Postupak : 2015/2093(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0234/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0234/2016

Rasprave :

PV 24/10/2016 - 20
CRE 24/10/2016 - 20

Glasovanja :

PV 25/10/2016 - 7.7
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0407

IZVJEŠĆE     
PDF 487kWORD 151k
18.7.2016
PE 576.833v02-00 A8-0234/2016

Kako uskladiti nadzor ribarstva u Europi?

(2015/2093(INI))

Odbor za ribarstvo

Izvjestiteljica: Isabelle Thomas

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

Kako uskladiti nadzor ribarstva u Europi?

(2015/2093(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji kojim se predviđa potreba za obvezivanjem na „održivi razvoj Europe” kao i na pružanje „visoke razine zaštite i poboljšanje kvalitete okoliša” te Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 11., 43. i 191.,

–  uzimajući u obzir članak 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1224/2009 o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 o zajedničkoj ribarstvenoj politici, a posebno njezine članke 15. i 36.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 768/2005 o osnivanju Agencije za kontrolu ribarstva Zajednice,

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ) br. 1010/2009 o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008 o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 2015/812 u pogledu obveze iskrcavanja, a posebno njezine članke 7. i 9.,

–  uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 404/2011 o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća kojom se izmjenjuje Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike(1),

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0068/2016) („Europska agencija za kontrolu ribarstva Zajednice” – PECH/8/05354),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Odbora za ribarstvo (A8-0581/2016) („Sljedivost proizvoda ribarstva i akvakulture u restoranima i maloprodaji” – PECH/8/05296),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0234/2016),

A.  budući da je područje primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 o uspostavi sustava kontrole Zajednice Europska unija;

B.  budući da obrasci o inspekcijskom nadzoru u različitim modelima izvješća o inspekcijama iz Provedbene uredbe (EU) br. 404/2011 međusobno nisu usklađeni te da se u njima iste stvari različito nazivaju, čime se stvaraju operativne poteškoće u prijenosu podataka između nadležnih tijela;

C.  budući da su posljednji protokoli o razmjeni podataka, koji su od ključne važnosti za uvođenje elektroničkih očevidnika o ribolovu, završeni u srpnju 2010. te budući da su elektronički očevidnici obavezni od siječnja 2010.;

D.  budući da postoji stvarna nejednakost, ili je osjećaju ribari, u pogledu pravilnosti, učestalosti, trajanja, strogosti, temeljitosti, djelotvornosti i metoda kontrole ribarstva u Europi, kao i potreba za ravnopravnim postupanjem bez diskriminacije;

E.  budući da bi napori za kontrolu ribarstva trebali obvezno uključivati potpuno i aktivno sudjelovanje sektora ribarstva;

F.  budući da se sustavom kaznenih bodova kažnjavaju ribarska plovila, a ne njihovi vlasnici, ribari ili druge osobe u proizvodnom lancu;

G.  budući da je održivo upravljanje morima i oceanima ponajprije u interesu sektora ribarstva;

H.  budući da, bez obzira na moguće regionalne razlike, postoje bitne razlike u primjeni europskih propisa u državama članicama, prije svega onih koji proizlaze iz Uredbe o kontroli, te budući da svaka država ima različit pravni sustav te različite upravne i pravosudne strukture, što se neizbježno odražava u sustavima upravnih i/ili kaznenih sankcija za nepridržavanje pravila ZRP-a i da u načelu zbog tih sustava dolazi do razlika i nepravednosti među državama članicama;

I.  budući da su utvrđeni rizici u slučajevima u kojima nacionalne inspekcijske službe nemaju uvijek pristup relevantnim podacima za djelotvornu inspekciju stranih plovila te budući da različiti pristupi kontrolama i sankcijama predstavljaju problem državama članicama kad se obrate državama zastavama broda u vezi s utvrđenim kršenjima;

J.  budući da je potrebna stroža kontrola proizvoda iz nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova koji dolaze u Europsku uniju, a potrebno je i da se u svim državama članicama zajamči ekvivalentna razina kontrole takvog ribolova;

K.  budući da su provedba Uredbe (EZ) br. 1224/2009 i odgovarajućih sankcija u nadležnosti država članica;

L.  budući da u određenim državama članicama nema specijaliziranih ribarskih inspekcija;

M.  budući da Europska agencija za kontrolu ribarstva (EFCA), koja je osnovana radi promicanja najviših zajedničkih standarda kontrole u okviru zajedničke ribarstvene politike, ima učinkovitu ulogu u usklađenoj provedbi sustava kontrole unatoč ograničenim resursima koji su joj raspolaganju;

N.  budući da Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) može doprinijeti poboljšanju i modernizaciji kontrole ribarstva, prije svega svojim proračunskim linijama 11-06-62-02 (kontrola i primjena zajedničke ribarstvene politike (ZRP) i integrirane pomorske politike (IPP)) i 11-06-64 (EFCA);

O.  budući da je odbacivanje ulova zabranjeno, može se dogoditi da su gospodarski subjekti u praksi sankcionirani samo zbog toga što ti ulovi premašuju najveću dopuštenu granicu utvrđenu zakonodavstvom EU-a i nacionalnim propisima iako se koriste sredstvima i instrumentima koji su dopušteni u okviru europskog prava i iako poduzimaju sve kako bi izbjegli slučajni ulov;

P.  budući da su se tehnike i oprema koje se koriste za ribolov promijenile i razvile te da se sustavi i tehnike koje se koriste za praćenje također trebaju osuvremeniti kako bi bili efikasni; podsjeća na to da bi se u tu svrhu mogao iskoristiti EFPR;

Q.  budući da je obveza iskrcavanja od ključne važnosti kad je riječ o kontroli i da joj stoga zakonodavac i tijela nadležna za kontrolu trebaju posvetiti posebnu pozornost;

R.  budući da ekonomične tehnologije praćenja na daljinu, kao što je automatski sustav identificiranja, omogućuju dobrovoljnu kontrolu, olakšavaju praćenje i povećavaju sigurnost ribara;

S.  budući da je nezakonit, neprijavljen i nereguliran ribolov kao i trgovina ribom ulovljenom u takvom ribolovu kriminalna aktivnost na globalnoj razini;

T.  budući da aukcije imaju bitnu ulogu u industriji morskih proizvoda te središnju ulogu u kontroli iskrcane ribe;

U.  budući da države članice imaju različite pravne sustave i da prikupljeni dokazi moraju biti dopušteni i iskoristivi u različitim sustavima koji su svojstveni svakoj državi članici u kojoj se vodi sudski postupak;

V.  budući da su najbolji saveznici u provedbi Uredbe o kontroli dobro osposobljeni, ohrabreni ribari koji razumiju koristi tih kontrola i stvarno ih poštuju;

I. – Prepreke za usklađivanje

1.  naglašava da je važno zajamčiti djelotvorne kontrole ribolovnih aktivnosti kako bi se osiguralo učinkovito iskorištavanje živih morskih resursa i očuvali ravnopravni uvjeti za sve flote EU-a; poziva države članice da zajamče učinkovitu provedbu Uredbe o kontroli;

2.  naglašava da ambicioznu borbu EU-a protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova diljem svijeta treba pratiti i djelotvorna primjena Uredbe o kontroli u vlastitim vodama;

3.  ističe raznovrsnost područja primjene kontrola i razlike koje postoje među mjestima gdje se one provode kao i diskriminirajuću prirodu kontrola ribarstva koja iz toga proizlazi, s obzirom na to da neke države članice provode kontrole od alata do dolaska na stol, a druge kontroliraju samo neke karike u lancu, ali ne i primjerice aspekte u pogledu prijevoza ulova ili ugostiteljskog sektora;

4.  uviđa znatno poboljšanje kontrola koje je omogućeno važećom Uredbom o kontroli, zajedno s Uredbom o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu, i to u pogledu konsolidacije mnogih prethodno zasebnih uredbi, uvođenja mogućnosti korištenja novih tehnologija, preliminarnih radnji za usklađivanje sankcija, pojašnjenja uloge Komisije i država članica, poboljšanja sljedivosti i drugih prednosti;

5.  podsjeća na to da na prihvaćanje uredbe od strane ribara utječe i njihov stav o tome smatraju li učinke provedbe poštenima, a nametnute propise smislenima te o tome postoji li kompatibilnost između Uredbe i obrazaca tradicionalnog ribolova te prakse;

6.  smatra da je potrebno razjasniti, klasificirati i utvrditi norme za ribolov u različitim morskim područjima;

7.  uočava organizacijsku raznovrsnost kontrola, pri čemu neke države kontrolu povjeravaju različitim upravama, dok je u drugima provodi jedno upravno tijelo, te primjećuje i različitost instrumenata, mehanizama te ljudskih, logističkih i financijskih resursa koji se koriste za provedbu tih kontrola; osim toga, uviđa da je zbog toga teško zajamčiti transparentnost u upravljanju i pristupu informacijama;

8.  ističe da se učinkovitost kontrola također razlikuje kad je riječ o golemoj raznolikosti ribolovnih područja EU-a koja obuhvaćaju ograničena i rubna područja čije ribolovne resurse u načelu dijele susjedne države članice, ali i vrlo udaljena ribolovna područja; u tom kontekstu posebno naglašava konkretne karakteristike najudaljenijih regija čije goleme i prvenstveno oceanske isključive ekonomske zone, zajedno s vrstom ribljih stokova koji se iskorištavaju (većinom dubokomorske vrste i izrazito migratorne pelagične vrste) i nestašicom alternativnih resursa, opravdavaju strože kontrole u tim regijama koje snažno ovise o ribolovu i iznimno su izložene štetnom utjecaju flota za koje je poznato da krše pravila ZRP-a;

9.  apelira na države članice da u potpunosti i ispravno provedu Uredbu o kontroli kako bi se imao jasan uvid u to koji se dijelovi trebaju poboljšati u predstojećoj reviziji, čime bi se zajamčila funkcionalna buduća Uredba o kontroli i jednostavna za primjenu;

10.  uočava razlike u pristupu provedbi kontrole, naime neke se provode na temelju procjene rizika, a one koje se odnose na ribolovne aktivnosti i distribucijske kanale ulova provode se nasumično;

11.  prima na znanje složenost važećih tehničkih mjera te golem broj odredbi, među kojima ima i kontradiktornih, uključujući mnoga odstupanja i iznimke, koje su razasute u nizu različitih pravnih tekstova, zbog čega su teške ne samo za razumijevanje nego i za kontrolu i provedbu;

12.  podsjeća da se većina nasumičnih kontrola provodi u trenutku iskrcavanja, dok provjere na moru otkrivaju očito veću stopu kršenja od one na kopnu jer se temelje na procjeni rizika;

13.  podsjeća na to da je, s obzirom na to da obveza iskrcavanja za ribare predstavlja suštinsku izmjenu, u „skupnoj” Uredbi (EU) br. 812/2015 predviđeno razdoblje prilagodbe od dvije godine prije nego što se kršenja obveze iskrcavanja počnu smatrati teškima; traži da se to razdoblje u slučaju potrebe produži;

14.  napominje da države članice, a ponekad čak i regije, zbog velikog broja neobveznih odredbi iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 na različite načine prenose pravila u nacionalno i regionalno zakonodavstvo; ističe da postoje teškoće u primjeni nekih od tih odredbi u praksi, bilo zbog neusklađenosti pravila s praksom, na primjer zbog posebnih karakteristika sektora ribarstva (flota, ribolovni alati, ribolovna područja i ciljne vrste) koje se znatno razlikuju među morskim bazenima država članica, bilo zbog proturječnosti koje mogu dovesti do toga da ih inspektori različito tumače;

15.  uviđa da se stopa prekršaja razlikuje od jedne države članice do druge te da za isti prekršaj sankcije mogu biti upravne ili kaznene; smatra da je sustav kaznenih bodova za ribolovne dozvole, u kojem se bodovi oduzimaju za kršenje pravila, relevantan europski instrument kojim se može pružiti okvir za sankcioniranje teških prekršaja, ali da bez potrebnog usklađivanja pogoršava već ionako nepravednu situaciju koja podrazumijeva razlike među subjektima u državama članicama; traži da se te razlike u sankcijama izbjegnu;

16.  napominje da je izostanak povjerenja i transparentnosti među državama članicama jedan od glavnih razloga za to da se podaci u pogledu uredbe gotovo ne razmjenjuju; potiče na prevladavanje te situacije kako bi se zajamčilo i dokazalo da svi ribari imaju jednake uvjete;

17.  podsjeća na to da EFCA prati primjenu zajedničkih standarda u pogledu kontrole, provjera i nadzora te da olakšava operativnu suradnju među državama članicama pripremom zajedničkih planova djelovanja; podsjeća na to da je važno proširiti mandat EFCA-e kako bi se provele zajedničke operativne mjere kontrole ribarstva na temelju kojih bi se mogao efikasno koordinirati rad raznih lokalnih, regionalnih i nacionalnih tijela, kao i agencija EU-a koje na razini EU-a obavljaju funkcije obalne straže; traži da EFCA poveća resurse za navedenu zadaću;

18.  podsjeća na to da je provedba ključnog programa osposobljavanja inspektora u području ribarstva koju organizira EFCA bitna točka u standardizaciji obuke i postupaka kontrole te poziva sve države članice da se njime koriste; konstatira da države članice, osim ako to ne primjenjuju na dobrovoljnoj osnovi, nemaju iste standarde osposobljavanja već se njihovi sustavi razlikuju u pogledu sadržaja diploma, zapošljavanja i ciljeva;

19.   napominje da se obuka i obavještavanje ribara u državama članicama provode na različit način te da nije uveden nijedan mehanizam za pojednostavljenje i dostupnost svrhe i sadržaja Uredbe o kontroli; smatra da u takvoj situaciji dolazi do nepoznavanja koje je velika prepreka za poželjnu usklađenu primjenu zakonodavstva; snažno potiče čim skorije uvođenje tih mehanizama;

20.  utvrđuje da iako su tijekom godina potrošači postali svjesniji podrijetla i identifikacije onog što kupuju, zahvaljujući i sveobuhvatnoj kampanji o podizanju razine osviještenosti koju je pokrenula Europska komisija, ti isti potrošači ne mogu dobiti odgovarajuće informacije o ribljim proizvodima koji se poslužuju u restoranima jer za to ne postoji obveza u toj zadnjoj karici u trgovinskom lancu;

21.  ističe da je uporaba novih tehnologija za praćenje i prijenos podataka u stvarnom vremenu te komunikaciju od ključne važnosti za poboljšanje pomorskog nadzora; traži da se instrumenti kojima se koriste države članice učine tehnički kompatibilnima i da se obeshrabruju djelomično dijeljenje baza podataka u pogledu kontrole kao i razlike i gubitak učinkovitosti koje iz toga proizlaze;

22.  ističe da ne postoji procjena stvarne nemogućnosti provedbe određenih pravila koja ovisi o tehnološkoj razini plovila, logistici na kopnu i organizaciji sektora u različitim lukama;

23.  ističe ulogu EFPR-a, a posebno njegova proračuna namijenjenog kontroli ciljeva ZRP-a koji iznosi 580 milijuna EUR za razdoblje 2014. – 2020.;

24.  naglašava da je potrebno zajamčiti jedinstveno zajedničko tržište i ispunjavanje zahtjeva povezanih s kontrolom na jednak način u svim državama članicama, uz jednaku razinu kvalitete unutarnjih i vanjskih kontrola unutar država članica, bez obzira na granicu preko koje proizvodi ulaze u EU;

II. – Prijedlozi za poboljšanja

25.  zalaže se za pojednostavljenje i poboljšanje zakonodavstva Unije te za smanjenje administrativnog opterećenja kako bi se postigao cilj „bolje izrade zakonodavstvaˮ, i to prije svega ograničenom i ciljanom revizijom Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009, koja je predviđena i očekivana najkasnije 2017., zadržavajući istodobno djelotvorna pravila kojima se mogu spriječiti, otkriti i sankcionirati kršenja ZRP-a te stavljajući naglasak prvenstveno na bolju provedbu normi u različitim državama članicama, posebno zalaganjem za veću usklađenost, pod uvjetom da se pojednostavljenje temelji na čvrstom postojećem okviru kontrole te da se njime ne smanjuju najviši standardi u pogledu zaštite na radu, zaštite okoliša, sindikalne ili socijalne zaštite;

26.  smatra da je za regionalizaciju predviđenu u novom ZRP-u potreban pouzdan i usklađen sustav kontrole; snažno se protivi slabljenju Uredbe o kontroli te smatra da države članice već mogu primijeniti fleksibilnost predviđenu postojećim okvirom;

27.  traži da na toj reviziji zajednički rade europske institucije i sektor ribarstva, a posebno sektor tradicionalnog malog obalnog ribolova, koji bi svako novo zakonodavstvo trebalo nastojati zaštititi i poticati;

28.  naglašava da je pri uspostavi ili reviziji pravnih instrumenata potrebno voditi rasprave s različitim nacionalnim i regionalnim tijelima te tijelima najudaljenijih regija;

29.  navodi da bi uža suradnja među državama članicama bila način za dodatno usklađivanje kontrola; u tom pogledu naglašava važnost stručnih skupina za poštovanje obveza koje proizlaze iz sustava Unije za kontrolu ribarstva;

30.  podsjeća Komisiju da je potrebno stvoriti pravno i operativno okruženje prije provedbe obaveznih pravila, čime će se izbjeći paradoksalne situacije;

31.  smatra da Europska komisija treba zajamčiti homogeno i ispravno prenošenje te provjeriti stanje provedbe postojećeg zakonodavstva, na primjer određivanjem minimalnog postotka serije robe koju svaka država članica treba provjeriti; nadalje, smatra da bi postupci kontrole trebali biti transparentni, ujednačeni i standardizirani, čime će se državama članicama omogućiti ravnopravni uvjeti za kontrolu njihovih ribara te da bi pravila kontrole trebala biti jednostavnija, sveobuhvatnija i dosljedna;

32.  zalaže se za strože kontrole kako bi se spriječio uvoz ribe iz nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova osnivanjem, među ostalim, nacionalnih obavještajnih timova specijaliziranih inspektora u području ribarstva koji su najsposobniji prepoznati rizik, kao i za utvrđivanje minimalnog postotka serije robe koju treba provjeriti;

33.  smatra da je potrebno prikupiti kvalitetne podatke o obvezi iskrcavanja te upravljati njima i koristiti ih radi kontrole i procjene učinkovite provedbe obveze iskrcavanja te da je potrebno uskladiti prikupljanje podataka sa zahtjevima iz revidirane zajedničke ribarstvene politike (ZRP);

34.  poziva države članice i njihova tijela za kontrolu morskog ribarstva da osnuju timove specijaliziranih inspektora u području ribarstva; podupire suradnju među državama članicama i poziva na njihovu suradnju tako da razmjenjuju inspektore, metode kontrole, podatke i analize rizika te informacije o kvotama plovila koja plove pod zastavom;

35.  podsjeća da je provedba Uredbe o kontroli u nadležnosti država članica; poziva države članice da poštuju svoje obveze te da međusobno usko surađuju radi razmjene dobrih praksi i podataka kao i da omoguće interoperabilnost sustava kontrole;

36.  smatra da bi ujednačena i predvidljiva primjena različitih vrsta mogućih inspekcija, koja se može postići donošenjem cjelovite definicije, usklađivanjem i pojašnjenjem tih inspekcija, doprinijela uspostavi potrebnih ravnopravnih uvjeta za cijeli sektor ribarstva EU-a;

37.  ističe da se u pojedinim regijama upravlja bazenima zajedno s trećim zemljama, te poziva na jačanje suradnje država članica i trećih zemalja;

38.  smatra da je potrebno pojačati suradnju i koordinaciju između država članica, Europske agencije za kontrolu ribarstva i Komisije;

39.  traži da se na razini EU-a uvede homogeno osposobljavanje inspektora u području ribarstva koje bi provodili EFCA i institucije za osposobljavanje u državama članicama i koje bi se temeljilo na jedinstvenom nastavnom programu i standardiziranim pravilima, a koje bi se djelomično moglo financirati iz EFPR-a;

40.  traži da se uz pomoć EFPR-a prevede i široko distribuira ključni program koji je izradila EFCA, na primjer obukom za nacionalna tijela u vezi s primjenom; predlaže da se taj priručnik dopuni primjerima dobre prakse koju primjenjuju inspektori;

41.  naglašava važnost ocjenjivanja i certificiranja inicijativa za osposobljavanje u pogledu kontrole koje nudi treća strana;

42.  predlaže poboljšanje osposobljavanja i obavještavanja ribara, što bi mogle provoditi njihove strukovne organizacije i obalne akcijske skupine kako bi se poboljšalo razumijevanje svrhe i opće važnosti pravila te potakla kultura razumijevanja i poštovanja tih pravila; u tu svrhu preporučuje učinkovitu suradnju sa savjetodavnim odborima; predlaže uspostavu internetskih baza podataka za dokumente i informacije (uključujući sustav kaznenih bodova) relevantne za ribarstvo u mjeri u kojoj to dopuštaju važeća pravila o zaštiti podataka, čime će pravila postati dostupna svima kako bi ih mogli pročitati i razumjeti; traži od Komisije da ocijeni postojeća osposobljavanja za buduće ribare u Europi i da svoje zaključke obznani u obliku komunikacije;

43.  predlaže da se razmotri mogućnost uspostave elektroničkog registra EFCA-e (jedinstvena točka EFCA-e) s obrascima spremnim za ispis ili elektroničkim obrascima za inspekcije te za centralizaciju izvješća o inspekcijama; napominje da bi se taj registar EFCA-e mogao također upotrijebiti za primanje i centraliziranje potvrda o ulovu koje izdaju države članice i treće zemlje;

44.  predlaže poboljšanje javnih komunikacijskih sustava kojima se koriste agencije koje obavljaju kontrole te naglašava važnost periodičnog širenja informacija o obavljenom poslu i dobivenih rezultata te konstantnog pružanja informacija o pravilima koja se primjenjuju na riblje resurse, poput minimalne veličine te vremenskih i prostornih ograničenja;

45.  ističe da je potrebno ojačati ulogu EFCA-e, a posebno njezin proračun, nadležnosti i ljudske resurse; predlaže reviziju uvjeta iz članaka 94. i 95. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 kojima se uređuje njezino djelovanje u pogledu intervencije, a posebno da joj se dodijeli pravo na intervenciju u slučajevima kad su ribolovni resursi prekomjerno iskorišteni te kad nije ostvaren najveći održivi prinos;

46.  naglašava da je važno ojačati i konsolidirati kontrole, a posebno u državama članicama koje su dosad slabo provodile Uredbu o kontroli radi borbe protiv nezakonitog ribolova, poštovanja pravila ZRP-a i poboljšanja kvalitete prikupljenih podataka;

47.  podsjeća na to da je važno imati kapacitete za razmjenu podataka u stvarnom vremenu, naročito tijekom kontrola koje Agencija provodi u suradnji s državama članicama i koordinira u okviru zajedničkih planova djelovanja;

48.  naglašava da je važno povećati prisutnost EFCA-e u državama članicama, uključujući najudaljenije regije;

49.  preporučuje da u Upravnom odboru Agencije budu barem dva predstavnika Europskog parlamenta, u kojem je već šest predstavnika iz Komisije i po jedan iz svake države članice, da predstavništvo bude paritetno (jednak broj žena i muškaraca) te da te predstavnike imenuje Odbor za ribarstvo Europskog parlamenta među svojim članovima;

50.  predlaže proširenje opsega kontrole, na primjer proširenjem opsega praćenja, na cijeli lanac proizvodnje te dodjelu odgovornosti za kontrolu na moru jednom upravnom tijelu kako bi se izbjegla preklapanja u provedbi kontrole, čime se bespotrebno troše ljudski, logistički i financijski resursi, izazivaju nejasnoće i stvara nepotreban pritisak na subjekte u sektoru ribarstva; osim toga poziva na uspostavu formalne suradnje između institucija država članica tako da se cijeli proizvodni lanac u sektoru ribarstva može učinkovito kontrolirati;

51.  traži od Komisije da ocijeni bi li se kazneni bodovi trebali povezati s ribolovnim dozvolama; ističe da bi se na taj način u slučaju prodaje plovila s dozvolom prenijeli i kazneni bodovi, zbog čega bi se mogla smanjiti vrijednost nekih plovila i onemogućiti njihova eventualna preprodaja, na primjer mladim ribarima koji se žele baviti tom djelatnošću;

52.  preporučuje donošenje konkretnih mjera kako bi se u restoranima svjesnije i odgovornije konzumirali riblji proizvodi, a da se pritom ne isključi obveza za ugostitelja da pruži minimalne informacije o proizvodima, te potrošačima istodobno omogućila neizravna kontrola;

53.  predlaže da pokrajine ili regije samostalno provode inspekcije unutarnjih voda, državne inspekcije za morsko ribarstvo područje do 12 nautičkih milja i inspekcije EU-a sve ostale vode;

54.  smatra da bi kontrole koje se temelje na procjeni rizika trebale zasnivati na listi transparentnih, konkretnih i mjerljivih minimalnih kriterija utvrđenih na europskoj razini;

55.  poziva na to da se sankcije usklade, ali da i dalje budu razmjerne i nediskriminrajuće te da djeluju odvraćajuće; prednost daje ekonomskim sankcijama, uključujući privremene suspenzije aktivnosti, pred kaznenim sankcijama, no također smatra da bi, kako je predviđeno u članku 17. Uredbe (EU) br. 1380/2013, prednost trebalo dati poticajima za ribare koji poštuju pravila ZRP-a kako bi se spriječila kršenja;

56.  podsjeća na to da su sankcije u nadležnosti država članica i da Europska unija nema pravnu mogućnost nametnuti njihovo usklađivanje na osnovi Uredbe 1224/2009; no podsjeća na važnost sustava bodova kao okvira za sankcije te poziva države članice da poduzmu inicijative za opsežno usklađivanje sankcija, posebno kaznenih, kako bi se uklonile postojeće razlike;

57.  smatra da se sustavom usputnog ulova zapravo utvrđuje objektivna i apsolutna odgovornost za gospodarske subjekte koji se bave ribolovom, koji moraju odgovarati čak i ako su u potpunosti postupali u skladu sa zakonom i uz dužnu pažnju kako bi izbjegli slučajni ulov;

58.  potvrđuje da su opća načela prava Europske unije nespojiva sa sustavom u kojem je pojedinac objektivno pozvan na odgovornost zbog nečeg što nije učinio namjerno ili iz nehaja;

59.  potiče Komisiju i države članice da razmisle o razradi usklađene minimalne razine kazni za teške prekršaje i/ili opetovano nezakonito ponašanje;

60.  zalaže se za uvođenje strožih sankcija za nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov;

61.  poziva na stvaranje mehanizama kojim će se naglasiti dobri primjeri radi boljeg pridržavanja pravila;

62.  smatra da je tumačenje nekih odredbi, na temelju kojih se propisuju sankcije zbog prekoračenja ograničenja slučajnog ulova, a da se u obzir uopće ne uzme nepostojanje namjere ili nehaja pri zakonitom postupanju, u očitoj suprotnosti s temeljnim načelima Europske unije uvrštenim u članak 6. Ugovora o Europskoj uniji, koji je dio primarnog zakonodavstva;

63.  traži od Komisije da utvrdi smjernice jednostavne za primjenu i lako razumljive kako bi se spriječilo nejednako postupanje među državama članicama, posebno u slučaju kad gospodarski subjekti samostalno daju informacije o usputnom ulovu te time pokazuju da su radili u dobroj vjeri i da je usputni ulov ulovljen u potpunosti slučajno;

64.  smatra da će se kontrole postati pravednije, ujednačenije i efikasnije ako se akterima pomogne da ulože u moderne tehnologije i opremu koja je kompatibilna među državama članicama te koja se može lako modernizirati;

65.   potiče uspostavu mehanizama financiranja radi povećanja korištenja ekonomičnih tehnologija za dobrovoljne kontrole i povećanja praćenja i sigurnosti ribara, posebno u malom artizanalnom ribolovu;

66.  naglašava važnost elektroničkih tehnologija (elektroničko izvješćivanje i elektronički sustavi praćenja) koje predstavljaju potencijalno ekonomično rješenje za proširenje praćenja aktivnosti na moru;

67.  izjavljuje da se protivi svim obveznim sustavima videonadzora na plovilima;

68.  skreće pozornost Komisije na činjenicu da bi korištenje novih tehnologija za promatranje zemlje, poput satelita Sentinel, bilo od koristi pri kontroli ribarstva;

69.  preporučuje da se provode ekvivalentne kontrole uvoznih proizvoda ribarstva, ribolova s obale i rekreacijskog ribolova te flota EU-a koje love u vodama izvan voda EU-a i flota trećih zemalja koje love u vodama EU-a kako bi se zajamčila ekvivalentna razina dostupnosti za cijelo europsko tržište; predlaže da razmjena podataka bude obvezna kad je riječ o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu;

70.  ustraje u tome da dostupna proračunska sredstva, posebno ona u okviru EFPR-a, moraju biti realistična, dosljedna i dostatna za daljnje ostvarivanje ciljeva kontrola;

71.  preporučuje da se zajamči očuvanje aukcijskih centara koji su od ključne važnosti za određena područja, i to uz pomoć sredstava iz EFPR-a, jer oni doprinose transparentnosti i sljedivosti te olakšavaju kontrolu ribarstva;

72.  podržava uvrštenje utjecaja rekreacijskog ribolova u revidiranu Uredbu o kontroli;

73.  traži da se razvije sustav za praćenje, prijenos informacija i analizu podatka koji je kompatibilan u cijeloj Uniji; među ostalim, traži da se u skladu s važećim pravilima o zaštiti podataka Komisiji povjeri zadaća utvrđivanja okvira za razmjenu podataka i informacija; naglašava da je transparentan okvir za razmjenu podataka i informacija ključan kako bi se utvrdilo postoje li ravnopravni uvjeti za sve;

74.  naglašava da provedba obveze iskrcavanja mora biti popraćena odgovarajućom fleksibilnošću u pogledu njezine kontrole jer bi obzir trebalo uzeti temeljne izmjene koje ta obveza podrazumijeva za ribarstvo, posebno kad je riječ o mješovitom ribolovu; podsjeća na to da je u skladu s Uredbom 2015/812 u pogledu obveze iskrcavanja važno sankcije i sustav kaznenih bodova u slučaju teških prekršaja povezanih s nepoštovanjem obveze iskrcavanja primjenjivati progresivno;

75.  naglašava da informacije o tome je li i kako države članice sankcioniraju razne vrste prekršaja, i o tome jesu li sankcije dosljedno primjenjivane, bez obzira na zastavu plovila, moraju biti dostupne dionicima i javnosti, uz puno poštovanje privatnosti uključenih strana;

76.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0083.


OBRAZLOŽENJE

Ribari se često žale da su kontrole ribarstva puno strože u njihovim matičnim državama nego kod njihovih susjeda, bilo da se radi o drugoj državi članici ili o drugoj vrsti ribolova. Također tvrde da se bave zanatom koji se kontrolira više no bilo koji drugi. Zbog tog osjećaja nepravde postavlja se teško pitanje: Ono o jednakoj primjeni propisa i njihovoj djelotvornosti. Ako zaista postoji sumnja da se pravila ne primjenjuju svugdje jednako strogo, postoji bojazan da bismo se mogli naći u situaciji u kojoj se ona više ne poštuju jer ne vrijede za sve jednako.

Budući da nas od revizije Uredbe o kontroli ribarstva, koja se mogla očekivati nakon reforme zajedničke ribarstvene politike, dijeli samo nekoliko mjeseci te s obzirom na uvođenje obveze iskrcavanja, potrebno je da se Odbor za ribarstvo posveti toj temi. Cilj je dvostruk: utvrditi nedostatke u provedbi pravila zbog kojih se pojavljuje taj osjećaj nejednakosti te predložiti rješenja za poboljšanje standardizacije kontrola u okviru zajedničke ribarstvene politike, koja je unatoč tome jedna od najviše integriranih politika u Europi.

I. Pristup izvjestiteljice

Za izradu ovog izvješća izvjestiteljica se oslonila na saznanja o različitim praksama u području kontrole ribarstva stečena u okviru raznih posjeta, među ostalim gradu Vigo u Španjolskoj, gdje se nalazi Europska agencija za kontrolu ribarstva, Kielu u Njemačkoj, Genovi u Italiji, Ostendeu u Belgiji te francuskim gradovima Lorientu i Etelu u Bretanji i Boulogne-sur-Mer na sjeveru zemlje.

Tijekom tih posjeta, ali i u Bruxellesu, izvjestiteljica je imala priliku razgovarati s brojnim ribarima, predstavnicima Europske agencije za kontrolu ribarstva, kao i nacionalnim i regionalnim inspektorima.

Izvjestiteljica je također inicirala saslušanje u Odboru za ribarstvo na koje su bili pozvani direktor Europske agencije za kontrolu ribarstva kao i odgovorni za kontrolu ribarstva iz nekoliko država članica, i to iz Francuske, Njemačke, Irske, Italije i Španjolske.

II. Glavni zaključci izvjestiteljice

U okviru ovog izvješća može se iznijeti niz zaključaka te sastaviti određen broj preporuka.

1. Zaključci o preprekama za usklađivanje

– Područje primjene

Tijekom posjeta i susreta izvjestiteljica je uočila velike razlike u pogledu područja primjene kontrole, postupaka i strategija. Neke države članice tako vrše kontrole počevši od ribolovnog alata pa do dolaska na stol koje provodi jedno tijelo, drugdje je taj zadatak povjeren većem broju tijela, dok ostale države članice naglasak stavljaju samo na neke dijelove lanca opskrbe plodovima mora.

– Osposobljavanje

Svaka država članica provodi vlastite programe osposobljavanja inspektora u području ribarstva te određuje standarde osposobljavanja, potrebna znanja i vještine te metode zapošljavanja.

Povrh toga, programi osposobljavanja ribara razlikuju se, a pitanje kontrole i sankcija nije uvršteno na popis znanja i vještina koje se traže od ribara.

– Postupak i načini kontrole

Svaka država članica provodi različite postupke kontrole. Iako postoji jedinstveni obrazac za utvrđivanje prekršaja počinjenih na plovilu, postupci kontrole variraju. Tako na primjer uopće nije predviđen redoslijed postupaka za provedbu kontrole. Postupanje u slučaju mogućih oprečnosti ili neprovedivih propisa provesti prepušteno je ocjeni inspektora. I na kraju, metode kontrole i mehanizmi koji se za to koriste nisu nužno isti.

Utvrđuje također da države članice, pa čak i regije, mogu različito prenijeti propise u nacionalno zakonodavstvo zbog velikog broja fakultativnih odredbi iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009. U više je navrata istaknuta i nemogućnost primjene određenih odredbi Uredbe u praksi, i zbog toga što pravila nisu prilagođena stvarnosti i zbog proturječnosti, kao što je slučaj s člankom 17. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009, što može dovesti do toga da ih inspektori subjektivno tumače.

Nadalje, metoda analize rizika ponekad je vrlo subjektivna i nedovoljno transparentna zbog čega djelatnici u sektoru mogu u pitanje dovesti razloge za ponovne kontrole.

Naposljetku, Europska agencija za kontrolu ribarstva provodi zajedničke planove djelovanja radi usklađivanja aktivnosti među državama članicama. Danas je mandat Agencije za vođenje zajedničkih projekata vrlo ograničen, a dodjeljuju joj ga države članice u skladu s člancima 94. i 95. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009. Osim toga, proračun Agencije je premalen te je potrebno napomenuti da su ZRP i „skupna” Uredba usvojeni, a da Agenciji za kontrolu ribarstva nije dodijeljen ogovarajući proračun.

– Sankcije

Sudski postupci i sankcije različiti su u Europskoj uniji: za isti prekršaj sankcije mogu biti ili upravne ili kaznene. Valja napomenuti da se u državama članicama u kojima su sankcije kaznene prirode pojavljivanje ribara na sudu zajedno s osobama optuženim za napad na fizičku osobu čini neprikladnim i paradoksalnim jer ta situacija doprinosi izricanju vrlo blage kazne.

Najučinkovitijim se smatraju ekonomske sankcije poput zabrane isplovljavanja.

Sustav kaznenih bodova uveden u Uredbi o kontroli iz 2009. pokušaj je standardizacije ekonomskih sankcija koje se nameću za teške prekršaje na europskoj razini. No njegovu provedbu obezvređuje različito tumačenje u državama članicama, zbog čega nema potporu velikog broja stručnjaka, a stanje otežava činjenica da je kaznu moguće prenijeti na plovilo, a ne na osobu, a što predstavlja neuređeni pravosudni scenarij koji nije u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Odredbe uvedene u okviru EFPR-a omogućuju i mogućnost izricanja sankcija na europskoj razini.

– Instrumenti (tehnologije i mehanizmi)

Instrumenti, mehanizmi i financijska sredstva koji se koriste za provedbu kontrola također variraju među državama članicama. Zbog nekompatibilnosti određenih instrumenata i tehnologija kojima se koriste države članice nažalost dolazi do gubitka učinkovitosti. Primjer različitih tehnologija za vođenje očevidnika nameće pitanje o pozivu na iskazivanje interesa na europskoj razini. Osim toga, neke od tehnologija u uporabi zastarjele su i neefikasne, što je još više vrijedno žaljenja uzme li se u obzir manjak sredstava dodijeljenih za modernizaciju tehnologija kontrole.

– Prikupljanje podataka

Ne dolazi uvijek do dijeljenja baza podatka kojima se koriste države članice iako je to bitno za procjenu rizika i strategije kontrole. Povjerljivost određenih podataka koja se navodi kao razlog u suprotnosti je sa standardizacijom.

Neke uprave uvele su internetske banke podataka dostupne svima kako bi se objedinili svi podaci o ulovu, korištenim alatima i cijenama. Ta je praksa dvostruko korisna jer se njome omogućava dostupnost podataka u danom trenutku i podupire kontrola.

2. Prijedlozi izvješća

– Usklađivanje područja primjene

Potrebno je pojednostavniti postojeće zakonodavstvo Zajednice, prije svega provedbom revizije Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 predviđenom za 2017. Postojeća Uredba pravi je labirint. Kako bi se utvrdilo što se na primjer primjenjuje na neko višegodišnje programsko razdoblje, potrebno je povezati na desetke članaka. Nadalje, uporabu kondicionala trebalo bi zabraniti.

– Osposobljavanje

Čini se neizbježnom provedba osposobljavanja inspektora na europskoj razini te izrada jedinstvenog referentnog sustava kontrole. Treba poboljšati i osposobljavanje ribara. Trebale bi ga poticati i provoditi njihove strukovne organizacije kako bi se poboljšalo razumijevanje smisla i svrhe pravila i kontrola te tako ojačala kultura poštovanja tih pravila. Uspostava internetskih baza podataka kojima se omogućuje da su propisi dostupni svima i razumljivi čini se jednako hitnom, a iako se Uredbom Vijeća (EZ) br. 1224/2009 predviđa uspostava javnih internetskih stranica, one još ne postoje posvuda.

Naposljetku, savjetovanje sa savjetodavnim odborima danas postoji samo na papiru, ali nije djelotvorno, prije svega zbog prekratkih rokova kojima odbori raspolažu kako bi se mogli odazvati na savjetovanja. Važno je je da ti odobri u potpunosti sudjeluju u postupku odlučivanja jer se time jamči prihvaćanje i relevantnost pravila.

– Postupci i metode

Potrebno je standardizirati postupke diljem EU-a i ojačati ulogu EFCA-e, prije svega povećanjem njezina proračuna i proširenjem područja primjene. Danas je vidljiv stvaran napredak u područjima u kojima ona intervenira provedbom zajedničkih planova djelovanja. Stoga bi bilo korisno pustiti je da intervenira u područjima za koja smatra da je koordinacija najpotrebnija, odnosno u ribolovnim područjima u kojima se love vrste za koje nije ostvaren najveći održivi prinos. S obzirom na jake strateške kapacitete kojima raspolaže njezin Upravni odbor, neshvatljivo je da Europski parlament u njemu nije zastupljen te bi bilo poželjno da mu se priključi.

Jednako važno je i da postupci kontrole budu transparentni i standardizirani. U tom je pogledu potrebno da kontrole koje se temelje na procjeni rizika budu objektivne i ocijenjene na transparentan način, a kriteriji rizika razrađeni na europskoj razini.

Naposljetku, trebalo bi koordinirati različita tijela za provedbu kontrole kako bi se izbjeglo nadmetanje pri kontrolama i racionaliziralo djelovanje.

– Sankcije

Prijeko je potrebno da u vezi s prekršajima sankcije budu jednake za sve te da se uvedu poticajne mjere. Prvi korak u tom pogledu bila bi uspostava funkcije suca specijaliziranog za sektor pomorstva u svakoj državi članici.

– Modernizacija

Kontrole će biti djelotvornije ako akteri budu ulagali u moderne i međusobno kompatibilne tehnologije. Tako bi se na primjer satelitskim praćenjem plovila omogućilo utvrđivanje prekršaja na kopnu i određivanje potrebnih intervencija.

U tom bi pogledu dostupna proračunska sredstva, prvenstveno u okviru EFPR-a, trebala biti u skladu s ciljevima kontrole te bi se njima trebali poticati istraživanja i inovacije. Tim bi se sredstvima mogla se u cijelosti modernizirati politika kontrole. Na žalost, aktualna razina financiranja u okviru EFPR-a je nedostatna.

– Podaci

Podaci su od iznimne važnosti i u zakonodavnom radu i za provedbu učinkovite kontrole. Omogućuju utvrđivanje strategija, optimiziranje efikasnosti i bolje usmjeravanje mjera na ribarstva, plovila i prakse koje predstavljaju najveći rizik. Stoga je potrebno prikupiti podatke koji su kompatibilni među državama članicama i osigurati njihov prijenos na kopno.

III. Zaključak

Završavajući ovo izvješće i rezimirajući zahtjeve za usklađivanje, izvjestiteljica se osjeća primoranom zapisati riječi jednog ribara: „Flota može podnijeti restriktivnije propise, ali ne može se dogoditi da oni nisu jednaki za sve.ˮ


REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

12.7.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

18

1

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Marco Affronte, Clara Eugenia Aguilera García, Renata Briano, Alain Cadec, David Coburn, Diane Dodds, Linnéa Engström, João Ferreira, Carlos Iturgaiz, Gabriel Mato, Norica Nicolai, Ulrike Rodust, Remo Sernagiotto, Ricardo Serrão Santos, Isabelle Thomas, Peter van Dalen, Jarosław Wałęsa

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Izaskun Bilbao Barandica, Ole Christensen, Ian Duncan, Jens Gieseke, Maria Lidia Senra Rodríguez

Pravna napomena