Postupak : 2015/2118(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0144/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0144/2016

Rasprave :

PV 12/05/2016 - 7

Glasovanja :

PV 12/05/2016 - 9.10
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0227

IZVJEŠĆE     
PDF 674kWORD 295k
26.4.2016
PE 576.788v03-00 A8-0144/2016

o provedbi Direktive 2011/36/EU od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava iz rodne perspektive

(2015/2118(INI))

Odbor za prava žena i jednakost spolova

Izvjestiteljica: Catherine Bearder

Izvjestiteljica za mišljenje (*):

Malin Björk, Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove

(*) Pridruženi odbor – članak 54. Poslovnika

AMANDMANI
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o provedbi Direktive 2011/36/EU od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava iz rodne perspektive

(2015/2118(INI))

Europski parlament

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3., drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji (UEU) te članke 8., 79. i 83. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 3., 5. i 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979., a posebno njezin članak 6., kojom se žele suzbiti svi oblici trgovanja ženama i iskorištavanje prostitucije žena,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o suzbijanju trgovanja osobama i iskorištavanja prostitucije drugih iz 1949.,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje koje su usvojene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i kasnije zaključne dokumente koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda, Peking +5 (2000.), Peking +10 (2005.) i Peking +15 (2010.) i na revizijskoj konferenciji Peking +20,

–  uzimajući u obzir Protokol iz 2000. za sprečavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovanja ljudima, posebice ženama i djecom, dio Konvencije UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta, a posebno u njemu navedenu međunarodno dogovorenu definiciju trgovanja ljudima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta iz 1989. i Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji te Rezoluciju Europskog parlamenta od 27. studenoga 2014. o 25. obljetnici Konvencije UN-a o pravima djeteta(1),

–  uzimajući u obzir Konvenciju iz Ovieda o ljudskim pravima i biomedicini,

–  uzimajući u obzir Hašku konvenciju o posvojenju,

–  uzimajući u obzir zajednički komentar UN-a o Direktivi EU-a o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava u kojem se traži da se žrtvama trgovanja ljudima pruži međunarodna zaštita, na način kojim se u obzir uzima rodna perspektiva,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada (MOR) br. 29. o prisilnom ili obveznom radu, u čijem je članku 2. definiran prisilan rad,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima i preporuke Vijeća Europe u tom području,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/2219 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o Agenciji Europske unije za osposobljavanje u području izvršavanja zakonodavstva (CEPOL) i o zamjeni i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2005/681/PUP(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o minimalnim standardima za sankcije i mjere za poslodavce državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/81/EZ od 29. travnja 2004. o dozvoli boravka izdanoj državljanima trećih zemalja koji su žrtve trgovine ljudima ili koji su korišteni za djelovanja kojima se omogućuje nezakonito useljavanje, koji surađuju s nadležnim tijelima(7),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Strategija EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima za razdoblje 2012. – 2016.” (COM(2012)0286),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Izvješće na sredini razdoblja o provedbi Strategije EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima” (SWD(2014)0318),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Europski program sigurnostiˮ (COM(2015)0185),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Strateška suradnja za jednakost spolova 2016. – 2019.” (SWD(2015)0278),

–  uzimajući u obzir izvješće Europola o stanju: Trgovina ljudima u EU-u (veljača 2016.).

–  uzimajući u obzir izvješće Eurostata „Trgovina ljudima”, izdanje iz 2015.,

–  uzimajući u obzir procjenu provedbe Direktive 2011/36/EU na europskoj razini, koju je provela Glavna uprava za usluge parlamentarnih istraživanja,

–  uzimajući u obzir istraživanje o rodnoj dimenziji trgovine ljudima, koje je Komisija naručila 2016.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2014. s preporukama Komisiji o borbi protiv nasilja nad ženama(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2014. o seksualnom iskorištavanju i prostituciji te njezinu utjecaju na jednakost spolova(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015.(10),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenje Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0144/2016),

A.  budući da je trgovanje ljudima teška povreda temeljnih prava, kako je navedeno u članku 5. stavku 3. Povelje EU-a o temeljnim pravima, te povreda ljudskog dostojanstva i fizičkog i psihičkog integriteta žrtve, čime se žrtvama nanosi ozbiljna šteta koja često na njih utječe do kraja života, kao i ozbiljan oblik uglavnom organiziranog kriminala vođenog visokom potražnjom i profitom procijenjenim na 150 milijardi USD godišnje(11), kojim se ugrožava vladavina prava; budući da razlike u zakonodavstvima među državama članicama uvelike olakšavaju aktivnosti organiziranog kriminala, rizik od kaznenog progona je i dalje previše nizak, a sankcije koje se primjenjuju u cilju suzbijanja tog kriminala nisu dostatne s obzirom na potencijalno visok profit;

B  budući da se trgovanje ljudima u članku 2. Direktive 2011/36/EU definira kao vrbovanje, prijevoz, prevođenje, skrivanje ili primanje osoba, uključujući razmjenu ili prijenos kontrole nad tim osobama, korištenjem prijetnje, sile ili nekog drugog oblika prisile, otmicom, obmanom, prijevarom, zloporabom ovlasti ili položaja bespomoćnosti, davanjem ili primanjem plaćanja ili koristi da bi se postigla privola osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, a u svrhu izrabljivanja; budući da iskorištavanje uključuje najmanje iskorištavanje prostitucije drugih ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilni rad ili usluge, uključujući prošenje, ropstvo ili radnje slične ropstvu, služenje ili iskorištavanje kaznenih djela ili odstranjivanje organa;

C.  budući da se trgovanje ljudima pojavljuje u različitim oblicima i da žrtve trgovanja ljudima pronalazimo u mnogim zakonitim i nezakonitim aktivnostima, uključujući, ali ne ograničavajući se na, poljoprivredu, preradu hrane, seksualnu industriju, kućanske poslove, proizvodnju, skrb, čišćenje, druge industrije (posebno u uslužnim djelatnostima), prosjačenje, kriminalitet, prisilan brak, seksualno iskorištavanje djece na internetu, nezakonita posvajanja i trgovanje ljudskim organima;

D.  budući da, kao što je istaknuto u zajedničkom komentaru UN-a o Direktivi EU-a – Pristup temeljen na poštovanju ljudskih prava (2011.), nekoliko agencija UN-a podsjeća na to da bi se trebalo priznati trgovanje muškarcima i ženama te uzeti u obzir sličnosti i razlike u iskustvima žena i muškaraca u vezi s osjetljivosti i kršenjima;

E.  budući da je trenutačna izbjeglička kriza ukazala na nedostatak prikladnih alata na europskoj razini za zajedničku borbu protiv trgovanja ljudima, posebno u slučajevima u kojima mu je cilj seksualno iskorištavanje žena i djece;

F.  budući da univerzalna strategija nije učinkovita te budući da se problem različitih oblika trgovanja ljudima, kao što je trgovanje radi seksualnog iskorištavanja, trgovanje radi iskorištavanja radne snage i trgovanje djecom, mora riješiti s pomoću posebnih i prilagođenih političkih mjera;

G.  budući da bi Direktivu 2011/36/EU (Direktiva) trebalo pohvaliti za pristup usmjeren na ljudska prava i žrtve, prema kojemu žrtve trgovanja ljudima mogu uživati posebna prava i usluge u okviru međunarodnog prava, neovisno o tome jesu li spremne ili sposobne surađivati u kaznenom postupku (u okviru članka 11. stavka 3. Direktive);

H.  budući da se usluge potpore žrtvama trgovanja ljudima ne smiju ničim uvjetovati te se mora osigurati da neće biti daljnje viktimizacije;

I.  budući da je trgovanje ljudima, s jedne strane, posljedica svjetskih gospodarskih i društvenih nejednakosti te, s druge strane, pogoršano gospodarskim i društvenim nejednakostima te nejednakostima u obrazovanju i osposobljavanju između žena i muškaraca;

J.  budući da su prema najnovijim statističkim podacima žrtve trgovanja ljudima većinom žene; budući da rodna pripadnost sama po sebi ne stvara ugroženost, ali postoje mnogi čimbenici koji pridonose stvaranju položaja bespomoćnosti kod žena, djevojaka i djevojčica, uključujući siromaštvo, socijalnu isključenost, seksizam i diskriminaciju;

K.  budući da žene, djevojke i djevojčice čine 80 % zabilježenih žrtava trgovanja ljudima(12) i da se to djelomično može pripisati strukturnom nasilju nad ženama, djevojkama i djevojčicama te njihovoj diskriminaciji;

L.  budući da je potražnja za ženama, djevojčicama i djevojkama, muškarcima i dječacima u sektoru prostitucije odlučujući faktor privlačnosti trgovanja ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja; i budući da su potražnja za jeftinom radnom snagom i nemogućnost zaštite prava radnika faktori privlačnosti trgovanja ljudima u svrhu izrabljivanja radne snage;

M.  budući da društvena tolerancija rodne neravnopravnosti i nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama te nedovoljna razina osviještenosti u javnosti o pitanjima povezanima s trgovanjem ljudima pridonose okruženju u kojemu se dopušta trgovanje ljudima;

N.  budući da se trgovanje ženama, djevojkama, djevojčicama, muškarcima i dječacima radi seksualnog iskorištavanja smanjilo u zemljama koje su kriminalizirale takvu potražnju, uključujući svodništvo i kupovanje seksualnih usluga;

O.  budući da manjinske i imigrantske skupine, kao što su Romi, predstavljaju nerazmjeran broj žrtava trgovanja ljudima zato što su društveno i gospodarski marginalizirane;

P.  budući da rodni stereotipi i rodna diskriminacija štete svima, a muškarci nisu toliko spremni priznati da su bili žrtve iskorištavanja;

Q.  budući da bi se gospodarskim i društvenim osnaživanjem žena i manjinskih skupina smanjila opasnost od toga da postanu žrtve trgovanja ljudima;

R.  budući da identifikacija žrtava i dalje predstavlja izazov te da u cilju pomaganja žrtvama trgovanja ljudima i kaznenog progona te osuđivanja trgovaca ljudima treba povećati podršku žrtvama i njihovu zaštitu, uključujući pravo žrtve na to da zakonito boravi i radi na teritoriju države članice u koju je dovedena, kao i omogućavanje boljeg pristupa žrtava pravdi i naknadama;

S.  budući da djeca čine otprilike 16 %(13) zabilježenih žrtava trgovanja ljudima, od čega djevojčice čine do 13 %(14), te da je to posebno osjetljiva skupina jer su djeca žrtve trgovanja podložna ozbiljnim i trajnim tjelesnim, psihičkim i emocionalnim posljedicama;

T.  budući da 70 % utvrđenih žrtava trgovanja ljudima i 70 % osoba osumnjičenih za trgovanje ljudima u EU-u čine državljani EU-a te da većinu prijavljenih žrtava kojima se trgovalo u svrhu seksualnog iskorištavanja čine državljanke EU-a iz srednje i istočne Europe(15); budući da se statistički podaci moraju uzeti u obzir pri razvoju sustava identifikacije kako bi se bolje mogle utvrditi sve žrtve trgovanja ljudima;

U.  budući da su većina zabilježenih žrtava žene, djevojke i djevojčice kojima se trguje u svrhu seksualnog iskorištavanja i da one zajedno čine do 95 % žrtava trgovanja ljudima radi seksualnog iskorištavanja(16); budući da je trgovanje ljudima oblik nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama;

V.  budući da je trgovanje ljudima složen fenomen na transnacionalnoj razini koji se može učinkovito riješiti samo koordiniranom suradnjom institucija EU-a i država članica kako bi se spriječilo da zločinačke skupine i pojedinci traže najpovoljniji sudski sustav (forum shopping), uz stavljanje naglaska na otkrivanje i zaštitu mogućih i stvarnih žrtava s pomoću integrirane međusektorske perspektive; budući da postoji jasna razlika između trgovanja ljudima i krijumčarenja ljudi, no posebnu bi pažnju trebalo posvetiti tražiteljima azila, izbjeglicama, migrantima i drugim ugroženim skupinama, a posebno djeci, maloljetnicima bez pratnje i ženama, jer su oni izloženi višestrukom riziku i osobito podložni iskorištavanju i daljnjoj viktimizaciji;

W.  budući da se često smatra da trgovanje ljudima obavljaju samo organizirane zločinačke skupine, no u stvarnosti ga mogu počiniti i članovi žrtvine obitelji, prijatelji, rođaci, ljubavni partneri te redovni poslodavci;

X.  budući da većinu (70 %) osumnjičenih, kazneno gonjenih i osuđenih trgovaca ljudima čine muškarci, iako počiniteljice čine manjinu s priličnim postotkom (29 %) te mogu imati značajnu ulogu u postupku trgovanja ljudima(17), posebno u slučajevima trgovanja djecom;

Y.  budući da, kako bi bilo učinkovito u borbi protiv trgovanja ljudima, svako zakonodavstvo mora biti popraćeno jasnim kulturnim pomakom od kulture nekažnjavanja na kulturu s nultom stopom tolerancije u pogledu trgovanja ljudima;

Z.  budući da žrtve često nemaju informacije o svojim pravima i o tome kako ih djelotvorno mogu uživati;

AA.  budući da se trgovanje ljudima kao ideja razlikuje od ropstva i širih definicija iskorištavanja; budući da se ne mogu svi oblici iskorištavanja smatrati trgovanjem ljudima;

Opća procjena mjera poduzetih u svrhu pružanja odgovora na pitanje rodne dimenzije trgovanja ljudima pri provedbi Direktive

1.  napominje da se Direktiva 2011/36/EU trebala prenijeti u nacionalna prava država članica do 6. travnja 2013. i da su sve države članice, osim jedne, obavijestile Komisiju o prenošenju te Direktive u svoje nacionalno pravo;

2.  poziva države članice da ubrzaju potpunu i ispravnu provedbu Direktive 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava;

3.  naglašava da se u pravnom i političkom okviru EU-a priznaje da je trgovina ljudima rodno specifičan fenomen i poziva države članice da donesu mjere prilagođene s obzirom na rod(18); podsjeća da se u članku 1. Direktive ističe potreba za usvajanjem pristupa kojim se u obzir uzima rodna perspektiva u području trgovanja ljudima; naglašava da su žene i muškarci, djevojčice i dječaci izloženi na drugačije načine i njima se često trguje u različite svrhe, stoga mjere sprečavanja, pomoći i potpore moraju biti prilagođene s obzirom na rod; uz to ističe da se u okviru strategije EU-a nasilje nad ženama i rodna nejednakost smatra jednim od temeljnih uzroka trgovanja ljudima i donosi niz mjera kako bi se trgovanju pristupilo i s rodnog aspekta;

4.  napominje da je Komisija dužna objaviti nekoliko izvješća o različitim aspektima provedbe Direktive; izražava duboku zabrinutost da će ta izvješća biti podnesena kasno, čime se šalje zabrinjavajuća poruka u pogledu njihovih prioriteta za provedbu; poziva Komisiju da ispuni obveze izvješćivanja u skladu s rasporedom kako je navedeno u Direktivi;

5.  podsjeća na Komisijinu obvezu u okviru članka 23. stavka 1. Direktive 2011/36/EU da u travnju 2015. dostavi Parlamentu i Vijeću izvješće s ocjenom toga u kojoj su mjeri države članice poduzele mjere potrebne za usklađivanje s tom Direktivom; naglašava da ta zadaća podnošenja izvješća nije dovršena na vrijeme;

6.  ističe da se rodna dimenzija mora dosljedno pratiti u provedbi zakonodavstva EU-a o suzbijanju trgovanja ljudima i potiče Komisiju da to nastavi pratiti u procjeni usklađenosti država članica s Direktivom i njihove provedbe Direktive;

7.  pohvaljuje dobar posao koji je koordinator EU-a za suzbijanje trgovanja ljudima obavio u pogledu razvoja znanja i prikupljanja dokaza o različitim aspektima trgovanja ljudima, uključujući istraživanje rodne dimenzije i posebne izloženosti djece trgovanju ljudima; međutim smatra da bi njegov mandat mogao biti produžen kako bi se ubrzao odgovor EU-a na fenomen trgovanja ljudima;

8.  žali zbog toga što tijela kaznenog progona država članica ne iskorištavaju u cijelosti kapacitete Europola kako bi se osnažila razmjena informacija s Europolom radi uspostave veza između istraga u različitim državama članicama i stvaranja šire obavještajne slike o najopasnijim mrežama organiziranog kriminala koje djeluju u EU-u;

9.  pozdravlja činjenicu da je Komisija izradila internetsku stranicu protiv trgovanja ljudima koja sadrži bazu podataka o projektima koje EU financira unutar Europske unije i izvan nje, ažurirane informacije o pravnim i političkim instrumentima EU-a, mjerama protiv trgovanja ljudima u državama članicama, mogućnostima financiranja i inicijativama EU-a;

10.  naglašava da je važno da žrtve i službenici na prvoj liniji koji mogu doći s njima u kontakt, snage sigurnosti, tijela sudske vlasti, policija i socijalne službe imaju jasne i dosljedne informacije, što obuhvaća informacije o pravima na pomoć u nuždi, liječenje i zdravstvenu zaštitu, o boravišnoj dozvoli, radnim pravima, pristupu pravosuđu i pravu na odvjetnika, mogućnosti traženja odštete, posebnim pravima djece itd.;

11.  ističe da je također važno pomnije obratiti pozornost na posrednike na tržištu rada, izvođače radova, podizvođače i agencije za zapošljavanje, osobito u sektorima visokog rizika, kao način sprečavanja trgovanja ljudima, posebice radi iskorištavanja radnika, ali i seksualnog iskorištavanja koje se krije iza navodnih ugovora za ugostiteljske usluge i usluge osobne njege;

12.  ističe da pravni i politički okvir EU-a o trgovanju ljudima obuhvaća unutarnju i vanjsku dimenziju, priznajući da je borba protiv trgovanja ljudima, koje predstavlja teško kršenje ljudskih prava, jasan cilj vanjskog djelovanja EU-a; također naglašava da su zemlje izvan EU-a često zemlje porijekla i tranzitne zemlje za trgovanje ljudima unutar EU-a i da je to trgovanje, kao prekogranična nezakonita aktivnost, važno područje za suradnju sa zemljama izvan Zajednice; s tim u vezi pozdravlja to što su na zahtjev Vijeća Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) sastavile paket informacija o aktivnostima koje se provode u cilju suzbijanja trgovanja ljudima u prioritetnim zemljama i regijama te popis alata i instrumenata kojima raspolažu EU i države članice, uključujući vanjske politike koje se bave tim trgovanjem, i projekata koje u tom području financiraju EU i države članice; poziva države članice na suradnju s Komisijom i ESVD-om u borbi protiv trgovanja ljudima;

13.  smatra da su tražitelji azila, izbjeglice i migranti posebno izloženi trgovanju ljudima i da bi posebnu pažnju trebalo posvetiti trgovanju ženama, djecom i drugim ugroženim skupinama; poziva Komisiju i države članice da istraže vezu između sve većeg broja pristiglih izbjeglica i trgovanja ljudima; poziva države članice da snažnije surađuju, među ostalim i u centrima za prihvat i registraciju, kako bi se utvrdile moguće žrtve i upotrijebila sva sredstva za borbu protiv trgovaca ljudima i krijumčara, među ostalim i boljim prikupljanjem podataka te osiguranjem poštovanja postojećih zaštitnih standarda; podsjeća na ulogu agencija i mreža EU-a u pogledu rane identifikacije žrtava na granicama EU-a i borbe protiv trgovanja ljudima te u tom kontekstu naglašava potrebu za snažnijom suradnjom Europola, Eurojusta, nacionalnih tijela i trećih zemalja, uz upotrebu Europskog informacijskog sustava kaznene evidencije (ECRIS); poziva na dodjeljivanje više resursa agencijama za pravosuđe i unutarnje poslove (agencije PUP-a) kako bi se omogućilo imenovanje službenika agencija osposobljenih za prilagođeno postupanje s osobama ovisno o rodu, posebno u onim državama članicama koje se suočavaju s velikim miješanim migracijskim tokovima; novi pristup temeljen na centrima za prihvat i registraciju koji je naveden u Migracijskom programu ne bi se smio ograničiti na brzu obradu i rješavanje neriješenih predmeta, nego bi trebao uključivati razmjernu sastavnicu za suzbijanje trgovanja ljudima usmjerenu na djelotvorno upućivanje mogućih žrtava odgovarajućim službama;

14.  poziva države članice da kritički ocijene svoj sustav registracije izbjeglica te relevantnih službi i struktura za pružanje skrbi s obzirom na to da je ta skupina, a posebno maloljetnici bez pratnje, osobito izložena iskorištavanju od strane kriminalnih skupina i kasnije trgovanju ljudima;

15.  smatra da je posebnu pažnju potrebno posvetiti stanju transrodnih žrtava koje se često zbog svog rodnog identiteta suočavaju s diskriminacijom, stigmatizacijom i prijetnjama nasiljem; mišljenja je da bi se transrodne osobe trebale smatrati ugroženom skupinom jer su posebno često meta trgovaca ljudima koji žele iskoristiti njihov očaj; smatra da bi države članice taj faktor izloženosti riziku trebale uzeti u obzir u okviru provedbe individualnih procjena rizika kako bi se žrtvama trgovanja ljudima zajamčila primjerena zaštita i skrb; poziva države članice da službenicima koji će vrlo vjerojatno doći u kontakt sa žrtvama ili potencijalnim žrtvama trgovanja ljudima pruže odgovarajuće osposobljavanje o posebnostima transrodnih žrtava, kako bi ih mogli proaktivnije prepoznati i prilagoditi usluge pomoći njihovim potrebama;

Rodna perspektiva u sprečavanju trgovanja ljudima

16.  naglašava da su u skladu s člankom 11. Direktive države članice dužne uspostaviti mehanizme kojima će se osigurati rano otkrivanje žrtava te pomoć i potpora žrtvama, u suradnji s odgovarajućim organizacijama za potporu; naglašava potrebu za pristupom utemeljenim na četirima ključnim strategijama: prevenciji, kaznenom progonu, zaštiti žrtava i partnerstvu na više razina;

17.  poziva države članice na to da suzbijaju nekažnjivost, da trgovanje ljudima proglase kaznenim djelom i da osiguraju da se počinitelji privedu pravdi te da se postrože sankcije; stoga potiče države članice da ratificiraju sve mjerodavne međunarodne instrumente, sporazume i pravne obveze kojima će se uložiti napori u borbu protiv trgovanja ljudima, ne bi li bila uspješnija, usklađenija i dosljednija, uključujući Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima;

18.  poziva na dosljedan pristup progonu kaznenih djela povezanih s trgovanjem ljudima i traži od država članica da pojačaju svoje istražne radnje i kazneni progon; u tom pogledu poziva države članice da pojačaju prekograničnu suradnju s mjerodavnim agencijama EU-a;

19.  podsjeća da žene i djeca mogu biti prisiljeni na seksualni odnos u zamjenu za zaštitu, kako bi preživjeli, nastavili svojom migracijskom rutom i kako bi se prehranili; ističe da se žene i djeca koji se upuštaju u seks u zamjenu za preživljavanje ne smatraju žrtvama trgovanja ljudima, zbog čega ne mogu primiti potrebnu pomoć;

20.  naglašava da je za sprečavanje trgovanja ljudima i krijumčarenja ljudi važno uspostaviti sigurne kanale za zakonitu migraciju za žene i djecu (na primjer, s pomoću humanitarnih viza); također ističe da je važno u zemljama odredišta osigurati da migrantice kojima je dodijeljeno pravo boravka u tim zemljama imaju pristup ponajprije nastavi jezika i drugim sredstvima društvene integracije, obrazovanja i stručnog usavršavanja, kako bi mogle uživati svoja građanska prava;

21.  poziva države članice da organiziraju dobro strukturirane razgovore sa žrtvama, da im pomognu u preciznoj rekonstrukciji činjenica, a da istovremeno ne vrše psihološki pritisak na žrtve, koje su već ionako prestrašene i zbunjene;

22.  naglašava da se u sklopu svih napora u suzbijanju trgovanja ljudima mora uspostaviti ravnoteža između usmjerenosti na kazneni progon i odgovornosti u pogledu zaštite žrtava; napominje da pružanje potpore žrtvama ima važnu ulogu u sprečavanju trgovanja ljudima s obzirom na to da se žrtve kojima je pružena odgovarajuća potpora lakše oporavljaju od traume zbog proživljenog iskustva, pomažu u kaznenom progonu počinitelja, izradi programa prevencije i donošenju informiranih političkih odluka te ne postaju ponovno žrtvama trgovanja ljudima;

23.  naglašava da internet ima ključnu ulogu u olakšavanju trgovanja ljudima i da time povećava izazove u borbi protiv ovog teškog oblika organiziranog kriminala; osuđuje činjenicu da se internet sve više koristi za vrbovanje žrtava, u EU-u i izvan njega, i to s pomoću lažnih ponuda za zapošljavanje, za oglašavanje usluga koje se pružaju kroz iskorištavanje žrtava i za razmjenu informacija među kriminalnim mrežama; poziva države članice da osiguraju da se to uzme u obzir u njihovim mjerodavnim politikama za suzbijanje trgovanja ljudima te da tijela kaznenog progona koja se bave kibertehnologijom imaju stručna znanja u području rodne ravnopravnosti potrebna za sprečavanje i učinkovito suzbijanje svih oblika toga kaznenog djela, a posebno u slučajevima u kojima je krajnji cilj seksualno iskorištavanje; ističe da se nove tehnologije, društveni mediji i internet također trebaju upotrebljavati za širenje dobrih praksi u suzbijanju trgovanja ljudima, podizanje razine osviještenosti i upozoravanje mogućih žrtava na opasnost od trgovanja ljudima; u tom kontekstu poziva Komisiju da dodatno istraži ulogu interneta u trgovanju ljudima i da o tome propisno obavještava Parlament;

24.  izražava žaljenje što je identifikacija žrtava i dalje jedan od najtežih i nedovršenih aspekata provedbe, no naglašava da se time ne umanjuje odgovornost država članica da zaštite tu ugroženu skupinu ljudi; naglašava da zbog prisilne i obmanjujuće prirode zločina žrtve možda neće uvidjeti vlastitu ugroženost; naglašava da su radnje koje su žrtve trgovanja ljudima prisiljene obavljati kaznena djela u nekim državama članicama, što u nekim slučajevima narušava povjerenje između žrtava i vlasti; napominje da se Direktivom 2011/36/EU zabranjuje kazneni progon žrtava trgovanja ljudima; poziva države članice da provedu članke od 11. do 17. Direktive 2011/36/EU koji se tiču pružanja podrške žrtvama trgovanja ljudima uz upotrebu pristupa utemeljenog na rodnoj perspektivi (posebno povećanjem broja utočišta za žrtve i jačanjem programa za ponovnu integraciju žrtava u društvo) te da u potpunosti primijene Direktivu 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela kako bi se zajamčila primjerena podrška i pomoć žrtvama trgovanja ljudima, među ostalim i u pogledu prava na boravak i pristup tržištu rada u državi članici u koju je žrtva dovedena; naglašava da te odredbe ne bi smjele biti uvjetovane podnošenjem pritužbi od strane žrtava ni njihovom suradnjom u kaznenoj istrazi; poziva Komisiju da pojača razmjenu dobrih praksi u području zaštite žrtava;

25.  ističe da nevladine organizacije i pojedinci koji rade na pružanju pomoći žrtvama trgovanja ljudima i njihovoj zaštiti ne bi trebali odgovarati za kaznena djela;

26.  strogo je kritičan prema činjenici da korištenje uslugama osoba koje su bile žrtve trgovanja ljudima i dalje nije kazneno djelo u svim državama članicama, no uviđa da je u pravosudnom okviru teško dokazati nečije prethodno znanje, i smatra da bi to bio važan korak prema priznavanju težine tog zločina, čime bi se pružio stvarni okvir za sprečavanje trgovanja ljudima i zaustavljanje kulture nekažnjavanja;

27.  poziva države članice da uvedu stroge kaznenopravne sankcije za ona kaznena djela koja uključuju trgovanje ljudima, moderno ropstvo i izrabljivanje te da kaznenim djelom proglase korištenje uslugama žrtava trgovanja ljudima, među ostalim i žrtava trgovanja ljudima u svrhu prostitucije, iskorištavanje prostitucije drugih ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilni rad ili usluge, uključujući prošenje, ropstvo ili radnje slične ropstvu, služenje ili iskorištavanje kaznenih djela ili odstranjivanje organa; napominje mali broj kaznenih postupaka i osuđujućih presuda u vezi s kaznenim djelom trgovanja ljudima na nacionalnoj razini;

28.  napominje da su policijske službe glavni izvor informacija za registraciju žrtava, što ukazuje na potrebu za dovoljnim ljudskim i financijskim resursima, uključujući ciljano i stručno osposobljavanje pripadnika tijela kaznenog progona, te većom rodnom uravnoteženošću među osobljem; naglašava činjenicu da registracija žrtava trgovanja ljudima u zatvorima i centrima za pritvor u nekim državama članicama ukazuje na nedostatke u sustavu i manjkavo znanje uključenih stručnjaka; ustraje u tome da države članice EU-a moraju djelotvorno provoditi zakone protiv trgovanja ljudima te također naglašava se da za bolju identifikaciju žrtava i bolje razumijevanje prikrivenih načina trgovanja, kaznenopravni sustav mora više usredotočiti na dinamiku iskorištavanja i primjenu prava; u tom kontekstu napominje da bi u skladu s Uredbom (EU) 2015/2219 CEPOL trebao promicati zajedničko poštovanje i razumijevanje temeljnih prava u izvršavanju zakona, uključujući prava žrtava, potporu žrtvama i njihovu zaštitu;

29.  poziva Europol i nacionalne policijske snage da daju veći prioritet i dodijele više resursa kaznenom progonu osoba koje olakšavaju trgovanje ljudima, pridajući posebnu pozornost podizanju razine osviještenosti policijskih snaga i opće javnosti o novim oblicima trgovanja ljudima;

30.  poziva Europol i države članice da pojačaju svoje djelovanje u cilju borbe protiv vrbovatelja, bilo proaktivnim pristupom bilo na temelju iskaza žrtve u skladu s člankom 9. Direktive 2011/36/EU; naglašava da se vrbovatelji koriste raznim kanalima za vrbovanje, među ostalim i društvenim mrežama i internetskim stranicama (internetskim agencijama za zapošljavanje); poziva Komisiju da mandat jedinice Europske unije za rad u vezi s prijavljenim internetskim sadržajima (EU IRU), osnovane u sklopu Europola, proširi na borbu protiv trgovanja ljudima;

31.  poziva Komisiju da ocijeni djelotvornost suradnje između država članica i Europola u borbi protiv trgovanja ljudima; naglašava važnost sustavne razmjene podataka i punjenja europskih baza podataka koje u tu svrhu provode sve države članice, a u koje se u prvom redu ubrajaju baze podataka Europola Focal Point Phoenix i Focal Point Twins; ističe da je nužno da službenici granične i obalne straže imaju pristup bazama podataka Europola;

32.  napominje da se žrtve iskorištavaju na različite načine te da se metodom njihove identifikacije uporabom „kontrolnog popisa” pokazatelja može kočiti službena identifikacija, što pak može imati učinak na pristup žrtava uslugama, pomoći i zaštiti;

33.  naglašava da se zakoni moraju promijeniti na način da žrtvama trgovanja ljudima prizna da imaju prava u očima zakona kako bi ih se potaknulo da se obrate vlastima i prijave svoju situaciju, što doprinosi ranoj identifikaciji žrtava; ističe da žrtve trgovanja ljudima moraju imati pravo na pomoć i zaštitu, čak i ako njihov slučaj bude odbačen tijekom sudskog postupka; naglašava da socijalnim i zdravstvenim radnicima i imigracijskim službama treba dati veće ovlasti da odrede što je trgovanje ljudima i tko ima zakonsko pravo na pomoć i zaštitu;

34.  traži bolju provedbu i praćenje članka 8. Direktive 2011/36/EU kako bi se osiguralo da se nad žrtvama trgovanja ljudima ne provodi kazneni progon i ne primjenjuju sankcije ili kazne, te naglašava da to uključuje neprimjenu sankcija ili kazni na osobe koje se bave prostitucijom i nekažnjavanje za nezakonit ulazak ili boravak u tranzitnim zemljama ili zemljama odredišta;

35.  sa zabrinutošću napominje da postoje dokazi o tome da se neke žrtve trgovanja ljudima uhićuju i deportiraju, umjesto da im se omogući pristup pomoći koja im je potrebna te njihovim pravima kao žrtvama i da im se u tome pomogne, kao što bi to trebao biti slučaj u skladu s Direktivom 2004/81/EZ;

36.  poziva Komisiju da sastavi smjernice na temelju najboljih praksi u svrhu obuke stručnjaka za pitanja rodne ravnopravnosti i njihova uključivanja u aktivnosti tijela kaznenog progona diljem EU-a;

37.  poziva države članice da surađuju u izradi boljih smjernica za identifikaciju žrtava trgovanja ljudima, što može pomoći konzularnim službama i službenicima graničnog nadzora u obavljanju tog zadatka;

38.  ističe važnost „praćenja novca” kao ključne strategije za istraživanje i kazneni progon mreža organiziranog kriminala koje profitiraju od trgovine ljudima te poziva Europol i Eurojust da osnaže svoje kapacitete u području borbe protiv trgovanja ljudima; poziva države članice da usko surađuju s Europolom, ali i međusobno, kako bi se istražili financijski aspekti i pranje novca u slučajevima trgovanja ljudima; naglašava da bi države članice trebale ojačati suradnju u zamrzavanju i pljenidbi imovine pojedinaca uključenih u trgovinu ljudima, jer bi to moglo biti djelotvorno sredstvo za pretvaranje trgovine ljudima iz djelatnosti niskog rizika i visokog profita u djelatnost visokog rizika i niskog profita; u tom kontekstu poziva države članice da se učinkovitije koriste svim raspoloživim sredstvima, kao što su uzajamno priznavanje sudskih presuda, zajednički istražni timovi i europski istražni nalog; smatra da bi se zaplijenjena imovina osoba optuženih za kazneno djelo trgovanja ljudima trebala upotrijebiti za pružanje potpore i nadoknade žrtvama trgovanja ljudima; također napominje da se golemim financijskim sredstvima iz trgovine ljudima i njihova izrabljivanja financiraju drugi oblici teških kaznenih djela;

39.  poziva agencije za pravosuđe i unutarnje poslove (PUP), kao što su Eurojust, Europol, Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA), Frontex, CEPOL i Europski potporni ured za azil (EASO) da razviju održiv program poboljšanja rodne uravnoteženosti u donošenju odluka povezanih s trgovinom ljudima; poziva na objavu podataka o zastupljenosti spolova u njihovim upravnim odborima i među osobljem, a zatim i održavanje rasprave s državama članicama o koristima pravednog zapošljavanja i napredovanja u službama za izvršavanje zakona i nadzor granica; također poziva na to da se među agencijama PUP-a u kojima su zaposleni uglavnom muškarci programi kao što je program Europola Female Factor (Ženski faktor) uvedu na periodičnoj, a ne na jednokratnoj osnovi;

40.  podsjeća na to da je osposobljavanje stručnjaka i službenika ključno za rano identificiranje potencijalnih žrtava i sprečavanje kaznenih djela; stoga poziva države članice da u cijelosti primijene članak 18. stavak 3. Direktive 2011/36/EU te da razmjenjuju primjere najbolje prakse, posebno pri izradi programa osposobljavanja kojima se uzima u obzir rodna perspektiva, a koji su namijenjeni osobama koje stupaju u kontakt sa žrtvama trgovanja ljudima u službenom svojstvu, uključujući policijske službenike i druge pripadnike sigurnosnih snaga, službenike na granici, suce, odvjetnike i druga sudska tijela, ključno medicinsko osoblje, socijalne radnike i psihologe; naglašava da bi to osposobljavanje trebalo uključivati razvoj razumijevanja rodno uvjetovanog nasilja i iskorištavanja, otkrivanje žrtava, postupak službene identifikacije i odgovarajuću pomoć žrtvama prilagođenu s obzirom na rod;

41.  poziva na veću pripremu i širenje publikacija za podizanje razine osviještenosti čiji je cilj unapređenje znanja unutar struka, kao što je priručnik „Handbook for consular and diplomatic staff on how to assist and protect victims of human trafficking” (Priručnik za konzularno i diplomatsko osoblje o pomoći žrtvama trgovanja ljudima i njihovoj zaštiti)(19);

42.  uviđa važnost razvoja dugoročnih veza između tijela kaznenog progona, pružatelja usluga, raznih dionika i žrtava kako bi se izgradilo povjerenje žrtava i udovoljilo njihovim potrebama na obazriv način; naglašava da organizacije za potporu žrtvama trebaju dostatna financijska sredstva za projekte te izražava zabrinutost da se mnoge organizacije, posebno organizacije žena, nalaze u teškoj situaciji zbog smanjenja financijskih sredstava;

43.  naglašava da bi Komisija i države članice trebale usmjeriti svoja financijska sredstva na najprikladnijeg pružatelja usluga, na temelju potreba žrtava, uključujući posebne zahtjeve s obzirom na rodnu pripadnost i posebne zahtjeve djece, stručnost pružatelja usluga i njegova mogućnost da se uključi u pružanje dalekosežne i dugoročne pomoći i skrbi;

44.  poziva države članice da aktivno uključe socijalne partnere, privatni sektor, sindikate i civilno društvo, osobito nevladine organizacije koje djeluju u suzbijanju trgovanja ljudima i pružanju pomoći žrtvama, u svoje inicijative za sprečavanje trgovanja ljudima, posebno u području radnog iskorištavanja, uključujući identifikaciju žrtava i aktivnosti podizanja razine osviještenosti;

45.  napominje da se, iako je seksualno iskorištavanje nezakonito u svim državama članicama, time ne sprečava trgovanje ljudima radi seksualnog iskorištavanja; poziva države članice da u cijelosti provedu Direktivu 2011/92/EU o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece te dječje pornografije i da unaprijede suradnju policije i pravosuđa kako bi se spriječilo i suzbilo seksualno iskorištavanje djece; poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama ispita kako potražnja za seksualnim uslugama potiče trgovanje ljudima, uključujući trgovanje djecom, i kako na najbolji način smanjiti tu potražnju; u tom kontekstu podsjeća na to da su države članice obvezne posvetiti posebnu pažnju djeci žrtvama trgovanja ljudima, uključujući maloljetnike bez pratnje iz trećih zemalja, te pružiti posebnu zaštitu djeci u kaznenopravnim postupcima, vodeći računa o tome da su najbolji interesi djeteta uvijek najvažniji;

46.  napominje da bi se prikupljanje podataka o trgovanju djecom trebalo temeljiti na zajedničkoj definiciji fenomena toga kaznenog djela; također napominje da neke države članice smatraju trgovanje djecom zasebnim oblikom iskorištavanja, dok druge izjednačavaju dječje žrtve s odraslima, otežavajući tako mogućnost stvaranja sveobuhvatne obavještajne slike i definiranja najboljih istražnih odgovora na razini EU-a;

47.  naglašava obvezu Komisije iz članka 23. stavka 2. Direktive da do 2016. dostavi izvješće u kojemu ocjenjuje utjecaj postojećih nacionalnih zakona kojima se kao kazneno djelo kažnjava svjesno korištenje uslugama žrtava trgovanja ljudima, kao i potrebu za daljnjim mjerama; ističe da se Komisija ne bi smjela oslanjati samo na izvješćivanje države članice, nego bi trebala i ocjenjivati usklađenost u okviru suradnje s civilnim društvom i ostalim relevantnim tijelima kao što je GRETA i izvješća za pojedinu zemlju koja izrađuju posebni predstavnik OESS-a za suzbijanje trgovanja ljudima i posebni izvjestitelj UN-a za trgovanje ljudima i suvremene oblike ropstva;

48.  napominje da nedostaje zajednički dogovor država članica o tome od čega se sastoji potražnja za iskorištavanjem te poziva Komisiju i države članice da predlože smjernice o kažnjavanju klijenata na temelju nordijskog modela, podižući istodobno razinu osviještenosti o svim oblicima trgovanja ljudima, posebno o seksualnom iskorištavanju te svraćajući pozornost na druge oblike iskorištavanja, kao što je služenje u domaćinstvima;

49.  napominje da su određene skupine ljudi zbog veće ranjivosti izloženije opasnosti da postanu žrtvama trgovanja ljudima; međutim žali zbog činjenice da trgovanje ljudima postoji zato što postoji velika potražnja za proizvodima i uslugama utemeljenima na iskorištavanju ljudi, što je vrlo unosan oblik organiziranog kriminala;

50.  ističe podatke kojima se potvrđuje odvraćajući učinak koji je u Švedskoj imala kriminalizacija kupovanja seksualnih usluga; naglašava normativan učinak tog modela reguliranja i njegov potencijal za promjenu društvenih stavova u cilju smanjenja ukupne potražnje za uslugama koje pružaju žrtve trgovanja ljudima;

51.  poziva države članice da u potpunosti provedu članak 18. stavak 4. Direktive i da razviju posebne strategije za smanjenje potražnje za trgovanjem ljudima radi seksualnog iskorištavanja, kao što su programi i planovi izlaza kako bi se ojačala i zaštitila prava osoba uključenih u prostituciju i smanjila njihova izloženost iskorištavanju, i kampanje za smanjenje potražnje za seksualnim uslugama žrtava trgovanja ljudima, imajući istodobno na umu da je reguliranje prostitucije u nadležnosti država članica; poziva Komisiju da dodatno ispita sve veze između potražnje za seksualnim uslugama i trgovanja ljudima; smatra da se smanjenje potražnje može postići zakonima koji teret kriminalizacije prenose s osoba koje prodaju seksualne usluge žrtava trgovanja ljudima na one koje ih kupuju;

52.  poziva EU da obrati pozornost na nove oblike trgovanja ljudima i njihova izrabljivanja, uključujući reproduktivno iskorištavanje i trgovanje novorođenom djecom, te da ih objelodani;

53.  sa zabrinutošću napominje da tek nekoliko država članica ima jasno definirane programe smanjenja potražnje i da su oni općenito usmjereni na trgovanje ljudima radi seksualnog iskorištavanja; poziva države članice da izrade programe smanjenja potražnje za sve oblike trgovanja ljudima;

54.  napominje da se u određenim okolnostima lažni brakovi mogu smatrati oblikom trgovanja ljudima ako postoji element prisile ili iskorištavanja te da žrtvama uglavnom postaju žene, djevojke i djevojčice;

55.  naglašava da napori u poboljšanju rodne ravnopravnosti pridonose sprečavanju trgovanja ljudima te bi stoga trebali obuhvaćati strategije za programe obrazovanja i osnaživanja žena, djevojaka i djevojčica kako bi se ojačao njihov položaj u društvu i kako bi se smanjio rizik od toga da postanu žrtvama trgovanja ljudima; poziva države članice da poduzmu više proaktivnih preventivnih mjera kao što su informativne aktivnosti i kampanje za podizanje razine osviještenosti, osposobljavanje posebno prilagođeno muškarcima, ciljane radionice za skupine posebno izložene riziku od trgovanja ljudima i obrazovne aktivnosti u školama, uključujući promicanje ravnopravnosti, borba protiv seksističkih stereotipa i rodno uvjetovanog nasilja, s obzirom na to da bi jednako postupanje trebalo biti cilj cjelokupnog društva;

56.  naglašava učinkovitost programa za podizanje razine osviještenosti u poučavanju potrošača da odabiru proizvode trgovačkih društava koja jamče lanac opskrbe bez ropstva, ali napominje da to samo po sebi nije dovoljno kako bi se smanjila potražnja za trgovanjem ljudima;

57.  napominje da je u skladu s Direktivom 2009/52/EZ poslodavcima već zabranjeno zapošljavati državljane trećih zemalja koji nemaju pravo boravka u EU-u ili koristiti se njihovim uslugama znajući da su žrtve trgovanja ljudima; potvrđuje da državljani EU-a koji su žrtve trgovanja ljudima nisu obuhvaćeni tim zakonodavstvom; poziva države članice da osiguraju da su u njihovim nacionalnim zakonodavstvima državljani EU-a koji su žrtve trgovanja ljudima zaštićeni od radnog iskorištavanja te da postoje odgovarajuće sankcije;

58.  podsjeća na to da je tijekom 2015. prema podacima Europola oko 10 000 djece bez pratnje nestalo od trenutka svojeg dolaska u EU i da bi ta djeca mogla biti žrtve trgovanja ljudima i izložena svim vrstama iskorištavanja i zlostavljanja; poziva države članice da u potpunosti provedu paket za azil i registriraju djecu pri njihovu dolasku kako bi se zajamčilo njihovo uključenje u sustave za zaštitu djece; poziva države članice da pojačaju razmjenu informacija kako bi se bolje zaštitili maloljetni migranti u Europi;

59.  izražava zabrinutost zbog nedostatka podataka o Romkinjama i romskoj djeci kojima prijeti opasnost od prodaje radi pružanja prisilnih radnih i drugih usluga, uključujući prosjačenje; poziva Komisiju da pruži podatke o tome koliko je Romkinja i romske djece za koje je utvrđeno da su žrtve trgovanja ljudima primilo pomoć namijenjenu žrtvama i u kojim zemljama;

60.  naglašava da se prisilni brak može smatrati oblikom trgovanja ljudima ako ima obilježja iskorištavanja žrtve i poziva sve države članice da tu odrednicu uvrste u trgovanje ljudima; naglašava da iskorištavanje može biti seksualne naravi (bračno silovanje, prisilna prostitucija ili pornografija) ili ekonomske (prisilno obavljanje kućanskih poslova ili prisilno prosjačenje) i da prisilni brak može biti krajnji cilj trgovanja ljudima (prodaja žrtve radi udaje ili prinudnog sklapanja braka); naglašava da je vlastima taj oblik trgovanja teško otkriti jer se odvija u privatnosti; poziva države članice da osiguraju primjerene strukture za prihvat tih žrtava; poziva Komisiju da pojača razmjenu dobrih praksi u tom području;

61.  zabrinut je zbog sve raširenijeg fenomena zbližavanja sa žrtvama u cilju seksualnog iskorištavanja (sexual grooming); podsjeća na to da žrtve često emotivno ovise o počiniteljima, zbog čega su istrage otežane jer je te osobe teže identificirati kao žrtve trgovanja ljudima i nerijetko odbijaju svjedočiti protiv počinitelja; poziva Komisiju da pojača razmjenu dobrih praksi u tom području; poziva države članice da predvide poseban prihvat za te žrtve i da se pobrinu za to da tijela kaznenog progona i pravosudne službe priznaju njihov status žrtve, posebno kada je riječ o maloljetnim osobama, kako bi se izbjeglo to da ih se stigmatizira zbog devijantnog ponašanja;

Rodna dimenzija pomoći i podrške žrtvama trgovanja ljudima i njihove zaštite

62.  zabrinut je da sve žrtve nemaju jednostavan pristup uslugama ili o njima nemaju saznanja; naglašava da ne smije postojati nikakva diskriminacija u pristupu tim uslugama;

63.  napominje da žrtve trgovanja ljudima trebaju specijalizirane usluge, uključujući pristup sigurnom kratkoročnom i dugoročnom smještaju, program zaštite svjedoka, zdravstvenu skrb i savjetovanje, usluge prevođenja i tumačenja, pravnu zaštitu, naknadu, pomoć pri putovanju, pristup obrazovanju i osposobljavanju, uključujući učenje jezika zemlje u kojoj borave, posredovanje pri zapošljavanju, (ponovnu) integraciju, obiteljsko posredovanje i pomoć pri preseljenju, te da bi te usluge trebale biti dodatno prilagođene svakom pojedinačnom slučaju, uz pridavanje posebne pozornosti rodnoj perspektivi;

64.  naglašava da rodna dimenzija trgovanja ljudima uključuje obvezu država članica da se tim problemom bave kao oblikom nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama; ističe da se više pozornosti mora posvetiti dinamici iskorištavanja te dugoročnim emocionalnim i psihičkim posljedicama koje se s tim povezuju; traži od Komisije da sastavi europsku strategiju protiv rodno uvjetovanog nasilja koja će sadržavati zakonodavni prijedlog u vezi s problemom nasilja nad ženama koji bi uključivao trgovanje ljudima;

65.  naglašava dobar rad niza vladinih službi i civilnog društva u identifikaciji žrtava trgovanja ljudima i pružanju pomoći i potpore žrtvama, iako taj rad nije jednako proveden u svim državama članicama niti kad je riječ o različitim oblicima trgovanja ljudima;

66.  ističe da je potrebno zajamčiti odgovarajuće financiranje za neovisne nevladine organizacije i utočišta prilagođena s obzirom na rod kako bi se na odgovarajući način zadovoljile potrebe na svim točkama puta koji žrtve prolaze u zemljama odredišta te poduzimati preventivne mjere u relevantnim zemljama porijekla, tranzita i odredišta;

67.  poziva države članice da uspostave dežurne telefonske linije koje žrtve trgovanja ljudima i izrabljivanja mogu nazvati kako bi zatražile pomoć i savjete; napominje da su se takve dežurne telefonske linije pokazale uspješnima u drugim područjima kao što su radikalizacija ili otmica djece;

68.  potiče države članice da žrtvama trgovanja ljudima zajamče pružanje usluga prilagođenih s obzirom na rod i koje su u skladu s njihovim potrebama te uzimajući u obzir sve potrebe koje bi mogle biti karakteristične za oblik trgovanja kojemu su te žrtve bile izložene; naglašava da iako većinu žrtava čine žene, djevojke i djevojčice, trebale bi postojati specijalizirane usluge za sve žrtve, na temelju rodne pripadnosti;

69.  ističe da se brojne žrtve seksualnog iskorištavanja drogira kako bi bile fizički i psihički ovisne; stoga poziva države članice da uspostave specijalizirane programe za pružanje potpore tim žrtvama i da pri poduzimanju kaznenopravnih mjera u pogledu trgovanja ljudima taj element prepoznaju kao otežavajuću okolnost;

70.  naglašava da su zbog kumulativnog učinka diskriminacije na temelju seksualne orijentacije ili rodnog identiteta osobe LGBTI posebno izložene riziku da postanu žrtve trgovanja ljudima; poziva države članice da pruže odgovor na potrebe svojstvene pripadnicima skupine LGBTI; poziva Komisiju da potiče razmjenu najboljih praksi u tom području;

71.  naglašava važnost toga da sve države članice sustavno priznaju pravo na pristup sigurnim uslugama pobačaja za žrtve trgovanja ljudima čija je trudnoća posljedica njihova iskorištavanja;

72.  smatra da je potrebno proširiti područje primjene članka 11. stavka 5. Direktive 2011/36/EZ kako bi se njime obuhvatila pomoć namijenjena budućoj integraciji (učenje jezika, upoznavanje kulture i zajednice itd.) u slučaju da žrtva, ovisno o okolnostima, može ishoditi boravišnu dozvolu;

73.  napominje da to što određena osoba nema reguliran boravišni status ne znači da ona ne može biti žrtva trgovanja ljudima te da bi takve žrtve stoga trebale imati ista prava kao i ostali; poziva države članice da ne objedinjuju pitanja migracije i trgovanja ljudima, naglašavajući načelo neuvjetovanosti pomoći utvrđeno u Direktivi;

74.  poziva države članice da djelotvorno zajamče prava žrtava te na to da se provedba Direktive 2011/36/EU analizira u svjetlu odredbi propisanih Direktivom 2012/29/EU; poziva države članice da omoguće besplatnu pravnu pomoć, uključujući pravno zastupanje, psihološku i zdravstvenu podršku te informacije o pravima na pomoć i zdravstvenu zaštitu, uključujući pravo na pobačaj za žrtve seksualnog iskorištavanja, svima koji sami utvrde da su žrtve ili koji zadovoljavaju odgovarajući broj kriterija da bi ih se prepoznalo kao žrtve trgovanja ljudima, kako bi im se pomoglo da pristupe svojim pravima, naknadi i/ili pravnoj zaštiti; naglašava da činjenica da je osoba samostalno utvrdila da je žrtva nikako ne smije biti jedini uvjet za pristupanje pravima i uslugama na koje žrtva ima pravo;

75.  poziva države članice da žrtvama trgovanja ljudima stave na raspolaganje pravnu pomoć, ne samo u okviru kaznenog postupka, nego i u svim civilnim postupcima, radnim sporovima te postupcima u vezi s imigracijom/azilom u koje su uključeni;

76.  poziva države članice da pri određivanju vremenskog razdoblja potpore žrtvama priznaju dulje vrijeme potrebno za oporavak od štete prouzročene trgovanjem u svrhu seksualnog iskorištavanja, u usporedbi s vremenom potrebnim za oporavak od drugih oblika trgovanja ljudima; poziva da se mjere zaštite koje se nude žrtvama trgovanja u svrhu seksualnog iskorištavanja prošire kako bi se štete svele na najmanju moguću razinu te kako bi se spriječili ponovno trgovanje i sekundarna viktimizacija i u svakom slučaju udovoljilo pojedinačnim potrebama;

Procjena drugih mjera kojima se u obzir uzima rodna perspektiva poduzetih pri provedbi Direktive

77.  naglašava da svako obvezivanje žrtava da sudjeluju u kaznenom progonu počinitelja može biti štetno; naglašava da u pristupu temeljenom na ljudskim pravima takva obveza ne bi trebala biti uvjet za pristup uslugama;

78.  naglašava da bi se sve žrtve trgovanja ljudima trebale sustavno obavještavati o mogućnosti korištenja razdoblja za oporavak i razmišljanje te bi im to razdoblje zaista trebalo biti odobreno; žali zbog toga što su u nekim državama članicama ta prava prenesena u zakone o migracijama te se stoga ne primjenjuju na sve žrtve trgovanja ljudima, nego samo na one koje nemaju regulirani status; podsjeća da se ta prava moraju dodijeliti svim žrtvama trgovanja ljudima;

79.  podsjeća da su sukladno Direktivi 2004/81/EZ države članice obvezne omogućiti žrtvama trgovanja ljudima razdoblje razmišljanja i oporavka; poziva države članice da pri određivanju trajanja tog razdoblja uzmu u obzir članak 13. Konvencija Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima i da u slučajevima žrtava trgovanja u svrhu seksualnog iskorištavanja produlje minimalno razdoblje od 30 dana za oporavak i razmišljanje navedeno u toj Konvenciji, s obzirom na znatnu i trajnu štetu prouzročenu takvim oblikom nasilja;

80.  napominje da se trenutačna Strategija EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima bliži kraju u 2016. godini te poziva Komisiju da ocijeni trenutačnu strategiju i uvede novu koja će obuhvaćati pristup temeljen na ljudskim pravima, biti usredotočena na žrtve, uključivati jasnu rodnu dimenziju i sadržavati konkretne mjere u tom pogledu, kojom će se na odgovarajući i djelotvoran način baviti prevencijom te nastaviti smanjivati potražnja koja pogoduje svim oblicima trgovanja ljudima; poziva na uključivanje te strategije u druga područja politike te na njezinu usklađenost s tim područjima u cilju djelotvorne provedbe mjera za suzbijanje trgovanja ljudima, uključujući, ali ne ograničavajući se na sigurnost, rodnu ravnopravnost, migracije, kibersigurnost te tijela kaznenog progona;

81.  pohvaljuje države članice koje su već uspostavile djelotvorne nacionalne mehanizme izvješćivanja i imenovale nacionalne izvjestitelje te ih poziva da se pobrinu da te mjere budu neovisne i da im se namijene odgovarajuća sredstva kako bi se s pomoću njih na najbolji mogući način ispunile predviđene zadaće;

82.  poziva države članice da za ocjenjivanje strategija i poduzetih aktivnosti te za unapređenje borbe protiv trgovanja ljudima imenuju neovisnog nacionalnog izvjestitelja koji će imati zakonsko pravo istupiti izravno pred nacionalnim parlamentom i iznijeti preporuke za poboljšanje borbe protiv trgovanja ljudima;

83.  poziva države članice da prikupe detaljnije i ažurirane podatke obradom pouzdanih statističkih podataka prikupljenih od svih glavnih dionika, uz jamčenje da su ti podaci homogeni te raščlanjeni po spolu, dobi, vrsti iskorištavanja (prema podskupovima vrsta trgovanja ljudima), zemlji porijekla i odredišta, te uključivanjem osoba koje su bile žrtvama internog trgovanja ljudima kako bi se bolje identificirale moguće žrtve i spriječili zločini; poziva države članice da više razmjenjuju podatke kako bi bolje mogle ocijeniti rodnu dimenziju i najnovije trendove u trgovanju ljudima te kako bi se mogle djelotvornije boriti protiv trgovanja ljudima; poziva države članice da se pobrinu da nacionalni izvjestitelji imaju važniju ulogu u koordinaciji inicijativa za prikupljanje podataka, u bliskoj suradnji s odgovarajućim organizacijama civilnog društva koje aktivno djeluju u tom području;

84.  napominje da su unatoč jasnoj definiciji trgovanja ljudima iz Direktive države članice usvojile nekoliko različitih definicija u svojim nacionalnim zakonodavstvima; poziva Komisiju da istraži to pitanje te podnese izvješće o tome što te razlike u definiciji znače za primjenu Direktive u praksi; ističe važnost jasnoće toga pojma kako bi se izbjeglo objedinjavanje s drugim povezanim, ali zasebnim pitanjima;

85.  primjećuje da dionici uglavnom potvrđuju da velika većina žrtava trgovanja ljudima nije zabilježena; uviđa da se trgovanje određenim ugroženim skupinama kao što su mladi (beskućnici), djeca, osobe s invaliditetom i pripadnici skupine LGBTI, donekle previdjelo; ističe važnost poboljšanog prikupljanja podataka ne bi li se pojačali napori uloženi u identifikaciju žrtava u pogledu tih skupina i razvijali primjeri najbolje prakse u bavljenju posebnim potrebama tih žrtava;

86.  naglašava da za pojačavanje napora u borbi protiv trgovanja ljudima u Europskoj uniji institucije EU-a moraju temeljito ocijeniti provođenje zakonodavstva EU-a u državama članicama i po potrebi donijeti dodatne zakonodavne i druge mjere;

87.  poziva Komisiju da izradi standardizirane smjernice za prikupljanje podataka, uključujući zaštitu podataka, namijenjene mjerodavnim tijelima kao što su tijela kaznenog progona, granične i imigracijske službe, socijalne službe, lokalna tijela, zatvori, nevladine organizacije i drugi dionici;

88.  poziva Komisiju da zajamči da se u Europskom migracijskom programu (COM (2015)0240) daje veća prednost suzbijanju trgovanja ljudima kako bi se olakšalo uključivanje žrtava u kazneni progon trgovaca ljudima reformom pravila o boravištu žrtava trgovanja ljudima;

89.  poziva Komisiju da prione na rješavanje problema zlouporabe samozapošljavanja kod zapošljavanja migranata u nekim državama članicama EU-a u cilju izbjegavanja lokalnih radnih standarda i obveza zapošljavanja, uviđajući da se lažno samozapošljavanje često primjenjuje u sferama rada koji obavljaju migranti u kojima se trgovanje ljudima najčešće javlja;

90.  poziva EU i države članice da s pomoću Instrumenta za stabilnost ojačaju regionalnu suradnju u pogledu trgovanja ljudima poznatim rutama, na primjer s istoka prema EU-u, te da učvrste trajnu odgovornost zemalja kandidatkinja;

91.  poziva EU da s pomoću Eurostata procijeni broj žrtava trgovanja ljudima, bilo registriranih bilo neregistriranih, prema općem obrascu koji slijede organizacije poput Međunarodne organizacije za migracije (IOM), Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) ili Međunarodne organizacije rada;

92.  poziva države članice da u svoje direktive o borbi protiv trgovanja ljudima uključe načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, kao što je to slučaj u Protokolu UN-a o trgovanju ljudima i Konvenciji Vijeća Europe o trgovanju ljudima, u skladu s obvezama država u okviru međunarodnog prava o izbjeglicama i međunarodnog prava povezanog s ljudskim pravima;

93.  potiče EU i države članice da istraže najnovije trendove i oblike trgovanja ljudima, uključujući utjecaj koji bi trenutačna migrantska kriza mogla imati na trgovanje ljudima, u cilju davanja primjerenog i ciljanog odgovora na novi razvoj događaja;

94.  traži od Komisije da u predstojećem izvješću o provedbi Direktive 2011/36/EU analizira veze između različitih vrsta trgovanja ljudima i putova među njima, jer se žrtve često istodobno izrabljuju na različite načine ili se kreću od jednog oblika trgovanja ljudima do drugoga; te da promiče nastavak ispitivanja glavnih uzroka trgovanja ljudima i njihova učinka na rodnu ravnopravnost;

95.  poziva Komisiju da ocijeni nužnost eventualne revizije mandata budućeg europskog tužitelja kako bi se, kada se taj ured uspostavi, borba protiv trgovanja ljudima uvrstila u njegove ovlasti;

96.  s obzirom na to da je Istanbulska konvencija djelotvoran alat za sprečavanje nasilja nad ženama i borbu protiv njega (uključujući trgovanje ljudima) te za zaštitu žrtava i pružanje potpore žrtvama, zahtijeva od Europske komisije da potiče države članice na ratifikaciju Konvencije;

97.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i vladama država članica.

OBRAZLOŽENJE

Trgovanje ljudima povreda je temeljnih ljudskih prava u skladu s člankom 5. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kao i povreda osobnog integriteta žrtve te težak oblik organiziranog kriminala kojim se ugrožava država i vladavina prava. Tim se pitanjem bavilo na mnogim razinama upravljanja, posebno unutar EU-a Direktivom 2011/36/EU od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava, kojom se uspostavio pravni okvir za bolju provedbu kaznenog progona počinitelja. Što je još važnije, cilj je Direktive 2011/36/EU (u daljnjem tekstu: Direktiva) pružiti bolju zaštitu žrtvama trgovanja ljudima i smanjiti izloženost mogućih žrtava. Direktiva se općenito smatra sveobuhvatnim zakonodavnim dokumentom s hvalevrijednim pristupom utemeljenim na ljudskim pravima i njome se jasno naglašava rodna dimenzija trgovanja ljudima.

Direktiva je trebala biti prenesena do 6. travnja 2013. Komisiju je o prenošenju službeno obavijestilo 26 država članica, pri čemu to nije učinila samo Njemačka. Danska pak nije obvezana nikakvim zakonodavstvom u vezi sa suzbijanjem trgovanja ljudima.

Na temelju Direktive Komisija ima nekoliko obveza u pogledu podnošenja izvješća. U skladu s člankom 23. Komisija je dužna do 6. travnja 2015. dostaviti izvješće u kojemu procjenjuje mjere koje su države članice poduzele radi usklađivanja s Direktivom. To bi izvješće trebalo sadržavati opis prema kojemu se korištenje uslugama koje su predmet iskorištavanja uz prethodno znanje da je osoba žrtva trgovanja ljudima utvrđuje kao kazneno djelo. Komisija navodi da bi ta izvješća trebala biti objavljena krajem 2016. Komisija je također obvezna do 6. travnja 2016. dostaviti izvješće u kojemu procjenjuje utjecaj kriminalizacije takvog korištenja uslugama te ga po potrebi popratiti odgovarajućim prijedlozima. Komisija nije poštovala vremenski rok naveden u Direktivi.

Rodna dimenzija

Iako žrtve obuhvaćaju širok spektar ljudi oba spola, različite dobi i iz različitih društvenih okruženja, statistički podaci jasno pokazuju da većinu žrtava (80 %) čine žene, djevojke i djevojčice. Spol je faktor izloženosti riziku od trgovanja ljudima, i za muškarce i za žene. U žena se ta izloženost može pripisati preprekama u pristupu obrazovanju, razlikama u plaćama između muškaraca i žena, nejednakim pristupom pristojnim mogućnostima zaposlenja, spolno uvjetovanom nasilju, nezaposlenosti ili nedovoljnoj zaposlenosti, feminizaciji siromaštva i migracija, razvojnim strategijama kojima se ne uzima u obzir rodna perspektiva, ograničavajućim zakonima i politikama o migracijama te oružanim sukobima. Te nejednakosti znače da postoji veća mogućnost da žene svoje iskustvo više smatraju ispunjavanjem svojih uloga kao njegovateljica i pružateljica usluga nego iskorištavanjem. Rodna socijalizacija utječe i na muškarce jer je njihova društvena uloga uvriježena kao uloga „glave obitelji”, čije bi iskorištavanje značilo pokazivanje slabosti i neuspjeh u ispunjavanju te njihove uloge.

U skladu s člankom 1. Direktive države članice dužne su u svoje inicijative za suzbijanje trgovanja ljudima uključiti rodnu perspektivu, no nije jasno definirano što ta obveza znači u praksi. Države članice nisu jasno navele da su u cijelosti ispunile taj uvjet, a žrtve svih rodova suočavaju se s preprekama u pristupu uslugama pomoći. Za transrodne žrtve postoji još veći problem u pogledu pružanja odgovarajućih usluga.

Budući da su većina žrtava žene, djevojke i djevojčice, važno je da to izvješće bude usmjereno na identifikaciju, liječenje i zaštitu žrtava te potporu koja im je na raspolaganju. Unatoč Direktivi, žrtve trgovanja ljudima i dalje se ne prepoznaju dovoljno rano i dosljedno te i dalje imaju problema s pristupom pravosuđu i uslugama te pravednim postupanjem na koja imaju pravo na temelju prava EU-a.

Trgovanje ljudima, definicija

Definicijom upotrijebljenom u Direktivi ovaj se problem proširuje u odnosu na prijašnje oblike trgovanja. Trgovanje ljudima sastoji se od velikog niza aktivnosti, uključujući seksualno iskorištavanje, prisilan rad, prisilan brak, služenje u domaćinstvima, odstranjivanje organa, prisilno prosjačenje, nezakonito posvajanje i druge aktivnosti. Time se različite žrtve iskorištava na različite načine pa bismo u skladu s time trebali usvojiti detaljnije strategije. Međutim, važno je imati na umu da postoji određeno preklapanje među tim aktivnostima, u smislu višestrukih interesa počinitelja i kretanja žrtava među različitim oblicima trgovanja. Primjerice, djevojčica kojom se prvobitno trgovalo u svrhu prisilnog prosjačenja može poslije postati žrtvom seksualnog iskorištavanja.

Usto je vrlo važno zajamčiti da se ne daje prioritet jednoj vrsti trgovanja u odnosu na drugu. Pravnom definicijom trgovanja ne pravi se nikakva razlika između različitih oblika trgovanja i sve ih se kvalificira kao teške zločine, iako iskustva na terenu diljem EU-a pokazuju da to nije tako. Primjerice, trgovanje u svrhu radnog iskorištavanja često se smatra manjim zločinom od seksualnog iskorištavanja, s obzirom na to da će se češće smatrati nezakonitim radom ili povredom propisa o radu nego zločinom. Druga je mogućnost da trgovanje radi seksualnog iskorištavanja postane temom širih rasprava o seksualnoj industriji (zakonitoj ili nezakonitoj), pri čemu se gubi usredotočenost na žrtve.

Podaci

Statistički podaci ne daju točan prikaz stvarne situacije jer postoji znatan broj žrtava koje se nikada ne prepoznaju kao takve. Budući da je trgovanje ljudima zločin koji uglavnom pogađa takozvano „skriveno stanovništvo”, znatan broj slučajeva trgovanja ljudima nikada se ne prijavi, a malen je i broj potvrđenih žrtava trgovanja svih rodova.

U Direktivi se ističe da „Unija treba nastaviti razvijati svoj rad na metodologijama i načinima prikupljanja podataka radi dobivanja usporedivih statističkih podataka” o trgovanju ljudima te se predviđaju konkretne mjere u okviru članka 19. Nacionalni izvjestitelji utvrđeni pri provedbi Direktive trebali bi raspolagati odgovarajućim sredstvima i biti neovisni kako bi prikupili najkvalitetnije podatke kojima će se moći koristiti u budućim inicijativama za sprečavanje trgovanja ljudima.

Neke države članice dostavljaju više detalja od drugih, no potpunom provedbom Direktive taj bi se problem trebao riješiti. Podatke uglavnom dostavljaju policijske službe, no neke šalju i NVO-ovi, granične i imigracijske službe, socijalne službe, lokalna tijela i, najtužnije, zatvori i centri za pritvor.

Uporaba različitih definicija dovodi do podataka koji nisu usporedivi. Te razlike u definicijama znače da se prikupljeni podaci razlikuju među državama članicama. Nadalje, samo su 24 države članice dostavile podatke iskazane s obzirom na rod. Za bolju procjenu rodne dimenzije trgovanja ljudima države članice trebale bi prikupljati podatke raščlanjene po rodnoj pripadnosti i prilagođene s obzirom na nju.

Prevencija

Prevencija je ključna u borbi protiv trgovanja ljudima, stoga države članice moraju zajamčiti da rade sve što mogu kako bi spriječile da osobe uopće postanu žrtvama.

Inicijativama za rješavanje problema rodne neravnopravnosti i za osnaživanje žena, djevojaka i djevojčica (i marginaliziranih skupina) smanjila bi se njihova izloženost riziku od trgovanja. Tome bi trebali doprinijeti programi obrazovanja i osnaživanja. Nadalje, kao što je Parlament prethodno tražio, Komisija bi trebala iznijeti zakonodavni prijedlog u vezi sa suzbijanjem nasilja nad ženama.

Mnoge države članice organiziraju kampanje za podizanje razine osviještenosti općeg stanovništva o rizicima povezanima s trgovanjem ljudima, no te bi kampanje trebale biti ciljane kako bi bile djelotvorne. Primjerice, neke su države članice poduzele proaktivnije preventivne mjere kao što su radionice usmjerene na posebnu skupinu stanovnika koji su izloženiji riziku od trgovanja ljudima i osobe koje s njima rade. Ciljanim mjerama u školama moglo bi se pomoći u zaštiti djece koja bi mogla postati žrtvama.

Osim toga, u izradu preventivnih inicijativa trebalo bi uključiti najrelevantnije dionike. Države članice trebale bi stoga osmisliti svoje preventivne inicijative u suradnji sa socijalnim partnerima, civilnim društvom i osobama koje su preživjele trgovanje, uzimajući u obzir najbolje prakse.

Identifikacija žrtava

U skladu s Direktivom države članice obvezne su uspostaviti sustave za rano otkrivanje i identifikaciju žrtava te pomoć žrtvama. Međutim, identifikacija žrtava neprestano se pojavljuje kao problem u borbi protiv trgovanja ljudima, a za to postoji nekoliko razloga. Iako postoje brojne inicijative i projekti koje Komisija financira kako bi pomogla u identifikaciji žrtava, prakse na terenu pokazuju da postoje očiti nedostaci u provedbi, što upućuje na nedostatak političke volje. Objedinjavanjem trgovanja ljudima s drugim visokopolitičkim pitanjima kao što su migracija ili priljev izbjeglica koči se napredak koji je dosad postignut i dodatno se ugrožavaju osobe koje su posebno izložene riziku od trgovanja ljudima.

U skladu s člankom 9. Direktive države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi omogućile da osobe, jedinice ili službe odgovorne za istragu ili kazneni progon trgovanja ljudima budu odgovarajuće osposobljene. To se očito ne provodi dosljedno u svim državama članicama. Programi osposobljavanja trebali bi se dodatno proširiti kako bi obuhvatili druge relevantne stručnjake, uključujući, ali ne isključivo, policijske službenike, suce, odvjetnike, medicinsko osoblje koje je u izravnom kontaktu sa žrtvama i socijalne radnike. To bi osposobljavanje trebalo biti usmjereno na otkrivanje žrtava, osobito uzimajući u obzir njihovu izloženost trgovanju i posebne potrebe, uključujući potrebe s obzirom rod. Postupcima identifikacije koji se oslanjaju samo na „kontrolni popis” pokazatelja ne uzimaju se u obzir različita iskustva žrtava trgovanja ljudima i njihovi različiti ishodi. Univerzalni pristup previše je pojednostavljen te izostavlja neke od najugroženijih skupina ljudi.

Komisija je objavila nekoliko javno dostupnih publikacija kako bi podigla razinu osviještenosti o tim pitanjima unutar određenih struka kao što je konzularno i diplomatsko osoblje, no te bi publikacije trebale uključivati i ostale struke i trebalo bi ih više širiti.

Inicijative za podizanje razine osviještenosti općeg stanovništva također su iznimno važne jer se često pogrešno smatra da se trgovanje ljudima ne može događati u mjestu u kojem živimo. Podizanje razine osviještenosti o trgovanju ljudima jednako je važno u zemljama odredišta koliko i u zemljama porijekla. Podizanjem razine osviještenosti u zemljama porijekla može se pomoći u sprečavanju trgovanja, a u zemljama odredišta u otkrivanju mjesta na kojima žrtve završe.

Pomoć žrtvama

U skladu s Direktivom osobi je potrebno pružiti pomoć i potporu čim postoje naznake da je ona možda bila žrtva trgovanja te bez obzira na njezinu spremnost da o tome svjedoči. Tim bi se uslugama trebala uzeti u obzir rodna dimenzija, imajući na umu da se oblik pomoći razlikuje ovisno o rodu (svaki je žrtva drugačijeg oblika trgovanja).

U skladu sa studijom Komisije o rodnoj dimenziji trgovanja ljudima, postoje rodno specifične štete u slučaju žrtava kojima se trgovalo u svrhu seksualnog iskorištavanja u odnosu na druge oblike trgovanja te bi se to stoga to trebalo odražavati u uslugama i pomoći koje im se pružaju.

Zanimljivo je da je u studiji provedenoj u Austriji 2014. godine utvrđeno da su žrtve muškog spola često zakinute u pristupu uslugama u odnosu na žene jer su mnoge usluge namijenjene žrtvama osmišljene imajući na umu trgovanje osobama ženskog spola u svrhu seksualnog iskorištavanja. Istraživanjem je također utvrđeno da žrtve muškog spola češće ne poštuju pravila pružanja usluge.

Bez obzira na rodnu pripadnost, usluge namijenjene žrtvama istaknute u Direktivi uključuju smještaj, materijalnu pomoć, medicinsko liječenje, uključujući psihološku pomoć, savjetovanje i informiranje, usluge prevođenja i tumačenja. Žrtve s posebnim potrebama trebale bi primiti dodatnu pomoć. Žrtve također imaju pravo na pravno savjetovanje i zastupanje, među ostalim i za potrebe traženja odštete. To bi trebalo biti besplatno ako žrtva nema dostatna financijska sredstva. Priroda trgovanja ljudima znači da žrtve vjerojatno neće imati financijska sredstva za plaćanje takve vrste pomoći, stoga bi ona trebala biti besplatna.

Odgovarajuće usluge i pravedno postupanje prema žrtvama također predstavljaju određeni oblik prevencije jer se žrtve kojima je pružena odgovarajuća podrška lakše oporavljaju od traume zbog proživljenog iskustva i ponovno integriraju u gospodarstvo i društvo, pomažu u kaznenom progonu počinitelja i podizanju razine osviještenosti javnosti i tvoraca politika. Nadalje, manje je vjerojatno da će takve osobe ponovno postati žrtvama trgovanja ljudima.

11.4.2016

MIŠLJENJE oDBORA ZA GRAĐANSKE SLOBODE, PRAVOSUĐE I UNUTARNJE POSLOVE

upućeno Odboru za prava žena i jednakost spolova

o provedbi Direktive 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava iz rodne perspektive

(2015/2118(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Malin Björk

PRIJEDLOZI

Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove poziva Odbor za prava žena i jednakost spolova da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

  uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979. godine,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta od 20. studenoga 1989.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje koje su usvojene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i kasnije zaključne dokumente koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda, Peking +5, Peking +10 i Peking +15 i na revizijskoj konferenciji Peking +20,

–  uzimajući u obzir članak 5. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

A.  budući da su u trogodišnjem razdoblju od 2010. do 2012. godine 69 % registriranih žrtava trgovanja ljudima bile žrtve seksualnog iskorištavanja, 19 % prisilnog rada, a 12 % žrtve ostalih oblika iskorištavanja kao što su odstranjivanje organa ili kriminalne aktivnosti; budući da je među registriranim žrtvama trgovanja ljudima u tom razdoblju bilo 67 % žena, 17 % muškaraca, 13 % djevojčica i djevojaka i 3 % dječaka, uključujući i transrodne osobe; budući da se različitim oblicima trgovine ljudima mora pristupiti posebnim i strogo prilagođenim političkim mjerama;

B.  budući da, kao što je istaknuto u zajedničkom komentaru UN-a o Direktivi EU-a – Pristup temeljen na poštovanju ljudskih prava (2011.), nekoliko agencija UN-a podsjeća na to da bi se trebalo priznati trgovanje muškarcima i ženama te uzeti u obzir sličnosti i razlike u iskustvima žena i muškaraca u vezi s osjetljivosti i kršenjima;

C.  budući da je trgovina ljudima moderna vrsta ropstva koja je neprihvatljiva u društvu utemeljenom na poštovanju ljudskih prava, uključujući rodnu ravnopravnost; budući da trgovina ljudima ima transnacionalna obilježja; budući da je radi uspješne borbe protiv te vrste organiziranog kriminala potrebno usvojiti pristup na europskoj razini u okviru kojega će se taj fenomen pratiti te istodobno koordinirati pružanje odgovora;

D.  budući da su u skladu s Direktivom 2011/36/EU sljedeća namjerna djela kažnjiva: vrbovanje, prijevoz, prevođenje, skrivanje ili primanje osoba, uključujući razmjenu ili prijenos kontrole nad tim osobama, korištenjem prijetnje, sile ili nekog drugog oblika prisile, otmicom, obmanom, prijevarom, zloporabom ovlasti ili položaja bespomoćnosti, davanjem ili primanjem plaćanja ili koristi da bi se postigla privola osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, a u svrhu izrabljivanja; budući da se u izvješću o vlastitoj inicijativi na temelju kojega je ovo mišljenje sastavljeno samo analizira provedba Direktive 2011/36/EU;

E.  budući da se za postizanje djelotvornog napretka u suzbijanju trgovanja ljudima moraju razmotriti temeljni uzroci trgovanja ljudima te čimbenici poticanja i privlačenja migranata, uključujući smanjenje korištenja uslugama u koje su uključene žrtve trgovanja ljudima i potražnje za njima;

F.  budući da je potražnja za ženama, djevojčicama i djevojkama, muškarcima i dječacima u sektoru prostitucije odlučujući faktor privlačnosti trgovanja ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja; i budući da su potražnja za jeftinom radnom snagom i nemogućnost zaštite prava radnika faktori privlačnosti trgovanja ljudima u svrhu izrabljivanja radnika;

G.  budući da postoje proturječnosti između direktiva 2004/81/EZ i 2009/52/EZ te Direktive 2011/36/EU zbog kojih je žrtvama trgovanja ljudima onemogućen pristup primjerenoj podršci i pomoći koje nisu uvjetovane njihovim sudjelovanjem u sudskim postupcima;

H.  budući da identifikacija žrtava i dalje predstavlja izazov te da u cilju pomaganja žrtvama trgovanja ljudima i kaznenog progona te osuđivanja trgovaca ljudima treba povećati podršku žrtvama i njihovu zaštitu, uključujući pravo žrtve na to da zakonito boravi i radi na teritoriju države članice u koju je dovedena, kao i omogućavanje boljeg pristupa žrtve pravdi i naknadama;

I.  budući da se iskorištavanje drugih u svrhu sudjelovanja u seks-šouovima mora smatrati oblikom trgovanja ljudima;

J.  budući da nove tehnologije i internet mogu na globalnoj razini olakšati vrbovanje žrtava te oglašavanje i prodaju usluga povezanih s trgovinom ljudima;

K.  budući da je za djelotvorno djelovanje protiv trgovanja ljudima potreban snažan akcijski okvir s integriranom međusektorskom perspektivom u pogledu žrtava kojim su obuhvaćeni, na primjer, rodna pripadnost i invaliditet i budući da je potrebno posvetiti posebnu pozornost ljudima koji žive u iznimnom siromaštvu te osjetljivim skupinama kao što su Romi, osobe s invaliditetom, pripadnici skupine LGBTI, domaći radnici, neprijavljeni radnici, tražitelji azila, izbjeglice i djeca, uključujući i maloljetnike bez pratnje;

L.  budući da su žene i djeca često prisiljeni na seksualni odnos u zamjenu za zaštitu, kako bi preživjeli, nastavili svojom migracijskom rutom i kako bi se prehranili; budući da je upuštanje u seksualne odnose u cilju preživljavanja izravna posljedica nedostatka pomoći, manjkavosti sustava za registraciju, razdvajanja obitelji i nepostojanja sigurnih i zakonitih putova ulaska u EU;

1.  poziva države članice i Komisiju da zajamče provedbu Direktive 2011/36/EU temeljenu na integriranom i cjelovitom pristupu te ljudskim pravima, s naglaskom na pružanju pomoći i podrške žrtvama te njihovoj zaštiti;

2.  ističe da su krijumčarenje migranata i trgovanje ljudima različite pojave, ali da se često preklapaju i da ih se mora dosljedno rješavati; podsjeća na ulogu agencija i mreža EU-a u pogledu rane identifikacije žrtava na granicama EU-a i borbe protiv trgovanja ljudima; stoga inzistira na potrebi za boljom razmjenom najboljih praksi, odgovarajućim osposobljavanjem osoblja za provedbu zakona u vezi s trgovinom ljudima, s naglaskom na rodnoj dimenziji i posebnim potrebama žena, djece i drugih osjetljivih skupina kako bi uključene strane u potpunosti razumjele fenomen protiv kojega se bore te kako bi ga znale prepoznati u ranoj fazi te na boljoj suradnji Europola, Eurojusta, nacionalnih tijela i trećih zemalja, uz upotrebu Europskog informacijskog sustava kaznene evidencije (ECRIS), u cilju sprečavanja i suzbijanja svih oblika trgovine ljudima, uključujući seksualno iskorištavanje u EU-u;

3.  poziva države članice da surađuju u izradi boljih smjernica za identifikaciju žrtava trgovanja ljudima, što može pomoći konzularnim službama i službenicima graničnog nadzora u obavljanju tog zadatka;

4.  poziva države članice da posvete posebnu pažnju osjetljivim skupinama, koje naravno uključuju djecu; ponavlja da države članice pri ocjenjivanju osjetljivosti žrtve moraju uzeti u obzir faktore siromaštva, rodne pripadnosti, invaliditeta, trudnoće, zdravstvenog stanja, migracijskog statusa i pripadnosti etničkoj manjini;

5.  smatra da je posebnu pažnju potrebno posvetiti stanju transrodnih žrtava koje se često zbog svog rodnog identiteta suočavaju s diskriminacijom, stigmatizacijom i prijetnjama nasiljem; mišljenja je da bi se transrodne osobe trebale smatrati osjetljivom skupinom jer su posebno često meta trgovaca ljudima koji žele iskoristiti njihov očaj; smatra da bi države članice taj faktor osjetljivosti trebale uzeti u obzir u okviru provedbe individualnih procjena rizika kako bi se žrtvama trgovanja ljudima zajamčila primjerena zaštita i skrb; poziva države članice da službenicima koji će vrlo vjerojatno doći u kontakt sa žrtvama ili potencijalnim žrtvama trgovanja ljudima pruže odgovarajuće osposobljavanje o posebnostima transrodnih žrtava, kako bi ih mogli proaktivnije identificirati i prilagoditi usluge pomoći njihovim potrebama;

6.  poziva države članice na to da suzbijaju nekažnjivost, trgovanje ljudima proglase kaznenim djelom i da osiguraju da se počinitelji privedu pravdi te da se postrože sankcije; stoga potiče države članice da ratificiraju sve mjerodavne međunarodne instrumente, sporazume i pravne obveze kojima će se uložiti napori u borbu protiv trgovanja ljudima, ne bi li bila uspješnija, usklađenija i dosljednija, uključujući Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima;

7.  poziva države članice i međuvladine organizacije da zajamče usredotočenost svojih intervencija na faktore kojima se povećava rizik od postajanja žrtvom trgovanja ljudima, uključujući nejednakost, siromaštvo i sve oblike diskriminacije;

8.  poziva države članice da ubrzaju potpunu i ispravnu provedbu Direktive 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava;

9.  poziva države članice da uvedu stroge kaznenopravne sankcije za ona kaznena djela koja uključuju trgovanje ljudima, moderno ropstvo i izrabljivanje; te da kaznenim djelom proglase korištenje uslugama žrtava trgovanja ljudima, među ostalim i žrtava trgovanja ljudima u svrhu prostitucije, iskorištavanje prostitucije drugih ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilni rad ili usluge, uključujući prošenje, ropstvo ili radnje slične ropstvu, služenje ili iskorištavanje kaznenih djela ili odstranjivanje organa; napominje mali broj kaznenih postupaka i osuđujućih presuda u vezi s kaznenim djelom trgovanja ljudima na nacionalnoj razini;

10.  poziva Europol i nacionalne policijske snage da daju veći prioritet i dodijele više resursa kaznenom progonu osoba koje olakšavaju trgovanje ljudima, pridajući posebnu pozornost podizanju razine osviještenosti policijskih snaga i opće javnosti o novim oblicima trgovanja ljudima;

11.  poziva države članice i Komisiju da razrade konkretne mjere za smanjenje potražnje za ženama, djevojkama i djevojčicama, muškarcima i dječacima u svrhu prostitucije kao ključnu strategiju za sprečavanje i smanjenje trgovine ljudima; u tom kontekstu, potiče države članice da u potpunosti provedu članak 18. stavak 4. Direktive 2011/36/EU, a Komisiju da izvijesti o rezultatima te provedbe;

12.  naglašava da su zbog kumulativnog učinka diskriminacije na temelju seksualne orijentacije ili rodnog identiteta osobe LGBTI posebno izložene riziku da postanu žrtve trgovanja ljudima; poziva države članice da pruže odgovor na potrebe svojstvene pripadnicima skupine LGBTI; poziva Komisiju da potiče razmjenu najboljih praksi u tom području;

13.  poziva države članice da uspostave dežurne telefonske linije koje žrtve trgovanja ljudima i izrabljivanja mogu nazvati kako bi zatražile pomoć i savjete; napominje da su se takve dežurne telefonske linije pokazale uspješnima u drugim područjima kao što su radikalizacija ili otmica djece;

14.  poziva države članice da žrtvama trgovanja ljudima stave na raspolaganje pravnu pomoć, ne samo u okviru kaznenog postupka, nego i u civilnim postupcima, radnim sporovima te postupcima u vezi s imigracijom/azilom u koje su uključeni;

15.  naglašava da se prisilni brak može smatrati oblikom trgovine ljudima ako ima obilježja izrabljivanja žrtve i poziva sve države članice da tu odrednicu uvrste u trgovinu ljudima; naglašava da izrabljivanje može biti seksualne naravi (bračno silovanje, prisilna prostitucija ili pornografija) ili ekonomske (prisilno obavljanje kućanskih poslova ili prisilno prošenje) i da prisilni brak može biti krajnji cilj trgovanja ljudima (prodaja žrtve radi udaje ili prinudnog sklapanja braka); naglašava da je vlastima taj oblik trgovanja teško otkriti jer se odvija u privatnosti; poziva države članice da osiguraju primjerene strukture za prihvat tih žrtava; poziva Komisiju da pojača razmjenu dobrih praksi u tom području;

16.  zabrinut je zbog sve raširenijeg fenomena zbližavanja sa žrtvama u cilju seksualnog iskorištavanja (sexual grooming); podsjeća na to da žrtve često emotivno ovise o počiniteljima, zbog čega su istrage otežane jer te osobe nije lako identificirati kao žrtve trgovanja ljudima i nerijetko odbijaju svjedočiti protiv počinitelja; poziva Komisiju da pojača razmjenu dobrih praksi u tom području; poziva države članice da predvide poseban prihvat za te žrtve i da se pobrinu za to da tijela kaznenog progona i pravosudne službe priznaju njihov status žrtve, posebno kada je riječ o maloljetnim osobama, kako bi se izbjeglo to da ih se stigmatizira zbog devijantnog ponašanja;

17.  poziva EU i države članice da s pomoću Instrumenta za stabilnost ojačaju regionalnu suradnju u pogledu trgovanja ljudima poznatim rutama, na primjer s istoka prema EU-u, te da učvrste trajnu odgovornost zemalja kandidatkinja;

18.  ističe da se brojne žrtve seksualnog iskorištavanja drogira kako bi bile fizički i psihički ovisne; stoga poziva države članice da uspostave specijalizirane programe za pružanje potpore tim žrtvama i da pri poduzimanju kaznenopravnih mjera u pogledu trgovanja ljudima taj element prepoznaju kao otežavajuću okolnost;

19.  poziva države članice i EU da prikupljaju i razmjenjuju pouzdane i detaljne informacije u vezi s trgovinom ljudima;

20.  podsjeća da se Uredbom (EU) 2015/2219/EU o Agenciji Europske unije za osposobljavanje u području izvršavanja zakonodavstva (CEPOL) predviđa da bi CEPOL u svojim aktivnostima osposobljavanja trebao promicati zajedničko poštovanje i razumijevanje temeljnih prava u okviru izvršavanja zakonodavstva, kao što su prava žrtava te pružanje potpore i zaštite tim osobama, uključujući zaštitu prava žrtava rodno uvjetovanog nasilja; naglašava važnost tih odredbi u kontekstu trgovanja ljudima zbog izloženosti žrtava i poziva CEPOL da u okviru svakog budućeg osposobljavanja u cijelosti vodi računa o tom aspektu;

21.  poziva države članice da suzbijaju trgovanje ljudima oštrim postupanjem prema onim pojedincima koji se koriste internetom i društvenim mrežama kako bi vrbovali i iskorištavali pojedince;

22.  podsjeća na to da se Direktivom 2011/36/EU zabranjuje kazneni progon žrtava trgovanja ljudima; poziva države članice da u svjetlu prekogranične i intraeuropske naravi trgovanja ljudima u potpunosti provedu članke od 11. do 17. Direktive 2011/36/EU koji se tiču pružanja podrške žrtvama trgovanja ljudima i njihove zaštite (posebno povećanjem broja skloništa za žrtve i jačanjem programa za ponovnu integraciju žrtava u društvo) te da u potpunosti provedu Direktivu 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela kako bi se zajamčila dosljednost i primjerena podrška i pomoć žrtvama trgovanja ljudima, među ostalim i u pogledu prava na boravak i pristup tržištu rada u državi članici u koju je žrtva dovedena; naglašava da te odredbe ne bi smjele biti uvjetovane podnošenjem pritužbi od strane žrtava ni njihovom suradnjom u kaznenoj istrazi; poziva Komisiju da pojača razmjenu dobrih praksi u području zaštite žrtava;

23.  poziva države članice da kritički ocjene svoj sustav registracije izbjeglica te relevantnih službi i struktura za pružanje skrbi s obzirom na to da je ta skupina, a posebno maloljetnici bez pratnje, osobito izložena iskorištavanju od strane kriminalnih skupina i kasnije trgovanju ljudima;

24.  podsjeća na to da je tijekom 2015. prema podacima Europola oko 10 000 djece bez pratnje nestalo od trenutka njihova dolaska u EU i da bi ta djeca mogla biti žrtve trgovanja ljudima i izložena svim vrstama iskorištavanja i zlostavljanja; poziva države članice da u potpunosti provedu paket za azil i registriraju djecu pri njihovu dolasku kako bi se zajamčilo njihovo uključenje u sustave za zaštitu djece; poziva države članice da pojačaju razmjenu informacija kako bi se bolje zaštitili maloljetni migranti u Europi;

25.  poziva sve države članice da na djelotvoran način žrtvama zajamče poštovanje njihovih prava, osobito omogućavanjem njihova pristupa pravnoj i pravosudnoj pomoći te psihološkoj i medicinskoj podršci, pružanjem informacija o njihovim pravima na pomoć i zdravstvenu zaštitu, uključujući i pravo na pobačaj za žrtve seksualnog iskorištavanja, pravo na pristup pravosuđu i odvjetniku, kao i mogućim naknadama te mogući pristup programima za zaštitu svjedoka; podsjeća na to da se u Direktivi 2012/29/EU predviđaju minimalni standardi za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te da je provedbu Direktive 2011/36/EU potrebno analizirati u svjetlu odredbi propisanih Direktivom 2012/29/EU; napominje da je moguće uvesti i posebne mjere u pogledu zaštite žrtava od daljnje viktimizacije i trauma tijekom istrage i suđenja;

26.  ističe da je za učinkovitu borbu protiv trgovanja ljudima od ključne važnosti prevencija u vidu poduzimanja odgovarajućih mjera, kao što su obrazovanje i osposobljavanje, za odvraćanje i smanjenje potražnje, kao i informativne aktivnosti i kampanje za podizanje razine osviještenosti, među ostalim i o modernom ropstvu, te istraživački i obrazovni programi usmjereni na smanjenje rizika od toga da osobe postanu žrtve trgovanja ljudima; stoga poziva Komisiju i države članice da poduzmu ciljane mjere za smanjenje potražnje za trgovanjem ljudima; također poziva države članice da uvedu strože kazne za brojne poslodavce i najmodavce koji daljnjim iskorištavanjem pojedinaca često pogoduju trgovanju ljudima; traži od država članica i tijela kaznenog progona da također ojačaju svoju suradnju s radnim, socijalnim, zdravstvenim i sigurnosnim inspektorima, kao i ribarskim inspektorima;

27.  poziva Komisiju da ocijeni djelotvornost suradnje između država članica i Europola u borbi protiv trgovanja ljudima; naglašava važnost sustavne razmjene podataka i punjenja europskih baza podataka koje u tu svrhu provode sve države članice, a u koje se u prvom redu ubrajaju baze podataka Europola Focal Point Phoenix i Focal Point Twins; ističe da je nužno da granična i obalna straža ima pristup bazama podataka Europola;

28.  poziva Europsku komisiju da, u svjetlu Direktive 2011/36/EU, dodatno analizira ulogu interneta, društvenih mreža i novih tehnologija u trgovini ljudima, posebno kada je riječ o seksualnom iskorištavanju na pornografskim stranicama i na internetskim stranicama na kojima se prikazuju seks-šouovi;

29.  poziva Europol i države članice da pojačaju svoje djelovanje u cilju borbe protiv vrbovatelja, bilo proaktivnim pristupom bilo na temelju iskaza žrtve u skladu s člankom 9. Direktive 2011/36/EU; naglašava da se vrbovatelji koriste raznim kanalima za vrbovanje, među ostalim i društvenim mrežama i internetskim stranicama (internetskim agencijama za zapošljavanje); poziva Komisiju da mandat jedinice Europske unije za rad u vezi s prijavljenim internetskim sadržajima (EU IRU), osnovane u sklopu Europola, proširi na borbu protiv trgovanja ljudima;

30.  poziva Komisiju da razvije povlašteno partnerstvo s velikim internetskim poduzećima i da o tome propisno obavještava Parlament;

31.  traži bolju provedbu i praćenje članka 8. Direktive 2011/36/EU kako bi se osiguralo da se nad žrtvama trgovanja ljudima ne provodi kazneni progon i ne primjenjuju sankcije ili kazne, te naglašava da to uključuje neprimjenu sankcija ili kazni na osobe koje se bave prostitucijom i nekažnjavanje za nezakonit ulazak ili boravak u tranzitnim zemljama ili zemljama odredišta;

32.  ističe važnost „praćenja novca” kao ključne strategije za istraživanje i kazneni progon mreža organiziranog kriminala koje profitiraju od trgovine ljudima te poziva Europol i Eurojust da osnaže svoje kapacitete u području borbe protiv trgovanja ljudima; poziva države članice da usko surađuju s Europolom, ali i međusobno, kako bi se istražili financijski aspekti i pranje novca u slučajevima trgovanja ljudima; naglašava da bi države članice trebale ojačati suradnju u zamrzavanju i pljenidbi imovine pojedinaca uključenih u trgovinu ljudima, jer bi to moglo biti djelotvorno sredstvo za pretvaranje trgovine ljudima iz djelatnosti niskog rizika i visokog profita u djelatnost visokog rizika i niskog profita; u tom kontekstu poziva države članice da se učinkovitije koriste svim raspoloživim sredstvima, kao što su uzajamno priznavanje sudskih presuda, zajednički istražni timovi i europski istražni nalog; smatra da bi se zaplijenjena imovina osoba optuženih za kazneno djelo trgovanja ljudima trebala upotrijebiti za pružanje potpore i nadoknade žrtvama trgovanja ljudima; također napominje da se golemim financijskim sredstvima iz trgovine ljudima i njihova izrabljivanja financiraju drugi oblici teških kaznenih djela;

33.  smatra da je potrebno proširiti područje primjene članka 11. stavka 5. Direktive 2011/36/EZ kako bi se njime obuhvatila pomoć namijenjena budućoj integraciji (učenje jezika, upoznavanje kulture i zajednice itd.) u slučaju da žrtva, ovisno o okolnostima, može ishoditi boravišnu dozvolu;

34.  inzistira na tome da države članice moraju unaprijediti suradnju u području policije i pravosuđa, posebno s pomoću Europola i Eurojusta, uključujući razmjenu informacija i borbu protiv vrbovanja osoba na internetu u svrhu trgovanja ljudima;

35  poziva države članice da bez odgode provedu Direktivu 2011/36/EZ, kao i druge mjerodavne pravne okvire u vezi s trgovanjem ljudima; potiče Komisiju da poduzme pravne korake protiv država članica koje ne ispunjavaju svoje obveze;

36.  ističe da nevladine organizacije i pojedinci koji rade na zaštiti i pomoći žrtvama trgovanja ljudima ne bi trebali odgovarati za kaznena djela;

37.  poziva države članice da s pomoću informativnih aktivnosti obrazuju svoje građane o trgovanju ljudima i identificiranju žrtava; poziva države članice i EU da usmjere financiranje na nevladine organizacije koje nude potporu žrtvama trgovanja ljudima;

38.  poziva Komisiju da istraži na koji način različiti pristupi prostituciji u nacionalnim zakonodavstvima utječu na trgovinu ljudima;

39.  poziva EU da obrati pozornost na nove oblike trgovine ljudima i njihova izrabljivanja, uključujući reproduktivno iskorištavanje i trgovinu novorođenom djecom, te da ih objelodani;

40.  poziva na dosljedan pristup progonu kaznenih djela povezanih s trgovinom ljudima i traži od država članica da pojačaju svoje istražne radnje i kazneni progon; u tom pogledu poziva države članice da pojačaju prekograničnu suradnju s mjerodavnim agencijama EU-a;

41.  poziva države članice da u svoje direktive o borbi protiv trgovanja ljudima uključe načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, kao što je to slučaj u Protokolu UN-a o trgovanju ljudima i Konvenciji Vijeća Europe o trgovanju ljudima, u skladu s obvezama država u okviru međunarodnog prava o izbjeglicama i međunarodnog prava povezanog s ljudskim pravima;

42.  podsjeća na to da je osposobljavanje stručnjaka i službenika ključno za rano identificiranje potencijalnih žrtava i sprečavanje kaznenih djela; stoga poziva države članice da u potpunosti primjenjuju članak 18. stavak 3. Direktive 2011/36/EU te da razmjenjuju najbolje prakse;

43.  poziva Komisiju da ocijeni nužnost eventualne revizije mandata budućeg europskog tužitelja kako bi se, kada se taj ured uspostavi, borba protiv trgovanja ljudima uvrstila u njegove ovlasti;

44.  poziva EU da s pomoću Eurostata procijeni broj žrtava trgovanja ljudima, bilo registriranih bilo neregistriranih, prema općem obrascu koji slijede organizacije poput Međunarodne organizacije za migracije (IOM), Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) ili Međunarodne organizacije rada;

45.  poziva na snažniju suradnju s internetskim platformama u projektima usmjerenima na podizanje razine osviještenosti o rizicima odabira i vrbovanja na internetu i društvenim mrežama;

46.  smatra da su migranti, a osobito djeca, posebno izloženi riziku da postanu žrtve trgovanja ljudima; poziva države članice da pojačaju međusobnu suradnju, među ostalim i u centrima za prihvat i registraciju, pri utvrđivanju mogućih žrtava i borbi protiv trgovaca ljudima i krijumčara; u tom kontekstu podsjeća na to da su države članice obvezne posvetiti posebnu pažnju djeci žrtvama trgovanja ljudima, uključujući maloljetnike bez pratnje iz trećih zemalja, te pružiti posebnu zaštitu djeci u kaznenopravnim postupcima, vodeći računa o tome da najbolji interesi djeteta uvijek moraju biti najvažniji (članci 13., 14., 15. i 16.);

47.  potiče EU i države članice da istraže najnovije trendove i oblike trgovine ljudima, uključujući utjecaj koji bi trenutačna migrantska kriza mogla imati na trgovinu ljudima, u cilju davanja primjerenog i ciljanog odgovora na novi razvoj događaja;

48.  smatra da bi osiguranjem sigurnih i zakonitih putova ulaska u EU došlo do smanjenja rizika i trgovine ljudima;

49.  cijeni rad koordinatora EU-a za suzbijanje trgovanja ljudima koji je odgovoran za poboljšanje koordinacije i usklađenosti među institucijama EU-a, agencijama EU-a, državama članicama i međunarodnim akterima te za izradu postojećih i novih politika EU-a za rješavanje problema trgovanja ljudima; međutim smatra da bi njegov mandat mogao biti produžen kako bi se ubrzao odgovor EU-a na fenomen trgovanja ljudima.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

7.4.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

31

1

18

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Jan Philipp Albrecht, Malin Björk, Michał Boni, Caterina Chinnici, Rachida Dati, Cornelia Ernst, Laura Ferrara, Monika Flašíková Beňová, Kinga Gál, Sylvie Guillaume, Jussi Halla-aho, Monika Hohlmeier, Sophia in ‘t Veld, Eva Joly, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Timothy Kirkhope, Barbara Kudrycka, Kashetu Kyenge, Juan Fernando López Aguilar, Monica Macovei, Claude Moraes, Péter Niedermüller, Judith Sargentini, Birgit Sippel, Branislav Škripek, Csaba Sógor, Traian Ungureanu, Kristina Winberg, Tomáš Zdechovský

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Laura Agea, Carlos Coelho, Pál Csáky, Miriam Dalli, Daniel Dalton, Gérard Deprez, Anna Hedh, Jean Lambert, Jeroen Lenaers, Andrejs Mamikins, Morten Helveg Petersen, Emil Radev, Barbara Spinelli, Jaromír Štětina, Elissavet Vozemberg-Vrionidi

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Petras Auštrevičius, Herbert Dorfmann, José Inácio Faria, Eugen Freund, David McAllister, Marita Ulvskog

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

19.4.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

26

0

6

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Maria Arena, Catherine Bearder, Beatriz Becerra Basterrechea, Malin Björk, Vilija Blinkevičiūtė, Anna Maria Corazza Bildt, Viorica Dăncilă, Iratxe García Pérez, Anna Hedh, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Elisabeth Köstinger, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Angelika Mlinar, Maria Noichl, Marijana Petir, Pina Picierno, João Pimenta Lopes, Terry Reintke, Jordi Sebastià, Michaela Šojdrová, Ernest Urtasun, Elissavet Vozemberg-Vrionidi, Jadwiga Wiśniewska, Anna Záborská, Jana Žitňanská

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Rosa Estaràs Ferragut, Kostadinka Kuneva, Constance Le Grip, Evelyn Regner, Marc Tarabella

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Julia Reid, Marco Zanni

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

26

+

ALDE

Catherine Bearder, Beatriz Becerra Basterrechea, Angelika Mlinar

EFDD

Marco Zanni

GUE/NGL

Malin Björk, Kostadinka Kuneva, João Pimenta Lopes

PPE

Anna Maria Corazza Bildt, Rosa Estaràs Ferragut, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Constance Le Grip, Elisabeth Köstinger, Elissavet Vozemberg-Vrionidi

S&D

Maria Arena, Vilija Blinkevičiūtė, Viorica Dăncilă, Iratxe García Pérez, Anna Hedh, Maria Noichl, Pina Picierno, Evelyn Regner, Marc Tarabella

VERTS/ALE

Terry Reintke, Jordi Sebastià, Ernest Urtasun

0

-

 

 

6

0

ECR

Jadwiga Wiśniewska, Jana Žitňanská

EFDD

Julia Reid

PPE

Marijana Petir, Michaela Šojdrová, Anna Záborská

Značenje simbola:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  uzdržani

(1)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0070.

(2)

SL L 319, 4.12.2015, str. 1.

(3)

SL L 315, 14.11.2012, str. 57.

(4)

SL L 101, 15.04.2011., str. 1.

(5)

SL L 168, 30.6.2009., str. 24.

(6)

SL L 348, 24.12.2008., str. 98.

(7)

SL L 261, 6.8.2004., str. 19.

(8)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0126.

(9)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0162.

(10)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0218.

(11)

Procjene MOR-a, 2014., Profit i siromaštvo: ekonomija prisilnog rada.

(12)

Izvješće Eurostata „Trgovina ljudima”, izdanje iz 2015.

(13)

Idem, izvješće Eurostata.

(14)

Idem, izvješće Eurostata.

(15)

3 Europol, izvješće o stanju: Trgovina ljudima u EU-u (veljača 2016.).

(16)

Idem, izvješće Eurostata.

(17)

Izvješće Eurostata iz 2015.

(18)

„Izvješće na sredini razdoblja o provedbi Strategije EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima (SWD(2014) 318 završna verzija)ˮ, str. 9.

(19)

https://ec.europa.eu/anti-trafficking/publications/handbook-consular-and-diplomatic-staff-how-assist-and-protect-victims-human-trafficking_en.

Pravna napomena