Postupak : 2015/2091(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0052/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0052/2016

Rasprave :

PV 11/04/2016 - 25
CRE 11/04/2016 - 25

Glasovanja :

PV 12/04/2016 - 5.17
CRE 12/04/2016 - 5.17
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0110

IZVJEŠĆE     
PDF 504kWORD 176k
10.3.2016
PE 569.771v02-00 A8-0052/2016

o zajedničkim pravilima u pogledu primjene vanjske dimenzije zajedničke ribarstvene politike, uključujući sporazume o ribarstvu

(2015/2091(INI))

Odbor za ribarstvo

Izvjestiteljica: Linnéa Engström

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o zajedničkim pravilima u pogledu primjene vanjske dimenzije zajedničke ribarstvene politike, uključujući sporazume o ribarstvu

(2015/2091(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 2328/2003, (EZ) br. 861/2006, (EZ) br. 1198/2006, (EZ) br. 791/2007 i Uredbe (EU) br. 1255/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(2),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982.,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz 1995. o provedbi odredaba Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. koje se odnose na očuvanje i gospodarenje ribljim naseljima koja se nalaze u više različitih pojaseva i naselja vrlo migratornih vrsta riba,

–  uzimajući u obzir Kodeks odgovornog ribarstva Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu usvojen u listopadu 1995. te s njim povezane instrumente i smjernice,

–  uzimajući u obzir koncept osjetljivog morskog ekosustava koji je utvrđen tijekom razgovora u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda i koji je zaživio nakon usvajanja Rezolucije br. 61/105 Opće skupštine UN-a iz 2006. te činjenicu da se taj koncept odnosi na područja koja mogu biti osjetljiva zbog učinaka ribolovnih aktivnosti,

–  uzimajući u obzir Azorske znanstvene kriterije i smjernice iz 2009. za određivanje „ekološki ili biološki značajnih morskih područja” te stvaranje reprezentativnih mreža zaštićenih morskih područja u otvorenim vodama oceana i dubokomorskim staništima iz Konvencije o biološkoj raznolikosti,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2012. o vanjskoj dimenziji zajedničke ribarstvene politike(3),

–  uzimajući u obzir zaključke Konferencije Savjetodavnog vijeća za flote duge plovidbe od 16. i 17. rujna 2015.,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Revizorskog suda br. 11/2015 od 20. listopada 2015. naslovljeno „Upravlja li Komisija dobro sporazumima o partnerstvu u ribarstvu?”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0052/2016),

A.  budući da je, prema podacima izvješća Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) iz 2014. pod naslovom „Stanje ribarstva i akvakulture u svijetu”, broj stokova koji se prekomjerno iskorištavaju kontinuirano rastao do 2008., a potom se donekle smanjio 2011. godine;

B.  budući da je EU jedna od glavnih ribolovnih snaga u svijetu, sa snažnom povijesnom prisutnošću i važnim djelovanjem u svim oceanima svijeta zahvaljujući kombinaciji djelovanja svoje flote, privatnih ulaganja građana EU-a, svoje mreže bilateralnih sporazuma u području ribarstva, svojih najudaljenijih regija te svojem sudjelovanju u svim glavnim regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom (RFMO), te da EU potiče primjenu dobrih praksi i poštovanje ljudskih prava;

C.  budući da održivo gospodarenje svjetskim ribljim stokovima nužno podrazumijeva multilateralnu i međunarodnu suradnju, uključujući bilateralnu; budući da EU ima ključnu ulogu u svjetskom upravljanju morima i oceanima te da zajednička ribarstvena politika mora počivati na ambicioznoj viziji usklađenoj s unutarnjom dimenzijom utvrđenom u temeljnoj Uredbi o ZRP-u;

D.  budući da je FAO nedavno objavio Dobrovoljne smjernice za očuvanje održivog malog ribolova koje sadrže ciljeve za mali ribolov, posebno u zemljama u razvoju;

E.  budući da je EU veliko tržište za proizvode ribarstva (uključujući ribu koju ulovi flota EU-a i ribu iz uvoza) i najveći uvoznik takvih proizvoda te da bilježi potrošnju od 11 % ukupne svjetske proizvodnje ribe u pogledu količine i uvoz od 24 % proizvoda ribarstva u pogledu vrijednosti, iako ostvaruje samo 8 % svjetskog ulova; budući da EU ima veliku industriju za preradu s važnom socijalnom dimenzijom koju je potrebno očuvati;

F.  budući da vanjska dimenzija nove zajedničke ribarstvene politike obuhvaća međunarodne sporazume i ribarstvo u područjima izvan nacionalne jurisdikcije, da se Konvencijom o biološkoj raznolikosti i u okviru FAO-a potiče utvrđivanje ekološki ili biološki značajnih morskih područja i osjetljivih morskih ekosustava te da su zaštićena morska područja važni alati za gospodarenje utemeljeno na ekosustavima i odobreno regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom;

G.  budući da se kvote koje su odredile regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom temelje na povijesnim ulovima, što je dovelo do povlaštenog pristupa razvijenih zemalja ribljim stokovima u svijetu; budući da se u kriterijima za raspodjelu koje donose regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom sada treba uzeti u obzir ribarstvo obalnih zemalja u razvoju koje generacijama ovise o ribolovnim resursima u obližnjim vodama, što EU treba i dalje poštovati;

H.  budući da je potrebno razlikovati sjeverne sporazume s Norveškom, Islandom i Farskim otocima i partnerske sporazume o održivom ribarstvu s drugim zemljama;

I.  budući da EU mora težiti usklađenosti politika u interesu razvoja u skladu s člankom 201. stavkom 1. UFEU-a, prema kojem „Unija uzima u obzir ciljeve razvojne suradnje u politikama koje provodi, a koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju”;

J.  budući da u određenim slučajevima ne postoji dovoljno podataka o stanju resursa i ukupnom izlovu lokalnih flota i flota trećih zemalja u odnosu na riblje stokove koje EU lovi u vodama trećih zemalja ili koji su namijenjeni za tržište EU-a, zbog čega je teško procijeniti višak stokova u mnogim mješovitim sporazumima u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora; budući da bi bilo poželjno povećati količinu i transparentnost takvih podataka;

K.  budući da EU treba učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi zajamčio da sporazumi o održivom ribarstvu sklopljeni s trećim zemljama donesu zajedničke koristi EU-u i trećim zemljama o kojima je riječ, među ostalim i njihovu lokalnom stanovništvu i sektoru ribarstva;

L.  budući da problem piratstva također negativno utječe na regije u kojima su ribolovne aktivnosti regulirane u okviru bilateralnih i multilateralnih sporazuma o ribarstvu;

1.  pozdravlja prvo uvrštavanje u temeljnu Uredbu o ZRP-u poglavlja posvećenog vanjskoj dimenziji, uključujući minimalne uvjete za sklapanje bilateralnih sporazuma, dužnost poticanja suradnje među regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom te dosljednost mjera koje poduzimaju, izričito upućivanje na zajedničke norme u vodama EU-a i izvan njih te izjavu da se mjere moraju temeljiti na najboljim raspoloživim znanstvenim savjetima;

2.  ističe da je važno zajamčiti usklađenost ribarstvene politike, politike okoliša, trgovinske politike te razvojne suradnje;

3.  prima na znanje važnost održavanja i proširenja koherentnosti i kompatibilnosti postojećeg pravnog okvira;

4.  poziva na bolju suradnju između tijela Komisije zaduženih za ribarstvo, a to su DG MARE, DG DEVCO i DG TRADE;

5.  ustraje u tome da promicanje ekološki, socijalno i gospodarski održivog ribarstva utemeljenog na transparentnosti i sudjelovanju nevladinih dionika, a posebno profesionalaca koji žive od ribolova, koje vrše EU i njegovi partneri, predstavlja ključan element za jamčenje budućnosti obalnih zajednica i morskog okoliša, razvoj lokalne industrije, stvaranje radnih mjesta u ribarstvu, preradi i trgovini te doprinos ribarstva sigurnosti opskrbe hranom;

6.  inzistira na važnosti promicanja zaštite ekosustava i održavanja ribljih stokova iznad razine na kojoj se može proizvesti najveći održivi prinos s obzirom na to da su brojniji riblji stokovi važan uvjet za razvoj obalnih ribarskih zajednica u trećim zemljama, u skladu s Dobrovoljnim smjernicama za održivi mali ribolov Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO);

7.  ističe potrebu da se podrži razvoj lokalnih zajednica čija sredstva za život pretežno ovise o ribolovu i aktivnostima povezanima s ribarstvom; ističe potrebu da se podrže mjere čiji je cilj promicanje prijenosa tehnologija te znanja i vještina, upravljanja kapacitetima, partnerstava s više dionika i drugih ulaganja u korist industrije ribarstva;

8.  podsjeća da ekološke norme koje se moraju primjenjivati i na vanjsko ribarstvo EU-a obuhvaćaju primjenu pristupa upravljanju ribarstvom utemeljenog na ekosustavima, zajedno s pristupom predostrožnosti, kako bi se iskorišteni stokovi obnovili i održali na razinama koje su više od onih na kojima se za sve stokove može ostvariti najviši prinos do 2015. gdje god je to moguće, a najkasnije do 2020.;

9.  naglašava da se svi aspekti vanjske dimenzije ZRP-a moraju temeljiti na pravednom i uzajamno korisnom odnosu između EU-a, njegovih država članica i njihovih partnera u cijelom svijetu, bilo da je riječ o bilateralnim (sporazumi o partnerstvu u održivom ribarstvu) ili multilateralnim odnosima (RFMO-ovi), u cilju promicanja održivog razvoja lokalne industrije ribarstva; ističe da se takva jednakost mora odraziti i u trgovinskim sporazumima između EU-a i trećih zemalja u skladu sa zahtjevom za usklađenost politika u interesu razvoja;

10.  poziva Komisiju da u vanjsku dimenziju ZRP-a uključi razmatranje najudaljenijih regija, uključujući bilateralne sporazume s trećim zemljama, kako bi se zajamčila korist za lokalno ribarstvo u najudaljenijim regijama;

11.  uviđa napore koje je Savjetodavno vijeće za flote duge plovidbe uložilo u oblikovanje svog stajališta o vanjskoj dimenziji revidiranog ZRP-a i njegovoj provedbi, zajedno s dionicima iz trećih zemalja;

12.  ustraje u tome da EU u svojim vanjskim aktivnostima povezanim s ribarstvom (ribolov, prerada ribe i njezino stavljanje na tržište) mora promicati svoje najviše ekološke i socijalne norme te provoditi stroge i učinkovite mjere kontrole i nadzora, osiguravajući pritom transparentnost u svim svojim aktivnostima kako bi se zajamčilo pravedno tržišno natjecanje na tržištu EU-a;

13.  prima na znanje ulogu vanjske dimenzije ZRP-a u otvaranju radnih mjesta (u EU-u i drugdje) i opskrbi tržišta u EU-u (i u nekim slučajevima lokalnih tržišta) ribom te prima na znanje da EU njome može trećim zemljama pružiti tehničku, financijsku i znanstvenu pomoć, posebno podrškom za poboljšanja u području znanstvenog istraživanja, sustava kontrole i nadzora te razvoja lučke infrastrukture;

14.  pozdravlja znatna poboljšanja koja je EU uveo u području upravljanja vanjskom dimenzijom ZRP-a tijekom prijašnjih godina, u pogledu sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu i njihove provedbe, što je dovelo do toga da su flote EU-a općenito među najnaprednijim flotama za ribolov u udaljenim vodama u pogledu poštovanja visokih socijalnih i ekoloških normi; smatra da EU treba promicati takve ekološke i socijalne norme u međunarodnom kontekstu kroz rad regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom i svoje mreže sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu;

15.  prima na znanje da kad flota EU-a prestane djelovati u određenom ribolovnom području, njezina se ribolovna prava mogu raspodijeliti među drugim flotama čije su norme za očuvanje, upravljanje i održivost mnogo niže od onih koje EU preporučuje i zagovara;

16.  smatra da je pružanje potpore ribarstvenim sektorima u partnerskim zemljama iz sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu ključno za zadovoljavanje njihovih rastućih potreba u pogledu upravljanja ribarstvom, kapaciteta znanstvenih istraživanja, izgradnje i održavanja infrastrukture, osposobljavanja ribarskih inspektora i članova posade te poboljšanja opskrbe ribom i dostupnosti ribe u cilju jamčenja sigurnosti opskrbe hranom stanovništva partnerskih zemalja iz sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu pružanjem podrške radu koji u sektoru ribarstva obavljaju žene;

17.  stoga inzistira na uspostavljanju bolje veze između potpore sektoru koja se pruža u okviru sporazuma o ribarstvu i instrumenata dostupnih u okviru razvojne suradnje, osobito Europskog razvojnog fonda, te na punoj transparentnosti financiranja projekata u ribarstvu i korištenja potpore sektoru kako bi se zajamčilo pravilno korištenje fondovima EU-a;

18.  ponavlja da je potrebno raspolagati boljim znanstvenim informacijama o stanju resursa i podacima o ulovu i ribolovnom naporu za ribolov izvan voda EU-a, posebno u vodama određenih obalnih zemalja u razvoju, pri čemu se u tu svrhu mogu koristiti sredstva iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo i Europskog fonda za razvoj;

19.  napominje da je prema najnovijem izvješću Revizorskog suda EU-a o sporazumima o partnerstvu u ribarstvu bilo vrlo teško u praksi provesti jedan od glavnih ciljeva tih sporazuma, odnosno ribolov isključivo viška stokova, „zbog nedostatka pouzdanih informacija o ribljim stokovima i o ribolovnom naporu domaćih ribolovnih flota ili flota drugih država kojima su partnerske zemlje omogućile pristup ribolovnim resursima”; u tom pogledu ističe važnost pouzdanih znanstvenih podataka i neovisnog ex post ocjenjivanja učinkovitosti sporazuma o partnerstvu u ribarstvu;

20.  ustraje u tome da bi EU svojim sporazumima o partnerstvu u održivom ribarstvu i radom u regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom trebao promicati usklađivanje uvjeta pristupa svih stranih flota afričkim vodama u pogledu lova na tunu te malih pelagičnih i pridnenih vrsta kako bi se uspostavili povoljni uvjeti za ribare koji love na održiv i odgovoran način;

21.  poziva na uspostavu više neovisnih promatračkih programa kojima se doprinosi praćenju ribarstva i prikupljanju znanstvenih podataka;

22.  uvjeren je da se održivo i pravedno iskorištavanje vrlo migratornih, pograničnih i zajedničkih ribljih stokova može razviti samo regionalnim upravljanjem u ribarstvu, između ostalog promatračkim programima te sustavima inspekcije (u lukama i na moru) i kontrole na regionalnoj razini, u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora i Sporazumom UN-a o ribljim stokovima;

23.  napominje da zakonski okvir za regionalno upravljanje vrlo migratornim vrstama te mnogim drugim stokovima postoji u okviru RFMO-ova za ribolov tune i ostalih vrsta, iako su neke vrste ribolova izvan mreže RFMO-ova te potiče Komisiju da u najkraćem mogućem roku osigura da se svim relevantnim vrstama ribolova upravlja na razini RFMO-ova;

24.  poziva Komisiju da više sredstava namijeni regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom s obzirom na to da one imaju ključnu ulogu u borbi protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova;

25.  zabrinut je zbog toga što za neke druge vrste ribolova, a posebno za zajedničke stokove koji se ne nalaze u otvorenom moru, još ne postoji učinkovit forum za regionalnu suradnju i upravljanje; to smatra ozbiljnim problemom, posebno za stokove malih pelagičnih vrsta u zapadnoj Africi, s obzirom na njihovu stratešku važnost za sigurnost opskrbe hranom, kako je navedeno u nedavnom savjetodavnom mišljenju Međunarodnog suda za pravo mora(4);

26.  potiče EU da koristi svoj utjecaj kako bi zajamčio da se svim vrstama ribolova s regionalnom dimenzijom upravlja na razini RFMO-ova; posebno potiče EU da usmjeri napore kako bi Odbor za ribarstvo za srednjoistočni Atlantik (CECAF) u punom smislu postao regionalna organizacija za upravljanje ribarstvom s ovlastima za donošenje odluka, a ne regionalno savjetodavno tijelo FAO-a u području ribarstva;

27.  uvjeren je da, sve dok flote EU-a imaju pristup drugim vrstama ribolova (npr. pridnenom ribolovu), EU treba promicati mjere koje vrijede za sve kako bi se zajamčila usklađenost između industrijskih i malih obalnih ribolovnih flota, što bi moglo zahtijevati uvođenje sustava podjele po zonama kojim će se omogućiti zaštita lokalnog malog obalnog ribolova;

28.  poziva na izradu većeg broja studija o dubokomorskim vrstama i staništima te na njihovu poboljšanu zaštitu, osobito onih posebno osjetljivih ili ključnih za dugoročnu održivost ekosustava;

29.  potiče Komisiju na promicanje uravnotežene raspodjele dodjele pristupa u okviru RFMO-ova, uzimajući u obzir ekološki i socijalni učinak, potrebe za sigurnost opskrbe hranom te nastojanja zemalja u razvoju za izgradnjom vlastitih sektora ribarstva; napominje da se u svaku preraspodjelu moraju uključiti sve flote, i one na otvorenom moru i nacionalne flote, te da se takve preraspodjele moraju temeljiti na svim prikladnim kriterijima za raspodjelu koje određuje relevantna regionalna organizacija za upravljanje ribarstvom;

30.  pozdravlja zahtjev u temeljnoj Uredbi da se na sve strane flote koje djeluju u zemlji s kojom je EU sklopio sporazum o partnerstvu u održivom ribarstvu moraju primjenjivati slični uvjeti pristupa kojima se promiče održivo ribarstvo, što je važna mjera kojom se osigurava da i druge flote na otvorenom moru ispunjavaju jednake norme kao i EU, umjesto da ih ugrožavaju; potiče Komisiju da se strogo drži tog zahtjeva;

31.  poziva EU da se koristi svojom mrežom sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu i pregovorima u okviru regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom kako bi se zajamčilo da naše partnerske zemlje ograniče pristup flota na otvorenom moru višku stokova, u skladu s odredbama Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora i ZRP-a, te da se povlašteni pristup omogući flotama koje se koriste najodrživijim praksama u ekološkom i socijalnom pogledu za dotične regije i stokove;

32.  izražava zabrinutost zbog mogućeg prekida ribolovnih aktivnosti između dva protokola u slučaju produžetka pregovora o novom protokolu; poziva Komisiju da zajamči pravnu i ekonomsku sigurnost subjekata osiguravanjem kontinuiteta ribolovnih aktivnosti između dva protokola;

33.  uviđa važnost uspostave šireg okvira sa zemljama u razvoju kojim se neće obuhvatiti samo ribarstvo, već i područja koja prethode i slijede u lancu opskrbe;

34.  potiče EU da izbjegava pregovaranje o sporazumima o partnerstvu u održivom ribarstvu sa zemljama u kojima se tolerira korupcija;

35.  uviđa važnost uspostave šireg okvira sa zemljama u razvoju kojim će se ribarstvo obuhvatiti zajedno s drugim temama povezanima s razvojem;

36.  smatra važnim priznavanje ribolovnih dozvola diplomatskim kanalima;

37.  prima na znanje važnost ribarstva za zemlje u razvoju, posebno malog obalnog ribolova, zbog njegova doprinosa sigurnosti opskrbe hranom, lokalnom gospodarstvu te zapošljavanju i muškaraca i žena, ne dovodeći u pitanje ulogu onih industrijskih ribolovnih aktivnosti koje se odvijaju u odgovornom i transparentnom okviru u pogledu jamčenja društveno-gospodarskog razvoja priobalnih područja i opskrbe ribljim proizvodima;

38.  naglašava da je potrebno da EU poštuje svoju obvezu promicanja ekološki i socijalno održivog ribarstva u zemljama u razvoju s pomoću svih politika EU-a kojima se utječe na ribarstvo u zemljama u razvoju, tj. politika koje se odnose na pomoć, trgovinu i ribarstvo;

39.  ističe važnost uključivanja žena u cijeli lanac vrijednosti, od financiranja do prerade ribljih proizvoda i/ili njihova stavljanja na tržište; smatra da bi se promicanjem pristupa žena tim aktivnostima ojačalo njihovo ekonomsko i socijalno osnaživanje, što bi imalo važnu ulogu u smanjenju razlika među spolovima; ustraje u tome da se u odnosima EU-a sa zemljama u razvoju više pozornosti treba posvetiti prioritetima u području ravnopravnosti;

40.  ističe nužnost poticanja, uz pomoć potpore sektoru, lokalnog razvoja jačanjem samostalnosti ribarstva partnerskih zemalja, posebno jačanjem održive akvakulture, razvojem i očuvanjem malog obalnog ribolova, boljim znanstvenim saznanjima o stanju ribljih stokova i jačanjem privatnih inicijativa lokalnih aktera; traži od EU-a da s pomoću sporazuma o partnerstvu o održivom ribarstvu potiče dobro upravljanje, posebno dobro upravljanje javnim prihodima iz ribarskog sektora i financijskim doprinosima;

41.  smatra da bi EU trebao poticati treće zemlje, počevši od onih s kojima pregovara o sklapanju sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu, da uspostave regulatorni okvir za zajedničke pothvate EU-a i druge interese u sektorima ribolova, prerade ribe i njezina stavljanja na tržište; smatra da je takav okvir najbolji način za jamčenje uspostave zajedničkih pothvata i njihove sukladnosti s normama visoke razine održivosti i transparentnosti, u skladu s reformiranom zajedničkom ribarstvenom politikom, čime se pruža bolja pravna stabilnost za interese EU-a u pružanju podrške razvoju održivog ribarstva u trećim zemljama;

42.  ustraje u tome da transparentnost, odgovornost i sudjelovanje dionika treba smatrati ključnim elementima odnosa EU-a s trećim zemljama u području ribarstva;

43.  naglašava da europska ulaganja u ribarstvo trećih zemalja pod krinkom zajedničkih pothvata moraju biti obuhvaćena zajedničkom ribarstvenom politikom; ističe da bi sporazumima o partnerstvu u održivom ribarstvu EU trebao promicati dijalog s partnerskim zemljama radi uspostavljanja regulatornog okvira kojim će se jamčiti da zajednički pothvati u sektorima ribolova, prerade ribe i njezina stavljanja na tržište, sklopljeni s partnerima iz EU-a ili drugih zemalja, djeluju na transparentan način, ne konkuriraju lokalnom obrtničkom sektoru i doprinose ostvarenju razvojnih ciljeva dotične države;

44.  uzima u obzir izvješće Revizorskog suda u kojem se naglašava da nedovoljna iskorištenost kvota za tonažu usvojenih u određenim novijim protokolima dovodi do visokih troškova; stoga poziva Komisiju da izbjegava, koliko god je to moguće, nepotrebne troškove za proračun EU-a u tom području;

45.  smatra da bi Parlament trebao imati aktivniju ulogu od aktualnog postupka davanja suglasnosti te inzistira na tome da bude odmah i u potpunosti obaviješten u svim fazama postupaka povezanih s potpisivanjem sporazuma o partnerstvu u ribarstvu ili produženjima tih sporazuma kako bi se povećala transparentnost i demokratska odgovornost protokola;

46.  prima na znanje važnost vanjske dimenzije ZRP-a u otvaranju radnih mjesta u EU-u i našim partnerskim zemljama, među ostalim zapošljavanjem lokalne posade u kontekstu sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu; potiče plovila EU-a na iskrcaj ulova u partnerskim zemljama radi prvog stupnja prerade kada god je to moguće; poziva da se u europske propise u području ribarstva (posebno u pogledu Konvencije Međunarodne organizacije rada br. 188) i u sporazume o partnerstvu u održivom ribarstvu uvrste instrumenti za zaštitu radnika i pristojnih radnih uvjeta kako bi se zajamčili jednaki radni uvjeti i plaća, zaštita prava radnika te jednaka razina osposobljavanja za građane EU-a i građane trećih zemalja;

47.  toplo pozdravlja odredbe o transparentnosti iz najnovijeg protokola sklopljenog s Mauritanijom prema kojem se Mauritanija obvezuje da će objaviti sve sporazume sklopljene sa zemljama ili privatnim subjektima kojima se stranim plovilima dopušta ulaz u isključivu gospodarsku zonu Mauritanije te potiče da se takve odredbe o transparentnosti uvrste u sve sporazume o partnerstvu u održivom ribarstvu;

48.  također toplo pozdravlja činjenicu da se u protokolu sklopljenom s Mauritanijom floti EU-a daje prednost pristupa višku ulova te zemlje te potiče Komisiju da slijedi taj primjer u pregovorima o protokolima s ostalim trećim zemljama, vodeći računa o visokim zahtjevima u pogledu održivosti koje flota EU-a mora ispuniti;

49.  snažno ohrabruje Komisiju u nastojanjima da se slične odredbe o transparentnosti uvrste u druge buduće protokole, što bi dovelo do znatno veće transparentnosti u pogledu ukupnog ribolovnog napora i uvjeta pristupa; poziva na javnu dostupnost informacija o ukupnim ulovima plovila iz svih flota kojima je dopušten ribolov u vodama Mauritanije i s time povezanim uvjetima pristupa;

50.  zahtijeva od Komisije da u okviru onih međunarodnih tijela u kojima sudjeluje potiče ostale treće zemlje da objave i uvjete drugih sporazuma koje potpisuju s drugim zemljama ili privatnim subjektima, uključujući identitet plovila kojima je dopušten ribolov te njihove aktivnosti i ulove; u tom smislu potiče treće zemlje da poštuju rezolucije RFMO-ova u kojima se promiče transparentnost sporazuma o ribarstvu;

51.  potiče ostale treće zemlje da razmotre preporuke, rezolucije i odluke RFMO-ova kojima se promiče transparentnost sporazuma o ribarstvu unutar svojih isključivih gospodarskih zona;

52.  smatra da bi Komisija trebala čim prije poboljšati transparentnost uspostavljanjem baze podataka koja bi bila javno dostupna i obuhvaćala sve privatne sporazume sklopljene između ili u ime brodovlasnika iz EU-a i lokalnih i regionalnih tijela ili vlasti ili trećih zemalja koji se odnose na pristup ribolovnim resursima treće zemlje, uključujući uvjete pristupa, dopušten kapacitet flote, identitet plovila i ribolovne aktivnosti koji iz toga proizlaze, osim dijelova koji sadrže poslovno osjetljive podatke;

53.  napominje da brodovlasnici potpisuju privatne sporazume s vladama trećih zemalja koje nisu obuhvaćene zajedničkom ribarstvenom politikom; zabrinut je zbog toga što se Komisija sustavno ne obavještava o takvim sporazumima; izražava zabrinutost da bi to pod određenim okolnostima moglo dovesti do nepoštenog tržišnog natjecanja s lokalnim ribarskim zajednicama zemalja u razvoju te s brodovlasnicima iz EU-a koji djeluju u okviru bilateralnih sporazuma;

54.  smatra da bi se plovilima koja provode ribolovne aktivnosti u okviru odredbi sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu, a koja ne ispunjavaju svoje obveze, poput onih u pogledu pružanja podataka koje moraju proslijediti državi članici u skladu s odobrenjem za ribolov, trebale izreći kazne u skladu s Uredbom o kontroli ribarstva i Uredbom o ribolovu NNN, uključujući odbijanje izdavanja odobrenja za ribolov kada je to prikladno;

55.  smatra žalosnim što su se u prijašnjim procjenama veličine vanjske flote koristile različite definicije vrsta plovila koje je potrebno uključiti, zbog čega postojeće procjene nisu usporedive, što onemogućuje provedbu analize veličine flote i razvoja tijekom vremena, čime se znatno ograničava transparentnost; potiče Komisiju da izradi definiciju vanjske flote kojom su obuhvaćena sva plovila koja plove izvan voda EU-a, istovremeno uzimajući u obzir relevantne posebnosti sjevernih sporazuma, kako bi se omogućila usporedba sa starim podacima;

56.  napominje da se ribari iz EU-a suočavaju s velikim problemom različitih pravila za flote iz EU-a i flote iz trećih zemalja koje djeluju u istim ribolovnim zonama, unatoč ulozi Opće komisije za ribarstvo na Sredozemlju; smatra da je potrebno da EU pojača svoje napore u Sredozemlju uspostavljanjem bliže suradnje s lokalnim tijelima, regionalnim organizacijama, znanstvenim institucijama, promatračnicama i ribarskim klasterima po državama; smatra da EU ima ulogu u rješavanju sukoba među plovilima u Sredozemlju te poziva Komisiju da razmotri pružanje podrške i pomoći ribarima koji se često sukobljavaju s plovilima trećih zemalja i da uspostavi bližu suradnju sa zemljama na južnim obalama Sredozemlja;

57.  pozdravlja nedavnu objavu naziva plovila koja plove pod zastavom EU-a i kojima je odobren ribolov izvan voda EU-a te ustraje u tome da Komisija nastavi redovito objavljivati takve informacije, zajedno s podacima o njihovim aktivnostima i ulovima;

58.  napominje da je transparentnost preduvjet za savjetovanje i informirano sudjelovanje dionika u području ribarstva, posebno profesionalaca koji žive od ribolova; smatra da je takvo savjetovanje i sudjelovanje potrebno promicati u sporazumima o partnerstvu u održivom ribarstvu, uključujući pregovore o sporazumima i protokolima te njihovu provedbu, dodjelu i iskorištavanje potpore sektoru, rad koji se obavlja u RFMO-ovima te primjenu projekata razvojne suradnje;

59.  prima na znanje da temeljna Uredba uključuje odredbu kojom se od plovila koja su ispisana iz registra ribolovne flote EU-a i koja se ponovno u njega upišu traži da pruže informacije o svojim aktivnostima prije novog upisa; smatra da se ta odredba treba postrožiti tako da se sve informacije o promjenama zastave plovila kroz vrijeme moraju dostaviti Komisiji i uključiti u bazu podataka registra ribolovne flote Zajednice prije ponovnog upisa plovila u registar;

60.  prima na znanje sve napore koje je EU poduzeo u pogledu borbe protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, koji predstavlja opasnost za riblje stokove i nepoštenu konkurenciju za ribare koji zakonito djeluju; priznaje doprinos Uredbe o ribolovu NNN promicanju održivog ribarstva u svijetu; smatra da EU, zahvaljujući svojem ključnom položaju kao vodeće svjetsko tržište ribe, ima kapacitet za jamčenje podrške drugih država, uključujući one s kojima ima sklopljene sporazume o partnerstvu u održivom ribarstvu, i međunarodnih aktera kako bi se zajamčio zajednički pristup i učinkoviti globalni sustav za borbu protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova;

61.  potiče razvoj jedinstvenog međunarodnog sustava za registraciju svih plovila koja plove u međunarodnim vodama;

62.  ustraje u strogoj, objektivnoj, transparentnoj, nediskriminirajućoj i usklađenoj primjeni Uredbe o ribolovu NNN kako bi se promicali jednaki uvjeti za sve flote i države te potiče Komisiju i države članice da postupe u skladu s time; nadalje, smatra da Uredba ne smije biti podložna kratkoročnim potrebama trgovinske politike EU-a ako se želi zajamčiti njezin uspjeh te se u cilju ribolovnih interesa EU-a ne smije rabiti kao alat za nepošteno poboljšanje tržišnog natjecanja;

63.  traži od Komisije da razmotri uključivanje odredbi o radnim uvjetima u Uredbu o ribolovu NNN;

64.  ističe da se u okviru sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu treba zajamčiti potpuna sljedivost proizvoda morskog ribarstva;

65.  smatra da se bilateralnim i multilateralnim trgovinskim sporazumima o kojima je EU pregovarao trebaju promicati ekološki održivi i socijalno pravedni uvjeti proizvodnje ribljih proizvoda u dotičnim trećim zemljama, i to odgovarajućom primjenom kvantitativnih i kvalitativnih ograničenja pristupa tržištu EU-a, kako se ne bi ugrozio napredak koji se tom Uredbom postiže u borbi protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova; također smatra da je potrebno zahtijevati poštovanje tih uvjeta za svaki riblji proizvod ili riblju prerađevinu koji se nude na europskom tržištu te da je potrebno spriječiti da se na europskom tržištu nađu riblji proizvodi ili riblje prerađevine za koje nije zajamčeno da zadovoljavaju navedene uvjete ili zahtjeve za zaštitu potrošača;

66.  smatra da potrošačima trebaju biti jasni gospodarski, socijalni i ekološki uvjeti koji prevladavaju pri izlovu i preradi ribe;

67.  predlaže da se u odredbe bilateralnih i multilateralnih trgovinskih sporazuma uvrsti izričito upućivanje na Uredbu o ribolovu NNN, uključujući na norme koje su u njoj sadržane; savjetuje Komisiji da predloži privremenu obustavu trgovinskih odnosa s trećim zemljama koje su identificirane u članku 31. Uredbe o ribolovu NNN;

68.  potiče Komisiju da u Uredbu o ribolovu NNN uvrsti sustav sličan sustavu TRACES u cilju potvrde unakrsne provjere podataka o potvrdama o ulovu i plovilima ili utvrđivanja najnižeg postotka za provjeru uvoza prerađenih proizvoda;

69.  smatra da je važno izdati detaljne smjernice i nadzirati napore zemalja koje su već dobile žute ili crvene kartone;

70.  pozdravlja uključivanje ribarskih plovila u skupinu „ranjivih” u kontekstu djelovanja operacije Atalanta te zahtijeva da se floti EU-a nastavi pružati potpora i zaštita;

71.  smatra da cilj pregovora UN-a o novom sustavu međunarodnog upravljanja oceanima u područjima izvan nacionalne jurisdikcije mora biti uspostava sustava kojim se omogućuje proučavanje resursa međunarodnih voda oceana te njihovo ravnopravno, održivo i oprezno korištenje, među ostalim kontinuiranim radom na utvrđivanju ekološki ili biološki značajnih morskih područja kako bi se uvela usklađena mreža zaštićenih morskih područja;

72.  podsjeća na dužnost Komisije, kao čuvarice Ugovora, da zajamči da države članice poštuju svoje obveze temeljitog razmatranja vanjskih aktivnosti njihovih građana i plovila te poziva EU da u obzir uzme nedavno objavljeno savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda za pravo mora prema kojem je EU država zastave u kontekstu bilateralnih sporazuma;

73.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

OBRAZLOŽENJE

Tijekom 80-ih godina, kada je zajednička ribarstvena politika bila u začetku, postojao je relativno malen broj nacija koje provode ribolovne aktivnosti u udaljenim vodama daleko od svojih obalnih voda – EU, Sovjetski Savez, Japan, SAD za tunu i nekoliko drugih država u manjoj mjeri. Danas, tri desetljeća kasnije, situacija se iz temelja promijenila i postoji intenzivna konkurencija u svim oceanima i za većinu vrsta.

Među sve važnijim akterima nalaze se Kina, Koreja i Tajvan, a svi su oni usvojili agresivne politike kako bi dobili pristup resursima kojih je sve manje. Njihove flote djeluju, u većoj ili manjoj mjeri, u okviru općenito blažih ekoloških, sigurnosnih i socijalnim normi te iskorištavaju visoke subvencije i često niske razine oporezivanja. Mnoge od tih država koje provode ribolovne aktivnosti u udaljenim vodama ne ispunjavaju svoje obveze kao države zastave, luke i tržišta, ili čak ne poštuju osnovna ljudska prava, što im omogućuje konkurentnu ekonomsku prednost u odnosu na plovila EU-a.

Jasno je da se ostvarenje cilja EU-a u pogledu promicanja održivog ribarstva može najbolje postići korištenjem utjecaja EU-a na međunarodnoj sceni kako bi se poboljšale norme za upravljanje i transparentnost u ribarstvu te kako bi se potaknula utrka prema vrhu, a ne prema dnu.

EU je i dalje najveće svjetsko tržište proizvoda ribarstva, flote koje plove pod njegovom zastavom jedne su od najvećih te se EU obično nalazi među tri najveće svjetske sile u pogledu izlova. Stavljanje ribljih proizvoda na tržište EU-a podliježe strogim mjerama povezanima sa sljedivosti, provjerom ulova i borbom protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova. Time se doprinosi stvaranju uvjeta koji vode do toga da sektor EU-a dobiva konkurentsku prednost zbog toga što je bolji u pogledu ekološke i socijalne održivosti ribarstva, stroge provedbe međunarodnih mjera i regulacije tržišta.

Savjetodavno vijeće za flote duge plovidbe održalo je u rujnu ove godine dvodnevnu konferenciju o provedbi vanjske dimenzije ZRP-a na koju su pozvani brojni dionici iz EU-a i trećih zemalja, posebno oni iz zapadne Afrike i područja Indijskog oceana. Preporuke koje su iznesene na konferenciji(5) odražavaju jasne zahtjeve, među kojima su:

•  poboljšana transparentnost u ribolovnim aktivnostima;

•  regionalni pristup upravljanju ribarstvom, uključujući promicanje usklađivanja uvjeta za pristup stranih flota isključivim gospodarskim zonama trećih zemalja;

•  razvoj okvira za održivost zajedničkih pothvata kao dio provedbe sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu;

•  ozbiljni politički napori država zastava i obalnih država u borbi protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova;

•  poboljšanje opskrbe ribom za sigurnost opskrbe hranom pružanjem podrške radu koji u ribarskom sektoru obavljaju žene.

Preporuke koje su iznesene na konferenciji pružile su mnoge informacije za sastavljanje ovog izvješća.

Transparentnost

Jedna prednost koju EU ima u odnosu na druge nacije koje provode ribolovne aktivnosti u udaljenim vodama u pogledu promicanja održivijeg ribarstva jest ta da on objavljuje tekstove svojih sporazuma, kao i evaluacije sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu. Novim se odredbama u reformiranoj zajedničkoj ribarstvenoj politici od EU-a zahtijeva da se obveže na prikupljanje informacija o ribolovnim aktivnostima drugih operatora u trećim zemljama s kojima je potpisao sporazum, što će dovesti do poboljšane transparentnosti o ukupnom ribolovnom naporu i identitetu različitih aktera u ribarstvu.

Međutim, privatni sporazumi između brodovlasnika iz EU-a i trećih zemalja jedna su komponenta vanjske dimenzije koja zahtijeva veću transparentnost. Takvi sporazumi mogu uključivati plovila u vlasništvu subjekata iz EU-a, ali koja plove pod zastavom treće zemlje i koja djeluju u okviru sporazuma potpisanim s trećom zemljom, ili plovila sa zastavom EU-a koja djeluju u državama s kojima EU nema potpisan bilateralni sporazum (klauzula o isključivosti sprečava ih u tome u državama potpisnicama sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu). U anketi koja je provedena prije nekoliko godina(6) utvrđeno je da je jedno udruženje tada okupilo 118 poduzeća u okviru kojih je plovilo 321 ribolovno plovilo pod zastavama 24 različitih država, uključujući nekoliko njih s kojima je EU tada imao ili je netom prije imao potpisane bilateralne sporazume. Ulov je iznosio otprilike 450 000 mt godišnje, prvenstveno za opskrbu tržišta EU-a.

Nedavno je objavljena pretraživa baza podataka s informacijama koje je Komisija pružila o svim plovilima kojima je odobren ribolov izvan voda EU-a(7). U njoj su sadržane mnoge korisne informacije.

EU i njegove države članice moraju usmjeriti napore u pronalazak mehanizama za primjenjivanje sličnih normi za ekološku i socijalnu održivost na aktivnosti svih poduzeća i plovila iz EU-a koja u okviru raznih sporazuma provode ribolovne aktivnosti izvan voda EU-a. EU i njegove države članice također trebaju pojačati svoju odgovornost kao države zastave i tržišta te pojačati odgovornost u odnosu na svoje građane koji se bave ribolovnim aktivnostima izvan voda EU-a. Određene države članice, poput Španjolske, nedavno su izradile zakonodavstvo u tom području, a Švedska je uspješno završila kazneni postupak koji je pokrenut protiv dvaju njezinih poduzeća zbog kršenja klauzule o isključivosti u okviru sporazuma potpisanog s Marokom(8).

U skladu s novim odredbama Ugovora iz Lisabona(9), zaštita privatnih ulaganja iz EU-a u trećim zemljama postaje nadležnost EU-a, dok je ranije to područje bilo u nadležnosti država članica. Ako EU želi preuzeti takvu odgovornost, mora ponajprije imati jasnu sliku o tome što se podrazumijeva pod takvim ulaganjima u ribarstvo. Međutim, trenutačno ne postoji sustavan popis takvih privatnih sporazuma u koji su uvrštena plovila sa zastavom EU-a ili plovila sa zastavama trećih zemalja, ali koja su u vlasništvu subjekata iz EU-a koji njima upravljaju.

U tom je kontekstu vrijedno spomenuti novi protokol koji je potpisan s Mauritanijom, a prema kojem će njihova vlada morati objavljivati informacije o uvjetima pristupa i financijskim dogovorima za sve industrijske flote koje ne plove pod mauritanskom zastavom, kao i tekstove sporazuma javne ili privatne prirode. Mauritanija također mora Komisiji pružati informacije o broju plovila kojima je odobren ribolov, njihovim ulovima te financijskim i tehničkim dogovorima za pružanje pristupa njezinoj isključivoj gospodarskoj zoni.

Jasno je da je potrebna baza podataka na razini EU-a koja uključuje privatne sporazume između brodovlasnika iz EU-a i trećih zemalja te zajedničke pothvate između poduzeća iz EU-a i poduzeća iz trećih zemalja. Takva transparentnost preduvjet je za sve rasprave o zaštiti ulaganja. Ako EU nije obaviješten o privatnim sporazumima, Komisija ne može pomoći ulagačima provjeriti jesu li odobrenja za ribolov koja su kupili uopće važeća.

Ukratko, od poduzeća iz EU-a i država članica mora se zahtijevati da budu jednako transparentni kao Mauritanija u najnovijem protokolu.

Poduzeća iz EU-a koja djeluju pod zaštitom EU-a imaju znatne prednosti pri ulaganju u ribarstvo trećih zemalja, posebno u zemljama u razvoju sa slabim pravnim, pravosudnim i financijskim sustavima. Istovremeno bi EU trebao pronaći načine kako bi se zajamčilo da su takva ulaganja u skladu s normama o održivosti i dobrom upravljanju sličnima onima iz reformiranog ZRP-a. Ulaganja operatora iz EU-a u ribarstvo trećih zemalja trebaju biti transparentna, ne smiju doprinositi prekomjernom izlovu ili voditi do povećane konkurencije s lokalnim malim zajednicama te trebaju pružati dugoročne socijalne i ekonomske koristi za lokalnu zajednicu. Zbog toga će treće zemlje trebati surađivati za donošenje prikladnog okvira. To se u početku može pokušati postići političkim dijalogom u okviru sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu.

Usklađenost politika u interesu razvoja iziskuje da se posebna pozornost posveti priznavanju važnosti žena i muškaraca koji djeluju u malom ribarstvu u zemljama u razvoju s obzirom na njihovu ulogu u otvaranju radnih mjesta i jamčenju sigurnosti opskrbe hranom te doprinosa lokalnom gospodarstvu. EU je sada usmjerio svoju pozornost na to i usvojio nova pravila o ograničavanju pristupa višku stokova, međutim, potrebne su dodatne mjere poput onih u okviru politike razvojne pomoći.

Poseban je cilj politike razvojne pomoći da se trećim zemljama pruži potpora u provedbi Dobrovoljnih smjernica FAO-a za očuvanje održivog malog ribolova. Te su smjernice snažno usmjerene na rodnu perspektivu te uključuju poseban dio posvećen važnosti uloge žena u ribarstvu. Primjerice, žene koje su aktivne u malom obalnom ribolovu u afričkim zemljama prisutne su u svim fazama lanca vrijednosti od pretfinanciranja i pripreme ribolovnih kampanja do stavljanja proizvoda na lokalna i regionalna tržišta. Žene se okupljaju u udrugama, interesnim skupinama i drugim udruženjima u kojima brane svoje prioritete: poboljšani pristup kreditiranju, poboljšani radni uvjeti; poboljšanje politika za pružanje podrške obiteljima u obalnim zajednicama. Potrebno je posvetiti veću pozornost tim prioritetima razvijanjem odnosa EU-a sa zemljama u razvoju.

Promjena zastave plovila

Plovila se iz raznih razloga upisuju u registar flote EU-a i brišu iz njega, a mnoga se plovila brišu trajno. Međutim, određena plovila vrate se nakon nekog vremena. Iako se okviru ZRP-a svakom ribolovnom plovilu dodjeljuje jedinstveni broj plovila (poznat i kao CFR broj), taj je broj važeći samo dok je plovilo upisano u registar EU-a. Ako se plovilo vrati, može se dogoditi da mu se dodijeli drugačiji CFR broj. Nadalje, budući da CFR broj ne vrijedi za plovila koja su ispisana iz registra EU-a, teško je pratiti cijelu povijest tog plovila.

Jedna od praksi vlasnika plovila iz EU-a jest da djeluju pod zastavom EU-a u okviru sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu ili regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom dok ne iskoriste sve ribolovne mogućnosti u EU-u, zatim promijene zastavu kako bi se okoristili drugim mogućnostima. Nakon toga ponekad traže ponovan upis u registar EU-a. Takvo mijenjanje zastava može se koristiti za zaobilaženje zahtjeva o „višku” sadržanog u novom ZRP-u, ovisno o ukupnom ribolovnom naporu i stanju stokova u isključivoj gospodarskoj zoni u kojoj je plovilo djelovalo. Potrebno je izbjegavati tu praksu jer se protivi duhu klauzule o isključivosti i može se smatrati nepravednom konkurencijom za plovila koja i dalje plove pod zastavom EU-a, čime si ograničavaju aktivnosti na one u okviru bilateralnih sporazuma i internih kvota EU-a. Takvo ponašanje nije ni u interesu posade jer se norme o radu razlikuju od jedne države zastave do druge. Osim toga, EU gubi svaku kontrolu nad djelovanjem plovila kada ono plovi pod drugom zastavom. Potrebno je postaviti sljedeće pitanje: trebaju li plovila koja se koriste takvim taktikama za izbjegavanje ograničenja o kojima je EU pregovarao naposljetku imati koristi od sporazuma koje financiraju porezni obveznici?

Zaključci

Nova zajednička ribarstvena politika EU-a sadrži znatna poboljšanja te će se njome, ako se pravilno provede, poboljšati norme o ribolovu EU-a u udaljenim vodama. Te se promjene toplo pozdravljaju s obzirom na zahtjev iz Ugovora o usklađenosti politika u interesu razvoja.

Utjecaj EU-a u svjetskom ribarstvu kao država zastave, a posebno kao država tržišta, omogućuje mu da potiče druge aktere u obalnim državama i državama udaljenih voda u njihovu poboljšanju vlastitih ribarstvenih politika, i to ne samo na papiru, nego i u provedbi.

Znatan uspjeh Uredbe o ribolovu NNN u pogledu poboljšanja zakonodavstva o ribarstvu i aktivnosti mnogih država diljem svijeta vrlo jasno pokazuju da takva „utrka prema vrhu” može biti uspješna ako EU pokaže dovoljno političke volje, vodstvo i objektivnost te pruži prikladnu pomoć za zemlje u razvoju u ispunjavanju novih zahtjeva. Zbog toga su zabrinjavajući nedavni znakovi slabljenja odlučnosti EU-a u borbi protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, posebno uklanjanjem Koreje s popisa.

11.11.2015

MIŠLJENJE oDBORA ZA RAZVOJ

upućeno Odboru za ribarstvo

o zajedničkim pravilima u pogledu primjene vanjske dimenzije zajedničke ribarstvene politike, uključujući sporazume o ribarstvu

(2015/2091(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Maria Heubuch

PRIJEDLOZI

Odbor za razvoj poziva Odbor za ribarstvo da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  pozdravlja uvrštenje poglavlja o vanjskoj dimenziji ribarstvene politike u nedavnu reformu uredbe o zajedničkoj ribarstvenoj politici kojom će se prvi put službeno regulirati sporazumi o partnerstvu u održivom ribarstvu te ribolov pod okriljem regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom;

2.  naglašava da je potrebno da EU poštuje svoju obvezu promicanja ekološki i socijalno održiva ribarstva u zemljama u razvoju preko svih politika EU-a kojima se utječe na ribarstvo u zemljama u razvoju (politika koje se odnose na pomoć, trgovinu i ribarstvo);

3.  ustraje u tome da transparentnost, odgovornost i sudjelovanje dionika treba smatrati ključnim elementima odnosa EU-a s trećim zemljama u pogledu ribarstva;

4.  inzistira na važnosti promicanja zaštite ekosustava i održavanja ribljih stokova iznad razine na kojoj se može proizvesti najveći održivi prinos s obzirom na to da su brojniji riblji stokovi važan uvjet za razvoj obalnih ribarskih zajednica u trećim zemljama, u skladu s Dobrovoljnim smjernicama za održivi mali ribolov Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO);

5.  ističe potrebu da se podrži razvoj lokalnih zajednica čija sredstva za život pretežito ovise o ribolovu i aktivnostima povezanima s ribarstvom; ističe potrebu da se podrže mjere kojima je cilj promicanje prijenosa tehnologija, prijenosa znanja i vještina, upravljanja kapacitetima, partnerstava s više dionika i drugih ulaganja u korist industrije ribarstva;

6.  napominje da brodovlasnici potpisuju privatne sporazume s vladama trećih zemalja koji nisu obuhvaćeni zajedničkom ribarstvenom politikom; zabrinut je zbog toga što se sustavno provodi neobavještavanje Komisije o takvim sporazumima; izražava bojazan da bi to pod određenim okolnostima moglo dovesti do nepoštenog tržišnog natjecanja s lokalnim ribarskim zajednicama zemalja u razvoju te s brodovlasnicima iz EU-a koji djeluju u okviru bilateralnih sporazuma;

7.  naglašava da europska ulaganja u ribarstvo trećih zemalja pod krinkom zajedničkih pothvata moraju biti obuhvaćena zajedničkom ribarstvenom politikom; ističe da bi EU sporazumima o partnerstvu u održivom ribarstvu trebao promicati dijalog s partnerskim državama radi uspostavljanja regulatornog okvira kojim će se zajamčiti da zajednički pothvati u sektorima ribolova, prerade ribe i njezinog stavljanja na tržište, sklopljeni s partnerima iz EU-a ili drugih zemalja, djeluju na transparentan način, ne konkuriraju lokalnom obrtničkom sektoru i doprinose ostvarenju razvojnih ciljeva dotične države.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

10.11.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

21

1

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Beatriz Becerra Basterrechea, Ignazio Corrao, Doru-Claudian Frunzulică, Nathan Gill, Charles Goerens, Enrique Guerrero Salom, Heidi Hautala, Maria Heubuch, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Linda McAvan, Norbert Neuser, Cristian Dan Preda, Lola Sánchez Caldentey, Elly Schlein, Pedro Silva Pereira, Davor Ivo Stier, Paavo Väyrynen, Bogdan Brunon Wenta, Rainer Wieland, Anna Záborská

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Marina Albiol Guzmán, Louis-Joseph Manscour, Joachim Zeller

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

17.2.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

22

2

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Marco Affronte, Clara Eugenia Aguilera García, Alain Cadec, David Coburn, Richard Corbett, Diane Dodds, Raymond Finch, Ian Hudghton, Carlos Iturgaiz, Werner Kuhn, António Marinho e Pinto, Gabriel Mato, Norica Nicolai, Liadh Ní Riada, Ulrike Rodust, Remo Sernagiotto, Isabelle Thomas, Ruža Tomašić, Peter van Dalen, Jarosław Wałęsa

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

José Blanco López, Anja Hazekamp

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Peter Eriksson, Liliana Rodrigues

(1)

SL L 354, 28.12.2013., str. 22.

(2)

SL L 149, 20.5.2014, str. 1.

(3)

SL C 419, 16.12.2015., str. 175.

(4)

Savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda za pravo mora od 2. travnja 2015. kao odgovor na zahtjev koji je podnijela Komisija za ribarstvo na podregionalnoj razini: https://www.itlos.org/fileadmin/itlos/documents/cases/case_no.21/advisory_opinion/C21_AdvOp_02.04.pdf

(5)

vidi http://ldac.chil.me/download-doc/66268.

(6)

Izvješće zastupnice Lövin o vanjskoj dimenziji A7-0290/2012.

(7)

http://www.whofishesfar.org.

(8)

http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf;jsessionid=9ea7d0f130deb97c0092a51b492ebcbc946ba0d8dad9.e34KaxiLc3eQc40LaxqMbN4Ob3qKe0?text=&docid=158429&pageIndex=0&doclang=EN&mode=req&dir=&occ=first&part=1&cid=399553.

(9)

Vidi UFEU, članak 3. stavak 1. točku (e) te članke 206. i 207.

Pravna napomena