Postupak : 2015/2316(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0245/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0245/2016

Rasprave :

PV 24/10/2016 - 17
CRE 24/10/2016 - 17

Glasovanja :

PV 25/10/2016 - 7.4
CRE 25/10/2016 - 7.4
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0404

IZVJEŠĆE     
PDF 558kWORD 75k
10.9.2016
PE 573.042v05-00 A8-0245/2016

o ljudskim pravima i migracijama u trećim zemljama

(2015/2316(INI))

Odbor za vanjske poslove

Izvjestiteljica: Marie-Christine Vergiat

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 MIŠLJENJE Odbora za razvoj
 REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o ljudskim pravima i migracijama u trećim zemljama

(2015/2316(INI))

Europski parlament,

-uzimajući u obzir Opću deklaraciju UN-a o ljudskim pravima(1) iz 1948. godine, a posebno njezin članak 13.,

-uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o statusu izbjeglica(2) iz 1951. i njezin dodatni protokol,

-uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima(3) iz 1966. i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima(4) iz 1966. te njihove dodatne protokole,

-uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravnom položaju osoba bez državljanstva(5) iz 1954. i Konvenciju o smanjenju slučajeva bez državljanstva(6) iz 1961.,

-uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije(7) iz 1966.,

-uzimajući u obzir Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena(8) iz 1979. i njezin dodatni protokol,

-uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja(9) iz 1984. i njezin dodatni protokol,

-uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta(10) iz 1989. i njezine dodatne protokole,

-uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji(11) iz 1990.,

-uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o zaštiti svih osoba od prisilnog nestanka(12) iz 2006.,

-uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom(13) iz 2006. i njezin dodatni protokol,

-uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika Ujedinjenih naroda o promicanju i zaštiti ljudskih prava, između ostalog i mogućnostima i načinima promicanja ljudskih prava migranata(14) od 3. kolovoza 2015.,

-uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 69/167 od 18. prosinca 2014. o zaštiti migranata(15),

-uzimajući u obzir djelovanje raznih međunarodnih mehanizama za ljudska prava, između ostalog i izvješća Françoisa Crépeaua(16), posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava migranata i drugih posebnih izvjestitelja UN-a, univerzalni periodični pregled i rad drugih tijela sporazuma,

-uzimajući u obzir djelovanje i izvješća Ureda Visokog povjerenika za ljudska prava, uključujući načela i smjernice o ljudskim pravima i međunarodnim granicama i izvješće o stanju migranata u tranzitu,

-uzimajući u obzir Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima,

-uzimajući u obzir načela iz Dhake o odgovornom zapošljavanju i pružanju pomoći radnicima migrantima(17),

-uzimajući u obzir članak 21. Ugovora o Europskoj uniji,

-uzimajući u obzir relevantna izvješća Agencije Europske unije za temeljna prava,

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije iz studenog 2011. naslovljenu „Globalan pristup migracijama i mobilnosti” (COM(2011)0743)(18),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. svibnja 2015. naslovljenu „Europski migracijski program” COM(2015)0240(19),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. listopada 2015. naslovljenu „Upravljanje izbjegličkom krizom: trenutačno stanje provedbe prioritetnih mjera u okviru Europskoga migracijskog programa” (COM(2015) 0510)(20),

uzimajući u obzir Odluku Komisije od 20. listopada 2015. o osnivanju Kriznog uzajamnog fonda Europske unije za stabilnost i rješavanje temeljnih uzroka nezakonite migracije i raseljenih osoba u Africi(21),

uzimajući u obzir zaključke sa sastanka Vijeća EU-a od 25. i 26. lipnja 2015.(22) i 15. listopada 2015.(23),

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o akcijskom plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje od 2015. do 2019.(24), usvojene 20. srpnja 2015.,

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o mjerama za rješavanje izbjegličke i migracijske krize od 9. studenog 2015.(25),

uzimajući u obzir političku deklaraciju i akcijski plan usvojene na sastanku na vrhu u održanom u Valletti 11. i 12. studenog 2015.(26),

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o pitanjima povezanima s migracijom, posebno Rezoluciju od 17. prosinca 2014. o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji(27), Rezoluciju od 29. travnja 2015. o nedavnim tragedijama u Sredozemnom moru i migracijskoj politici i politici azila u EU-u(28) te Rezoluciju od 12. travnja 2016. o cjelovitom pristupu migraciji(29),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o osnaživanju djevojčica obrazovanjem u EU-u(30),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2016. o situaciji u kojoj se nalaze žene izbjeglice i tražiteljice azila u EU-u(31),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o borbi protiv trgovine ljudima u vanjskim odnosima EU-a(32),

uzimajući u obzir završnu izjavu sa drugog sastanka na vrhu predsjednika parlamenata Parlamentarne skupštine Unije za Mediteran na temu imigracije, azila i ljudskih prava u euromediteranskoj regiji, donesenu 11. svibnja 2015.(33),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014. i politici Europske unije u tom području(34),

Uzimajući u obzir Rezoluciju Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a od 9. prosinca 2015. o migracijama, ljudskim pravima i izbjeglicama iz humanitarnih razloga(35),

uzimajući u obzir izvješća organizacija civilnog društva o stanju u pogledu ljudskih prava migranata,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0245/2016),

A.  budući da su ljudska prava svojstvena svim ljudskim bićima, bez iznimaka;

B.  budući da je migracija globalan i višedimenzionalan fenomen uzrokovan nizom čimbenika kao što su gospodarski uvjeti (uključujući promjene u raspodjeli bogatstva te regionalnu i globalnu ekonomsku integraciju), socijalni i politički uvjeti, uvjeti rada, nasilje i sigurnosni uvjeti, kao i postupno uništavanje okoliša i sve ozbiljnije prirodne katastrofe; budući da se s tim fenomenom treba suočiti na human, dosljedan, sveobuhvatan i uravnotežen način koji uzima u obzir njegov pozitivan utjecaj na demografske promjene i gospodarski razvoj;

C.  budući da su migracijski tokovi krajnje složeni, odnosno da se ne odvijaju samo među regijama, nego i unutar pojedinačnih regija; budući da su prema procjeni UN-a međunarodne migracije u porastu, usprkos globalnoj gospodarskoj krizi; budući da se trenutačno oko 244 milijuna ljudi smatra međunarodnim migrantima;

D.  budući da su prava navedena u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i drugim međunarodnim konvencijama univerzalna i nedjeljiva;

E.  budući da je migracija rezultat i rastuće globalizacije i međuovisnosti tržišta;

F.  budući da različiti čimbenici koji utječu na migraciju omogućavaju da se predvide njihove posljedice te uvjetuju razvoj odgovarajućih politika;

G.  budući da promjene u migracijskim tokovima, pogotovo u vrijeme krize, imaju važne gospodarske, društvene i političke posljedice kako na matične, tako i na odredišne zemlje migranata;

H.  budući da je nužno, kao temelj za oblikovanje svih politika upravljanja migracijama, imati na raspolaganju učinkovite mehanizme za praćenje i kontrolu ulaska i izlaska stranaca te za analizu i predviđanje utjecaja migracija;

I.  budući da na migracije utječu sve raznovrsniji čimbenici, koji mogu biti višedimenzionalni i temeljiti se na gospodarskim, okolišnim, kulturnim, političkim, obiteljskim ili osobnim razlozima; budući da prisilno raseljavanje pogađa sve veći broj migranata te im je potrebna posebna zaštita jer, između ostalog, bježe od nestabilnosti u zemljama, sukoba te političkih ili vjerskih progona;

J.  budući da postaje sve teže utvrditi razliku između izbjeglica, tražitelja azila i migranata, između ostalog i zato što brojne zemlje nemaju odgovarajuće pravne i institucijske instrumente i okvire;

K.  budući da vlasti i prihvatni centri u tranzitnim i odredišnim zemljama trebaju biti senzibilizirani i spremni biti diferencirani i fleksibilni u pristupu migrantima i tražitelja azila, u skladu s njihovim osobnim situacijama;

L.  budući da se migracijska kretanja globaliziraju i regionaliziraju i da su migracijski tokovi Jug – Jug, koji se u 80 % slučajeva odvijaju između susjednih zemalja sa sličnim razinama dohotka, danas malo izraženiji od tokova Jug – Sjever;

M.  budući da je Europa u povijesti bila regija odredišta, ali i polazišta migranata; budući da su Europljani, osim današnjih iseljenika iz gornjih društvenih slojeva, migrirali u inozemstvo i zbog ekonomskih problema, sukoba ili političkih progona; budući da je zbog aktualne gospodarske i financijske krize velik broj Europljana emigrirao, uključujući u gospodarstva u usponu na južnoj polutki svijeta;

N.  budući da su žene i djeca sve brojniji među migrantima te još više među izbjeglicama; uzimajući u obzir da sve veći broj migranata i izbjeglica predstavljaju osobe sa sveučilišnom diplomom i da je još 2010. godine „odljev mozgova” procijenjen na 59 milijuna osoba; budući da je Azija najpogođeniji kontinent, no da Afrika plaća najveći danak jer ondje samo 4 % osoba ima završen fakultet, od kojih 31 % migrira(36);

O.  budući da su prema Uredu Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice nestabilnost i sukobi u određenim regijama prouzročili humanitarnu krizu, kojom je zahvaćeno više od 65 milijuna izbjeglica i raseljenih osoba, ponajprije u zemljama u razvoju;

P.  budući da Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice procjenjuje da je broj osoba bez državljanstva barem deset milijuna;

Q.  budući da se u članku 13. Opće deklaracije o ljudskim pravima navodi da svatko ima pravo na slobodu kretanja i boravka unutar granica svake države, no također i napustiti svoju i bilo koju drugu zemlju te se vratiti u svoju zemlju;

R.  budući da su suradnja te razmjena informacija i dobrih praksi između matičnih, tranzitnih i odredišnih zemalja ključne za sprečavanje nezakonitih migracija i trgovine ljudima te borbu protiv njih jer na taj način mogu utvrditi zajedničke interese i probleme;

S.  budući da se cjelovitim pristupom u području migracija mora odgovoriti na globalne izazove u pogledu razvoja, mira u svijetu, ljudskih prava i klimatskih promjena, posebno uzimajući u obzir poboljšanje humanitarnih uvjeta u matičnim zemljama kako bi se lokalnom stanovništvu omogućio život u sigurnijim područjima;

T.  budući da su prava izbjeglica utvrđena Ženevskom konvencijom i njezinim dodatnim protokolima;

U.  uzimajući u obzir da se uvjeti života, između ostalog i na zdravstvenom planu, u brojnim izbjegličkim kampovima na Bliskom istoku i u Africi pogoršavaju te da sigurnost izbjeglica, posebno ugroženih osoba, a pogotovo žena i maloljetnika, na tim područjima često nije zajamčena;

V.  budući da je prema Svjetskoj banci prijenos novčanih doznaka međunarodnih migranata 2013. iznosio više od 550 milijardi američkih dolara, od čega je 414 milijardi otišlo u zemlje u razvoju;

W.  uzimajući u obzir da je stopa ksenofobije, diskriminacije i nasilja prema migrantima, protumigrantskog ozračja, govora mržnje i zločina iz mržnje znatno porasla u zemljama skupine AKP;

X.  budući da konkretan, dobro organiziran i adekvatan odgovor na pitanja migracije predstavlja priliku za pojedince i države; budući da takav odgovor moraju podupirati načela borbe protiv siromaštva, promicanja održivog razvoja te poštovanja prava i dostojanstva migranata i izbjeglica; budući da on treba biti zasnovan na bliskoj suradnji između matičnih, tranzitnih i odredišnih zemalja;

Y.  budući da je migracija dinamičan element važan za suprotstavljanje demografskoj krizi i za smanjenje postotka radno sposobnog stanovništva u nekim zemljama;

Z.  budući da je teško procijeniti broj nezakonitih migranata, što ne pomaže izradi pokazatelja u pogledu njihovih uvjeta života i rada, iako je baš njima najpotrebnija zaštita s obzirom na to da su zbog neriješenog pravnog položaja i bez pravnog priznanja posebno izloženi zlostavljanju, izrabljivanju i uskraćivanju najosnovnijih ljudskih prava;

AA.  budući da međunarodne migracije u specifičnim slučajevima mogu biti instrument za rješavanje problema manjka radne snage na tržištu rada;

AB.  budući da migranti doprinose povećanju raznolikosti i kulturnog bogatstva u zemljama domaćinima; budući da, kako bi se to dogodilo, moraju biti u potpunosti integrirani u zajednicama domaćinima da bi one imale koristi od njihova gospodarskog, društvenog i kulturnog potencijala; budući da je vrlo važno da tvorci politika izvješćuju javnost o pozitivnom utjecaju migranata na društvo na gospodarskoj, kulturnoj i društvenoj razini kako bi spriječili ksenofobna i diskriminatorna stajališta;

AC.  budući da se adekvatnim politikama prihvaćanja i integracije izbjegava pogoršanje ili produženje djelovanja traumatskih epizoda koje mnogi migranti dožive tijekom svog života;

AD.  budući da je društveni i kulturni razvoj moguć samo uz integraciju i da to zahtijeva velik angažman migranata, koji moraju biti spremni prilagoditi se zajednici domaćina bez nužnog odricanja od izvornog kulturnog identiteta, kao i angažman institucija i zajednica u zemljama domaćinima koje moraju biti spremne primiti migrante i zadovoljiti njihove potrebe;

Izazovi i rizici u pogledu prava migranata

1.  izražava solidarnost s osobama koje su prisiljene napustiti svoje zemlje zbog, između ostalog, sukoba, progona, povreda ljudskih prava i neimaštine; izražava duboku zabrinutost zbog teških kršenja ljudskih prava s kojima se mnogi migranti suočavaju u zemljama tranzita ili odredišnim zemljama; ističe da se moraju poštovati dostojanstvo i ljudska prava migranata;

2.  naglašava da Unija i njezine države članice moraju pružati primjer kad je riječ o promicanju i zaštiti ljudskih prava migranata, osobito unutar vlastitih granica, kako bi mogli biti vjerodostojni sudionici rasprave o migracijama i ljudskim pravima u trećim zemljama;

3.  podsjeća da većinu izbjeglica i migranata na svijetu prihvaćaju zemlje u razvoju; prepoznaje trud koji su treće zemlje uložile u prihvaćanje migranata i izbjeglica; ističe da su sustavi podrške tih zemalja suočeni s velikim izazovima, koji mogu ozbiljno ugroziti zaštitu sve većeg broja raseljenih stanovnika;

4.  podsjeća da „svatko ima pravo napustiti svoju i bilo koju drugu zemlju i vratiti se u svoju zemlju”(37); ističe da društveni položaj i nacionalnost osoba o kojima je riječ ne bi ni u kom slučaju trebali dovoditi u pitanje to pravo kao i da svaka osoba ima pravo odlučiti o tome hoće li migrirati te pri tom zadržati dostojanstvo; poziva sve vlade da odgovore na problem nedovoljne zaštite ljudskih prava s kojim se suočavaju migranti; poziva vlade i nacionalne parlamente da ukinu kaznene zakonske okvire kojima se kriminaliziraju migracije te da provedu kratkoročna, srednjoročna i dugoročna rješenja kako bi se zajamčila sigurnost migranata; osuđuje ograničenja ili zabrane izlaska iz određenih zemalja ili povratka u njih i osuđuje posljedice koje neposjedovanje državljanstva ima u pogledu ostvarivanja prava;

5.  napominje da je unatoč porastu broja izbjeglica u svijetu mnogo manji od broja interno raseljenih osoba; naglašava da se njih ne smije diskriminirati samo zbog toga što su pokušali pronaći sigurnost bez prelaska međunarodnih granica te stoga ističe da treba poštovati prava interno raseljenih osoba, uključujući pristup zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju;

6.  podsjeća da je važno utvrditi koje su osobe bez državljanstva kako bi im se omogućila zaštita u skladu s međunarodnim pravom; u tom smislu apelira na države da uvedu postupke za utvrđivanje apatridnosti i da međusobno dijele dobre prakse, uključujući u vezi s pravom i postupcima za sprječavanje novih slučajeva apatridnosti djece;

7.  skreće pozornost na to da postoji trajna potreba da Unija u sklopu svoje politike vanjskih odnosa u obzir uzme apatridnost, posebno zato što je ona bitan uzrok prisilnog raseljavanja; podsjeća na obvezu iz strateškog okvira i akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju objavljenog 2012. da se „razvije zajednički okvir između Komisije i Europske službe vanjskih poslova putem kojeg bi se s trećim zemljama otvorila pitanja apatridnosti i proizvoljnog pritvaranja”;

8.  izražava zabrinutost zbog toga što se migrante i izbjeglice podvrgava proizvoljnom pritvaranju i zlostavlja te podsjeća da pritvaranje treba ograničiti samo na najnužnije slučajeve i da u svakom slučaju treba osigurati odgovarajuće mjere zaštite, uključujući pristup odgovarajućim sudskim postupcima;

9.  poziva države da priznaju svoje obveze u pogledu azila i migracija u skladu s međunarodnim zakonodavstvom te da donesu nacionalne zakone kakvi su potrebni za djelotvorno ispunjenje tih obveza, uključujući i tako da se omogući traženje međunarodne zaštite; traži da se u okviru tih zakonodavstva uzmu u obzir stupanj i vrsta progona i diskriminacije migranata;

10.  podsjeća da migranti imaju pravo na to da ih se ne vraća u zemlje u kojima postoji rizik da će biti zlostavljani ili mučeni; naglašava da su kolektivno protjerivanje i prisilna vraćanja zabranjeni međunarodnim pravom; izražava zabrinutost zbog postupanja prema migrantima koje se vraća u njihove matične zemlje ili u treće zemlje bez odgovarajućeg praćenja njihove situacije te traži da se u svakom slučaju uzmu u obzir poteškoće s kojima se suočavaju tijekom povratka u te zemlje;

11.  predlaže uspostavu programa reintegracije za migrante koji se vrate u svoju matičnu zemlju;

12.  naglašava da je važno poštovati pravo migranata da, neovisno o njihovu statusu, zatraže pristup pravnim sredstvima i dobiju djelotvorne pravne lijekove bez straha od prijave nadležnim imigracijskim službama, pritvaranja i deportacije; izražava zabrinutost zbog toga što u brojnim državama nedostaju mehanizmi kontrole i praćenja postupaka koji se odnose na povredu prava migranata te jamstva kvalitete u pogledu informacija i pravne pomoći koja se pruža migrantima i tražiteljima azila; preporučuje da osoblje tijela nadležnih za pitanja azila i prihvatnih centara te ostali službenici i socijalni radnici koji su u dodiru s osobama koje traže međunarodnu zaštitu prođu odgovarajuće osposobljavanje kako bi imali u vidu opće i osobne okolnosti, kao i rodnu perspektivu, koje ti zahtjevi za zaštitu obuhvaćaju;

13.  nadalje, poziva Komisiju i ESVD da poboljšaju razmjenu dobrih primjera prakse s trećim zemljama, osobito u vidu osposobljavanja humanitarnih radnika kojim će se omogućiti da oni bolje prepoznaju različite značajke, pozadinu i iskustvo migranata, posebno onih najranjivijih, i tako bolje zaštititi te migrante i pomoći im u skladu s njihovim potrebama;

14.  naglašava da pojmovi sigurnih zemlja i sigurnih zemalja porijekla ne smiju onemogućavati pojedinačno razmatranje zahtjeva za azil; zahtijeva da se u svim slučajevima utvrde migranti kojima je potrebna međunarodna zaštita, a njihovi zahtjevi uzmu u obzir; inzistira na tome da im se pruže odgovarajuća jamstva u pogledu zabrane prisilnog vraćanja te da im se omogući pristup mehanizmima podnošenja žalbe;

15.  skreće pozornost na fizičko i psihološko nasilje te na potrebu da se prepoznaju posebni oblici nasilja i progona kojima su izložene žene i djeca, kao što su trgovina ljudima, prisilni nestanci, seksualno zlostavljanje, genitalno sakaćenje, rani ili prisilni brakovi, nasilje u obitelji, ropstvo, zločini zbog časti i spolna diskriminacija; podsjeća na dosad neviđeni broj žrtava seksualnog nasilja i silovanja, koji je i dalje u porastu, uključujući i onog korištenog u svojstvu ratnog oružja;

16.  izražava zabrinutost zbog prakse novačenja djece u oružane skupine; ustraje na potrebi za podupiranjem politika u korist njihova razoružanja, rehabilitacije i naknadne reintegracije;

17.  naglašava da su žene i djeca odvajanjem od članova obitelji, što podrazumijeva i slučajeve pritvaranja, izloženi većim rizicima;

18.  podsjeća da su osobito ugrožene ranjive žene, djevojke i djevojčice bez pratnje, žene glave obitelji i trudnice, osobe s invaliditetom te osobe starije životne dobi; naglašava da su djevojčice koje bježe pred sukobima i progonom suočene s povišenim rizikom od sklapanja prisilnog i preranog braka, preranog majčinstva, silovanja, seksualnog i tjelesnog zlostavljanja i prostitucije, i to čak i kada stignu na takozvana sigurna mjesta; stoga poziva na specijaliziranu zaštitu i pomoć za vrijeme njihova boravka u prihvatnim centrima, posebno u pogledu zdravstvene zaštite;

19.  preporučuje da se rodna perspektiva uvrsti u migracijske politike, između ostalog i s ciljem sprječavanja te kažnjavanja trgovine ljudima i svih drugih oblika nasilja i diskriminacije usmjerenih protiv žena; poziva na ostvarivanje pune jednakosti, de jure i de facto, s obzirom na to da je ona ključan element za sprječavanje tih vrsta nasilja te kako bi se olakšalo postizanje samostalnosti i neovisnosti žena;

20.  izražava zabrinutost zbog sve većeg broja izvješća i svjedočanstava koja ukazuju na porast nasilja nad djecom migrantima, uključujući mučenje i pritvaranje pa čak i njihov nestanak; ističe da je u skladu s mišljenjem Odbora UN-a za prava djeteta pritvaranje djece samo zbog njihova migracijskog statusa ili zbog migracijskog statusa njihovih roditelja kršenje prava djece te da nikada nije u njihovu najboljem interesu;

21.  podsjeća da su djeca migranti posebno ugrožena, pogotovo ako su bez pratnje, te da imaju pravo na dodatnu razinu međunarodne zaštite koja se temelji na najboljim interesima djeteta u skladu s pravilima međunarodnog prava; ističe da je pitanje maloljetnih osoba bez pratnje potrebno uključiti u okviru razvojne suradnje na način da se potakne njihova integracija u zemljama primitka, posebno davanjem pristupa obrazovanju i zdravstvenoj skrbi te sprječavanjem rizika od nasilja, zlostavljanja, iskorištavanja i zanemarivanja;

22.  izražava zabrinutost zbog poteškoća prilikom registracije djece rođene izvan zemalja porijekla, što bi moglo dovesti do povećanog rizika od neposjedovanja državljanstva; stoga traži da im se omogući registracija nakon rođenja neovisno o migracijskom statusu njihovih roditelja;

23.  apelira na EU-a da blisko surađuje s UNICEF-om, UNHCR-a i svim relevantnim međunarodnim organizacijama i institucijama kako bi učinio sve da se poveća kapacitet za zaštitu djece migranata i njihovih obitelji tijekom cijelog njihovog puta, bez obzira na njihov migracijski status, i to financiranjem odgovarajućih programa zaštite, posebice u području obrazovnih ustanova i zdravstvene skrbi, na način da se osiguraju posebni prostori za djecu i psihološka potpora, omogući utvrđivanje obiteljskih veza i okupljanje djece koja su bez pratnje ili su odvojena od svojih obitelji, te primjenom načelâ nediskriminacije, nekriminalizacije, nepritvaranja, zabrane prisilnog vraćanja i bez primjene neprimjerenog kažnjavanja, tj. primjenjujući načela spajanja obitelji, tjelesne i pravne zaštite i prava na identitet;

24.  podsjeća na to da su žene, djevojke, djevojčice i djeca koji pokušavaju pobjeći u osjetljivom položaju te da kriminalne mreže iskorištavaju nedostatak zakonitih puteva migracije, regionalnu nestabilnost i sukobe da bi s njim trgovali i seksualno ih iskorištavali;

25.  skreće pozornost na specifične vrste nasilja i posebne oblike progona kojima su izloženi migranti pripadnici zajednice LGBTI; traži da se podupre provedba posebnih socijalno-pravnih mehanizama za migrante i tražitelje azila koji su pripadnici skupine LGBTI kako bi se uzela u obzir njihova ranjivost i kako bi se njihovi zahtjevi za zaštitom temeljito provjeravali, čak i u fazi žalbe;

26.  podsjeća da su gospodarska, društvena i kulturna prava, posebno ona u pogledu zdravstvene zaštite, obrazovanja i smještaja, ljudska prava koja trebaju uživati svi migranti, a posebno djeca, bez obzira na njihov migracijski status;

27.  izražava zabrinutost zbog kršenja prava na rad i izrabljivanja migranata; potvrđuje da su obrazovanje, prilike za rad i spajanje obitelji važni elementi za proces integracije; ističe da je potrebno boriti se protiv svih oblika prisilnog rada kojima su izloženi migranti te posebno osuđuje sve oblike izrabljivanja djece;

28.  izražava zabrinutost zbog diskriminacijskih praksi s kojima se prečesto suočavaju određene društvene i kulturne, jezične i vjerske manjine, čime se pridonosi nejednakosti u pristupu pravima migranata;

29.  poziva zemlje domaćine da migranticama zajamče pravo pristupa uslugama povezanima sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem;

30.  ukazuje na potrebu za tim da se izbjegne stvaranje izoliranih četvrti za migrante tako što će se promicati uključenost i korištenje punog potencijala života u društvu;

31.  smatra da se pravom na obrazovanje i rad, ali i pravom na obiteljski život i spajanjem obitelji, pomaže samostalnosti migranata i potiče njihova integracija; ustraje na važnosti jamčenja socijalne zaštite za radnike migrante i njihove obitelji; napominje da se djelotvorna integracija migranata mora temeljiti na strogoj procjena tržišta rada i njegova budućeg potencijala, boljoj zaštiti ljudskih prava i radnih prava radnika migranata te stalnom dijalogu s dionicima na tržištu rada;

32.  ističe da učenje jezika zemlje domaćina može značajno poboljšati kvalitetu života migranata, kao i njihovu ekonomsku i kulturnu samostalnost, te olakšati pristup informacijama o njihovim pravima u društvu zemlje domaćina; smatra da vlasti zemlje domaćina trebaju zajamčiti učenje jezika; preporuča da se migranti uključe u cjelokupan proces donošenja socijalnih i političkih odluka;

33.  smatra da su pristup zaposlenju i osposobljavanju te neovisan status ključni elementi pri uključivanju i osnaženju migrantica; traži da se ti napori povećaju u slučaju migrantica, koje su uglavnom nedovoljno zastupljene, kako bi se premostile prepreke pri njihovu uključivanju i osnaženju;

34.  podsjeća da države domaćini trebaju promicati osnaživanje migranata, posebice migrantica, pružajući im potrebno znanje i društvene vještine, uključujući i one koje se odnose na stručno osposobljavanje i učenje jezika kao dio pristupa usmjerenog prema sociokulturnom uključivanju;

35.  smatra da svi radnici trebaju dobiti ugovor na jeziku koji razumiju te biti zaštićeni od zamjene ugovora; ističe da bi se bilateralnim sporazumima između matičnih zemalja i zemalja odredišta trebala ojačati zaštita ljudskih prava;

36.  smatra da je važno uspostaviti dosljedne i sveobuhvatne rodno osviještene nacionalne migracijske politike koje se odnose na sve faze migracijskog procesa, koje koordiniraju vlade i koje su razvijene u okviru opsežnog savjetovanja s nacionalnim institucijama za ljudska prava, privatnim sektorom, udruženjima poslodavaca i radnika, civilnim društvom i samim migrantima te uz potporu međunarodnih organizacija;

37.  podsjeća da sve osobe imaju pravo na sigurne i pravedne radne uvjete i na potpuno poštovanje prava radnika u skladu s međunarodnim standardima i instrumentima koji se odnose na ljudska prava i temeljne konvencije Međunarodne organizacije rada;

38.  ističe da su nesigurna radna mjesta u zemljama domaćinima najčešće rezervirana za migrante, pogotovo migrantice, čime se povećava njihova ranjivost; podsjeća da je iskorištavanje radnika često posljedica trgovine ljudima i njihova krijumčarenja, no da do njega može doći i izvan okvira tih kaznenih djela; u tom pogledu izražava zabrinutost zbog nekažnjavanja brojnih poslodavaca u zemljama domaćinima unatoč činjenici da su odgovorni za kršenje međunarodnih propisa o radničkim pravima migranata; izražava zabrinutost zato što u nekim državama zakonodavstvo o radnom pravu dopušta prakse kojima se krše međunarodne norme; smatra da borba protiv iskorištavanja radnika mora obuhvaćati učinkovit progon poslodavaca koji iskorištavaju radnike i istodobnu zaštitu žrtava tog iskorištavanja;

39.  ukazuje na potrebu za priznavanjem kvalifikacija koje su migranti stekli u matičnim zemljama kako bi se omogućila njihova neovisnost i socijalna uključenost u različitim područjima društva, a osobito na tržištu rada; naglašava da je potrebno svim migrantima, uključujući i one čiji položaj nije reguliran, priznati pravo da osnivaju organizacije za zaštitu radničkih prava, između ostalog i sindikate, i da im se pridružuju te priznati te strukture;

40.  potiče poduzeća da provode glavna načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima kako bi izbjegla da njihove aktivnosti imaju štetne učinke na ljudska prava i da se suoče sa svakim takvim učinkom kada do njega dođe te da nastoje spriječiti ili ublažiti svaki štetan učinak na ljudska prava koji je izravno povezan s njihovim djelovanjem;

41.  poziva Uniju da zajedno s SAD-om i drugim međunarodnim partnerima nastavi s koordiniranim diplomatskim naporima usmjerenima na aktivnu suradnju s trećim zemljama kako bi se suočili s hitnom potrebom donošenja zajedničke strategije kao odgovora na aktualni i globalni problem migracija;

42.  hitno poziva Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da uloži sve potrebne i konkretne napore kako bi od dotičnih trećih zemalja dobila jamstvo učinkovite i djelotvorne predanosti u rješavanju tog problema;

43.  naglašava da se Unija treba više angažirati u pogledu vanjske politike kako se uspostavili mir i stabilnost u područjima gdje ratovi i sukobi izazivaju goleme migracijske valove prema Europskoj uniji;

44.  podsjeća da je obveza Europske unije i država članica usmjeriti djelovanje u iskorjenjivanje temeljnih uzroka kriza koje dovode to tog fenomena masovnih migracija;

45.  poziva na poboljšanje humanitarnih uvjeta u matičnim i tranzitnim zemljama kako bi se lokalnom stanovništvu i izbjeglicama omogućio život na sigurnijim područjima;

46.  apelira na sve sukobljene strane da obustave napade na civile, da im pruže zaštitu i dopuste sigurno napuštanje zona sukoba ili primanje pomoći humanitarnih organizacija;

47.  ističe utjecaj Islamske države i njezina razvoja na opsežan pritok zakonitih tražitelja azila i nezakonitih migranata; uviđa presudnu ulogu koju politike u područjima sigurnosti i borbe protiv terorizma imaju u rješavanju glavnih uzroka migracije;

48.  ponavlja nedavnu izjavu Ureda Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice prema kojoj su brojne izbjeglice žrtve terorizma i ozbiljnih povreda ljudskih prava, zbog čega prema tim izbjeglicama treba postupati na primjeren način;

49.  podsjeća da su programi preseljenja pod okriljem UNHCR-a koristan instrument za upravljanje uređenim dolascima osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita u brojnim zemljama diljem svijeta; naglašava da bi, u slučajevima kada preseljenje nije izvedivo, sve države trebalo potaknuti da uspostave i provedu programe humanitarnog prihvata ili da u najmanju ruku stvore uvjete koji omogućuju izbjeglicama da ostanu u blizini svojih matičnih zemalja;

50.  prima na znanje sve veće potrebe i stalni manjak financijskih sredstava u pogledu humanitarne pomoći zemljama u susjedstvu Sirije, što je dovelo do toga da Svjetski program za hranu smanji obroke izbjeglicama; poziva države članice UN-a, Europsku uniju i njezine države članice te da u najmanju ruku podmiruju svoje financijske obveze; ističe važnost usmjeravanja njihove pomoći namijenjene izbjeglicama u tim zemljama na osiguravanje sredstava za život, sigurnosti izbjeglica, njihova pristupa temeljnim pravima, posebno pristupa zdravstvenim i obrazovnim uslugama, u uskoj suradnji s UNHCR-om, Svjetskim programom za hranu i nadležnim tijelima;

51.  podsjeća da su migracija i razvoj povezani te da su razvojna suradnja u području obrazovanja, zdravstva, radnog prava, smanjenja siromaštva, ljudskih prava, demokratizacije i obnove nakon sukoba te borba protiv nejednakosti, klimatskih promjena i korupcije ključni instrumenti za sprječavanje prisilnih migracija; napominje da politika utrka za obradivim površinama i prirodnim resursima može imati velik utjecaj na humanitarne krize te da socijalne, političke i humanitarne krize mogu natjerati ljude da migriraju; smatra da se migracije globalno smatraju snažnim instrumentom održivog i uključivog razvoja;

52.  poziva EU i međunarodnu zajednicu da utvrde konkretne mjere koje vlade mogu poduzeti kako bi povećale potencijal koji zakonite migracije imaju u poticanju razvoja; naglašava da, osobito u odredišnim zemljama, treba postojati političko vodstvo i snažno zauzimanje za borbu protiv ksenofobije i poticanje društvene integracije migranata;

53.  smatra da migracija ima temeljne uzroke (osobito ekonomske, političke, društvene i ekološke); smatra da bi se razvojnom pomoći trebali djelotvorno riješiti ti uzroci te da bi se u tu svrhu trebala povećati razvojna suradnja, poboljšati izgradnja kapaciteta, pružati podrška rješavanju sukoba i promicati poštovanje ljudskih prava; naglašava da su ti uzroci povezani s porastom sukoba i ratova, kršenjem ljudskih prava i nedostatkom dobrog upravljanja;

54.  naglašava važnost upravljanja migracijama u okviru regionalne i lokalne suradnju te njezina povezivanja s civilnim društvom;

55.  poziva zapadne zemlje, osobito europske, da pridaju posebnu pozornost migrantima i izbjeglicama koji bježe od gladi;

Pristup temeljen na poštovanju ljudskih prava

56.  snažno potiče sve dionike uključene u razvoj politika i odlučivanje u vezi s azilom i migracijama da ne dopuste spajanje definicija migranata i izbjeglica; podsjeća da je potrebno posvetiti posebnu pozornost izbjeglicama koji bježe od sukoba i progona te na koje se stoga primjenjuje pravo azila jer se ne mogu vratiti u svoju matičnu zemlju; podsjeća da većina izbjeglica traži utočište u susjednim zemljama i regijama i svojim zemljama porijekla; stoga smatra da bi im se trebalo pristupiti na sveobuhvatan način u okviru vanjske politike Unije;

57.  traži od država članica da ratificiraju sve međunarodne sporazume i konvencije o ljudskim pravima i da primjenjuju norme koje se odnose na migrante i koje su sadržane u brojnim pravnim instrumentima, između ostalog, glavnim međunarodnim instrumentima za temeljna ljudska prava kao i drugim instrumentima koji se bave pitanjima povezanima s migracijom, kao što su Konvencija UN-a o izbjeglicama iz 1951. i njezin dodatni protokol te Međunarodna konvencija o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji; u tom smislu smatra da u slučaju da ne ratificiraju potonju konvenciju, države članice Unije štete politikama Unije u području ljudskih prava i preuzetoj obvezi o nedjeljivosti tih prava;

58.  podsjeća da otvaranje tih sigurnih i zakonitih migracijskih putova predstavlja najbolje sredstvo sprječavanja trgovine ljudima i krijumčarenja ljudi te da razvojne strategije trebaju prepoznati migraciju i mobilnost kao pokretače razvoja zemalja domaćina i matičnih zemalja kroz novčane doznake i ulaganja; stoga poziva Uniju i najrazvijenije treće zemlje da surađuju kako bi se na temeljima dobre prakse određenog broja zemalja i u cilju borbe protiv ilegalnog rada otvorili zakoniti putovi migracija, posebice u svrhu poticanja spajanja obitelji i mobilnosti, što se odnosi i na mobilnost iz ekonomskih razloga za sve razine osposobljenosti, između ostalog i za najmanje kvalificirane migrante;

59.  pozdravlja konkretne odredbe u pogledu migranata, tražitelja azila i raseljenih osoba i osoba bez državljanstva koje su sadržane u Europskom instrumentu za demokraciju i ljudska prava za razdoblje od 2014. do 2020.; traži od Komisije da tijekom revizije instrumenta za ljudska prava sredinom provedbenog razdoblja koju će provesti 2017. i 2018. i dalje kao prioritet uzima u obzir zaštitu i promicanje prava migranata; poziva ESVD i države članice da ispune obveze preuzete u okviru Plana djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije donesenog u srpnju 2015. te da jamstva u pogledu ljudskih prava uključe u sve sporazume, postupke i programe povezane s migracijom i dogovorene s trećim zemljama, ali i da iste unaprijede; smatra da bi svaki sporazum i program trebao isto tako biti popraćen neovisnom ocjenom iz perspektive ljudskih prava, ako je ista moguća, te da bi ga trebalo nastaviti redovito ocjenjivati; preporučuje da se osmisle i provedu komunikacijske kampanje i kampanje podizanja svijesti o prilikama koje migracije i migranti mogu predstavljati za društvo, i ono matičnih zemalja i ono zemalja domaćina; stoga ponavlja da bi Europski instrument za demokraciju i ljudska prava trebao nastaviti financirati projekte za poticanje borbe protiv rasizma, diskriminacije, ksenofobije i drugih oblika netolerancije, uključujući vjersku netoleranciju;

60.  traži od Unije da usvoji posebne smjernice u području prava migranata kao dopunu njezinim smjernicama o ljudskim pravima te da u tom okviru provede procjene učinka i uspostavi mehanizme za praćenje politika u području razvoja i migracija kako bi se zajamčila učinkovitost javnih migrantskih politika; naglašava da je važno poštovanje ljudskih prava uključiti u sve politike koje su u vanjskim odnosima EU-a povezane s migracijama, a posebno one u pogledu vanjskih poslova, razvojne i humanitarne pomoći; podsjeća da je nužno da se u svim vanjskim politikama Unije, a posebno u trgovinskoj i razvojnoj politici, politici zaštite okoliša i migracijskoj politici, poštuju ljudska prava, da se teži ispunjavanju ciljeva utvrđenih u članku 21. Ugovora o Europskoj uniji i da se odredbe o ljudskim pravima primjenjuju u svim sporazumima Unije, uključujući i trgovinske sporazume; traži u tom smislu da suradnju s trećim zemljama u pogledu migracija poprati i ocjenjivanje njihovih sustava pomoći migrantima i tražiteljima azila, potpore koju pružaju izbjeglicama te njihove sposobnosti i spremnosti za borbu protiv trgovine ljudima i krijumčarenja ljudi; poziva EU i države članice da se svojim djelovanjem približe zemljama koje, poput Kanade, provode učinkovite politike preseljenja; ističe da se politike u ovom području ne bi trebale provoditi na štetu politika razvojne pomoći;

61.  zalaže se da sloboda kretanja i pravo na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i zaposlenje budu kao prioriteti uvedeni u financijske instrumente u području vanjske suradnje Europske unije te poziva na pružanje potpore zemljama u razvoju kako bi donijele dugoročne politike kojima se poštuju ta prava; poziva Komisiju i ESVD da u okviru strategija u području ljudskih prava za pojedine zemlje posebnu pozornost obrate na prava migranata;

62.  izražava želju da se prava migranata i izbjeglica stave, i to kao zasebna točka, na dnevni red dijaloga Unije s relevantnim trećim zemljama te da se europsko financiranje projekata usmjerenih na zaštitu ugroženih osoba, nevladinih organizacija, boraca za ljudska prava, novinara i odvjetnika koji se bore za to da se zaštita prava migranata odredi kao prioritet;

63.  u tom smislu poziva zemlje da nezavisnim promatračima, nevladinim organizacijama te nacionalnim i međunarodnim institucijama i organizacijama kao i medijima omoguće pristup svim centrima za prihvat i pritvor migranata; potiče izaslanstva EU-a i veleposlanstva država članica kao i izaslanstva Europskog parlamenta da prate situaciju u kojoj se nalaze migranti u tim centrima te da u vezi s time surađuju s nacionalnim nadležnim tijelima u cilju jamčenja prava migranata i transparentnosti u odnosu na javnost;

64.  ističe da trgovci ljudima mnogim izbjeglicama prikazuju iskrivljenu sliku; ponavlja koliko je važno boriti se protiv trgovine ljudima, prekinuti dotok novca i razbijati te mreže jer će se tako pozitivno utjecati na stanje ljudskih prava izbjeglica u trećim zemljama koji bježe pred ratom i terorom;

65.  poziva da se ostvari uska suradnja u pitanju zaštite prava migranata s nadležnim međunarodnim organizacijama te drugim institucijama i organizacijama aktivnima u upravljanju migracijama, prvenstveno u najpogođenijim zemljama, kako bi se podupro dostojanstven prihvat migranata i poštovanje njihovih prava;

66.  ističe nužnost jačanja suradnje s tim organizacijama kako bi se spriječilo krijumčarenje migranata i trgovina ljudima jačanjem osposobljavanja, mjerama za izgradnju kapaciteta i mehanizama za razmjenu informacija, između ostalog i procjenom učinka mreža časnika za vezu zaduženih za imigraciju i suradnje koju su uspostavili s trećim zemljama, posebno suradnje u kaznenim stvarima, te poticanjem na ratifikaciju Protokola iz Palerma koji se odnosi na to područje, u svrhu poticanja suradnje u kaznenim pitanjima, identifikacije osumnjičenika te pružanja pomoći za kaznene istrage u suradnji s nacionalnim tijelima;

67.  traži da Europski parlament bude još više uključen u uspostavu transverzalnog pristupa ljudskim pravima u politikama migracija te da ta pitanja budu uključena u godišnje izvješće Unije o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu, između ostalog, i u njegov dio koji se odnosi na pristup po pojedinačnim zemljama; traži stroži parlamentarni nadzor nad radnim dogovorima sklopljenima s trećim zemljama i drugim vanjskim aktivnostima suradnje relevantnih agencija Unije; traži da se veća pozornost posveti izvještajima stručnjaka i podacima koje je Europski potporni ured za azil prikupio o zemljama porijekla izbjeglica;

68.  prepoznaje ulogu i doprinos civilnog društva u pogledu političkog dijaloga; ističe važnost savjetovanja s civilnim društvom u pogledu svih vanjskih politika Unije, uz posebno pozornost koju bi trebalo usmjeriti na potpuno sudjelovanje, transparentnost i pravilno širenje informacija o svim politikama i procesima koji se odnose na migracije; podsjeća na potrebu za većim sudjelovanjem organizacija žena u rješavanju sukoba na razinama donošenja odluka te za tim da se žene izbjeglice, raseljene žene ili migrantice na odgovarajući način uključe u donošenje odluka koje se na njih odnose; poziva Komisiju i ESVD da ojačaju kapacitete nacionalnih institucija za ljudska prava u trećim zemljama kako bi one mogle uložiti veće napore u zaštitu prava migranata i borbu protiv neljudskog i ponižavajućeg postupanja, govora mržnje i zločina iz mržnje usmjerenih protiv migranata, kao što je navedeno u Deklaraciji iz Beograda, koju su usvojila 32 pravobranitelja i nacionalne institucije za ljudska prava;

69.  poziva zemlje domaćine da veću važnost pridaju udrugama migranata, koje bi trebale biti izravno uključene u razvojne programe u zajednicama;

70.  poziva države članice da poštuju svoju obvezu dodjeljivanja 0,7 % bruto nacionalnog dohotka (BND) za razvojnu pomoć; traži da se ta pomoć ne uvjetuje suradnjom u području migracija te traži od Unije i država članica da u razvojnu pomoć ne uključuju financijska sredstva namijenjena prihvatu izbjeglica;

71.  ističe da programe razvojne pomoći ne treba koristiti isključivo za ciljeve povezane s migracijama i upravljanjem granicama; poziva na to da se u razvojnim projektima EU-a usmjerenima na migrante i tražitelje azila poštuje načelo uključivanja svake osobe, i to usredotočenjem na pristup osnovnim socijalnim uslugama, posebice zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, te obraćanjem posebne pozornosti na ugrožene osobe i skupine, primjerice žene, djecu, manjine i autohtono stanovništvo, pripadnike skupine LGBT i osobe s invaliditetom;

72.  ističe pozitivne aspekte migracije za razvoj država podrijetla migranata, kao što su novčane doznake migranata, koje mogu biti bitan doprinos razvoju obitelji i zajednica; u tom kontekstu poziva države da troškove slanja novčanih doznaka svedu na najmanju moguću mjeru;

73.  poziva Uniju i njezine države članice da se pobrinu za učinkovitu i djelotvornu usklađenost politika razvoja te da u području migracijske politike s trećim zemljama veliki naglasak stave na poštovanje ljudskih prava;

74.  apelira na Uniju da dimenziju migracija uključi u okvir nakon Sporazuma iz Cotonoua, kojim će se definirati budući odnosi između Unije i država AKP-a; napominje da bi aktivnije sudjelovanje trećih zemalja u izradi instrumenata globalnog pristupa migracijama i mobilnosti te pregovora o njima pomoglo „partnerskoj” naravi tih instrumenata i poboljšalo lokalnu odgovornost za njih i njihovu učinkovitost;

75.  poziva na to da se siromašnim zemljama oproste dugovi kako bi im se pomoglo da donesu javne politike kojima se jamči poštovanje ljudskih prava; ustraje u tome da se održiva rješenja za pitanje duga, uključujući standarde za odgovorno davanje i uzimanje zajmova, moraju donositi u sklopu multilateralnog pravnog okvira za postupke restrukturiranja državnog duga u cilju smanjenja tereta duga i izbjegavanja neodrživog duga, a kako bi se stvorili preduvjeti za dugoročnu zaštitu ljudskih prava;

76.  pozdravlja uključivanje migracije u ciljeve održivog razvoja, točnije u deseti cilj, kojim se određuje okvir globalne razvojne politike do 2030.; podsjeća da su se države obvezale na međunarodnu suradnju „radi jamčenja sigurnih, urednih i zakonitih migracija uz potpuno poštovanje ljudskih prava i humano postupanje prema migrantima, neovisno o njihovu statusu, te izbjeglicama i raseljenim osobama”; napominje da prisilno raseljavanje nije samo humanitarno pitanje nego i razvojni izazov, zbog čega je potrebna bolja koordinacija između humanitarnih i razvojnih aktera; smatra da je provedba ciljeva održivog razvoja prilika za poboljšanje pristupa politikama u vezi s azilom i migracijama utemeljenog na pravima te za uvrštavanje migracijskih smjernica u razvojne strategije; poziva međunarodnu zajednicu da utvrdi mjerljive pokazatelje kad je riječ o ciljevima održivog razvoja povezanima s migracijama te da prikupi i objavi razvrstane podatke o pristupu migranata dostojanstvenom radu, zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, osobito u odredišnim zemljama u razvoju, kako bi se poboljšalo upravljanje migracijama;

77.  ustraje na tome da Unija i države članice trebaju podupirati najmanje razvijene zemlje u okviru borbe protiv klimatskih promjena kako bi se izbjeglo povećanje neimaštine u tim zemljama i broja osoba raseljenih iz razloga povezanih s okolišem;

78.  traži od Unije da aktivno sudjeluje u raspravi o pojmu „klimatski izbjeglica” te u mogućoj definiciji tog pojma u smislu međunarodnog prava;

79.  ističe potrebu učinkovitije koordinacije i evaluacije provedbe, utjecaja i kontinuiteta različitih financijskih instrumenata Europske unije u području migracija u korist trećih zemalja u područjima kao što su migracijska politika, međunarodna razvojna suradnja, vanjska politika, politika susjedstva i humanitarna pomoć, koji su u razdoblju od 2004. do 2014. godine mobilizirali više od milijardu eura za više od 400 projekata;

80.  ističe utjecaj instrumenata Unije za suradnju u području imigracija, azila i zaštite ljudskih prava; prima na znanje osnivanje Kriznog uzajamnog fonda za stabilnost i borbu protiv glavnih uzroka nezakonite migracije i raseljavanja u Africi; traži ocjenu i praćenje tih fondova kao i sporazuma iste naravi, kao što su izjava EU-a i Turske te proces iz Kartuma i proces iz Rabata;

81.  ističe da se u sporazumima s trećim zemljama potpora treba usmjeriti na rješavanje socijalnih, ekonomskih i političkih kriza koje uzrokuju migracije, čime će se doprinijeti smanjenju migracijskih tokova prema granicama Europske unije;

82.  naglašava važnost snažnije suradnje Europske unije s trećim zemljama u okviru globalnog pristupa migraciji i mobilnosti (GAMM) kako bi se pojačala partnerska priroda tih instrumenata, njihova učinkovitost i njihov doprinos suočavanju s migracijskim izazovima;

83.  smatra da je potrebno poboljšati usklađenost globalnog pristupa migraciji i mobilnosti, integrirati stroge mehanizme praćenja i nadzora poštovanja ljudskih prava u sve vanjske sporazume te dati prednost projektima u zemljama podrijetla i tranzitnim zemljama kojima će se unaprijediti poštovanje ljudskih prava migranata;

84.  potiče Uniju da sklopi sporazume o partnerstvu u pogledu mobilnosti sa svojim najbližim partnerima;

85.  zahtijeva od Komisije i država članica da politike vraćanja migranata razmatraju samo ako je riječ o vraćanju u matične zemlje u kojima oni mogu biti sigurno prihvaćeni uz potpuno poštovanje njihovih temeljnih i postupovnih prava te u tom pogledu traži da se prednost dâ dobrovoljnom, a ne prisilnom vraćanju; naglašava da je u sporazume u okviru tih politika sklopljene s trećim zemljama potrebno uključiti zaštitne klauzule kojima se jamči da se migrantima koji se vraćaju u svoje zemlje neće kršiti prava, tj. da oni neće biti izloženi riziku od progona; prepoznaje važnost redovitih provjera u cilju izbjegavanja sklapanja sporazuma sa zemljama koje se ne pridržavaju međunarodnih normi o ljudskim pravima;

86.  poziva na poduzimanje mjera protiv mreža krijumčara i zaustavljanje trgovine ljudima; traži da se za osobe koje traže međunarodnu zaštitu otvore zakoniti i sigurni putovi, između ostaloga i uspostavom humanitarnih koridora; poziva da se uspostave stalni i obvezni programi za preseljenje te da se osobama koje bježe iz područja sukoba daju humanitarne vize, između ostaloga i u svrhu ulaska u treću zemlju u cilju traženja azila; traži da se otvore zakoniti putovi i uspostave opća pravila u pogledu ulaska i boravka kako bi se migrantima omogućilo da rade i traže zaposlenje;

87.  ustraje na potrebi stvaranja i bolje provedbe okvira zaštite migranata u nevolji i tranzitu te na granicama Unije;

88.  pozdravlja operacije protiv krijumčara i trgovaca ljudima te podržava osnaživanje upravljanja vanjskim granicama Unije; ističe potrebu za sveobuhvatnim i konkretnim dugoročnim planom brzog djelovanja, koji obuhvaća suradnju s trećim zemljama u cilju borbe protiv organiziranih kriminalnih mreža krijumčara migranata;

89.  naglašava da je krijumčarenje migranata povezano s trgovinom ljudima i predstavlja najgori oblik povrede ljudskih prava; podsjeća da je pokretanje misija, poput misije EURONAVFOR MED, sredstvo konkretne borbe protiv krijumčarenja migranata; poziva Uniju da nastavi takvu vrstu operacija te da ih intenzivira;

90.  smatra da je nužno razmisliti o jačanju sigurnosti i granične politike te o načinima poboljšanja buduće uloge Frontexa i Europskog potpornog ureda za azil; poziva na solidarnost i preuzimanje obveza u obliku dostatnih doprinosa proračunima i aktivnostima tih agencija;

91.  naglašava potrebu poboljšanja funkcioniranja centara za prihvat i registraciju i mjesta ulaska na vanjskim granicama Unije;

92.  zahtijeva da Unija u sporazume o dijeljenju i razmjeni informacija na granicama i uzduž migracijskih tokova unese odredbe o zaštiti podataka;

93.  traži od Europske unije i zemalja domaćina uspostavu učinkovitih alata za koordinaciju, usklađivanje informacijskih tokova, prikupljanje, međusobno povezivanje i analizu podataka;

94.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica, Ujedinjenim narodima, Vijeću Europe, Afričkoj uniji, Organizaciji američkih država i Arapskoj ligi.

(1)

http://www.un.org/fr/universal-declaration-human-rights/index.html

(2)

http://www.unhcr.fr/4b14f4a62.html#_ga=1.129902988.1048611796.1455186445

(3)

https://treaties.un.org/doc/Publication/UNTS/Volume%20999/volume-999-I-14668-English.pdf

(4)

https://treaties.un.org/Pages/ViewDetails.aspx?src=TREATY&mtdsg_no=IV-3&chapter=4&lang=fr&clang=_fr

(5)

http://www.unhcr.fr/4b151d05e.html#_ga=1.17778361.1048611796.1455186445

(6)

http://www.unhcr.fr/4b151d040.html#_ga=1.95759772.1048611796.1455186445

(7)

https://treaties.un.org/Pages/ViewDetails.aspx?src=IND&mtdsg_no=IV-2&chapter=4&lang=fr&clang=_fr

(8)

http://www.un.org/womenwatch/daw/cedaw/cedaw.htm

(9)

https://treaties.un.org/Pages/ViewDetails.aspx?src=IND&mtdsg_no=IV-9&chapter=4&lang=fr&clang=_fr

(10)

https://treaties.un.org/Pages/ViewDetails.aspx?src=IND&mtdsg_no=IV-11&chapter=4&lang=fr&clang=_fr

(11)

http://www.ohchr.org/FR/ProfessionalInterest/Pages/CMW.aspx

(12)

https://treaties.un.org/Pages/ViewDetails.aspx?src=IND&mtdsg_no=IV-16&chapter=4&lang=fr&clang=_fr

(13)

http://www.un.org/french/disabilities/default.asp?id=1413

(14)

http://www.un.org/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/70/259&referer=/english/&Lang=F

(15)

http://www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/RES/69/167&referer=/english/&Lang=F

(16)

„Računanje na mobilnost u okviru jedne generacije: nastavak na regionalnu studiju o upravljanju vanjskim granicama Europske unije i njegovom učinku na ljudska prava migranata” od 8. svibnja 2015., dostupno pod oznakom A/HRC/29/36 na: http://www.ohchr.org/EN/HRBodies/HRC/RegularSessions/Session29/Pages/ListReports.aspx

„Regionalna studija o upravljanju vanjskim granicama Europske unije i njegovom učinku na ljudska prava migranata” od 24. travnja 2013., dostupna na: http://www.ohchr.org/Documents/HRBodies/HRCouncil/RegularSession/Session23/A-HRC-23-46_fr.pdf

(17)

kao što su ona koja je uveo Institut za ljudska prava i poslovanje u prosincu 2012., dostupna na poveznici http://www.dhaka-principles.org/

(18)

http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2011:0743:FIN:FR:PDF

(19)

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52015DC0240&from=HR

(20)

http://ec.europa.eu/dgs/home-affairs/what-we-do/policies/european-agenda-migration/proposal-implementation-package/docs/communication_on_eam_state_of_play_20151014_hr.pdf

(21)

https://ec.europa.eu/europeaid/sites/devco/files/commission-decision-2015-7293-20151020_en.pdf

(22)

http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-22-2015-INIT/hr/pdf

(23)

http://www.consilium.europa.eu/hr/meetings/european-council/2015/10/15-euco-conclusions/

(24)

http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-10897-2015-INIT/hr/pdf

(25)

http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-13880-2015-INIT/hr/pdf

(26)

http://www.consilium.europa.eu/fr/press/press-releases/2015/11/12-valletta-final-docs/

(27)

Usvojeni tekstovi s tim datumom, P8_TA(2014)0105.

(28)

Usvojeni tekstovi s tim datumom, P8_TA(2015)0176.

(29)

Usvojeni tekstovi s tim datumom, P8_TA(2016)0102.

(30)

Usvojeni tekstovi s tim datumom, P8_TA(2015)0312.

(31)

Usvojeni tekstovi s tim datumom, P8_TA(2016)0073.

(32)

Usvojeni tekstovi s tim datumom, P8_TA(2016)0300.

(33)

http://www.paufm.org/Future_Meetings/Docs/IISummit-of-Speakers_Lisbon-11MAY2015/DeclaracaoCimeira_FR.pdf

(34)

Usvojeni tekstovi s tim datumom, P8_TA(2015)0470.

(35)

http://www.europarl.europa.eu/intcoop/acp/2015_acp2/pdf/ap101.984fr.pdf

(36)

Izvješće UN-a o međunarodnim migracijama za 2015., dostupno na http://www.un.org/en/development/desa/population/migration/publications/migrationreport/docs/MigrationReport2015_Highlights.pdf

(37)

članak 13. stavak 2. Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948.,


MIŠLJENJE Odbora za razvoj (25.4.2016)

upućeno Odboru za vanjske poslove

o ljudskim pravima i migracijama u trećim zemljama

(2015/2316(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Marina Albiol Guzmán

PRIJEDLOZI

Odbor za razvoj poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  smatra da je migracija ljudsko pravo utvrđeno člankom 13. Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima; apelira na Komisiju, države članice i međunarodnu zajednicu da poštuju taj članak i ostale relevantne međunarodne obveze u vezi s izbjeglicama i migrantima te da prepoznaju pozitivnu činjenicu da izbjeglice i migranti doprinose našim društvima, ali i odredišnim i tranzitnim zemljama te zemljama porijekla, uključujući zemlje u razvoju; u tom pogledu ističe potencijalne pozitivne učinke migracija na razvoj;

2.  poziva EU i međunarodnu zajednicu da utvrde konkretne mjere koje vlade mogu poduzeti kako bi povećale potencijal koji zakonite migracije imaju u poticanju razvoja; naglašava da, osobito u odredišnim zemljama, treba postojati političko vodstvo i snažno zauzimanje za borbu protiv ksenofobije i poticanje društvene integracije migranata;

3.  ističe da je potrebno hitno djelovati kako bi se riješio problem kršenja ljudskih prava s kojim su suočeni migranti i koji je najprisutniji u ozračju napetosti koje vlada zbog sigurnosnih kriza i elementarnih nepogoda; naglašava da EU i njegove države članice moraju pružati primjer kad je riječ o promicanju i zaštiti ljudskih prava migranata, osobito unutar vlastitih granica, kako bi mogli biti vjerodostojni sudionici rasprave o migracijama i ljudskim pravima u trećim zemljama;

4.  zahtijeva da se posebna pozornost posveti osiguranju prava ugroženih skupina kao što su žene, djeca, pripadnici skupine LGBT, osobe s invaliditetom i starije osobe, koje su posebno osjetljive na sve vrste opasnosti, a posebno nasilje, trgovinu ljudima i zlostavljanje; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da promiče važnost obrazovanja djece, uključujući raseljenu djecu i djecu u izbjegličkim kampovima, s obzirom na to da obrazovanje djeci omogućava normalan život, čime se svakom djetetu pruža dostojanstvo i jamči ljudsko pravo na brižno djetinjstvo;

5.  podsjeća da se većina izbjeglica i migranata na svijetu nalazi u zemljama u razvoju; prepoznaje trud koji su treće zemlje uložile u prihvaćanje migranata i izbjeglica; ističe da su sustavi podrške tih zemalja suočeni s presudnim izazovima koji mogu ozbiljno ugroziti zaštitu sve većeg broja raseljenih stanovnika;

6.  poziva EU da radi na usklađenosti politika te da upotrebljava različite političke instrumente u svojim odnosima sa zemljama u razvoju radi promicanja ljudskih prava i prava migranata; poziva EU i države članice da sustavno uvrštavaju migracijska pitanja u politički dijalog s trećim zemljama, te da pružaju tehničku pomoć u poboljšanju nacionalnih i lokalnih politika integracije migranata, osiguravajući pritom odgovarajuće sudjelovanje nevladinih organizacija i civilnog društva; poziva nadalje Komisiju i ESVD da poboljšaju razmjenu dobrih primjera iz prakse s trećim zemljama, osobito u osposobljavanju humanitarnih radnika, kako bi učinkovitije mogli prepoznati različite karakteristike, porijeklo i iskustvo migranata, posebno onih najranjivijih, i tako bolje zaštititi te migrante i pomoći im u skladu s njihovim potrebama;

7.  ističe da programe razvojne pomoći ne treba koristiti isključivo za upravljanje migracijama i granicama; poziva na to da se u razvojnim projektima EU-a usmjerenima na migrante i tražitelje azila poštuje načelo uključivanja svake osobe, i to usredotočenjem na pristup osnovnim socijalnim uslugama, posebice zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, te obraćanjem posebne pozornosti na ugrožene osobe i skupine, primjerice žene, djecu, manjine i autohtono stanovništvo, pripadnike skupine LGBT i osobe s invaliditetom;

8.  smatra da migracija ima temeljne uzroke (osobito ekonomske, političke, društvene i ekološke); smatra da bi se razvojnom pomoći trebali djelotvorno riješiti ti temelji uzroci te da bi se u tu svrhu trebala povećati razvojna suradnja, poboljšati izgradnja kapaciteta, pružati podrška rješavanju sukoba i promicati poštovanje ljudskih prava; naglašava da su ti uzroci povezani s porastom sukoba i ratova, kršenjem ljudskih prava i nedostatkom dobrog upravljanja;

9.  podsjeća da su siromaštvo, nejednakost i nedostatak perspektive temeljni uzroci migracija te da je razvojna suradnja učinkovit alat za rješavanje tih problema; izražava žaljenje, u tom kontekstu, što razina pomoći EU-a trenutačno nije blizu zacrtanog cilja od 0,7 % BND-a izdvojenih za službenu razvojnu pomoć te što je nekoliko država članica čak smanjilo svoje programe pomoći;

10.  pozdravlja to što je migracija integrirana u ciljeve održivog razvoja, točnije u deseti cilj, kojim se određuje okvir globalne razvojne politike do 2030.; podsjeća da su se države obvezale na međunarodnu suradnju „radi jamčenja sigurnih, urednih i zakonitih migracija uz potpuno poštovanje ljudskih prava i humano postupanje prema migrantima, neovisno o njihovu statusu, te izbjeglicama i raseljenim osobama”; napominje da prisilno raseljavanje nije samo humanitarno pitanje nego i izazov za razvoj, zbog čega je potrebna bolja koordinacija između humanitarnih i razvojnih aktera; smatra da je provedba ciljeva održivog razvoja prilika za poboljšanje pristupa politikama u vezi s azilom i migracijama utemeljenog na pravima te za uvrštenje migracija u razvojne strategije; poziva međunarodnu zajednicu da utvrdi mjerljive pokazatelje kad je riječ o ciljevima održivog razvoja povezanima s migracijama, kao i da prikupi i objavi razvrstane podatke o pristupu migranata dostojanstvenom radu, zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, osobito u odredišnim zemljama u razvoju, kako bi se poboljšalo upravljanje migracijama;

11.  ističe da trgovci ljudima mnogim izbjeglicama prikazuju iskrivljenu sliku; ponavlja koliko je važno boriti se protiv trgovine ljudima, prekinuti dotok novca i razbijati mreže jer će to pozitivno utjecati na stanje ljudskih prava izbjeglica u trećim zemljama koji bježe pred ratom i terorom;

12.  naglašava da se EU treba više angažirati u pogledu vanjske politike kako se uspostavili mir i stabilnost na području gdje ratovi i sukobi izazivaju goleme migracijske valove prema Europskoj uniji;

13.  ponavlja nedavnu izjavu Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice, u kojoj tvrdi da su velik broj izbjeglica žrtve terorizma i ozbiljnih povreda ljudskih prava, zbog čega prema tim izbjeglicama treba postupati na primjeren način;

14.  poziva EU i njegove države članice da se pobrinu za to da politika usklađenosti u interesu razvoja bude učinkovita i djelotvorna te da u području migracijske politike s trećim zemljama naglasak stave na poštovanje ljudskih prava;

15.  napominje da je sve veći broj izbjeglica diljem svijeta u sjeni još većeg broja interno raseljenih osoba; naglašava da se interno raseljene osobe ne smije diskriminirati zbog činjenice da su morali pronaći sigurnost bez prelaska međunarodnih granica te stoga ističe da treba podržavati prava interno raseljenih osoba, uključujući pristup zdravstvenoj skrbi i obrazovanju;

16.  poziva na uspostavu redovitih kanala za migracije radnika, među ostalim i u slabo plaćenim sektorima;

17.  apelira na EU da integrira dimenziju migracija u okvir nakon Sporazuma iz Cotonoua, kojim će se definirati budući odnosi između EU-a i država AKP-a; napominje da bi aktivnije sudjelovanje trećih zemalja u izradi instrumenata globalnog pristupa migracijama i mobilnosti i pregovora o njima pomoglo „partnerskoj” naravi tih instrumenata i poboljšalo lokalnu odgovornost za njih i njihovu učinkovitost;

18.  poziva Komisiju da poboljša transparentnost i fleksibilnost Kriznog uzajamnog fonda EU-a za Afriku i poziva države članice da doprinesu tom fondu barem u istoj mjeri kao i Komisija; ističe da je ključno pobrinuti se, uz pomoć pravilnog praćenja i evaluacije programa, da taj fond služi svojoj svrsi, tj. pomoći potrebitima, borbi protiv lošeg upravljanja i korupcije te promicanju vladavine prava u afričkim zemljama;

19.  poziva na opraštanje duga osiromašenih zemalja kako bi im se pomoglo da donesu javne politike kojima se jamči poštovanje ljudskih prava; ustraje u tome da se održiva rješenja za pitanje duga, uključujući standarde za odgovorno davanje i uzimanje zajmova, moraju donositi u sklopu multilateralnog pravnog okvira za postupke restrukturiranja državnog duga u cilju smanjenja tereta duga i izbjegavanja neodrživog duga kako bi se stvorili preduvjeti za dugoročnu zaštitu ljudskih prava.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

20.4.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

20

2

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Beatriz Becerra Basterrechea, Ignazio Corrao, Nirj Deva, Doru-Claudian Frunzulică, Charles Goerens, Heidi Hautala, Maria Heubuch, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Linda McAvan, Maurice Ponga, Cristian Dan Preda, Lola Sánchez Caldentey, Elly Schlein, Pedro Silva Pereira, Davor Ivo Stier, Bogdan Brunon Wenta, Anna Záborská

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Marina Albiol Guzmán, Brian Hayes, Paul Rübig, Patrizia Toia

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Amjad Bashir, Tiziana Beghin, Miroslav Poche


REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

12.7.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

47

11

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Lars Adaktusson, Michèle Alliot-Marie, Nikos Androulakis, Francisco Assis, Petras Auštrevičius, Amjad Bashir, Mario Borghezio, Elmar Brok, Klaus Buchner, James Carver, Fabio Massimo Castaldo, Lorenzo Cesa, Javier Couso Permuy, Andi Cristea, Mark Demesmaeker, Georgios Epitideios, Knut Fleckenstein, Anna Elżbieta Fotyga, Eugen Freund, Michael Gahler, Sandra Kalniete, Manolis Kefalogiannis, Afzal Khan, Janusz Korwin-Mikke, Andrey Kovatchev, Eduard Kukan, Ilhan Kyuchyuk, Arne Lietz, Barbara Lochbihler, Sabine Lösing, Andrejs Mamikins, David McAllister, Francisco José Millán Mon, Pier Antonio Panzeri, Demetris Papadakis, Vincent Peillon, Alojz Peterle, Cristian Dan Preda, Jozo Radoš, Sofia Sakorafa, Jaromír Štětina, Charles Tannock, Ivo Vajgl, Geoffrey Van Orden, Hilde Vautmans, Boris Zala

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Laima Liucija Andrikienė, Andrzej Grzyb, Takis Hadjigeorgiou, Marek Jurek, Tokia Saïfi, Eleni Theocharous, Traian Ungureanu, Marie-Christine Vergiat, Janusz Zemke

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Beatriz Becerra Basterrechea, Therese Comodini Cachia, Edouard Ferrand, Liliana Rodrigues

Pravna napomena