Postupak : 2016/0043(NLE)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0247/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0247/2016

Rasprave :

PV 14/09/2016 - 17
CRE 14/09/2016 - 17

Glasovanja :

PV 15/09/2016 - 11.8
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0355

IZVJEŠĆE     *
PDF 687kWORD 361k
20.7.2016
PE 582.270v02-00 A8-0247/2016

o prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama za politike zapošljavanja država članica

(COM(2016)0071 – C8-0098/2016 – 2016/0043(NLE))

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja

Izvjestiteljica: Laura Agea

AMANDMANI
NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama za politike zapošljavanja država članica

(COM(2016)0071 – C8-0098/2016 – 2016/0043(NLE))

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2016)0071),

–  uzimajući u obzir članak 148. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0098/2016),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 8. srpnja 2015. o prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama politika zapošljavanja država članica,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0247/2016),

1.  prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako se namjerava udaljiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  traži od Vijeća da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

Amandman    1

Prijedlog odluke

Uvodna izjava -1. (nova)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(-1) Vijeće je svojom Odlukom (EU) 2015/18481a još jednom odlučilo ignorirati zakonodavnu rezoluciju Europskog parlamenta od 8. srpnja 2015. Pristup Vijeća nije u duhu Ugovora te se na taj način slabi suradnja institucija EU-a i pojačava „demokratski deficit” u pogledu građana Unije. Europski parlament izražava duboko žaljenje zbog pristupa Vijeća i ističe da bi se stajalište Parlamenta trebalo uzeti u obzir.

 

____________

 

1a Odluka Vijeća (EU) 2015/1848 od 5. listopada 2015. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica za 2015. (SL L 268, 15.10.2015., str. 28.).

Amandman    2

Prijedlog odluke

Uvodna izjava 1.

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(1)  Člankom 145. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) propisuje se da države članice i Unija rade na razvoju usklađene strategije zapošljavanja te, posebice, na promicanju kvalificirane, obrazovane i prilagodljive radne snage i tržišta rada koja se mogu prilagoditi gospodarskim promjenama radi ostvarenja ciljeva utvrđenih u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU).

(1)  Člankom 145. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) propisuje se da države članice i Unija rade na razvoju usklađene strategije zapošljavanja te, posebice, na promicanju kvalificirane, obrazovane i prilagodljive radne snage i tržišta rada koja se mogu prilagoditi gospodarskim promjenama radi ostvarenja ciljeva utvrđenih u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s člancima 9. i 10. UFEU-a, Unija pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti mora osigurati uključivo i integrirano tržište rada koje može odgovoriti na ozbiljan utjecaj nezaposlenosti i zajamčiti visoku razinu zaposlenosti, pristojne uvjete rada diljem Unije, uključujući primjerene plaće, te zajamčiti primjerenu socijalnu zaštitu u skladu s propisima o radu, kolektivnim pregovorima i načelom supsidijarnosti, kao i visoku razinu obrazovanja i osposobljavanja, te se boriti protiv diskriminacije na temelju spola, rase, etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije.

Amandman    3

Prijedlog odluke

Uvodna izjava 2.

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(2)  Strategijom Europa 2020., koju je predložila Europska komisija, omogućuje se Uniji da svoje gospodarstvo usmjeri prema pametnom, održivom i uključivom rastu koji prate visoke razine zaposlenosti, produktivnosti i socijalne kohezije. Pet glavnih ciljeva, koji su obuhvaćeni relevantnim smjernicama, zajednički su ciljevi s pomoću kojih se usmjerava djelovanje država članica te kojima se uzimaju u obzir njihova početna stanja i nacionalne okolnosti te stanje i okolnosti Unije. Europska strategija zapošljavanja ima ključnu ulogu u provedbi ciljeva zapošljavanja i tržišta rada u okviru nove strategije.

(2)   Strategijom Europa 2020., koju je predložila Europska komisija, Uniji bi se trebalo omogućiti da svoje gospodarstvo usmjeri prema pametnom, održivom i uključivom rastu koji prate visoke razine zaposlenosti, produktivnosti i socijalne kohezije. Uniji su potrebne holističke politike i javna ulaganja usmjereni na borbu protiv nezaposlenosti i siromaštva. U tom smislu dosadašnja kretanja pokazatelja zapošljavanja i socijalnih pokazatelja strategije Europa 2020. duboko zabrinjavaju s obzirom na to da se broj osoba kojima prijeti siromaštvo i socijalna isključenost povećao za pet milijuna umjesto da se smanji i da se stopa zaposlenosti u nekim zemljama još nije vratila na razine prije krize te je u nekim državama članicama stopa mladih koji su nezaposleni i nisu uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja (NEET) viša od 20 %, a stopa ranog napuštanja školovanja dosegnula je 23 %. Europska strategija zapošljavanja ima ključnu ulogu u provedbi ciljeva zapošljavanja, socijalne uključenosti i tržišta rada u okviru nove strategije. Međutim, ti ciljevi nisu ostvareni te države članice moraju uložiti dodatne snažne napore kako bi postigle očekivane rezultate. Ostvarivanje ciljeva strategije Europa 2020. na području zapošljavanja i na socijalnom području i dalje mora biti ključni cilj politika zapošljavanja država članica.

Amandman    4

Prijedlog odluke

Uvodna izjava 3.

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(3)   Integrirane smjernice u skladu su sa zaključcima Europskog vijeća. Njima se državama članicama daju precizne smjernice za utvrđivanje nacionalnih programa reformi i provedbu reformi, odražavajući međuovisnost te u skladu s Paktom o stabilnosti i rastu. Smjernice za zapošljavanje trebale bi biti osnova za pojedinačne preporuke koje Vijeće može uputiti državama članicama u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a usporedno s pojedinačnim preporukama upućenima državama članicama u skladu s člankom 121. stavkom 2. tog Ugovora. Smjernice za zapošljavanje trebale bi biti i osnova za izradu Zajedničkog izvješća o zapošljavanju koje Vijeće i Komisija svake godine šalju Europskom vijeću.

(3)  Integrirane smjernice trebaju biti u skladu sa zaključcima Europskog vijeća. Njima se državama članicama daju precizne smjernice za utvrđivanje nacionalnih programa reformi i provedbu reformi, odražavajući međuovisnost te u skladu s Paktom o stabilnosti i rastu. Smjernice za zapošljavanje trebalo bi uzeti u obzir za pojedinačne preporuke koje Vijeće može uputiti državama članicama u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a na način koji je uravnotežen s pojedinačnim preporukama upućenima državama članicama u skladu s člankom 121. stavkom 2.UFEU-a. U preporukama po državama članicama trebalo bi voditi računa ne samo o ekonomskim pokazateljima, već i, prema potrebi, o pokazateljima zapošljavanja i socijalnim pokazateljima, uz ex ante ocjenu reformi koje je potrebno provesti i njihovog utjecaja na građane. Smjernice za zapošljavanje trebalo bi utvrditi u bliskoj suradnji s Europskim parlamentom te bi one trebale biti osnova za izradu Zajedničkog izvješća o zapošljavanju koje Vijeće i Komisija svake godine šalju Europskom vijeću. Tri su pokazatelja zapošljavanja – stopa aktivnosti, nezaposlenost mladih i dugotrajna nezaposlenost – nedavno uključena u postupak u slučaju makroekonomske neravnoteže te je Europski parlament u svojoj rezoluciji od 22. veljače 2016.1a pozvao relevantne države članice da na osnovi tih pokazatelja provedu dubinsku analizu na temelju čijih se rezultata mogu predložiti i provesti daljnje gospodarske i socijalne reforme te reforme tržišta rada.

 

________________

 

1a http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//TEXT+REPORT+A8-2016-0030+0+DOC+XML+V0//HR

Amandman    5

Prijedlog odluke

Uvodna izjava 4.

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(4)   Pregledom nacionalnih programa reformi država članica sadržanim u Zajedničkom izvješću o zapošljavanju pokazalo se da bi države članice trebale nastaviti poduzimati sve moguće mjere u prioritetnim područjima povećanja sudjelovanja na tržištu rada i smanjenja strukturne nezaposlenosti, razvijanja kvalificirane radne snage pri čemu se uzimaju u obzir potrebe tržišta rada, promicanja kvalitete radnih mjesta i cjeloživotnog učenja, poboljšanja učinka sustava obrazovanja i osposobljavanja na svim razinama te povećanja broja sudionika u visokoškolskom obrazovanju, promicanja socijalne uključenosti i suzbijanja siromaštva.

(4)   Pregledom nacionalnih programa reformi država članica sadržanim u Zajedničkom izvješću o zapošljavanju pokazalo se da bi države članice trebale uzeti u obzir preporuke Europskog parlamenta o godišnjem pregledu rasta, preporuke po državama članicama i smjernice za zapošljavanje te bi trebale nastaviti poduzimati sve moguće mjere u prioritetnim područjima povećanja sudjelovanja na tržištu rada i smanjenja strukturne nezaposlenosti otvaranjem radnih mjesta, podupiranja funkcionalnog, dinamičnog i uključivog tržišta rada, razvijanja kvalificirane radne snage koja može odgovoriti na potrebe tržišta rada, promicanja pristojnih radnih mjesta i cjeloživotnog učenja, poboljšanja učinka sustava obrazovanja i osposobljavanja na svim razinama te povećanja broja sudionika u visokoškolskom obrazovanju, promicanja socijalne uključenosti i uravnoteženja potreba vezanih uz obitelj i profesionalni život, borbe protiv bilo kakvog oblika diskriminacije te suzbijanja siromaštva, osobito siromaštva djece, kao i unapređenja mogućnosti stanovništva koje je sve starije.

Amandman    6

Prijedlog odluke

Uvodna izjava 6.a (nova)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(6.a)   Trenutačno je 120 milijuna građana EU-a, tj. približno četvrtina ukupnog stanovništva Unije, izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. U toj je kriznoj situaciji, koju između ostalog karakterizira konstantno visok broj nezaposlenih građana, nužno da Komisija donese mjere kojima će potaknuti države članice da razviju nacionalne sustave minimalnog dohotka kako bi se svim građanima zajamčili pristojni životni uvjeti.

Amandman    7

Prijedlog odluke

Članak 1. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Smjernice za politike zapošljavanja država članica kako su utvrđene u Prilogu Odluci Vijeća od 5. listopada 2015. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica4 važeće su i za 2016. te ih države članice uzimaju u obzir u svojim politikama zapošljavanja.

Ovime se donose smjernice za politike zapošljavanja država članica, kako su utvrđene u Prilogu. Države članice u svojim politikama zapošljavanja i programima reformi uzimaju u obzir te smjernice, o čemu se izvješćuje u skladu s člankom 148. stavkom 3. UFEU-a.

__________________

 

4Odluka Vijeća (EU) 2015/1848 od 5. listopada 2015. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica (SL L 268, 15.10.2015., str. 28.)

 

Amandman    8

Prijedlog odluke

Prilog (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

Smjernica 5.: Povećanje potražnje za radnom snagom

 

Države članice trebale bi se, u suradnji s regionalnim i lokalnim vlastima, na učinkovit i brz način uhvatiti u koštac s ozbiljnim pitanjem nezaposlenosti te olakšati stvaranje održivih i kvalitetnih radnih mjesta i u to ulagati, pozabaviti se pitanjem pristupa za rizične skupine i smanjivati prepreke zapošljavanju za poduzeća u pogledu različitih razina vještina i sektora tržišta rada, uključujući smanjenjem birokracije, poštujući istodobno norme na području rada i socijalne norme, promicati poduzetništvo mladih te posebno podupirati osnivanje i rast mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća kako bi se povećala stopa zaposlenosti žena i muškaraca. Države članice trebale bi, između ostalog, aktivno promicati sektor zelenih, bijelih i plavih radnih mjesta i socijalno gospodarstvo te poticati socijalne inovacije.

 

Porezno opterećenje trebalo bi preusmjeriti s rada na druge izvore oporezivanja kojima se u manjoj mjeri ometaju zapošljavanje i rast, a štite se prihodi kako bi se osigurali rashodi za primjerenu socijalnu zaštitu i troškove usmjerene na javna ulaganja, inovacije i stvaranje radnih mjesta. Smanjenje oporezivanja rada trebalo bi usmjeriti na bitne komponente poreznog opterećenja, na smanjenje diskriminacije i na uklanjanje prepreka sudjelovanju na tržištu rada i odvraćajućih faktora sudjelovanja na tržištu rada, posebno za osobe s invaliditetom i one koji su najudaljeniji od tržišta rada, u skladu s postojećim normama na području rada.

 

Politike kojima se osigurava da plaće predstavljaju odgovarajući dohodak za život i dalje su važne za stvaranje radnih mjesta i smanjenje siromaštva u Uniji. Države članice stoga bi zajedno sa socijalnim partnerima trebale poštovati i poticati mehanizme određivanja plaća kojima se omogućuje prilagodba stvarnih plaća razvoju produktivnosti, što bi pomoglo u ispravljanju bivših razlika bez povećavanja deflacijskog pritiska. Tim bi se mehanizmima trebali osigurati odgovarajući resursi za zadovoljenje osnovnih potreba, uzimajući u obzir pokazatelje siromaštva specifične za svaku državu članicu. Pritom bi na odgovarajući način trebalo ocijeniti razlike u vještinama i lokalnim uvjetima na tržištu rada u cilju osiguravanja zadovoljavajućih plaća u cijeloj Uniji. Pri određivanju minimalnih plaća u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i praksom, države članice i socijalni partneri trebali bi osigurati da su one prikladne i voditi računa o njihovom učinku na siromaštvo zaposlenih, dohodak kućanstava, ukupnu potražnju, stvaranje radnih mjesta i konkurentnost.

 

Države članice trebale bi smanjiti birokraciju kako bi se smanjilo opterećenje za mala i srednja poduzeća jer ona znatno doprinose stvaranju radnih mjesta.

 

Smjernica 6.: Povećanje ponude radne snage i radnih vještina

 

Države članice trebale bi odgovarajućom ponudom relevantnih znanja i vještina, koji su svima na raspolaganju i svima dostupni, promicati održivu produktivnost i kvalitetnu zapošljivost. Poseban naglasak trebao bi se staviti na zdravstvenu zaštitu, socijalne i prometne službe koje se suočavaju ili će se srednjoročno gledano suočiti s manjkom osoblja. Države članice trebale bi izvršiti učinkovita ulaganja u visokokvalitetno i uključivo obrazovanje od rane dobi i sustave strukovnog osposobljavanja uz poboljšanje učinkovitosti i djelotvornosti radi podizanja razine znanja i vještina radne snage, uz povećanje raznolikosti vještina, kako bi joj se omogućilo da bolje predvidi i ispuni potrebe dinamičnih tržišta rada koja se sve brže mijenjaju u gospodarstvu koje se sve više digitalizira. U tom bi se smislu u obzir trebala uzeti činjenica da „meke vještine” poput komunikacijskih vještina postaju sve važnije za veliki broj radnih mjesta.

 

Države članice trebale bi promicati poduzetništvo kod mladih tako da, između ostalog, uvedu izborne tečajeve iz poduzetništva i potiču osnivanje studentskih i đačkih poduzeća u srednjim školama i na fakultetima. Države članice bi u suradnji s lokalnim i regionalnim vlastima trebale povećati napore kako bi spriječile mlade da odustaju od školovanja i kako bi zajamčile lakši prijelaz s obrazovanja i osposobljavanja na tržište rada, poboljšale pristup kvalitetnom obrazovanju odraslih za sve, a posebno vodeći računa o visokorizičnim skupinama i njihovim potrebama te kako bi uklonile prepreke u tom pogledu, uz omogućavanje prekvalificiranja u slučaju da je zbog gubitka radnog mjesta i promjena na tržištu rada potrebno njihovo ponovno uključivanje u tržište. Istovremeno, države članice trebale bi provoditi strategije aktivnog starenja kako bi omogućile zdravi radni vijek do stvarne dobi za umirovljenje.

 

Uz jamčenje odgovarajuće razine vještina potrebnih na tržištu rada koje se neprekidno mijenja i uz podupiranje obrazovanja i osposobljavanja te programa za obrazovanje odraslih, države članice trebale bi voditi računa o tome da su potrebna i radna mjesta za niskokvalificirane radnike te da su mogućnosti za zapošljavanje bolje za visokokvalificirane radnike, nego za one sa srednjim ili niskim kvalifikacijama.

 

Pristup povoljnim i kvalitetnim ustanovama ranog odgoja i obrazovanja trebao bi biti prioritet za sveobuhvatnu politiku i ulaganje uz mjere za podršku i usklađivanje za obitelji i roditelje koje će pomoći roditeljima da pronađu ravnotežu između poslovnog i obiteljskog života, što će pridonijeti sprečavanju ranog napuštanja školovanja te poboljšati izglede mladih na tržištu rada.

 

Problem nezaposlenosti, a posebno dugotrajne nezaposlenosti i regionalne visoke nezaposlenosti trebalo bi riješiti učinkovito i brzo, te spriječiti taj problem kombinacijom mjera sa strane ponude i potražnje. Problem dugotrajno nezaposlenih osoba i neusklađenosti između postojećih i traženih vještina te zastarjelost kvalifikacija trebalo bi riješiti sveobuhvatnim strategijama koje se međusobno jačaju, uključujući pružanje aktivne podrške na temelju pojedinačnih potreba te odgovarajućih oblika socijalne zaštite dugotrajno nezaposlenim osobama kako bi se mogle informirano i odgovorno ponovno uključiti u tržište rada. Na sveobuhvatan način trebalo bi razmotriti pitanje nezaposlenosti mladih uz pomoć cjelovite strategije za zapošljavanje mladih. To uključuje ulaganja u sektore u kojima se mogu otvoriti kvalitetna radna mjesta za mlade i opremanje relevantnih aktera, kao što su službe za potporu mladima, ustanove za obrazovanje i osposobljavanje, organizacije mladih i javne službe zapošljavanja, potrebnim sredstvima kako bi redovito i dosljedno mogli provoditi svoje nacionalne planove provedbe Jamstava za mlade, ali i brzo korištenje resursa dodijeljenih državama članicama. Pristup financiranju za osobe koje odluče postati poduzetnici treba biti omogućen uz pomoć šire dostupnosti informacija, smanjenja prekomjerne birokracije i mogućnosti da se nekoliko mjesečnih naknada za nezaposlene pretvori u unaprijed isplaćenu novčanu potporu za otvaranje poduzeća nakon dostavljanja poslovnog plana i u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

 

Države članice trebale bi uzeti u obzir lokalne i regionalne razlike pri sastavljanju i provedbi mjera protiv nezaposlenosti te bi trebale surađivati s lokalnim službama za zapošljavanje.

 

Trebalo bi razmotriti strukturne slabosti u sustavima obrazovanja i osposobljavanja kako bi se osigurali kvalitetni rezultati učenja i spriječilo rano napuštanje školovanja, te kako bi se promicalo sveobuhvatno i visokokvalitetno obrazovanje od najosnovnijih stupnjeva naviše. To zahtijeva fleksibilne obrazovne sustave u kojima je fokus stavljen na praksu. Države članice bi u suradnji s lokalnim i regionalnim vlastima trebale povećati kvalitetu razine obrazovanja tako što će ga učiniti dostupnim svima, uspostaviti i poboljšati sustave dualnog obrazovanja, prilagođene svojim potrebama, nadograditi stručno osposobljavanje i postojeće okvire kao što je europass i zajamčiti, po potrebi, odgovarajuće prekvalifikacije i priznavanje vještina stečenih izvan službenog obrazovnog sustava. Potrebno je ojačati povezanost obrazovanja i tržišta rada te se istovremeno pobrinuti za to da se dovoljno širokim obrazovanjem ljudima omogući postavljanje temelja za cjeloživotnu zapošljivost.

 

Države članice trebale bi približiti svoje sustave osposobljavanja tržištu rada kako bi omogućile jednostavniji prijelaz s osposobljavanja na zapošljavanje. Posebno u kontekstu digitalizacije i novih tehnologija, nužna su „zelena” radna mjesta i zdravstvena skrb.

 

Diskriminaciju na tržištu rada, kao i u vezi s pristupom tržištu rada, potrebno je dodatno smanjiti, posebno u slučaju skupina koje se suočavaju s diskriminacijom ili isključenosti, kao što su žene, stariji radnici, mladi, osobe s invaliditetom i zakoniti migranti. Mora se osigurati rodna jednakost na tržištu, uključujući jednakost plaća, kao i pristup povoljnim i kvalitetnim ustanovama ranog odgoja i obrazovanja te fleksibilnost koja je potrebna kako bi se spriječilo isključivanje onih koji su zbog obiteljskih obveza, kao što je uloga njegovatelja u obitelji, morali napraviti pauzu u karijeri. U tom bi smislu države članice trebale odblokirati direktivu o ženama na čelnim pozicijama.

 

U tom bi pogledu države članice trebale uzeti u obzir činjenicu da je broj mladih koji su nezaposleni i nisu uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja (NEET) veći kada je riječ o ženama nego muškarcima te da je taj fenomen u prvom redu posljedica povećanja nezaposlenosti mladih, ali i neaktivnosti koja je rezultat nedovoljnog obrazovanja.

 

Države članice trebale bi u potpunosti te učinkovito i djelotvorno koristiti potporu Europskog socijalnog fonda te drugih fondova Unije kako bi suzbile siromaštvo, unaprijedile kvalitetno zapošljavanje, socijalnu uključenost, obrazovni sustav, javnu upravu i javne službe. Trebalo bi mobilizirati i Europski fond za strateška ulaganja i njegove platforme za ulaganja kako bi se zajamčilo otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i osposobljavanje radnika koji bi tako stekli vještine potrebne u situaciji u kojoj Unija prelazi na održiv model rasta.

 

Smjernica 7.: Poboljšanje funkcioniranja tržišta rada

 

Države članice trebale bi smanjiti rascjepkanost tržišta rada tako da se suprotstave nesigurnoj i nedovoljnoj zaposlenosti, neprijavljenom radu i ugovorima bez radnog vremena. Propisima o zaštiti prava radnika te ustanovama u tom području trebalo bi se osigurati prikladno okruženje za zapošljavanje uz ponudu primjerenih razina zaštite zaposlenih te tražitelja zaposlenja ili osoba zaposlenih na ugovor o privremenom radu, na ugovor na nepuno radno vrijeme i zaposlenika s netipičnim ugovorima ili samostalno zaposlenih osoba, na način da se aktivno uključe socijalni partneri i potiče kolektivno pregovaranje. Trebalo bi osigurati kvalitetno zapošljavanje za sve u smislu društveno-ekonomske sigurnosti, dugotrajnosti, primjerenih plaća, prava na radu, zadovoljavajućih uvjeta na radnom mjestu (uključujući zdravlje i sigurnost), zaštite u području socijalnog osiguranja, jednakosti spolova, obrazovanja i prilika za osposobljavanje. Stoga je potrebno poticati ulazak mladih na tržište rada, ponovno uključivanje dugotrajno nezaposlenih osoba te ravnotežu između poslovnog i privatnog života, uz omogućavanje cjenovno pristupačne skrbi i moderniziranje organizacije rada. Uzlazno približavanje u pogledu radnih uvjeta trebalo bi se poticati u cijeloj Uniji.

 

Pristupom tržištu rada trebalo bi otvoriti vrata poduzetništvu, otvaranju održivih radnih mjesta u svim sektorima, uključujući zelena radna mjesta, te socijalnoj skrbi i inovacijama, kako bi se na najbolji način iskoristile vještine radnika, omogućio im se cjeloživotni razvoj i kako bi se poticale inovacije za koje su zaslužni zaposlenici.

 

Države članice bi u osmišljavanju i provedbi relevantnih reformi i politika trebale usko surađivati s nacionalnim parlamentima, socijalnim partnerima, organizacijama civilnog društva te regionalnim i lokalnim vlastima, u skladu s načelom partnerstva i nacionalnim praksama, podupirući pritom poboljšanje funkcioniranja i učinkovitosti socijalnog dijaloga na nacionalnoj razini, posebno u onim državama koje se bore s deflacijom plaća uzrokovanom nedavnom deregulacijom tržišta rada i nedostacima kolektivnog pregovaranja.

 

Države članice trebale bi zajamčiti osnovne standarde kvalitete aktivnih politika tržišta rada tako da poboljšaju njihovu usmjerenost, područje koje pokrivaju i međudjelovanje s popratnim mjerama, kao što je socijalno osiguranje, te unaprijede način uključivanja korisnika. Tim bi se politikama trebalo nastojati poboljšati pristup tržištu rada, ojačati kolektivno pregovaranje i socijalni dijalog te podupirati održive prelaske na tržištu rada, pri čemu bi visokokvalificirane javne službe zapošljavanja trebale pružati podršku usklađenu s pojedinačnim potrebama te provoditi sustave mjerenja rezultata. Države članice također bi ulaganjem u ljudski kapital trebale osigurati da se njihovim sustavima socijalne zaštite učinkovito aktiviraju i osposobe osobe koje mogu sudjelovati na tržištu rada, zaštite osobe koje su (privremeno) isključene s tržišta rada i/ili nisu sposobne u njemu sudjelovati, te pojedince pripremi za moguće rizike i promjenjive ekonomske i socijalne uvjete. Države članice bi kao jednu od mogućih mjera za smanjenje siromaštva, te u skladu s nacionalnom praksom, trebale uvesti minimalni prihod koji je razmjeran njihovoj konkretnoj društveno-ekonomskoj situaciji. Države članice trebale bi promicati uključiva tržišta rada otvorena svima te provoditi učinkovite mjere protiv diskriminacije.

 

Trebalo bi osigurati mobilnost radnika kao temeljno pravo i stvar slobodnog izbora, s ciljem iskorištavanja punog potencijala europskog tržišta rada, među ostalim povećanjem prenosivosti mirovina i učinkovitim priznavanjem kvalifikacija i vještina te eliminiranjem birokracije i drugih postojećih prepreka. Države članice istodobno bi se trebale uhvatiti u koštac s jezičnim barijerama te u tom pogledu poboljšati sustave osposobljavanja. Države članice bi se također trebale učinkovito koristiti mrežom EURES kako bi potaknule mobilnost radnika. U regijama koje radnici napuštaju trebalo bi se poticati ulaganje kako bi se smanjio „odljev mozgova” i potaknuo povratak radnika.

 

Smjernica 8.: Poboljšanje kvalitete i učinkovitosti sustava obrazovanja i osposobljavanja na svim razinama.

 

Države članice trebale bi kao prioritet postaviti dostupnost ustanova odgoja i pristupačnog i kvalitetnog ranog obrazovanja jer one predstavljaju važne mjere potpore za aktere na tržištu rada te pridonose povećanju ukupne stope zaposlenosti, istodobno podržavajući osobe u izvršavanju njihovih obveza. Države članice trebale bi odrediti sveobuhvatnu politiku i ulaganja koji su potrebni kako bi se poboljšale mjere za podršku i usklađivanje za obitelji i roditelje, koje će pomoći roditeljima da pronađu ravnotežu između privatnog i poslovnog života, a što će pridonijeti sprečavanju ranog napuštanja školovanja te poboljšati izglede mladih na tržištu rada.

 

Smjernica 9.: Osiguravanje socijalne pravednosti, suzbijanje siromaštva i promicanje jednakih mogućnosti

 

Države članice bi u suradnji s lokalnim i regionalnim vlastima trebale unaprijediti svoje sustave socijalne zaštite jamčenjem osnovnih standarda kako bi pružile učinkovitu, djelotvornu i održivu zaštitu tijekom svih faza ljudskog života, osiguravajući dostojanstven život, solidarnost, pristup socijalnoj zaštiti, potpuno poštovanje socijalnih prava i pravednost te rješavajući pitanja nejednakosti, kao i jamčeći uključenost u cilju suzbijanja siromaštva, pogotovo kada je riječ o osobama koje su isključene iz tržišta rada i osjetljivijim skupinama. Postoji potreba za pojednostavljenim, bolje usmjerenim i ambicioznijim socijalnim politikama uključujući povoljnu i kvalitetnu dječju skrb i obrazovanje, djelotvorne službe za osposobljavanje i pomoć pri traženju posla, potpore za stanovanje i visokokvalitetne usluge zdravstvene skrbi dostupne svima, pristup osnovnim uslugama poput bankovnog računa i interneta, kao i za djelovanjem u cilju sprečavanja ranog napuštanja školovanja i borbe protiv ekstremnog siromaštva, socijalne isključenosti te, općenito, svih oblika siromaštva. Odlučno je djelovanje nužno osobito u slučaju siromaštva djece.

 

U tu svrhu trebalo bi se koristiti nizom instrumenata koji se međusobno upotpunjuju, među ostalim uključivanje na tržište rada u okviru kojeg se pružaju usluge i novčane potpore u skladu s pojedinačnim potrebama. U tom smislu, na svakoj je državi članici da odredi razine minimalnog dohotka u skladu s nacionalnom praksom i razmjerno konkretnoj društveno-ekonomskoj situaciji dotične države članice. Sustave socijalne zaštite trebalo bi osmisliti tako da se svim osobama, bez diskriminacije, olakšava pristup i korištenje tim sustavom, da se podupiru ulaganja u ljudski kapital i pomaže u sprečavanju, smanjenju i zaštiti od siromaštva i socijalne isključenosti, kao i od drugih rizika poput problema sa zdravljem ili gubitka radnog mjesta. Posebna pozornost trebala bi se posvetiti djeci koja žive u siromaštvu zbog dugotrajne nezaposlenosti roditelja.

 

Mirovinske bi sustave trebalo strukturirati na način da se jačanjem mirovinskih programa zajamči njihova održivost, sigurnost i prikladnost za žene i muškarce u cilju ostvarivanja prihvatljivih mirovina koje omogućuju barem zadržavanje iznad granice siromaštva. Mirovinskim se sustavom treba omogućiti konsolidacija, daljnji razvoj i unapređenje triju stupova sustava mirovinske štednje. Povezivanje dobi za umirovljenje s očekivanim životnim vijekom nije jedino sredstvo kojim se može odgovoriti na izazove u vezi sa starenjem. Reforme mirovinskih sustava trebale bi također, između ostalog, odražavati trendove na tržištu rada, natalitet, demografsku situaciju, situaciju u vezi sa zdravljem i blagostanjem, uvjete rada i stopu ekonomske ovisnosti. Najbolji način za odgovaranje na izazove u vezi sa starenjem je povećanje ukupne stope zaposlenosti, uzimajući kao temelj, između ostalog, socijalna ulaganja u aktivno starenje.

 

Države članice trebale bi poboljšati kvalitetu, cjenovnu pristupačnost, dostupnost, djelotvornost i učinkovitost sustava zdravstvene i dugoročne skrbi te usluga socijalne skrbi, kao i prihvatljive uvjete rada u povezanim sektorima, uz očuvanje financijske održivosti tih sustava unapređenjem financiranja temeljenog na solidarnosti.

 

Države članice trebale bi u potpunosti koristiti potporu Europskog socijalnog fonda te drugih fondova Unije u borbi protiv siromaštva, socijalne isključenosti i diskriminacije, poboljšati dostupnost za osobe s invaliditetom, poticati jednakost između žena i muškaraca i unaprijediti javnu upravu.

 

Glavnim ciljevima strategije Europa 2020. na temelju kojih države članice određuju svoje nacionalne ciljeve, uzimajući u obzir svoje polazne situacije i nacionalne okolnosti, želi se podići stopa zaposlenosti za žene i muškarce od 20 do 64 godine na 75 % do 2020.; smanjiti stopa napuštanja školovanja na manje od 10 %; povećati udio stanovništva u dobi između 30 i 34 godine sa završenim visokoškolskim ili jednakovrijednim obrazovanjem na najmanje 40 %; i promicati socijalnu uključenost, posebno smanjenjem siromaštva na način da se ukloni rizik od siromaštva i isključenosti za najmanje 20 milijuna ljudi1a.

 

______________

 

1aPopulacija je definirana kao broj ljudi kojima prijeti siromaštvo i isključenost na što upućuju tri pokazatelja (rizik od siromaštva; materijalna oskudica; kućanstva bez zaposlenih), a države članice imaju slobodu određivanja svojih nacionalnih ciljeva na temelju najprikladnijih pokazatelja, uzimajući u obzir svoje nacionalne okolnosti i prioritete.


POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU

Naslov

Smjernice za politike zapošljavanja država članica

Referentni dokumenti

COM(2016)0071 – C8-0098/2016 – 2016/0043(NLE)

Datum savjetovanja / zahtjeva za odobrenje

24.2.2016

 

 

 

Nadležni odbor

       Datum objave na plenarnoj sjednici

EMPL

7.3.2016

 

 

 

Odbori čije se mišljenje traži

       Datum objave na plenarnoj sjednici

ECON

7.3.2016

 

 

 

Odbori koji nisu dali mišljenje

       Datum odluke

ECON

22.3.2016

 

 

 

Izvjestitelji

       Datum imenovanja

Laura Agea

18.2.2016

 

 

 

Prethodni izvjestitelji

Thomas Händel

 

 

 

Razmatranje u odboru

30.5.2016

21.6.2016

 

 

Datum usvajanja

13.7.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

40

4

5

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Laura Agea, Guillaume Balas, Tiziana Beghin, Brando Benifei, Mara Bizzotto, David Casa, Ole Christensen, Lampros Fountoulis, Elena Gentile, Arne Gericke, Marian Harkin, Czesław Hoc, Danuta Jazłowiecka, Agnes Jongerius, Jan Keller, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Kostadinka Kuneva, Jean Lambert, Jérôme Lavrilleux, Patrick Le Hyaric, Javi López, Thomas Mann, Anthea McIntyre, Elisabeth Morin-Chartier, Emilian Pavel, Georgi Pirinski, Marek Plura, Terry Reintke, Sofia Ribeiro, Anne Sander, Sven Schulze, Siôn Simon, Jutta Steinruck, Romana Tomc, Yana Toom, Ulrike Trebesius, Marita Ulvskog, Renate Weber, Tatjana Ždanoka

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Daniela Aiuto, Georges Bach, Tania González Peñas, Dieter-Lebrecht Koch, Zdzisław Krasnodębski, Paloma López Bermejo, Edouard Martin, Csaba Sógor, Neoklis Sylikiotis

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Isabella De Monte

Datum podnošenja

20.7.2016


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

40

+

ALDE

ECR

EFDD

GUE/NGL

NI

PPE

 

S&D

 

VERTS/ALE

Marian Harkin, Yana Toom, Renate Weber

Zdzisław Krasnodębski

Laura Agea, Daniela Aiuto, Tiziana Beghin

Kostadinka Kuneva,

Lampros Fountoulis

Georges Bach, David Casa, Danuta Jazłowiecka, Dieter-Lebrecht Koch, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Jérôme Lavrilleux, Thomas Mann, Elisabeth Morin-Chartier, Marek Plura, Sofia Ribeiro, Anne Sander, Sven Schulze, Csaba Sógor, Romana Tomc

Guillaume Balas, Brando Benifei, Ole Christensen, Isabella De Monte, Elena Gentile, Agnes Jongerius, Jan Keller, Javi López, Edouard Martin, Emilian Pavel, Georgi Pirinski, Siôn Simon, Jutta Steinruck, Marita Ulvskog

Jean Lambert, Terry Reintke, Tatjana Ždanoka

4

-

ECR

Arne Gericke,, Czesław Hoc, Anthea McIntyre, Ulrike Trebesius

5

0

ENF

GUE/NGL

Mara Bizzotto

Tania González Peñas, Patrick Le Hyaric, Paloma López Bermejo, Neoklis Sylikiotis

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Pravna napomena