Postupak : 2016/2053(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0263/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0263/2016

Rasprave :

Glasovanja :

PV 04/10/2016 - 7.9
CRE 04/10/2016 - 7.9
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0371

IZVJEŠĆE     
PDF 613kWORD 68k
12.9.2016
PE 582.322v02-00 A8-0263/2016

o budućnosti odnosa između AKP-a i EU-a nakon 2020.

(2016/2053(INI))

Odbor za razvoj

Izvjestitelj: Norbert Neuser

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 MIŠLJENJE ODBORA ZA VANJSKE POSLOVE
 MIŠLJENJE oDBORA ZA MEĐUNARODNU TRGOVINU
 MIŠLJENJE oDBORA ZA PRORAČUNE
 REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o budućnosti odnosa između AKP-a i EU-a nakon 2020.

(2016/2053(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane, potpisan u Cotonouu 23. lipnja 2000. („Sporazum iz Cotonoua”) te njegove izmjene iz 2005. i 2010.(1),

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Georgetowna iz 1975. godine kojim je uspostavljena Skupina afričkih, karipskih i pacifičkih država te njegovu izmjenu iz 1992.(2),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 8. listopada 2003. naslovljenu „Prema punoj integraciji suradnje sa zemljama AKP-a u proračun EU-a” (COM(2003)0590)(3),

–  uzimajući u obzir Zajednički savjetodavni dokument Europske komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 6. listopada 2015. pod nazivom „Ususret novom partnerstvu između Europske unije i afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja nakon 2020.” (JOIN(2015)0033)(4),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o odnosima država AKP-a i EU-a, posebno onu od 11. veljače 2015. o radu Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a(5), od 13. lipnja 2013. o drugoj izmjeni Sporazuma iz Cotonoua od 23. lipnja 2000.(6), od 5. veljače 2009. o utjecaju sporazuma o gospodarskom partnerstvu na razvoj(7) te od 1. travnja 2004. o uvrštenju Europskog razvojnog fonda u proračun(8),

–  uzimajući u obzir prethodne rezolucije Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a, a posebno onu od 9. prosinca 2015. naslovljenu „Četrdeset godina partnerstva: ocjena utjecaja na trgovinu i razvoj u zemljama AKP-a i izgledi za dugotrajnost odnosa između zemalja AKP-a i Europske unije”(9),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o usklađenosti politika u interesu razvoja,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu supredsjednika Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a od 9. prosinca 2015. o budućnosti odnosa između država AKP-a i EU-a(10)

–  uzimajući u obzir globalnu strategiju EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku, koja će biti podnesena Europskom vijeću na njegovu sastanku 28. i 29. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija od 21. ožujka 2012. naslovljenu „Ususret obnovljenom partnerstvu za razvoj između EU-a i Pacifika”,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju naslovljenu „Zajednička strategija partnerstva EU-a i karipskih država” od 26. lipnja 2012. (JOIN(2012)0018),

–  uzimajući u obzir zajedničku strategiju Afrike i EU-a koju su usvojili čelnici afričkih i europskih država i vlada na sastanku na vrhu održanom u Lisabonu 9. prosinca 2007.(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. listopada 2015. o ulozi lokalnih vlasti zemalja u razvoju u razvojnoj suradnji(12),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu AKP-a i EU-a od 12. lipnja 2014. o planu za razdoblje nakon 2015.(13),

–  uzimajući u obzir izjavu iz Sipopoa sa sedmog sastanka na vrhu čelnika država i vlada AKP-a održanog 13. i 14. prosinca 2012. naslovljenu „Budućnost skupine zemalja AKP-a u svijetu koji se mijenja: izazovi i mogućnosti”(14),

–  uzimajući u obzir treću Međunarodnu konferenciju o financiranju razvoja održanu od 13. do 16. srpnja 2015. i Akcijski program iz Addis Abebe koji je Opća skupština UN-a podržala 27. srpnja 2015.(15),

–  uzimajući u obzir Sastanak na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju i zaključni dokument koji je Opća skupština UN-a donijela 25. rujna 2015. pod nazivom „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.”(16),

–  uzimajući u obzir 41. zasjedanje Zajedničkog vijeća AKP-a i EU-a održano u Dakaru (Senegal) 28. i 29. travnja 2016.,

–  uzimajući u obzir osmi sastanak na vrhu čelnika država i vlada država AKP-a održan u Port Moresbyju (Papua Nova Gvineja) 31. svibnja i 1. lipnja 2016. na kojem su usvojeni Izjava iz Waiganija o izgledima za budućnost skupine država AKP-a i Deklaracija iz Port Moresbyja kojom je prihvaćeno konačno izvješće skupine uglednih osoba o budućnosti skupine država AKP-a,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za proračune (A8-0263/2013),

A.  budući da se snaga i pravna stečevina Sporazuma iz Cotonoua temelje na nizu jedinstvenih značajki: riječ je o pravno obvezujućem dokumentu, broj potpisnica je bez premca (79 + 28), sporazum je sveobuhvatan s obzirom na to da se temelji na trima stupovima – razvojnoj, političkoj te gospodarskoj i trgovinskoj suradnji, a karakteriziraju ga i zajednički institucionalni okvir te velik proračun preko Europskog razvojnog fonda;

B.  budući da je glavni cilj Sporazuma iz Cotonoua, „smanjivanje i u konačnici iskorjenjivanje siromaštva, u skladu s ciljevima održivog razvoja i postupne integracije država AKP-a u globalno gospodarstvo”, jasno izražen u njegovu članku 1.; budući da se to partnerstvo temelji na skupu temeljnih vrijednosti i načela, među kojima su poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, demokracija utemeljena na vladavini prava te transparentno i odgovorno upravljanje;

C.  budući da se više od 80 % najnerazvijenijih zemalja na svijetu nalazi u regijama AKP-a, što partnerstvo EU-a i AKP-a čini posebno relevantnim;

D.  budući da su se političke i gospodarske prilike u skupini država AKP-a i u Europskoj uniji promijenile otkako je potpisan Sporazum iz Cotonoua;

E.  budući da bi se odnosi između AKP-a i EU-a u budućnosti trebali temeljiti na novom promišljanju mogućnosti i prepreka za suradnju između EU-a i AKP-a;

F.  budući da se snaga izražena brojem država članica AKP-a i EU-a ne odražava dovoljno u zajedničkom djelovanju na globalnim forumima;

G.  budući da je partnerstvo AKP-a i EU imalo važnu ulogu u ostvarivanju napretka u ispunjenju milenijskih razvojnih ciljeva;

H.  budući da su, s druge strane, dosad ostvareni rezultati u pogledu iskorjenjivanja siromaštva i integracije zemalja AKP-a u svjetsko gospodarstvo bili nedovoljni s obzirom na to da se pola država članica AKP-a i dalje vodi kao najnerazvijenije zemlje, a da je ukupan udio svih država članica AKP-a u svjetskoj trgovini manji od 5 % te da njihov udio u svjetskom BDP-u iznosi otprilike 2 %;

I.  budući da trgovinski odnosi čine drugi stup Sporazuma iz Cotonoua i da su sporazumi o gospodarskom partnerstvu njegovi instrumenti;

J.  budući da su sporazumi o gospodarskom partnerstvu člankom 36. Sporazuma iz Cotonoua definirani kao razvojni instrumenti kojima je „cilj potaknuti mirnu i postupnu integraciju država AKP-a u svjetsko gospodarstvo, posebno punom primjenom regionalnih integracija i trgovinske razmjene jug – jug”; budući da se uključivanjem sporazuma o gospodarskom partnerstvu u Sporazum iz Cotonoua promiče usklađenost politika u interesu razvoja;

K.  budući da se Sporazumom iz Cotonoua uzima u obzir sve veća važnost regionalnih integracija za zemlje AKP-a i njihovu suradnju s EU-om te njihova uloga u promicanju mira, sigurnosti i rasta te rješavanju prekograničnih izazova;

L.  budući da je Sporazum iz Cotonoua usmjeren na rješavanje novih globalnih izazova povezanih s klimatskim promjenama, migracijama, mirom i sigurnosti (poput borbe protiv terorizma, ekstremizma i međunarodnog kriminala), ali da je u tim područjima ostvario malobrojne konkretne rezultate;

M.  budući da su na sjednicama zajedničkih institucija AKP-a i EU-a, a posebno onima Vijeća ministara, ostvareni malobrojni konkretni rezultati te da su na njima i broj i razina sudionika niski;

N.  budući da EU financira približno 50 % troškova Tajništva AKP-a; budući da određen broj država članica AKP-a svoju članarinu ne plaća u punom iznosu;

O.  budući da je politički dijalog o ključnim temama, kako je navedeno u člancima 8. i 96. Sporazuma iz Cotonoua, konkretan i legalan način zagovaranja zajedničkih vrijednosti partnerstva zemalja AKP-a i EU-a te promicanja demokracije i ljudskih prava, vrijednosti na kojima se temelji održivi razvoj;

P.  budući da postoji jasna potreba da se u novom sporazumu zadrži uvjetovanje ljudskim pravima i osnaži politički dijalog;

Q.  budući da je sudjelovanje nacionalnih parlamenata, lokalnih vlasti, civilnog društva i privatnog sektora u političkom dijalogu bilo prilično ograničeno unatoč tome što je istaknuta njihova važnost; budući da je uloga skupine država AKP-a u tom smislu bila ograničena na slučajeve u kojima se poziva na članak 96.; budući da se politički dijalog, a naročito članak 96., uglavnom koristio u kasnijim fazama političkih kriza, a ne kao preventivna mjera;

R.  budući da je, unatoč činjenici da je revizijom Sporazuma iz Cotonoua 2010. jasno istaknuta uloga nacionalnih parlamenata, lokalnih vlasti, civilnog društva i privatnog sektora, njihovo sudjelovanje u donošenju odluka o politikama i aktivnostima AKP-a i EU-a ograničeno;

S.  budući da su organizacije civilnog društva suočene sa sve restriktivnijim zakonodavstvom i drugim preprekama kojima se ograničava njihov manevarski prostor i aktivnosti;

T.  budući da regija AKP-a obuhvaća niz prekomorskih zemalja i područja koji su povezani s Europskom unijom i čiji poseban odnos s njome treba udaljiti od tradicionalnog pristupa razvojnoj pomoći kako bi se više povelo računa o njihovoj pripadnosti europskoj obitelji; budući da su prekomorske zemlje i područja, iako imaju poseban status, još uvijek korisnici 11. Europskog razvojnog fonda, kao i zemlje AKP-a;

U.  budući da se Europski razvojni fond financira izravnim doprinosima država članica EU-a i nije podložan uobičajenim proračunskim pravilima EU-a; budući da Parlament u pogledu proračuna Europskog razvojnog fonda nema drugih ovlasti osim davanja razrješnice za već izvršene isplate, niti ima formalno pravo nadzora nad programima fonda;

V.  budući da je u okviru 11. Europskog razvojnog fonda 900 milijuna EUR namijenjeno za Instrument mirovne pomoći za Afriku te da će otprilike 1,4 milijarde EUR iz pričuve Europskog razvojnog fonda biti iskorištenow za Uzajamni fond EU-a za Afriku;

W.  budući da mobilizacija nacionalnih resursa u zemljama AKP-a i sredstava iz dijaspore mogu biti ključan izvor financiranja razvoja;

X.  budući da bi se uvrštenjem Europskog razvojnog fonda u proračun omogućio demokratski nadzor nad upotrebom sredstava EU-a namijenjenih za razvoj te povećala njihova vidljivost i transparentnost; budući da, s druge strane, višegodišnja priroda programa Europskog razvojnog fonda pruža predvidljiva sredstva te da bi njegovo uvrštenje u proračun moglo prouzrokovati preusmjeravanje sredstava namijenjenih razvoju u zemljama AKP-a na druge vanjskopolitičke prioritete i stoga se smatrati slabljenjem povlaštenog partnerstva između EU-a i zemalja AKP-a; budući da bi se, ako se ne ustanovi zaseban instrument za financiranje sigurnosnih troškova povezanih s razvojnom suradnjom, uvrštenjem Europskog razvojnog fonda u proračun moglo ugroziti i financiranje Instrumenta mirovne pomoći za Afriku te drugih važnih inicijativa, primjerice Uzajamnog fonda za Afriku;

1.  potvrđuje da je suradnja između AKP-a i EU-a vrijedno i jedinstveno postignuće kojim su kroz posljednjih 40 godina osnažene veze između naroda i AKP-a i EU-a i njihovih parlamenata; naglašava da, s obzirom na to da su zemlje AKP-a pokazale svoju predanost da zajednički djeluju kao skupina, kako bi se suradnja prilagodila novim izazovima i poboljšala njena djelotvornost, treba usvojiti novu strukturu u kojoj će biti zadržani oni dijelovi pravne stečevine zemalja AKP-a i EU-a koji su po svojoj naravi univerzalni, poput poštovanja ljudskih prava i rodne jednakosti, predanosti ljudskom razvoju, dobrom upravljanju i demokraciji, postizanja cilja vladavine prava i razmjene najboljih praksi unutar zajedničkog okvira, dok se većina posla mora obavljati u skladu s načelom supsidijarnosti, odnosno preko regionalnih sporazuma koji bi odgovarali posebnim potrebama regija i zajedničkim interesima EU-a i konkretne regije;

2.  ističe da bi i zajednički okvir i regionalni sporazumi trebali biti pravno obvezujući; naglašava da bi, kako bi se pojačala djelotvornost sporazuma, smanjilo udvajanje i izbjeglo preklapanje političkih okvira, regionalne sporazume s Afrikom, Karibima i Pacifikom trebalo pripremiti na način da se u obzir uzmu postojeće regionalne i podregionalne organizacije poput Afričke unije i regionalnih gospodarskih zajednica te regionalne strategije i sporazumi kao što su sporazumi o gospodarskom partnerstvu, kao i da bi njima trebalo omogućiti uključivanje dodatnih zemalja, primjerice sjevernoafričkih zemalja, ili stvaranje podskupina na temelju posebnih interesa ili potreba (npr. stupnja razvoja u slučaju najnerazvijenijih zemalja ili zemljopisnih posebnosti kada je riječ o malim otočnim državama u razvoju);

Ciljevi, načela i uvjeti suradnje

3.  poziva na to da se u središte novog sporazuma postave Program i ciljevi održivog razvoja do 2030. te da se uspostave snažni mehanizmi za praćenje kojima bi se zajamčilo da se pri provedbi sporazuma doprinosi ciljevima održivog razvoja te da se oni tim sporazumom promiču;

4.  poziva na to da AKP i EU uspostave mehanizam za stručnu provjeru, praćenje i odgovornost kojim bi se omogućilo redovito praćenje provedbe ciljeva održivog razvoja u državama članicama i u čijem bi radu sudjelovali predstavnici iz AKP-a i EU-a, ne samo iz središnjih vladinih tijela nego i iz parlamenata, regionalnih i lokalnih vlasti, civilnog društva i znanstvenih zajednica, a koji bi svake godine podnosili svoje zaključke i preporuke za nacionalne, regionalne i globalne postupke provjere i daljnje postupanje;

5.  osim toga naglašava da bi se o politikama koje se zasnivaju na znanju trebalo u cijelosti voditi računa prilikom izrade, donošenja i provedbe programa sektorskih javnih politika predviđenih u okviru budućeg sporazuma;

6.  poziva na to da borba protiv siromaštva i nejednakosti, a naposljetku i njihovo iskorjenjivanje, kao i promicanje održivog razvoja, i dalje budu glavni ciljevi suradnje između AKP-a i EU-a; međutim, ustraje u tome da novi sporazum mora u prvom redu biti politički projekt zasnovan na načelu odgovornosti te da je potreban jasan odmak od načina razmišljanja koje se temelji na odnosu donator – primatelj pomoći; smatra da suradnju treba ostvariti u područjima od zajedničkog interesa u kojima se može očekivati obostrana korist, ne samo u gospodarskom smislu nego i u pogledu mira i sigurnosti, ljudskih prava, vladavine prava, dobrog upravljanja i demokracije, migracija, zaštite okoliša i borbe protiv klimatskih promjena i drugih područja povezanih s boljitkom stanovništva AKP-a i EU-a;

7.  ponovno ističe da je usklađenost politika u interesu razvoja ključan element za ostvarenje novog programa održivog razvoja; smatra da se sveobuhvatnom prirodom Sporazuma iz Cotonoua promiče usklađenost politika u interesu razvoja te da ona stoga treba biti očuvana i u novom sporazumu; ističe da je u okviru novog sporazuma potrebno zadržati konkretne odredbe o usklađenosti politika u interesu razvoja i pojačati dijalog o povezanim pitanjima; podsjeća na svoj prijedlog da se u okviru Zajedničke parlamentarne skupštine imenuju stalni suizvjestitelji za pitanja usklađenosti politika u interesu razvoja;

8.  smatra da je poštovanje međunarodno dogovorenih načela učinkovitosti pomoći ključ za ispunjenje ciljeva Programa održivog razvoja do 2030. te smatra da bi to trebalo spomenuti u budućem sporazumu;

9.  poziva na to da ključni elementi Sporazuma iz Cotonoua, oni u pogledu ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava, budu temeljne vrijednosti i u novom sporazumu; traži da dobro upravljanje bude uključeno u te bitne dijelove, u skladu s novim 16. ciljem održivog razvoja posvećenim miru, pravdi i djelotvornim institucijama; ponovno naglašava važnost pune provedbe članka 9. Sporazuma iz Cotonoua;

10.  ističe da je politički dijalog temeljni dio Sporazuma iz Cotonoua te da se člancima 8. i 96. pruža konkretan i pravno uređen način za promicanje ključnih elemenata odnosa između AKP-a i EU-a, koji, međutim, u prošlosti nije uvijek djelotvorno korišten; poziva na to da politički dijalog i u novom sporazumu bude središnji, pravno uređen stup, kako u temeljnom okviru tako i na regionalnoj razini; poziva na to da politički dijalog bude djelotvorniji i sustavniji te da se njime djeluje anticipativno kako bi se spriječilo izbijanje političkih kriza;

11.  podsjeća na to da članak 97. Sporazuma iz Cotonoua propisuje postupak savjetovanja i usvajanja odgovarajućih mjera u teškim slučajevima korupcije te žali zbog toga što se na taj članak dosad pozvalo samo jedanput; poziva na to da se u budućem sporazumu o partnerstvu između EU-a i AKP-a taj postupak osnaži kako bi ga se učinilo u potpunosti operativnim;

12.  u tom smislu naglašava da je politički dijalog dragocjen temelj za poboljšanje situacije u kojoj se nalazi stanovništvo u partnerskim zemljama; žali zbog toga što se taj instrument do sada nedovoljno koristio i što nije bio dovoljno djelotvoran; poziva stoga na kvalitetnije praćenje stanja ljudskih prava i drugih ključnih i temeljnih elemenata Sporazuma i ustraje u tome da to praćenje bude uključivo i participativno, te da se redovito, svake dvije godine ili svakih nekoliko godina, vrši ocjena stanja te podnose zajednička izvješća o poštovanju tih elemenata u zemljama članicama AKP-a i EU-a kako bi se jasno imenovali i oni koji ih krše i oni koji ih poštuju; poziva na to da se zaključci tih izvješća predstave na krovnim sastancima AKP-a i EU-a i da služe kao osnova za politički dijalog, kao i da ih se razmatra prilikom ispitivanja praćenja provedbe ciljeva održivog razvoja na nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini;

13.  poziva na snažnije sudjelovanje nacionalnih parlamenata te regionalnih i lokalnih vlasti u zemljama AKP-a i EU-a, u svim fazama politika i aktivnosti zemalja AKP-a i EU-a, od planiranja i pripreme do provedbe, procjene i praćenja, s posebnim naglaskom na načelu supsidijarnosti;

14.  snažno potiče sve stranke u novom sporazumu da uznastoje oko jačanja autonomije i kapaciteta lokalnih i regionalnih vlada kako bi im se omogućilo da uspješno i djelotvorno obavljaju svoje misije i da odigraju važnu ulogu u razvoju zemalja AKP-a;

15.  poziva na to da civilno društvo, a posebno lokalne skupine koje su izravno zahvaćene tim politikama, više sudjeluje u političkom dijalogu, planiranju i provedbi te pruži veću potporu izgradnji kapaciteta; ističe u tom smislu opasnost od smanjivanja prostora za djelovanje civilnog društva u nekim zemljama i potrebu da se uključe skupine kao što su manjine, mladi ljudi i žene, koje se nisu u stanju samoorganizirati kako bi zaštitile svoje interese ili koje, unatoč tome što postoji legitiman demokratski interes, njihove vlade ne priznaju;

16.  smatra da privatni sektor može imati ključnu ulogu u razvojnom procesu i da može doprinijeti financiranju razvoja, pod uvjetom da se ulaganja vrše uz dužno poštovanje stanovništva, tradicionalnih oblika vlasništva i uporabe te okoliša, u skladu s Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; stoga poziva na to da se privatnim ulaganjima pruži potpora pod okriljem Europske investicijske banke (EIB), pod uvjetom da ona budu u skladu s međunarodnim propisima u području ljudskih prava te socijalnim propisima i propisima o zaštiti okoliša; naglašava da bi u novom partnerstvu prioritet trebalo dati malim proizvođačima i poljoprivrednicima te jamčenju poticajnog okruženja za mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća; nadalje, poziva na to da se uzme u obzir mišljenje privatnog sektora na lokalnoj i nacionalnoj razini tijekom pripreme politika, u fazi planiranja i provedbi;

Buduće zajedničke institucije AKP-a i EU-a

17.  poziva na to da se na sastancima Zajedničkog vijeća AKP-a i EU-a raspravlja o bitnim i hitnim političkim pitanjima, uključujući i ona osjetljive prirode, u cilju donošenja zajedničkih zaključaka; poziva nadležna ministarstva država članica AKP-a i EU-a da unaprijede svoje sudjelovanje na ministarskoj razini kako bi se sastancima dao potreban politički legitimitet i istaknulo načelo partnerstva;

18.  poziva na to da novi sporazum o suradnji dobije snažnu parlamentarnu dimenziju kroz djelovanje Zajedničke parlamentarne skupštine koja će omogućiti otvoren, demokratski i sveobuhvatan parlamentarni dijalog, pa i o teškim i osjetljivim pitanjima, potaknuti razvoj zajedničkih (regionalnih) političkih projekata i dati im demokratske temelje kroz sudjelovanje različitih dionika, nadzirati djelovanje izvršne vlasti i razvojnu suradnju, promicati demokraciju i ljudska prava i time pružiti važan doprinos novom, ravnopravnom partnerstvu u suradnji; naglašava da je važno da Zajednička parlamentarna skupština u ranim fazama bude uključena u sve relevantne rasprave o partnerstvu AKP-a i EU-a u razdoblju nakon 2020. godine;

19.  čvrsto vjeruje da bi Zajednička parlamentarna skupština trebala zajamčiti odgovarajuću demokratsku i proporcionalnu zastupljenost te sudjelovanje svih političkih snaga u raspravama; poziva stoga da u nacionalnim izaslanstvima u Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini budu parlamentarni predstavnici cijelog političkog spektra u tim zemljama te da se zajamči sudjelovanje oporbe;

20.  poziva na to da se djelovanje Zajedničke parlamentarne skupštine uskladi s novom regionalnom strukturom, odnosno da se njezino djelovanje usmjeri na regionalne forume na kojima bi se, uz snažno sudjelovanje nacionalnih i regionalnih parlamenata iz regije, raspravljalo o pitanjima od regionalne važnosti, a da se zajednički sastanci na razini AKP-a i EU-a i dalje redovito održavaju, iako ne toliko često; poziva na to da se u sjednice Zajedničke parlamentarne skupštine uključi održavanje tematskih sastanaka sa civilnim društvom, lokalnim vlastima i privatnim sektorom kako bi se dodatno razvile i proširile rasprave o pitanjima povezanim s programom Zajedničke parlamentarne skupštine;

21.  poziva Predsjedništvo Zajedničke parlamentarne skupštine da osmisli program rada Skupštine koji će biti više strateške prirode; poziva na to da se u budućim izvješćima odbora Zajedničke parlamentarne skupštine jasnije navedu poveznice sa 17 ciljeva održivog razvoja kako bi se omogućilo trajno praćenje svakog od tih ciljeva; poziva na to da se na krovnom forumu AKP-a i EU-a usklađuju zajedničke odluke o hitnim međunarodnim pitanjima, kašnjenjima u ispunjavanju ciljeva održivog razvoja i kršenjima ljudskih prava, a da se na regionalnim i drugim sastancima usklađuju odluke o aktualnim temama i hitnim pitanjima od interesa za neku od regija ili određenu skupinu; u tom smislu, podsjeća potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da je politički važno da Vijeće na sjednicama Zajedničke parlamentarne skupštine bude zastupljeno na ministarskoj razini; traži da se, kako bi se zajamčio djelotvoran i uzajaman protok informacija i poboljšala međuinstitucijska suradnja, supredsjednike Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a poziva na sastanke Zajedničkog vijeća;

22.  poziva na to da se ulože dodatni napori kako bi se poboljšao nadzor Zajedničke parlamentarne skupštine nad razvojnim programima, imajući pritom na umu načela razvojne učinkovitosti i daljnje postupanje po nadzoru; poziva Komisiju i vlade da promiču sudjelovanje nacionalnih parlamenata, lokalnih i regionalnih vlasti, dionika civilnog društva, privatnog sektora i dijaspore u svim fazama nadzora nad razvojnim programima te da nacionalnim parlamentima zemalja u razumnim rokovima i na transparentan način dostave sve dostupne informacije koje su im potrebne za vršenje demokratskog nadzora;

23.  smatra da je potrebna daljnja suradnja partnerstva EU-a i AKP-a s drugim partnerima na svjetskoj razini (kao što su Afrička unija ili Ujedinjeni narodi) i drugim međunarodnim dionicima kada god je to moguće, kao i rad na poboljšanoj koordinaciji i suradnji bez dupliciranja rada ili misija, a sve u cilju rješavanja izazova rata, unutarnjih sukoba, nesigurnosti, ugroženosti i tranzicije;

Financiranje u budućnosti

24.  uvjeren je da je istovremeni istek Sporazuma iz Cotonoua i višegodišnjeg financijskog okvira Unije prilika da se napokon donese odluka o uvrštenju Europskog razvojnog fonda u proračun kako bi se povećala učinkovitost i djelotvornost, transparentnost, demokratski nadzor, odgovornost te prepoznatljivost i dosljednost financiranja razvoja koje provodi EU; ističe, međutim, da bi to uvrštenje u proračun trebalo uvjetovati i) pružanjem jamstva da će, kako bi se za svaku pojedinu zemlju u razvoju održala primjerena razina financiranja, sredstva za razvoj biti strogo namjenski korištena te ii) trajnim i odvojenim rješenjem za financiranje sigurnosnih troškova EU-a koji su povezani i usklađeni s razvojnom suradnjom; ističe da, bez obzira na to hoće Europski razvojni fond biti uvršten u proračun ili ne, u njega treba uvrstiti referentna mjerila usklađena s onima koja se koriste u razvojnoj suradnji EU-a; snažno potiče obje strane da moderniziraju instrumente financiranja te da promiču opću i sektorsku proračunsku potporu kad god je to moguće;

25.  ističe da proračun Unije već obuhvaća instrumente namijenjene konkretnim partnerima te da uvrštenje ERF-a u proračun može biti izvedeno tako da odražava i promiče povlašteni odnos AKP-a i EU-a u cilju promicanja održivog razvoja; poziva Komisiju da prije podnošenja potrebnih prijedloga za sljedeći VFO predstavi smjernice za rješavanje spomenutih spornih pitanja;

26.  ističe da u budućnosti odnosi AKP-a i EU-a trebaju biti političke prirode, odnosno usmjereni na zajedničke političke projekte na raznim međunarodnim forumima, a ne primarno obilježeni odnosom donator – primatelj pomoći; naglašava stoga da načela razvojne pomoći EU-a treba ravnopravno primjenjivati na sve zemlje u razvoju i da razvijenije zemlje AKP-a trebaju prestati primati razvojnu pomoć EU-a pod istim uvjetima kao i zemlje koje nisu članice AKP-a; smatra da bi viši stupanj samofinanciranja od strane zemalja AKP-a bio u skladu s težnjama AKP-a za autonomnom ulogom te u tom kontekstu ističe da je važno da se u novi sporazum uvrste poboljšani instrumenti za izgradnju kapaciteta zemalja AKP-a u području financiranja vitalnih gospodarskih sektora; traži od stranaka da udvostruče napore kako bi izgradile kapacitete zemalja AKP-a te kako bi se mobilizirali i iskoristili domaći resursi, i to u prvom redu jačanjem poreznih sustava, dobrim upravljanjem prirodnim resursima te poticanjem industrijalizacije i prerade sirovina namijenjenih za lokalna, regionalna i globalna tržišta;

27.  naglašava da je 11. Europski razvojni fond glavni izvor financiranja za Instrument mirovne pomoći za Afriku, iako je to 2003. godine, kada je taj Instrument uspostavljen, bilo zamišljeno kao privremeno rješenje; poziva na osnivanje zasebnog instrumenta namijenjenog za financiranje sigurnosnih troškova povezanih s razvojnom suradnjom;

28.  prima na znanje Komunikaciju Komisije od 7. lipnja 2016. o uspostavi novog Okvira za partnerstvo s trećim zemljama u okviru Europskog migracijskog programa; napominje da se sredstva iz proračuna EU-a i ERF-a namijenjena za taj paket u iznosu od 8 milijardi EUR isključivo sastoje od prethodno planirane pomoći; poziva na to da se razvojna pomoć za korisnike ne ugrozi te da se inicijative povezane s migracijama financiraju novim odobrenim sredstvima;

29.  poziva na stvaranje instrumenta namijenjenog za sve prekomorske zemlje i područja koji odgovara njihovu specifičnom statusu zbog pripadnosti europskoj obitelji; poziva na pojačanu suradnju zemalja AKP-a i prekomorskih zemalja i područja kako bi se potaknuo uključiv i održiv razvoj njihovih regija te bolja integracija prekomorskih zemalja i područja u njihovo regionalno okruženje;

Trgovinska dimenzija: Sporazumi o gospodarskom partnerstvu

30.  ponovno naglašava da su sporazumi o gospodarskom partnerstvu temelj regionalne suradnje i da oni moraju biti instrumenti za razvoj i regionalnu integraciju; stoga ističe da je važno da se u sve sporazume o gospodarskom partnerstvu uvrste pravno obvezujuće odredbe o održivosti (iz perspektive ljudskih prava, socijalnih standarda i normi u pogledu zaštite okoliša) te naglašava važnost uspostave djelotvornih sustava praćenja u koje bi, kako bi se utvrdili i spriječili eventualni negativni učinci izazvani liberalizacijom trgovine, bio uključen širok raspon dionika civilnog društva;

31.  poziva na to da sporazum nakon Cotonoua bude krovni politički sporazum u okviru kojeg se određuju obvezujući minimalni zahtjevi za sporazume o gospodarskom partnerstvu kako bi se zajamčio kontinuitet poveznica sporazuma o gospodarskom partnerstvu u postojećem Sporazumu iz Cotonoua s odredbama o održivosti u pogledu dobrog upravljanja, poštovanja ljudskih prava, među ostalim i najugroženijih skupina, kao i poštovanja socijalnih i ekoloških standarda, te kako bi se time pružio primjereni okvir za održivi razvoj i usklađenost politika; poziva na zajednički parlamentarni nadzor i praćenje učinka sporazuma o gospodarskom partnerstvu, kao i na uvođenje strukturiranih mehanizama praćenja civilnog društva;

°

°  °

32.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji EU-a, Vijeću AKP-a, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te Predsjedništvu Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a.

(1)

http://www.europarl.europa.eu/intcoop/acp/03_01/pdf/mn3012634_en.pdf

(2)

http://www.epg.acp.int/fileadmin/user_upload/Georgetown_1992.pdf

(3)

https://ec.europa.eu/europeaid/sites/devco/files/communication-co-operation-acp-countries-in-the-eu-budget-com2003590_en.pdf

(4)

https://ec.europa.eu/europeaid/sites/devco/files/joint_-consultation-paper-post-cotonou_hr.pdf

(5)

SL C 310, 25.8.2016., str. 19.

(6)

SL C 65, 19.2.2016., str. 257.

(7)

SL C 67E, 18.3.2010., str. 120.

(8)

SL C 103E, 29.4.2004., str. 833.

(9)

http://www.europarl.europa.eu/intcoop/acp/2015_acp2/pdf/101905en.pdf

(10)

http://www.europarl.europa.eu/intcoop/acp/2015_acp2/pdf/1081264en.pdf

(11)

http://www.africa-eu-partnership.org/sites/default/files/documents/eas2007_joint_strategy_en.pdf

(12)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0336.

(13)

http://www.acp.int/content/acp-eu-stand-together-post-2015-development-agenda

(14)

http://www.epg.acp.int/fileadmin/user_upload/Sipopo_Declaration.pdf

(15)

Rezolucija Opće skupštine UN-a A/RES/69/313.

(16)

Rezolucija Opće skupštine UN-a A/RES/70/1.


MIŠLJENJE ODBORA ZA VANJSKE POSLOVE  (19.7.2016)

upućeno Odboru za razvoj

o budućnosti odnosa između AKP-a i EU-a nakon 2020.

(2016/2053(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Javier Couso Permuy

PRIJEDLOZI

Odbor za vanjske poslove poziva Odbor za razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  ističe da je potrebno ponovno izgraditi odnos između AKP-a i EU-a kao partnerstvo kojim se promiču strateški interesi i zajedničke vrijednosti različitih partnera te doprinosi jačanju globalnog upravljanja i multilateralnog poretka utemeljenog na pravilima; naglašava da ciljevi tog partnerstva trebaju biti ciljevi Ujedinjenih naroda u području održivog razvoja, zadovoljenje osnovnih potreba i poštovanje ljudskih prava te se njime u okviru razvojne suradnje moraju poticati predvidljivost i odgovornost za strategiju;

2.  uvjeren je da bi tijekom revizije partnerstva AKP-a i EU-a trebalo voditi računa o sve većoj važnosti regionalizacije kako bi se izbjeglo puko nametanje političkog okvira Unije; ističe da je ključno da u tom postupku revizije u potpunosti sudjeluju države AKP-a, i kao skupina i kao regije; u tom pogledu inzistira na ulozi regionalnih organizacija kao što je Afrička unija ili regionalne afričke gospodarske zajednice; traži jaču regionalizaciju i diferenciranu institucionalizaciju partnerstva s AKP-om s obzirom na različitost triju partnerskih regija: Afrike, Kariba i Pacifika;

3.  ističe značaj odnosa s AKP-om, posebno s obzirom na susjedni afrički kontinent te na postojeće posebne odnose s Afričkom unijom koji se još mogu produbiti; predlaže da se razmotre najučinkovitije strukture i mehanizmi za buduću suradnju, što bi moglo donijeti spajanje postojećih struktura i politika iz Sporazuma iz Cotonoua sa strukturama i politikama zajedničke strategije Afrike i EU-a, te da se uvede prikladni okvir za odnose s karipskim i pacifičkim državama; smatra da je prije odlučivanja o budućnosti institucionalnog ustroja odnosa između AKP-a i EU-a potrebno temeljito analizirati prijašnja postignuća i neuspjehe postojećeg okvira;

4.  smatra da je, iako snažne političke veze utemeljene na zajedničkim interesima i vrijednostima trebaju i dalje biti osnova za partnerstvo s AKP-om, potrebno ojačati daljnju suradnju u pogledu globalnih pitanja i uspostaviti prikladne mehanizme u cilju boljeg rješavanja današnjih globalnih izazova kao što su, među ostalim, pitanja povezana s klimatskim promjenama i vodom, energijom, sigurnosti opskrbe hranom, migracijskim tokovima, terorizmom, ekstremizmom, međunarodnim kriminalom, biološkom raznolikosti, zdravljem i financijama;

5.  podsjeća da je neophodno uskladiti vanjske politike Unije te ciljeve unutarnjih i vanjskih politika, posebno u području trgovine, poljoprivrede, okoliša, energetike, sigurnosti i migracija; naglašava da je i dalje važno da države AKP-a u potpunosti prihvate partnerstvo između AKP-a i EU-a te da revizijom partnerstvu treba pružiti novu političku energiju koja nadilazi razinu svih nužnih tehničkih ili institucionalnih izmjena;

6.  ističe da se suradnja između EU-a i država AKP-a treba pojačati u područjima od zajedničkog interesa kao što su sigurnost, sprečavanje sukoba, između ostalog u odnosu na smanjenje gladi i posljedice klimatskih promjena, te u područjima ljudskih prava, vladavine prava i demokracije; u tom pogledu napominje da ni EU ni države AKP-a nisu u potpunosti iskoristili mogućnosti političkog dijaloga u okviru članaka 8. i 96. Sporazuma iz Cotonoua; u tom kontekstu ističe važnu ulogu Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a;

7.  podsjeća da se partnerstvo između AKP-a i EU-a temelji na poštovanju ljudskih prava, demokracije i vladavine prava, dobrom upravljanju te na drugim ključnim elementima o kojima je riječ u članku 9. Sporazuma iz Cotonoua; naglašava potrebu poštovanja ljudskih prava i važnost dijela 2. članka 9. aktualnog Sporazuma iz Cotonoua, kao i demokratske klauzule koja je u njemu utvrđena i nadalje razrađena u članku 96.; podsjeća da je važno u potpunosti provesti te odredbe kad god je to potrebno;

8.  ističe da je potrebno dodatno poboljšati mehanizme u okviru Sporazuma iz Cotonoua kao što su politički dijalog, financijska potpora, prikladne mjere i obustava razvojne suradnje kako bi se stvarno doprinijelo poboljšanju poštovanja ljudskih prava, demokracije, vladavine prava i dobrog upravljanja, a posebno borbe protiv korupcije;

9.  naglašava koliko je važno da to novo partnerstvo nakon Cotonoua bude „dobitna kombinacija za sve” i da se temelji na načelima zajedničkog rasta i zajedničkog razvoja između EU-a i Afrike; smatra da se tim partnerstvom treba podržavati industrijalizacija afričkog kontinenta i razvoj poljoprivrede te poticati ulaganja u inovativne politike i održivi razvoj;

10.  ističe da je službena razvojna pomoć, u skladu s definicijom iz ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda i Akcijskim planom iz Adis Abebe o financiranju za razvoj, i dalje ključna za države AKP-a, posebno za najnerazvijenije države; inzistira da to pitanje bude sastavni dio budućih odnosa EU-a i država AKP-a nakon 2020.; prima na znanje obvezu Europske unije u pogledu dodjele razvojne pomoći državama AKP-a; izražava žaljenje zbog toga što 2015. mnoge države članice EU-a nisu ostvarile cilj koji je podrazumijevao izdvajanje 0,7 % njihova bruto nacionalnog dohotka za službenu razvojnu pomoć; poziva sve partnere da u potpunosti poštuju svoje obveze;

11.  poziva na uvrštavanje Programa održivog razvoja do 2030. u reviziju okvira za suradnju između EU-a i država AKP-a kao jedinstvenog i univerzalnog skupa razvojnih ciljeva koji se primjenjuju na sve; smatra da Zajedničko vijeće AKP-a i EU-a treba pružiti konkretne preporuke za provedbu ciljeva održivog razvoja u okviru suradnje između AKP-a i EU-a;

12.  iz perspektive država AKP-a ističe važnost članka 12. trenutačnog Sporazuma iz Cotonoua kojim se državama AKP-a omogućuje da stupe u dijalog o politikama EU-a koje bi mogle utjecati na njihov razvoj;

13.  ističe važnost sporazuma o partnerstvu za vlade država AKP-a za poboljšanje cjelokupnih rezultata njihovih gospodarstava; smatra da će se novo partnerstvo morati temeljiti na razvoju proizvodnih kapaciteta država, uz jasnu logiku održivog razvoja i bez nezakonitog iskorištavanja prirodnih resursa od strane stranih državnih poduzeća, na dovršetku najkorisnijih procesa regionalne integracije koji će se koristiti postojećim krovnim strukturama kao što je Afrička unija, na dopunjavanju tradicionalne poljoprivrede učinkovitim načinima iskorištavanja poljoprivrede, distribucije i stavljanja na tržište u korist stanovništva te na suzbijanju gomilanja obradivih površina kojim se bave strane i domaće sile; preporučuje da se razmotri privatizacija nacionalnih prirodnih resursa i javnih službi; s tim u vezi poziva EU da u obuhvaćenim partnerskim zemljama promiče konsolidaciju prava vlasništva nad zemljištem, uključujući prikladnu registraciju i stjecanje vlasništva, kako bi se spriječilo gospodarsko iskorištavanje najugroženijih skupina;

14.  ističe ulogu i dodanu vrijednost gospodarskih odnosa, posebno kad se u njih na obje strane uključe mala, srednja i obiteljska poduzeća; traži posebne mjere za intenziviranje razmjena;

15.  podržava odluku UN-a o stvaranju sveobuhvatnog pravnog instrumenta kojim bi se osiguralo da poduzeća poštuju ljudska prava, a sve kako bi se stalo na kraj izrabljivanju radnika, modernom ropstvu, nezakonitom protoku kapitala i financiranju terorizma i oružanih sukoba; poziva EU i partnere iz AKP-a da poboljšaju suradnju u suzbijanju pranja novca i utaje poreza;

16.  posebno ističe potrebu za strategijama održivog razvoja za borbu protiv klimatskih promjena u budućim sporazumima o suradnji, uključujući kvalitetno upravljanje vodama i održive poljoprivredne prakse, kako bi se povećala sigurnost opskrbe hranom i vodom u cilju jamčenja zdravog života i okončanja gladi i siromaštva; smatra da nova suradnja pruža velike mogućnosti za rješavanje pitanja klimatske i energetske politike, očuvanja morske biološke raznolikosti, uključujući inovativne načine borbe protiv plastičnog otpada u morima, te pružanja zajedničke pomoći tijekom prirodnih nepogoda uspostavom učinkovitih mjesta za hitnu pomoć;

17.  ističe da je potrebno pronaći zajednička rješenja za rješavanje temeljnih uzroka migracija u određenim državama AKP-a; vjeruje da bi rad na djelotvornom multilateralnom okviru za upravljanje globalnim migracijskim tokovima trebao postati strateški prioritet za buduće partnerstvo između EU-a i država AKP-a;

18.  ističe da će se budućim okvirom za partnerstvo omogućiti sveobuhvatni pristup miru i sigurnosti te da je u tom pogledu potrebno osigurati dostatno planiranje i koordinaciju kako bi se izbjeglo postojeće i moguće dupliciranje između regionalne i nacionalne potpore koju pružaju države članice EU-a i države AKP-a;

19.  vjeruje da je potrebno daljnje jačanje odredbi o miru i sigurnosti te da se budućim partnerstvom treba pružati djelotvornije zajedničko djelovanje u pogledu sprečavanja sukoba, uključujući rano upozoravanje i posredovanje, izgradnju mira i borbu protiv transnacionalnih sigurnosnih izazova u cilju suzbijanja aktualnih transregionalnih sigurnosnih prijetnji povezanih s terorizmom i nasilnim ekstremizmom, svim oblicima krijumčarenja, uključujući krijumčarenje ljudi, oružja i droge, kao i s piratstvom koje pogađa EU i države AKP-a;

20.  naglašava da je stabilna sigurnosna situacija neophodan preduvjet za postizanje ciljeva održivog razvoja; stoga podržava uspostavu financijskog instrumenta posvećenog sigurnosti i miru u okviru budućeg partnerstva između EU-a i država AKP-a;

21.  poziva da se ojača politička dimenzija partnerstva između EU-a i država AKP-a, posebice kako bi se omogućilo zajedničko djelovanje i ostvario veći utjecaj na međunarodnim forumima; smatra da je potrebna daljnja zajednička suradnja AKP-a i EU-a s drugim partnerima na svjetskoj razini (kao što su Afrička unija ili UN) i drugim međunarodnim silama kada god je to moguće, kao i rad na poboljšanoj koordinaciji i suradnji bez dupliciranja rada ili misija, a sve u cilju rješavanja izazova rata, unutarnjih sukoba, nesigurnosti, nestabilnosti i tranzicije;

22.  potiče partnere da prošire popis prihvatljivih država i institucija izvan skupine država AKP-a, pod uvjetom da te države ispunjavaju utvrđene uvjete; ističe da je potrebno revidirati i obnoviti strukture dijaloga između AKP-a i EU-a kako bi se zajamčio pluralizam partnera u institucijskim dijalozima na parlamentarnoj i višoj političkoj razini; poziva države AKP-a da razmotre mogućnosti strukturiranijih odnosa s državama iz Azije, Latinske Amerike, Bliskog istoka i Sjeverne Amerike u cilju razmjene iskustava;

23.   ističe važnost Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a u promicanju političkog dijaloga i razvoju ravnopravnog partnerstva između država AKP-a i EU-a.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

12.7.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

53

10

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Lars Adaktusson, Michèle Alliot-Marie, Nikos Androulakis, Francisco Assis, Petras Auštrevičius, Amjad Bashir, Mario Borghezio, Elmar Brok, Klaus Buchner, James Carver, Fabio Massimo Castaldo, Lorenzo Cesa, Javier Couso Permuy, Andi Cristea, Mark Demesmaeker, Georgios Epitideios, Knut Fleckenstein, Anna Elżbieta Fotyga, Eugen Freund, Michael Gahler, Sandra Kalniete, Manolis Kefalogiannis, Afzal Khan, Janusz Korwin-Mikke, Andrey Kovatchev, Eduard Kukan, Ilhan Kyuchyuk, Arne Lietz, Barbara Lochbihler, Sabine Lösing, Andrejs Mamikins, David McAllister, Tamás Meszerics, Francisco José Millán Mon, Javier Nart, Pier Antonio Panzeri, Demetris Papadakis, Ioan Mircea Paşcu, Vincent Peillon, Alojz Peterle, Tonino Picula, Cristian Dan Preda, Jozo Radoš, Sofia Sakorafa, Jacek Saryusz-Wolski, Jaromír Štětina, Charles Tannock, Ivo Vajgl, Geoffrey Van Orden, Hilde Vautmans, Boris Zala

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Laima Liucija Andrikienė, Andrzej Grzyb, Marek Jurek, Soraya Post, Igor Šoltes, Eleni Theocharous, Traian Ungureanu, Bodil Valero, Marie-Christine Vergiat

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Therese Comodini Cachia, Edouard Ferrand, Liliana Rodrigues, Janusz Zemke


MIŠLJENJE oDBORA ZA MEĐUNARODNU TRGOVINU (19.7.2016)

upućeno Odboru za razvoj

o budućnosti odnosa između zemalja AKP-a i EU-a nakon 2020.

(2016/2053(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Pedro Silva Pereira

PRIJEDLOZI

Odbor za međunarodnu trgovinu poziva Odbor za razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  ističe da postojeća suradnja između AKP-a i EU-a nije polučila optimalne rezultate za strane u sporazumu te stoga naglašava da buduća upotreba istih instrumenata u odnosima s afričkim, karipskim i pacifičkim (AKP) zemljama može samo u ograničenoj mjeri utjecati na njihov razvoj;

2.  poziva na uspostavu učinkovitog okvira suradnje za razdoblje nakon isteka Sporazuma iz Cotonoua koji će biti prilagođen novim i nadolazećim globalnim promjenama, temeljen na odgovornosti afričkih, karipskih i pacifičkih (AKP) zemalja, te ističe ključnu ulogu ciljeva održivog razvoja i ljudskih prava; ističe da se okvir nakon Cotonoua mora definirati u uskoj suradnji sa zemljama AKP-a, uključujući i civilno društvo, uz koordinaciju s relevantnim regionalnim organizacijama, te na temelju iskustva iz prethodnog Sporazuma o partnerstvu iz Cotonoua i njegove analize, pri čemu treba izbjeći udvostručenje napora i struktura; zahtijeva da u novom okviru poslije Cotonoua središnji ciljevi postanu rast i razvoj; naglašava da se revidiranim općim okvirnim ugovorom, koji je pravno obvezujuće naravi, zajedno s regionalnim sporazumima o gospodarskom partnerstvu i ostalim trgovinskim instrumentima, pogotovo inicijativom „Sve osim oružja” i općim sustavom povlastica (OSP/OSP+) mora podupirati poštena i održiva trgovina te regionalna integracija, a time u konačnici i stvaranje bogatstva, održiv razvoj i smanjenje nejednakosti i siromaštva, pri čemu mora sadržavati mehanizme kojima će biti moguće osigurati poštovanje ljudskih prava;

3.  podsjeća na to da su sporazumi o gospodarskom partnerstvu ključni razvojni instrument za doprinos dugoročnom smanjenju siromaštva; međutim, naglašava da liberalizacija trgovine mora biti praćena djelotvornim mjerama i pružanjem potpore razvoju u vidu izgradnje kapaciteta, proizvodnje, infrastrukture i izvoznog kapaciteta te razvoja domaćeg privatnog sektora, osobito u najnerazvijenijim zemljama, i to kako bi im se pomoglo da bolje iskoriste mogućnosti koje pruža trgovina;

4.  podržava stvaranje kontinentalnog područja slobodne trgovine u cilju snažnije gospodarske integracije 54 države afričkog kontinenta; poziva na to da se redefiniranjim partnerstva između EU-a i zemalja AKP-a učini ta partnerstva kompatibilnima sa stvaranjem takvog područja;

5.  napominje da je trgovina jedan od triju stupova Sporazuma iz Cotonoua te naglašava da bi se u procesu nakon isteka tog sporazuma trebao iznjedriti okvir za raspravu o zajedničkim trgovinskim pitanjima sa svim zemljama AKP-a i relevantnim dionicima; poziva na to da sporazum nakon Cotonoua bude krovni politički sporazum u okviru kojeg se određuju obvezujući minimalni zahtjevi za sporazume o gospodarskom partnerstvu, uključujući zajednički parlamentarni nadzor i strukturirane mehanizme praćenja civilnog društva; poziva Komisiju da osigura redovito praćenje provedbe sporazuma o gospodarskom partnerstvu radi njihova potencijalnog poboljšanja; poziva na jačanje trgovinske suradnje koja mora biti pravedna i uravnotežena te bi se njome trebale poticati sustavne gospodarske reforme i uzeti u obzir posebnosti i prioriteti različitih zemalja i regija AKP-a; zagovara takve trgovinske odnose, no uz pristup koji počiva na vrijednostima, kao i poboljšanu usklađenost politika u interesu razvoja, kao što je i predloženo u komunikaciji „Trgovina za sve: Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici”; poziva na to da se u okviru za razdoblje nakon Cotonoua uzme u obzir rodna dimenzija trgovine; vjeruje da bi uključiv rast, stvaranje dostojnih radnih mjesta, gospodarsko upravljanje, regionalna integracija, promicanje investicijske suradnje, razvoj privatnog sektora (posebno malih i srednjih poduzeća), diversifikacija gospodarstva, promicanje industrija u povojima, razvoj održive poljoprivrede i održivo upravljanje prirodnim resursima trebali imati ključnu ulogu u budućim gospodarskim partnerstvima;

6.  naglašava da su ne samo trgovinski sporazumi, uključujući sporazume o gospodarskom partnerstvu, nego i ulaganja od velike važnosti za razvoj gospodarstava zemalja AKP-a te smanjenje nezaposlenosti i socijalne isključenosti; smatra da se u te svrhe budućim aranžmanima nakon 2020. treba u odgovarajućoj mjeri podržavati procese ulaganja;

7.  ističe da se okvirom za razdoblje nakon Cotonoua moraju promicati održiv razvoj, ljudska prava, temeljni standardi rada i dobro upravljanje, uključujući borbu protiv korupcije i nezakonitih financijskih tokova na temelju međunarodnih standarda; poziva na sastavljanje snažnih i provedivih odredbi o održivom razvoju i odgovarajućeg okvira za društveno odgovorno poslovanje; zahtijeva, konkretno, da klauzula u kojoj su ljudska prava navedena kao ključni element bude zadržana u budućem sporazumu, u skladu s Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, kako bi klauzule o povezivanju u sporazumima o gospodarskom partnerstvu, ponajprije klauzule o neizvršenju, vrijedile i nakon 2020. godine;

8.  smatra iznimno važnim da se okvirom za razdoblje nakon Cotonoua uvedu mjere olakšavanja trgovine radi širenja razmjene industrijskih i poljoprivrednih proizvoda unutar Afrike;

9.  naglašava važnost obnove Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a te njezine uključenosti u svim fazama rasprave o okviru za razdoblje nakon Cotonoua te se zalaže za strogi parlamentarni nadzor nad budućim okvirom; zahtijeva periodičko praćenje suradnje AKP-a i EU-a koje je usmjereno na rezultate, posebno u pogledu ljudskih prava, trgovine, održivog razvoja i pravedne trgovine;

10.  naglašava da predstavnici civilnog društva i zainteresirani dionici, kao što su sindikati i poduzeća, među ostalim mala i srednja poduzeća, obvezno trebaju biti uključeni u cijeli postupak provedbe sporazuma o gospodarskom partnerstvu i postupak nakon isteka Sporazuma iz Cotonoua; poziva Komisiju da promiče sudjelovanje civilnog društva u službenim odnosima između EU-a i AKP-a;

11.  podsjeća na obveze iz Akcijskog plana iz Addis Abebe u pogledu financiranja razvoja i njihove važnosti za ispunjenje ciljeva održivog razvoja; naglašava važnost izrade jasnih i transparentnih pravila oporezivanja za poboljšanje domaćih prihoda; napominje važnost izgradnje trgovinskih kapaciteta s obzirom na to da su industrijalizacija i diversifikacija gospodarstava zemalja AKP-a i dalje ograničene te također poziva na provedbu temeljite analize potreba zemalja AKP-a u pogledu razvoja trgovine i ulaganja; poziva EU da osigura adekvatna i učinkovita sredstva za inicijativu „Pomoć za trgovinu” radi poticanja transfera tehnologija i pružanja potpore nastojanjima zemalja AKP-a da provedu Sporazum WTO-a o olakšavanju trgovine, da se postupno integriraju u svjetsko gospodarstvo te da napreduju u globalnom i regionalnom lancu vrijednosti; napominje da financijska pomoć mora biti isprepletena s konkretnim projektima suradnje usmjerenima na poboljšanje infrastrukture te obrazovnih i društvenih sustava u zemljama AKP-a;

12.  poziva EU da intenzivira svoju potporu kako bi se zemljama bogatima resursima pomoglo da provedu načela Inicijative za transparentnost ekstraktivnih industrija u pogledu veće transparentnosti i odgovornosti u sektorima nafte, plina i rudarstva.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

14.7.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

30

0

4

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

William (The Earl of) Dartmouth, Laima Liucija Andrikienė, Maria Arena, Karoline Graswander-Hainz, Yannick Jadot, Ska Keller, Jude Kirton-Darling, Alexander Graf Lambsdorff, Bernd Lange, Emmanuel Maurel, Anne-Marie Mineur, Sorin Moisă, Godelieve Quisthoudt-Rowohl, Inmaculada Rodríguez-Piñero Fernández, Marietje Schaake, Helmut Scholz, Joachim Schuster, Joachim Starbatty, Iuliu Winkler, Jan Zahradil

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Reimer Böge, Victor Boştinaru, Klaus Buchner, Seán Kelly, Gabriel Mato, Bolesław G. Piecha, Pedro Silva Pereira, Ramon Tremosa i Balcells, Wim van de Camp, Jarosław Wałęsa, Pablo Zalba Bidegain

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Mara Bizzotto, Bernd Kölmel, Jozo Radoš, Dariusz Rosati, Paul Rübig, Mylène Troszczynski


MIŠLJENJE oDBORA ZA PRORAČUNE (14.7.2016)

upućeno Odboru za razvoj

o budućnosti odnosa između AKP-a i EU-a nakon 2020.

(2016/2053(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Eider Gardiazabal Rubial

PRIJEDLOZI

Odbor za proračune poziva Odbor za razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  uvjeren je da je istovremeni istek Sporazuma iz Cotonoua i višegodišnjeg financijskog okvira Unije prilika da se napokon donese odluka o uvrštenju u proračun Europskog razvojnog fonda (ERF), geografski najvećeg instrumenta u području razvojne suradnje, pri čemu uvjet za suradnju AKP-a i EU-a i zadržavanje razine financiranja treba biti izričito jamstvo da će se sredstva koristiti namjenski; smatra da je sadašnji ustroj ERF-a anomalija čije su posljedice vidljive u nekoliko nedostataka; ističe da će uvrštenje u proračun pozitivno utjecati na legitimnost, djelotvornost i predvidljivost razvojne pomoći te pritom jamčiti veću usklađenost politika i njihovu vidljivost, pod uvjetom da se sredstva izdvojena za financiranje ERF-a dodaju sadašnjem proračunu EU-a; ponavlja da će uvrštenje ERF-a u proračun omogućiti pojednostavnjenje i usklađenje okvira razvojne pomoći; podsjeća da, bez obzira na to hoće li ERF biti uvršten u proračun ili ne, u njega treba unijeti referentna mjerila usklađena s onima koja se koriste u suradnji EU-a, poput već postojećih mjerila o ljudskom razvoju i klimatskim promjenama;

2.  ističe da proračun Unije već obuhvaća instrumente namijenjene konkretnim partnerima te da uvrštenje ERF-a u proračun može biti izvedeno tako da odražava i promiče povlašteni odnos AKP-a i EU-a u cilju promicanja održivog razvoja; poziva Komisiju da prije podnošenja potrebnih prijedloga za sljedeći VFO predstavi smjernice za rješavanje spomenutih spornih pitanja;

3.  podsjeća da je borba protiv siromaštva glavni cilj Unije u razvojnoj suradnji i vodeći način rješavanja temeljnih uzroka prisilnih migracija i raseljavanja; upozorava, u kontekstu Uzajamnog fonda EU-a za Afriku, na preusmjeravanje odobrenih sredstava namijenjenih u druge svrhe, pri čemu se krše ciljevi utvrđeni njihovim pravnim osnovama; preporučuje poduzimanje koraka za nastavak provedbe mjera usmjerenih povećanju stupnja autonomije i emancipacije zajednica, čime im se omogućuje da bolje zastupaju vlastite interese na odgovoran i održiv način; osim toga, podsjeća na pozitivnu ulogu Instrumenta mirovne pomoći za Afriku kao ključnog instrumenta stabilizacije te smatra da se rješenje nalazi u uvrštenju ERF-a u proračun, čime bi se omogućio njegov nastavak u potpunosti u skladu s Ugovorom;

4.  prima na znanje Komunikaciju Komisije od 7. lipnja 2016. o uspostavi novog Okvira za partnerstvo s trećim zemljama u okviru Europskog migracijskog programa; napominje da se sredstva iz proračuna EU-a i ERF-a namijenjena tom paketu u iznosu od 8 milijardi EUR isključivo sastoje od prethodno planirane pomoći; poziva na to da se razvojna pomoć korisnicima ne ugrozi te da se inicijative povezane s migracijama financiraju novim odobrenim sredstvima;

5.  podržava miješanje bespovratnih sredstava s financijskim instrumentima, pojednostavnjenje financiranja i osiguranje održivosti projekata kako bi učinak razvojne pomoći bio što veći te kako bi se riješili problemi tržišnih manjkavosti i nedostatka ulaganja; naglašava da inovativno financiranje ne smije zamijeniti bespovratna sredstva, kao ni preuzeti odgovornost koju razvijene zemlje imaju za službenu razvojnu pomoć ili zemlje u razvoju za pružanje osnovnih javnih usluga; prima na znanje namjeru izrade plana vanjskog ulaganja u Afriku i u Sredozemlje, po uzoru na Europski fond za strateška ulaganja; poziva na jamčenje jasne aditivnosti u pogledu postojećih financijskih instrumenata i platformi za mješovita sredstva, uključujući nova odobrena sredstva, te na sudjelovanje Parlamenta u svim fazama izrade plana.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

12.7.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

25

3

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Jean Arthuis, Reimer Böge, Lefteris Christoforou, Jean-Paul Denanot, Gérard Deprez, José Manuel Fernandes, Eider Gardiazabal Rubial, Jens Geier, Esteban González Pons, Ingeborg Gräßle, Iris Hoffmann, Bernd Kölmel, Zbigniew Kuźmiuk, Vladimír Maňka, Ernest Maragall, Siegfried Mureşan, Victor Negrescu, Liadh Ní Riada, Paul Rübig, Petri Sarvamaa, Patricija Šulin, Eleftherios Synadinos, Paul Tang, Indrek Tarand, Isabelle Thomas, Marco Zanni

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Marco Valli, Derek Vaughan


REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

31.8.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

20

5

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Louis Aliot, Beatriz Becerra Basterrechea, Ignazio Corrao, Manuel dos Santos, Doru-Claudian Frunzulică, Nathan Gill, Charles Goerens, Enrique Guerrero Salom, Heidi Hautala, Maria Heubuch, György Hölvényi, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Stelios Kouloglou, Arne Lietz, Linda McAvan, Norbert Neuser, Maurice Ponga, Cristian Dan Preda, Lola Sánchez Caldentey, Eleni Theocharous, Paavo Väyrynen, Bogdan Brunon Wenta, Rainer Wieland, Anna Záborská

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Brian Hayes, Joachim Zeller

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Liliana Rodrigues


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

20

+

ALDE

Beatriz Becerra Basterrechea, Charles Goerens, Paavo Väyrynen

ECR

Eleni Theocharous

EFDD

Ignazio Corrao

PPE

Brian Hayes, György Hölvényi, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Cristian Dan Preda, Bogdan Brunon Wenta, Rainer Wieland, Joachim Zeller, Anna Záborská

S&D

Doru-Claudian Frunzulică, Enrique Guerrero Salom, Arne Lietz, Linda McAvan, Norbert Neuser, Liliana Rodrigues, Manuel dos Santos

5

-

EFDD

Nathan Gill

GUE/NGL

Stelios Kouloglou, Lola Sánchez Caldentey

VERTS/ALE

Heidi Hautala, Maria Heubuch

1

0

ENF

Louis Aliot

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0 : suzdržani

Pravna napomena