Postupak : 2015/2232(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0199/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0199/2016

Rasprave :

PV 23/06/2016 - 2
CRE 23/06/2016 - 2

Glasovanja :

PV 23/06/2016 - 8.14
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0293

IZVJEŠĆE     
PDF 550kWORD 227k
2.6.2016
PE 575.188v02-00 A8-0199/2016

o izvješću o provedbi Direktive o energetskoj učinkovitosti (2012/27/EU)

(2015/2232(INI))

Odbor za industriju, istraživanje i energetiku

Izvjestitelj: Markus Pieper

AMANDMANI
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o izvješću o provedbi Direktive o energetskoj učinkovitosti (2012/27/EU)

(2015/2232(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 114. i 194.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. veljače 2015. naslovljenu „Paket mjera za energetsku uniju – Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom” (COM(2015)0080),

–  uzimajući u obzir Direktivu o energetskoj učinkovitosti zgrada (2010/31/EZ),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 23. i 24. listopada 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030.,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Pariza iz prosinca 2015. koji je sklopljen na 21. Konferenciji stranaka (COP21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. prosinca 2011. naslovljenu „Energetski plan za 2050.” (COM(2011)0885),

–  uzimajući u obzir treći energetski paket,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2015. o inicijativi „Ususret europskoj energetskoj uniji”(2),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 18. studenog 2015. naslovljeno „Ocjena napretka država članica u postizanju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti za 2020. i u provedbi Direktive o energetskoj učinkovitosti 2012/27/EU kako se zahtijeva člankom 24. stavkom 3. Direktive o energetskoj učinkovitosti 2012/27/EU”(3),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 8. ožujka 2011. naslovljenu „Plan za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika u 2050.”(4),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. prosinca 2011. naslovljenu „Energetski plan za 2050.”(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. veljače 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030.(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o učinkovitoj upotrebi resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju(7),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 16. veljače 2016. naslovljenu „Strategija EU-a za grijanje i hlađenje”(8),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0199/2016),

A.  budući da su povećanje energetske učinkovitosti i štednja energije ključni faktori za zaštitu okoliša i klime, jačanje gospodarske konkurentnosti, otvaranje radnih mjesta, sigurnost opskrbe energijom te borbu protiv energetskog siromaštva te da za EU-u imaju geopolitičku i demokratsku dimenziju; budući da je važna osnova za to Direktiva o energetskoj učinkovitosti; budući da se u prijedlogu Komisije za uspostavu energetske unije energetska učinkovitost smatra samostalnim izvorom energije;

B.  budući da prema prognozama, izrađenima na temelju pretpostavke da su svi relevantni zakoni u potpunosti provedeni do 2020., EU općenito dobro napreduje u pogledu ispunjavanja svojih klimatskih i energetskih ciljeva za 2020. (smanjenje emisija ugljičnog dioksida, povećanje udjela obnovljivih izvora energije, poboljšanje energetske učinkovitosti) i u tome bi trebao zadržati svoju vodeću ulogu u svijetu;

C.  budući da se najveće uštede očekuju u području međusektorskih odnosno transverzalnih politika (44 %), a potom kod zgrada (42 %), u industriji (8 %) i prometu (6 %);

D.  budući da postoji velika nesigurnost u pogledu pouzdanosti procjena uštede energije koje su dostavile države članice;

E.  budući da 40 % konačne potrošnje energije i 36 % emisija CO2 otpada na zgrade; budući da, povrh toga, 50 % konačne potrošnje energije otpada na grijanje i hlađenje, a 80 % se koristi u zgradama u kojima se velik dio gubi; budući da je na nacionalnoj razini potrebno izraditi pokazatelje potražnje energije za grijanje i hlađenje zgrada; budući da se smanjenje emisija od 50 %, koje je potrebno za ograničenje globalnog povećanja temperature na ispod 2° C, mora postići energetskom učinkovitošću; budući da je smanjenje energetske potražnje zgrada najisplativiji način i za poboljšanje energetske sigurnosti i smanjenje emisija CO2, što istodobno doprinosi ciljevima reindustrijalizacije EU-a;

F.  budući da se energetska učinkovitost treba smatrati samostalnim izvorom energije, koja predstavlja količinu ušteđene energije u negawattima (Nw), kako bez sumnje potvrđuje najnoviji razvoj događaja u svijetu i Europi;

G.  budući da je 61 % uvezenog plina namijenjeno za zgrade (od čega su 75 % stambene zgrade); budući da bi se prema istraživanjima ambicioznom politikom renoviranja zgrada diljem EU-a uvoz (za građevinski sektor) kratkoročno mogao na troškovno učinkovit način smanjiti za 60 % tijekom 15 godina, a dugoročno potpuno ukloniti (europske će zgrade 2040. potrošiti količinu plina jednaku europskoj proizvodnji plina 2011.);

H.  budući da je od temeljne važnosti da EU i njegove države članice prepoznaju važnost uključivanja građanskih inicijativa poput zadruga i projekata zajednice za energetsku učinkovitost; budući da je potrebo ukloniti gospodarske, regulatorne i administrativne prepreke kako bi se građanima omogućilo da aktivno sudjeluju u energetskom sustavu;

I.  budući da je Direktiva o energetskoj učinkovitosti od ključne važnosti jer se u njoj priznaje važnost štednje energije kao ključnog faktora za ostvarenje ciljeva u razdoblju nakon održavanja konferencije COP21 donoseći istodobno višestruke prednosti; budući da do otvaranja radnih mjesta dolazi ulaganjem u obnovu zgrada i drugim mjerama energetske učinkovitosti, napretkom u životnom standardu smanjenjem siromaštva u gorivu, mogućnostima za zapošljavanje u sektoru malih i srednjih poduzeća, većom vrijednosti nekretnina, povećanom produktivnošću, boljim zdravljem i sigurnošću te poboljšanjem kvalitete zraka, boljom poreznom osnovicom i većim BDP-om;

J.  budući da povećana energetska učinkovitost, posebno u građevinskom sektoru, donosi dodatne koristi daljnjom fleksibilnošću i smanjenjem općeg osnovnog opterećenja i vršnih razdoblja u sustavu;

Direktiva o energetskoj učinkovitosti: neodgovarajuće provedena, ali pruža okvir za ostvarivanje ušteda energije

1.  naglašava da je energetska učinkovitost od presudne važnosti za postizanje naših klimatskih i energetskih ciljeva u skladu s ciljevima utvrđenim u Sporazumu iz Pariza koji je usvojen na konferenciji COP21; naglašava da je energetska učinkovitost iznimno važna za smanjenje naše ovisnosti o uvozu, otvaranje radnih mjesta, smanjenje energetskog siromaštva, jačanje udobnosti i zdravlja te poticanje našeg gospodarstva; ističe da su Direktivom o energetskoj učinkovitosti potaknuti brojni pozitivni pomaci u državama članicama, ali da loša provedba koči ostvarenje njezina punog potencijala;

2.  ističe da je energetska učinkovitost ključna za početak što skorijeg prelaska na održivije energetske sustave utemeljene na obnovljivim izvorima energije i udaljavanja od fosilnih goriva; zabrinut je zbog toga što bi niska cijena fosilnih goriva mogla kočiti dekarbonizaciju i politike energetske učinkovitosti;

3.  poziva na izradu plana za postupno ukidanje subvencija za fosilna goriva te usmjeravanje financijskih sredstava u projekte energetske učinkovitosti kako bi se ostvarili ciljevi EU-a za dekarbonizaciju energetskog sektora do 2050. godine;

4.  primjećuje da države članice dosad još nisu u potpunosti provele Direktivu o energetskoj učinkovitosti iz 2012. ni Direktivu o energetskoj učinkovitosti zgrada iz 2010.; podsjeća na to da je rok za prijenos Direktive o energetskoj učinkovitosti bio još 5. lipnja 2014.; smatra da je smanjenje troškova i potrošnje energije u interesu građana i poduzeća; naglašava važnost snažnog regulatornog okvira koji obuhvaća ciljeve i mjere za poticanje i omogućivanje ulaganja u energetsku učinkovitost i nisku potrošnju energije kao i smanjenje troškova te kojim se podupire konkurentnost i održivost; dodaje da neke države članice ne iskorištavaju na odgovarajući način potporu EU-a dostupnu za poticanje energetske učinkovitosti stambenih zgrada; napominje da potpuna provedba mjera za energetsku učinkovitost nudi znatan potencijal za otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, uzimajući u obzir da je oko 900 000 radnih mjesta povezano s opskrbom energetski učinkovite robe i usluga (prema podacima za 2010.);

5.  ponavlja da se energetska učinkovitost mora smatrati najodrživijim dijelom naše obveze da smanjimo svoju potrošnju energije, a ne izlikom za povećanje potrošnje;

6.  slaže se s Komisijom da bi niže cijene goriva i izgledi gospodarskog rasta mogli dovesti u pitanje ispunjenje cilja od 20 %; poziva Komisiju i države članice da poboljšaju režim praćenja, provjera, kontrole i sukladnosti radi jamčenja odgovarajuće razine ambicioznosti;

7.  priznaje da se od država članica očekuje da do 2020. ostvare samo 17,6 % uštede primarne energije te da je cilj od 20 % ugrožen osim ako se postojeće zakonodavstvo EU-a ne provede u potpunosti, ne ulože veći napori i ne uklone prepreke za ulaganja; no napominje da ocjene provedbe Direktive o energetskoj učinkovitosti u ovoj fazi mogu dati samo djelomičan uvid s obzirom to da je navedena Direktiva stupila na snagu relativno skoro te da je rok za prijenos istekao tek nedavno; potiče države članice da potpuno i brzo provedu Direktivu; poziva Komisiju da brzo djeluje i pravodobno upućuje zahtjeve, kad je to potrebno, za usklađivanje nacionalnih planova s ciljevima Direktive i da se posluži svim zakonitim sredstvima kako bi osigurala da države članice dostavljaju ažurirane i točne informacije;

8.  podsjeća na svoje rezolucije od 5. veljače 2014., 26. studenog 2014. i 15. listopada 2015. u kojima se, među ostalim, za 2030. traži postizanje cilja energetske učinkovitosti od 40 %; smatra da će se obvezujućim općim ciljem zajedno s nacionalnim ciljevima za 2030. povećati neovisnost EU-a od uvoza energije, potaknuti inovacije i pomoći u osiguranju njegove tehnološke vodeće uloge u području energetske učinkovitosti; smatra i da su obvezujući zahtjevi od ključne važnosti za postizanje najveće moguće razine ambicija i uloženih napora u državama članicama te za omogućivanje dovoljne fleksibilnosti kako bi se na nacionalnoj razini mogla prilagoditi kombinacija sredstava i instrumenata;

9.  napominje da lokalne vlasti imaju ključnu ulogu u provedbi Direktive djelovanjem preko lokalnih akcijskih planova u ambicioznim mjerama uštede energije, na primjer u okviru Sporazuma gradonačelnika za klimu i energiju; smatra da podaci iz lokalnih akcijskih planova poput politika energetske učinkovitosti i mjera navedenih u više od 5000 akcijskih planova za održivu energiju u okviru Sporazuma gradonačelnika mogu učinkovito doprinijeti pri oblikovanju i povećanju razne ambicija nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti;

10.  smatra da bi potencijal lokalne uštede energije trebalo puno više iskoristiti s obzirom na to da su lokalne i regionalne vlasti ključni pokretači u poticanju energetske učinkovitosti i općenito energetske tranzicije; poziva Komisiju da ojača rad gradskih mreža kao što su Sporazum gradonačelnika, inicijative pametni gradovi i pametne zajednice ili zajednice koje koriste samo obnovljive izvore energije, što omogućuje razmjenu znanja i najboljih praksi između gradova, lokalnih zajednica, regija i država članica u području planiranja energetske tranzicije odozdo prema gore, osmišljavanja i provedbe mjera energetske učinkovitosti i vlastite proizvodnje te pristupa financijskoj potpori;

11.  žali zbog postavljanja vrlo neambicioznog cilja (najmanje 27 % za poboljšanje energetske učinkovitosti do 2030.) koji je 2014. usvojilo Europsko vijeće i koji se uglavnom opravdava iznimno nerealnom diskontnom stopom u prethodnoj procjeni učinka; podsjeća da je ta diskontna stopa (17,5 %) prekomjerno visoka; poziva Komisiju da provede sveobuhvatnu analizu troškova i koristi uzimajući u obzir višestruke koristi energetske učinkovitosti i prijeđe na socijalnu diskontnu stopu u skladu s vlastitim Smjernicama za bolju regulativu; traži od Komisije i država članica da u svjetlu Sporazuma iz Pariza o klimatskim promjenama preispitaju cilj energetske učinkovitosti od 27 % za 2030. radi postizanja cilja koji se odnosi na ograničavanje globalnog zatopljenja na znatno manje od 2° C te da ulože dodatne napore kako bi se to povećanje ograničilo na 1,5° C u skladu s ciljem energetske učinkovitosti koji je usvojio Parlament; traži od Komisije da za 2030. utvrdi obvezujući cilj energetske učinkovitosti od 40 % koji će odražavati razinu potencijala isplative energetske učinkovitosti;

12.  ističe da bi se u EU-u trebala dodatno poticati dugoročna strategija za smanjenje potražnje energije;

13.  naglašava da je u nekim slučajevima fleksibilnost Direktive državama članicama omogućila da poduzmu mjere energetske učinkovitosti te smatra da je ta fleksibilnost u pogledu alternativnih mjera od ključne važnosti kako bi države članice ubuduće provele programe i projekte energetske učinkovitosti; traži da se rupe u postojećoj Direktivi, zbog kojih je došlo do nezadovoljavajućih rezultata u provedbi Direktive, a posebno u članku 7., moraju ukloniti uz zadržavanje odgovarajuće fleksibilnosti koju države članice imaju u odabiru mjera; napominje da je u studiji EPRS-a o provedbi članka 7.(9), koja se temelji na podacima dobivenim od država članica, donesen zaključak da su mjere poput onih kojima se državama članicama omogućuje postupno uvođenje cilja, rano djelovanje ili izuzeće prometa i sektora ETS-a iz izračuna njihovih ciljeva, u gotovo svim slučajevima dovele do postizanja samo polovine iznosa (0,75 %) u okviru cilja godišnje opće uštede energije; napominje da su autori izjavili da analiza može biti onoliko dobra koliko i dostavljeni podaci; ustraje u tome da se alternativne mjere iz članka 7. stavka 9. moraju bolje definirati i da bi trebale biti lako mjerljive;

14.  napominje da postupno uvođenje i rano djelovanje u skladu s člankom 7. stavkom 2. više ne važe; podsjeća da se očekuje da će se na temelju članka 7. postići više od polovine od 20 % ciljeva utvrđenih u Direktivi;

15.  ističe da je glavna slabost postojeće Direktive ta što većina mjera prestaje vrijediti 2020. osim ako se ona ne izmijeni na odgovarajući način, što među ostalim znači da bi njezine glavne odredbe, a posebno članak 7., trebalo produžiti do 2030., ali i nakon toga, te da se ocjena Direktive treba provesti upravo u tom kontekstu s obvezom uspostavljanja ciljeva koje treba utvrditi u odnosu na razvoj (postignuti rezultati, tehnološke i tržišne inovacije itd.); očekuje da će se time prednost dati dugoročnim mjerama; nadalje, napominje da je potrebno uvesti reviziju na sredini razdoblja kako bi se zajamčilo da se ciljevi postignu do 2030.;

16.  naglašava da bi se većom usklađenošću metoda izračuna dodatnosti (sposobnost promicanja tehnologija čiji su rezultati bolji od tržišnog prosjeka) i materijalnosti (promicanje mjera koje inače ne bi bile poduzete) kao i postupaka mjerenja i provjere ušteda energije moglo doprinijeti efikasnijoj provedbi članka 7.;

17.  predlaže da se naziv članka 7. promijeni u „programe potpore za uštedu energije” kako bi se naglasila potreba da države članice pomažu potrošačima, uključujući mala i srednja poduzeća, da uštede energiju, smanje svoje energetske troškove i uvedu mjere koje omogućavaju postizanje tih ušteda sustavima obveza energetske učinkovitosti i alternativnim mjerama;

18.  predlaže da se člankom 7., a posebno sustavima obveza energetske učinkovitosti prednost da mjerama u građevinskom sektoru, posebice poticanjem provedbe dugoročnih nacionalnih strategija uvrštenih u članak 4., koje bi trebale biti osmišljene tako da oslobode puni potencijal za ulaganja u energetsku obnovu zgrada;

19.  naglašava da među izazovima i glavnim preprekama za provedbu članka 7. važnu ulogu ima nedostatak znanja i sposobnosti uključenih strana kao i slaba osviještenost krajnjih potrošača o obveznim sustavima učinkovitosti ili alternativnim mjerama te ograničeno razdoblje (2014. – 2020.) u kojem je sve to potrebno ostvariti; stoga poziva EU da više ulaže u provedbu informativnih i popratnih aktivnosti u pojedinačnim državama članicama;

20.  naglašava da nepostojanje pokazatelja energetske učinkovitosti poput potrošnje po jedinici BDP-a sprečava države članice u poticanju građana i poduzeća na postizanje političkog cilja klimatske i energetske učinkovitosti;

21.  ističe činjenicu da su odredbu iz članka 7. prema kojoj države članice mogu tražiti da se dio mjera energetske učinkovitosti provede kao prioritet u kućanstvima pogođenim energetskim siromaštvom ili socijalnim stanovima dosad iskoristile samo dvije države članice; poziva na jačanje te odredbe;

22.  smatra da se prioritet mora dati mjerama energetske učinkovitosti za ugrožena i energetski siromašna kućanstva posebno kako bi se zajamčilo da se energetski troškovi tih kućanstava mogu smanjiti na održivoj osnovi;

23.  preporučuje da se države članice u nacionalnim planovima energetske učinkovitosti, kako se iziskuje u članku 24. aktualne Direktive, obvežu na utvrđivanje ciljeva kako bi se mjere energetske učinkovitosti iskoristile za smanjenje rizika od energetskog siromaštva i da izvijeste o načinu na koji su postigle te ciljeve;

24.  smatra da se pri provedbi mjera energetski učinkovite obnove postojećih zgrada prednost mora dati zgradama koje imaju lošu energetsku bilancu; poziva Komisiju da u kontekstu revizije Direktive o energetskoj učinkovitosti predloži cilj za poboljšanje energetske učinkovitosti fonda stambenih zgrada usporedno s budućim standardima za minimalnu učinkovitost stambenih prostora koji se iznajmljuju;

25.  napominje da je 16 država članica odlučilo uspostaviti sustav obveza energetske učinkovitosti (članak 7. stavak 1.) te da su 24 države članice iskoristile mogućnost provedbe alternativnih mjera u različitom opsegu, a 18 država članica prednost je dalo alternativnim mjerama za ostvarenje stope obnove zgrada (članak 5.); kritizira činjenicu da sedam država članica još uvijek nije uvelo energetske preglede (članak 8.);

26.  naglašava da je za neke ključne elemente Direktive o energetskoj učinkovitosti potrebno više vremena (na primjer za pametna brojila, pametne mreže, planove kogeneracije i obnove) te da je stabilni okvir za energetsku učinkovitost u razdoblju nakon 2020. od ključne važnosti kako bi se ulagačima, javnim vlastima i poduzećima ulilo neophodno povjerenje i regulatorna stabilnost da bi oni mogli pokrenuti projekte i inovacije s obzirom na to da imaju veliki potencijal za smanjenje potrošnje energije, a time i troškova za potrošače; napominje da su javna potražnja i tržište ključni pokretači tih projekata;

27.  potvrđuje da su nedovoljni cjenovni signali glavni razlog koji bi mogao u pitanje dovesti odgovor na potražnju; poziva države članice da se uhvate u koštac s tom preprekom i promiču pametno mjerenje i transparentan obračun troškova, čime bi se potaknulo odgovornije ponašanje potrošača u pogledu potrošnje energije i ulaganja u energetsku učinkovitost;

28.  pozdravlja nova inovativna i pametna rješenja za uspostavu ravnoteže između opskrbe i potražnje za energijom, bolje iskorištavanje obnovljive energije te smanjenje energetske potrošnje u vršnim razdobljima; traži financiranje istraživanja i razvoja tih novih rješenja, posebno u sektoru malih i srednjih poduzeća;

29.  naglašava da nesukladnost među tri klimatska i energetska politička cilja, posebno u pogledu ekvivalentne recipročne konverzije dinamike promjene među tim ciljevima, uzimajući u obzir postotno povećanje učinkovitosti i povećanje udjela obnovljivih izvora energije u odnosu na broj certifikata za individualne emisije CO2, znači da ne postoje odgovarajući poticaji za povećanje energetske učinkovitosti ili korištenje obnovljivih izvora energije;

30.  naglašava da potrošači, građani i operateri distribucijskih sustava imaju ključnu ulogu u sve više decentraliziranom krajoliku te da je njihovo sudjelovanje bitno za postizanje ciljeva energetske učinkovitosti; stoga naglašava da je potrebno poduzeti više mjera za jačanje njihove uloge, među ostalim, olakšavanjem odgovora na potražnju, skladištenjem u malom opsegu, preuređenjem zgrada te programima centraliziranog grijanja i hlađenja i na individualnoj osnovi i u kontekstu suradnje;

31.  ističe da se Direktivom o energetskoj učinkovitosti podupire energetska učinkovitost, ali se obuhvaćaju i elementi obvezne godišnje uštede energije (članak 7.); traži da se u Direktivi naglasak stavi na ideju energetske učinkovitosti; naglašava važnost cilja energetske učinkovitosti do 2030. u skladu s klimatskim ciljevima dogovorenima na konferenciji COP21 kako bi se postigli naši klimatski ciljevi i smanjila naša ovisnost o trećim zemljama; napominje da na zgrade otpada 40 % potrošnje energije u EU-u i da se od toga 50 % koristi za grijanje i hlađenje; naglašava da je poboljšana energetska učinkovitost zgrada stoga iznimno važna za smanjenje emisija CO2, poboljšanje energetske sigurnosti, smanjenje energetskog siromaštva i poticanje našeg gospodarstva; potiče države članice da uz pomoć sredstava EU-a pokrenu opsežna ulaganja kako bi povećale energetsku učinkovitost jer to ne vodi samo do manjeg iznosa računa za energiju nego bi se na taj način mogla otvoriti brojna radna mjesta i moglo bi se doprinijeti postizanju ciljeva reindustrijalizacije;

32.  ističe da je 85 % energetske potrošnje u zgradi potrebno za grijanje prostora i zagrijavanje vode te da je stoga potrebno ubrzati modernizaciju starih i neučinkovitih sustava grijanja kako bi se uz pomoć dostupnih tehnologija, u koje su ubrajaju sustavi grijanja koji koriste energente iz obnovljivih izvora, postiglo povećanje energetske učinkovitosti od najmanje 20 %;

Konkurentski propisi koče uspjeh u području zaštite okoliša, stvaraju birokraciju i dižu cijenu energije

33.  napominje da su obveze izvješćivanja u području energije nužne kao dio okvira kako bi se mogao ocijeniti napredak i provesti postojeće zakonodavstvo u području energetske učinkovitosti; žali, međutim, zbog prekomjernih obveza izvješćivanja u području energije koje su nametnute poduzećima, proizvođačima energije, potrošačima i javnim tijelima, među ostalim zbog prekomjernog donošenja propisa u državama članicama, i kojima se ograničava potencijal za rast i inovacije; naglašava da bi obveze izvješćivanja kad god je to moguće trebalo pojednostaviti kako bi se smanjila administrativna opterećenja i troškovi; kritizira činjenicu da podaci dobiveni izvješćivanjem često nisu usporedivi među državama članicama EU-a zbog različite raščlambe, metodologije i standarda; poziva Komisiju da, među ostalim uz pomoć digitalnih rješenja, smanji administrativno opterećenje povezano s obvezama izvješćivanja i da pruži više smjernica za usporedivost podataka u cilju bolje evaluacije podataka; poziva na usklađivanje predviđanja za potražnju energije s mogućnostima troškovno učinkovitih ušteda u ključnim sektorima i vjeruje da će se smanjenjem birokracije ubrzati provedba mjera energetske učinkovitosti; napominje da primjena načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” iziskuje preispitivanje planiranja i izvješćivanja u području energije te veću usklađenost politika kako bi se mogle međusobno nadopunjavati, uz razumijevanje da je ušteda energije prvi i najsigurniji izvor energije za Europu; napominje da energetska učinkovitost može biti najbolje ulaganje u „izvor” energije jer povećava cjenovnu pristupačnost energije, smanjuje potrebu za dodatnom i skupom infrastrukturom u području potrošnje te doprinosi borbi protiv klimatskih promjena;

34.  ističe da su pravila izračuna energetskih ušteda i tumačenja prihvatljivih mjera koja su iznesena u prilozima Direktivi previše složena te ih je stoga nemoguće točno slijediti; poziva Komisiju da se pobrine za to da se pri reviziji Direktive o energetskoj učinkovitosti uvede radikalno jednostavnija metoda izračuna energetske učinkovitosti i da razmotri mogućnost prijedloga novih delegiranih akata kojima bi se pojednostavile metode izračuna sadržane u aktualnoj Direktivi;

35.  poziva Komisiju da preispita koeficijent konverzije za električnu energiju iz priloga IV. Direktivi kako bi se bolje odrazila aktualna tranzicija u proizvodnji električne energije;

36.  napominje da sustav trgovanja emisijskim jedinicama (ETS) ne može riješiti sve rizike povezane s ulaganjima u područje ušteda energije jer je njime obuhvaćeno samo 45 % emisija stakleničkih plinova u EU-u; napominje da je Direktiva o energetskoj učinkovitosti povezana s ostalim zakonodavstvom EU-a u području energije i da ima određeni učinak na ugljični otisak i sustav ETS-a (cijene certifikata); poziva Komisiju da ispita tu međusobnu povezanost i zajamči komplementarnost; napominje da su niske cijene emisijskih jedinica u ETS-u kao rezultat tog učinka jedan od čimbenika koji umanjuju poticaj za ulaganje industrije u uštedu energije;

37.  naglašava važnost ispravne provedbe rezerve za stabilnost tržišta, kojom bi se moglo doprinijeti energetskoj učinkovitosti jačanjem dosljednosti između ETS-a EU-a i politika u području energije s niskim razinama emisija ugljika;

38.  sa zadovoljstvom iščekuje budući fond za modernizaciju, čiji će cilj biti modernizacija energetskih sustava i poboljšanje energetske učinkovitosti u državama članicama EU-a s nižim prihodima, te poziva Komisiju da predloži primjerenu upravljačku strukturu, uključujući detalje o ulozi država članica korisnica, EIB-a i drugih institucija;

39.  naglašava da se zbog neusklađenosti raznih elemenata nacionalnog zakonodavstva mogu onemogućiti djelotvorna rješenja u pogledu energetske učinkovitosti koja ostvaruju najbolje moguće rezultate u smislu troškovne učinkovitosti te se poništava učinak nižih cijena postignut uštedom energije; poziva države članice i Komisiju da izrade mjere za koordinaciju kako bi se potencijal energetske učinkovitosti u potpunosti ostvario, što bi dovelo do veće dosljednosti među državama članicama ne ograničavajući pritom njihovu sposobnost da prilagode politiku svojem lokalnom tržištu energije i cijenama, raspoloživim tehnologijama i rješenjima te nacionalnoj strukturi izvora energije; poziva na to da se u okviru ETS-a više vodi računa o nacionalnim mjerama koje utječu na broj emisijskih jedinica i njihovu cijenu;

40.  naglašava potrebu za poboljšanjem energetske učinkovitosti javnog sektora i poziva na bolju integraciju inicijativa za uštedu energije u postupke javne nabave;

41.  primjećuje da neki koji rade u javnoj nabavi ne razumiju u potpunosti zahtjeve energetske učinkovitosti u javnoj nabavi; poziva Komisiju da pruži bolje smjernice kako bi se olakšalo usklađivanje s člankom 6. Direktive i bolja integracija u šira pravila EU-a o javnoj nabavi;

42.  traži od Komisije da uključi lokalne i regionalne institucije u cilju promicanja energetske učinkovitosti na regionalnoj i lokalnoj razini te među građanima;

43.  napominje da se, iako su europske maloprodajne cijene električne energije za male i srednje industrijske i poslovne potrošače i privatne potrošače razmjerno visoke u mnogim državama članicama, ulaganjem u energetsku učinkovitost može potaknuti konkurentnost europskih poduzeća i smanjiti troškove energije za privatne potrošače; ističe, međutim, da u prosjeku jednu trećinu računa za električnu energiju u EU-u čine neizravni, od države nametnuti porezi i pristojbe za kućanstva, zbog kojih, kada ih se uvrsti kao fiksne elemente računa, potrošači teže mogu osjetiti korist od energetskih ušteda, i koji doprinose energetskom siromaštvu; napominje da su pristojbe za financiranje europskih politika u području klime i energetike najmanji dio računa; naglašava da visoke cijene energije u EU-u dovode do razlike u cijenama energije između država članica EU-a i naših glavnih konkurenata u velikim dijelovima svijeta, što onemogućuje konkurentnost energetski intenzivnih europskih industrija; napominje da povećanje ulaganja u energetsku učinkovitost dovodi do više inovacija, što stavlja industriju EU-a na vodeći položaj u svijetu;

44.  napominje da energetska učinkovitost može biti najbolje ulaganje u „izvor” energije jer povećava cjenovnu pristupačnost energije, smanjuje potrebu za dodatnom i skupom infrastrukturom te doprinosi borbi protiv klimatskih promjena;

45.  napominje da se primjenom načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” omogućuje troškovno učinkovito povećanje udjela obnovljivih izvora u strukturi izvora energije; naglašava da bi obveze uštede trebale biti usklađene s razvojem održivih obnovljivih izvora energije i da bi trebalo ojačati sinergije u cilju učinkovitog prijelaza na dekarboniziran, otporan i pametan energetski sustav; smatra da unaprijeđena međuregionalna distribucija, sustavi skladištenja i upravljanje potrošnjom pružaju dobre prilike za daljnje širenje optimalnih lokacija za iskorištavanje energije vjetra, vode i sunca u cilju opskrbe cijele Europe; uvjeren je da će se time smanjiti cijene energije;

46.  naglašava da je energetska učinkovitost troškovno najučinkovitija mjera za ispunjenje obveza EU-a u pogledu smanjenja emisija CO2;

Energetsko zakonodavstvo treba biti usklađenije

47.  poziva Komisiju da poštuje načelo bolje regulative, da razmisli o boljim načinima usklađivanja propisa EU-a u području energije i klimatskih promjena u cilju veće učinkovitosti i djelotvornosti zakonodavstva i da predloži mjere za poboljšanje aktualnih propisa; također poziva Komisiju da ojača metodologiju za sveobuhvatno dugoročno ocjenjivanje inicijativa u području energetske učinkovitosti, uključujući sve glavne vanjske učinke; poziva na zauzimanje društvene perspektive pri modeliranju i procjeni ukupnih troškova i koristi različitih razina ambicije u pogledu energetske učinkovitosti i na tretiranje energetske učinkovitosti kao pravog izvora energije;

48.  poziva Komisiju da energetsku učinkovitost smatra infrastrukturnim prioritetom s obzirom na to da odgovara definiciji infrastrukture koju koriste MMF i druge ekonomske institucije(10) te da pri budućim odlukama o ulaganjima u europsku energetsku infrastrukturu energetska učinkovitost bude ključni element i prioritet;

49.  napominje da se energetskom učinkovitosti može doprinijeti povećanju otpornosti energetskog sustava, a time i prijelazu na održivo i sigurno stanje;

50.  ističe da će se funkcionalnim unutarnjim energetskim tržištem, među ostalim i za usluge energetske učinkovitosti, optimizirati troškovi energetskih sustava, od čega će imati koristi svi potrošači i što će znatno poboljšati energetsku učinkovitost i konkurentnost diljem Europe; stoga poziva države članice da u potpunosti provedu treći energetski paket kako bi se zajamčila potpuno funkcionalna, konkurentna i međusobno povezana energetska tržišta;

51.  primjećuje da energetski intenzivne industrije u tom pogledu također moraju dati svoj doprinos te da su u tom smislu vrlo važni jednaki uvjeti tržišnog natjecanja unutar EU-a;

52.  naglašava da je energetska učinkovitost dio glavnih ciljeva EU-a i da bi stoga trebalo poticati europske zemlje na sprečavanje rasipanja energije prouzročenog potrošnjom u industriji, prijevozu i građevinarstvu, tj. sektorima koji su odgovorni za najveći dio potrošnje;

53.  pozdravlja pozitivan učinak certifikacijskih sustava ili obveza uštede (članak 7.) u mnogim državama članicama; smatra da je mogućnost odabira alternativnih mjera jednake razine ambicije važan čimbenik za njihovo prihvaćanje; napominje da je važno zajamčiti da potvrđene uštede odgovaraju stvarnim uštedama energije, a ne da je riječ samo o uštedama na papiru; naglašava ulogu komunalnih energetskih poduzeća u aktivnoj izradi mjera energetske učinkovitosti; traži da se izračun certifikacijskih sustava i mjera uštede energije ne oteža; poziva Komisiju da ocijeni je li moguće uzeti u obzir uštedu primarne energije zahvaljujući kogeneracijskim postrojenjima (kombinirana proizvodnja toplinske i električne energije);

54.  skreće pozornost na izvješće koje je za Parlament sastavila Služba za istraživanja i prema kojem se većina uspostavljenih sustava obveze energetske učinkovitosti pokazala važnom za poboljšanje energetske učinkovitosti na nacionalnoj razini te je zahvaljujući njima velik broj kućanstava i organizacija ostvario troškovno učinkovite uštede; također naglašava zaključak iznesen u izvješću prema kojem su sustavi obveze energetske učinkovitosti troškovno vrlo učinkoviti i prema kojem zahvaljujući dobro osmišljenim i provedenim sustavima obveze energetske učinkovitosti države mogu ostvariti i do 100 % ušteda iz članka 7.; stoga predlaže da Komisija sastavi popis primjera dobre i loše prakse te da izradi skup kriterija kojima će se zajamčiti dobro osmišljeni i djelotvorni sustavi obveze energetske učinkovitosti;

55.  traži da se poduzmu mjere kako bi se zajamčio vjerodostojan izračun ušteda i učinkovitosti, bez nepotrebne birokracije; smatra da bi Direktiva o energetskoj učinkovitosti mogla s tim u vezi poslužiti i kao okvirni zakonodavni akt; smatra da bi se konkretne mjere i kriteriji učinkovitosti mogli integrirati u postojeće direktive (npr. Direktiva o energetskoj učinkovitosti zgrada) ili u obvezu skupnog označivanja (označivanje energetske učinkovitosti, ekološki dizajn, kružno gospodarstvo, oznaka CE);

56.  smatra da se ciljevi EU-a u području zaštite klime i učinkovitosti moraju međusobno nadopunjavati i da su obvezujući zahtjevi u pogledu energetske učinkovitosti od ključne važnosti za postizanje najveće moguće razine ambicije i uloženih napora u državama članicama, pri čemu je također potrebno omogućiti dovoljno fleksibilnosti kako bi se kombinacija sredstava i instrumenata mogla prilagoditi na nacionalnoj razini;

57.  traži da revidirana Direktiva o energetskoj učinkovitosti bude usklađena s ciljevima EU-a u području zaštite klime i s ciljem iz sporazuma s konferencije COP21; naglašava da se pri reviziji Direktive moraju nastaviti i poboljšati postojeće mjere te ukloniti proturječnosti i nedorečenosti kako bi se dugoročno osigurala regulatorna predvidljivost i omogućilo povjerenje ulagača;

Veća energetska učinkovitost – više radnih mjesta i rasta

58.  žali zbog neuspješnih projekata energetske učinkovitosti koji su financirani sredstvima iz strukturnih fondova EU-a (2007. – 2013.), na račun kojih su upućene kritike u izvješću Revizorskog suda; poziva Komisiju da što prije provede odgovarajuća poboljšanja uz poseban naglasak na obrazloženju, praćenju i skraćivanju razdoblja otplate za financirane projekte; traži da se izrade bolje smjernice i da Komisija provodi intenzivnije praćenje kako bi se strukturni fondovi i EFSU zajedno s privatnim ulaganjima bolje iskoristili za održive projekte energetske učinkovitosti; smatra da bi financiranje projekata energetske učinkovitosti iz strukturnih fondova i EFSU-a trebalo biti usmjereno na one potrošače koji su osjetljiviji na troškove energije, npr. industrija u opasnosti od izmještanja emisija ugljika, MSP-ovi te kućanstva u opasnosti od energetskog siromaštva; smatra da je razrada financijskih instrumenata, sredstava i inovativnih modela za mobilizaciju javnih sredstava i iskorištavanje efekta poluge privatnih financija na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i europskoj razini u cilju podupiranja ulaganja u ključne sektore energetske učinkovitosti kao što je obnova zgrada apsolutni prioritet i da pritom treba posebno voditi računa o ugroženim skupinama i uzeti u obzir posebnosti dugoročnih ulaganja;

59.  poziva države članice da promiču ulaganja u sektor građevinarstva te da ulažu veće napore u poticanje temeljite obnove loše izoliranih zgrada u EU-u;

60.  ističe da bi, ako države članice uspostave sustav za energetsku učinkovitost koji se financira iz pristojbi, trebalo utvrditi minimalni prag namijenjen za kućanstva pogođena energetskim siromaštvom; također ističe da bi države članice trebale pokazati kako takav sustav za energetsku učinkovitost koji se financira iz pristojbi doprinosi poboljšanju najlošijih primjera iz postojećeg fonda stambenih zgrada;

61.  ističe važnost europskih financijskih instrumenata u obliku zajmova, jamstava i vlasničkog kapitala za iskorištavanje privatnih financijskih sredstava za projekte energetske učinkovitosti; međutim, ističe da je projekte u socijalnoj domeni potrebno financirati davanjem bespovratnih sredstava;

62.  naglašava da bi si EU trebao postaviti ambiciozni cilj uštede energije i poticati inovacije u pogledu ulaganja u energetsku učinkovitost s obzirom na to da su takva ulaganja isplativa te ih je prilično brzo moguće vratiti;

63.  poziva države članice da predvide značajan minimalni postotak mjera u sustavima obveza energetske učinkovitosti koji će biti usmjeren na potrošače s niskim prihodima;

64.  napominje da su projekti energetske učinkovitosti često malih razmjera i moraju se uključiti u veće portfelje; u tu svrhu poziva Komisiju, EIB i države članice da pruže više tehničke pomoći i pomoći u razvoju projekata kako bi se potaknula ulaganja;

65.  smatra da je potrebna dugoročna strategija energetske učinkovitosti zgrada i dodatno poticanje energetski učinkovite obnove zgrada kako doseg građevinskog sektora ne bi ostao na jednostavnim i jeftinim mjerama;

66.  poziva države članice da se bolje usklade i razmjenjuju ideje i primjere najbolje prakse u vezi s obvezama uštede te planovima izgradnje i obnove (članci 4., 5., 6. i 7.) u cilju brže primjene postojećih i novih instrumenata (porezne olakšice, programi potpore, modeli ugovora i ulaganja u socijalno stanovanje); smatra da bi područje primjene članka 5. trebalo proširiti na sva javna tijela ondje gdje je to moguće; traži smjernice Komisije za buduće nacionalne planove kako bi se zajamčila transparentnost i usporedivost; pozdravlja tehničku podršku Komisije za provedbu Direktive o energetskoj učinkovitosti; traži da se uvedu obvezni obrasci za nacionalne planove kako bi se zajamčila transparentnost i usporedivost; poziva države članice da razmotre mogućnost inovativnih programa potpore temeljenih na tržištu;

67.  primjećuje da je najmanje napretka ostvareno u stambenom sektoru i stoga poziva države članice da iskoriste poduzeća koja pružaju energetske usluge i ugovore o energetskom učinku, da uspostave porezne sustave i provedu kreditne programe kako bi se povećala niska stopa obnove postojećih zgrada u Europi, te da nagrade mjere energetske učinkovitosti kao što je upotreba energetski učinkovitog grijanja i hlađenja;

68.  poziva Komisiju da potakne države članice da uspostave i unaprijede sustave za praćenje i mjerenje energetske učinkovitosti u zgradama i za upravljanje njome kako bi se ostvario znatan napredak u pogledu energetske učinkovitosti zgrada u EU-u;

69.  poziva države članice da u planovima za obnovu iz članka 4. ukratko izlože način na koji će u sljedećoj verziji planova (predviđenoj za travanj 2017.) provesti energetsku obnovu fonda zgrada i da kao rezultat toga ostvare zajednički cilj EU-a za fond zgrada gotovo nulte energije do 2050.;

70.  vjeruje da će se širenjem uloge javnih zgrada kao uzora na sve razine javne uprave, a ne samo na zgrade središnje vlasti, doprinijeti iskorištavanju punog potencijala troškovne učinkovitosti zgrada, s obzirom na to da je riječ o sektoru s dokazano najvećim potencijalom, ne samo za energetske uštede, već i za druge vrste općenitijih prednosti, uključujući veću udobnost i blagostanje; u tom pogledu smatra da bi države članice trebale biti obvezne uspostaviti unutarnji mehanizam za podjelu napora uloženih u postizanje cilja obnove od 3 % među raznim razinama javne uprave te da bi se trebala zadržati fleksibilnost u smislu mogućnosti odabira drugih mjera, čiji bi se učinak trebao kvantificirati, kao alternativan pristup stavcima 1. i 2.;

71.  poziva Komisiju da potakne države članice na ulaganje više napora u obnovu nestambenih zgrada, s obzirom na njihov snažan potencijal za kratkoročnu isplativost;

72.  predlaže da naslov članka 4. Direktive glasi „Dugoročne strategije za temeljitu obnovu nacionalnog fonda zgrada, uključujući strategije za mobilizaciju ulaganja”;

73.  poziva na izdvajanje potrebnih sredstava za osposobljavanje odgovornih za ugrađivanje opreme kako bi se zajamčila visoka razina kvalitete pri obnovi;

74.  poziva na strateški pristup Komisije kako bi se povećala osviještenost o novim tehničkim dostignućima (u područjima kao što su rashladna sredstva, osvjetljenje, izolacija, termostati, mjerenje, stakla i mnogim drugima);

75.  poziva Komisiju i države članice da članak 4. Direktive postave kao prioritet u pogledu pripreme druge verzije strategija, koje treba predstaviti 2017. i koje bi se trebale temeljiti na primjerenoj suradnji s dionicima, pratiti obvezne obrasce i obuhvaćati prijelazne petogodišnje ciljeve i planove provedbe, kako bi se do 2050. na razini EU-a postigao cilj fonda zgrada gotovo nulte energije, među ostalim i jer će to biti potrebno za ispunjenje ciljeva Pariškog sporazuma s konferencije COP21;

76.  smatra da su energetski pregledi poduzeća provjereno sredstvo povećanja energetske učinkovitosti i ističe njihove prednosti za konkurentnost; traži jedinstvenu definiciju i provedbu kriterija iz članka 8. Direktive (za definiciju MSP-ova; za preglede; nema dvostrukog certificiranja ako je riječ o poduzećima koja posluju prekogranično) te jedinstven pristup minimalnom pragu iz članka 8.4.; traži da se područje primjene tog članka proširi na sva poduzeća s visokom potrošnjom energije; poziva na provedbu evaluacije u cilju povećanja učinkovitosti sustava energetskog pregleda; traži da provedba preporuka o troškovno učinkovitim energetskim pregledima bude obvezna uz planirano održavanje u skladu s ciljevima poduzeća;

77.  predlaže da se revidira definicija MSP-ova koja se primjenjuje u Direktivi (članak 2. stavak 26.) tako da njome budu obuhvaćeni samo broj zaposlenih i godišnji promet kako bi se poduzeća čijih je 25 % ili više pod kontrolom javnih tijela i dalje mogla smatrati MSP-ovima.

78.  pozdravlja činjenicu da Komisija radi na smjernicama za provedbu članaka 9. – 11. Direktive o energetskoj učinkovitosti kako bi pomogla potrošačima da imaju veću kontrolu nad svojom potrošnjom energije; smatra da su tehnička izvedivost i postavljanje pametnih brojila, uzimajući u obzir troškovnu učinkovitost i transparentnost troškova, važni čimbenici za uštedu energije; smatra da bi radi dosljednosti sve postojeće odredbe koje se odnose na mjerenje i obračun potrošnje trebalo objediniti na jednom mjestu;

79.  ističe da su računi za energiju koje dobivaju potrošači još uvijek nejasni i neprecizni; preporučuje da se transparentnost i jasnoća računa poboljšaju uvođenjem vrhovnih načela za račune na razini EU-a kako bi potrošačima bile dostupne ključne informacije u usporedivom obliku, čime bi im se pomoglo da prilagode svoje obrasce potrošnje; ističe da postoje velike razlike u sklonostima potrošača i u instrumentima koji su im na raspolaganju te da stoga o pristupu informacijama treba odlučiti na temelju istraživanja među potrošačima na nacionalnoj razini;

80.  smatra da su pristup neovisnim i pouzdanim informacijama te savjetima o primjerenim mjerama energetske učinkovitosti i financijskim programima od ključne važnosti, posebno za kućanstva, ali i za regionalna i lokalna tijela, kako bi im se omogućilo da donose utemeljene i energetski osviještene odluke te da bolje upravljaju svojom potrošnjom energije, među ostalim uz pomoć pametnih brojila i pojedinačnim mjerenjem potrošnje za grijanje i hlađenje;

81.  poziva na uspostavu strogih standarda za jamstvo kvalitete, nacionalnih programa osposobljavanja i jedinstvenih, pojednostavljenih nacionalnih certifikacijskih sustava za pružatelje usluga energetske učinkovitosti uz koje bi postojali udruženi i lako dostupni okviri za savjete i žalbe; ističe da se to predlaže kako bi se uklonile neke nefinancijske prepreke korištenju proizvoda i usluga povezanih s energetskom učinkovitosti, npr. tako što bi se omogućilo prepoznavanje pouzdanih trgovaca;

82.  očekuje daljnja ulaganja u uštedu energije kao posljedicu pridržavanja propisa o visokoučinkovitoj kogeneraciji iz članka 14.;

83.  ističe da bi, ako države članice uspostave sustav za energetsku učinkovitost koji se financira iz pristojbi (članak 20.), prioritet trebala biti kućanstva pogođena energetskim siromaštvom; inzistira na tome da se revidiranom Direktivom o energetskoj učinkovitosti državama članicama pruži dugoročno stabilno političko okruženje kako bi se zajamčilo održivo povećanje ulaganja u energetsku učinkovitost, posebno na lokalnoj razini; zahtijeva da EU i EIB pojačaju svoje napore za izgradnju kapaciteta i tehničku pomoć kako bi razvili unovčive projekte energetske učinkovitosti kojima će privući privatna ulaganja s tržišta; traži da se u programima financiranja EU-a (npr. strukturni fondovi, Junckerov plan, ELENA-EIB) poveća udio sredstava koja se izdvajaju za izgradnju kapaciteta i tehničku pomoć u području energetske učinkovitosti;

84.  žali zbog niske razine javnih i privatnih ulaganja u pametne elektroenergetske mreže; poziva Komisiju da ojača provedbu članka 15. Direktive u cilju promicanja razvoja tih mreža;

85.  poziva na uvođenje obveze provedbe nacionalnih procjena troškova i koristi za programe energetske učinkovitosti koji se provode kroz lokalna tijela ili u suradnji s njima, i traži da se s tim pristupom nastavi u slučajevima kada njegov rezultat budu učinkovitost i uštede troškova za potrošače;

86.  izražava zabrinutost zbog sve većeg onečišćenja uzrokovanog određenim sustavima za grijanje u kućanstvima koji kao gorivo koriste krutu biomasu i koji proizvode velike količine fine prašine, dušikovih oksida, ugljikovog monoksida i dioksina koji iznimno negativno djeluju na kvalitetu zraka te su stoga štetni za ljudsko zdravlje; u skladu s time poziva države članice da primjenjuju učinkovita i ekološki prihvatljiva zamjenska rješenja;

87.  naglašava da je hitno potrebno zauzeti sveobuhvatniji pristup poboljšanju energetske učinkovitosti cijelog sustava prijevoza, ne oslanjajući se samo na tehnološki razvoj vozila i pogonskih sustava; apelira na Komisiju i države članice da ambiciozno uvedu nove mjere kojima bi se poboljšao prelazak na energetski najučinkovitije načine prijevoza i da u potpunosti uvedu inteligentne prometne sustave u cilju daljnjeg povećanja učinkovitosti i stupnja iskorištenosti dostupnih kapaciteta, kako vozila tako i infrastrukture, također i u logistici, zrakoplovstvu i pomorskom prijevozu;

88.  podsjeća na to da se energetska učinkovitost može postići postavljanjem standarda za emisije CO2 i obavještavanjem korisnika o tome koliko njihova vozila troše goriva; poziva Komisiju da istupi s prijedlozima o obavještavanju korisnika o potrošnji goriva novih kamiona te gradskih i međugradskih autobusa te da postavi ograničenja za njihove emisije CO2;

89.  žali zbog malog doprinosa sektora prijevoza uštedi energije, u iznosu od samo 3 % od ukupnih ušteda u svim sektorima, unatoč stabilizaciji putničkog prometa i smanjenju teretnog prometa u razdoblju od 2005. do 2013. zbog gospodarske krize; poziva države članice da povećaju broj mjera usmjerenih na sektor prijevoza;

90.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i državama članicama.

OBRAZLOŽENJE

Emisije stakleničkih plinova u EU-u smanjile su se od 1990. do 2014. za 23 %. U istom razdoblju BDP EU-a povećao se za 46 %. Uz sve manji utjecaj na klimu poduzeća i građani ostvaruju veći rast, uslijed čega se otvaraju radna mjesta i stvara prihod od poreza.

Europska unija je na dobrom putu ka dostizanju ciljeva postavljenih za razdoblje do 2020., a to su 20 % manje emisija ugljičnog dioksida, povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj energetskoj potrošnji na 20 % te energetska učinkovitost veća za 20 %. Ti rezultati najvećim se dijelom mogu pripisati uspješnom funkcioniranju sustava trgovanja emisijama. Sustavom se ne potiče samo smanjenje emisija, već i ulaganja u energetski učinkovite tehnologije. U nekim zemljama faktor u postizanju tih ciljeva zasigurno je bila gospodarska i financijska kriza.

Zabrinutost izazivaju i birokratiziran postupak izvještavanja u području energetike i visoke cijene energije za poslovne korisnike srednje veličine i privatna kućanstva. Iako je ušteda energije dovela do smanjenja troškova, posebni državni nameti i zahtjevni postupci izvještavanja poništili su učinak te uštede. Razlog tomu djelomice leži u međusobno konkurentskim propisima EU-a o zaštiti klime (izravni i neizravni učinci na cijene potvrda za sustav trgovanja emisijama), složenosti pravnih propisa koji se odnose na energetsku učinkovitost (Direktiva o energetskoj učinkovitosti, označivanje energetske učinkovitosti, ekološki dizajn, sustav trgovanja emisija, u budućnosti kružno gospodarstvo) te samostalnim potezima u području energetske politike na nacionalnoj razini (tržišta kapaciteta, sustavi naknada za obnovljive izvore energije, napuštanje ugljena kao energenta) koji u jednom svom dijelu imaju ogroman učinak na europske strategije. Komisiju se stoga poziva da poduzme dodatne napore u uspostavljanju dosljedne klimatske i energetske politike te osmišljavanju tržišta struje na europskoj razini.

Od velike je važnosti i provedba Direktive o energetskoj učinkovitosti. U vezi s time najprije se može primijetiti da će Europska unija postići svoj cilj učinkovitosti od 20 % za 2020., a da se Direktiva u velikoj većini država članica nije potpuno ni primijenila. To pokazuje snagu tržišta. Ako se kod poduzeća i građana razvije vlastiti interes za energetskom učinkovitošću i uštedama, Europska unija ih ne mora regulirati. Međutim, direktiva ipak dodatno potiče inovacije u sustavima obveze i poticaja država članica. Dok ovo „sjeme ne proklija”, potrebno je toj još uvijek vrlo novoj direktivi i njezinoj provedbi u državama članicama odgovornima za provedbu dati još vremena. Istodobno bi se revizija trebala iskoristiti kao prilika za usklađivanje svih povezanih propisa EU-a u pogledu uštede, a u važnim točkama bi ih se trebalo i sažeti. Izvješćem se u tom smislu predlažu polazne točke.

27.4.2016

MIŠLJENJE oDBORA ZA OKOLIŠ, JAVNO ZDRAVLJE I SIGURNOST HRANE

upućeno Odboru za industriju, istraživanje i energetiku

o izvješću o provedbi Direktive o energetskoj učinkovitosti (2012/27/EU)

(2015/2232(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Peter Liese

PRIJEDLOZI

Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane poziva Odbor za industriju, istraživanje i energetiku da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

A.  budući da je EU, nakon postizanja sporazuma na konferenciji COP 21 u Parizu, više nego ikada obvezan dostići svoje klimatske ciljeve, a energetska učinkovitost jedan je od najučinkovitijih načina smanjenja emisija ugljičnog dioksida;

B.  budući da je EU na uvezenu energiju u 2014. potrošio 358 milijardi EUR godišnje, odnosno gotovo 1 milijardu EUR dnevno(11), što je više od ukupnog deficita Grčke (317 milijardi EUR)(12) i gotovo odgovara iznosu ukupnog prometa njemačke autoindustrije (367,9 milijardi EUR)(13) u 2014. godini;

1.  naglašava da je energetska učinkovitost od presudne važnosti za postizanje naših klimatskih ciljeva u skladu s ciljevima konferencije utvrđenih sporazumom COP 21 i smanjenje naše ovisnosti o uvezenoj energiji;

2.  ističe da je energetska učinkovitost ključna za započinjanje što skorijeg prelaska na održivije energetske sustave utemeljene na obnovljivim izvorima energije i odmicanja od fosilnih goriva;

3.  podsjeća da je presudna i za stvaranje radnih mjesta i održivi rast, prije svega u MSP-ovima i industriji, te za povećanje produktivnosti i poboljšanja udobnosti i zdravlja;

4.  ističe zabrinutost zbog procjene Europske komisije iznesene u komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 23. srpnja 2014. u kojoj se predviđa kako trenutačnim tempom cilj uštede EU-a od 20 % energije do 2020. godine neće biti ostvaren i da će realna stopa uštede biti niža za 1 do 2 postotna boda; poziva Komisiju da ohrabri države članice da ulože dodatne napore i poduzmu mjere kojima bi se osiguralo postizanje toga europskog cilja;

5.  izražava zabrinutost u pogledu svih sektora istaknutih u izvješću Komisije jer su u njemu iskazane vrijednosti još daleko od ostvarenja ciljeva energetske učinkovitosti za 2020.; stoga poziva Komisiju i države članice da odlučno interveniraju u sektorima građevinarstva, prometa, usluga i proizvodnje energije kako bi se zajamčio veći rast i veći broj zelenih radnih mjesta u EU-u; te mjere moraju se koordinirati s postupkom prijelaza na cirkularnu ekonomiju;

6.  smatra da se Pariški sporazum (COP 21) mora popratiti nacionalnim planovima za emisije koji će sadržavati konkretne i provjerljive obveze u području emisija i energije kako bi se osiguralo da se poduzimaju napori radi zadržavanja globalnog zatopljenja ispod 2 stupnja;

7.  napominje da na privatne i javne zgrade otpada 40 % krajnje potrošnje energije i 36 % emisija ugljičnog dioksida, dok 50 % krajnje potrošnje energije otpada na grijanje i hlađenje; stoga smatra da je poboljšanje energetske učinkovitosti zgrada od iznimne važnosti za smanjivanje emisija ugljičnog dioksida i poboljšanje energetske sigurnosti te stajanje na kraj energetskom siromaštvu i poboljšanje zdravlja;

8.  poziva države članice da promiču ulaganja u sektor građevinarstva te da ulažu veće napore u poticanje temeljite obnove loše izoliranih zgrada u EU-u;

9.  predlaže da se članak 4. Direktive o energetskoj učinkovitosti preinači tako da se u njemu govori o „dugoročnim strategijama za obnovu nacionalnog fonda stambenih zgrada te strategijama za pokretanje ulaganja”;

10.  poziva Europsku komisiju i države članice da članak 4. Direktive postave kao prioritet u pogledu pripremanja druge verzije strategija koje bi trebale biti implementirane u 2017. i koje bi se trebale temeljiti na odgovarajućoj suradnji s dionicima, slijedeći obvezne uzorke, i uključivati srednjoročne petogodišnje ciljeve i planove provedbe kako bi se do 2050. postigao cilj fonda zgrada gotovo nulte energije na razini EU-a, što će postati potrebno za ispunjavanje ciljeva Pariškog sporazuma s konferencije COP21;

11.  poziva na širenje područja primjene članka 5. Direktive kako bi se njime pokrile sve administrativne razine; u tom pogledu smatra da bi države članice trebale biti obvezne uspostaviti nacionalne mehanizme podjele napora radi postizanja cilja od 3 % te da bi se trebala zadržati fleksibilnost u odabiru drugih mjera kao zamjenski pristup u odnosu na onaj iz stavaka 1. i 2.;

12.  primjećuje da je najmanje napretka postignuto u stambenom sektoru i stoga poziva države članice da se posluže poduzećima koja pružaju energetske usluge kako bi provele porezne i kreditne programe radi povećanja niskih stopa obnove fonda postojećih zgrada u Europi i kako bi nagradile mjere energetske učinkovitosti kao što je prihvaćanje energetski učinkovitog grijanja i hlađenja;

13.  vjeruje da se energetski najsiromašnijima treba dati prednost u provođenju mjera energetski učinkovite obnove postojećih zgrada; poziva Komisiju da predloži cilj kojim bi se poboljšala energetska učinkovitost fonda stambenih zgrada usporedno s razvijanjem standarda minimalne učinkovitosti za stambene prostore koji se iznajmljuju u kontekstu revizije Direktive o energetskoj učinkovitosti;

14.  ističe da će zajednički napori EU-a biti pomoć u stvaranju zajedničkog tržišta robe i usluga što će doprinijeti uštedi energije i zbog čega će troškovi za potrošače biti niži i energetske usluge cjenovno pristupačnije, posebice za ugrožene skupine, a to će izjednačiti uvjete tržišnog natjecanja za industriju te povećati konkurentnost i otvoriti nova tržišta;

15.  primjećuje da energetski intenzivne industrije u tom pogledu također moraju dati svoj doprinos te da su u tom smislu vrlo važni jednaki uvjeti tržišnog natjecanja unutar EU-a;

16.  ističe činjenicu da više od polovice ulaganja potrebnih za dekarbonizaciju energetskog sustava EU-a do 2050. mora biti okrenuto energetskoj učinkovitosti; naglašava da će se ovim pristupom osigurati da se stvaranje emisija fosilnih goriva smanji i smjesti u razmjere prikladne za zadovoljavanje buduće potražnje te izbjeći stvaranje neupotrebljive imovine; poziva na to da energetska učinkovitost dobije status prioritetnog infrastrukturnog ulaganja, čime bi se omogućila njezina implementacija kao dijela širih postupaka planiranja i financiranja infrastrukturnih projekata na razini EU-a i nacionalnoj razini;

17.  ističe da je Direktiva o energetskoj učinkovitosti potaknula mnoge pozitivne pomake u državama članicama, ali da loša provedba koči ostvarenje njezina punog potencijala; pozdravlja povećanu tehničku podršku Komisije kojom se osigurava ispravna i žustra provedba;

18.  stoga ističe potrebu za jačim vodstvom Europske komisije kako bi se državama članicama pomoglo u provedbi Direktive i izvješćivanju o postignutom napretku;

19.  poziva Komisiju da pravovremeno upućuje obrazložene zahtjeve u pogledu usklađivanja s ciljevima Direktive i da se posluži svim zakonitim sredstvima kako bi osigurala da države članice pružaju ažurne i točne informacije;

20.  poziva Komisiju da promiče razmjenu najboljih praksi u državama članicama kako bi se ubrzali postizanje ciljeva te difuzija inovativnih proizvoda i usluga i promicala međudržavna konvergencija energetske učinkovitosti;

21.  napominje da je državama članicama koje su još uvijek daleko od ostvarenja cilja od 20 % do 2020. potrebno vodstvo Komisije kako bi mogle smjesta razviti nacionalne politike i posebne mjere za povećanje energetske učinkovitosti i učinkovitosti resursa; poziva države članice da primijene i održe stabilan sustav poticaja kojim će se omogućiti siguran priljev ulaganja i financijskih sredstava, uz poseban naglasak na energetskoj učinkovitosti u sektoru građevinarstva;

22.  ističe da je glavna slabost postojeće Direktive ta što većina mjera prestaje vrijediti 2020. osim ako se u Direktivu ne uvedu potrebne izmjene, što između ostalog znači da bi njezine glavne odredbe, posebice članak 7., trebalo produžiti do 2030., ali i nakon toga, te da se ocjena Direktive treba provesti upravo u tom kontekstu s obvezom uspostavljanja ciljeva koje treba utvrditi u odnosu na razvoj (rezultati, tehnološki i tržišni noviteti itd.); očekuje da će to ići u korist dugoročnim mjerama; nadalje napominje potrebu uvođenja revizije na sredini razdoblja kako bi se zajamčilo da se ciljevi dostignu do 2030.;

23.  žali zbog postavljanja cilja od barem 27 % poboljšanja energetske učinkovitosti do 2030. koji je usvojilo Europsko vijeće i koji je, usporedimo li ga s obvezujućim u Parlamentu usvojenim ciljem od 40 % koji se mora provesti u obliku individualnih nacionalnih mjera, neambiciozan; primjećuje da se cilj od 27 % uglavnom opravdava iznimno nerealnom diskontnom stopom u prethodnoj procjeni učinka; podsjeća da je diskontna stopa od 17,5 % viša od one za ulaganja u energiju u Iraku (15 %); poziva Komisiju da provede sveobuhvatnu analizu troškova i usvoji perspektivu društvenog interesa u skladu s vlastitim Smjernicama za bolju regulativu(14);

24.  poziva Komisiju i države članice da u svjetlu Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama revidiraju cilj energetske učinkovitosti od 27 % za 2030. i traži od Komisije da predloži cilj za 2030. koji odražava razinu potencijala ekonomične energetske učinkovitosti koja se može postići ako se uklone nefunkcioniranje i nesavršenosti tržišta, čime se prepoznaje društvena vrijednosti razmišljanja o uštedi energije kao izvoru energije;

25.  podsjeća na poziv iznesen u rezoluciji Parlamenta od 5. veljače 2014. i ponovljen u rezolucijama od 26. studenoga 2014. i 14. listopada 2014. kojima se poziva na određivanje tri obvezujuća energetska i klimatska cilja za 2030., od kojih je najvažniji cilj od 40 % energetske učinkovitosti; poziva Komisiju i države članice da revidiraju cilj energetske učinkovitosti od 27 % za 2030. i postave obvezujuć cilj od 40 % učinkovitosti te postave ciljeve energetske učinkovitosti za razdoblje do 2050. u skladu s ambicioznim obvezama preuzetima iz Pariškog sporazuma kako bi se porast globalne temperature zadržao ispod 1,5 °C; naglašava da bi cilj energetske učinkovitosti EU-a nakon 2020. trebao biti obvezujuć te bi ga se trebalo provoditi u obliku individualnih nacionalnih ciljeva; potiče Komisiju da provede procjenu nekoliko scenarija energetske učinkovitosti za 2030. i razine od 40 %;

26.  naglašava da bi EU, kako bi se postigli ciljevi u pogledu energetske učinkovitosti do 2030., trebao potaknuti donošenje većeg izbora instrumenata i podataka kao što su energetski pregledi i sustavi upravljanja energijom, statistike i pokazatelji uspješnosti, georeferencirani katastri zgrada s podacima o potrošnji energije, ugovori o energetskoj učinkovitosti, napredni instrumenti financiranja i programi stručnog osposobljavanja;

27.  ističe da visoka diskontna stopa odražava nerealnu pretpostavku da neće biti isplativih ulaganja u energetsku učinkovitost zbog velikog broja prepreka, koje je Komisija precijenila, i da je dužnost političkih aktera prevladati prepreke takvim ulaganjima, što bi se s vremenom isplatilo;

28.  također primjećuje da se pri trenutačnom postavljanju visoke diskontne stope pretpostavlja da se energetska učinkovitost postiže samo pojedinačnim radnjama, zanemarujući pritom činjenicu da je uloga javnih tijela ključna u pokretanju poboljšanja energetske učinkovitosti, posebice u zgradama;

29.  potvrđuje da su nedovoljni cjenovni signali glavni razlog koji bi mogao podrivati upravljanje potrošnjom; poziva države članice da se uhvate u koštac s tom preprekom i promiču pametno mjerenje i transparentan obračun troškova, čime bi potaknule odgovornije ponašanje potrošača u pogledu potrošnje energije i ulaganja u energetsku učinkovitost;

30.  podsjeća na zaključak Okvirne strategije za energetsku uniju da je energetska učinkovitost samostalan izvor energije; smatra da visoka diskontna stopa stoga podriva vlastitu energetsku opskrbu i energetsku neovisnost EU-a;

31.  pozdravlja nova inovativna i pametna rješenja za uspostavljanje ravnoteže između opskrbe i potražnje za energijom te smanjenje energetske potrošnje u vršnim razdobljima; traži financiranje istraživanja i razvoja tih novih rješenja, posebno u sektoru MSP-ova;

32.  ističe važnost europskih financijskih instrumenata u obliku zajmova, jamstava i vlasničkog kapitala za iskorištavanje privatnih financijskih sredstava za projekte energetske učinkovitosti; međutim, ističe potrebu za odobrenjem financijskih sredstava u obliku bespovratnih sredstava za projekte u području socijalnog gospodarstva;

33.  slaže se s Komisijom da bi se zbog nižih cijena goriva i izgleda gospodarskog rasta mogla dodatno povećati opasnost neispunjenja cilja od 20 %; poziva Komisiju i države članice da poboljšaju režim praćenja, provjera, kontrole i sukladnosti radi jamčenja potrebne razine ambicioznosti;

34.  ističe važnost uklanjanja zakonodavnih rupa u postojećoj Direktivi, posebno u članku 7., te istodobnog očuvanja fleksibilnosti koju države članice imaju u odabiru mjera; u tom pogledu naglašava mogućnost odlučivanja za alternativne mjere i, posljedično, nepodrivanja postizanja godišnjih ciljeva za uštedu energije;

35.  poziva na reviziju članka 7., čime se omogućuje objektivno kvantificiranje i postizanje obveze uštede od 1,5 % godišnje;

36.  posebice napominje da postupno uvođenje i rano djelovanje u skladu s člankom 7. stavkom 2. više nisu relevantni te da je kriterijem fleksibilnosti od 25 % umanjena učinkovitost obveze uštede od 1,5 % godišnje; ustraje u tome da se alternativne mjere određene člankom 7. stavkom 9. moraju precizno definirati i moći lako kvantificirati; podsjeća da se člankom 7. želi postići više od polovice cilja od 20 % postavljenog Direktivom;

37.  pozdravlja činjenicu da se energetskim pregledima i programima gospodarenja energijom u skladu s člankom 8. pomaže unaprijediti konkurentnost poduzeća u EU-u; poziva na to da provedba preporuka provođenja ekonomičnih energetskih pregleda u kombinaciji s planiranim održavanjem bude obvezna uz dodatne poticaje, gdje to bude potrebno; poziva Komisiju i države članice da osiguraju brzo prenošenje u nacionalno zakonodavstvo i provedbu obveza iz članka 8. te da se područje primjene tog članka proširi na sva poduzeća s visokom potrošnjom energije;

38.  ističe važnost energetskih pregleda kao preteče planova za energetsku učinkovitost koji se temelje na smanjenju energetske potrošnje i kao mjere za ublažavanje energetskog siromaštva;

39.  naglašava potrebu poboljšavanja energetske učinkovitosti javnog sektora i poziva na bolju integraciju inicijativa za štednju energije u postupke javne nabave;

40.  primjećuje da neki koji rade u javnoj nabavi ne razumiju u potpunosti zahtjeve energetske učinkovitosti u javnoj nabavi; poziva Komisiju da pruži bolje smjernice kako bi se olakšali usklađivanje s člankom 6. Direktive i bolja integracija u šira pravila EU-a o javnoj nabavi;

41.  ponavlja da se energetska učinkovitost mora smatrati najodrživijim dijelom naše obveze da smanjimo svoju energetsku potrošnju, a ne izlikom za povećanje potrošnje;

42.  naglašava da među izazovima i glavnim preprekama provedbi članka 7. važnu ulogu ima manjak znanja i sposobnosti uključenih strana kao i slaba osviještenost krajnjih potrošača o obveznim sustavima učinkovitosti ili alternativnim mjerama te ograničeno razdoblje (2014. – 2020.) u kojemu je sve to potrebno ostvariti; stoga poziva EU da više ulaže u provedbu informativnih i popratnih aktivnosti u pojedinačnim državama članicama;

43.  naglašava da bi se većom usklađenosti metoda izračuna dodatnosti (sposobnost promicanja tehnologija čiji su rezultati bolji od tržišnog prosjeka) i materijalnosti (promicanje mjera koje inače ne bi bile poduzete) kao i postupaka mjerenja i provjere energetskih ušteda moglo doprinijeti boljoj provedbi članka 7.;

44.  predlaže da se članak 7. preimenuje u „programe potpore uštedi energije” kako bi se naglasila potreba da države članice pomažu potrošačima, uključujući MSP-ove, da uštede energiju i smanje energetske troškove uspostavljanjem mjera koje omogućavaju postizanje tih ušteda;

45  izražava zabrinutost zbog sve većeg onečišćenja uzrokovanog određenim sustavima za grijanje u kućanstvima koji kao gorivo koriste krutu biomasu i koji proizvode velike količine fine prašine, dušikovih oksida, ugljikovog monoksida i dioksina koji iznimno negativno djeluju na kvalitetu zraka i zato su štetni za ljudsko zdravlje; u skladu s tim poziva države članice da primjenjuju učinkovita i ekološki prihvatljiva zamjenska rješenja;

46.  ističe neodgodivu potrebu za pokretanjem sveobuhvatnijeg pristupa poboljšanju energetske učinkovitosti cijelog sustava prijevoza umjesto oslanjanja isključivo na razvoj vozila i pogonskih sustava; umjesto toga poziva Komisiju i države članice da ambiciozno uvedu nove mjere kojima bi se poboljšao prelazak na energetski najučinkovitije načine prijevoza i u potpunosti ostvario inteligentni prometni sustav u cilju daljnjeg unapređenja učinkovitost i stupnja iskorištenosti dostupnih kapaciteta i vozila i infrastrukture u logistici, zrakoplovstvu i pomorskom prijevozu;

47.  podsjeća na to da se energetska učinkovitost može postići postavljanjem standarda za emisije ugljičnog dioksida i obavještavanjem korisnika o tome koliko njihova vozila troše goriva; poziva Europsku komisiju da istupi s prijedlogom o obavještavanju korisnika o potrošnji goriva novih kamiona te gradskih i međugradskih autobusa te da istim prijedlogom ograniči njihove emisije ugljičnog dioksida;

48.  traži od Komisije da od lokalnih i regionalnih institucija zahtijeva da se uključe u promicanje energetske učinkovitosti na regionalnoj i lokalnoj razini te među građanima;

49.  poziva na uspostavljanje plana za postepeno ukidanje subvencija za fosilna goriva te usmjeravanje financijskih sredstava k projektima energetske učinkovitosti kako bi se ostvarili ciljevi EU-a za dekarbonizaciju energetskog sektora do 2050. godine;

50.  predlaže da ti „programi potpore uštedi energije” kao prioritet postave djelovanje u građevinskom sektoru, prije svega poticanjem provedbe nacionalnih dugoročnih strategija iz članka 4.;

51.  ističe nužnost ambicioznog, čvrstog i transparentnog klimatskog upravljanja koje će omogućiti ostvarenje cilja povećanja energetske učinkovitosti. smatra da bi se u sklopu revizije Direktive trebala uvesti odgovarajuća pravila; poziva Komisiju i države članice da osiguraju da je Parlament potpuno uključen u razvoj klimatskog upravljanja i da donesu prijedloge u okviru redovnog zakonodavnog postupka;

52.  poziva države članice da uključe odredbu o bitnom najmanjem postotku mjera u programe obveza u pogledu energetske učinkovitosti s naglaskom na potrošačima s niskim prihodima;

53.  ponavlja svoj poziv na uspostavljanje značajnog programa ulaganja u energetsku učinkovitost u Europi te da se u tom pogledu pokrenu Europski fond za strateška ulaganja (EFSI) i strukturni fondovi; napominje da su projekti energetske učinkovitosti često malih razmjera i moraju se uključiti u veće portfelje; kako bi se to postiglo poziva Komisiju, Europsku investicijsku banku i države članice da pružaju više tehničke pomoći i pomoći u razvoju projekata kako bi se pospješila ulaganja;

54.  žali zbog niske razine doprinosa prijevoza uštedi energije u postotku od samo 3 % ukupne sektorske uštede unatoč stabilizaciji putničkog prometa i pada u teretnom prometu od 2005. do 2013. zbog gospodarske krize; poziva države članice da povećaju broj mjera kojima se cilja sektor prijevoza;

55.  poziva Komisiju da u što većoj mjeri smanji potrebnu papirologiju za SMP-ove i javna tijela;

56.  predlaže da se revidira definicija SMP-ova koja se primjenjuje u toj Direktivi (članak 2. stavak 26.) tako da njome budu obuhvaćeni samo broj zaposlenih i godišnji promet kako bi se poduzeća u vlasništvu javnog tijela od 25 % naviše još uvijek mogla smatrati SMP-ovima.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

26.4.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

56

10

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Marco Affronte, Margrete Auken, Pilar Ayuso, Zoltán Balczó, Ivo Belet, Simona Bonafè, Biljana Borzan, Lynn Boylan, Soledad Cabezón Ruiz, Nessa Childers, Alberto Cirio, Birgit Collin-Langen, Mireille D’Ornano, Seb Dance, Angélique Delahaye, Jørn Dohrmann, Ian Duncan, Stefan Eck, Bas Eickhout, Eleonora Evi, José Inácio Faria, Karl-Heinz Florenz, Francesc Gambús, Elisabetta Gardini, Gerben-Jan Gerbrandy, Jens Gieseke, Julie Girling, Matthias Groote, Françoise Grossetête, Andrzej Grzyb, György Hölvényi, Anneli Jäätteenmäki, Jean-François Jalkh, Benedek Jávor, Karin Kadenbach, Kateřina Konečná, Giovanni La Via, Peter Liese, Norbert Lins, Susanne Melior, Miroslav Mikolášik, Massimo Paolucci, Gilles Pargneaux, Piernicola Pedicini, Bolesław G. Piecha, Pavel Poc, Daciana Octavia Sârbu, Davor Škrlec, Estefanía Torres Martínez, Nils Torvalds, Jadwiga Wiśniewska, Damiano Zoffoli

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Clara Eugenia Aguilera García, Nicola Caputo, Fredrick Federley, Giorgos Grammatikakis, Merja Kyllönen, Gesine Meissner, Marijana Petir, Gabriele Preuß, Jasenko Selimovic, Kay Swinburne, Keith Taylor, Mihai Ţurcanu, Tom Vandenkendelaere

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Marie-Christine Boutonnet

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

24.5.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

34

25

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Zigmantas Balčytis, Bendt Bendtsen, Xabier Benito Ziluaga, José Blanco López, David Borrelli, Jerzy Buzek, Pilar del Castillo Vera, Christian Ehler, Fredrick Federley, Ashley Fox, Adam Gierek, Theresa Griffin, Hans-Olaf Henkel, Eva Kaili, Barbara Kappel, Krišjānis Kariņš, Seán Kelly, Jeppe Kofod, Jaromír Kohlíček, Janusz Lewandowski, Paloma López Bermejo, Ernest Maragall, Edouard Martin, Angelika Mlinar, Csaba Molnár, Dan Nica, Morten Helveg Petersen, Miroslav Poche, Carolina Punset, Michel Reimon, Herbert Reul, Paul Rübig, Algirdas Saudargas, Neoklis Sylikiotis, Antonio Tajani, Dario Tamburrano, Patrizia Toia, Evžen Tošenovský, Claude Turmes, Vladimir Urutchev, Adina-Ioana Vălean, Henna Virkkunen, Martina Werner, Lieve Wierinck, Hermann Winkler, Anna Záborská, Flavio Zanonato

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Amjad Bashir, Jens Geier, Benedek Jávor, Constanze Krehl, Barbara Kudrycka, Olle Ludvigsson, Vladimír Maňka, Markus Pieper, Massimiliano Salini, Anne Sander, Indrek Tarand, Pavel Telička, Anneleen Van Bossuyt

(1)

SL L 315, 14.11.2012., str. 1.

(2)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0444.

(3)

COM(2015)0574.

(4)

COM(2011)0112.

(5)

COM(2011)0885.

(6)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0094.

(7)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0266.

(8)

COM(2016)0051.

(9)

Vidi: Tina Fawcett i Jan Rosenow: „Planovi i postignuća država članica u pogledu provedbe članka 7. Direktive o energetskoj učinkovitosti”, studija EPRS-a.

(10)

„Energy efficiency as infrastructure: leaping the investment gap” (Energetska učinkovitost kao infrastruktura: premošćivanje investicijskog jaza) – izvješće savjetništva E3G, 3. ožujka 2016.

(11)

Izvor: Europska komisija

(12)

Eurostat (2015.): Bereitstellung der Daten zu Defizit und Schuldenstand 2014 - erste Meldung. http://ec.europa.eu/eurostat/documents/2995521/6796753/2-21042015-AP-DE.pdf/28a7cf93-61e6-4a81-85c7-1a168866e3ba

(13)

Statistica (2016): Umsatz der Automobilindustrie in Deutschland in den Jahren 2005 bis 2014 (in Milliarden Euro). http://de.statista.com/statistik/daten/studie/160479/umfrage/umsatz-der-deutschen-automobilindustrie/

(14)

Smjernice za bolju regulativu SWD(2015)0111, instrument br. 54: „Društvena diskontna stopa jest stopa koja se najčešće koristi u provođenju procjena učinka jer one najčešće zajednički analiziraju troškove i korist iz perspektive društva kao cjeline (a ne iz perspektive samo jedne skupine dionika). Preporučena diskontna stopa je 4 %... Općenito nije prikladno koristiti alternativne diskontne stope jer se stopa od 4 % dosljedno koristi u procjenama učinka, a evaluacijom se osiguravaju usklađenost i usporedivost.”

Pravna napomena