Postupak : 2016/2017(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0253/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0253/2016

Rasprave :

PV 12/09/2016 - 21
CRE 12/09/2016 - 21

Glasovanja :

PV 13/09/2016 - 4.19
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0338

IZVJEŠĆE     
PDF 766kWORD 268k
2.8.2016
PE 580.714v02-00 A8-0253/2016

o stvaranju povoljnih uvjeta na tržištu rada za ostvarivanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života

(2016/2017(INI))

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja

Odbor za prava žena i jednakost spolova

Izvjestiteljice: Tatjana Ždanoka, Vilija Blinkevičiūtė

(Zajedničke sjednice odbora – članak 55. Poslovnika)

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 MIŠLJENJE MANJINE
 REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U NADLEŽNOM ODBORU
 POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o stvaranju povoljnih uvjeta na tržištu rada za ostvarivanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života

(2016/2017(INI))

Europski parlament,

  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

  uzimajući u obzir članak 6. točku (a), članak 8., članak 10., članak 153. stavak 1., članak 153. stavak 2. i članak 157. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

  uzimajući u obzir članke 7., 9., 23., 24. i 33. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

  uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju od 3. svibnja 1996., a posebno njezin dio I., dio II. i članke 2., 4., 16. i 27. o pravima radnika imaju obiteljske odgovornosti na jednakost šansi i tretmana,

  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje(1) (Direktiva o rodiljnom dopustu),

  uzimajući obzir prijedlog Komisije za direktivu Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive o rodiljnom dopustu (COM(2008)0637),

  uzimajući u obzir svoje stajalište usvojeno u prvom čitanju 20. listopada 2010. radi donošenja Direktive 2011/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 92/85/EEZ(2) o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje i o uvođenju mjera za pomoć radnicima pri postizanju ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života, kojom se među ostalim traži dvotjedni očinski dopust,

  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2010/18/EU od 8. ožujka 2010. o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage Direktive 96/34/EZ(3),

  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2013/62/EU od 17. prosinca 2013. o izmjeni Direktive 2010/18/EU o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC zbog izmjene statusa Mayottea u odnosu na Europsku uniju(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji su samozaposleni i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 86/613/EEZ(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena(7),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 97/81/EZ od 15. prosinca 1997. o Okvirnom sporazumu o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC(8),

  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2016. o Europskom semestru za usklađivanje gospodarskih politika: zapošljavanje i socijalna stajališta u Godišnjem pregledu rasta za 2016.(9),

  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2015. o rodiljnom dopustu(10),

  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o primjeni načela o jednakim plaćama radnika i radnica za jednak rad ili rad jednake vrijednosti(11),

  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2013. o iskorjenjivanju rodnih stereotipa u EU-u(12),

  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2015. o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2013.(13),

  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o Strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015.(14),

  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o primjeni Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(15),

  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. veljače 2016. o novoj strategiji za prava žena i jednakost spolova u Europi nakon 2015.(16),

  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2016. o primjeni Direktive Vijeća 2010/18/EU od 8. ožujka 2010. o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage Direktive 96/34/EZ(17),

  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 15. lipnja 2011. o predškolskom obrazovanju i skrbi: pružanje najboljeg mogućeg početka našoj djeci za svijet budućnosti(18),

  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. lipnja 2015. o mogućnostima za ostvarivanje jednakih prihoda za žene i muškarce: uklanjanje rodnog jaza u mirovinama,

  uzimajući u obzir Europski pakt za ravnopravnost spolova za razdoblje 2011. – 2020. koji je Vijeće Europske unije usvojilo u zaključcima 7. ožujka 2011.(19),

  uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva sa sastanka Europskog vijeća održanog u Barceloni 15. i 16. ožujka 2002.;

  uzimajući u obzir izjavu trija predsjedatelja EU-a (Nizozemska, Slovačka i Malta) od 7. prosinca 2015. o rodnoj ravnopravnosti,

  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

  uzimajući u obzir izvješće Komisije: pod nazivom „Plan za novi početak u cilju suočavanja s izazovima u postizanju ravnoteže između poslovnog i privatnog života u zaposlenim obiteljima” (prosinac 2015.) te javno savjetovanje i savjetovanje s dionicima,

  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Program rada Komisije za 2016.: Vrijeme je za drugačiji način rada” (COM(2015)0610),

  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Pokretanje javne rasprave o europskom stupu socijalnih prava” (COM(2016)0127),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Ususret socijalnom ulaganju za rast i koheziju – uključujući provedbu Europskog socijalnog fonda 2014. – 2020.” i njezine preporuke naslovljene „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti” od 20. veljače 2013. godine,

  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Udvostručenje napora u cilju veće ravnoteže između poslovnog, privatnog i obiteljskog života”, (COM(2008)0635),

  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. veljače 2011. o predškolskom obrazovanju i skrbi: Pružanje najboljeg mogućeg početka našoj djeci za svijet budućnosti (COM(2011)0066),

  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 29. svibnja 2013. o napretku u ostvarivanju ciljeva iz Barcelone naslovljeno „Razvoj objekata za skrb o maloj djeci u Europi s ciljem održivog i uključivog rasta” (COM(2013)0322),

  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Strateška suradnja za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2016. – 2019.”, a posebno njezino poglavlje 3.1 o povećanju sudjelovanja žena na tržištu rada i jednakoj ekonomskoj neovisnosti žena i muškaraca,

  uzimajući u obzir izvješće Komisije iz 2015. o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji (SWD(2016)0054), a posebno poglavlje o jednakoj ekonomskoj neovisnosti, str. 10. – 15.,

  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Zapošljavanje i socijalna kretanja u Europi 2015.”od 21. siječnja 2016., a posebno poglavlje 3.2 o socijalnoj zaštiti,

  uzimajući u obzir studije Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta naslovljene „Radno vrijeme i ravnoteža poslovnog i privatnog života iz perspektive životnog vijeka ” (2013.), „Skrb o djeci i uzdržavanima: učinci na karijere mladih radnika” (2013.) i „Rad i skrb: mjere za usklađivanje u razdoblju demografskih promjena” (2015.) te šesto Europsko istraživanje o radnim uvjetima (2016.),

–  uzimajući u obzir studiju Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta naslovljenu „Razvoj radnog vremena u 21. stoljeću” iz 2015. godine,

  uzimajući u obzir studiju Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta pod nazivom „Poticanje očeva na roditeljski i očinski dopust”,

  uzimajući u obzir izvješće Europske mreže tijela za ravnopravnost (Equinet) od 8. srpnja 2014. naslovljeno „Promicanje bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života za sve u okviru tijela za ravnopravnost”,

  uzimajući u obzir indeks Europskog instituta za ravnopravnost spolova o rodnoj ravnopravnosti za 2015. godinu i njegovo izvješće iz 2015. „Usklađivanje posla, obitelji i privatnog života u Europskoj uniji: revizija politike”,

  uzimajući u obzir studiju Službe Europskog parlamenta za istraživanja iz svibnja 2015. pod nazivom „Rodna ravnopravnost u pitanjima zapošljavanja i rada – Direktiva 2006/54/EZ, evaluacija provedbe na razini Europe”,

  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave Europskog Parlamenta za unutarnju politiku Unije pod nazivom „Rodiljni, očinski i roditeljski dopust: Podaci o trajanju i stopama naknade u Europskoj uniji”,

  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave Europskog parlamenta za unutarnju politiku Unije naslovljenu „Troškovi i naknade za rodiljni i očinski dopust”,

  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave Europskog parlamenta za unutarnju politiku Unije naslovljenu „Diskriminacija generirana na rodnom aspektu i invaliditetu”,

  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave Europskog parlamenta za unutarnju politiku Unije iz ožujka 2016. naslovljenu „Razlike između muškaraca i žena na poslu te u pogledu skrbi i slobodnog vremena”,

  uzimajući u obzir strategiju za njegovatelje mreže Eurocarers „Omogućivanje njegovateljima da njeguju” 2014.,

  uzimajući u obzir Europski pakt za mentalno zdravlje i dobrobit iz 2008. i „mentalno zdravlje na radnom mjestu” kao njegov prioritet,

  uzimajući u obzir Konvenciju 156 Međunarodne organizacije rada o obiteljskim obvezama (1981.) i Preporuku 165 Međunarodne organizacije rada o radnicima s obiteljskim obvezama (1981.),

  uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada o radu na nepuno radno vrijeme iz 1994., Konvenciju Međunarodne organizacije rada o radu kod kuće iz 1996., Konvenciju Međunarodne organizacije rada o zaštiti majčinstva iz 2000. i Konvenciju Međunarodne organizacije rada o radnicima u domaćinstvu iz 2011.,

  uzimajući u obzir izvješće Međunarodne organizacije rada naslovljeno „Majčinstvo i očinstvo u radu: pravo i prakse diljem svijeta” (2014.),

  uzimajući u obzir dogovorene zaključke Komisije UN-a za status žena od 24. ožujka 2016. sa 60. sjednice, posebno od (e) do (g),

  uzimajući u obzir zajednički radni dokument Međunarodne organizacije rada i UNICEF-a od 8. srpnja 2013. naslovljen „Pomaganje radnicima s obiteljskim obvezama: povezivanje razvoja djeteta i plana za dostojanstven rad”,

  uzimajući u obzir OECD-ov indeks poboljšanja životnih uvjeta iz 2015.,

  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajednička razmatranja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za prava žena i jednakost spolova u skladu s člankom 55. Poslovnika,

  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0253/2016),

A.  budući da se prema najnovijim podatcima Eurostata stopa nataliteta u EU-u smanjila posljednjih desetljeća te da je EU suočen s dosad neviđenim demografskim izazovima(20) na koje države članice moraju odgovoriti; budući da su politike koje podržavaju obiteljski život ključne za poticanje pozitivnih demografskih trendova jer nesigurnost rada i teški radni uvjeti mogu imati negativan učinak na planiranje obitelji;

B.  budući da je 2014. godine 5,1 milijun djece rođeno u 28 država članica EU-a, u skladu sa stopom nataliteta od 10,1; budući da je, za usporedbu, ta stopa bila 10,6 u 2000., 12,8 u 1985. i 16,4 u 1970.; budući da se EU susreće s ozbiljnim demografskim izazovom jer se stopa nataliteta stalno smanjuje u svim državama članicama, postupno pretvarajući Uniju u gerontokratsko društvo, stvarajući izravnu prijetnju društvenom i gospodarskom rastu i razvoju;

C.  budući da su tradicionalni koncept uloge žena i muškaraca te nuklearne obitelji i dalje stavljeni pred izazov zbog povećanja broja obitelji s jednim roditeljem, obitelji koje se temelje na istospolnim zajednicama, majki adolescentica itd. u EU-u; budući da nepriznavanje te raznolikosti rezultira daljnjom diskriminacijom i negativno utječe na ljude koji žive u EU-u i njihove obitelji;

D.  budući da je jednakost između muškaraca i žena temeljno načelo za Europsku uniju, a članci 21. i 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima brane svaki oblik diskriminacije na temelju spola te zahtijevaju da se zajamči jednakost između muškaraca i žena u svim područjima, uključujući postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života;

E.  budući da je plan koji je predstavila Komisija polazište, no zasigurno nije dovoljno ambiciozan; budući da ta prilika mora poslužiti početku postupka reorganizacije situacije za žene i muškarce u Europi u pogledu ravnoteže između poslovnog i privatnog života te mora znatno pridonijeti postizanju viših razina rodne jednakosti;

F.  budući da dobro osmišljene i provedene politike usklađivanja poslovnog i privatnog života treba smatrati kao temeljno poboljšanje radnog okruženja kojim se omogućuju dobri radni uvjeti i društvena i poslovna dobrobit; budući da dobra ravnoteža između poslovnog i privatnog života istovremeno potiče gospodarski rast, konkurentnost, ukupno sudjelovanje na tržištu rada, rodnu jednakost, smanjenje rizika od siromaštva i međugeneracijsku solidarnost te se njome odgovara na izazove sve starijeg društva i pozitivno utječe na stope nataliteta u EU-u; budući da politike koje je potrebno provesti za postizanje ovih ciljeva moraju biti moderne, usredotočiti se na poboljšanje pristupa žena tržištu rada i jednaku podjelu kućanskih poslova i skrbi između žena i muškaraca te se moraju temeljiti na uspostavljanju dosljednog političkog okvira koji se oslanja na kolektivno pregovaranje i kolektivne ugovore radi postizanja bolje ravnoteže između skrbi, poslovnog i privatnog života;

G.  budući da usklađivanje poslovnog i privatnog života uvelike ovisi o radnom vremenu na radnom mjestu; budući da postoje sumnje u to ima li koristi od duljeg radnog vremena za gospodarstvo u pogledu povećane produktivnosti; budući da značajan postotak radnika u EU-u ima netipično radno vrijeme, uključujući rad vikendom i državnim praznicima, smjene i noćni rad te da je gotovo polovica radnika tijekom 2015. radila u svoje slobodno vrijeme; budući da je iz aktualnih pokazatelja vidljivo da se radno vrijeme redovito mijenja za 31 % zaposlenika, često bez prethodne najave(21); budući da to može stvoriti zabrinutost za zdravlje i sigurnost s povećanim rizikom od nesreća na poslu i dugoročno slabijim zdravljem te radnicima može otežati usklađivanje posla s obvezama prema djeci i drugim uzdržavanim osobama; budući da su neki sektori, kao što su maloprodajne usluge, gdje su većina zaposlenika žene, ugroženiji;

H.  budući da je MOR prije jednog stoljeća, 1919. godine ustanovio pravilo da je 8 sati predviđeno za rad, 8 sati za odmor i 8 sati za obitelj i slobodno vrijeme;

I.  budući da bi Komisija i države članice trebale pokrenuti konkretne mjere za novu organizaciju rada koja će se temeljiti na kvalitetnim, fleksibilnim i učinkovitim modelima radne učinkovitosti u javnom i privatnom sektoru, čime bi se radnicima omogućilo da postignu ravnotežu između poslovnog i privatnog života;

J.  budući da je 2015. u 28 država članica EU-a stopa zapošljavanja muškaraca iznosila 75,9 % u usporedbi sa stopom zapošljavanja žena od 64,3 %(22), unatoč činjenici da su žene obrazovanije; budući da je broj žena kao radne snage još i niži kada se uzme u obzir stopa zapošljavanja na puno radno vrijeme, s obzirom na to da je udio zaposlenja na pola radnog vremena među ženama vrlo visok u nekim državama članicama; budući da su 2013. muškarci tjedno bili plaćeni za 47 sati rada, a žene za 34 sata; budući da su, ako zbrojimo sate plaćenog i neplaćenog rada kod kuće, mlade žene u prosjeku radile 64 sata, a mladi muškarci 53 sata(23); budući da se gubici BDP-a po stanovniku koji se mogu pripisati razlikama u pogledu spola na tržištu rada procjenjuju do 10 % u Europi;

K.  budući da trenutačno zapošljavanje i socijalne politike, zajedno s nametnutim mjerama štednje, ograničavaju rast i razvoj u Europi; budući da te politike ometaju postizanje ciljane stope zapošljavanja žena od 75 % koja je utvrđena u strategiji Europa 2020. (trenutačno iznosi 63,5 %); budući da je u trenutačnom kontekstu politika zapošljavanja, društveno-gospodarskih politika i politika ravnopravnosti EU-a strategija Europa 2020. zastarjeli tekst, a ciljevi koji su prethodno postavljeni ne mogu biti ostvareni; budući da bez proaktivnih politika koje su osmišljene i provedene kako bi pomogle ženama da pristupe tržištu rada, osobito politika koje promiču bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života, nijedan cilj postavljen na razini EU-a ne može biti ostvaren;

L.  budući da su europska tržišta rada podijeljena po spolu(24); budući da Komisija u svojoj komunikaciji od 8. ožujka 2016. o europskom stupu socijalnih prava (COM(2016)0127, Prilog I.) napominje da su žene „i dalje nedovoljno zastupljene na radnim mjestima, većina su među radnicima koji rade u nepunom radnom vremenu, a satnica im je slabije plaćena, čak i kad rade isti posao kao i muškarci, iako su ih prestigle kad je riječ o formalnom obrazovanju”;

M.  budući da se makroekonomskim politikama koje provodi EU i mjerama štednje nametnutima kao odgovor na gospodarsku krizu produbljuje siromaštvo i povećavaju nejednakosti;

N.  budući da usklađivanje obiteljskog i poslovnog života predstavlja osobit izazov za samohrane roditelje, među kojima prevladavaju samohrane majke; uzimajući u obzir da čak 34 % samohranih majki iz 28 država EU-a prijeti siromaštvo te da djeci koja potječu iz takvih obitelji u znatno većoj mjeri prijeti tzv. međugeneracijski prijenos siromaštva;

O.  budući da negativne posljedice tzv. „feminizacije siromaštva” najviše pogađaju djecu za koju skrbe samohrane majke koje nailaze na znatne poteškoće u usklađivanju dužnosti jedinoga hranitelja obitelji i roditeljskih obveza;

P.  budući da jednakost između muškarca i žena na tržištu rada ne pogoduje samo ženama, već i gospodarstvu i društvu u cjelini jer predstavlja važnu gospodarsku prednost za promicanje pravednog i uključivog gospodarskog rasta i smanjenje profesionalnih nejednakosti, kao i učinkovitost i fluidnost tržišta rada; budući da žene koje počinju raditi ili ponovno počinju raditi omogućuju veće obiteljske prihode, povećanje potrošnje, doprinosa za socijalno osiguranje i prikupljenih poreza; budući da su žene i dalje suočene s diskriminacijom prilikom pristupa zapošljavanju i zadržavanja posla, kao i s uskraćivanjem radnih prava, posebice zbog trudnoće i majčinstva;

Q.  budući da razlika u plaćama između spolova trenutačno iznosi 16,3 % i budući da se žene više nego muškarci zapošljavaju na temelju netipičnih i nesigurnih oblika ugovora o radu (tzv. ugovori na nula sati rada, rad na određeno vrijeme, privremeni poslovi, pola radnog vremena itd.);

R.  budući da nejednakost na tržištu rada ima doživotne posljedice i učinak na prava žena, kao što su mirovine, čemu svjedoči razlika u mirovinama od 39 %, koja predstavlja više od dvostruke razlike u plaćama među spolovima od 16 %;

S.  budući da među različitim radnim kategorijama samozaposlene osobe i poslovne žene imaju posebne poteškoće u postizanju ravnoteže između poslovnog i privatnog života; budući da se žene koje se žele baviti poduzetništvom često suočavaju s teškoćama u dobivanju kredita jer financijski posrednici oklijevaju odobriti im pozajmicu zato što smatraju da su žene izloženije riziku i da je manje vjerojatno da će pod njihovim vodstvom poduzeće rasti;

T.  budući da stereotipi koje društvo prenosi ženi daju podređenu ulogu u društvu; budući da ti stereotipi nastaju još u djetinjstvu te se očituju u izboru osposobljavanja i obrazovanja pa sve do tržišta rada; budući da žene prečesto obavljaju „ženske” poslove koji su često loše plaćeni; budući da te podjele na tržištu rada stvaraju stereotipe koji nameću da uglavnom žene moraju izrazito mnogo skrbiti o djeci, zbog čega žene provode dva do deset puta više vremena na neplaćenu skrb od muškaraca(25); budući da rodni stereotipi i rodna diskriminacija imaju negativne posljedice za osobnu, društvenu i ekonomsku neovisnost žena i njihove izglede te uzrokuju veću koncentraciju žena u radu na nepuno radno vrijeme, prekide karijera i veći rizik od siromaštva i socijalne isključenosti, posebice za samohrane majke, što utječe na neovisnost žena;

U.  budući da su dopusti povezani s obitelji i dalje često osnova za diskriminaciju i stigmatizaciju žena i muškaraca usprkos postojećem političkom okviru i zakonodavstvu na razini EU-a i nacionalnoj razini, što osobito utječe na žene kao glavne skrbnike koji se koriste dopustima povezanima s obitelji;

V.  budući da razlika u stopi iskorištenog roditeljskog dopusta između žena i muškaraca ukazuje na postojanje rodne diskriminacije; budući da je udio u kojem očevi iskoriste pravo na roditeljski dopust u državama članicama i dalje nizak, sa samo 10 % očeva koji iskoriste najmanje jedan dan dopusta, dok 97 % žena iskoristi dopust predviđen za oba roditelja; budući da dostupni podatci potvrđuju da neplaćeni ili slabo plaćeni obiteljski dopust ima kao posljedicu nisku stopu sudjelovanja; budući da se roditeljskim dopustom koji je u potpunosti ili djelomično neprenosiv i prikladno plaćen potiče ravnomjernije korištenje tog dopusta oba roditelja, što doprinosi smanjivanju diskriminacije žena na tržištu rada; budući da samo nekoliko država članica potiče očeve da u potpunosti iskoriste očinski ili roditeljski dopust, zbog čega je muškarcima uskraćena prilika da u jednakoj mjeri sudjeluju u skrbi za svoju djecu i provođenju vremena s njima;

W.  budući da je od temeljne važnosti uvesti mjere koje će omogućiti da očevi iskoriste dopust, tim više što očevi koji uzimaju obiteljski dopust grade bolju vezu sa svojom djecom i vjerojatnije je da će imati aktivnu ulogu u budućim zadatcima povezanima s njihovim obrazovanjem;

X.  budući da su studije Eurofounda pokazale aspekte koji utječu na postotak u kojem očevi uzimaju obiteljski dopust, a to su: razina naknade, prilagodljivost sustava dopusta, dostupnost informacija, dostupnost i fleksibilnost usluga skrbi za djecu i strah da će zbog uzimanja dopusta biti isključeni s tržišta rada;

Y.  budući da su dostupnost i pristup pristupačnom, primjerenom i kvalitetnom obrazovanju i čuvanju male djece i skrbi za druge nesamostalne osobe te kvalitetne socijalne službe ključni čimbenici koji utječu na sudjelovanje žena na tržištu rada; budući da postoji nedostatak dostatne infrastrukture koja nudi kvalitetne i pristupačne usluge dječje skrbi za sve razine prihoda; budući da je za 27 % Europljana loša kvaliteta skrbi o djeci otežala pristup tim uslugama(26); budući da postizanje kvalitetnih usluga znači ulaganje u osposobljavanje radne snage za dječju skrb(27); budući da je samo 11 država članica ispunilo prvi cilj iz Barcelone (dječja skrb dostupna za barem 90 % djece u dobi između tri godine i obvezne školske dobi), a samo 10 država članica ispunilo je drugi cilj (barem 33 % djece mlađe od tri godine)(28);

Z.  budući da predškolsko obrazovanje i skrb te iskustva djece u dobi od 0 do 3 godine imaju presudan utjecaj na njihov kognitivni razvoj, s obzirom na to da im se ključne sposobnosti razviju u prvih pet godina;

Aa.  budući da bi politike u pogledu ravnoteže između posla i privatnog života trebale omogućiti roditeljima da ispune svoju odgovornost naspram svoje djece, jamčeći potrebna financijska sredstva, vrijeme i podršku za majke i očeve;

Ab.  budući da je Europa kontinent s najvećim brojem starijih građana i procesom starenja koji će se nastaviti u sljedećim desetljećima; budući da mnogim državama članicama nedostaje dostatnih objekata za dugoročnu skrb kako bi odgovorile na povećane potrebe skrbi ili zaustavile smanjivanje pokazatelja godina zdravog života; budući da su za većinu poslova službene kućne njege za starije članove obitelji plaće niske te su potrebne niske razine kvalifikacija(29);

Ac.  budući da u EU-u 80 % potreba u pogledu skrbi pružaju neformalni njegovatelji; budući da je oko 3,3 milijuna Europljana u dobi između 15 i 34 godine moralo odustati od rada na puno radno vrijeme jer nedostaje ustanova za skrb o uzdržavanoj djeci ili starijim članovima obitelji;

Ad.  budući da su IKT i tehnologije u nastajanju promijenile rad i radno okruženje, organizacijske kulture i strukture diljem sektora; budući da oblikovanje politika mora biti u koraku s tehnološkim razvojima kako bi zajamčilo da socijalni standardi i rodna jednakost napreduju, a ne nazaduju u tim novim okolnostima;

Ae.  budući da kombinacija skrbi i plaćenog rada ima važan učinak na održivost rada i stopa zaposlenosti, osobito za žene koje bi se u nekoj fazi života mogle susresti s odgovornosti u pogledu skrbi za unuke i/ili starije roditelje(30);

Af.  budući da neki pravni sustavi u EU-u održavaju neindividualizaciju poreznog sustava i sustava socijalne zaštite, a ženama su odobrena samo izvedena prava preko njihovih odnosa s muškarcima, uključujući pristup uslugama zdravstva i mirovinama; budući da države članice koje nameću ovisnost žene/majke nameću izravnu diskriminaciju žena te uskraćuju potpuna građanska prava ženama preko selekcijskog načina na koji se dodjeljuju javne usluge;

Ag.  budući da su potrebni ciljano tržište rada i politike kako bi se uzele u obzir višedimenzionalne prepreke s kojima se susreću ranjive žene u pogledu ravnoteže poslovnog i privatnog života te poslovne sigurnosti, kao što su žene s invaliditetom, mlade žene, migrantice i izbjeglice, žene koje pripadaju etničkim manjinama i žene pripadnice skupine LGBTI;

Ah.  budući da omogućavanje slobodnog vremena radnicima za osobni razvoj i osposobljavanje u kontekstu cjeloživotnog učenja bez njihova diskriminiranja koristi njihovoj dobrobiti, ali je pozitivno i za njihov doprinos gospodarstvu zbog većeg broja vještina i veće produktivnosti(31);

Ai.  budući da sama provedba politika uravnoteženosti poslovnog i privatnog života neće donijeti nikakve koristi radnicima ako nije popraćena politikama za poboljšanje životnih uvjeta zajedno s politikama za poticanje i promicanje kulturnih, rekreacijskih, sportskih i drugih užitaka;

Opća načela

1.  ističe da je usklađivanje poslovnog, privatnog i obiteljskog života koncept proširenog tumačenja koji okuplja sve opće zakonodavne i nezakonodavne politike kojima se želi ohrabriti odgovarajuća i razmjerna ravnoteža između različitih aspekata poslovnog i privatnog života; smatra da su za postizanje istinske ravnoteže između poslovnog i privatnog života potrebne stabilne, međusektorske, strukturalne i sveobuhvatne politike koje uključuju poticaje i djelotvorne mjere za usklađivanje rada, skrbi za obitelj, provođenja vremena s obitelji i prijateljima, slobodnog vremena te vremena za osobni razvoj; ističe da je prije svega potreban kulturni pomak u društvu i promjena u njegovim stavovima o spolovima tako da posao i skrb postanu ravnomjernije raspoređeni između muškaraca i žena;

2.  ističe da usklađivanje poslovnog, privatnog i obiteljskog života treba biti zajamčeno kao temeljno pravo za sve ljude, u duhu Povelje Europske unije o temeljnim pravima, uz mjere koje su dostupne svima, a ne samo mladim majkama, očevima ili njegovateljima; poziva na uvođenje okvira kojim bi se to pravo osiguralo kao temeljni cilj socijalnih sustava i poziva EU i države članice da i u javnom i u privatnom sektoru promiču modele poslovnog blagostanja kojima se zahtijeva poštovanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života; smatra da to pravo valja uključiti u sve djelatnosti EU-a koje izravno ili neizravno utječu na ovu problematiku;

3.  ističe da je EU suočen s dosad neviđenim demografskim promjenama, tj. sve duljim očekivanim životnim vijekom, nižim stopama nataliteta, promjenama u obiteljskim strukturama s novim oblicima izgradnje odnosa i (izvanbračnim) zajednicama te migracijama, koje predstavljaju nove izazove za EU; zabrinut je da su gospodarska i financijska kriza te naknadi proračunski rezovi imali negativan učinak na javne financije potrebne za politike u pogledu ravnoteže između poslovnog i privatnog života i za politike kojima se jamči pristup kvalitetnim i pristupačnim uslugama od općeg interesa; stoga poziva Komisiju i države članice da uvedu pozitivne politike i poticaje kojima se podržava demografska obnova, čuvaju sustavi socijalne sigurnosti i promiču dobrobit i razvoj građana i društva u cjelini;

4.  ističe da je sve manja stopa nataliteta u EU-u pogoršana krizom s obzirom na to da su nezaposlenost, nesigurne mogućnosti zapošljavanja, nesigurnost u pogledu budućnosti, kao i diskriminacija na tržištu rada dovele do toga da mladi, posebice mlade žene profesionalke, odgađaju rođenje djeteta kako bi ostale aktivne na sve konkurentnijem tržištu rada; u tom pogledu poziva države članice i socijalne partnere da promiču radna okruženja koja podržavaju obiteljski život, planove za usklađivanje, programe povratka na posao, komunikacijske kanale između zaposlenika i poslodavaca te inicijative za poslovanje i samozaposlene radnike, posebice kako bi se zajamčilo da nitko nije ekonomski prikraćen jer je odlučio imati djecu te da opravdane poslovne težnje nisu protivne obiteljskim planovima; nadalje, ističe da se rodiljni, očinski i roditeljski dopust mogu učinkovito primijeniti s koristima za društvo i ekonomiju samo ako se drugi instrumenti politike usporedno primjenjuju, uključujući pružanje kvalitetne i financijski pristupačne skrbi o djeci;

5.  pozdravlja Komisijin pristup politikama za usklađivanje poslovnog i privatnog života jer je to ključ za rješavanje socioekonomskih problema; poziva europske socijalne partnere da postignu dogovor oko sveobuhvatnog paketa zakonodavnih i nezakonodavnih mjera povezanih s usklađivanjem poslovnog, privatnog i obiteljskog života; poziva Komisiju da podnese prijedlog za takav paket kao dio programa rada Komisije za 2017. u kontekstu najavljenog europskog stupa socijalnih prava u slučaju da socijalni partneri ne uspiju postići dogovor, poštujući pritom načelo supsidijarnosti; naglašava da bi sveobuhvatni zakonodavni prijedlog trebao kao pravnu osnovu uključiti jednakost između muškaraca i žena; poziva Komisiju da surađuje sa socijalnim dionicima na postizanju istinskog stupa socijalnih prava radi postizanja pravnih socijalnih ulaganja kojima se prvenstveno ističe ulaganje u ljudski kapital;

6.  pozdravlja javnu raspravu o europskom stupu socijalnih prava koju je pokrenula Komisija kako bi se prikupili stavovi i mišljenja o nizu ključnih načela za podršku funkcionalnim i pravednim tržištima rada i sustavima socijalne skrbi u okviru europodručja;

7.  poziva Komisiju i države članice da zajamče politike i mjere kojima se uzima u obzir sve veća raznolikost obiteljskih odnosa, uključujući civilna partnerstva i roditeljske dogovore i dogovore s bakama i djedovima, kao i društva u cjelini, osobito kako bi se zajamčilo da dijete nije diskriminirano zbog bračnog stanja roditelja ili zbog strukture obitelji; poziva države članice da međusobno priznaju pravne dokumente s ciljem da se zajamči sloboda kretanja bez diskriminacije;

8.  poziva Komisiju i države članice da razviju i provode politike te da osiguraju mjere kojima se podupiru oni koji su u najnepovoljnijem položaju ili koji su trenutačno isključeni iz postojećeg zakonodavstva i politika, kao što su samohrani roditelji, nevjenčani parovi, istospolni parovi, migranti, samozaposlene osobe ili takozvani „bračni drugovi koji pomažu” te obitelji s jednim ili više članova s invaliditetom;

9.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se zakonodavstvom i politikama u pogledu ravnoteže između poslovnog i privatnog života uzme u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom i zaključna zapažanja iz 2015. Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom;

10.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju da su dobrobit i najbolji interes djeteta jedna od glavnih smjernica u razvoju, nadzoru i provedbi politika u pogledu ravnoteže između poslovnog i privatnog života; poziva Komisiju i države članice da u cijelosti provedu preporuku o ulaganju u djecu(32) i pozorno prate napredak; poziva Komisiju i države članice da razviju i uvedu inicijative, kao što je Jamstvo za djecu, kojima bi djeca postala okosnica postojećih politika za smanjenje siromaštva tako da svako dijete može imati pristup besplatnoj zdravstvenoj skrbi, besplatnom obrazovanju, skrbi za djecu, pristojnom smještaju i odgovarajućoj prehrani u sklopu europskog integriranog plana za borbu protiv siromaštva djece;

11.  smatra da je siromaštvo djece povezano sa siromaštvom roditelja i stoga poziva države članice da provedu preporuku o siromaštvu i dobrobiti djece te da se posluže okvirom za praćenje utemeljenom na pokazateljima već obuhvaćenima u toj preporuci;

12.  ističe važnost toga da se u politike za usklađivanje poslovnog i privatnog života te u odgovarajuće strategije poduzeća uključi i pristup temeljen na životnom vijeku kako bi se zajamčilo da svatko ima potporu u različitim razdobljima u životu i da može aktivno sudjelovati na tržištu rada s radničkim pravima i u društvu u cjelini;

13.  naglašava da su bolje usklađivanje poslovnog i privatnog života te ojačana jednakost spolova ključni za potporu sudjelovanja žena na tržištu rada, posebice žena koje su njegovateljice i samohrane majke, i postizanju cilja u pogledu osnaživanja žena; ističe da je za ekonomsko osnaživanje žena ključno da se tržište rada i sustav socijalne pomoći izmijene i prilagode kako bi se uzeli u obzir životni ciklusi žene;

14.  poziva Komisiju i države članice da osmisle transformativne politike te da ulažu u kampanje za podizanje razine osviještenosti u svrhu prevladavanja rodnih stereotipa te da promiču jednaku podjelu kućanskih poslova i skrbi, s naglaskom na pravu i potrebi da muškarci preuzimaju obveze a da pritom nisu stigmatizirani ili prikraćeni; smatra da valja ciljati na poduzeća i podržavati ih u naporima da potiču postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života i borbu protiv diskriminacije;

15.  poziva države članice da povećaju zaštitu protiv diskriminacije i nezakonitog otpuštanja povezanog s ravnotežom između poslovnog i privatnog života, koje osobito pogađa radnice, te da zajamče pristup pravdi i pravnim sredstvima, uključujući kroz povećano pružanje informacija o pravima radnika i pravnoj pomoći, ako je to potrebno; u tom smislu poziva Komisiju i države članice da predlože politike za poboljšanje provedbe antidiskriminacijskih mjera na radnom mjestu, uključujući podizanje razine osviještenosti o zakonskim pravima na jednako postupanje s pomoću provedbe informativnih kampanja, prebacivanje tereta dokazivanja(33) i ovlaštenje nacionalnih tijela za jednakost da na vlastitu inicijativu provedu službenu istragu o pitanjima jednakosti i pomognu potencijalnim žrtvama diskriminacije;

16.  ističe da je zbog nedostatka usporedivih, sveobuhvatnih, pouzdanih i redovito ažuriranih podataka o jednakosti teže dokazati diskriminaciju, posebice neizravnu diskriminaciju; poziva države članice da sustavno prikupljaju podatke o jednakosti te da ih učine dostupnima, uz uključenost nacionalnih tijela za jednakost i nacionalnih sudova, među ostalim radi provođenja analize i nadzora tih podataka za preporuke za pojedine države; poziva Komisiju da poduzme inicijativu za daljnje promicanje takvog prikupljanja podataka s pomoću preporuka državama članicama i davanjem ovlasti Eurostatu da razvije savjetovanja čiji je cilj uključiti podatke prikazane na temelju svih oblika diskriminacije u pokazatelje europskih društvenih istraživanja; poziva Komisiju da nastavi surađivati s Europskim institutom za rodnu jednakost (EIGE) radi sustavnog poboljšanja količine i kvalitete podataka prikazanih prema spolu;

17.  poziva Komisiju da redovito preispita napredak koji je ostvaren u pogledu kritičnih problema koji su utvrđeni u Pekinškoj platformi za djelovanje i za koje je EIGE već razvio pokazatelje te da uzima u obzir rezultate tih preispitivanja u svojoj procjeni o jednakosti spolova u EU-u;

18.  napominje ulogu koju imaju nacionalna tijela za jednakost u provedbi Direktive 2000/78/EZ o jednakosti pri zapošljavanju podizanjem razine osviještenosti i prikupljanjem podataka, povezivanjem sa socijalnim partnerima i drugim dionicima, rješavanjem problema neprijavljivanja slučajeva diskriminacije te olakšavanjem pristupa postupcima podnošenja pritužbi; poziva države članice da ojačaju ulogu, sposobnosti i neovisnost tijela za jednakost, uključujući Equinet, među ostalim s pomoću dodjele odgovarajućih financijskih sredstava; osobito poziva na jačanje organizacija predviđenih u Direktivi o jednakom postupanju 2006/54/EZ, kojom se jamči pristup pravdi i pravnim sredstvima;

19.  smatra da je zaposlenicima nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti, tijelima odgovornim za provođenje zakona i inspektorima rada potrebno pružiti odgovarajuće osposobljavanje u pogledu zakonodavstva o suzbijanju diskriminacije u zapošljavanju i sudske prakse; smatra da je takvo osposobljavanje od ključne važnosti i za suce, tužitelje, odvjetnike i policiju;

20.  poziva države članice da zajedno s Komisijom zajamče da su prava na socijalne povlastice koja se oblikuju javnim politikama jednaka pravima pojedinca te da su jednako dostupna obama roditeljima kako bi se zajamčilo da svi mogu uživati svoja prava te kako bi im se omogućilo da ostvare bolju usklađenost poslovnog i privatnog života;

Jednaka zarada i jednaka odgovornost povezana sa skrbi između žena i muškaraca

21.  ističe potrebu da se riješi pitanje rodnih nejednakosti u plaćenom i neplaćenom radu i da se promiče jednaka podjela odgovornosti, troškova i skrbi za djecu te skrbi za uzdržavane osobe među ženama, muškarcima i društvom u cjelini, među ostalim na način da se zajamči univerzalni pristup kvalitetnim i pristupačnim uslugama od općeg interesa; u tom smislu ističe potrebu za konkretnim prijedlozima za postizanje bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života;

22.  žali zbog činjenice da i dalje postoji razlika u plaćama među spolovima, koja predstavlja povredu temeljnog načela o jednakim plaćama radnika i radnica za jednak rad utvrđenog u članku 157. UFEU-a i posebice pogađa mlade žene koje rađaju i podižu djecu; poziva EU i države članice da, u suradnju sa socijalnim partnerima i organizacijama za ravnopravnost spolova, utvrde i provode politike usmjerene na uklanjanje razlike u plaćama među spolovima; poziva države članice da redovito provode ankete o plaćama kao dopunu tim naporima;

23.  poziva Komisiju da, u skladu sa zaključcima Vijeća od 16. lipnja 2016. o jednakosti spolova, ojača status svoje strateške suradnje za rodnu ravnopravnost te da uvede rodnu perspektivu u strategiju Europa 2020. kako bi zajamčila da rad u području rodne ravnopravnosti ne izgubi status prioriteta; stoga potiče Komisiju da donese strategiju za rodnu ravnopravnost za razdoblje nakon 2015. i da je provede u okviru Europskog semestra, u skladu s preporukama Europskog pakta za jednakost spolova 2011. ‒ 2020.;

24.  poziva države članice da uspostave proaktivne politike i primjerena ulaganja osmišljena za podržavanje žena i muškaraca koji nakon roditeljskog dopusta i dopusta povezanih sa skrbi ulaze na tržište rada, vraćaju se na njega, ostaju ili napreduju u njemu; s pomoću stabilnih i kvalitetnih radnih mjesta, u skladu s člankom 27. Europske socijalne povelje; naglašava da osobama valja osigurati povoljne uvjete za povratak na isto radno mjesto ili jednako ili slično radno mjesto, zaštitu od otkaza ili nejednakog postupanja zbog trudnoće, nakon što podnesu zahtjev za uzimanje obiteljskog dopusta ili nakon što ga uzmu, te razdoblje zaštite nakon što se vrate na posao kako bi se mogle prilagoditi svojem radnom mjestu; ponovno ističe da također valja zajamčiti promjene radnog vremena i/ili organizaciju poslovnog života prilikom vraćanja na posao (s time da poslodavac mora opravdati svoje odbijanje) te razdoblja stručnog usavršavanja;

25.  poziva Komisiju i države članice da u politike o rodnoj ravnopravnosti uključe socijalne partnere i civilno društvo; ističe važnost prikladnog financiranja takvih politika, kolektivnih ugovora i kolektivnog pregovaranja u borbi protiv diskriminacija i promicanju jednakosti spolova na radnom mjestu te važnost istraživanja i razmjene dobrih praksi;

26.  potiče države članice da zamijene modele s jedinicama kućanstva individualizacijom oporezivanja i prava socijalne zaštite kako bi se osiguralo da žene imaju pojedinačna prava i kako bi se suzbio status ovisnosti o njihovim partnerima ili državi;

27.  smatra da su sudjelovanje žena na tržištu rada i njihova gospodarska neovisnost ključni za ostvarenje cilja Europa 2020. o zaposlenosti 75 % populacije i porastu BDP-a; stoga poziva Komisiju i države članice da ojačaju politike i povećaju ulaganje namijenjeno podržavanju zapošljavanju žena na kvalitetnim radnim mjestima, osobito u sektorima i na položajima gdje su žene slabije zastupljene, kao što su znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika, sektor zelenog gospodarstva ili visoko rukovodeće funkcije u svim sektorima;

Dopusti povezani s obitelji i sa skrbi

28.  primjećuje da je Komisija povukla reviziju Direktive o rodiljnom dopusti i poziva Komisiju da donese ambiciozni prijedlog s visokim standardima, surađujući pritom sa socijalnim partnerima te uz savjetovanje s civilnim društvom, u svrhu osiguranja bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života; poziva Komisiju i države članice da zajamče plaćanje i obuhvaćenost žena socijalnom zaštitom tijekom rodiljnog dopusta u svrhu pružanja podrške obiteljima i borbe protiv nejednakosti, jačanja društvene i gospodarske neovisnosti žena i izbjegavanja njihova financijskog prikraćivanja zbog činjenice da su odlučile imati djecu; ističe da rodiljni dopust treba biti popraćen djelotvornim mjerama za zaštitu prava trudnica, majki koje su tek rodile i dojilja te samohranih majki, kojima će se prenijeti preporuke Međunarodne organizacije rada i Svjetske zdravstvene organizacije;

29.  poziva na bolju koordinaciju različitih vrsta dopusta na razini EU-a i država članica u suradnji sa socijalnim partnerima; ističe da bolji pristup različitim vrstama dopusta donosi različite opcije dopusta tijekom života i povećava sudjelovanje u radu, cjelokupnu učinkovitost i zadovoljstvo zaposlenika u vezi s izvršavanjem radnih zadataka; ističe da, ako ne postoje odredbe o dopustu ili se smatra da su postojeće nedostatne, socijalni partneri mogu utjecati na uvođenje novih ili ažuriranje postojećih odredbi o rodiljnom, očinskom i roditeljskom dopustu; poziva Komisiju i države članice da ponovno razmotre politike o dopustu kako bi se u njih uključila uloga mnogih zaposlenih djedova i baka koji se brinu za unuke;

30.  poziva države članice da osiguraju odgovarajuću naknadu i socijalnu zaštitu tijekom bilo kakvog oblika dopusta povezanog s obitelji ili sa skrbi, osobito kako bi se osiguralo da radnici s niskim prihodima imaju koristi od mjera u pogledu dopusta jednako kao i drugi;

31.  poziva Komisiju da objavi provedbeno izvješće o Direktivi o roditeljskom dopustu te poziva Komisiju i socijalne partnere da razmotre mogućnost omogućavanja odgovarajućeg produženja minimalnog trajanja roditeljskog dopusta s primjerenom razinom zamjenske naknade i socijalne zaštite i produlje ga s četiri na najmanje šest mjeseci te da povećaju dob djeteta nakon koje se više ne može uzeti roditeljski dopust; ističe da roditeljima valja omogućiti fleksibilnost u odlučivanju hoće li uzimati dijelove roditeljskog dopusta ili cijeli dopust odjednom; traži od država članica i socijalnih partnera da ponovo razmotre sustav financijske naknade za roditeljski dopust kako bi se dosegla poticajna razina naknade kao zamjene za dohodak, koja bi također bila poticaj muškarcima da uzmu roditeljski dopust duži od minimalnog razdoblja zajamčenog direktivom; ponavlja da bi roditelji trebali jednako dijeliti roditeljski dopust te da veliki dio dopusta treba ostati neprenosiv(34); ističe da se u pogledu prava na prihod i trajanja roditeljskog dopusta prema obama roditeljima mora postupati na isti način;

32.  primjećuje povećanu osjetljivost zaposlenih roditelja djece s invaliditetom; stoga poziva Komisiju da poboljša i ojača odredbe Direktive 2010/18/EU u pogledu uvjeta prihvatljivosti i detaljnih pravila za odobravanje roditeljskog dopusta osobama koje imaju djecu s invaliditetom, ozbiljnom bolešću ili bolešću zbog koje su onesposobljena na dulji rok; poziva države članice da u tom pogledu produže rok za uzimanje roditeljskog dopusta za te roditelje i nakon zakonske dobi djeteta propisane direktivom te da im odobre dodatni rodiljni, očinski (ako postoji) i roditeljski dopust;

33.  smatra da je za postizanje rodno uravnotežene usklađenosti poslovnog i privatnog života i ciljane stope zapošljavanja za žene i muškarce utvrđene strategijom Europa 2020. nužno promicati individualizaciju prava na sustave dopusta i ulogu očeva u podizanju djece na način da uzimaju dopust;

34.  kako bi se roditeljima s djecom ili osobama s uzdržavanim članovima obitelji omogućilo da bolje usklade poslovni i privatni život, poziva Komisiju da podnese dobro utemeljene i usklađene inicijative o:

(1.)  prijedlogu za direktivu o očinskom dopustu s najmanje dva tjedna obveznog dopusta s punom plaćom,

(2.)  prijedlogu za direktivu o dopustu za njegovatelje kojim će se dopuniti pružanje usluga profesionalne njege, radnicima omogućiti skrb za uzdržavane osobe i njegovatelju omogućiti odgovarajuća naknada i socijalna zaštita; traži fleksibilnost koju potiču zaposlenici i dovoljan broj inicijativa za muškarce da uzimaju dopust za njegovatelje,

(3.)  minimalnim standardima koji se primjenjuju u svim državama članicama kojima će se uzeti u obzir specifične potrebe posvojitelja i djece te kojima će im se zajamčiti jednaka prava koja imaju biološki roditelji,

uzevši u obzir da su neke države članice već poduzele proaktivne mjere u pogledu očinskog dopusta i dopusta za njegovatelje;

35.  poziva države članice da u okviru zakonodavstva o radu i socijalnoj sigurnosti uvedu „bodove za skrb” i za žene i za muškarce kao podjednaka razdoblja za prikupljanje mirovinskih prava kako bi se zaštitilo osobe koje privremeno napuštaju zaposlenje radi pružanja neformalne, neplaćene skrbi uzdržavanoj osobi ili članovima obitelji te kako bi se prepoznala vrijednost rada tih njegovatelja za društvo u cjelini; potiče države članice da razmjene najbolje prakse u tom području;

Skrb za uzdržavane osobe

36.  poziva države članice da do 2020. djelotvorno provedu ciljeve iz Barcelone i da podrže kvalitativni okvir iz 2014. o predškolskom obrazovanju i skrbi;

37.  podsjeća da ulaganje u socijalne službe, uključujući infrastrukturu, stvara značajne učinke na zapošljavanje i značajan dodatni prihod za javni sektor u vidu poreza na zapošljavanje i doprinosa za socijalno osiguranje; od država članica traži da ulažu u visokokvalitetno predškolsko obrazovanje i skrb i usluge skrbi za starije osobe i uzdržavane osobe; od država članica traži da zajamče dostupnost, cjenovnu pristupačnost i univerzalni pristup takvim uslugama, na primjer, povećanjem javne potrošnje za usluge skrbi, uključujući programe za samostalan život, i boljom uporabom sredstava EU-a; poziva da se revizija VFO-a iskoristi za ulaganje u socijalnu infrastrukturu, osobito posredstvom ESF-a, EFRR-a i EFSU-a; poziva države članice da razmotre omogućavanje besplatnog pristupa uslugama skrbi za obitelji pogođene siromaštvom i socijalnom isključenošću; napominje da nedostatna ulaganja u javne ustanove za pružanje skrbi i usluge imaju neproporcionalan utjecaj na samohrane roditelje, od kojih veliku većinu čine žene;

38.  ističe potrebu priznavanja rada koji obavljaju osobe koje svoje vrijeme i vještine posvećuju skrbi za starije i uzdržavane osobe;

39.  ističe da skrb za djecu s invaliditetom predstavlja poseban izazov za zaposlene roditelje koji bi društvo trebalo priznati i koji bi javne politike i kolektivni ugovori trebali podržati; poziva države članice da se u pružanju skrbi o djeci predškolske dobi naglasak stavi ne samo na dostupnost nego i na kvalitetu te skrbi, posebice za djecu iz ugroženih sredina i djecu s invaliditetom;

40.  traži od država članica da preispitaju mogućnost postupne prilagodbe školskih sati punom radnom vremenu, kroz besplatne izvanškolske aktivnosti po završetku nastavnih sati, ali i za vrijeme školskih praznika, kako bi se stvarno mogao uskladiti radni, obiteljski i privatni život radnika, osobito žena, koje većinom rade kraće kako bi se mogle skrbiti za svoju djecu;

41.  poziva države članice da podrže fiskalne politike koje su snažan pokretač za poboljšanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života i da potiču zapošljavanje žena uvodeći porezni kredit za skrb o djeci i starijim osobama ili drugim uzdržavanim osobama na temelju fiskalnih poticaja i olakšica;

42.  poziva Komisiju i države članice da uvedu ciljeve za skrb o starijim osobama, osobama s invaliditetom i drugim uzdržavanim osobama, slične ciljevima iz Barcelone, čiji bi nadzorni instrumenti trebali mjeriti kvalitetu, dostupnost i pristupačnost; poziva Eurostat, Eurofound i EIGE (zbog njegova indeksa o rodnoj ravnopravnosti) da prikupljaju bitne podatke i provode studije kojima se podržava taj rad;

43.  poziva države članice da ojačaju mrežu specijaliziranih usluga skrbi o starijim osobama, točnije stvaranje mreže usluga koje se pružaju u domovima korisnika; u tom pogledu naglašava potrebu za tim da se politike o skrbi za starije osobe kreiraju prema individualnim potrebama i, ako je moguće, da se naglasak stavi na njihove želje u pogledu mjesta skrbi;

44.  poziva Komisiju da nastoji uspostaviti europske kvalitativne standarde za sve usluge skrbi, uključujući one o raspoloživosti, dostupnosti i cjenovnoj pristupačnosti skrbi, čime bi se državama članicama pružila podrška u podizanju standarda skrbi; podsjeća na postojeće okvire kojima bi se trebalo nadahnuti, kao što su Europski okvir za kvalitetu za usluge dugoročne skrbi; poziva Komisiju i države članice da razviju politike kojima bi se omogućila i provela deinstitucionalizacija dugoročne skrbi, gdje je to moguće i uz podršku skrbi u zajednici;

45.  ističe da je važan element u postizanju kvalitetnih usluga ulaganje u radnu snagu(35); stoga poziva države članice i socijalne partnere da promiču dostojanstvene uvjete rada i kvalitetna radna mjesta za njegovatelje, uključujući kroz dostojanstvene plaće, priznavanje statusa njegovatelja i razvoj kvalitetnog strukovnog osposobljavanja za njegovatelje;

Kvalitetno zaposlenje

46.  ističe visok broj siromašnih radnika diljem Europe te činjenicu da neki ljudi moraju raditi više i duže, ponekad i kombinirati više poslova, kako bi zaradili plaću dostatnu za život; naglašava važnost činjenice da se usklađenost poslovnog i privatnog života ne smije uspostaviti uvođenjem nesigurnih uvjeta rada i povećanjem broja nestandardnih oblika zaposlenosti; napominje da su žene previše zastupljene kada je riječ o siromaštvu i nestandardnim oblicima zaposlenosti, što dovodi do socijalne i ekonomske nesigurnosti; primjećuje u svim državama članicama stalne razlike između bruto dohotka i plaća koje nisu samo povezane s različitim obilježjima uključenih strana, nego i s različitim tržišnim uvjetima; ističe da bi se plaće trebale temeljiti na radnoj učinkovitosti i lokalnim troškovima života, a ne isključivo na kvantitativnim standardima; poziva države članice i socijalne partnere da razviju okvir za politike plaća s djelotvornim mjerama za borbu protiv diskriminacije kojima bi se zajamčile primjerene plaće za sve radnike, primjerice uvođenjem minimalnih plaća na nacionalnoj razini koje jamče dostojanstven život, u skladu s nacionalnim praksama; poziva države članice da podrže kolektivne ugovore kao važan čimbenik u razvoju politika plaća;

47.  ističe da se usklađenost poslovnog i privatnog života mora temeljiti na pravima i sigurnosti radnika na tržištu rada te na pravu na uzimanje slobodnih dana koje nije ograničeno povećanim zahtjevima za mobilnost i fleksibilnost; naglašava činjenicu da povećana fleksibilnost može dovesti do pojačane diskriminacije na tržištu rada koju žene trenutačno doživljavaju – u obliku nižih plaća, nestandardnih oblika zapošljavanja i nerazmjerne odgovornosti za neplaćene kućanske poslove – ako se prethodno ne usvoji jasan pristup o rodnoj jednakosti;

48.  poziva Eurofound da dodatno razvije svoje djelovanje u području praćenja kvalitete zapošljavanja putem svojeg Europskog istraživanja o radnim uvjetima, koje se temelji na njegovu načelu kvalitete radnih mjesta, koje obuhvaća sljedeće: zaradu, izglede, kvalitetu radnog vremena, upotrebu vještina i prosudbe, društveno okruženje, fizički rizik, intenzitet rada; nadalje, poziva Eurofound da razvije svoje istraživanje o politikama, sporazumima socijalnih partnera i praksama tvrtki koji podržavaju kvalitetu radnih mjesta(36); poziva Eurofound da nastavi nadzirati sustave kojima je uređeno radno vrijeme i analizirati javne politike i sporazume između socijalnih partnera u tom području, uključujući ocjenu načina na koji se o tome dogovara i na koji je radno vrijeme u skladu s ravnotežom između privatnog i poslovnog života; poziva Eurofound da započne istraživanje o tome kako kućanstva u kojima su dva člana zaposlena upravljaju svojim radnim vremenom te kako im se najbolje može pružiti podrška;

49.  ističe da se, s jedne strane, usklađenost poslovnog i privatnog života mora temeljiti na pravima i sigurnosti radnika na tržištu rada, te na pravu na uzimanje slobodnih dana koje nije ograničeno povećanim zahtjevima za mobilnost i fleksibilnost; ističe, s druge strane, razlike između osobne i obiteljske situacije svakog radnika, zbog čega smatra da zaposlenici trebaju imati mogućnost koristiti fleksibilno radno vrijeme kako bi ga prilagodili svojim okolnostima tijekom života; smatra da takva fleksibilnost usmjerena na zaposlenike može dovesti do više stope zapošljavanja žena; naglašava da zaposlenici i poslodavci imaju zajedničku odgovornost da osmisle i dogovore se o najboljim aranžmanima; poziva Komisiju da utvrdi situaciju u državama članicama u vezi s „pravom na traženje fleksibilnog radnog odnosa”;

50.  podržava „pametan rad” kao pristup koji omogućuje organiziranje rada na temelju kombinacije fleksibilnosti, samostalnosti i suradnje, što nužno ne pretpostavlja prisutnost na radnom mjestu ili bilo kojem prethodno utvrđenom mjestu, ali koji omogućuje radnicima da samo upravljaju svojim radnim vremenom, osiguravajući pritom dosljednost s maksimalnim trajanjem dnevnog i tjednog radnog vremena sukladno sa zakonom i kolektivnim ugovorima; stoga ističe potencijal pametnog rada u pogledu postizanja ravnoteže između poslovnog i privatnog života, osobito za roditelje koji se vraćaju ili ulaze na tržište rada nakon rodiljnog ili roditeljskog dopusta; međutim, odbija prijelaz s kulture prisutnosti na kulturu stalne dostupnosti; poziva Komisiju, države članice i socijalne partnere da se prilikom osmišljavanja politika o pametnom radu pobrinu da se njima ne nameće dodatni teret za radnike, već da se njima potiče postizanje zdrave ravnoteže između poslovnog i privatnog života i povećava dobrobit radnika; naglašava potrebu za stavljanjem naglaska na postizanje rezultata rada kako se ovi novi oblici rada ne bi zlouporabili; poziva države članice da promiču potencijal tehnologija kao što su digitalni podatci, brzi internet, audio i video tehnologije za pametne programe rada (na daljinu);

51.  ističe da alternativni poslovni modeli, kao što su zadruge i uzajamna društva, imaju golemi potencijal za promicanje jednakosti spolova i postizanje usklađenosti poslovnog i privatnog života, posebice u rastućem digitalnom okruženju za „pametni rad”, uzevši u obzir više razine sudjelovanja radnika u odlučivanju; poziva Komisiju i države članice da istraže utjecaj zadruga i alternativnih poslovnih modela na ravnopravnost spolova i usklađenost poslovnog i privatnog života, posebice u tehnološkim sektorima, te da utvrde politike kojima se promiču i dijele modeli najbolje prakse;

52.  zabrinut je zbog povećanja nesvojevoljnog rada na nepuno radno vrijeme, posebice kod žena s obvezama pružanja skrbi, čime se povećava rizik da postanu siromašne unatoč zaposlenju; ističe da se, kad radnici odaberu rad na nepuno radno vrijeme, treba osigurati kvaliteta njihova zaposlenja i nediskriminacija prema njima u usporedbi s radnicima na puno radno vrijeme, u skladu s Direktivom o radu s nepunim radnim vremenom(37), te poziva Komisiju da prati provedbu navedene direktive; traži od država članica da zajamče da se radnici na nepuno radno vrijeme, radnici na povremenom radu i radnici s prekidima u radnom odnosu ili s poslovima u kojima se radi imaju pristup programima za pristojne mirovine bez bilo kakvog oblika diskriminacije;

53.  zabrinut je zbog ugovora na nula radnih sati u nekim državama članicama ili izrabljivačke ugovore, nedobrovoljnih ugovora na određeno, neredovitog, nepredvidljivog i prekomjernog radnog vremena i stažiranja loše kvalitete, zbog čega ravnoteža između poslovnog i privatnog života ne može biti dugoročno ostvariva; stoga poziva države članice i socijalne partnere da hitno riješe situaciju nesigurnog zaposlenja s kojom se osobito suočavaju brojni mladi ljudi i žene;

54.  ističe da su prekomjerno i nepravilno radno vrijeme i nedovoljna razdoblja odmora, nesigurnost posla i nerazmjerni zahtijevani rezultati važni čimbenici u pogledu povećanih razina stresa, lošeg tjelesnog i mentalnog zdravstvenog stanja i broja nesreća i bolesti na radnom mjestu; ističe da fleksibilno i predvidljivo radno vrijeme pozitivno utječu na postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života(38); poziva države članice i socijalne partnere da osiguraju radno vrijeme i tjedno razdoblje odmora primjenom svih relevantnih propisa; podsjeća na obvezu Komisije u pogledu praćenja primjene Direktive o radnom vremenu i da razmotri pokretanje postupaka zbog kršenja protiv država članica koje ne postignu sukladnost s navedenom direktivom; preporučuje u tu svrhu pomno nadziranje u slučajevima preuzimanja i/ili prodaje poduzeća kako bi se spriječila tendencija smanjenja u odredbama o satima rada i trajanju odmora;

55.  nadalje, poziva Komisiju i države članice, socijalne partnere i dionike da se usredotoče na inovativnu organizaciju na radnom mjestu i postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života žena i muškaraca te između poslovne produktivnosti i profitabilnosti; napominje da je pozitivna veza između povećane zaposlenosti žena, ravnoteže između privatnog i poslovnog života te poslovne konkurentnosti, u smislu smanjenja izostajanja s radnog mjesta, proizvodnog jaza, prometa, privlačenja talenata, vjernosti, preraspodjele resursa za izradu plana skrbi, povećanja životnih standarda i oslobađanja vremena, uvelike dokazana najboljim praksama u Europi u brojnim velikim poduzećima ili mrežama malih i srednjih poduzeća;

56.  ističe da se žene i LGBTI osobe susreću sa specifičnim rodno uvjetovanim preprekama i izvorima stresa na poslu, uključujući uznemiravanje, isključenost, diskriminaciju ili rodne stereotipe, koji negativno utječu na njihovu dobrobit na poslu, ugrožavaju njihovo mentalno zdravlje i njihovu sposobnost da napreduju u svojoj karijeri; poziva Komisiju i države članice da poduzmu daljnje mjere za rješavanje problema ovih nepovoljnih uvjeta osiguravanjem pravilne provedbe relevantnih zakona protiv diskriminacije, kao i programa cjeloživotnog učenja u pogledu rodno osjetljivih tema, te da surađuju sa sindikatima i organizacijama civilnog društva;

57.  Potiče države članice da razviju i ojačaju nacionalnu inspekciju rada uvjetima i sredstvima, uključujući financijske i ljudske, kako bi se osigurala učinkovita nazočnost na terenu za doprinos suzbijanju nesigurnosti rada, nereguliranog rada te diskriminacije u pogledu rada i plaće, uključujući i perspektivu jednakosti između muškaraca i žena;

58.  poziva države članice da u potpunosti provedu Direktivu o jednakom radnom postupanju 2006/54/EZ te poziva Komisiju da provede reviziju direktive i među poduzećima promiče provedbu planova za jednakost spolova, uključujući postupke desegregacije i razvijanja sustava isplate te mjere za podupiranje karijera žena; naglašava važnost uloge tijela za ravnopravnost u pružanju pomoći žrtvama diskriminacije i rješavanju problema rodnih stereotipa; poziva države članice da provedu zakonodavne mjere kojima se jamči načelo jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama na radnom mjestu;

59.  ponovno poziva Vijeće da brzo donese prijedlog Direktive Vijeća o primjeni načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na vjeroispovijed ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu opredijeljenost;

60.  poziva Komisiju i države članice da zajamče socijalnu sigurnost, socijalnu zaštitu i naknadu u slučaju bolovanja kako bi se postigla istinska ravnoteža između poslovnog i privatnog života;

Kvaliteta života

61.  ističe da je „kvaliteta života” širi pojam od „životnih uvjeta” i odnosi se na sveukupnu dobrobit pojedinaca u društvu te utvrđuje niz dimenzija ljudskog postojanja koje su ključne za upotpunjeni ljudski život(39);

62.  ističe da nejednakost u pogledu slobodnog vremena i nejednaka podjela odgovornosti između muškaraca i žena mogu utjecati na žene u pogledu njihova osobnog razvoja, učenja novih vještina i jezika te sudjelovanja u društvenom, političkom i kulturnom životu i životu zajednice, a posebice na ekonomsko stanje žena;

63.  ističe da se bilo kakav oblik diskriminacije protiv žena, uključujući rodnu segregaciju, razlike u plaćama i mirovinama, rodne stereotipe te visoke razine stresa u pogledu usklađivanja poslovnog i privatnog života, odražava u visokim stopama fizičke neaktivnosti žena te ima golem učinak na njihovo fizičko i mentalno zdravlje(40); ponovno naglašava važnost borbe protiv stereotipa promicanjem i zaštitom rodne jednakosti već od osnovne škole i za vrijeme cijelog školovanja; poziva države članice i socijalne partnere da provedu i podupiru javne kampanje za senzibilizaciju i informiranje i programe koji promiču rodnu jednakost i ruše stereotipe;

64.  naglašava važnost cjeloživotnog učenja za vlastiti razvoj radnika, uključujući prilagodbu uvjetima rada koji se neprestano mijenjaju; potiče Komisiju i države članice da promiču cjeloživotno učenje; poziva Komisiju, države članice i socijalne partnere da osmisle i uspostave politike za dopuste u svrhu obrazovanja i stručnog osposobljavanja, kao i za strukovno osposobljavanje na radnom mjestu i cjeloživotno učenje, uključujući i u drugim državama članicama; poziva ih da omoguće pristup obrazovanju unutar i izvan radnog mjesta, uključujući prilike za plaćeni studij, svim radnicima, s naglaskom na zaposlenice u sektorima u kojima su žene strukturno nedovoljno zastupljene;

65.  poziva države članice u koordinaciji s Komisijom na razmjenu dobre prakse u području poticaja za obitelji, kao što su primjerice besplatan javni prijevoz, obiteljski popusti za kulturne i turističke atrakcije, popusti za proizvode i usluge povezane s obrazovanjem ili osposobljavanjem;

66.  poziva Komisiju i države članice na borbu protiv socijalnih i ekonomskih nejednakosti; poziva države članice da promiču mjere usmjeren na uspostavu odgovarajućih sustava dohotka u skladu s nacionalnim praksama i tradicijama, kako bi se ljudima omogućilo da imaju dostojanstven život, kako bi se podržalo puno sudjelovanje u društvu i zajamčila neovisnost duž životnog vijeka;

67.  izražava žaljenje zbog situacije u kojoj se nalaze mnoge bake i djedovi koji su, u dobi kada bi trebali uživati u miru i zasluženoj mirovini, opterećeni obiteljskim odgovornostima jer moraju čuvati svoje unuke zato što njihova djeca nisu u mogućnosti uskladiti radni i obiteljski život bez njihove pomoći;

68.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)

SL L 348, 28.11.1992., str. 1.

(2)

SL C 70 E, 8.3.2012., str. 163.

(3)

SL L 68, 18.3.2010., str. 13.

(4)

SL L 353, 28.12.2013., str. 7.

(5)

SL L 180, 15.7.2010., str. 1.

(6)

SL L 303, 2.12.2000., str. 16.

(7)

SL L 299, 18.11.2003., str. 9.

(8)

SL L 14, 20.1.1998., str. 9.

(9)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0059.

(10)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0207.

(11)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0375.

(12)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0074.

(13)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0050.

(14)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0218.

(15)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0351.

(16)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0042.

(17)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0226.

(18)

SL C 175, 15.6.2011., str. 8.

(19)

3073. Sastanak Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača u Bruxellesu, 7. ožujka 2011.

(20)

Eurostatovo demografsko izvješće iz 2015.

(21)

Eurofound (2015.): Prvi rezultati: šesto Europsko istraživanje o radnim uvjetima.

(22)

http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/submitViewTableAction.do

(23)

Eurofound (2013.). Skrb o djeci i uzdržavanima: učinak na karijere mladih radnika.

(24)

Eurofound (2015.): Prvi rezultati: šesto Europsko istraživanje o radnim uvjetima.

(25)

Podatci Eurostata za 2010., Izvješće Komisije iz 2015. o jednakosti između žena i muškaraca u Europskoj uniji, SWD(2016) 0054.

(26)

Eurofound, Europsko istraživanje o kvaliteti života iz 2012.

(27)

Eurofound (2015.) Skrb u ranom djetinjstvu: radni uvjeti, osposobljavanje i kvaliteta usluga – sustavni pregled.

(28)

Izvješće od 29. svibnja 2013. o napretku u ostvarivanju ciljeva iz Barcelone naslovljeno „Razvoj objekata za skrb o maloj djeci u Europi s ciljem održivog i uključivog rasta” (COM(2013)0322).

(29)

Eurofound (2013.) Skrb o djeci i uzdržavanima: učinak na karijere mladih radnika.

(30)

izvješće Eurofounda o održivosti rada tijekom života: konceptni dokument (2015.).

(31)

Izvještaj o rezultatima istraživanja Europskog centra za razvoj strukovnog osposobljavanja: dopust za doškolovavanje. Strategije i metode u Europi, 2010.

(32)

Preporuka Komisije od 20. veljače 2013. o Ulaganju u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti” (2013/112/EU).

(33)

Rezolucija Europskog parlamenta od 8. listopada 2015. o primjeni Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada, P8_TA(2015)0351.

(34)

Rezolucija Europskog parlamenta od 12. svibnja 2016. o primjeni Direktive Vijeća 2010/18/EU od 8. ožujka 2010. o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage Direktive 96/34/EZ, P8_TA(2016)0226.

(35)

Eurofound (2015.) Skrb u ranom djetinjstvu: radni uvjeti, osposobljavanje i kvaliteta usluga – sustavni pregled.

(36)

Izvješće Eurofounda o trendovima u kvaliteti posla u Europi (2012.) i izvješće Eurofounda „Konvergencija i divergencija kvalitete posla u Europi 1995. – 2010.” (2015.).

(37)

Direktiva Vijeća 97/81/EZ od 15. prosinca 1997. o Okvirnom sporazumu o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC.

(38)

Europsko istraživanje o radnim uvjetima (EWCS).

(39)

Eurofound, Treći europski pregled kvalitete života.

(40)

Studija Glavne uprave Europskog parlamenta za unutarnju politiku Unije iz ožujka 2016. naslovljena „Razlike između muškaraca i žena na poslu te u pogledu skrbi i slobodnog vremena”.


OBRAZLOŽENJE

Tijekom proteklih desetljeća usklađivanje poslovnog, privatnog i obiteljskog života priznato je kao temeljno pravo. Iako su neke inicijative već pokrenute i na europskoj i na nacionalnoj razini, i dalje je potrebno napredovati u tom području kako bi se svima zajamčila zadovoljavajuća ravnoteža između poslovnog i privatnog života. Time se ne poboljšava samo dobrobit osobe već se doprinosi i cjelokupnom društvu, među ostalim i jer su osobe koje imaju zadovoljavajuću ravnotežu između poslovnog i privatnog života produktivnije na poslu. Za to je potrebno preobličiti radno okruženje i udaljiti se od ideje da je (plaćeni) rad jedini koristan te stoga i jedini vrijedan način na koji osoba može provoditi svoje vrijeme. Također je važno da se u politike za postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života uključi i pristup temeljen na životnom vijeku kako bi se zajamčilo da svatko ima potporu u različitim trenucima u životu i da može aktivno sudjelovati na tržištu rada i u društvu u cjelini.

Europski parlament odlučio je sastaviti izvješće o vlastitoj inicijativi kako bi općenito skrenuo veću pozornost na raspravu i potaknuo Komisiju da poveća napore u tom području, ali i konkretnije kao odgovor na program rada i javno savjetovanje koji su objavljeni 2015. pod naslovom „Novi početak u cilju suočavanja s izazovima u postizanju ravnoteže između poslovnog i privatnog života u zaposlenim obiteljima”. Cilj je te inicijative Komisije povećati sudjelovanje žena na tržištu rada osuvremenjivanjem i prilagodbom trenutačnog pravnog i političkog okvira EU-a s obzirom na današnje tržište rada kako bi se roditeljima s djecom i/ili drugim uzdržavanim članovima obitelji omogućila bolja ravnoteža između obiteljskog i poslovnog života, kako bi se omogućila veća podjela odgovornosti između žena i muškaraca i kako bi se ojačala rodna ravnopravnost na tržištu rada.

Izvjestiteljice pozdravljaju inicijativu Komisije i smatraju da je osuvremenjivanje okvira za ravnotežu između poslovnog i privatnog života na razini EU-a nužno zbog nekoliko glavnih razloga: društvo prolazi kroz demografske promjene koje stvaraju dodatnu potrebu za skrbi, nastali su novi načini rada, nezaposlenost je i dalje na dosad neviđenim visokim razinama, povećala se raznolikost obiteljskih veza i roditeljskih dogovora, roditeljstvo i dalje ima jako negativne učinke na stopu zaposlenosti žena, a trenutačnim okvirom EU-a se ni po čemu ne rješava taj najvažniji aspekt trajne rodne neravnopravnosti.

Žene sve više imaju dobre kvalifikacije, čak i bolji stupanj obrazovanja od muškaraca(1), ali su i dalje nedovoljno zastupljene na tržištu rada ili su zaposlene na radnim mjestima koji ne odgovaraju njihovoj razini vještina. Općenito niske plaće, veća koncentracija u radu na nepuno radno vrijeme i veći privremeni prekidi karijere zbog skrbi o drugima (djeca i/ili uzdržavani članovi obitelji) doprinose većem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti za žene, kao i velikoj razlici u mirovinama među rodovima (40 %). Kao dodatak tome razlika u zaposlenosti među rodovima uzrokuje veće razine siromaštva među djecom i općenito kućanstvima obitelji u kojima je samo jedan roditelj zaposlen. Naposljetku, nedostatak rješenja za postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života utječe na odluke osoba da napuste tržište rada ili smanje svoje radno vrijeme nakon rođenja djeteta i/ili ako moraju skrbiti za uzdržavanog člana obitelji, na odluku o tome imati li djecu i kada ili koliko djece imati te ima trajan negativan učinak na demografiju Europe koji si ne možemo dozvoliti. Da rezimiramo, prema procjenama jaz u zaposlenosti među rodovima stoji EU oko 370 milijardi EUR godišnje, što je 2,8 % BDP-a EU-a(2).

Općenito, cilj ovog izvješća i politika za usklađivanje poslovnog i privatnog života nije samo promicanje rodne ravnopravnosti u pogledu zaposlenosti i u drugim područjima života, već i da djeca imaju mogućnost ostvariti svoj puni potencijal tako da im se pruži visokokvalitetno predškolsko obrazovanje i skrb, pristup zabavnim, kulturnim i sportskim aktivnostima te vrijeme s roditeljima. Odgovarajuće politike za usklađivanje poslovnog i privatnog života također će pomoći pri postizanju veće kvalitete života i sigurnosti za druge uzdržavane osobe, posebno za starije uzdržavane osobe i uzdržavane osobe s invaliditetom ili dugotrajnom bolešću.

Izvjestiteljice su duboko zabrinute zbog činjenice da mjere koje su trenutačno na snazi u državama članicama ne poboljšavaju uvijek situaciju, a ponekad je čak i pogoršavaju, što ima negativne učinke na dobrobit svih osoba, na njihovo sudjelovanje u radu i njihovu produktivnost. Postoji potreba za čvrstim djelovanjem i na europskoj i na nacionalnoj razini za donošenje zakonodavnih mjera, uključujući u pogledu različitih vrsta dopusta, zajedno s nezakonodavnim mjerama, poput kampanja za podizanje razine osviještenosti i informativnih kampanja, kontrolnih mehanizama i praćenja situacije.

Izvjestiteljice su uvjerene da za usklađivanje poslovnog, privatnog i obiteljskog života nema jedinstvenog rješenja koje može odgovarati svima i da za svaku osobu treba pronaći odgovarajuću ravnotežu kako bi se ispunile njezine osobne i obiteljske potrebe.

Potreba za djelovanjem na razini EU-a kako bi se poboljšala ravnoteža između poslovnog i privatnog života

Vrijeme je da EU djeluje kako bi promicao uzlaznu konvergenciju među državama članicama u pogledu rješenja za postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života. To je ključno za postizanje cilja istinske rodne ravnopravnosti, borbu protiv siromaštva radnika te dječjeg i ženskog siromaštva, bolje iskorištavanje vještina i talenata ljudi te za djelovanje kako bi se odgovorilo na demografske izazove u EU-u. Postoji potreba i za osuvremenjivanjem postojećeg zakonodavstva EU-a, za rješavanjem nedostataka u zakonodavstvu ili nepostojanja zakonodavstva u određenim područjima, i za jačanjem koordinacije među državama članicama kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za sve u pogledu troškova i koristi politika usklađivanja.

Dostatni sustavi podijeljenog dopusta Nedostatak sustava plaćenog dopusta za očeve u usporedbi s majkama ili nedostatni poticaji za njihovu uporabu doprinose rodnoj neravnopravnosti pri dijeljenju radnih obveza i obveza obiteljske skrbi između žena i muškaraca, umjesto da je rješavaju. Budući da su žene glavne korisnice dopusta povezanih s obitelji, njihov položaj na tržištu rada oslabljen je u pogledu zapošljivosti, plaće ili razvoja karijere, dok istovremeno muškarci nemaju podršku ili motivaciju da provode vrijeme s obitelji i brinu se za obitelj. Kako bi odgovorilo na to ovim se izvješćem poziva Komisiju da:

–   podnese prijedlog za revidiranu Direktivu o trudnim radnicama (rodiljnom dopustu) 92/85/EEZ, koja je iz 1992. i koja je donesena u okviru nadležnosti EU-a nad zdravljem i sigurnošću na radnom mjestu; Direktiva koja je trenutačno na snazi predviđa 14 tjedana plaćenog rodiljnog dopusta i zaštitu od otpuštanja; cilj revizije trebao bi biti produljenje razdoblja plaćenog rodiljnog dopusta s drugačijim pristupom plaćanju kako bi se omogućilo ispunjavanje posebnih potreba i tradicija u različitim državama članicama;

–   podnese Direktivu o očinskom dopustu kako bi muškarci preuzeli svoj dio odgovornosti u pogledu skrbi, predviđajući minimalni obvezni i neprenosivi plaćeni dopust za očeve;

–  predstavi izvješće o provedbi Direktive o roditeljskom dopustu 2010/18/EU,

  podnese Direktivu o dopustu za njegovatelje koja bi dopunila pružanje cjenovno pristupačne profesionalne skrbi i kojom bi se radnicima omogućilo da skrbe o uzdržavanim osobama.

Tijekom posljednje krize mjere štednje rezultirale su nedostatkom pristupačnih, dostupnih i cjenovno pristupačnih kvalitetnih usluga skrbi za djecu, starije članove obitelji, članove obitelji s invaliditetom ili one koji su bolesni, čime je na osobe, a posebno žene, stavljen pritisak da smanje svoje radno vrijeme, da se odluče za rad na nepuno radno vrijeme ili da prekinu svoje karijere. To u konačnici sprječava sudjelovanje na tržištu rada i napredak na poslu te osobni razvoj. Stoga je potrebno promijeniti stereotipe o ženama i muškoj ulozi i ostvariti prijelaz prema društvu u kojem žene i muškarci jednako zarađuju i dijele odgovornosti povezane sa skrbi.

Kriza je također rezultirala velikim brojem siromašnih radnika diljem Europe te ljudi moraju raditi više i duže, ponekad i kombinirati više poslova, kako bi zaradili dostojnu plaću. Učinak na žene bio je još veći s obzirom na to da one općenito zarađuju manje od muškaraca za isti posao. Zbog tih je razloga važno uspostaviti mjere kojima će se svim radnicima zajamčiti prikladne plaće i kojima će se smanjiti razlika u plaćama među rodovima.

Shvaćanje uloge radnog odnosa i promicanje dobrih praksi. Različiti oblici radnog odnosa, poput rada na daljinu, fleksibilnog radnog vremena ili rada na nepuno radno vrijeme nikad ne smiju biti obveza, već moraju uvijek biti izbor za dotičnog radnika, kako ne bi dodatno otežali osobnu i obiteljsku situaciju žena i muškaraca.

Uvjeti na tržištu rada koji bi pogodovali postizanju ravnoteže između poslovnog i privatnog života mogu se stvoriti samo ako ljudi imaju izvan posla dovoljno vremena za osobni razvoj, na primjer obrazovanjem i stručnim osposobljavanjem, i za razonodu, a isto vrijedi i za postizanje kvalitetnog života. Komisija bi stoga trebala pojačati svoje mjere prema državama članicama koje ne provode Direktivu o radnom vremenu na odgovarajući način. Nadalje, države članice potiče se da uspostave mjere kojima će podržati dopuste radi obrazovanja i stručnog osposobljavanja i privremene prekide karijere.

(1)

  Godine 2014. 42,3 % žena (u dobi od 30 do 34 godine) imalo je visoko obrazovanje ili stupanj obrazovanja viši od toga, u usporedbi s 33,6 % muškaraca.

(2)

  U predstojećoj publikaciji naslovljenoj „Razlika u zaposlenosti među rodovima – izazovi i rješenja” Eurofound procjenjuje troškove za javne financije (transferi dohotka/olakšice) kao i neostvareni dohodak (npr. neostvarene zarade, neostvareni porezi i doprinosi za socijalno osiguranje) zbog razlike u zaposlenosti među rodovima.


MIŠLJENJE MANJINE

o stvaranju povoljnih uvjeta na tržištu rada za ostvarivanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života

(2016/2017(INI))

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja i

Odbor za prava žena i jednakost spolova

Izvjestiteljice: Vilija Blinkevičiūtė, Tatjana Ždanoka

Mišljenje manjine koji je na raspravu podnijela zastupnika Beatrix von Storch (EFDD)

Europska unija ženu ponajprije smatra radnicom. Prema „Programu 2020.” 75 % žena mora biti integrirano u formalno tržište rada. Sloboda izbora izrazito je nepoželjna. Od iste te žene (u fertilnoj dobi) očekuje se rješenje demografske krize njezinom ulogom majke. To su dvije nepomirljive politike s različitim zahtjevima koje se odnose na istu ciljnu skupinu. Pritom je gubitnik obitelj. Ugovor o EU‑u poznaje, naime, samo pojam posloprimaca, ali ne i očeva i majki. Unatoč tomu EU želi regulirati obitelj i odrediti vrijednosti i norme unutar obitelji. Ova metoda izvještavanja pruža temelj legitimitetu za preodgoj čovjeka kako bi neograničeno bio na raspolaganju za tržište rada. Uopće nije riječ o obitelji i roditeljstvu, nego o zapošljivosti svih žena. EU definira roditeljstvo kao jednu od najvećih prepreka zapošljavanju (na puno radno vrijeme). To nam je poznato još iz „Početnice komunizma”, poglavlja 79. „Predškolski odgoj” (1920.): „Društveni odgoj omogućuje socijalističkom društvu da najuspješnije moguće podigne buduću generaciju uz minimalno korištenje snaga i sredstava. ... On donosi izrazito velike ekonomske prednosti. ...Milijuni majki oslobađaju se za proizvodnju zahvaljujući društvenom odgoju. Oslobađaju se od kućanskih poslova koji ubijaju duh i brojnih malih poslova povezanih s kućnim odgojem djece.” To odbijam.


REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

12.7.2016.

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

50

4

9

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Laura Agea, Daniela Aiuto, Maria Arena, Guillaume Balas, Beatriz Becerra Basterrechea, Malin Björk, Vilija Blinkevičiūtė, Ole Christensen, Anna Maria Corazza Bildt, Martina Dlabajová, Lampros Fountoulis, Iratxe García Pérez, Elena Gentile, Anna Hedh, Czesław Hoc, Danuta Jazłowiecka, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Agnes Jongerius, Jan Keller, Elisabeth Köstinger, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Jean Lambert, Jérôme Lavrilleux, Javi López, Morten Løkkegaard, Elisabeth Morin-Chartier, Jens Nilsson, Maria Noichl, Emilian Pavel, Marijana Petir, Pina Picierno, Marek Plura, Terry Reintke, Sofia Ribeiro, Claude Rolin, Anne Sander, Jordi Sebastià, Michaela Šojdrová, Jutta Steinruck, Yana Toom, Marita Ulvskog, Ernest Urtasun, Ángela Vallina, Beatrix von Storch, Elissavet Vozemberg-Vrionidi, Renate Weber, Tatjana Ždanoka, Jana Žitňanská

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Georges Bach, Rosa D’Amato, Ildikó Gáll-Pelcz, Arne Gericke, Ingeborg Gräßle, Krzysztof Hetman, Kostadinka Kuneva, Constance Le Grip, Marc Tarabella, Monika Vana, Julie Ward, Gabriele Zimmer

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Afzal Khan, Jude Kirton-Darling, Sławomir Kłosowski


POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

50

+

EPP

Georges Bach, Ingeborg Gräßle, Ildikó Gáll-Pelcz, Krzysztof Hetman, Danuta Jazłowiecka, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Jérôme Lavrilleux, Constance Le Grip, Elisabeth Morin-Chartier, Marek Plura, Sofia Ribeiro, Claude Rolin, Anne Sander, Elissavet Vozemberg-Vrionidi

S&D

Maria Arena, Guillaume Balas, Vilija Blinkevičiūtė, Ole Christensen, Iratxe García Pérez, Elena Gentile, Anna Hedh, Agnes Jongerius, Jan Keller, Afzal Khan, Jude Kirton-Darling, Javi López, Jens Nilsson, Maria Noichl, Emilian Pavel, Pina Picierno, Jutta Steinruck, Marc Tarabella, Marita Ulvskog, Julie Ward

ALDE

Beatriz Becerra Basterrechea, Yana Toom, Renate Weber

GUE/NGL

Malin Björk, Kostadinka Kuneva, Gabriele Zimmer

VERTS/ALE

Jean Lambert, Terry Reintke, Jordi Sebastià, Ernest Urtasun, Monika Vana, Tatjana Ždanoka

EFDD

Laura Agea, Daniela Aiuto, Rosa D'Amato

4

-

EPP

Anna Maria Corazza Bildt

ALDE

Morten Løkkegaard

EFDD

Beatrix von Storch

NI

Lampros Fountoulis

9

0

EPP

Elisabeth Köstinger, Marijana Petir, Michaela Šojdrová

ECR

Arne Gericke, Czesław Hoc, Sławomir Kłosowski, Jana Žitňanská

ALDE

Martina Dlabajová

GUE/NGL

Ángela Vallina

Značenje simbola:

+  :  glasovali su u prilog

-  :  protiv

0  :  suzdržan

Pravna napomena