno poslovno upravljanje, dok iskusni poduzetnici imaju korist u smislu dobivanja novog pogleda na svoje poslove, što im omogućuje širenje profesionalnih mreža i otkrivanje novih tržišta;

31.  pozdravlja instrumente koje je razvila Komisija, kao što su Europski kvalifikacijski okvir, Europass, Eures i Platforma za mogućnosti učenja i kvalifikacija u Europi (Ploteus), koji nude informacije o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju te mobilnosti, ali žali zbog toga što ti instrumenti nisu dovoljno poznati i ne koriste se u dovoljnoj mjeri; poziva Komisiju, države članice i javna tijela za zapošljavanje da oglašavaju program Erasmus+ i da podižu razinu osviještenosti o njemu i drugim instrumentima usmjerenim na promicanje mobilnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, ponajprije među malim i srednjim poduzećima; smatra da će se povećanjem učinkovitosti tih instrumenata veći broj ljudi koristiti tim mogućnostima i da bi se time mogao ostvariti cilj mobilnosti; smatra da bi savjetovanje sa sektorom proizvodnje i njegova uključenost u osmišljavanje i ažuriranje tih instrumenata dovelo do dodane vrijednosti te da bi omogućilo bolji odgovor na potrebe tržišta rada; napominje da su potrebni pojačani napori Komisije u cilju smanjenja birokracije za podnositelje molbi i poduzeća i institucije domaćine te inzistira na tome da će veća transparentnost, jednostavnost i jasnoća u provedbi programa pridonijeti rješavanju problema koji su se pojavljivali u vezi s plaćanjima; poziva nadležna tijela da, po potrebi i što prije, istraže i riješe sve nedostatke u tom pogledu;

32.  pozdravlja poboljšanu regulativu za pristup dokumentima povezanim s programom na svim službenim jezicima EU-a; napominje da bi trebalo poboljšati kvalitetu prijevoda kako za sudionike ne bi bilo dvosmislenosti i nesporazuma;

33.  smatra da mobilnost u programima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja potiče strukovnu, a ne samo akademsku mobilnost; poziva Komisiju da promiče tu strukovnu mobilnost s pomoću mehanizama prilagođavanja struka tržištu i jezične potpore kako bi boravci u drugim zemljama protekli uspješno i u dobroj organizaciji; ističe činjenicu da je dobro znanje stranih jezika ključno u radnom životu i pozdravlja činjenicu da će se znanje stranih jezika sudionika projekata Erasmus+ povećati s pomoću standardiziranih jezičnih testova i jezičnih tečajeva na internetu (npr. s pomoću OLS Portala);

34.  naglašava činjenicu da postoji 20 prekograničnih partnerstava EURES kojima se pomaže gotovo 600 000 radnika u graničnim regijama koji žive u vlastitim zemljama, a rade u drugoj zemlji te da se tim radnicima s pomoću tih partnerstava daje potpora u rješavanju administrativnih, pravnih i organizacijskih pitanja u vezi s traženjem posla i prekograničnim zapošljavanjem; ističe važnost tih partnerstava za poticanje mobilnosti u prekograničnim regijama; potiče države članice da podupiru ta partnerstva i da ih dodatno promiču, posebno među mladim ljudima;

35.  pozitivno ocjenjuje početak pilot-projekata, kao i nedavno donošenje „Europskog okvira za mobilnost naučnikaˮ kao temelja za poboljšanje programa Erasmus+ u cilju omogućavanja veće i bolje mobilnosti dugoročnih programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja; apelira na stvaranje okvira za dugoročne inicijative umjesto aktivnosti isključivo usredotočenih na projekte kako bi se uspostavio trajan i održiv sustav koji je u potpunosti operativan i predvidiv te kojim se potiče slobodno kretanje vještina diljem Europe;

36.  napominje da bi „Europski okvir za mobilnost naučnikaˮ mogao poslužiti kao mjera koja djeluje posebno brzo pridonoseći smanjenju nezaposlenosti mladih omogućavanjem neometanog prijelaza iz područja obrazovanja i osposobljavanja na tržište rada; poziva na stvaranje poboljšanih mogućnosti za sudionike programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u cilju odrađivanja praksi u susjednim zemljama, na primjer pokrivanjem troškova putovanja učenicima koji ostaju stanovati u vlastitoj zemlji;

37.  ističe važnost Jamstva za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladih u potpori naukovanju, stažiranju, strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, posredovanju pri dobivanju posla i dodatnom obrazovanju koje vodi do stručne kvalifikacije; poziva Komisiju i države članice da zajamče dodjelu dovoljnih sredstava navedenim programima za cijelo programsko razdoblje od 2014. do 2020. godine;

38.  napominje da europska sredstva dodijeljena programu Erasmus+ i programima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja nisu razmjerna broju i potrebama osoba zainteresiranih za mobilnost u okviru tih programa te prema tome poziva države članice da promiču bilateralne sporazume kojima bi se nadopunile aktivnosti programa Erasmus+ i europskih programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i na taj način povećavala mobilnost mladih Europljana;

39.  traži da se provede revizija Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) koja bi se, među ostalim kriterijima, temeljila na prethodnoj ocjeni učinkovitosti sredstava dodijeljenih za borbu protiv nezaposlenosti te da se pritom smanje iznosi pod stavkama s ograničenim utjecajem; smatra da je takav pristup posebno važan u kriznim vremenima kao što je ovo, koje karakteriziraju neprihvatljive nejednakosti;

40.  poziva Komisiju da pruži ažurirane statističke podatke i da, po potrebi, provede ocjene i/ili studije u pogledu programa Erasmus+ i drugih programa strukovnog obrazovanja kako bi se s pomoću stope zapošljavanja izmjerio njihov utjecaj na usklađivanje radnog iskustva i radnih mjesta te da isto tako istraži zašto se u nekim državama članicama podnosi veći broj zahtjeva za rad u programima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te programima učenja u inozemstvu, te da izradi plan za njihovu veću uključenost; smatra da bi statistike i procjene koje iz toga proizlaze trebale biti uključene i uzete u obzir prilikom izrade nacrta revizije na sredini razdoblja programa Erasmus+.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

11.1.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

47

2

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Laura Agea, Guillaume Balas, Tiziana Beghin, Vilija Blinkevičiūtė, Enrique Calvet Chambon, David Casa, Ole Christensen, Jane Collins, Lampros Fountoulis, Elena Gentile, Arne Gericke, Marian Harkin, Agnes Jongerius, Rina Ronja Kari, Ádám Kósa, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Kostadinka Kuneva, Jérôme Lavrilleux, Jeroen Lenaers, Verónica Lope Fontagné, Thomas Mann, Anthea McIntyre, Elisabeth Morin-Chartier, Emilian Pavel, Georgi Pirinski, Sofia Ribeiro, Maria João Rodrigues, Claude Rolin, Anne Sander, Sven Schulze, Jutta Steinruck, Yana Toom, Ulrike Trebesius, Ulla Tørnæs, Marita Ulvskog, Tatjana Ždanoka, Jana Žitňanská

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Maria Arena, Georges Bach, Sergio Gutiérrez Prieto, Krzysztof Hetman, Zdzisław Krasnodębski, Miapetra Kumpula-Natri, Csaba Sógor, Neoklis Sylikiotis, Flavio Zanonato, Gabriele Zimmer

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

María Teresa Giménez Barbat, Angelika Mlinar

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

17.2.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

25

1

4

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Isabella Adinolfi, Dominique Bilde, Andrea Bocskor, Nikolaos Chountis, Silvia Costa, Angel Dzhambazki, María Teresa Giménez Barbat, Giorgos Grammatikakis, Petra Kammerevert, Rikke Karlsson, Andrew Lewer, Svetoslav Hristov Malinov, Curzio Maltese, Stefano Maullu, Luigi Morgano, Momchil Nekov, Michaela Šojdrová, Helga Trüpel, Sabine Verheyen, Julie Ward, Bogdan Brunon Wenta, Bogdan Andrzej Zdrojewski, Milan Zver, Krystyna Łybacka

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Ilhan Kyuchyuk, Ernest Maragall, Marlene Mizzi, Elisabeth Morin-Chartier, Paul Nuttall, Hannu Takkula

(1)

SL C 119, 28.5.2009., str. 2.

(2)

SL L 311, 19.12.2009., str. 1.

(3)

SL L 347, 20.12.2013., str. 50.

(4)

SL C 398, 22.12.2012., str. 1.

(5)

SL L 390, 31.12.2004, str. 6.

(6)

SL L 199, 7.7.2011, str. 1.

(7)

SL L 394, 30.12.2006., str. 10.

(8)

SL C 351 E, 2.12.2011., str. 29.

(9)

SL C 111, 6.5.2008., str. 1.

(10)

http://ec.europa.eu/public_opinion/flash/fl_378_en.pdf

(11)

Vidi: Preporuka Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o uspostavi Europskog kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje (SL C 111, 6.5.2008., str. 1. – 7.).

(12)

Za dodatne informacije pogledajte: „Mobilnost studenata i osoblja u vremenima krizeˮ, DAAD (Njemačka služba za akademsku razmjenu), prosinac 2014., financirano sredstvima Komisije.

Pravna napomena