Postupak : 2015/2277(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0169/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0169/2016

Rasprave :

PV 06/06/2016 - 14
CRE 06/06/2016 - 14

Glasovanja :

PV 07/06/2016 - 5.10
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0247

IZVJEŠĆE     
PDF 697kWORD 302k
3.5.2016
PE 576.686v02-00 A8-0169/2016

o Novom savezu za sigurnost opskrbe hranom i ishranu

(2015/2277(INI))

Odbor za razvoj

Izvjestiteljica: Maria Heubuch

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 MIŠLJENJE Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj
 REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o Novom savezu za sigurnost opskrbe hranom i ishranu

(2015/2277(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Sastanak na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju i zaključni dokument koji je Opća skupština donijela 25. rujna 2015. pod nazivom „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.”, a posebice cilj 2. ciljeva održivog razvoja koji su u njemu utvrđeni, odnosno iskorjenjivanje gladi, osiguranje sigurnosti hrane i poboljšane ishrane te promicanje održive poljoprivrede,(1)

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum potpisnica Konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama donesen 12. prosinca 2015.,(2)

–  uzimajući u obzir Sveobuhvatni program za razvoj afričke poljoprivrede (CAADP) koji je Afrička unija (AU) usuglasila 2002.,(3)

–  uzimajući u obzir sastanak na vrhu šefova država AU-a održan u Maputu (Mozambik) 2003., na kojem su se vlade AU-a dogovorile da će u poljoprivredni sektor uložiti više od 10 % svojih ukupnih nacionalnih proračunskih sredstava,(4)

–  uzimajući u obzir skupštinu šefova država i vlada AU-a iz srpnja 2012., na kojoj je 2014. proglašena „godinom poljoprivrede i sigurnosti opskrbe hranom u Africi”(5), čime se obilježila deseta obljetnica donošenja CAADP-a,

–  uzimajući u obzir u obzir izjavu o „Ubrzanom poljoprivrednom rastu i preobrazbi radi zajedničkog blagostanja i unapređenja izvora zarade”, donesenu 27. lipnja 2014. na sastanku na vrhu šefova država AU-a održanom u Malabu (Ekvatorijalna Gvineja), kojim su se vlade AU-a ponovno obvezale da će najmanje 10 % javne potrošnje usmjeriti na poljoprivredu,(6)

–  uzimajući u obzir inicijativu iz Aquile skupine G8 o sigurnosti opskrbe hranom iz 2009.,(7)

–  uzimajući u obzir okvir i smjernice za zemljišnu politiku u Africi, donesene na Zajedničkoj konferenciji ministara poljoprivrede, zemljišta i stočarstva održanoj u travnju 2009. u Adis Abebi(8), kao i izjavu o „Zemljišnim pitanjima i problemima u Africi”(9), koju su šefovi država AU-a donijeli na sastanku na vrhu održanom u Sirti (Libija) u srpnju 2009., a kojom se potiče učinkovita provedba okvira i smjernica,

–  uzimajući u obzir Vodeća načela o zemljišnim ulaganjima velikih razmjera u Africi, donesena na sastanku Zajedničke konferencije ministara poljoprivrede, ruralnog razvoja, ribarstva i akvakulture AU-a održanom u Adis Abebi 1. i 2. svibnja 2014.,(10)

–  uzimajući u obzir izjavu afričkih organizacija civilnog društva iz svibnja 2013. naslovljenu „Modernizacija afričke poljoprivrede – tko od nje ima koristi?”, (11)

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Djiminija koju su 13. ožujka 2014. donijele organizacije zapadnoafričkih malih zemljoposjednika,(12)

–  uzimajući u obzir „Dobrovoljne smjernice za pružanje potpore postupnom ostvarivanju prava na odgovarajuću hranu u kontekstu nacionalne sigurnosti opskrbe hranom” koje je 2004. donijela Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO),(13)

–  uzimajući u obzir izvješće Međunarodne procjene poljoprivredne znanosti i tehnologije za razvoj (IAASTD) pod nazivom „Poljoprivreda na raskrižju”,(14)

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,(15)

–  uzimajući u obzir Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979.,(16)

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz 1987.,(17)

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o pravima autohtonih naroda iz 2007.,(18)

–  uzimajući u obzir Osnovna načela i smjernice UN-a o deložacijama i raseljavanju radi razvoja iz 2007.,(19)

–  uzimajući u obzir Vodeća načela o poslovanju i ljudskim pravima koja je 2011. potvrdilo Vijeće UN-a za ljudska prava,(20) kao i Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća ažurirane 2011.,(21)

–  uzimajući u obzir Partnerstvo iz Busana za učinkovit razvoj iz 2011.,(22)

–  uzimajući u obzir Dobrovoljne smjernice o odgovornom upravljanju zemljišnim, ribarstvenim i šumskim resursima,(23)

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju za zaštitu novih biljnih sorti (Konvencija UPOV) iz 1991.,(24)

–  uzimajući u obzir Međunarodni ugovor o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu iz 2001.,(25)

–  uzimajući u obzir Konvenciju o biološkoj raznolikosti iz 1992. i pridruženi Protokol iz Kartagene o biosigurnosti iz 2000. te Protokol iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te pravednoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja iz 2010.,(26)

–  uzimajući u obzir afrički model zakona o biosigurnosti,(27)

–  uzimajući u obzir Rezoluciju o zemljišnom zakonodavstvu u svrhu prehrambenog suvereniteta koju je donijela Frankofonska parlamentarna skupština 12. srpnja 2012.,(28)

–  uzimajući u obzir Rezoluciju o društvenim i ekološkim učincima nomadskog stočarstva u zemljama AKP-a koju je donijela Zajednička parlamentarna skupština AKP-a i EU-a u Adis Abebi 27. studenoga 2013.,(29)

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije „Politički okvir EU-a za pomoć zemljama u razvoju pri suočavanju s izazovima sigurnosti opskrbe hranom”(30) donesenu 31. ožujka 2010. i zaključke Vijeća o političkom okviru donesene 10. svibnja 2010.,(31)

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 28. svibnja 2013. o sigurnosti opskrbe hranom i ishrane,(32)

–  uzimajući u obzir Akcijski plan Komisije za ishranu iz srpnja 2014.,(33)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. rujna 2011. o političkom okviru EU-a za pomoć zemljama u razvoju pri suočavanju s izazovima sigurnosti opskrbe hranom,(34)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2013. o otpornosti i smanjenju rizika od katastrofa u zemljama u razvoju,(35)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2014. o ulozi prava vlasništva, vlasništva nad imovinom i stvaranja bogatstva u iskorjenjivanju siromaštva i poticanju održivog razvoja u zemljama u razvoju,(36)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o „Tanzaniji, posebno o pitanju otimanja zemlje”,(37)

–  uzimajući u obzir Deklaraciju o konvergenciji borbe za zemlju i vodu objavljenu na Svjetskom socijalnom forumu održanom u ožujku 2015. u Tunisu,(38)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. travnja 2015. naslovljenu „Expo 2015. u Milanu: nahraniti planet ‒ energija za život”,(39)

–  uzimajući u obzir zahtjeve afričkog civilnog društva za uvrštenje tema neovisnosti u opskrbi hranom i prava na hranu na dnevni red sastanka na vrhu čelnika država skupine G-7 održanom u lipnju 2015. u Njemačkoj(40);

–  uzimajući u obzir Milansku povelju (41), nastalu u okviru Svjetske izložbe Expo 2015. naslovljene „Prehrana planeta, energija života”, koju je potpisalo više od milijuna šefova država, vlada i običnih građana, a kojom se svaki građanin, udruga, poduzeće i nacionalna ili međunarodna institucija poziva da preuzme vlastitu odgovornost kako bi se budućim naraštajima jamčilo da mogu ostvarivati pravo na hranu te koja obuhvaća obvezujuće zadaće za jamčenje stvarnoga prava na hranu u svijetu,

–  uzimajući u obzir činjenicu da je Odbor UN-a za svjetsku sigurnost opskrbe hranom adekvatan forum za postizanje međunarodnog sporazuma oko političkih smjernica u vezi s tim pitanjem te da sve uključene strane ondje imaju pravo glasa;

–  uzimajući u obzir milanski Pakt o politici prehrane u urbanim sredinama od 15. listopada 2015.(42) koji je promicao Grad Milano i koji je potpisalo 113 gradova u svijetu, a koji je predan glavnomu tajniku Ujedinjenih naroda Ban Ki-moonu i u kojem se ističe središnja uloga gradova u stvaranju politike o hrani,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2016. o stanju u Etiopiji,(43)

–  uzimajući u obzir javno saslušanje o Novom savezu za sigurnost opskrbe hranom i ishranu (u daljnjem tekstu: Novi savez) koje je organizirao Odbor za razvoj 1. prosinca 2015.,(44)

–  uzimajući u obzir studiju profesora Oliviera de Schuttera „Novi savez za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi” koju je naručio Odbor za razvoj, a Glavna uprava za vanjsku politiku objavila u studenome 2015.,(45)

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i mišljenje Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0169/2016),

A.  budući da se Novim savezom za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi nastoji poboljšati sigurnost opskrbe hranom i ishrana na način da se 50 milijuna osoba u supsaharskoj Africi pomogne da do 2020. izađu iz siromaštva; budući da su države sudionice dogovorile okvire za suradnju država kojima se utvrđuju obveze radi olakšavanja privatnog ulaganja u poljoprivredni sektor u Africi;

B.  budući da je u posljednjih 30 godina u Africi zanemareno ulaganje u mala poljoprivredna gospodarstva te da je znatno porasla ovisnost o uvozu hrane država s niskim dohotkom, zbog čega su one postale osjetljive na fluktuacije cijena na međunarodnim tržištima;

C.  budući da postoji rizik da velikim javno-privatnim partnerstvima velika poljoprivredna poduzeća ostvare dominantan položaj u Africi i istisnu lokalna poduzeća;

D.  budući da se privatnim ulaganjima u okviru Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi utjecalo na živote više od 8,2 milijuna malih poljoprivrednika i stvorilo više od 21 000 radnih mjesta na kojima žene predstavljaju više od polovice zaposlenih;

E.  budući da je nakon prehrambene krize 2008. globalno prepoznata potreba pružanja potpore malim poljoprivrednicima koji proizvode hranu za domaća tržišta;

F.  budući da je pokretanje programa strukturnih prilagodbi početkom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća doprinijelo razvoju poljoprivrede orijentirane na izvoz u kojoj prioritet postalo povećanje proizvodnje komercijalnih usjeva za globalna tržišta; budući da ta orijentacija pogoduje velikim, iznimno kapitaliziranim i mehaniziranim oblicima proizvodnje, dok su mala poljoprivredna gospodarstva relativno zanemarena;

G.  budući da će u budućnosti međunarodna tržišta biti nestabilnija; budući da države ne bi trebale preuzimati rizik prekomjerne ovisnosti o uvozu nego ponajprije ulagati u domaću proizvodnju hrane kako bi razvile otpornost;

H.  budući da bi obiteljski poljoprivrednici i maloposjednici trebali biti u središtu djelovanja Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi;

I.  budući da sigurnost opskrbe hranom u zemljama u razvoju većinom ovisi o održivom iskorištavanju prirodnih resursa;

J.  budući da je cilj takozvanih „polova rasta” privlačenje međunarodnih ulagača stavljanjem zemljišta na raspolaganje velikim privatnim poduzećima i budući da se to ne smije provoditi na štetu obiteljskih poljoprivrednika;

K.  budući da sporazumi o Novom savezu ne sadrže konkretne pokazatelje o gladi i neishranjenosti;

L.  budući da su obiteljski poljoprivrednici i mali zemljoposjednici pokazali da su sposobni diversificirati proizvodnju i povećati proizvodnju hrane na održiv način primjenom poljoprivredno-ekoloških praksi;

M.  budući da monokulture povećavaju ovisnost o kemijskim gnojivima i pesticidima, dovode do snažne degradacije zemljišta i pridonose klimatskim promjenama;

N.  budući da je poljoprivreda odgovorna za barem 14 % ukupne godišnje emisije stakleničkih plinova, ponajprije zbog korištenja dušičnih gnojiva;

O.  budući da se, iako postoje različiti oblici prava posjedovanja zemlje (običajno, javno i privatno), u Novom savezu u pogledu prava posjedovanja poziva gotovo isključivo na vlasništvo nad zemljištem;

P.  budući da će 2050. godine 70 % svjetskoga stanovništva živjeti u velikim gradovima i da će prehrana sve više postajati pitanje koje zahtijeva odgovor i na globalnoj i na lokalnoj razini;

Q.  budući da stjecanje vlasništva nad zemljištem nije jedino jamstvo zaštite od izvlaštenja zemljišta i preseljavanja;

R.  budući da je spolna dimenzija iznimno važna u pogledu ulaganja u poljoprivredu u Africi; budući da postoji duga povijest diskriminacije žena na ruralnim područjima kada je riječ o pristupu raznim proizvodnim sredstvima, među ostalim zemljištu, zajmovima, sirovinama i uslugama;

S.  budući da je potpora koja se pružala u poljoprivredi donedavno bila usmjerena na usjeve za izvoz, kojima su upravljali muškarci, a da su žene većinom bile zadužene za proizvodnju hrane za prehranjivanje obitelji;

T.  budući da je prema procjenama FAO-a na svijetu izgubljeno oko 75 % genetske raznolikosti biljaka; budući da nas globalna genetska erozija čini izloženijima klimatskim promjenama i pojavi novih nametnika i bolesti;

U.  budući da su nadzor i vlasništvo nad sjemenom te njegova dostupnost od ključne važnosti za sigurnost opskrbe hranom siromašnih poljoprivrednika;

V.  budući da bi se pravo poljoprivrednika na umnožavanje, uporabu, razmjenu i prodaju vlastitog sjemena trebalo zaštititi;

W.  budući da je rješavanje afričkog problema nedostatka hranjivih tvari u ishrani ključno za Program održivog razvoja; budući da je loša ishrana uzrokovana nizom međusobno povezanih procesa koji obuhvaćaju zdravstvenu skrb, obrazovanje, sanitarni sustav i higijenu, dostupnost resursa, emancipaciju žena i drugo;

X.  budući da se obvezama preuzetima u sklopu Okvira za suradnju država o regulatornim reformama u sektoru sjemena žele ojačati prava oplemenjivača bilja nauštrb trenutačno postojećih sustava opskrbe sjemenja o kojima najsiromašniji poljoprivrednici u velikoj mjeri i dalje ovise;

Ulaganje u poljoprivredu u Africi i ispunjenje ciljeva održivog razvoja

1.  naglašava da je nekoliko okvira za suradnju država usmjereno na razvoj posebnih gospodarskih područja u cilju povećanja ulaganja preko inicijativa koje se kreću od cestovnih ili energetskih infrastruktura do poreznih i carinskih režima te režima posjedovanja zemlje; ističe također da je potrebno usredotočiti se na poboljšanje pristupa vodi, kvalitetnije obrazovanje u području ishrane i dijeljenje strategija najboljih praksi;

2.  primjećuje da su politike ulaganja u poljoprivredu većinom usredotočene na stjecanje velikih zemljišta te na poljoprivredu usmjerenu na izvoz koja uglavnom nije u dodiru s lokalnim gospodarstvima; isto tako napominje da razvoj ekstenzivnog navodnjavanja u ciljanim geografskim područjima ulaganja iz Novog saveza može smanjiti dostupnost vode drugim korisnicima poput malih poljoprivrednika ili stočara; ističe da u tim okolnostima treba kritički preispitati i poboljšati kapacitete velikih javno-privatnih partnerstva za davanje doprinosa smanjenju siromaštva i sigurnosti opskrbe hranom; naglašava da bi strategije ulaganja u poljoprivredu trebalo povezati s razvojem lokalnih gospodarstava, što uključuje maloposjednike i obiteljske poljoprivrednike, kojima bi se tim strategijama pružala potpora; podsjeća na to da se u Smjernicama FAO-a o zemljištu preporučuje jamčenje sigurnog pristupa zemljištu za obitelji kako bi one mogle proizvoditi hranu za osobnu potrošnju i povećati dohodak domaćinstva; ističe da se ulaganja u zemljišta velikih razmjera u Africi trebaju temeljiti na tim smjernicama kako bi pristup zemljištu imali i maloposjednici i lokalne zajednice, čime se promiču ulaganja u lokalna mala i srednja poduzeća i jamči da javno-privatna partnerstva doprinose sigurnosti opskrbe hranom i smanjenju siromaštva i nejednakosti;

3.  ističe da u proces donošenja odluka u sklopu okvira za suradnju nisu uključene sve zainteresirane strane, već da su, među ostalima, isključene ruralne zajednice, poljoprivredni radnici, mali poljoprivrednici, ribari i domorodački narodi te da nije poštovano njihovo pravo na sudjelovanje u tom procesu;

4.  izražava žaljenje zbog činjenice da afričke organizacije civilnog društva nisu bile konzultirane prilikom pokretanja Novog saveza; ističe da bi sudjelovanje skupina koje nemaju sigurnu opskrbu hranom u politikama koje ih se tiču trebala postati osnova svih politika sigurnosti opskrbe hranom;

5.  podsjeća da se Novi savez za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi obvezao na promicanje uključivog rasta koji se temelji na poljoprivredi te pruža podršku malim poljoprivrednim gospodarstvima i pomaže smanjiti siromaštvo, glad i pothranjenost; u tom smislu ističe da Novi savez za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi mora što više ograničiti korištenje umjetnog gnojiva i pesticida, s obzirom na posljedice na lokalne zajednice kao što su gubitak bioraznolikosti i erozija tla;

6.  kritičan je prema pretpostavci da se korporativnim ulaganjem u poljoprivredu automatski poboljšava sigurnost opskrbe hranom i ishrana te smanjuje siromaštvo;

7.  prima na znanje izvješće skupine G20 iz 2011. u kojem je naglašeno da bi se porezno uvjetovana ulaganja mogla pokazati kratkotrajnima; podsjeća na to da su brojne ankete o motivaciji ulagača pokazale da posebni porezni poticaji neutralno ili negativno utječu na njihove odluke o ulaganju(46);

8.  napominje da se poreznim poticajima, uključujući izuzeće od plaćanja poreza na dobit u posebnim gospodarskim područjima, afričke države lišava poreznih prihoda koji su mogli biti izvor važnih javnih ulaganja u poljoprivredu, a posebno u programe povezane sa sigurnošću opskrbe hranom i ishranom(47);

9.  poziva vlade i donatore da obustave ili preispitaju sve politike, projekte i savjetodavne aktivnosti kojima se izravno potiče i omogućuje utrka za obradivim površinama preko iznimno nepravednih projekata i ulaganja ili kojima se neizravno potiče povećanje pritiska na zemlju i prirodne resurse i koji mogu biti uzrokom ozbiljnih kršenja ljudskih prava; poziva da potpora stoga pruži politikama kojima se štite, i određuju kao prioriteti, potrebe malih proizvođača, posebno žena, i promiče održivo korištenje zemljištem;

10.  upozorava na preuzimanje azijskog modela „zelene revolucije” iz šezdesetih godina stoljeća u Africi te zanemarivanje njegovih negativnih društvenih i ekoloških učinaka; podsjeća da je među ciljevima održivog razvoja i cilj promicanja održive poljoprivrede koji je potrebno ostvariti do 2030.;

11.  sa zabrinutošću napominje da Novi savez u Malaviju promiče širenje proizvodnje duhana umjesto pružanja potpore razvijanju alternativnih sredstava za život u skladu s obvezama iz Okvirne konvencije Svjetske zdravstvene organizacije o nadzoru nad duhanom iz 2005. te obvezama preuzetima Programom održivog razvoja do 2030.;

12.  potiče države članice EU-a da nastoje preobraziti Novi savez u istinski instrument održivog razvoja i instrument za pružanje potpore obiteljskim poljoprivrednim i lokalnim gospodarstvima u supsaharskoj Africi te podsjeća na to da obiteljski poljoprivrednici i mali zemljoposjednici proizvode otprilike 80 % svjetske hrane i da su odgovorni za više od 60 % zaposlenosti u supsaharskoj Africi;

13.  sa zabrinutošću napominje da se okviri za suradnju država samo selektivno pozivaju na međunarodne standarde kojima je definirano odgovorno ulaganje u poljoprivredi te da se ne pozivaju ni na provedbu Dobrovoljnih smjernica FAO-a za pružanje potpore postupnom ostvarivanju prava na odgovarajuću hranu u kontekstu nacionalne sigurnosti opskrbe hranom iz 2004. ni na dužnosti privatnih ulagača kad je riječ o poštovanju ljudskih prava;

14.  poziva EU i države članice da kao, ukupno gledano, najveći donatori razvojne pomoći u svijetu:

–  zajamče da ulagači iz Europe poštuju, te ostale partnere iz saveza potiču da poštuju, prava lokalnih zajednica i potrebe malih poljoprivrednih gospodarstava, vodeći se u sklopu okvira za suradnju pristupom utemeljenim na poštovanju ljudskih prava, te jamčeći, među ostalim, i postojanje mjera za zaštitu okoliša, socijalnih prava, prava na zemljište, prava radnika i ljudskih prava te najveće standarde transparentnosti u pogledu svojih investicijskih planova;

–  zajamče da se ulagači iz EU-a pri sklapanju ugovora o zapošljavanju vode socijalno odgovornom politikom i ne iskorištavaju svoju gospodarsku prednost na štetu radnika iz lokalnih zajednica;

–  podrže i zalažu se za lokalna afrička poduzeća i dionike kao primarne aktere i korisnike inicijativa Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu;

–  provedu nedavnu odluku WTO-a o ukidanju izvoznih poljoprivrednih subvencija koje narušavaju lokalna tržišta i uništavaju živote ljudi u zemljama u razvoju onemogućavanjem njihovih izvora zarade;

–  uklone carinske prepreke koje afričke države odvraćaju od dodavanja vrijednosti lokalnim sirovinama;

15. poziva uključene države:

–  da zajamče da se financijskim, poreznim i upravnim reformama neće osloboditi ulagače od pravednog doprinosa poreznoj osnovici uključenih država niti im se dati nepravedna prednost u odnosu na maloposjednike;

–  da zajamče da njihove vlade zadržavaju pravo na zaštitu svojih poljoprivrednih i prehrambenih tržišta uvođenjem prikladnih carinskih i poreznih režima, koji su osobito potrebni u borbi protiv financijskih špekulacija i izbjegavanja plaćanja poreza;

–  da usvoje politike kojima se promiče odgovorna trgovina i kojima se nastoje ukloniti carinske prepreke koje odvraćaju od regionalne trgovine;

Upravljanje, vlasništvo i odgovornost

16.  podsjeća na obvezu koju su preuzele potpisnice Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi da se pridržavaju Dobrovoljnih smjernice FAO-a za pružanje potpore postupnom ostvarivanju prava na odgovarajuću hranu u kontekstu nacionalne sigurnosti opskrbe hranom i traži od potpisnica Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi da se obvežu na provedbu međunarodnih standarda kojima se definira odgovorno ulaganje u poljoprivredu te da se pridržavaju Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima te Smjernica OECD-a za multinacionalna poduzeća;

17.  naglašava da se Novim savezom za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi mora poboljšati dobro upravljanje prirodnim resursima, posebno na način da se stanovništvu zajamči pristup vlastitim resursima i da se u okviru ugovora povezanih s prirodnim resursima zaštite njihova prava;

18.  poziva Europsku uniju da u suradnji s Ujedinjenim narodima radi na tome da se sve zemlje obvežu na usvajanje Milanske povelje i zadaća sadržanih u njoj;

19.  ističe da su za održivu poljoprivredu hidrološka regulacija i borba protiv klimatskih promjena iznimno važni; traži od svih partnera Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi da stave naglasak na poboljšanje pristupa vodi i tehnikama navodnjavanja te da pojačaju napored u pogledu očuvanja okoliša i tla;

20.  poziva Europsku uniju da u suradnji s Ujedinjenim narodima poradi na usvajanju i širenju milanskoga Pakta o politici prehrane u urbanim sredinama;

21.  poziva države sudionice da se obvežu na provedbu međunarodnih standarda kojima se uređuje ulaganje s pomoću pristupa utemeljenog na ljudskim pravima, uključujući Okvir i smjernice AU-a o zemljišnoj politici u Africi te njegova vodeća načela za ulaganja velikih razmjera u Africi;

22.  poziva da se u cijelosti objave sva pisma namjere obuhvaćena okvirom za suradnju država; ističe potrebu za snažnim institucionalnim i pravnim okvirima kako bi se zajamčila pravedna podjela rizika i koristi; ističe da je sudjelovanje civilnog društva u okviru Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi ključno za jačanje transparentnosti i ostvarivanje njegovih ciljeva; podsjeća da treba poticati dijalog i savjetovanje sa svim skupinama civilnog društva;

23.  žali zbog toga što se deset okvira suradnje Novog saveza služi samo jednim zajedničkim pokazateljem, a to je indeks Svjetske banke „Doing Business”;

24.  naglašava da bi privatna poduzeća uključena u multilateralne razvojne inicijative trebala biti odgovorna za svoje postupke; u tu svrhu poziva potpisnice Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi da podnesu godišnji izvještaj o mjerama poduzetima u okviru Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi koji bi trebao biti javan i dostupan stanovnicima i lokalnim zajednicama te da uspostave neovisni mehanizam odgovornosti koji će uključivati i mehanizam za ulaganje žalbi lokalnog stanovništva i zajednica; naglašava također da ulaganja u sklopu Novog saveza koja su povezana sa zemljišnim pravima moraju biti predmet prethodne procjene učinka na zemljišna prava te u skladu s Dobrovoljnim smjernicama FAO-a iz 2012. o odgovornom upravljanju zemljišnim, ribarstvenim i šumskim resursima;

25.  napominje da multinacionalne korporacije koje djeluju u okviru Novog saveza prednost daju ugovornoj poljoprivredi velikih razmjera, čime se riskira dovođenje malih proizvođača u marginalan položaj; poziva deset afričkih država koje sudjeluju u Novom savezu da se pobrinu za to da ugovorna poljoprivreda bude na korist i kupcima i lokalnim dobavljačima; u tu svrhu smatra presudnim osnažiti, među ostalim, organizacije poljoprivrednika kako bi se poboljšao pregovarački položaj poljoprivrednika;

26.  naglašava da je privatni sektor već zaslužan za 90 % radnih mjesta u partnerskim državama te da je potencijal za sudjelovanje privatnog sektora neporeciv s obzirom na to da su privatna poduzeća idealno pozicionirana za pružanje održive baze za korištenje domaćih resursa, što je temelj svakog programa pomoći; naglašava važnost transparentnog regulatornog okvira kojim se jasno utvrđuju prava i obveze svih aktera, uključujući one siromašnih poljoprivrednika i ugroženih skupina, budući da bez takvog okvira nije moguće uspješno štititi ta prava;

27.  poziva na reviziju okvira za suradnju država kako bi se njima učinkovito suzbijali rizici koji za male proizvođače predstavljaju sustavi ugovorne poljoprivrede i sustavi uzgajivača pod ugovorom na način da se zajamče poštene ugovorne odredbe, uključujući one o naknadama, poštovanju prava žena, podupiranju održive poljoprivrede te prikladnim mehanizmima za rješavanje sporova;

Pristup zemljištu i sigurnost posjeda

28.  upozorava na to da usredotočenost isključivo na stjecanje vlasništva nad zemljištem često dovodi do nesigurnosti za male proizvođače hrane i domaće stanovništvo, posebice žene, čija prava na zemljište nisu zakonski priznata te su podložne nepoštenim zemljišnim pogodbama, izvlaštenju bez pristanka ili uskraćivanju poštenih naknada;

29.  ističe potrebu postavljanja malih proizvođača hrane na vodeće položaje, što bi omogućilo njihovim vlastitim nezavisnim organizacijama da im pruže podršku u kontroliranju zemljišta, prirodnih resursa i programa;

30.  sa zabrinutošću napominje da ulagači i lokalne elite uključeni u zemljišne poslove često opisuju dotična područja kao „prazna”, „u mirovanju” ili „nedovoljno iskorištena”, premda je vrlo malena količina zemlje u Africi zaista neiskorištena, imajući u vidu, primjerice, stočarske djelatnosti;

31.  ističe da 1,2 milijarde ljudi i dalje živi bez stalnog pristupa zemljištu ili na posjedima na koja ne polažu službeno pravo niti su u njihovu vlasništvu, na zemljištima koja nisu službeno razgraničena niti posjeduju pravna i financijska sredstva za kapitaliziranje vlasništva;

32.  pozdravlja uvrštenje Dobrovoljnih smjernica o odgovornom upravljanju zemljišnim, ribarstvenim i šumskim resursima iz 2012. u sve okvire za suradnju država; poziva na djelotvornu provedbu i sustavnu procjenu usklađenosti s gore navedenim dobrovoljnim smjernicama i okvirom ciljeva održivog razvoja u postupku revizije okvira za suradnju država;

33.  inzistira da Novi savez za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi stavi naglasak na borbu protiv utrke za obradivim površinama kojom se krše ljudska prava lišavanjem lokalnih zajednica zemljišta o kojima ovise za proizvodnju hrane i prehranu svojih obitelji; podsjeća da je u nekoliko zemalja u razvoju utrka za obradivim površinama dovela stanovništvo do egzila oduzimanjem njihovog mjesta stanovanja, rada i sredstava za život;

34.  poziva uključene države:

–  da osiguraju zajedničke i sveobuhvatne aranžmane u okviru kojih se prednost daje pravima, potrebama i interesima onih koji uživaju zakonsko pravo na zemljište, a tu se prije svega misli na male poljoprivrednike ili mala poljoprivredna obiteljska gospodarstva; da prije svega zajamče da sve zajednice koje žive na zemljištu čije se vlasništvo i/ili kontrola nad njim prenosi prvo daju svoj prethodan, dobrovoljan i informiran pristanak;

–  da donesu obvezujuće nacionalne mjere protiv utrke za obradivim površinama, korupcije temeljene na prijenosu zemljišta i uporabe zemljišta za špekulativna ulaganja,

–  da nadziru programe stjecanja vlasništva nad zemljištem i certifikacije zemljišta kako bi se zajamčila njihova transparentnost te kako ne bi došlo do koncentracije vlasništva nad zemljištem i oduzimanja zajednicama resursa o kojima ovise;

–  da zajamče da se financijska pomoć ne koristi kako bi se podupirale inicijative koje poduzećima omogućavaju da rasele lokalne zajednice;

–  da priznaju sva legitimna prava na zemlju, uključujući neformalna, autohtona i običajna prava posjeda; da, prema preporukama iz Dobrovoljnih smjernica, promiču nove zakone i/ili učinkovitu provedbu postojećih zakona kojima se jamče djelotvorni zaštitni mehanizmi za zemljišne transakcije velikih razmjera, primjerice gornje granice na dopuštene zemljišne transakcije i propisuje na koji način nacionalni parlamenti trebaju odobriti prijenose koji prelaze određenu gornju granicu;

–  da zajamče da poštuje načelo prethodnog, dobrovoljnog i informiranog pristanka svih zajednica na koje utječe utrka za obradivim površinama i da se zajamči održavanje savjetovanja u kojem će sudjelovati sve skupine lokalnih zajednica, posebno one koje su najviše isključene i marginalizirane;

35.  isto tako podsjeća da treba prepoznati korisnička prava koja proizlaze iz običajnog prava i zaštititi ih pravnim sustavom usklađenim s odredbama i odlukama Afričke komisije za ljudska prava i prava naroda;

36.  poziva na to da se Novi savez podvrgne ex ante procjeni učinka u pogledu zemljišnih prava te da se njegova provedba uvjetuje prethodnim, dobrovoljnim i informiranim pristankom lokalnog stanovništva na koje utječe;

37.  podržava stabilan i inovativan nadzorni mehanizam u okviru Odbora za svjetsku sigurnost opskrbe hranom; poziva EU da kroz savjetovanja s organizacijama civilnog društva ojača svoj položaj kako bi mogao doprinijeti događaju povezanom s globalnim nadzorom koji će se održati tijekom 43. zasjedanja Odbora za svjetsku sigurnost opskrbe hranom u listopadu 2016., u cilju dosljedne i temeljite procjene upotrebe i primjene Smjernica o zemljištu;

38.  poziva vlade uključenih država da zajamče da poduzeća vrše temeljitu procjenu mogućih posljedica svojih aktivnosti na ljudska prava (engl. due diligence) provođenjem i objavljivanjem neovisnih ex ante procjena učinka na ljudska, socijalna i ekološka prava te jačanjem i osiguravanjem pristupa mehanizmima za ulaganje žalbi u vezi s ljudskim pravima na nacionalnoj razini koji su neovisni, transparentni, pouzdani i odgovorni;

39.  poziva članove Novog saveza da uvedu neovisne mehanizme za pritužbe za one zajednice u kojima dolazi do oduzimanja zemljišta uslijed investicijskih projekata širokih razmjera;

40.  podsjeća da borba protiv malnutricije iziskuje usku povezanost sektora poljoprivrede, prehrane i javnog zdravstva;

Sigurnost opskrbe hranom, ishrana i održiva obiteljska poljoprivredna gospodarstva

41.  podsjeća da je potrebno učiniti sve što je moguće za poboljšanje ishrane, sigurnosti opskrbe hranom i borbe protiv gladi, kao što je utvrđeno 2. ciljem održivog razvoja; naglašava da je potrebno pružiti kvalitetniju potporu za jačanje poljoprivrednih zadruga, koje su ključne za poljoprivredni razvoj i sigurnost opskrbe hranom;

42.  napominje da je stabilnost veća, a emigracija manja ondje gdje je opskrba hranom osigurana na temelju zdravih živih tala i produktivnih poljoprivredno-ekoloških sustava koji su otporni na klimatske promjene;

43.  naglašava da je visokokvalitetna i uravnotežena ishrana neophodna te potvrđuje da bi ona trebala biti u srži (ponovne) izgradnje prehrambenih sustava;

44.  poziva stoga na to da se prekomjerno oslanjanje na uvoznu hranu zamijeni snažnom domaćom proizvodnjom hrane u okviru koje bi se prednost dala lokalnim usjevima koji ispunjavaju prehrambene potrebe; napominje da je to sve važnije s obzirom na sve veće klimatske i tržišne fluktuacije;

45.  podsjeća da energetski unos nije dovoljan pokazatelj stanja ishranjenosti;

46.  ističe da su potrebne strategije kojima bi se smanjilo rasipanje hrane u cijelom lancu opskrbe hranom;

47.  naglašava potrebu zaštite poljoprivredne bioraznolikosti; poziva države članice EU-a da ulažu u poljoprivredno-ekološke prakse u državama u razvoju u skladu sa zaključcima IAASTD-a, preporukama posebne izvjestiteljice UN-a za pravo na hranu te ciljevima održivog razvoja;

48.  podržava razvoj politika koje vode do održivih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava te poticanje vlada na uspostavljanje pozitivnog okruženja (poticajne politike, adekvatno zakonodavstvo, participativno planiranje za politički dijalog, ulaganja) za razvoj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava;

49.  poziva afričke vlade:

–  da ulažu u lokalne prehrambene sustave kako bi potaknule razvoj ruralnih gospodarstava, zajamčile pristojna radna mjesta, ravnopravan pristup mehanizmima socijalne zaštite i radnička prava te da poboljšaju demokratski nadzor u pogledu pristupa resursima i pobrinu se da mali proizvođači budu uključeni u političke procese i provedbu; ističe da Novi savez za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi mora potaknuti uspostavu lokalne industrije prerade u poljoprivrednom sektoru i poboljšanje tehnika konzerviranja prehrambenih proizvoda te pojačati povezanost između poljoprivrede i trgovine kako bi se izgradila lokalna, nacionalna i regionalna tržišta koja su na korist obiteljskim poljoprivrednicima, a potrošačima pružaju kvalitetnu hranu po pristupačnim cijenama;

–  da izbjegnu prekomjernu ovisnost svojih sustava prehrambene proizvodnje o fosilnim gorivima kako bi se ograničila nestabilnost cijena i smanjili učinci klimatskih promjena;

–  da razviju kratke lokalne i regionalne lance opskrbe hranom te za to prikladnu infrastrukturu za skladištenje i komunikaciju jer su kratki lanci opskrbe najučinkovitiji u borbi protiv gladi i siromaštva u ruralnim područjima;

–  da afričkim poljoprivrednicima omoguće pristup pristupačnim tehnološkim rješenjima za koja nisu potrebna velika ulaganja, a kojima bi se odgovorilo na specifične izazove poljoprivrede u Africi;

–  da potaknu na uzgoj raznolikih hranjivih, lokalnih i, koliko god je to moguće, sezonskih prehrambenih kultura, po mogućnosti lokalno prilagođenih ili autohtonih sorti i vrsta, uključujući voće, povrće i orašaste plodove, kako bi se poboljšala ishrana kontinuiranim pristupom raznolikoj, hranjivoj i pristupačnoj hrani, adekvatnoj u pogledu kakvoće, količine i raznovrsnosti, a ne samo u pogledu kalorijske vrijednosti, te proizvedene u skladu s kulturnim vrijednostima;

–  da se obvežu na punu provedbu Međunarodnog kodeksa za stavljanje na tržište nadomjestaka za majčino mlijeko i rezolucija koje je usvojila Svjetska zdravstvena skupština o ishrani dojenčadi i male djece;

–  da uspostave, promiču i podupiru organizacije proizvođača kao što su zadruge kojima bi se ojačalo pregovaračko stajalište malih poljoprivrednika, ostvarili potrebni uvjeti kojima bi se zajamčilo da tržišta malim poljoprivrednicima isplaćuju bolje naknade te omogućila razmjena znanja i najboljih praksi među malim poljoprivrednicima;

50.  naglašava da Novi savez za sigurnost opskrbe hranom i ishranu mora voditi prema uspostavi regionalno prilagođene poljoprivredne strukture u primarnoj fazi i fazi prerade;

51.  poziva afričke vlade da podrže međugeneracijsku solidarnost imajući na umu njezinu ključnu ulogu u okviru borbe protiv siromaštva;

52.  ističe važnost promicanja programa obrazovanja u području prehrane u školama i lokalnim zajednicama;

53.  ističe činjenicu da je pravo na vodu komplementarno s pravom na hranu i da iz rezolucije UN-a iz 2010. još nije proizišlo odlučno djelovanje kojim bi se jamčilo ljudsko pravo na vodu; traži od EU-a da ispita prijedlog Talijanskog odbora Svjetskoga sporazuma o vodi za fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima;

54.  prepoznaje ključnu ulogu pristupa čistoj pitkoj vodi te utjecaj koji poljoprivreda u tom pogledu može imati;

55.  prepoznaje ulogu koju pristup vodi ima u poljoprivredi i uviđa rizike prekomjernog oslanjanja na dragocjenu vodu u svrhu navodnjavanja; napominje da je u tom pogledu potrebno smanjenje rasipnih praksi navodnjavanja te ističe ulogu agronomskih tehnika čuvanja vode u sprečavanju evapotranspiracije, zadržavanju vode u zdravim živim tlima te očuvanju izvora pitke vode čistima;

56.  napominje da se održivim gospodarenjem tlom svjetska proizvodnja hrane može povećati za do 58 %(48);

57.  napominje da postoje sinergije između pristupa utemeljenih na tlu i drveću te važnost prilagođavanja poljoprivredno-ekoloških sustava klimatskim promjenama; posebno ukazuje na veliku potražnju za drvom za potpalu; osobito ukazuje na višestruku primjenu drveća koje fiksira dušik;

58.  ističe da tropska i polusušna poljoprivreda imaju posebne potrebe, prije svega u pogledu usjeva koji trebaju zaštitu od sunca i zaštitu samog tla, te smatra da su ekstraktivne monokulture zastarjele i primjećuje da se njihova uporaba u sve većoj mjeri nastoji postupno ukinuti u državama donatoricama Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu;

59.  upozorava na opasnost od prekomjernog oslanjanja na proizvodnju neprehrambenih poljoprivrednih sirovina, a ne hrane, i to posebno sirovina za proizvodnju biogoriva, u inicijativama koje financira Novi savez za sigurnost opskrbe hranom i ishranu jer proizvodnja tih sirovina može narušiti sigurnost opskrbe hranom i neovisnost država sudionica u opskrbi hranom;

60.  napominje da se agronomskim tehnikama kojima se potiču prirodni procesi, kao što su stvaranje površinskog sloja tla, regulacija vode i štetnih organizama te kruženje hranjivih tvari u sustavu zatvorene petlje, može zajamčiti dugoročna produktivnost i plodnost uz niske cijene za poljoprivrednike i uprave;

61.  napominje da se poljoprivredne kemikalije mogu i prekomjerno i neprikladno koristiti u zemljama u razvoju kao što su zemlje koje sudjeluju u Novom savezu za sigurnost opskrbe hranom i ishranu;

62.  napominje da situaciju otežavaju nepismenost i nedostatak prikladnog osposobljavanja te da to može dovesti do znatno povećanih razina ostataka pesticida u svježem voću i povrću, kao i do otrovanja i drugih učinaka na zdravlje poljoprivrednika i njihovih obitelji.

Regulatorna reforma u sektoru sjemena

63.  podsjeća da je pravo poljoprivrednika da slobodno proizvode, razmjenjuju i prodaju sjeme temelj 90 % prihoda od poljoprivrede u Africi i da je raznolikost sjemena ključna u postizanju otpornosti poljoprivrede na klimatske promjene; ističe da korporativni zahtjevi da se ojačaju prava oplemenjivača biljaka u skladu s Međunarodnom konvencijom za zaštitu novih biljnih sorti (Konvencija UPOV) iz 1991. ne bi trebala dovesti do zabrane tih neformalnih praksi;

64.  ističe opasnosti deregulacije u sektoru sjemena u državama sudionicama, koja može dovesti do pretjerane ovisnosti malih poljoprivrednika o sjemenu i proizvodima za zaštitu bilja koje proizvode strana poduzeća;

65.  podsjeća da odredbe iz sporazuma TRIPS koje iziskuju neki oblik zaštite biljnih sorti ne prisiljavaju zemlje u razvoju da uvode mehanizam UPOV; naglašava da te odredbe, međutim, omogućuju zemljama da osmisle vlastite sustave bolje prilagođene značajkama poljoprivredne proizvodnje određene zemlje i tradicionalnim sustavima opskrbe sjemenjem u čijem su središtu poljoprivrednici, pri čemu su najmanje razvijene zemlje koje su članice Svjetske trgovinske organizacije izuzete od poštovanja tih odredbi sporazuma TRIPS; naglašava da se takvim sustavima mora pružati podršku ciljevima i obvezama u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti, Protokola iz Nagoye i Međunarodnog ugovora o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu, a ne djelovati u opreci s njima;

66.  ne slaže se s korporacijama koje su pozvale na usklađivanje zakona o sjemenju u skladu s načelima prepoznatljivosti, ujednačenosti i postojanosti, u afričkom okruženju putem regionalnih institucija, koji će poremetiti razvoj i rast sustava opskrbe sjemenjem u čijem su središtu poljoprivrednici na nacionalnoj i regionalnoj razini s obzirom na to da se u takvim sustavima opskrbe obično ne širi i ne čuva sjeme koje ispunjava načela prepoznatljivosti, ujednačenosti i postojanosti;

67.  potiče države članice skupine G-7 da pruže podršku sustavima opskrbe sjemenjem kojima upravljaju poljoprivrednici preko lokalnih banaka sjemena;

68.  podsjeća da premda sorte komercijalnog sjemena kratkoročno mogu poboljšati prinos, tradicionalne poljoprivredne sorte, lokalne sorte i znanje o njima najpogodnije su za prilagodbu specifičnim poljoprivredno-ekološkim okruženjima i klimatskim promjenama; naglašava da, osim toga, njihova veća uspješnost ovisi o uporabi sirovina (gnojiva, pesticida, hibridnog sjemena) koje poljoprivrednike dovode u začarani krug duga;

69.  sa zabrinutošću napominje da uvođenje i širenje certificiranog sjemena u Africi povećava ovisnost malih zemljoposjednika i vjerojatnost zaduživanja te narušava raznolikost sjemena;

70.  zalaže se za pružanje potpore lokalnim politikama usmjerenima na jamčenje dosljednog i održivog pristupa raznovrsnoj i hranjivoj prehrani, u skladu s načelima vlasništva i supsidijarnosti;

71.  potiče Komisiju da se pobrine da obveze EU-a prema pravima poljoprivrednika dane u okviru Međunarodnog ugovora o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu budu odražene u cjelokupnoj tehničkoj pomoći i financijskoj potpori za razvoj politike o sjemenu; poziva EU da podrži sustave prava intelektualnog vlasništva kojima se unapređuje razvoj lokalno prilagođenih vrsta sjemena i sjemena koje su sačuvali poljoprivrednici;

72.  potiče države članice skupine G8 da uskrate potporu za GMO usjeve u Africi;

73.  podsjeća da afrički ogledni zakon o biosigurnosti postavlja visoku referentnu vrijednost za biosigurnost; smatra da bi u skladu s njime trebala biti oblikovana sva pomoć stranih donatora u razvoju biosigurnosti na nacionalnim i regionalnim razinama;

74.  poziva afričke zemlje da ne primjenjuju nacionalne ili regionalne mehanizme biosigurnosti koji sadrže niže standarde od onih utvrđenih Protokolom iz Cartagene o biosigurnosti;

75.  poziva zemlje sudionice da omoguće poljoprivrednicima da izbjegnu ovisnost o vanjskim sredstvima te da podupru njihove metode sijanja kako bi se očuvanjem lokalnih banaka sjemena i razmjenama i trajnim razvojem lokalnih sorti sjemena očuvala i povećala poljoprivredna bioraznolikost, a konkretno da omoguće veću fleksibilnost u katalozima sjemena kako sorte poljoprivrednika ne bi bile izostavljene te da osim toga time zajamče očuvanje tradicionalnih proizvoda;

76.  poziva zemlje sudionice da štite i promiču pristup malih poljoprivrednika, marginaliziranih skupina i ruralnih zajednica sjemenu i poljoprivrednim sirovinama te da štite i promiču njihovu razmjenu kao i da poštuju međunarodne sporazume o zabrani patentiranja života i bioloških procesa, posebno kada je riječ o autohtonim sojevima i vrstama;

77.  naglašava rizik od veće marginalizacije žena u odlučivanju, što proizlazi iz razvoja određenih komercijalnih usjeva; napominje da je osposobljavanje u području poljoprivrede često namijenjeno muškarcima, dok su žene u zapećku, i time ih se isključuje iz upravljanja zemljištem i uzgoja usjeva u koje su tradicionalno bile uključene;

Spol

78.  žali što se u okvirima za suradnju država uglavnom ne određuju precizne obveze u pogledu rodne jednakosti pri donošenju proračuna niti prati napredak preko razvrstanih podataka; ističe da je potrebno odmaknuti se od apstraktnih i općenitih obveza i krenuti prema konkretnim i preciznim obvezama u okviru nacionalnih akcijskih planova u cilju emancipacije žena kao vlasnica prava;

79.  potiče vlade da uklone sve oblike diskriminacije žena u smislu pristupa zemljištu te programima i uslugama mikrofinanciranja te da učinkovito uključe žene u izradu i provedbu politika za istraživanje i razvoj u području poljoprivrede;

Financiranje ulaganja u poljoprivredu u Africi

80.  naglašava potrebu da se osigura transparentnost svakog financiranja odobrenog tvrtkama iz privatnog sektora i da takva financiranja budu javna;

81.  poziva donatore da usklade službenu razvojnu pomoć s načelima razvojne učinkovitosti, da se usredotoče na rezultate u cilju iskorjenjivanja siromaštva i da promiču uključiva partnerstva, transparentnost i odgovornost;

82.  poziva donatore da svoju potporu razvoju poljoprivrede usmjere ponajprije preko nacionalnih razvojnih fondova koji odobravaju subvencije i zajmove malim zemljoposjednicima i obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima;

83.  potiče donatore da podupru obrazovanje, osposobljavanje i tehničko savjetovanje poljoprivrednika;

84.  poziva donatore da promiču formiranje organizacija poljoprivrednika profesionalne i gospodarske prirode te da podrže osnivanje poljoprivrednih zadruga, kojima se omogućava pružanje isplativih sredstava za proizvodnju te pomaže poljoprivrednicima da obrađuju i stavljaju na tržište proizvode na način koji štiti isplativost njihove proizvodnje;

85.  smatra da se financiranjem koje države članice skupine G8 pružaju Novom savezu krši cilj pružanja potpore domaćim i lokalnim poduzećima koja se ne mogu natjecati s multinacionalnim poduzećima, koja već imaju koristi od dominantnog položaja na tržištu i kojima se često dodjeljuju poslovne, carinske i porezne olakšice;

86.  podsjeća da je cilj razvojne pomoći smanjenje i konačno iskorjenjivanje siromaštva; smatra da bi službenu razvojnu pomoć trebalo usmjeriti na izravno pružanje pomoći malim poljoprivrednim gospodarstvima;

87.  ističe potrebu oživljavanja javnog ulaganja u afričku poljoprivredu uz potporu privatnim ulaganjima i davanja prednosti ulaganju u agroekologiju kako bi se trajno povećala sigurnost opskrbe hranom te smanjilo siromaštvo i glad uz istodobno očuvanje bioraznolikosti i poštovanje autohtonog znanja i inovacije;

88.  ističe da bi države članice skupine G-7 afričkim zemljama trebale jamčiti pravo zaštite poljoprivrednih sektora preko carinskih i poreznih sustava koji idu na ruku malim zemljoposjednicima i obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima;

89.  poziva Uniju da djeluje u cilju rješavanja svih gore navedenih nedostataka Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi, da poboljša njegovu transparentnost i upravljanje njime te da zajamči dosljednost mjera donesenih unutar tog okvira s ciljevima razvojne politike;

90.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i svim potpisnicama Novog saveza.

(1)

Rezolucija Opće skupštine UN-a A/RES/70/1

(2)

UN FCCC/CP/2015/L.9/Rev.1

(3)

http://www.nepad.org/system/files/caadp.pdf

(4)

Assembly/AU/Decl.7(II)

(5)

Assembly/AU/Decl.449(XIX)

(6)

Assembly/AU/Decl.1(XXIII)

(7)

http://www.ifad.org/events/g8/statement.pdf

(8)

http://www.uneca.org/publications/framework-and-guidelines-landpolicy-africa

(9)

Assembly/AU/Decl.1(XIII) Rev.1

(10)

http://www.uneca.org/publications/guiding-principles-large-scale-land-based-investments-africa

(11)

http://acbio.org.za/modernising-african-agriculture-who-benefits-civil-society-statement-on-the-g8-agra-and-the-african-unions-caadp/

(12)

https://www.grain.org/bulletin_board/entries/4914-djimini-declaration

(13)

http://www.fao.org/docrep/009/y7937e/y7937e00.htm

(14)

http://www.unep.org/dewa/Assessments/Ecosystems/IAASTD/tabid/105853/Defa

(15)

https://treaties.un.org/pages/ViewDetails.aspx?src=IND&mtdsg_no=IV-4&chapter=4&lang=en

(16)

http://www.un.org/womenwatch/daw/cedaw/

(17)

http://www.achpr.org/instruments/achpr/

(18)

http://www.un.org/esa/socdev/unpfii/documents/DRIPS_en.pdf

(19)

http://www.ohchr.org/EN/Issues/Housing/Pages/ForcedEvictions.aspx

(20)

https://www.unglobalcompact.org/library/2

(21)

http://www.oecd.org/corporate/mne/oecdguidelinesformultinationalenterprises.htm

(22)

http://www.oecd.org/development/effectiveness/busanpartnership.htm

(23)

http://www.fao.org/nr/tenure/voluntary-guidelines/en/

(24)

http://www.upov.int/upovlex/en/conventions/1991/content.html

(25)

http://www.planttreaty.org/

(26)

https://www.cbd.int/

(27)

http://hrst.au.int/en/biosafety/modellaw

(28)

http://apf.francophonie.org/IMG/pdf/2012_07_session_58_Resolution_Regulation_du_foncier.pdf

(29)

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=uriserv:OJ.C_.2014.064.01.0008.01.ENG -

(30)

COM(2010)0127

(31)

http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/EN/foraff/114357.pdf

(32)

http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/EN/foraff/137318.pdf

(33)

SWD(2014)0234

(34)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2011)0410.

(35)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0578.

(36)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0250.

(37)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0073.

(38)

http://viacampesina.org/en/index.php/main-issues-mainmenu-27/agrarian-reform-mainmenu-36/1775-declaration-of-the-global-convergence-of-land-and-water-struggles

(39)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0184.

(40)

http://afsafrica.org/wp-content/uploads/2015/05/AFSA-Demands-to-the-Germany-G7-Presidency-Agenda.pdf

(41)

http://carta.milano.it/wp-content/uploads/2015/04/English_version_Milan_Charter.pdf

(42)

http://www.foodpolicymilano.org/wp-content/uploads/2015/10/Milan-Urban-Food-Policy-Pact-EN.pdf

(43)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0023.

(44)

http://www.europarl.europa.eu/committees/en/deve/events.html?id=20151201CHE00041

(45)

http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2015/535010/EXPO_STU(2015)535010_EN.pdf

(46)

Mwachinga, E. (Skupina za globalno porezno pojednostavljenje, Grupa svjetske banke), Results of investor motivation survey conducted in the EAC („Rezultati ankete o motivaciji ulagača provedene u Istočnoafričkoj zajednici”), izlaganje predstavljeno u Lusaki 12. veljače 2013.

(47)

„Podrška razvoju učinkovitijih poreznih sustava” – izvješće MMF-a, OECD-a i Svjetske banke za radnu skupinu G20, 2011.

(48)

Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO), Globalno partnerstvo za tlo.


OBRAZLOŽENJE

Novi savez za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi (u daljnjem tekstu: Novi savez) pokrenut je 2012. pod okriljem skupine G8 kao veliko javno-privatno partnerstvo kojemu je u cilju jačanje privatnog ulaganja u poljoprivredu u svrhu unapređenja opskrbe hranom i ishrane u supsaharskoj Africi. Obuhvaća članice skupine G8, afričku uniju (AU), Novo partnerstvo za razvoj Afrike (NEPAD) i njegov Sveobuhvatni program za razvoj afričke poljoprivrede (CAADP), vlade Burkine Faso, Benina, Cote d’Ivoirea, Etiopije, Gane, Malavija, Mozambika, Nigerije, Senegala i Tanzanije te lokalna i međunarodna poduzeća. Pojedinačnim partnerima iz skupine G7 dodijeljena je odgovornost za koordiniranje provedbe inicijative u konkretnim afričkim državama. EU je zadužen za koordinaciju u pogledu Cote d’Ivoirea i Malavija.

Svaka od afričkih država sudionica usvojila je okvir za suradnju država kojim se utvrđuju obveze svake od uključenih potpisnica. Te se obveze odnose na zakonodavne reforme u pojedinim afričkim državama, namjere financiranja donatora iz skupine G7 i najave donacija 180 poduzeća angažiranih u ulaganje ukupno 8 milijardi USD. Dva se poduzeća ističu u pogledu svoga udjela u ulaganjima u poljoprivredu: švicarsko poduzeće za sjeme Syngenta i norveško poduzeće za gnojiva Yara International.

Izvjestiteljica potvrđuje potrebu da afričke države ulažu u poljoprivredu. Premda je cilj Novog saveza dobar, postoje mnogi nedostatci.

Novi savez u Africi nastoji ponoviti model azijske „zelene revolucije” iz 1960-ih i 1970-ih koji se temeljio na monokulturi, mehanizaciji, biotehnologiji, ovisnosti o gnojivima, dugim distribucijskim kanalima i proizvodnji usjeva za izvoz. Ograničenja tog pristupa dobro su poznata, posebice s njim povezani rizici za okoliš.

Nadalje, usuglašenim politikama u državama domaćinima trebalo bi omogućiti okruženje koje pogoduje poslovanju preko infrastrukturnih, poreznih i zemljišnih reformi odnosno trgovinskih politika; lakši pristup zemljištu „u mirovanju” u svrhu dugoročnog zakupa; te regulatorne reforme u području sjemena radi jačanja prava intelektualnog vlasništva oplemenjivača bilja.

Iznenađujuće, pri izradi okvira za suradnju država gotovo se uopće nije savjetovalo s malim zemljoposjednicima, iako bi oni trebali biti krajnji korisnici Novog saveza. Zbog toga su civilno društvo, javne osobe kao što je posebna izvjestiteljica UN-a za pravo na hranu i sami mali afrički poljoprivrednici oštro kritizirali Novi savez. Upozoravaju na to da se Novim savezom stvara rizik od lakšeg otimanja zemlje, daljnje marginalizacije malih proizvođača i žena, uz istodobno pružanje potpore neodrživoj poljoprivredi.

EU i države članice imaju ključnu ulogu u preobrazbi Novog saveza u pravi instrument za pružanje potpore obiteljskim poljoprivrednim i lokalnim gospodarstvima u supsaharskoj Africi kako bi se suzbilo siromaštvo i nesigurnost u opskrbi hranom i ishrani. U tu je svrhu od primarne važnosti riješiti sljedeće izazove:

1.  Upravljanje i pravo vlasništva

Velika inozemna poduzeća i donatori zahtijevaju snažne upravljačke strukture u dotičnim partnerskim državama kako bi se osigurala pravedna podjela rizika i koristi među uključenim stranama. Potrebni su im također odgovarajući institucionalni i pravni okviri radi primjerenog reguliranja javno-privatnih partnerstava i prethodnog savjetovanja s više dionika i krajnjih korisnika. Ipak, u okviru Novog saveza uvelike nedostaje glas organizacija proizvođača i lokalnih skupina. U državama supsahraske Afrike, u kojima je upravljanje često loše, iznimno velika javno-privatna partnerstva po prirodi su rizična i pružaju prilike za korupciju.

Izvjestiteljicu zabrinjava da okviri za suradnju država samo selektivno upućuju na postojeće međunarodne standarde za odgovorno ulaganje u poljoprivredu. Primjerice, okviri za suradnju država ne upućuju na FAO-ove Dobrovoljne smjernice za pružanje potpore postupnom ostvarivanju prava na odgovarajuću hranu u kontekstu nacionalne sigurnosti opskrbe hranom iz 2004., kao ni na dužnosti privatnih ulagača u pogledu obveza na području ljudskih prava, kao što su Vodeća načela o poslovanju i ljudskim pravima ili Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća (2011.).

Izvjestiteljica smatra da se države sudionice moraju obvezati na učinkovitu provedbu međunarodnih standarda kojima se uređuje ulaganje prema pristupu utemeljenom na ljudskim pravima, uključujući Okvir i smjernice AU-a o zemljišnoj politici u Africi te vodeća načela AU-a za ulaganja velikih razmjera u Africi.

2.  Okvir odgovornosti

Okviri za suradnju država nisu u cijelosti dostupni, što koči lokalno civilno društvo u provođenju pouzdanog nadzora. Osim toga, poduzeća sudionici ne slijede zajednički format ni kvalitativne pokazatelje kako bi se omogućilo vrednovanje projekata.

Izvjestiteljica traži objavu svih pisama namjere u cijelosti te uključivanje strogih nadzornih mehanizama i pokazatelja uspješnosti za sve okvire za suradnju država. Nadalje, potrebno je uspostaviti mehanizam žalbe za pogođene lokalne stanovnike i zajednice. Lokalno civilno društvo mora biti izravno uključeno u nadzor i vrednovanje Novog saveza.

Ugovorna poljoprivreda središnji je element za integraciju malih zemljoposjednika u lance dodane vrijednosti. Ipak, okvire za suradnju država trebalo bi revidirati kako bi se poboljšale ugovorne odredbe između kupaca i lokalnih dobavljača te osigurao pravni okvir kojim se, među ostalim, omogućuje postizanje dogovora o cijenama, poštovanje prava žena, pružanje potpore za održivu poljoprivredu, uspostava primjerenih mehanizama za rješavanje sporova i jačanje organizacija poljoprivrednika radi unapređenja njihova pregovaračkog položaja u pregovorima o poljoprivrednim ugovorima.

3.  Promicanje održivih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava

U Programu održivog razvoja do 2030. i Pariškom sporazumu o klimatskim promjenama iz prosinca 2015. istaknuta je važnost razvoja modela poljoprivrede kojim se povećava otpornost i stvaraju održivi prehrambeni sustavi. Obiteljski poljoprivrednici i mali zemljoposjednici glavni su ulagači u afričku poljoprivredu i osiguravaju preko 60 % zaposlenosti u supsaharskoj Africi(1). Pokazali su da su sposobni povećati proizvodnju hrane na održiv način (često primjenom poljoprivredno-ekoloških praksi), diversificirati proizvodnju, pridonijeti ruralnom razvoju, povećati prihode te tako pomoći u smanjenju siromaštva.

Umjesto pružanja potpore modelu „moderne” poljoprivrede „usmjerene na poslovanje” na kojemu počiva Novi savez, a koja se temelji na industrijskoj poljoprivredi velikih razmjera, vaša izvjestiteljica, u skladu s preporukama posebne izvjestiteljice UN-a za prava na hranu i Međunarodnom procjenom poljoprivredne znanosti i tehnologije za razvoj (IAASTD) iz 2009., poziva afričke vlade da ulažu u obiteljska poljoprivredna gospodarstva i agroekologiju.

4.  Pristup zemljištu i sigurnost posjeda

Iako u Africi postoje različiti oblici prava posjedovanja zemlje (običajno, javno i privatno), okviri za suradnju država pozivaju se za rješavanje prava posjeda gotovo isključivo na zakonsko pravo posjeda.

Dokazi upućuju na to da stjecanje prava nad zemljištem ne znači automatski sigurnost posjeda za lokalne zajednice. Naime, ukidanje sustava običajnog i zajedničkog prava posjeda te usredotočenost na stjecanje prava nad zemljištem često dovodi do povećane nesigurnosti siromašnih, posebice žena, u pogledu prava na zemlju. Mali proizvođači hrane i domaće stanovništvo često nemaju zakonsko priznanje o svojim pravima na zemljište, zbog čega su podložni neprimjerenim zemljišnim pogodbama, izvlaštenju bez pristanka ili uskraćenju poštenih naknada, posebno u kontekstu lošeg upravljanja i nepotpune zemljišne reforme. Štoviše, ulagači i lokalni moćnici uključeni u zemljišne pogodbe skloni su opisivanju zemlje za prodaju kao „u mirovanju” ili „nedovoljno iskorištenom”, pri čemu se često ne obaziru na stočarske djelatnosti ili ih prikrivaju.

Ti su rizici dobro vidljivi s razvojem takozvanih „polova rasta” (npr. projekt PROSAVANA u Mozambiku) kojima se u Afriku nastoje privući međunarodni ulagači tako da se velikim privatnim poduzećima stavlja na raspolaganje zemlja, često u vrlo plodnim regijama, na štetu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.

Stoga izvjestiteljica potiče afričke države sudionice da poštuju tradicionalna prava zajednica na zemlju i da u cijelosti primjenjuju Dobrovoljne smjernice o odgovornom upravljanju zemljišnim, ribarstvenim i šumskim resursima iz 2012. Ulaganja u okviru Novog saveza trebala bi podlijegati prethodnim studijama utjecaja u pogledu prava nad zemljištem te biti podnesena radi prethodnih, dobrovoljnih i informiranih savjetovanja s lokalnim zajednicama.

5.  Zakonodavstvo o sjemenu

Prava poljoprivrednika da slobodno proizvode, razmjenjuju i prodaju sjeme temelj su 90 % prihoda od poljoprivrede na afričkom kontinentu(2). Izvjestiteljica je zabrinuta zbog korporativnih zahtjeva da se ojačaju prava oplemenjivača bilja usklađivanjem afričkog zakonodavstva o sjemenu prema Konvenciji UPOV iz 1991., kojom se zabranjuje većina takvih neformalnih praksi. Time bi se mogla ugroziti raznolikost sjemena koje je od ključne važnosti za prilagodbu klimatskim promjenama i osiguravanje opskrbe hranom. Usto, patentima povezanima s povećanom prodajom certificiranog sjemena u Africi povećava se ovisnost malih zemljoposjednika i vjerojatnost pada u dugove.

Vlasništvo nad sjemenom i pristupačnost sjemenu od ključne su važnosti za sigurnost opskrbe hranom i otpornost siromašnih poljoprivrednika pa izvjestiteljica smatra da bi, što se tiče nadzora, donatori trebali poduprijeti sustave sjemena poljoprivrednika kako bi im dopustili određenu mjeru neovisnosti u odnosu na sektor komercijalnog sjemena te zbog toga što genetska raznolikost sjemena bolje jamči prikladnost sjemena za lokalne poljoprivredno-ekološke uvjete.

6.  Spol

Potpora koja se pružala u poljoprivredi donedavno je bila usmjerena na usjeve za izvoz kojima su upravljali muškarci, pri čemu su žene većinom bile zadužene za proizvodnju hrane za prehranjivanje obitelji.

U izvješću Novog saveza o napretku iz 2014. ističe se da žene čine samo 21 % malih poljoprivrednika koji sudjeluju u Novom savezu. One, međutim, čine do 50 % obiteljskih poljoprivrednika u supsaharskoj Africi(3). Zbog toga što se ne njime ne daje dovoljno pozornosti spolu, Novi savez pridonosi povećanju nejednakosti i daljnjoj marginalizaciji afričkih žena.

Utjecaj Novog saveza na rodna pitanja trebao bi se mjeriti posebnim pokazateljima. Isto tako, trebalo bi dati prednost uklanjanju svih oblika diskriminacije žena u pristupu zemljištu; unapređenju pristupa žena programima i uslugama mikrofinanciranja te učinkovitom uključivanju žena u izradu i provedbu politika za istraživanje i razvoj u području poljoprivrede.

7.  Financiranje ulaganja u poljoprivredu u Africi

Izvjestiteljica je izrazito suzdržana u pogledu potpore ulaganjima u poljoprivredu u Africi preko iznimno velikih javno-privatnih partnerstava, kao što je Novi savez.

Glavni privatni sudionici Novog saveza jesu multinacionalna poduzeća, koja već imaju koristi od dominantnog položaj na tržištu i kojima se često dodjeljuju poslovne, carinske i porezne olakšice u državama domaćinima. Planirana ulaganja temelje se na shvaćanju da se mali zemljoposjednici mogu „uzdići” iz siromaštva tako da ih se integrira u lance dodane vrijednosti prehrambene industrije. U stvarnosti velikoj većini proizvođača nedostaje blizina tržišta, mogućnost da proizvode potrebne količine i tehnička obuka potrebna za zadovoljavanje velike potražnje u smislu upravljanja proizvodnjom, računovodstvom, higijenskim mjerama i ulaganjima. Osim toga, postoje velike neravnoteže moći između multinacionalnih poljoprivrednih poduzeća, regionalnih i nacionalnih igrača i malih tvrtki u afričkim državama.

Službena razvojna pomoć trebala biti u službi cilja iskorjenjivanja siromaštva, a ne interesa trgovinske politike EU-a. Izvjestiteljica smatra da EU ne bi trebao upotrebljavati službenu razvojnu pomoć za pružanje potpore transnacionalnim poduzećima koja djeluju kao monopoli ili karteli, a koja pridonose potkopavanju lokalnog privatnog sektora, čime ugrožavaju obiteljske poljoprivrednike i male zemljoposjednike.

***

Iz čega proizlazi: Izvjestiteljica ozbiljno dovodi u pitanje sposobnost iznimno velikih javno-privatnih partnerstava kao što je Novi savez da pridonesu smanjenju siromaštva i sigurnosti opskrbe hranom jer su najsiromašnije zajednice te koje riskiraju preuzimanje tereta socijalnih i ekoloških rizika povezanih s njima. S obzirom na postojeće nedostatke, izvjestiteljica smatra da bi EU i njegove države članice trebale obustaviti svoju trenutačnu potporu Novom savezu. Umjesto toga, donatori i nacionalne vlade trebali bi ulagati u model poljoprivrede koji je održiv, kojim se podupire žene i poljoprivredne aktivnosti malih zemljoposjednika te oslobađa potencijal domaćih i regionalnih tržišta kako bi od njih imali koristi obiteljski poljoprivrednici te kako bi se potrošačima osigurala kvalitetna hrana po pristupačnim cijenama.

(1)

FAO-ov statistički godišnjak za 2012., str. 18.

(2)

Olivier De Schutter (2009.): „, str. .23.

(3)

FAO (2011.): Stanje u pogledu hrane i poljoprivrede. Žene u poljoprivredi. Smanjenje rodnog jaza radi razvoja


MIŠLJENJE Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (18.3.2016)

upućeno Odboru za razvoj

o Novom savezu za sigurnost opskrbe hranom i ishranu

(2015/2277(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Molly Scott Cato

PRIJEDLOZI

Odbor za poljoprivredu i ruralni razvoj poziva Odbor za razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

Opći pristup

1.  napominje da su se vlade zemalja G8 u zajedničkoj izjavi o sigurnosti opskrbe hranom potpisanoj 2009. u L'Aquili obvezale poduprijeti nacionalne strategije za povećanje proizvodnje hrane, čime se olakšava pristup hrani, uz poseban naglasak na osnaživanju malih poljoprivrednika i poljoprivrednica te na poboljšanju njihova pristupa zemljištima i financijskim uslugama, uključujući pristup mikrofinanciranju i tržištima;

2.  napominje da se politikom EU-a za sigurnost opskrbe hranom(1) ističe potreba EU-a i njegovih država članica da se usmjere na proizvodnju hrane malih razmjera kako bi se povećala dostupnost hrane u slabije razvijenim zemljama uz višestruk učinak na povećanje prihoda i otpornosti proizvođača te dostupnosti hrane za opće stanovništvo, poboljšanje kvalitete okoliša te poticanje razvoja malih i srednjih poduzeća i ruralnog razvoja s pomoću prerade;

3.  uviđa da u pogledu politike za sigurnost opskrbe hranom u zemljama u razvoju naglasak više nije na pukom povećanju proizvodnje poljoprivrednih sirovina nego na jamčenju sposobnosti tih zemalja da se prehrane i poboljšaju svoju prehrambenu neovisnost, pod čime se podrazumijeva pravo ljudi da donesu odluku o vlastitim poljoprivrednim i prehrambenim politikama i proizvodnji;

4.  poziva stoga na to da se prekomjerno oslanjanje na uvoznu hranu zamijeni snažnom domaćom proizvodnjom hrane u okviru koje bi se prednost dala lokalnim usjevima koji ispunjavaju prehrambene potrebe; napominje da je to sve važnije s obzirom na sve veće klimatske i tržišne fluktuacije;

5.  smatra da bi takva samodostatnost usmjerena na lokalnu proizvodnju domaće hrane i kraće regionalne lance opskrbe hranom doprinijela smanjenju gladi i jamčenju jednakog pristupa hrani za lokalno stanovništvo, čime bi se osigurali bolji uvjeti života i dugoročna sigurnost opskrbe hranom; ističe da bi se, s obzirom na to da nepravedni trgovinski sporazumi mogu umanjiti sposobnost tih zemalja da se prehrane te njihove poljoprivrednike isključiti iz nekih tržišta, o izvozu trebalo razmišljati tek onda kada se ispune ti temeljni ciljevi u pogledu sigurnosti opskrbe hranom;

6.  podupire srednjoročno i dugoročno održive programe u području poljoprivrede, sigurnosti opskrbe hranom, ishrane i ruralnog razvoja radi uklanjanja temeljnih uzroka gladi i siromaštva, među ostalim s pomoću postupnog ostvarivanja prava na odgovarajuću hranu te pristupa čistoj vodi, uključivanjem zajednica u aktivnosti razvoja poljoprivrede (poljoprivredni uzgoj, prerada i stavljanje na tržište), osobito izgradnjom kapaciteta, usredotočivanjem na zajedničke aktivnosti usmjerene na politike, institucije i ljude, s posebnim naglaskom na maloposjednike i žene u poljoprivredi(2), koje treba osnažiti te promicati njihovo pravo na dostojanstven rad;

7.  napominje da je stabilnost veća, a emigracija manja ondje gdje je opskrba hranom osigurana na temelju zdravih živih tala i produktivnih poljoprivredno-ekoloških sustava otpornih na klimatske promjene;

Mala poljoprivredna gospodarstva

8.  napominje da su mali poljoprivrednici uvijek imali važnu ulogu u pokretanju gospodarskog i socijalnog razvoja jer su jamčili sigurnost opskrbe hranom za cijelo stanovništvo, sprječavali trošenje deviznih pričuva na uvoz hrane i većini stanovništva omogućavali radna mjesta;

9.  ističe da mali poljoprivrednici, koji proizvode oko 70 % hrane koja se konzumira u Africi, imaju važnu ulogu za život lokalnog stanovništva te da su ključni za uključiv poljoprivredni razvoj;

10.  ističe stoga da se u okviru Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi prije svega mora pogodovati malim poljoprivrednicima i malim obiteljskim poduzećima kako bi si mogli osigurati mjesto i osnažiti svoju ulogu u lancu opskrbe hranom;

11.  uviđa da strana privatna ulaganja i politike liberalizacije trgovine mogu imati znatan učinak na poljoprivredne sektore gospodarstava u razvoju;

Utrka za obradivim površinama, pristup zemljištu i koncentracija vlasništva nad zemljištem

12.  prima na znanje opasnosti prekomjerne deregulacije u području vlasništva zemljišta; ističe da su u tom kontekstu izvor zarade, pristup poljoprivrednom zemljištu i uporaba tradicionalnih metoda poljoprivrede kojima se mali poljoprivrednici koriste ozbiljno dovedeni u pitanje;

13.  izražava žaljenje zbog koncentracije vlasništva nad zemljištem velikih razmjera, utrke stranih ulagača za obradivim površinama koja uvelike šteti malim lokalnim poljoprivrednicima i ostavlja ozbiljne posljedice na poljoprivrednu proizvodnju poskupljivanjem cijena hrane te tako što doprinosi lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj nesigurnosti opskrbe hranom i siromaštvu;

Promjena modela uzgoja

14.  prepoznaje ulogu koju pristup vodi ima u poljoprivredi i uviđa rizike prekomjernog oslanjanja na dragocjenu vodu u svrhu navodnjavanja; napominje da je u tom pogledu potrebno smanjenje rasipnih praksi navodnjavanja te ističe ulogu agronomskih tehnika čuvanja vode u sprečavanju evapotranspiracije, zadržavanju vode u zdravim živim tlima te očuvanju izvora pitke vode čistima;

15.  ističe posebne potrebe tropske i polusušne poljoprivrede, prije svega u pogledu usjeva koje treba sjenu od sunca i zaštitu samog tla, te smatra da su ekstraktivne monokulture zastarjele te da se njihova uporaba u sve većoj mjeri nastoji postupno ukinuti u državama donatoricama Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu;

16.  uviđa potrebu za prijelazom na održivu i raznoliku poljoprivredu u manjoj mjeri ovisnu o vanjskim sredstvima i pogođenu degradacijom tla te otporniju na negativne učinke klimatskih promjena;

17.  naglašava da Novi savez za sigurnost opskrbe hranom i ishranu mora voditi prema uspostavi regionalno prilagođene poljoprivredne strukture u primarnoj fazi i fazi prerade;

18.  upozorava na opasnost od prekomjernog oslanjanja na proizvodnju neprehrambenih poljoprivrednih sirovina, a ne hrane, i to posebno sirovina za proizvodnju biogoriva, u inicijativama koje financira Novi savez za sigurnost opskrbe hranom i ishranu jer proizvodnja tih sirovina može narušiti sigurnost opskrbe hranom i neovisnost država sudionica u opskrbi hranom;

19.  poziva na to se pri izradi strategija i planova rada u obzir uzmu lokalno znanje i lokalne sorte te da se u proizvodnji sjemena i reprodukcijskog materijala koriste prirodne tehnike, a sve uz savjetovanje s lokalnim zajednicama;

Agroekologija i agrošumarstvo

20.  napominje da veliki potencijal imaju dugoročni poljoprivredno-ekološki pristupi kojima se učinkovito iskorištavaju resursi i koji se temelje na velikoj raznolikosti vrsta i prisutnosti korisnih vrsta, raspršivanju rizika te recikliranju otpada;

21.  napominje da se agronomskim tehnikama kojima se potiču prirodni procesi, kao što su stvaranje površinskog sloja tla, regulacija vode i štetnih organizama te kruženje hranjivih tvari u sustavu zatvorene petlje, može zajamčiti dugoročna produktivnost i plodnost uz niske cijene za poljoprivrednike i uprave;

22.  napominje da se održivim gospodarenjem tlom može proizvesti do 58 % više hrane u svijetu(3);

23.  zalaže se za poljoprivredno-ekološke pristupe, kao što su oni usmjereni na tla, uključujući permakulturu, agrošumarstvo, plodored i uzgoj više kultura, posebno za one u kojima se koriste mahunasti usjevi, podusjevi, kompostiranje i malčiranje, kako bi se poboljšale funkcije ekosustava te povećale dugoročna produktivnost i plodnost korištenjem prirodnih procesa;

24.  napominje da postoje sinergije između pristupa utemeljenih na tlu i drveću te prilagođavanja poljoprivredno-ekoloških sustava klimatskim promjenama; posebno napominje veliku potražnju za drvom za potpalu; osobito ukazuje na višestruku primjenu drveća koje fiksira dušik;

25.  napominje da se poljoprivredne kemikalije mogu i prekomjerno i neprikladno koristiti u zemljama u razvoju kao što su zemlje koje sudjeluju u Novom savezu za sigurnost opskrbe hranom i ishranu;

26.  napominje da situaciju otežavaju nepismenost i nedostatak prikladnog osposobljavanja te da to može dovesti do znatno povećanih razina ostataka pesticida u svježem voću i povrću, kao i do otrovanja i drugih posljedica za zdravlje poljoprivrednika i njihovih obitelji.

Pristup nutritivnoj hrani i vodi

27.  naglašava da je visokokvalitetna i uravnotežena ishrana neophodna te potvrđuje da bi ona trebala biti u srži (ponovne) izgradnje prehrambenih sustava;

28.  podsjeća da energetski unos nije dovoljan pokazatelj stanja ishranjenosti;

29.  ističe da milijuni osoba u Africi, a pogotovo djeca, pate od gladi i neishranjenosti, glavnih uzroka smrtnosti ljudi na tom kontinentu, te da je glad, uz utrku za obradivim površinama i klimatske promjene, jedan od glavnih razloga zbog kojih ljudi napuštaju svoje domove;

30.  prepoznaje ključnu ulogu pristupa čistoj pitkoj vodi te utjecaj koji poljoprivreda u tom pogledu može imati;

31.  poziva na razvijanje odgovarajućih lokalnih politika u području poljoprivrede i hrane koje su usklađene s potrebama cjelokupnog društva i kojima je cilj iskorijeniti glad i neishranjenost;

32.  ističe da su potrebne strategije kojima bi se smanjilo rasipanje hrane u cijelom lancu opskrbe hranom;

Kritička opažanja

33.  pozdravlja činjenicu da je Novi savez za sigurnost opskrbe hranom i ishranu predan sigurnosti opskrbe hranom, no zabrinut je zbog uporabe metoda temeljenih na zastarjelim modelima poljoprivrednog razvoja i nejednakom odnosu snaga;

34.  zabrinut je zbog toga što se u okviru Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu ne pogoduje malim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima kao što je isprva predviđeno nego se doprinosi njihovoj ovisnosti o skupim vanjskim sredstvima;

35.  ističe opasnosti deregulacije u sektoru sjemena u državama sudionicama, koja može dovesti do pretjerane ovisnosti malih poljoprivrednika o sjemenu i proizvodima za zaštitu bilja koje proizvode strana poduzeća;

36.  ističe da u proces donošenja odluka u sklopu okvira za suradnju nisu uključene sve zainteresirane strane, već da su, među ostalima, isključene ruralne zajednice, poljoprivredni radnici, mali poljoprivrednici, ribari i domorodački narodi te da nije poštovano njihovo pravo na sudjelovanje u tom procesu;

37.  tvrdi da bi afričke države trebalo smatrati partnerima u tom Savezu umjesto da ih se smatra isključivo pružateljima usluga koji smanjuju „rizike i nesigurnosti” za privatne ulagače;

38.  napominje izvješće skupine G20 iz 2011. u kojem je naglašeno da bi se ulaganja koja se temelje na porezu mogla pokazati kratkotrajnima; podsjeća na to da su brojne ankete o motivaciji ulagača pokazale da posebni porezni poticaji neutralno ili negativno utječu na njihove odluke o ulaganju(4)

39.  napominje da se poreznim poticajima, uključujući izuzeće od plaćanja poreza na dobit u posebnim gospodarskim područjima, afričke države lišava poreznih prihoda koji su mogli biti izvor važnih javnih ulaganja u poljoprivredu, a posebno u programe povezane sa sigurnošću opskrbe hranom i ishranom(5);

40.  žali zbog toga što se deset okvira suradnje Novog saveza služi samo jednim zajedničkim pokazateljem, a to je indeks Svjetske banke „Doing Business”;

Zahtjevi – države sudionice

41.  poziva uključene države:

–  da provedu Dobrovoljne smjernice FAO-a iz 2004. godine za pružanje potpore postupnom ostvarivanju prava na odgovarajuću hranu u kontekstu nacionalne sigurnosti opskrbe hranom i Načela FAO-a iz 2014. godine za odgovorno ulaganje u poljoprivredu i prehrambene sustave te da zajamče poštovanje Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima;

–  da osiguraju da ocjenom aktivnosti Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu nije pokrivena samo kvaliteta ulaganja i da se njima također u obzir uzima kvaliteta razvojnog učinka, uključujući, između ostaloga, ciljeve povezane s pravima žena i udjelom malih poljoprivrednika, uravnoteženom i zdravom ishranom te otpornošću lanca opskrbe hranom;

–  da kao dio izvješća o napretku država provode godišnje procjene provedbe Okvira za suradnju država kako bi se provjerilo jesu li ispunjene obveze te da objave te rezultate;

–  da zajamče pristup stjecanju vlasništva nad zemljištem temeljen na ljudskih pravima usvajanjem i potpunom provedbom Dobrovoljnih smjernica FAO-a iz 2012. o odgovornom upravljanju zemljišnim, ribarstvenim i šumskim resursima u kontekstu nacionalne sigurnosti opskrbe hranom;

–  da osiguraju zajedničke i sveobuhvatne pripreme u okviru kojih se prednost daje pravima, potrebama i interesima onih koji uživaju zakonsko pravo na zemljište, a tu se prije svega misli na male poljoprivrednike ili mala poljoprivredna obiteljska gospodarstva; da prije svega zajamče da sve zajednice koje žive na zemljištu čije se vlasništvo prosljeđuje i/ili kontrola nad kojim se prenosi prvo daju svoj dobrovoljan i informiran pristanak;

–  da revidiraju javne politike i projekte kako bi se uklonila svaka inicijativa koja bi navodila na utrku za gomilanjem obradivih površina i neproduktivnim vlasništvom nad zemljištem;

–  da donesu obvezujuće nacionalne mjere protiv utrke zemalja za obradivim površinama, korupcije temeljene na prijenosu zemljišta i uporabe zemljišta za špekulativna ulaganja,

–  da nadziru programe stjecanja vlasništva nad zemljištem i programe certifikacije kako bi se zajamčila njihova transparentnost te kako ne bi došlo do koncentracije vlasništva nad zemljištem i oduzimanja zajednicama resursa o kojima ovise;

–  da zajamče da se financijska pomoć ne koristi kako bi se podupirale inicijative koje poduzećima omogućavaju da rasele lokalne zajednice;

–  da primijene participativne procese za stvaranje modela programa za ugovornu poljoprivredu usklađenih s potrebama lokalnih zajednica;

–  da uspostave, promiču i podupiru organizacije proizvođača kao što su zadruge kojima bi se ojačalo pregovaračko stajalište malih poljoprivrednika, ostvarili potrebni uvjeti kojima bi se zajamčilo da tržišta malim poljoprivrednicima isplaćuju bolje naknade te omogućila razmjena znanja i najboljih praksi među malim poljoprivrednicima;

–  da uspostave suradnju među domaćim poljoprivrednicima, lokalnim zajednicama, lokalnim vlastima i organizacijama civilnog društva u cilju borbe protiv nesigurnosti opskrbe hranom i poboljšanja njihova svakodnevnog života osiguranjem zarade te da se savjetuju s domaćim dionicima i osiguraju uključenost lokalnih aktera u provedbu programa;

–  da pokrenu stvaranje platformi za sudjelovanje raznih dionika (organizacija malih poljoprivrednika, relevantnih zajednica, predstavnika organizacija civilnog društva);

–  da zajamče da mali poljoprivrednici, a posebno žene, uživaju jasno utvrđena prava na pristup zemljištu i da u potpunosti uživaju korist od razvoja; da se pravilno savjetuju sa stočarima pri razmatranju ulaganja koja financira Novi savez za sigurnost opskrbe hranom i ishranu kako bi se izbjegli sukobi oko zemljišta i optimiziralo korištenje zajedničkim zemljištem; da djelovanje temelje na interesima i potencijalima domaćih malih poljoprivrednika;

–  da se pobrinu za prikladnu razinu javnih ulaganja kako bi se zajamčila dugotrajna, održiva i uključiva rješenja,

–  da omoguće poljoprivrednicima da izbjegnu ovisnost o vanjskim sredstvima te da podupru njihove metode sijanja kako bi se očuvanjem lokalnih banaka sjemena, razmjenama i trajnim razvojem lokalnih sorti sjemena očuvala i povećala poljoprivredna bioraznolikost, a konkretno da omoguće veću fleksibilnost u katalozima sjemena kako sorte poljoprivrednika ne bi bile izostavljene te da osim toga time zajamče očuvanje tradicionalnih proizvoda;

–  da štite i promiču pristup malih poljoprivrednika, marginaliziranih skupina i ruralnih zajednica sjemenu i poljoprivrednim sirovinama te da štite i promiču njihovu razmjenu; da poštuju međunarodne sporazume o zabrani patentiranja života i bioloških procesa, posebno kada je riječ o autohtonim sojevima i vrstama;

–  da izbjegnu prekomjernu ovisnost svojih sustava prehrambene proizvodnje o fosilnim gorivima kako bi se ograničila nestabilnost cijena i smanjili učinci klimatskih promjena;

–  da razviju kratke lokalne i regionalne lance opskrbe hranom te za to prikladnu infrastrukturu za skladištenje i komunikaciju jer su kratki lanci opskrbe najučinkovitiji u borbi protiv gladi i siromaštva u ruralnim područjima;

–  da razviju politike kojima se podržava održiva poljoprivreda, promicanjem poljoprivrednih sustava veće raznolikosti čije se upravljanje temelji na načelima agroekologije, uključujući agrošumarstvo i integriranu zaštitu od štetnih organizama;

–  da afričkim poljoprivrednicima omoguće pristup pristupačnim tehnološkim rješenjima za koja nisu potrebna velika ulaganja, a kojima bi se odgovorilo na specifične izazove poljoprivrede u Africi;

–  da osiguraju povećanje opsega i provedbu željenih ciljeva Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu ulaganjem u obrazovanje, osposobljavanje i poljoprivredne savjetodavne službe, uz participativne pristupe usmjerene na zajednicu kojima se obuhvaćaju područja kao što su prehrana, posjedovanje zemljišta, prava, agrošumarstvo, održiva poljoprivreda niskih ulaganja te tradicionalne održive tehnike;

–  da potaknu na uzgoj raznolikih hranjivih, lokalnih i, koliko god je to moguće, sezonskih prehrambenih kultura, po mogućnosti lokalno prilagođenih ili autohtonih sorti i vrsta, uključujući voće, povrće i orašaste plodove, kako bi se poboljšala ishrana kontinuiranim pristupom raznolikoj, hranjivoj i pristupačnoj hrani, adekvatnoj u pogledu kakvoće, količine i raznovrsnosti, a ne samo u pogledu kalorijske vrijednosti, te proizvedene u skladu s kulturnim vrijednostima;

–  da zajamče da se strategije ne temelje samo na proizvodnji više hrane, a posebno ne na proizvodnji velike količine kultura koje su samo bogate kalorijama i čija bi prevaga u svakodnevnoj prehrani mogla prouzročiti manjak nutrijenata u prehrani;

–  da spriječe mjere koje bi rezultirale onemogućavanjem pristupa odgovarajućoj ishrani i hrani, ponajprije mjere koje bi ljudima onemogućile pristup i korištenje resursima i sirovinama koji im osiguravaju preživljavanje,

–  da osiguraju da ishrana bude obuhvaćena osnovnim javnim uslugama, u koje se među ostalim, ubrajaju zdravstvene i sanitarne usluge te usluge pristupa vodi;

–  da se obvežu na punu provedbu Međunarodnog kodeksa za stavljanje na tržište nadomjestaka za majčino mlijeko i rezolucija koje je usvojila Svjetska zdravstvena skupština o ishrani dojenčadi i male djece;

–  da osmisle politike kojima će se osnažiti i emancipirati uloga žena u ruralnim područjima, posebno uzimajući u obzir njihova ograničenja u pogledu vremena i mobilnosti;

–  da zajamče jednaka prava za žene i njihovu veću ulogu u društvu te u donošenju odluka, posebno kada je riječ o pristupu zemljištu, financiranju i resursima;

–  da zajamče da žene uživaju korist od preobrazbe poljoprivrede borbom protiv diskriminirajućih tradicija i uklanjanjem diskriminirajućih odredbi koje otežavaju njihov pristup resursima;

–  da u okvire za suradnju između zemalja uvrste posebne ciljeve za osnaživanje žena te vremenski okvir za njihovo ostvarenje; da prakticiraju izradu rodno osjetljiva proračuna za projekte te provode stalne procjene koristeći se podacima razvrstanima po spolu;

–  da čimbenike rodne perspektive uvrste u službene statistike i pokazatelje politika ruralnog razvoja kako bi se utvrdile najbolje prakse i bolje usmjerene strategije;

–  da uspostave sustave kojima bi se zajamčila transparentnost i odgovornost u svim inicijativama;

–  da se pobrinu za to da procjene svih projekata, uključujući procjene rizika, vrše neovisna tijela koristeći se širokim rasponom pokazatelja kako bi se izmjerio utjecaj na sigurnost opskrbe hranom, ishranu i siromaštvo, pritom detaljno ocjenjujući napredak svake zemlje u kontekstu Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu;

–  da zajamče da se financijskim, poreznim i upravnim reformama neće osloboditi ulagače od pravednog doprinosa poreznoj osnovici uključenih država niti im se dati nepravedna prednost u odnosu na maloposjednike;

–  da zajamče da njihove vlade zadržavaju pravo na zaštitu svojih poljoprivrednih i prehrambenih tržišta uvođenjem prikladnih carinskih i poreznih režima, koji su osobito potrebni u borbi protiv financijskih špekulacija i izbjegavanja plaćanja poreza;

–  da provedu Dobrovoljne smjernice FAO-a iz 2012. o odgovornom upravljanju zemljišnim, ribarstvenim i šumskim resursima zajedničkim i sveobuhvatnim pripremama u okviru kojih se prednost daje pravima i potrebama onih koji uživaju zakonsko pravo na zemljište;

–  da revidiraju javne politike i projekte kako bi se uklonila svaka inicijativa koja bi navodila na utrku za gomilanjem obradivih površina;

–  da usvoje politike kojima se promiče odgovorna trgovina i kojima se nastoje ukloniti carinske prepreke koje odvraćaju od regionalne trgovine;

Zahtjevi – EU i države članice

42.  poziva EU i države članice da kao najveći donatori razvojne pomoći u svijetu:

–  trajno podupiru Novi savez za sigurnost opskrbe hranom i ishranu i intenzivnu suradnju pod pretpostavkom da se gore navedeno ostvari,

–  poduzeća primoraju na to da preuzmu odgovornost u pogledu ljudskih prava, prava na zemljište te socijalnih i ekoloških standarda i standarda rada te da prije svega zajamče da države članice ispunjavaju izvanteritorijalne obveze tako da zajamče da se njihovim politikama ne doprinosi kršenju ljudskih prava u drugim državama te da akteri izvan država ne onemogućavaju uživanje tih prava;

–  zajamče da ulagači iz Europe poštuju, te ostale partnere iz saveza potiču da poštuju, prava lokalnih zajednica i potrebe malih poljoprivrednih gospodarstava, vodeći se pristupom utemeljenim na poštovanju ljudskih prava u sklopu okvira za suradnju, te jamčeći, među ostalim, i postojanje mjera za zaštitu okoliša, socijalnih prava, prava na zemljište, prava radnika i ljudskih prava te najveće standarde transparentnosti u pogledu svojih investicijskih planova;

–  zajamče da se ulagači iz EU-a pri sklapanju ugovora o zapošljavanju vode socijalno odgovornom politikom i ne iskorištavaju svoju gospodarsku prednost na štetu radnika iz lokalnih zajednica;

–  podrže države sudionice da demokratski provedu svoje vlastite poljoprivredne i prehrambene politike, prioritete i strategije u skladu s modelom održive poljoprivrede;

–  prepoznaju potrebu država sudionica za ostvarivanjem sigurnosti opskrbe hranom te potrebu da brane svoje pravo da u tom pogledu budu što je više moguće neovisne;

–  podrže i zalažu se za lokalna afrička poduzeća i dionike kao primarne aktere i korisnike inicijativa Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu;

–  provedu nedavnu odluku WTO-a o ukidanju izvoznih poljoprivrednih subvencija koje narušavaju lokalna tržišta i uništavaju živote ljudi u zemljama u razvoju onemogućavanjem njihovih izvora zarade;

–  uklone carinske prepreke koje afričke države odvraćaju od dodavanja vrijednosti lokalnim sirovinama;

–  zajamče učinkovite programe EU-a s naglaskom na projekte manjih razmjera koji se provode na lokalnoj i regionalnoj razini;

–  uzmu u obzir da žive i zdrave ruralne zajednice i gospodarstva te plodni, produktivni i otporni poljoprivredni sustavi mogu doprinijeti tome da ljudi ostanu živjeti na zemlji i obrađivati je, što dovodi do povećanja globalne stabilnosti jer se na taj način ne doprinosi masovnim migracijama;

43.  poziva uključene vlade i ulagače da : pokrenu dijalog o Novom savezu za sigurnost opskrbe hranom i ishranu s civilnim društvom, lokalnim zajednicama i drugim institucijama; zajamče da se sklopljeni sporazumi javno i transparentno objavljuju te da su nadležne organizacije civilnog društva predstavljene u tijelima za donošenje odluka Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

15.3.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

35

3

5

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

John Stuart Agnew, Clara Eugenia Aguilera García, Eric Andrieu, Paul Brannen, Daniel Buda, Nicola Caputo, Matt Carthy, Michel Dantin, Paolo De Castro, Albert Deß, Diane Dodds, Herbert Dorfmann, Norbert Erdős, Edouard Ferrand, Luke Ming Flanagan, Beata Gosiewska, Martin Häusling, Esther Herranz García, Jan Huitema, Peter Jahr, Elisabeth Köstinger, Zbigniew Kuźmiuk, Philippe Loiseau, Mairead McGuinness, Giulia Moi, Ulrike Müller, James Nicholson, Maria Noichl, Marijana Petir, Laurenţiu Rebega, Bronis Ropė, Jordi Sebastià, Jasenko Selimovic, Lidia Senra Rodríguez, Czesław Adam Siekierski, Marc Tarabella

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Pilar Ayuso, Franc Bogovič, Rosa D’Amato, Jørn Dohrmann, Peter Eriksson, Julie Girling, Ivan Jakovčić, Karin Kadenbach, Sofia Ribeiro, Tibor Szanyi

(1)

Politički okvir EU-a za pomoć zemljama u razvoju pri suočavanju s izazovima sigurnosti opskrbe hranom, COM (2010)0127.

(2)

Konačna deklaracija Svjetskog sastanka na vrhu o sigurnosti opskrbe hranom, FAO, 2009.

(3)

Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO), Globalno partnerstvo za tlo.

(4)

Mwachinga, E. (Skupina za globalno porezno pojednostavljenje, Grupa svjetske banke), Results of investor motivation survey conducted in the EAC („Rezultati ankete o motivaciji ulagača provedene u Istočnoafričkoj zajednici”), izlaganje predstavljeno u Lusaki 12.2.2013.

(5)

„Podrška razvoju učinkovitijih poreznih sustava” – izvješće MMF-a, OECD-a i Svjetske banke za radnu skupinu G20, 2011.


REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

20.4.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

23

0

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Beatriz Becerra Basterrechea, Ignazio Corrao, Nirj Deva, Doru-Claudian Frunzulică, Enrique Guerrero Salom, Heidi Hautala, Maria Heubuch, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Linda McAvan, Maurice Ponga, Cristian Dan Preda, Lola Sánchez Caldentey, Elly Schlein, Pedro Silva Pereira, Davor Ivo Stier, Paavo Väyrynen, Bogdan Brunon Wenta, Anna Záborská

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Marina Albiol Guzmán, Brian Hayes, Paul Rübig

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Amjad Bashir, Tiziana Beghin, Miroslav Poche


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

23

+

ALDE

Beatriz Becerra Basterrechea, Paavo Väyrynen

ECR

Amjad Bashir, Nirj Deva

EFDD

Tiziana Beghin, Ignazio Corrao

GUE/NGL

Marina Albiol Guzmán, Lola Sánchez Caldentey

PPE

Brian Hayes, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Maurice Ponga, Cristian Dan Preda, Davor Ivo Stier, Bogdan Brunon Wenta, Anna Záborská

S&D

Doru-Claudian Frunzulică, Enrique Guerrero Salom, Linda McAvan, Miroslav Poche, Elly Schlein, Pedro Silva Pereira

VERTS/ALE

Heidi Hautala, Maria Heubuch

0

-

1

0

PPE

Paul Rübig

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Pravna napomena