Postupak : 2015/2116(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0225/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0225/2016

Rasprave :

PV 15/09/2016 - 6
CRE 15/09/2016 - 6

Glasovanja :

PV 15/09/2016 - 11.13
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0360

IZVJEŠĆE     
PDF 753kWORD 280k
1.7.2016
PE 575.375v02-00 A8-0225/2016

o primjeni Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja („Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju”)

(2015/2116(INI))

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja

Izvjestiteljica: Renate Weber

AMANDMANI
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 MIŠLJENJE Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove
 MIŠLJENJE Odbora za prava žena i jednakost spolova
 REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE
 REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o primjeni Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja („Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju”)

(2015/2116(INI))

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegove članke 2. i 5., kao i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 6., 8., 10., 19. i 153.,

–   uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 20., 21., 23. i 26.,

–   uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju uvijenu u Vijeću Europe i socijalna i radnička prava utvrđena u njoj,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir zaključna zapažanja Odbora Ujedinjenih naroda za prava osoba s invaliditetom u pogledu početnog izvješća Europske unije (listopad 2015.),

–   uzimajući u obzir privremeno izvješće posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu vjere i uvjerenja Hansa Bielefeldta podneseno u skladu s rezolucijom Opće skupštine br., 68/170 o slobodi vjere i uvjerenja,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006(1),

–   uzimajući u obzir Direktivu o rodnoj jednakosti (Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinaka)(2)),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja („Direktiva”)(3),

–  uzimajući u obzir smjernice Vijeća EU-a od 24. lipnja 2013. o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja,

–   uzimajući u obzir prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredaba država članica u pogledu zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga (COM(2015)0615),

–  uzimajući u obzir Zajedničko izvješće Komisije o primjeni Direktive Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo (Direktiva o rasnoj jednakosti) i Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju) (COM(2014)0002),

–   uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Europska strategija za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.: obnovljena obveza za Europu bez zapreka” (COM(2010)0636),

–  uzimajući u obzir prijedlog direktive Vijeća o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovu vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju (COM(2008)0426),

–   uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Nediskriminacija i jednake mogućnosti za sve – okvirna strategija” (COM(2005)0224),

–   uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva iz 2016. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije,

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2015. o stvaranju konkurentnog tržišta rada EU-a za 21. stoljeće: usklađivanje vještina i kvalifikacija s potražnjom i mogućnostima zapošljavanja kao način oporavka od krize(4),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2015. o socijalnom poduzetništvu i socijalnim inovacijama u borbi protiv nezaposlenosti(5),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji (2013. – 2014.)(6),

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 8. rujna 2015. „Ususret cjelovitom pristupu kulturnoj baštini u Europi”(7),

–   uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 8. srpnja 2015. o prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama politika zapošljavanja država članica(8),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2015. o Europskom semestru za usklađivanje gospodarskih politika: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2015.(9),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2013. o utjecaju krize na pristup ranjivih skupina skrbi(10),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o mobilnosti i uključivanju osoba s invaliditetom te Europskoj strategiji za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.(11),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. studenoga 2010. o demografskim izazovima i međugeneracijskoj solidarnosti(12),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2010. o promicanju pristupa mladih tržištu rada, jačanju položaja vježbenika, stažista i pripravnika(13),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. svibnja 2009. o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada(14),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2008. o napretku na području jednakih mogućnosti i nediskriminacije u EU-u (prijenos direktiva 2000/43/EZ i 2000/78/EZ)(15),

–   uzimajući u obzir studiju Službe Europskog parlamenta za istraživanja o provedbi Direktive 2000/78/EZ u pogledu načela nediskriminacije na osnovi vjere ili uvjerenja,

–   uzimajući u obzir detaljnu analizu Službe Europskog parlamenta za istraživanja naslovljenu „Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju – ocjena njezine provedbe”,

–   uzimajući u obzir studiju Europskog parlamenta naslovljenu „Razumna prilagodba i zaštićene radionice za osobe s invaliditetom: troškovi i povrati ulaganjaˮ,

–   uzimajući u obzir studiju Europskog parlamenta naslovljenu „Različito postupanje s radnicima mlađima od 25 godina u cilju njihova pristupanja tržištu radaˮ,

–   uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda naslovljeno „Jamstvo za mlade EU-a: poduzeti su prvi koraci, no rizici u provedbi tek predstoje”,

–   uzimajući u obzir Deklaraciju iz Brightona i zaključke s konferencije na visokoj razini o Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava održane u Brightonu 19. i 20. travnja 2012.(16),

–   uzimajući u obzir mišljenje Agencije Europske unije za temeljna prava o stanju jednakosti u Europskoj uniji 10 godina od početka provedbe direktiva o jednakosti,

–   uzimajući u obzir komparativnu pravnu analizu Agencije Europske unije za temeljna prava o zaštiti od diskriminacije na osnovi spolne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih obilježja u EU-u,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenja Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0225/2016),

A.  budući da se, u skladu s UEU-om, Unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, te se bori protiv socijalne isključenosti i diskriminacije;

B.  budući da se UFEU-om određuje da je Unija pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti usmjerena na borbu protiv diskriminacije na temelju spola, rase, etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije;

C.  budući da je svih 28 država članica prenijelo Direktivu o jednakosti pri zapošljavanju te su, unatoč razlikama u pogledu njezina prijenosa i provedbe, stekle vrijedno iskustvo;

D.   budući da je direktivama o jednakom postupanju zabranjena izravna i neizravna diskriminacija, kao i uznemiravanje i poticanje na diskriminaciju;

E.   budući da bi se sve države članice trebalo poticati da uz provedbu Direktive 2000/78/EZ donesu zakonodavstvo kojim se uspostavljaju programi socijalne sigurnosti i pomoći za osobe pogođene diskriminacijom, zajedno s mjerama čiji je cilj uklanjanje prepreka koje im onemogućavaju zapošljavanje;

F.  budući da je Komisija u svojem drugom izvješću o provedbi navela kako samo zakonodavstvo nije dovoljno da bi se postigla potpuna jednakost te da je, uz povećanu uporabu fondova EU-a i jačanje nacionalnih tijela za jednakost, potrebno povećati svijest o postojećoj zaštiti;

G.  budući da je nediskriminacija u zapošljavanju i obavljanju zanimanja uspješna samo ako se protiv diskriminacije bori na svim područjima života uključujući pritom i druge prepreke koje ograničavanjem slobode i jednakosti onemogućuju potpun razvoj osobe i sprečavaju radnike da istinski sudjeluju u političkom, društvenom i gospodarskom životu svojih država;

H.   budući da je Sud Europske unije u predmetu Römer(17) naglasio da Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju u sebi ne sadržava načelo jednakog postupanja u području zapošljavanja i obavljanja zanimanja, ali da pruža opći okvir za borbu protiv različitih vrsta diskriminacije;

I.   budući da unatoč povećanju percepcije diskriminacije brojne žrtve diskriminacije i dalje nisu svjesne svojih prava ili se zbog različitih faktora kao što su manjak povjerenja u nadležna tijela država članica ili složeni i dugotrajni pravni postupci ne usude poduzeti zakonske mjere protiv diskriminirajućih praksi;

J.  budući da dokazi koje je prikupila Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) pokazuju da su rasizam, ksenofobija i povezani oblici netolerancije široko rasprostranjeni, unatoč mjerama koje poduzimaju vlade i civilno društvo diljem EU-a; budući da je društvena i politička klima sve tolerantnija prema programima ekstremista, rasista i ksenofoba koji iskorištavaju strahove od nezaposlenosti, izbjegličke krize, otuđenosti, koja je dijelom posljedica migracijskih tokova, i sigurnost nastale zbog terorizma i drugih geopolitičkih izazova, što sve ugrožava temeljne vrijednosti EU-a;

K.   budući da se u rezultatima istraživanja o pitanjima zajednice LGBT(18) i izvješću naslovljenom „Biti trans u Europi”(19) Agencije za temeljna prava ističe trajna diskriminacija nad pripadnicima zajednice LGBT kad je riječ o pristupu tržištu rada i na tržištu rada;

L.  budući da Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju postavlja samo minimalne zahtjeve, no države članice mogu osigurati višu razinu zaštite i donijeti pozitivne mjere u tom području u okviru svojeg nacionalnog zakonodavstva; budući da samo zakonodavstvo nije dovoljno kako bi se zajamčila potpuna jednakost te da ga se mora popratiti odgovarajućim političkim djelovanjem;

M.  budući da su žene, a osobito trudnice i majke, uključujući i dojilje, najteže pogođene nezaposlenošću i da su žrtve negativne diskriminacije u pogledu zapošljavanja;

N.  budući da Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju obuhvaća samo slobodu na osnovi vjere i uvjerenja, invaliditeta, dobi i spolne orijentacije, ali da su države članice prema Direktivi o rasnoj jednakosti dužne boriti se protiv diskriminacije pri zapošljavanju na rasnoj i etničkoj osnovi; budući da se, kad je riječ o diskriminaciji pri zapošljavanju, religija ponekad shvaća kao rasa na osnovi činjenice da se osoba smatra ili da jest pripadnik određene vjerske zajednice;

O.  budući da je stopa zaposlenosti osoba s invaliditetom u državama članicama znatno niža od 50 %, u odnosu na stopu općeg stanovništva višu od 70 %, a stopa nezaposlenosti osoba s invaliditetom (18,3 %) gotovo je dvostruko veća od stope nezaposlenosti općeg stanovništva (9,9 %); budući da se iza prosjeka izračunatog za EU kriju goleme razlike između država članica;

P.  budući da je skrb o djeci, starijim osobama, drugim uzdržavanim osobama, obitelji i domaćinstvu primarna odgovornost uglavnom žena te da je ta odgovornost još veća ako imaju djecu s invaliditetom; budući da ta odgovornost ima izravan učinak na pristup žena radnim mjestima i na njihov profesionalni razvoj te da može negativno utjecati na njihove uvjete zaposlenja, primjerice u brojnim slučajevima u kojima su žene protiv svoje volje zaposlene na nepuno radno vrijeme ili ih se prisiljava na nesigurne oblike zapošljavanja te da sve to dovodi do nerazmjera u primanjima i mirovinama;

Q.  budući da su samohrani roditelji, prije svega samohrane majke, u znatno većem udjelu od ostalih zastupljeni među siromašnim radnicima te da bi se u svim donesenim mjerama samohranim roditeljima trebalo posvetiti posebnu pažnju;

R.  budući da veliki raspon vještina i kompetencija koje žene stječu ispunjavajući svoje obiteljske obveze doprinosi njihovom osobnom i profesionalnom razvoju; budući da bi te kompetencije stoga trebale biti priznate u društvu i na radnom mjestu;

S.  budući da se Europska unija suočava s ozbiljnom ekonomskom, financijskom i socijalnim krizom koja posebno pogađa žene na tržištu rada i u njihovom privatnom životu s obzirom na to da se žene češće nalaze u nesigurnom radnom odnosu, da postoji veća mogućnost da ostanu bez posla i da nemaju socijalno osiguranje;

T.  budući da nedostatak optimalnih pravnih rješenja u okviru usklađivanja privatnog i poslovnog života rezultira diskriminacijom zaposlenih roditelja;

U.  budući da je Europski parlament već donio političke mjere, kao što je Direktiva o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o drugim povezanim mjerama i budući da te mjere mogu doprinijeti unapređenju jednakosti žena i muškaraca na tržištu rada te poboljšati pristup žena rukovodećim položajima; budući da se zakonodavstvo mora smatrati ključnim instrumentom za postizanje jednakosti spolova, ali da se mora kombinirati s normativnim postupcima i kampanjama kako bi se jednakost spolova primijenila ne samo u zakonodavstvu, nego i u javnom mnijenju;

V.  budući da su žene i dalje žrtve višestruke, izravne i neizravne diskriminacije na tržištu rada, unatoč tome što se u državama članicama u teoriji provodi načelo jednakog postupanja; ističe da postoje različite vrste neizravne diskriminacije pri čemu svaka od njih mora odgovarati standardnoj definiciji prema kojoj do diskriminacije dolazi kada se u usporedivim situacijama primjenjuju različita pravila ili kada se isto pravilo primjenjuje u različitim situacijama; budući da žene nisu uvijek upoznate sa svojim pravima u okviru postojećeg europskog i nacionalnog zakonodavstva o jednakosti i diskriminaciji ili da sumnjaju u učinkovitost prijavljivanja slučajeva diskriminacije; stoga ističe važnost informativnih materijala i materijala za orijentaciju, kampanja za podizanje razine svijesti i informacijskih portala;

W.  budući da se protiv društvenih nejednakosti, ponajprije u pogledu jednakosti pri zapošljavanju, može boriti samo politikama kojima se jamči bolja raspodjela bogatstva temeljena na povećanju realnih plaća, promicanjem regulacije rada i radnog vremena i zaštite radnika, prije svega kolektivnim pregovaranjem i jamčenjem univerzalnog, besplatnog i kvalitetnog pristupa javnim uslugama zdravstvene skrbi i obrazovanja;

X.   budući da gotovo svaka peta mlada osoba u EU-u traži posao i budući da je ukupan financijski trošak nezaposlenosti mladih procijenjen na 153 milijarde EUR godišnje(20), a dodatni socijalni troškovi vrlo su zabrinjavajući;

Y.   budući da podaci iz Eurofoundovog 6. europskog istraživanja o radnim uvjetima(21) potvrđuju da je u zadnjih deset godina ostvaren neznatan napredak u smanjenju slučajeva diskriminacije nad radnicima prijavljenih od samih radnika;

Z.   budući da podaci iz Eurofoundovog 6. europskog istraživanja o radnim uvjetima upućuju na činjenicu da najmanje 7 % radnika prijavljuje diskriminaciju na osnovi barem jednog elementa te potvrđuju da radnici prijavljuju dokaze o diskriminaciju na osnovi različitih elemenata;

AA.  budući da je stopa zaposlenosti žena s invaliditetom u EU-u (44 %) znatno manja od stope zaposlenosti muškaraca s invaliditetom (52 %) i budući da je stopa zaposlenosti žena u dobi između 55 i 65 godina u nekim državama članicama 30 % ili niža, a da je rodna razlika kod zaposlenosti najizraženija (14,5 postotnih bodova) u odnosu na skupine srednje (između 30 i 54 godine – 12,4 postotna boda) i mlađe (između 20 i 29 godine – 8,3 postotna boda) dobi; budući da je dugotrajna nezaposlenost najizraženija među mladima i starijima, osobito ženama, i budući da je ocjenjena primjena i provedba Direktive 2006/54/EZ i da je Europski parlament u svom izvješću od 25. lipnja 2015. izrazio ozbiljnu zabrinutost u pogledu provedbe u njoj sadržanih odredbi o ostvarenju načela jednakih mogućnosti žena i muškaraca i jednakog postupanja prema njima u pitanjima rada i zapošljavanja;

AB.  budući da su stariji radnici još uvijek često izloženi diskriminaciji na osnovi starosti, stereotipima i preprekama; budući da se sve dobne skupine suočavaju s diskriminacijom na osnovi starosti i budući da, s obzirom na njezine posljedice, društvo koje želi ostvariti društvene i ekonomske ciljeve treba iskustvo, doprinos i bogatstvo ideja svih generacija jer se temelji na načelu međugeneracijske solidarnosti;

1.  pozdravlja činjenicu da su gotovo sve države članice u svoje ustave uključile opće načelo jednakog postupanja za posebne oblike diskriminacije; međutim, žali što je samo nekoliko država članica sustavno osiguralo usklađenost svih postojećih pravnih tekstova s načelom jednakog postupanja te što ih još manji broj sustavno provodi(22), kao i zbog toga što je diskriminacija još dio svakodnevnice brojnih Europljana;

2.   nada se da će sve države članice ukloniti prirodne, društvene i ekonomske prepreke koje onemogućuju ostvarenje načela jednakosti i ograničavaju slobodu europskih građana;

3.  izražava žaljenje zbog toga što shvaćanje ljudskih prava kao univerzalnih, nedjeljivih i međusobno povezanih kao pravno načelo vrijedi više u teoriji nego u praksi, s obzirom na to da se u postojećim pravnim instrumentima EU-a različiti aspekti ljudskog bića tretiraju odvojeno;

4.  izražava žaljenje zbog sve brojnijih slučajeva diskriminacije i zlostavljanja, uključujući i na radnom mjestu, a posebno na temelju spola, nacionalnosti, društvene pozadine, invaliditeta, diskriminacije na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta, etničkog podrijetla i vjere, posebno u pogledu muslimanki i pripadnika skupine LGBTI; istovremeno izražava žaljenje zbog činjenice da se svi oblici diskriminacije općenito nedovoljno prijavljuju, a naročito diskriminacije na temelju invaliditeta i diskriminaciju pripadnika skupine LGBTI; stoga poziva Komisiju da prilikom praćenja provedbe Direktive 2000/78/EZ o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja posebnu pozornost posveti svim vrstama diskriminacije i naglašava da je među pripadnicima skupine LGBTI potrebno povećati osviještenost o njihovim pravima, primjerice preko tijela za jednakost, sindikata i organizacija zaposlenika;

5.  ističe da je važno da se što prije postigne dogovor i poziva Vijeće da pokrene stvari s mrtve točke kako bi se postiglo pragmatično rješenje i bez odgađanja ubrzalo usvajanje horizontalne direktive EU-a protiv diskriminacije čiji je prijedlog, za Koji je Parlament glasao, Komisija predstavila 2008. godine; smatra da je to preduvjet za konsolidiran i usklađen pravni okvir EU-a koji će pružati zaštitu od diskriminacije na osnovi vjere i uvjerenja, invaliditeta, dobi i seksualne orijentacije izvan zapošljavanja; napominje da se ne bi trebalo prihvatiti nikako neopravdano ograničavanje područja primjene te direktive; smatra da je konsolidacija pravnog okvira EU-a u pitanjima borbe protiv zločina iz mržnje također ključan element s obzirom na to da su slična djela zastupljena i u radnom okruženju;

6.   ističe da, prema Agenciji za temeljna prava, svi oblici diskriminacije, uključujući diskriminaciju na osnovi različitih elemenata i višedimenzionalnu diskriminaciju, u velikoj mjeri onemogućuju iskorištavanje ljudskog kapitala i predstavljaju prepreku razvoju karijere; ističe da su osobe s invaliditetom često žrtve tih oblika diskriminacije;

7.  sa zabrinutošću napominje da u pojedinim državama članicama nedostaje sudska praksa kojom bi se mogao protumačiti pojam „neizravne diskriminacije” te da je definiranje tog pojma u određenim državama članicama predstavljalo određene poteškoće pri prenošenju Direktive u nacionalno zakonodavstvo; potiče Komisiju da savjetuje države članice u slučaju takvih problema povezanih s tumačenjem;

8.  smatra da je borba protiv diskriminacije pri obavljanju zanimanja i zapošljavanju djelotvorna samo ako se ona iskorijeni i iz svih ostalih životnih područja kroz, primjerice, potporu zajednice, zakonodavstvo i koordinacijske instrumente poput strategija i okvira i to i na razini država članica i na razini EU-a, uključujući i mogućnost uvođenja mjera pozitivnog djelovanja;

Vjera i uvjerenje

9.  napominje da je zabrana diskriminacije na osnovi vjere i uvjerenja prenesena u svim državama članicama iako se u Direktivi sami pojmovi ne utvrđuju(23);

10.  napominje međusobnu povezanost diskriminacije na osnovi vjere i uvjerenja te rase i etničke pripadnosti te smatra da su neke skupine koje pripadaju vjerskim manjinama osobito pogođene diskriminacijom na osnovi vjere pri zapošljavanju, kao što potvrđuju istraživanja na nacionalnoj i na europskoj razini, osobito istraživanje koje je provela Agencija za temeljna prava;

11.  smatra da je zaštita od diskriminacije na osnovi vjere i uvjerenja u Europskoj uniji trenutačno predviđena propisima o ljudskim pravima i propisima o zabrani diskriminacije te da postoji međudjelovanje tih propisa;

12.   ističe da vjerske skupine koje su najpodložnije diskriminaciji pri zapošljavanju, prema istraživanjima, uključuju židove, sikhe i muslimane (i to prije svega žene); preporučuje donošenje europskih okvira za nacionalne strategije za suzbijanje antisemitizma i islamofobije;

13.  priznaje znatnu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava u području zabrane diskriminacije na osnovi vjere ili uvjerenja i pozdravlja ulogu koju je odigrao svojim odlukama pri tumačenju Direktive u cijelosti te sa zanimanjem iščekuje prve predstojeće odluke Suda Europske unije o tom pitanju; izražava žaljenje zbog malog broja slučajeva na sudovima koji je u suprotnosti s velikim brojem slučajeva diskriminacije koji proizlaze iz istraživanja, ali nisu privedeni pravdi;

14.  vjeruje da bi se dosljedna primjena zakonodavstva protiv diskriminacije trebala smatrati važnim elementom strategija za sprečavanje radikalizacije, uzimajući u obzir činjenicu da bi u sve izraženije ksenofobnom i islamofobnom kontekstu diskriminacija vjerskih zajednica, uključujući izbjeglice i migrante, mogla doprinijeti vjerskoj radikalizaciji, utjecati na uspješno uključivanje takvih osoba na tržište rada i na njihov pristup pravosuđu u vezi s njihovim boravišnim statusom;

15.   smatra da bi se sudovi trebali više usmjeriti na to da se osigura da se isticanje vjerskih uvjerenja čini s dobrom namjerom, a ne kako bi se procijenila vrijednost ili ispravnost vjere ili uvjerenja;

16.   smatra da je slijedom odluka nacionalnih sudova i Europskog suda za ljudska prava potrebno dodatno usklađivanje u vezi s procjenom usklađenosti načela sekularnosti države s odredbama članka 4. stavka 2. Direktive o jednakosti pri zapošljavanju u pogledu sustava vrijednosti;

17.  na temelju sudske prakse dostupne na razini EU-a i na nacionalnoj razini smatra da je u pravu EU-a i nacionalnom pravu potrebno utvrditi obvezu razumne prilagodbe za sve oblike diskriminacije, uključujući, stoga, diskriminaciju na osnovi vjere i uvjerenja, pod uvjetom da to ne predstavlja nerazmjeran teret za poslodavce ili pružatelje usluga;

18.   poziva države članice da priznaju temeljno pravo na slobodu savjesti; sa zabrinutošću napominje da postoje države članice u kojima se kompetentnom i stručnom zdravstvenom osoblju uskraćuje zapošljavanje ili im se prekida radni odnos jer se zbog prigovora savjesti protive postupcima prekidanja života;

19.   smatra da bi se trebala razmotriti mogućnosti da, u skladu sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava, direktiva pruži zaštitu od diskriminacije na osnovi poslodavčeve vjere ili uvjerenja;

20.  smatra da je opća iznimka iz članka 2. stavka 5. široko formulirana i da je potreban napredak u njezinoj primjeni, što je osobito važno u kontekstu izbjegličke i migrantske krize te se nada da će sudovi vrlo pažljivo procijeniti njezine granice u skladu s načelom proporcionalnosti;

21.   napominje da ograničenja koja nameću poslodavci u vezi s nošenjem vjerskih simbola nisu uvijek u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava jer nisu ograničena na dobro definirane i ograničene okolnosti odnosno nemaju legitiman cilj te da države ne poduzimaju uvijek odgovarajuće mjere protiv takvih ograničenja ako ona nisu u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava; zabrinut je što su neke države članice u ime neutralnosti i sekularnosti uvele opće zabrane vjerskih simbola na javnim mjestima što je dovelo do pokušaja da se ta ograničenja prošire i na privatni sektor;

Invaliditet

22.   ističe da „diskriminacija na osnovi invaliditeta” podrazumijeva svako razlikovanje, isključivanje ili ograničavanje na osnovi invaliditeta čiji je cilj ili učinak narušavanje ili dokidanje priznavanja, uživanja ili izvršavanja, na jednakoj osnovi kao i svi ostali, svih ljudskih prava i temeljnih sloboda u političkoj, ekonomskoj, društvenoj, kulturnoj, civilnoj ili nekoj drugoj sferi; napominje da to uključuje sve oblike diskriminacije, uključujući uskraćivanje razumne prilagodbe(24);

23.  potiče države članice da tumače pravo EU-a na način kojim se osigurava temelj za pojam invaliditeta u skladu s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, kombinirajući one elemente koji osiguravaju jednakost osoba s invaliditetom i odnoseći se na uskraćivanje razumne prilagodbe kao oblik diskriminacije, kao što je propisano Konvencijom; žali što neke države članice i dalje imaju na snazi zakone kojima se zahtijeva prag od 50 % nesposobnosti i službena liječnička potvrda;

24.   napominje da sama Direktiva 2000/78 ne sadržava nikakvu definiciju pojma invaliditeta; ističe da je Europski sud pravde bio pozvan da neovisno definira pojam invaliditeta u svrhe predmeta Chacón Navas; podsjeća da su i drugi predmeti zahtijevali razjašnjenje definicije pojma invaliditeta i pripisivanje značenja pojmu razumne prilagodbe za osobe s invaliditetom koji poslodavci moraju osigurati u skladu s člankom 5. Direktive (HK Danmark C-335/11 i C 337/11);

25.   žali zbog činjenice da je stopa zaposlenosti žena s invaliditetom manja od 50 %, što je brojka koja ističe dvostruku diskriminaciju s kojom se suočavaju, zbog čega im je otežano imati punu ulogu u društvu;

26.   smatra da se neizlječiva bolest, tj. bolest ili tjelesno stanje za koje se razumno može očekivati da će završiti smrću u roku od 24 mjeseca nakon izdavanja potvrde liječnika ili u kraćem roku, može smatrati invaliditetom ako pogođenoj osobi onemogućuje sudjelovanje u profesionalnom životu;

27.   ističe da poslodavci imaju obvezu pružiti razumnu prilagodbu za sve radnike s invaliditetom, što može uključivati i radnike koji boluju od neizlječive bolesti;

28.   ističe da narav nekih neizlječivih bolesti može rezultirati fluktuacijama u fizičkim, mentalnim i psihološkim ograničenjima te da poslodavci stoga moraju redovito preispitivati razumnu prilagodbu kako bi osigurali punu potporu svojim zaposlenicima u njihovoj ulozi;

29.   ističe važnost zaštite radnika s invaliditetom, uključujući i one koji boluju od neizlječive bolesti, od svih oblika diskriminacije na radu; osobito ističe potrebu da se te radnike zaštiti od nepravednog otpuštanja;

30.  napominje da dokazi upućuju na to da su ulaganja u odgovarajuće razumne prilagodbe za osobe s invaliditetom isplativa te da zauzvrat osiguravaju ne samo socijalnu uključenost već i povećanu produktivnost i manje izostajanja(25); žali što mnoge države članice nisu uspješne u pružanju odgovarajuće razumne prilagodbe;

31.   ističe važnost rada za osobe s invaliditetom i osobe koje boluju od teških, kroničnih ili neizlječivih bolesti te se zalaže za uključive pristupe kad je riječ o tržištu rada kojima će se zajamčiti sigurnost i prava obiju skupina;

32.   poziva države članice i Komisiju da zajamče da su prava i usluge povezane sa zapošljavanjem, uključujući razumnu prilagodbu u okviru Direktive o jednakosti pri zapošljavanju, prenosivi i da su u skladu sa slobodom kretanja osoba s invaliditetom;

33.  pozdravlja činjenicu da sve države članice nude npr. nepovratna sredstva, subvencije ili porezne olakšice poslodavcima koji osiguraju razumnu prilagodbu te tako potiču poslodavce da prilagode radno okruženje kako bi tržište rada prilagodile i učinile dostupnim za osobe s invaliditetom i kako bi osigurale da sve osobe uživaju i koriste sva ljudska prava i temeljne slobode pod jednakim uvjetima kao i svi ostali; preporučuje da države članice osiguraju, a Komisija podupre obuku za nacionalna, regionalna i lokalna nadležna tijela u vezi s razumnom prilagodbom kako bi oni mogli pružati smjernice kad je riječ o razumnoj prilagodbi i o sprečavanju isključenosti specifičnih ranjivih skupina; poziva na dijalog s relevantnim dionicima, kao što su sindikati i poslodavci, u cilju definiranja smjernica za uvođenje mjera u vezi s razumnom prilagodbom;

34.   ističe potrebu da se prepozna važnost socijalnih klauzula u postupcima javne nabave kao potencijalnog alata za postizanje ciljeva socijalne politike; smatra da bi se društveno odgovorna javna nabava mogla koristiti kao instrument za integraciju osoba s invaliditetom i drugih ranjivih skupina na tržište rada;

35.   traži od Komisije i država članica da usvoje kvalitetne okvire za stažiranja s ciljem jamčenja razumne prilagodbe i pristupačnosti osobama s invaliditetom;

36.  ističe važnost univerzalnog standarda dizajna za javne prostore i radne sredine kod kojeg će se uzimati u obzir potrebe osoba s invaliditetom, u skladu s Općom napomenom o pristupačnosti(26) koju je 11. travnja 2014. usvojio odbor UN-a te skreće pozornost na obveze EU-a u pogledu pristupačnosti kako bi se ostvarila trajna poboljšanja radnih uvjeta za sve europske radnike;

37.   poziva Komisiju i države članice da potiču pametne modele rada koji osobama s invaliditetom omogućuju rad od doma sa svim proizašlim prednostima u smislu kvalitete života i produktivnosti;

38.  napominje da osobe s invaliditetom daju važan doprinos društvu u cjelini i poziva države članice da iskoriste strukturne fondove, a osobito Europski socijalni fond, za prilagodbu radnih mjesta i kako bi se osobama s invaliditetom pružila potrebna pomoć na radnom mjestu te kako bi se unaprijedilo obrazovanje i osposobljavanje s ciljem povećanja njihove stope zaposlenosti na otvorenom tržištu rada i suzbijanja nezaposlenosti, siromaštva i socijalne isključenosti osoba s invaliditetom; naglašava da se člankom 7. i člankom 96. stavkom 7. Uredbe o zajedničkim odredbama(27) promiču jednake mogućnosti, nediskriminacija i uključivanje osoba s invaliditetom u provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova uočeni to, te operativnih programa osobito, te naglašava da bi ex ante evaluacijom trebala procijeniti prikladnost planiranih mjera za promicanje jednakih mogućnosti i sprečavanje svakog oblika diskriminacije; smatra da bi se europska i nacionalna sredstva mogla usmjeriti i npr. k malim i srednjim poduzećima koja potiču radnike da pohađaju tečajeve kako bi se mogli zadržati na radnom mjestu;

39.   poziva države članice da preispitaju sustave osiguranja za zapošljavanje u cilju sprečavanja diskriminacije osoba s invaliditetom;

40.   potiče države članice da razmotre prednosti uvođenja pozitivnih akcijskih mjera, npr. kombiniranjem kvote i pasivne politike tržišta rada, kao što su porezne olakšice i novčani poticaji, s aktivnim politikama tržišta rada, kao što je usmjeravanje i savjetovanje, osposobljavanje i obrazovanje te popunjavanje radnih mjesta, kako bi poduprle zapošljavanje osoba s invaliditetom;

41.  potiče države članice da razviju i provedu sveobuhvatan okvir za mjere kojima se osobama s invaliditetom omogućuje pristup kvalitetnim radnim mjestima, uključujući npr. mogućnosti uporabe kazni za nepoštovanje zakonodavstva o suzbijanju diskriminacije u svrhu financiranja uključivanja na otvoreno tržište rada i drugih aktivnosti na tom području;

42.   potiče države članice da pružaju trajnu potporu poslodavcima koji zapošljavaju osobe s invaliditetom kako bi se stvorili povoljni uvjeti i osigurala odgovarajuća potpora u svim fazama zapošljavanja; angažiranja, zadržavanja i napredovanja u poslu;

43.   poziva sve uključene sudionike da posebnu pažnju posvete integraciji osoba s intelektualnim i psihosocijalnim poteškoćama te da razviju sveobuhvatnu kampanju za podizanje razine osviještenosti o Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom i za borbu protiv predrasuda prema osobama s invaliditetom, a posebno prema osobama s intelektualnim i psihosocijalnim poteškoćama, osobama s poremećajima iz autističkog spektra i starijim osobama s invaliditetom na radnom mjestu; zahtijeva da se svi materijali povezani s, među ostalim, izgradnjom kapaciteta, osposobljavanjem, podizanjem razine osviještenosti i javnim izjavama učine dostupnima u pristupačnim formatima;

44.   zabrinut je zbog kašnjenja u provedbi srednjoročne procjene Europske strategije za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.; potiče Komisiju da revidira strategiju na temelju zaključnih zapažanja o početnom izvješću Europske unije koje je Odbor Ujedinjenih naroda za prava osoba s invaliditetom usvojio 7. rujna 2015. te da u taj proces uključi organizacije koje predstavljaju osobe s invaliditetom;

45.   žali što Komisija u okviru provedbe Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) i strategije o invaliditetu još nije u obzir uzela dobnu nejednakost; stoga poziva Komisiju na podizanje svijesti o pravima osoba s invaliditetom i diskriminaciji kojom su pogođene te na rješavanje tih problema;

Dob

46.  ističe važan doprinos starijih radnika za društvo i konkurentnost poduzeća; ističe važnost uključivanja starijih radnika kako bi oni mogli prenijeti svoje znanje i iskustvo mlađim radnicima u kontekstu aktivnog starenja te žali zbog činjenice da je dob važan motiv za diskriminacija na radnom mjestu; žali zbog činjenice da su starije osobe još uvijek izložene stereotipima i preprekama na tržištu rada i poziva na međugeneracijsku pravdu na osnovi solidarnosti, međusobnog poštovanja, odgovornosti i spremnosti na međusobnu brigu;

47.   poziva države članice da promiču pristup svih radnika zapošljavanju i njihovu integraciju na tržište rada neovisno o njihovoj dobi te da primjenjuju mjere kako bi se svi radnici zaštitili na radnom mjestu u smislu naknade za rad, obuke, napredovanja karijere, zdravlja i sigurnosti i sl.;

48.   napominje da jednostrano pomlađivanje radne snage ne dovodi do većeg broja inovacija, nego predstavlja rasipanje iskustva, znanja i vještina;

49.   poziva države članice da potiču poslodavce na zapošljavanje mladih, ali da istodobno osiguraju i poštuju načelo jednakog postupanja u smislu naknade za rad i socijalne zaštite, uključujući neophodnu obuku u vezi s poslom;

50.   sa zabrinutošću napominje da Sud Europske unije utvrđuje međugeneracijsku solidarnost kao najvažniji zakoniti cilj kojim se opravdava različito postupanje na temelju dobi(28); s obzirom na to da su države članice s većim stopama zaposlenosti starijih radnika ujedno i države koje prednjače kad je riječ o uvođenju mladih osoba na tržište rada;

51.   podsjeća da se za borbu protiv dobne diskriminacije i njezino sprečavanje mora uspješno provoditi zakonodavstvo EU-a u području politika starenja;

52.  napominje da je zahvaljujući provedenim politikama sve više zaposlenih u dobi između 55 i 64 u svim državama članicama EU-a; međutim, žali što je porast stope zaposlenosti te skupine prespor te što je u 28 država EU-a ona i dalje niža od 50 %; stoga ističe da digitalizacija ima znatan utjecaj na tržište rada jer stvara nove mogućnosti zapošljavanja i fleksibilnije radne uvjete, poput rada od kuće, i koje bi mogle služiti kao učinkovit alat u borbi protiv isključivanja osoba starijih od 50 i nekvalificiranih osoba srednje dobi s tržišta rada; u tom kontekstu ističe je da stalno poboljšavanje digitalnih vještina na način da se zaposlenicima tijekom cijele karijere pruži prilika za obuku, daljnje osposobljavanje i prekvalifikaciju preduvjet za iskorištavanje prednosti koje nudi digitalizacija; također smatra da će prilike za otvaranje novih radnih mjesta na digitalnom tržištu u budućnosti zahtijevati dodatne napore država članica u smislu neusklađenosti vještina, osobito za osobe starije od 50 godina;

53.   naglašava da se kad je riječ o mjerama za suzbijanje diskriminacije na osnovi dobi načelno mora izbjeći razlikovanje između djece ili starijih te da se svaki oblik neopravdane dobne diskriminacije mora rješavati na odgovarajući način;

54.  napominje da osobito stariji radnici imaju nesigurnije uvjete i poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama prouči rastući problem nezaposlenosti osoba starijih od 50 godina te da razvije djelotvorne alate, kao npr. strukovno osposobljavanje i poticaji ili subvencije za poslodavce, kako bi se starije radnike ponovno uključilo na tržište rada i kako bi ih se zaštitilo od nepravednog otpuštanja;

55.  ističe potrebu za unapređenjem digitalnih vještina radno sposobnog stanovništva i naglašava da će digitalizacija doprinijeti uključivanju u društvo i da će pomoći starijim osobama i radnicima s invaliditetom da duže ostanu na tržištu rada jer će im omogućiti da iskoriste prednosti umjetne inteligencije; smatra da je važno usmjeriti utjecaj digitalnog tržišta na zapošljavanje na socijalno pravedan i održiv način; ističe činjenicu da brojni poslodavci ne zapošljavaju starije osobe zbog stereotipa o nedostatku i zastarjelosti njihovih vještina; stoga poziva na uključivanje cjeloživotnog učenja i obrazovanja odraslih za radnike svih dobnih skupina u razmatranja o predstojećoj europskoj strategiji za vještine koju je Komisija najavila;

56.  podsjeća da su ljudski potencijali najvažniji resurs EU-a i država članica; smatra da su e-vještine ključne za radnike starije od 55 godina kako bi ih se sačuvalo od isključivanja s tržišta rada i kako bi im se pomoglo da pronađu novo radno mjesto; poziva Komisiju i države članice da u suradnji sa socijalnim partnerima razrade strategije za vještine koje će povezivati obrazovanje i rad te da time ulože u cjeloživotno učenje i da ga promiču te da osiguraju dostupne, pristupačne i obuhvatne programe obuke, ali i prekvalificiranje u cilju razvoja digitalnih i mekanih vještina, uključujući prilagodbu na virtualno okruženje (proširena stvarnost), što stanovništvu koje stari omogućuje da se bolje prilagodi na rastuću potražnju za e-vještinama u brojnim sektorima; stoga ističe da bi radnici stariji od 55 godina, osobito žene, trebale imati stalan pristup obukama iz područja informacijskih i komunikacijskih tehnologija; stoga potiče države članice i Komisiju da uvedu strategije za smanjenje digitalnog jaza i da promiču jednak pristup novim informacijskim i komunikacijskim tehnologijama;

57.   pozdravlja program rada europskih socijalnih partnera za razdoblje 2015. – 2017. koji stavlja jak naglasak na aktivno starenje; poziva socijalne partnere da se temeljito pozabave problemima povezanima s diskriminacijom na osnovi dobi, učenjem u odrasloj dobi, zdravljem i sigurnosti na radu te usklađivanjem obiteljskog i profesionalnog života u cilju izgradnje europskog okvira koji podupire zapošljivost i zdravlje svih radnika;

58.   ističe da su potrebne pouzdane statistike o stanju starijih osoba i demografskim promjenama kako bi se razvile bolje usmjerene i učinkovitije strategije aktivnog starenja; poziva Komisiju da osigura sveobuhvatno i kvalitetno prikupljanje podataka o društvenom statusu starijih osoba, njihovu zdravlju, pravima i životnom standardu;

59.   poziva države članice da preispitaju gornje dobne granice za određena zanimanja i određena radna mjesta i za mogućnosti dobivanja kredita te da ih ukinu;

60.   ističe da je promicanje okruženja prilagođenog starijim osobama ključan instrument za pružanje podrške starijim radnicima i starijim osobama koje traže posao i za promicanje uključivih društava koja svima pružaju jednake mogućnosti; s tim u vezi pozdravlja projekt kojim zajednički upravljaju Komisija i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i kojim se Globalni vodič WHO-a kroz gradove prilagođene starijima želi prilagoditi europskom kontekstu;

61.   pozdravlja kampanju „Zdravo radno mjesto za svaku dob” u organizacije EU-a odnosno Europske agencije za zdravlje i sigurnost na radu; naglašava važnost djelotvornog zakonodavstva na području zdravlja i sigurnosti na radu te poticaja za poduzeća da usvajaju preventivne metode; traži da se kompanija usmjeri na poduzeća svih veličina;

62.   poziva države članice da ojačaju javne mirovinske sustave kako bi se svima zajamčila pristojna zamjena za dohodak nakon umirovljenja;

63.   pozdravlja inicijativu Komisije u vezi s usklađivanjem privatnog i profesionalnog života; ističe činjenicu da je usklađivanja privatnog i profesionalnog života izazov i za starije radnike s obzirom na to da se 18 % muškaraca i 22 % žena u dobi između 55 i 64 brinu za članove obitelji kojima je potrebna skrb, dok se gotovo polovica djedova i baka redovito brine o svojoj unučadi; preporučuje da predstojeća inicijativa u vezi s usklađivanjem privatnog i profesionalnog života u potpunosti uključi mjere za pružanje potpore radno sposobnim neformalnim skrbiteljima i djedama i bakama, kao i mladim roditeljima;

64.  poziva države članice da promiču besplatne i kvalitetne javne usluge kojima se jamči obvezna i nužna pomoć i skrb za djecu, bolesnike i starije osobe;

Spolna orijentacija

65.  naglašava da su nacionalni sudovi i Sud Europske unije saslušali tek ograničen broj predmeta povezanih s diskriminacijom na osnovi spolne orijentacije;

66.  podsjeća da je zaštita od diskriminacije na osnovi spolne orijentacije i rodnog identiteta i dalje ograničena usprkos tome što se broj država članica koje su proširile primjenu zabrane diskriminacije na osnovi spolne orijentacije na sva područja obuhvaćena Direktivom o rasnoj jednakosti popeo s 10 u 2010. na 13 u 2014. godini(29);

67.  podsjeća da u mnogim državama članicama razina zaštite od diskriminacije dostupna transrodnim osobama, osobito u područjima zapošljavanja, obrazovanja i zdravstva, i dalje nije dovoljna; poziva na donošenje mjera za učinkovitu provedbu nacionalnog zakonodavstva u koje je prenesena Direktiva o rodnoj jednakosti (preinaka); ističe da bi takve mjere mogle poboljšati pravne definicije kako bi se osiguralo da zaštita uključuje sve transrodne osobe, a ne samo transrodne osobe koje su promijenile spol ili su u postupku promjene(30);

68.  zabrinut je zbog niske razine svijesti o pravima na području diskriminacije te svijesti o postojanju tijela i organizacija koji nude potporu žrtvama diskriminacije, iako je razina svijesti viša među pripadnicima zajednice LGBTI; smatra da bi nacionalne, regionalne i lokalne vlasti, zajedno sa svim udruženjima relevantnih dionika, trebale znatno povećati aktivnosti za podizanje svijesti žrtava i poslodavaca, kao i za ostale skupine; ističe da su nacionalna udruženja osoba iz zajednice LGBTI ključni partneri u tom smislu;

69.  poziva Komisiju i države članice da zajamče međusobno priznavanje partnerskih statusa, bračnih režima i roditeljskih prava; poziva Komisiju i države članice da vode računa o posebnom obliku diskriminacije s kojom se suočavaju interseksualne osobe u zapošljavanju te da revidiraju zakone i prakse u cilju sprečavanja diskriminacije interseksualnih osoba;

Horizontalni aspekti i preporuke

70.  izražava zabrinutost zbog nedostatka pravne jasnoće i sigurnosti u pogledu višestruke diskriminacije, što je često posljedica postojanja različitih i fragmentiranih pravila i standarda u državama članicama; prima na znanje važan rad mreže Equinet u vezi s razvojem zajedničkih standarda te smatra da bi se on trebao podržati na odgovarajući način;

71  žali zbog toga što Direktivom 2000/78/EZ nisu obuhvaćene nikakve konkretne odredbe o višestrukoj diskriminaciji, iako se i u samoj Direktivi spominje da su joj žene često izložene te također napominje da diskriminacija na temelju dvaju ili više razloga može dovesti do problema koji proizlaze iz postojećih razlika u razini zajamčene zaštite ovisno o tipu diskriminacije; poziva države članice i Komisiju da se bore protiv svih oblika višestruke diskriminacije i da osiguraju primjenu načela zabrane diskriminacije i jednakog postupanja na tržištu rada i kod pristupa zapošljavanju; preporučuje da nacionalna, regionalna i lokalna nadležna tijela, tijela za provedbu zakona, uključujući inspektorate rada, nacionalna tijela za jednakost i organizacije civilnog društva povećaju nadzor nad međupovezanosti rodne i drugih oblika diskriminacije u postupcima;

72.  ističe da je zbog nedostatka objektivnih, usporedivih i raščlanjenih podataka o slučajevima diskriminacije i jednakosti teže dokazati postojanje diskriminacije, u prvom redu neizravne; ističe da je člankom 10. Direktive 2000/78/EZ predviđeno prebacivanje tereta dokazivanja ako postoje činjenice iz kojih se može pretpostaviti postojanje izravne ili neizravne diskriminacije; poziva Komisiju i države članice da podatke o jednakosti unutar područja primjene Direktive prikupljaju na točan način, sustavno te uz uključenost socijalnih partnera, nacionalnih tijela za jednakost i nacionalnih sudova;

73.  potiče Komisiju i države članice da, između ostalog i u okviru nacionalnih postupaka izvješćivanja i godišnjeg zajedničkog izvješća o socijalnoj zaštiti i socijalnoj uključenosti, izrade usklađene i homogene statističke podatke namijenjene popunjavanju svih praznina koje nedostaju u prikupljanju podataka o jednakosti spolova; poziva Komisiju da pokrene inicijative u cilju promicanja takvog prikupljanja podataka preporukom upućenom državama članicama i traženjem od Eurostata da pokrene savjetovanje s ciljem uvođenje raščlanjivanja podataka o svim oblicima diskriminacije u pokazatelje Europskog socijalnog istraživanja, kako bi se poduzele mjere, uključujući i one praktične, protiv svih oblika diskriminacije povezane sa zapošljavanje i tržištem rada;

74.   preporučuje da države članice pri prikupljanju statističkih podataka o pitanjima zapošljavanja u istraživanje o tržištu rada uključe opcionalna pitanja kako bi se otkrila moguća diskriminacija na osnovi spola, rase ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi i spolne orijentacije;

75.   ističe da bi se u zakonodavnom procesu na svim razinama trebalo voditi računa od administrativnom opterećenju mikropoduzeća i malih i srednjih poduzeća te da bi se predložene mjere trebale podvrći procjeni proporcionalnosti;

76.  naglašava važnu ulogu koju imaju nacionalna tijela za jednakost u provedbi Direktive o jednakosti pri zapošljavanju podizanjem razine svijesti i prikupljanjem podataka, suradnjom sa socijalnim partnerima i drugim dionicima, rješavanjem problema neprijavljivanja slučajeva diskriminacije te preuzimanjem glavne uloge u pojednostavljivanju i olakšavanju postupaka podnošenja pritužbi za žrtve diskriminacije; poziva na jačanje uloge nacionalnih tijela za jednakost, na jamčenje njihove nepristranosti, razvoj njihovih aktivnosti te povećanje njihovih kapaciteta, uključujući s pomoću dodjele odgovarajućih financijskih sredstava;

77.  poziva države članice da se jače posvete provedbi načela jednakosti žena i muškaraca u politikama zapošljavanja; poziva na aktivnu primjenu načela jednakosti spolova pri izradi proračuna, među ostalim i na način da Komisija potiče razmjenu najboljih praksi, kao i na donošenje mjera kojima bi se poticalo zapošljavanje žena u poštenim uvjetima bez nesigurnih oblika zapošljavanja, uz zdravu ravnotežu između privatnog i poslovnog života i cjeloživotno učenje, te mjera za smanjenje nerazmjera u primanjima i mirovinama i općenito poboljšanje položaja žena na tržištu rada;

78.  traži od država članica da izrade rodno neutralne klasifikacije radnih mjesta i sustave za evaluaciju kao neophodne mjere za poticanje jednakog postupanja;

79.  ističe da bi cilj politika jednakog postupanja trebalo biti rješavanje pitanja stereotipa i u tradicionalno muškim i u tradicionalno ženskim zanimanjima i ulogama;

80.  ističe da socijalni partneri imaju ključnu ulogu u informiranju radnika i poslodavaca i u podizanju svijesti o borbi protiv diskriminacije;

81.  smatra da je potreban dodatni naglasak na uravnoteživanju konkurentnih prava kao što su sloboda vjere i uvjerenja i sloboda govora u slučajevima uznemiravanja na toj osnovi;

82.  poziva države članice da uspostave i ojačaju nacionalna tijela za inspekciju rada te da osiguraju uvjete, financijska sredstva i osoblje kako bi mogla učinkovito djelovati na terenu i boriti se protiv nesigurnosti radnih mjesta, nereguliranog rada te diskriminacije na radnom mjestu i u pogledu plaće, prije svega vodeći računa o jednakosti muškaraca i žena;

83.  poziva Komisiju i države članice da porade na usklađivanju profesionalnog i privatnog života poduzimanjem konkretnih mjera, kao što je npr. hitno podnošenje novih zakonodavnih prijedloga za direktivu o rodiljnom dopustu, kako bi se zajamčilo pravo žena da se nakon trudnoće i rodiljnog dopusta te roditeljskog dopusta mogu vratiti na posao, kako bi se zajamčilo njihovo pravo na učinkovitu zdravstvenu zaštitu i sigurnost na radu i kako bi se sačuvala njihova rodiljna prava, te da poduzmu mjere u cilju sprečavanja nepravednog otpuštanja radnica tijekom trudnoće i sl., kao i prijedloga za direktivu o dopustu za njegovatelje te da ojačaju zakonodavstvo o dopustu za očeve;

84.  naglašava da je u mnogim slučajevima diskriminacije pristup pravosuđu ograničen; ističe važnost pristupa informacijama za žrtve diskriminacije; smatra da države članice moraju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurale da žrtve mogu dobiti i da im se pruže razumni, dostupni i raspoloživi pravni savjeti i pravna pomoć tijekom cijelog pravosudnog postupka, uključujući i povjerljivo osobno savjetovanje te emocionalnu, osobnu i moralnu podršku koju pružaju tijela za jednakost ili odgovarajući posrednici; nadalje, poziva države članice da se bore protiv uznemiravanja i nasilja na radu koje ugrožavaju dostojanstvo osobe i/ili stvara agresivno radno okruženje;

85.  smatra da se mehanizmi za podnošenje žalbi moraju poboljšati na nacionalnoj razini jačanjem nacionalnih tijela za jednakost kako bi se poboljšao pristup pravosudnim i nepravosudnim mehanizmima te jačanjem povjerenja u vlasti, pružanjem pravne pomoći, nuđenjem pravnih savjeta i pomoći te pojednostavljenjem pravnih postupaka koji su često dugotrajni i složeni; potiče države članice da izrade platformu za primanje pritužbi te da pruže besplatnu potporu u pogledu pravnih postupaka u slučaju diskriminacije i uznemiravanja na radu;

86.   poziva da se, u pogledu slučajeva diskriminacije i/ili mobinga i/ili uhođenja na radnom mjestu, donesu pravila za zaštitu zviždača i očuvanje njihove privatnosti;

87.  podsjeća da pokretanje sudskih postupaka te osiguravanje odgovarajućeg zastupanja u nekim slučajevima i dalje predstavlja problem te poziva države članice da pronađu načine za pomoć žrtvama u tom pogledu, uključujući, između ostalog, putem poreznih olakšica i smanjenja poreza, pravne pomoći, potpore specijaliziranih nevladinih organizacija te osiguravanjem prava na odštetu i odgovarajućeg zastupanja; ističe važnost pravnog položaja nevladinih organizacija s legitimnim interesom u relevantnim sudskim i/ili administrativnim postupcima;

88.  pozdravlja činjenicu da su kazne predviđene zakonima država članica o suzbijanju diskriminacije uglavnom u skladu s Direktivom o jednakosti pri zapošljavanju; također upućuje na važnu ulogu specijaliziranih javnih tijela za borbu protiv diskriminacije u rješavanju problema povezanih s kaznama i žalbama; međutim, zabrinut je što, u pogledu razine i iznosa dodijeljene odštete, nacionalni sudovi uglavnom primjenjuju niže kazne predviđene zakonom(31); naglašava da Komisija treba temeljito nadzirati norme koje se primjenjuju pri upotrebi sankcija i resursa u državama članicama, kako bi se spriječilo, u skladu s mišljenjem Suda Europske unije, da se u okviru nacionalnog prava mogu izricati sankcije koje su isključivo simbolične ili da se u slučaju diskriminacije izreče samo službena opomena;

89.   izražava zabrinutost zbog tako malenog broja pripadnika romske zajednice aktivnih na tržištu rada; ističe da je potrebno ojačati ulogu nevladinih organizacija koje se bave tom etničkom manjinom kako bi ih se potaknulo na uključivanje na tržište rada; osim toga, ističe da nevladine organizacije imaju važnu ulogu u informiranju Roma o njihovim pravima ili u pružanju pomoći kako bi prijavili slučajeve diskriminacije, što će na koncu doprinijeti prikupljanju podataka;

90.  poziva države članice da iskoriste mogućnost uvođenja pozitivnog djelovanja predviđenu direktivom kod skupina koje su bile podvrgnute teškoj i strukturnoj diskriminaciji, kao što su Romi;

91.  pozdravlja činjenicu da je velika većina država članica razmatrala neki oblik pozitivnog djelovanja u području primjene te direktive;

92.  naglašava potrebu za širenjem informacija o relevantnim odlukama Suda Europske unije i za razmjenom odluka nacionalnih sudova koje se odnose na odredbe Direktive o jednakosti pri zapošljavanju u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava;

93.   ističe važnost osiguranja potpore za neformalne karijere u kojima se kombiniraju poslovne obveze i obveze njege (npr. fleksibilno radno vrijeme, ustanove za privremeni smještaj) kako bi te osobe (uglavnom žene) mogle pružati njegu i dati golem doprinos svojim obiteljima i društvu, a da pritom ne budu kažnjene za taj doprinos u tom trenutku ili kasnije u životu;

94.  smatra da je zaposlenicima nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti, tijela odgovornih za provođenje zakona i inspektorata rada potrebno pružiti odgovarajuće osposobljavanje; smatra da je osposobljavanje svih relevantnih dionika, primjerice sudaca, tužitelja, sudskog osoblja, odvjetnika i istražitelja, policije i zatvorskog osoblja u pogledu zakonodavstva o suzbijanju diskriminacije u zapošljavanju i sudske prakse od ključne važnosti, kao što je i osposobljavanje u pogledu kulturnog razumijevanja i nesvjesnih predrasuda;

95.   smatra da Komisija privatnim poduzećima, uključujući mala i srednja poduzeća i mikropoduzeća, mora pružiti primjere okvira za jednakost i raznolikost koji se zatim mogu kopirati i prilagoditi potrebama; poziva dionike iz poslovnog svijeta da učine više od samog davanja obećanja u pogledu poštovanja načela jednakosti i različitosti između ostalog i godišnjim izvješćivanjem o svojim inicijativama u vezi s tim, uz, prema potrebi, pomoć nadležnih tijela za jednakost;

96.   poziva poslodavce da za svoje zaposlenike stvore radna okruženja koja će odvraćati od diskriminacije tako što će poštovati i provoditi postojeće direktive protiv diskriminacije na temelju načela jednakog postupanja bez obzira na spol, rasno ili etničko podrijetlo, vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili seksualnu orijentaciju; poziva Komisiju da nadzire provedbu povezanih mjera;

97.  podsjeća na važnu ulogu socijalnih partnera, nevladinih organizacija i civilnog društva u pružanju pomoći žrtvama te naglašava da je žrtvama koje trpe diskriminaciju često lakše obratiti se njima nego ostalim dionicima; stoga poziva na pružanje potpore organizacijama civilnog društva aktivnima u tom području;

98.  zahtijeva obrazovanje na području ljudskih prava i građanstva kojim se potiče osviještenost o raznolikosti i njezino prihvaćanje te želi stvoriti uključivo okružje potičući ponovno definiranje normi i iskorjenjivanje uvredljivih naziva;

99.   poziva Komisiju i države članice da podupru obrazovanje o građanskim i ljudskim pravima u osnovnim i srednjim školama;

100.   smatra da Komisija mora usvojiti europski okvir za nacionalne strategije za suzbijanje antisemitizma, islamofobije i drugih oblika rasizma;

101.   odlučno poziva države članice da uspostave odgovarajuće programe koji će zatvorenicima koji su odslužili zatvorsku kaznu omogućiti povratak na tržište rada;

102.  poziva Komisiju i države članice da olakšaju pristup financijskim sredstvima za relevantne dionike, uključujući organizacije civilnog društva i tijela za borbu za jednakost, za kampanje podizanje svijesti i obrazovane kampanje koje se odnose na diskriminaciju pri zapošljavanju; poziva privatni sektor da preuzme svoju ulogu u stvaranju radnog okruženja bez diskriminacije;

103.   poziva države članice da nastoje pokrenuti razmjenu najboljih primjera iz prakse kako bi pomogle u suzbijanju diskriminacije na radu;

104.   poziva organizacije socijalnih partnera da razviju unutarnju svijest o nejednakosti u zapošljavanju i da iznesu prijedloge za rješavanje problema na razini organizacije/poduzeća, sektorsko kolektivno pregovaranje, osposobljavanje i kampanje usmjerene na članove i radnike;

105.   poziva države članice i Komisiju da uključe socijalne partnere (sindikate i poslodavce) i civilno društvo, uključujući i tijela za borbu za jednakost, u uspješnu primjenu načela jednakosti u zapošljavanje i obavljanje zanimanja u cilju poticanja jednakog postupanja; poziva države članice da poboljšaju socijalni dijalog i razmjenu iskustava i najboljih primjera iz prakse;

106.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)

SL L 347, 20.12.2013., str. 320.

(2)

SL L 204, 26.7.2006., str. 23.

(3)

SL L 303, 2.12.2000., str. 16.

(4)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0321.

(5)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0320.

(6)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0286.

(7)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0293.

(8)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0261.

(9)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0068.

(10)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0328.

(11)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2011)0453.

(12)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2010)0400.

(13)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2010)0262.

(14)

Usvojeni tekstovi, P6_TA(2009)0371.

(15)

Usvojeni tekstovi, P6_TA(2008)0212.

(16)

http://www.echr.coe.int/Documents/2012_Brighton_FinalDeclaration_ENG.pdf

(17)

Predmet C-147/08, Römer [2011] ECR I-3591.

(18)

http://fra.europa.eu/en/publication/2014/eu-lgbt-survey-european-union-lesbian-gay-bisexual-and-transgender-survey-main

(19)

http://fra.europa.eu/en/publication/2014/being-trans-eu-comparative-analysis-eu-lgbt-survey-data

(20)

http://www.eca.europa.eu/Lists/ECADocuments/SR15_03/SR15_03_HR.pdf.

(21)

http://www.eurofound.europa.eu/sites/default/files/ef_publication/field_ef_document/ef1568en.pdf

(22)

Služba Europskog parlamenta za istraživanja, „Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju – ocjena njezine provedbe”.

(23)

Vidi prethodnu bilješku.

(24)

Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom , 13. prosinca 2006., članak 2.

(25)

Europski parlament, Resorni odjel A: Gospodarska i znanstvena politika, „Razumna prilagodba i zaštićene radionice za osobe s invaliditetom: troškovi i povrati ulaganjaˮ.

(26)

Opća napomena br. 2. (2014.) o čl.9.: Pristupačnost https://documentsddsny. un.org/doc/UNDOC/GEN/G14/033/13/ PDF/G1403313.pdf?OpenElement

(27)

Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 320.).

(28)

Radni dokument službi Komisije „Prilozi Zajedničkom izvješću o primjeni Direktive o rasnoj jednakosti (2000/43/EZ) i Direktive o jednakosti pri zapošljavanju (2000/78/EZ)” (SWD(2014)5).

(29)

Agencija Europske unije za temeljna prava (2015.), „Zaštita od diskriminacije na osnovi spolne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih obilježja u Europskoj uniji: komparativna pravna analiza”.

(30)

Vidi prethodnu bilješku.

(31)

Služba Europskog parlamenta za istraživanja, nav. dj.


OBRAZLOŽENJE

Prema Ugovoru o Europskoj uniji Europska unija temelji se na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava. Europska unija suzbija društvenu isključenost i diskriminaciju. U državama članicama prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca. Člankom 10. Ugovora o funkcioniranju Europske unije određuje se da je pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti Unija usmjerena borbi protiv diskriminacije na temelju spola, rase, etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije. Uz to se člankom 21. stavkom 1. Povelje o temeljnim pravima Europske unije zabranjuje bilo kakva diskriminacija na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog podrijetla, genetskih osobina, jezika, vjere ili uvjerenja, političkog ili bilo kakvog drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije.

Prošlo je 15 godina od donošenja Direktive o jednakosti pri zapošljavanju, čiji je krajnji cilj stvaranje jednakih uvjeta za sve u pogledu jednakosti pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja.

Izvjestiteljica je zadovoljna što neke države članice čine više od ispunjavanja zahtjeva Direktive o jednakosti pri zapošljavanju te ne ograničavaju zaštitu od diskriminacije na osnovi vjere i uvjerenja, invaliditeta, dobi i spolne orijentacije na zapošljavanje, obavljanje zanimanja i strukovno osposobljavanje, već je primjenjuju i na područja obuhvaćena Direktivom o rasnoj jednakosti.

Prema podacima četvrtog Eurobarometra više je Europljana tolerantno prema skupinama izloženima riziku od diskriminacije te su također bolje informirani o svojim pravima u slučaju diskriminacije u usporedbi s prethodnom anketom provedenom 2012. godine.

Međutim, izazovi u provedbi Direktive o jednakosti pri zapošljavanju i dalje postoje.

Prema podacima Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) 40 % tražitelja zaposlenja romske nacionalnosti žrtve su diskriminacije, 75 % homoseksualnih osoba ne drži se za ruke sa svojim partnerima u javnosti, 38 % ispitanika židova priznalo je da ne nosi simbolične židovske odjevne predmete u javnosti, 37 % ispitanika muslimana izjavilo je da su bili žrtvama diskriminacije, a njih 11 % doživjelo je zločine iz mržnje. Sve u svemu, to stanje ima negativan učinak na društvenu koheziju kao i na poštovanje temeljnih prava.

Vrlo je malo dostupnih podataka o jednakosti, a jedan od uzroka tome jest činjenica da Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju ne obvezuje države članice na njihovo prikupljanje. Izvjestiteljica je stoga zadovoljna što Europska komisija u suradnji s FRA-om trenutačno vrednuje sredstva za promicanje prikupljanja takvih informacija(1).

Ispitivanja javnog mnijenja redovito pokazuju da je potrebno ozbiljno se pozabaviti nerazmjerom između stvarnih i prijavljenih slučajeva diskriminacije. Žrtve i dalje teško priznaju da su bile žrtvama diskriminacije.

Razina svijesti niska je ne samo u javnosti već i među pripadnicima pravne struke, iako je kod potonjih vidljiva promjena. Nekim razlozima diskriminacije obuhvaćenima Direktivom, kao što je invaliditet, za razliku od drugih, poput vjere ili uvjerenja, posvećena je velika količina pažnje na raznim razinama, uključujući na europskoj(2).

Potrebno je raditi na jačanju dijaloga među vladama, civilnim društvom i socijalnim partnerima u pogledu svih oblika diskriminacije te kako bi se podigla razina svijesti u javnosti. Većina država članica delegirala je odgovornost širenja informacija u vezi sa zakonodavstvom o suzbijanju diskriminacije te podizanjem svijesti specijaliziranim nacionalnim tijelima, a da im nije nužno dodijelila odgovarajuća sredstva(3).

Prema studiji Europske komisije(4) postoji moguća korelacija između zemalja s nedovoljno razvijenom sudskom praksom i zemalja koje su prenijele Direktivu u svoje nacionalne zakone tako što su samo preuzele njezin tekst. Određene postupovne poteškoće koje utječu na pristup pravosuđu i učinkovitu provedbu također nastaju zbog kratkih rokova zastare predviđenih zakonodavstvom, dugotrajnih postupaka, visokih troškova i nepružanja pravne pomoći, kao i zbog jezičnih prepreka, pristupa osoba s invaliditetom te problema povezanih s pravnim položajem prema opravdanom interesu. Potreban je dodatan rad kako bi se osigurala vjerodostojnost i dopuštenost metoda dokazivanja, kao što su statistički dokazi te, u manjoj mjeri, situacijsko testiranje i zaključci doneseni temeljem okolnosti.

U istoj se studiji navodi kako bi se učinkovit pristup pravosuđu mogao ostvariti zajedničkim tužbama, koje bi bile odgovarajuće rješenje za ispravljanje situacija u kojima se žrtvama dodjeljuju apsurdno mali iznosi odšteta; za pitanja povezana s činjenicom da žrtve moraju snositi sve troškove; te za problem ograničenog pristupa pravnoj pomoći. Isto tako, ako i kada bi „actio popularis” bio opće dopušten, mogao bi biti idealno sredstvo za pokretanje postupaka pred sudom, primjerice, u predmetima koji se odnose na govor mržnje protiv određenih ranjivih skupina kada ne postoji određena žrtva, ali je bez obzira na to povrijeđen javni interes. Naposljetku, kada sud ili tijelo za jednakost donese odluku, tuženici ne postupaju uvijek u skladu s kaznama niti javna tijela slijede uvijek preporuke.

S druge strane, gospodarska kriza dovela je do proračunskih rezova koji su uvelike utjecali na tijela za jednakost i nevladine organizacije u mnogim državama članicama. Još više zabrinjava to što je u mnogim državama članicama kriza imala ozbiljan učinak na izglede za razvoj u budućnosti.

Prema podacima Europske komisije, broj radno sposobnog stanovništva (15 – 64 g.) u EU-u počeo je opadati, dok se predviđa da će broj stanovnika u dobi od 65 godina ili više porasti s 87 milijuna u 2010. na 152 milijuna u 2060. U tom kontekstu, broj ljudi kojima je potrebna skrb tijekom istog razdoblja gotovo će se utrostručiti(5).

Zbog potrebe za većim sudjelovanjem na tržištu rada u budućnosti, kao i za dugoročnom sigurnosti prihoda, ključno je pronaći bolje mehanizme za usklađivanje poslovnog i obiteljskog života, uključujući skrb o članu obitelji. Stoga se izvjestiteljica nada da će se godišnje izvješće Komisijina Odbora za socijalnu zaštitu iz 2013., u kojem se naglašava da organizacija dugoročne skrbi mora imati ključnu ulogu u omogućavanju sudjelovanja u društvu i na tržištu rada, ubrzo provesti u praksi.

Diskriminacija dotiče sve aspekte ljudskog života, a zapošljavanje je samo jedan od njih. Promjena dolazi s razvojem te se naše društvo treba prilagoditi današnjim kulturnim okružjima. Radno okružje treba također prilagoditi, no Komisija i države članice trebaju se usredotočiti ne samo na zakonodavstvo već i na stvaranje radne kulture i dobrobiti za sve.

(1)

Služba Europskog parlamenta za istraživanja, Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju – ocjena njezine provedbe. Detaljna analiza

(2)

Služba Europskog parlamenta za istraživanja, Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju – ocjena njezine provedbe. Detaljna analiza

(3)

Razvijanje zakonodavstva o suzbijanju diskriminacije u Europi. Usporedba 28 država članica, bivše jugoslavenske Republike Makedonije, Islanda, Lihtenštajna, Norveške i Turske. Europska komisija, Glavna uprava za pravosuđe i zaštitu potrošača. 2015

(4)

Razvijanje zakonodavstva o suzbijanju diskriminacije u Europi. Usporedba 28 država članica, bivše jugoslavenske Republike Makedonije, Islanda, Lihtenštajna, Norveške i Turske. Europska komisija, Glavna uprava za pravosuđe i zaštitu potrošača. 2015

(5)

Europska komisija – Razvijanje zakonodavstva o suzbijanju diskriminacije u Europi. Usporedba 28 država članica EU-a, bivše jugoslavenske Republike Makedonije, Islanda, Lihtenštajna, Norveške i Turske. 2015


MIŠLJENJE Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (22.3.2016)

upućeno Odboru za zapošljavanje i socijalna pitanja

o primjeni Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja („Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju”)

(2015/2116(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Helga Stevens

PRIJEDLOZI

Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove poziva Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  naglašava da pojedinac u EU-u izvan radnog mjesta nije zaštićen od diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja, dobi, invaliditeta ili seksualne orijentacije; zastupa stajalište da je nediskriminacija pri obavljanju zanimanja i zapošljavanju djelotvorna samo ako se na svim ostalim područjima u potpunosti zabrani diskriminacija, uključujući obrazovanje, pristup robi i uslugama te socijalnu zaštitu; žali što je Direktiva EU-a za borbu protiv diskriminacije koju je Komisija predložila 2008, a Europski parlament izglasao 2009., i dalje blokirana u Vijeću; žali zbog manjka političke volje nekih država članica, manjka transparentnosti u procesu pregovaranja unutar Vijeća i činjenice da suprotstavljene države članice zloupotrebljavaju načelo jednoglasnog donošenja odluka; podsjeća da je u više navrata tijekom posljednjih osam godina pozvao Vijeće da donese direktivu o provođenju načela jednakog postupanja prema osobama neovisno o njihovoj vjeri, uvjerenju, dobi ili seksualnoj orijentaciji i da Vijeće nije djelovalo i nije pozitivno odgovorilo na poziv Europskog parlamenta, jedine institucije EU-a koju izravno izabiru građani; potiče Vijeće da prevlada trajnu političku inerciju i brzo donese direktivu koja je predložena prije osam godina;

2.  smatra da se mehanizmi za podnošenje žalbi moraju poboljšati na nacionalnoj razini jačanjem nacionalnih tijela za jednakost kako bi se poboljšao pristup pravosudnim i nepravosudnim mehanizmima te jačanjem povjerenja u vlasti, pružanjem pravne pomoći, nuđenjem pravnih savjeta i pomoći te pojednostavljenjem pravnih postupaka koji su često dugotrajni i složeni;

3.  izražava žaljenje zbog toga što shvaćanje ljudskih prava kao univerzalnih, nedjeljivih i međusobno povezanih kao pravno načelo vrijedi više u teoriji nego u praksi, s obzirom na to da se u postojećim pravnim instrumentima EU-a različiti aspekti ljudskog bića tretiraju odvojeno;

4.  izražava žaljenje zbog sve brojnijih slučajeva diskriminacije i zlostavljanja, uključujući i na radnom mjestu, a posebno na temelju spola, nacionalnosti, društvene pozadine, invaliditeta, diskriminacije na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta, etničkog podrijetla i vjere, posebno u pogledu muslimanki i pripadnika skupine LGBTI; istovremeno izražava žaljenje zbog činjenice da se općenito nedovoljno prijavljuju svi oblici diskriminacije, a naročito diskriminacije na temelju invaliditeta i diskriminacije pripadnika skupine LGBTI; stoga poziva Komisiju da prilikom praćenja provedbe Direktive 2000/78/EZ o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja posebnu pozornost posveti svim vrstama diskriminacije i naglašava da je među pripadnicima skupine LGBTI potrebno povećati osviještenost o njihovim pravima, primjerice preko tijela za jednakost, sindikata i organizacija zaposlenika;

5.  sa zabrinutošću napominje da žrtve nisu u dovoljnoj mjeri upoznate sa svojim pravima i mogućnostima primjene pravne zaštite te stoga poziva i Europsku komisiju i države članice na provedbu strukturiranih i ciljanih aktivnosti za podizanje razine osviještenosti o zakonodavstvu EU-a u području borbe protiv diskriminacije i zakonodavstvu o jednakim mogućnostima zapošljavanja;

6.  izražava zabrinutost zbog nedostatka pravne jasnoće i sigurnosti u pogledu višestruke diskriminacije, što je često posljedica postojanja različitih i fragmentiranih pravila i standarda u državama članicama; prima na znanje važan rad mreže Equinet u vezi s razvojem zajedničkih standarda te smatra da bi se on trebao podržati na odgovarajući način;

7.  žali što je u Europskoj uniji i dalje prisutna pojava teškog iskorištavanja radnika; napominje da žrtve tog teškog iskorištavanja često nisu svjesne svojih prava, nadležnih tijela kojima se mogu obratiti i mogućnosti koje su im na raspolaganju za dobivanje podrške i pravne pomoći; s tim u vezi poziva na uspostavljanje europske platforme i dežurne telefonske linije preko kojih će se pružati relevantne informacije žrtvama tog teškog iskorištavanja, među ostalim informacije koje su specifične za svaku državu članicu;

8.  sa zabrinutošću napominje da postoji manjak usporedivih i raščlanjenih podataka o jednakosti kao i velike razlike u prijavljivanju slučajeva diskriminacije među državama članicama; potiče države članice da sustavno prikupljaju podatke o jednakosti kako bi postojeća diskriminacija, posebno ona neizravna, postala vidljivijom, pritom u potpunosti poštujući zakonodavstvo na području zaštite podataka i privatnosti; potiče Komisiju i države članice da, zajedno s relevantnim agencijama, redovito prikupljaju relevantne i usporedive podatke raščlanjene prema obliku diskriminacije, uključujući višestruku diskriminaciju;

9.  izražava zabrinutost zbog toga što unatoč odredbama Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) u Direktivi o jednakosti pri zapošljavanju ne postoji izričita odredba prema kojoj se uskraćivanje prihvatljivog smještaja za osobe s invaliditetom smatra diskriminacijom;

10.  smatra da je borba protiv diskriminacije pri obavljanju zanimanja i zapošljavanju djelotvorna samo ako se ona iskorijeni i iz svih ostalih životnih područja kroz, primjerice, potporu zajednice, zakonodavstvo i koordinacijske instrumente poput strategija i okvira i to i na razini država članica i na razini EU-a, uključujući i mogućnost uvođenja mjera pozitivnog djelovanja;

11.  ističe da je za osobe s invaliditetom jedan od preduvjeta za jednakopravno i aktivno sudjelovanje u društvu mogućnost pristupa i stoga pozdravlja nedavni prijedlog za donošenje Europskog akta o pristupačnosti, jer će ta mjera zasigurno imati stvaran i pozitivan učinak na živote osoba s invaliditetom; napominje da je komunikacija o tom prijedlogu bila jako slaba, što je rezultiralo činjenicom da u Vijeću nije zabilježen napredak u pregovorima o direktivi o provođenju načela jednakog postupanja prema osobama neovisno o njihovoj vjeri, uvjerenju, dobi ili seksualnoj orijentaciji otkad ju je Komisija predložila 2008., a Parlament izglasao 2009. godine.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

21.3.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

41

4

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Jan Philipp Albrecht, Michał Boni, Rachida Dati, Frank Engel, Cornelia Ernst, Ana Gomes, Jussi Halla-aho, Filiz Hyusmenova, Sophia in ‘t Veld, Iliana Iotova, Eva Joly, Timothy Kirkhope, Marju Lauristin, Juan Fernando López Aguilar, Monica Macovei, Vicky Maeijer, Alessandra Mussolini, Soraya Post, Judith Sargentini, Birgit Sippel, Branislav Škripek, Csaba Sógor, Helga Stevens, Traian Ungureanu, Marie-Christine Vergiat, Kristina Winberg

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Carlos Coelho, Miriam Dalli, Gérard Deprez, Anna Hedh, Petr Ježek, Marek Jurek, Jean Lambert, Andrejs Mamikins, Maite Pagazaurtundúa Ruiz, Emilian Pavel, Salvatore Domenico Pogliese, Axel Voss

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Birgit Collin-Langen, Jens Gieseke, Peter Jahr, Karin Kadenbach, Werner Kuhn, Maria Noichl, Claudia Schmidt


MIŠLJENJE Odbora za prava žena i jednakost spolova (15.3.2016)

upućeno Odboru za zapošljavanje i socijalna pitanja

o primjeni Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja („Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju”)

(2015/2116(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Michaela Šojdrová

PRIJEDLOZI

Odbor za prava žena i jednakost spolova poziva Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

A.  budući da se u izvješću Komisije o primjeni navodi da je svih 28 država članica prenijelo ovu Direktivu u nacionalno zakonodavstvo, no da samo zakonodavstvo nije dovoljno kako bi se zajamčila potpuna jednakost te da ga se mora popratiti odgovarajućim političkim djelovanjem; budući da je Europski parlament već donio političke mjere, kao što je Direktiva o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o drugim povezanim mjerama i budući da te mjere mogu doprinijeti unapređenju jednakosti žena i muškaraca na tržištu rada te poboljšati pristup žena rukovodećim položajima; budući da se zakonodavstvo mora smatrati ključnim instrumentom za postizanje jednakosti spolova, ali da se mora kombinirati s normativnim postupcima i kampanjama kako bi se jednakost spolova primijenila ne samo u zakonodavstvu, nego i u javnom mnijenju;

B.  budući da je ocjenjena primjena i provedba Direktive 2006/54/EZ i da je Europski parlament u svom izvješću od 25. lipnja 2015. izrazio ozbiljnu zabrinutost u pogledu provedbe odredbi te Direktive koje se odnose na provedbu načela jednakih mogućnosti za žene i muškarce i jednakog postupanja prema njima u pitanjima rada i zapošljavanja;

C.  budući da se protiv društvenih nejednakosti, ponajprije u pogledu jednakosti pri zapošljavanju, može boriti samo politikama kojima se jamči bolja raspodjela bogatstva temeljena na povećanju realnih plaća, promicanjem regulacije rada i radnog vremena i zaštite radnika, prije svega kolektivnim pregovaranjem i jamčenjem univerzalnog, besplatnog i kvalitetnog pristupa javnim uslugama zdravstvene skrbi i obrazovanja;

D.  budući da su žene, a osobito majke i žene koje žele postati majke, najteže pogođene nezaposlenošću i da su žrtve negativne diskriminacije u pogledu pristupa zapošljavanju;

E.  budući da je skrb o djeci, starijim osobama, drugim uzdržavanim osobama, obitelji i domaćinstvu primarna odgovornost uglavnom žena te da je ta odgovornost još veća ako imaju djecu s invaliditetom; budući da ta odgovornost ima izravan učinak na pristup žena radnim mjestima i na njihov profesionalni razvoj te da može negativno utjecati na njihove uvjete zaposlenja, primjerice u brojnim slučajevima u kojima su žene protiv svoje volje zaposlene na nepuno radno vrijeme ili ih se prisiljava na nesigurne oblike zapošljavanja te da sve to dovodi do nerazmjera u primanjima i mirovinama;

F.  budući da su samohrani roditelji, prije svega samohrane majke, u znatno većem udjelu od ostalih zastupljeni među siromašnim radnicima te da bi se u svim donesenim mjerama samohranim roditeljima trebalo posvetiti posebnu pozornost;

G.  budući da veliki raspon vještina i kompetencija koje žene stječu ispunjavajući svoje obiteljske obveze doprinosi njihovom osobnom i profesionalnom razvoju; budući da bi te kompetencije stoga trebale biti priznate u društvu i na radnom mjestu;

H.  budući da se Europska unija suočava s ozbiljnom ekonomskom, financijskom i socijalnim krizom koja posebno pogađa žene na tržištu rada i u njihovom privatnom životu s obzirom na to da se žene češće nalaze u nesigurnom radnom odnosu, da postoji veća mogućnost da ostanu bez posla i da nemaju socijalno osiguranje;

I.  budući da nedostatak optimalnih pravnih rješenja u okviru usklađivanja privatnog i poslovnog života rezultira diskriminacijom zaposlenih roditelja;

J.  budući da su žene i dalje žrtve višestruke, izravne i neizravne diskriminacije na tržištu rada, unatoč tome što se u državama članicama u teoriji provodi načelo jednakog postupanja; ističe da postoje različite vrste neizravne diskriminacije pri čemu svaka od njih mora odgovarati standardnoj definiciji prema kojoj do diskriminacije dolazi kada se u usporedivim situacijama primjenjuju različita pravila ili kada se isto pravilo primjenjuje u različitim situacijama; budući da žene nisu uvijek upoznate sa svojim pravima u okviru postojećeg europskog i nacionalnog zakonodavstva o jednakosti i diskriminaciji ili da sumnjaju u učinkovitost prijavljivanja slučajeva diskriminacije; stoga ističe važnost informativnih materijala i materijala za orijentaciju, kampanja za podizanje razine svijesti i informacijskih portala;

K.  budući da je Komisija odgovorna za nadzor nad provedbom Direktive 2000/78/EZ u svim državama članicama, izvještavanje o svim nedostacima u njezinoj provedbi i njihovo rješavanje;

1.  sa zabrinutošću napominje da u pojedinim državama članicama nedostaje sudska praksa kojom bi se mogao protumačiti pojam „neizravne diskriminacije” te da je definiranje tog pojma u određenim državama članicama predstavljalo određene poteškoće pri prenošenju Direktive u nacionalno zakonodavstvo; potiče Komisiju da savjetuje države članice u slučaju takvih problema povezanih s tumačenjem;

2.  traži od država članica da izrade rodno neutralne klasifikacije radnih mjesta i sustave za evaluaciju kao neophodne mjere za poticanje jednakog postupanja;

3.  poziva države članice da promiču besplatne i kvalitetne javne usluge kojima se jamči obvezna i nužna pomoć i skrb za djecu, bolesnike i starije osobe;

4.  skreće pozornost na mali broj podnesenih pritužbi koje predstavljaju tek malen postotak stvarnih slučajeva diskriminacije diljem EU-a; napominje da ti postoci u nekim državama članicama mogu biti i niži jer se očiti slučajevi diskriminacije ne prijavljuju te se počinitelje kazneno ne progoni; naglašava da je potrebno udvostručiti napore u pogledu podizanja razine svijesti i informiranja, poboljšati pristup pravosuđu i mehanizmima podnošenja pritužbi, produljiti rok za podnošenje pritužbi zbog diskriminacije (koji je trenutačno prekratak), smanjiti trajanje i troškove postupaka i povećati dostupnost pravne pomoći za osobe slabijeg imovinskog stanja, koje većinom čine žene;

5.  žali zbog toga što Direktivom 2000/78/EZ nisu obuhvaćene nikakve konkretne odredbe o višestrukoj diskriminaciji, iako se i u samoj Direktivi spominje da su joj žene često izložene; također napominje da diskriminacija na temelju dvaju ili više razloga može dovesti do problema koji proizlaze iz postojećih razlika u razini zajamčene zaštite ovisno o tipu diskriminacije; ističe da je važno da Vijeće što prije postigne dogovor kako bi se usvojilo zajedničko stajalište u vezi s Prijedlogom direktive o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovu vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu opredijeljenost (COM(2008)0426), a koje je Europski parlament usvojio u prvom čitanju u travnju 2009. te u kojem se izričito govori o višestrukoj diskriminaciji;

6.  podsjeća na činjenicu da nedostatak podataka o jednakosti spolova otežava evaluaciju slučajeva diskriminacije i dokazivanje postojanja tih slučajeva, osobito kad je riječ o neizravnoj diskriminaciji gdje statistički podaci imaju glavnu ulogu u dokazivanju negativnih utjecaja mjere koja se doima neutralnom, ali koja je usmjerena na određenu skupinu; potiče Komisiju i države članice da izrade usklađene i homogene statističke podatke namijenjene popunjavanju svih praznina koje nedostaju u prikupljanju podataka o jednakosti spolova kako bi ti podaci bili usporedivi i raščlanjeni po spolu te kako bi se u obzir uzele mnogostruke varijable, primjerice razlike između žena s kvalifikacijama i onih bez njih te između žena koje imaju obiteljske obveze i onih koje nemaju, kao i žene koje su glavni privređivači u kućanstvima, i to kako bi se omogućilo ispravno utvrđivanje višestruke i neizravne diskriminacije i ustanovilo jesu li žene izloženije određenim vrstama diskriminacije od muškaraca;

7.  poziva države članice da primjenjuju radno zakonodavstvo kojim se promiče regulacija radnih odnosa, kolektivno pregovaranje, socijalna zaštita i povećanje plaća; također poziva države članice da ukinu zakone kojima se dopuštaju ili reguliraju nesigurna radna mjesta;

8.  poziva države članice da podižu razinu osviještenosti, potiču javne rasprave te na odlučan način i uz dostatna proračunska sredstva provode politiku jednakosti koja podrazumijeva osposobljavanje stručnjaka u okviru institucija u cilju provođenja učinkovitih politika jednakosti i borbe protiv nejednakosti pri zapošljavanju; poziva države članice da ojačaju svoja tijela za jednakost spolova i da osiguraju njihovu neovisnost i odgovarajuće financiranje jer bi ona trebala preuzeti vodeću ulogu u pojednostavljivanju i olakšavanju postupka podnošenja pritužbi žrtava diskriminacije, u poboljšavanju mehanizama podnošenja pritužbi te u organiziranju kampanja za podizanje razine svijesti u pogledu prava žena na tržištu rada;

9.  poziva države članice da uspostave i ojačaju nacionalna tijela za inspekciju rada te da osiguraju uvjete, financijska sredstva i osoblje kako bi mogla učinkovito djelovati na terenu i boriti se protiv nesigurnosti radnih mjesta, nereguliranog rada te diskriminacije na radnom mjestu i u pogledu plaće, prije svega vodeći računa o jednakosti muškaraca i žena;

10.  ističe važnost prebacivanja tereta dokazivanja kako bi se zajamčilo ispravno postupanje pri sudovima i ostalim nadležnim tijelima kad je riječ o pritužbama povezanima s diskriminacijom; smatra da je nužno pojačati pravilnu primjenu tog načela obučavanjem nacionalnih sudaca i pravosudnih stručnjaka;

11.  poziva države članice da se jače posvete provedbi načela jednakosti žena i muškaraca u politikama zapošljavanja; poziva na aktivnu primjenu načela jednakosti spolova pri izradi proračuna, među ostalim i na način da Komisija potiče razmjenu najboljih praksi, kao i na donošenje mjera kojima bi se poticalo zapošljavanje žena u poštenim uvjetima bez nesigurnih oblika zapošljavanja, uz zdravu ravnotežu između privatnog i poslovnog života i cjeloživotno učenje, te mjera za smanjenje nerazmjera u primanjima i mirovinama i općenito poboljšanje položaja žena na tržištu rada;

12.  pozdravlja činjenicu da je velika većina država članica razmatrala neki oblik pozitivnog djelovanja u području primjene te direktive;

13.  sa zabrinutošću primjećuje da nacionalni sudovi često izriču sankcije nižeg ranga zakonom predviđene ljestvice te primjenjuju najniže razine naknada; naglašava da Komisija treba temeljito nadzirati norme koje se primjenjuju na sankcije i pravne lijekove u državama članicama kako bi se spriječilo da se u okviru nacionalnog prava za diskriminaciju izriču tek simbolične kazne ili samo službene opomene, na što je upozorio Europski sud.


REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

15.3.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

19

1

3

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Maria Arena, Vilija Blinkevičiūtė, Anna Maria Corazza Bildt, Viorica Dăncilă, Anna Hedh, Mary Honeyball, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Elisabeth Köstinger, Margot Parker, João Pimenta Lopes, Liliana Rodrigues, Michaela Šojdrová, Ernest Urtasun, Beatrix von Storch, Anna Záborská, Jana Žitňanská

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Stefan Eck, Linnéa Engström, Rosa Estaràs Ferragut, Evelyn Regner

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Jens Geier, Sabine Verheyen, Patricija Šulin


REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

21.6.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

46

1

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Laura Agea, Guillaume Balas, Tiziana Beghin, Brando Benifei, Mara Bizzotto, Vilija Blinkevičiūtė, Enrique Calvet Chambon, David Casa, Ole Christensen, Martina Dlabajová, Lampros Fountoulis, Elena Gentile, Arne Gericke, Marian Harkin, Czesław Hoc, Danuta Jazłowiecka, Jan Keller, Ádám Kósa, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Jérôme Lavrilleux, Jeroen Lenaers, Javi López, Morten Løkkegaard, Thomas Mann, Dominique Martin, Emilian Pavel, Georgi Pirinski, Marek Plura, Terry Reintke, Sofia Ribeiro, Claude Rolin, Anne Sander, Sven Schulze, Romana Tomc, Yana Toom, Marita Ulvskog, Renate Weber, Tatjana Ždanoka

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Daniela Aiuto, Georges Bach, Lynn Boylan, Sergio Gutiérrez Prieto, Paloma López Bermejo, Joachim Schuster, Csaba Sógor, Neoklis Sylikiotis, Flavio Zanonato, Gabriele Zimmer

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Paul Tang


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

46

+

ALDE

Enrique Calvet Chambon, Martina Dlabajová, Marian Harkin, Morten Løkkegaard, Yana Toom, Renate Weber,

ECR

Arne Gericke,

EFDD

Laura Agea, Daniela Aiuto, Tiziana Beghin,

GUE/NGL

Lynn Boylan, Paloma López Bermejo, Neoklis Sylikiotis, Gabriele Zimmer,

NI

Lampros Fountoulis,

PPE

Georges Bach, David Casa, Danuta Jazłowiecka, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Ádám Kósa, Jérôme Lavrilleux, Jeroen Lenaers, Thomas Mann, Marek Plura, Sofia Ribeiro, Claude Rolin, Anne Sander, Sven Schulze, Csaba Sógor, Romana Tomc,

S&D

Guillaume Balas, Brando Benifei, Vilija Blinkevičiūtė, Ole Christensen, Elena Gentile, Sergio Gutiérrez Prieto, Jan Keller, Javi López, Emilian Pavel, Georgi Pirinski, Joachim Schuster, Paul Tang, Marita Ulvskog, Flavio Zanonato,

VERTS/ALE

Terry Reintke, Tatjana Ždanoka,

1

-

ENF

Dominique Martin,

2

0

ECR

Czesław Hoc

ENF

Mara Bizzotto,

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Pravna napomena