Postupak : 2016/2228(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0032/2017

Podneseni tekstovi :

A8-0032/2017

Rasprave :

PV 15/03/2017 - 17
CRE 15/03/2017 - 17

Glasovanja :

PV 16/03/2017 - 6.8
CRE 16/03/2017 - 6.8

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0093

IZVJEŠĆE     
PDF 716kWORD 82k
8.2.2017
PE 589.323v02-00 A8-0032/2017

o integriranoj politici Europske unije za Arktik

(2016/2228(INI))

Odbor za vanjske posloveOdbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

Izvjestitelji: Urmas Paet, Sirpa Pietikäinen

(Zajedničke sjednice odbora – članak 55. Poslovnika)

AMANDMANI
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 MIŠLJENJE Odbora za međunarodnu trgovinu
 MIŠLJENJE Odbora za regionalni razvoj
 MIŠLJENJE Odbora za ribarstvo
 REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o integriranoj politici Europske unije za Arktik

(2016/2228(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) sklopljenu 10. prosinca 1982. i koja je na snazi od 16. studenoga 1994., Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i Deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda od 13. rujna 2007.(1),

–  uzimajući u obzir Sporazum donesen u Parizu na 21. sjednici Konferencije stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime održane 12. prosinca 2015. (Pariški sporazum) te glasovanje Europskog parlamenta o ratifikaciji Sporazuma 4. listopada 2016.,

–  uzimajući u obzir Minamatsku konvenciju, Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka, Protokol iz Göteborga, Stockholmsku konvenciju, Arhušku konvenciju i Konvenciju o biološkoj raznolikosti,

–  uzimajući u obzir Sastanak na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju i zaključni dokument koji je Opća skupština donijela 25. rujna 2015. pod nazivom „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.”(2),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine od 16. studenoga 1972. godine,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada (ILO) br. 169 i Deklaraciju o pravima autohtonih naroda,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Ilulissata koju je na konferenciji o Arktičkom oceanu održanoj 28. svibnja 2008. u Ilulissatu na Grenlandu objavilo pet obalnih država Arktičkog oceana,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju o načelima razvoja resursa Vijeća Inuita polarnog kruga u Inuit Nunaatu(3),

  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a 61/295 o pravima autohtonih naroda (UNDRIP) koju je donijela Opća skupština UN-a 13. prosinca 2007.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća koji se odnose na pitanja Arktika, posebno one od 20. lipnja 2016., 12. svibnja 2014., 8. prosinca 2009. i 8. prosinca 2008.,

  uzimajući u obzir globalnu strategiju EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije iz lipnja 2016. o „Zajedničkoj viziji, zajedničkom djelovanju: Jača Europa”. kao i „Izvješće o ZVSP-u – naši prioriteti u 2016.” koje je Vijeće odobrilo 17. listopada 2016,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 27. travnja 2016. o integriranoj politici Europske unije za Arktik(4), zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice od 26. lipnja 2012.(5) o razvoju politike Europske unije prema arktičkoj regiji i komunikaciju Komisije od 20. studenoga 2008. o Europskoj uniji i arktičkoj regiji,

–  uzimajući u obzir nacionalne strategije za Arktik arktičkih država, posebno strategije Kraljevine Danske (2011.), Švedske (2011.) i Finske (2013.) te strategije ostalih država članica EU-a i zemalja članica EGP-a,

  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/137/EU od 14. ožujka 2014. o odnosima između Europske unije, s jedne strane, i Grenlanda i Kraljevine Danske s druge strane,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju o uspostavi Arktičkog vijeća i trenutačni program Arktičkog vijeća za razdoblje 2015. – 2017. pod predsjedanjem Sjedinjenih Američkih Država,

  uzimajući u obzir izjavu povodom 20. godišnjice euroarktičke suradnje za regiju Barentsovog mora, podnesenu u Kirkenesu u Norveškoj 3. i 4. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir izjave Konferencije parlamentarnih zastupnika arktičke regije (CPAR) i Konferencije parlamentarnih zastupnika regije Barentsovog mora (BPC), posebno izjavu s Konferencije donesenu na 12. sjednici Konferencije parlamentaraca arktičke regije u Ulan Udeu u Rusiji 14. – 16. lipnja 2016.,

  uzimajući u obzir zajedničku izjavu s trećeg ministarskog sastanka obnovljene Sjeverne dimenzije održanog u Bruxellesu 18. veljače 2013.,

  uzimajući u obzir izjavu donesenu na Parlamentarnom forumu Sjeverne dimenzije u Reykjaviku na Islandu u svibnju 2015., u Arhangelsku Rusiji u studenome 2013., u Tromsøu u Norveškoj u veljači 2011. i u Bruxellesu u rujnu 2009.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni kodeks za brodove koji plove u polarnim vodama koji je donijela međunarodna pomorska organizacija (IMO),

  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o sprečavanju onečišćenja s brodova (MARPOL),

  uzimajući u obzir Konvenciju o izljevima nafte, Fond za izljeve nafte i Dodatni fond,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 21. studenoga 2013. o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike (na temelju godišnjeg izvješća Vijeća Europskom parlamentu o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici)(6), od 12. rujna 2013. o pomorskoj dimenziji zajedničke sigurnosne i obrambene politike(7), od 22. studenoga 2012. o ulozi zajedničke sigurnosne i obrambene politike u slučaju krize izazvane klimatskim promjenama i prirodnim nepogodama(8), i od 12. rujna 2012. o godišnjem izvješću Vijeća Europskom parlamentu o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici(9),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije koje se odnose na Arktik, posebno rezolucije od 12. ožujka 2014. o strategiji EU-a za Arktik(10), od 20. siječnja 2011. o održivoj politici EU-a za krajnji sjever(11) i od 9. listopada 2008. o upravljanju Arktikom(12),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 2. veljače 2016. o reviziji strategije EU-a o biološkoj raznolikosti u sredini razdoblja(13) i od 12. svibnja 2016. o praćenju i ocjenjivanju Programa održivog razvoja do 2030. i ciljeva održivog razvoja(14),

–  uzimajući u obzir relevantne preporuke Izaslanstva za odnose sa Švicarskom i Norveškom te Zajednički parlamentarni odbor EU-a i Islanda i Zajednički parlamentarni odbor Europskoga gospodarskog prostora (Izaslanstvo SINEAA),

  uzimajući u obzir Svemirsku strategiju za Europu (COM2016(0705)) koju je Komisija objavila 26. listopada 2016.,

  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/1775 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. listopada 2015. o trgovini proizvodima od tuljana,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za vanjske poslove i Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane u okviru članka 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane te mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za regionalni razvoj i Odbora za ribarstvo (A8-0032/2017),

A.  budući da je Europska unija globalni akter; budući da je Europska unija povijesno, geografski, gospodarski i u pogledu istraživanja već dugo aktivno prisutna na Arktiku; budući da su njezine tri države članice, Danska, Finska i Švedska, arktičke zemlje; budući da je Arktik okružen međunarodnim vodama i budući da građani i vlade diljem svijeta, uključujući Europsku uniju, imaju odgovornost podupirati zaštitu Arktika;

B.  budući da je angažman EU-a u sjevernoj regiji i na Arktiku započeo već ranih 1990-ima sudjelovanjem Unije u uspostavi Vijeća za regiju Baltičkog mora (CBSS) i Euroarktičkog vijeća za regiju Barentsovog mora (BEAC) te punim članstvom Komisije u tim tijelima;

C.  budući da se politika Sjeverne dimenzije, koja obuhvaća i unutarnje poslove i vanjske odnose EU-a, razvila u ravnopravno partnerstvo između EU-a, Rusije, Norveške i Islanda; budući da uz navedene partnere još nekoliko multilateralnih organizacija sudjeluje u Sjevernoj dimenziji, među kojima su Arktičko vijeće, Vijeće za regiju Baltičkog mora i Euroarktičko vijeće za regiju Barentsovog mora, dok Kanada i SAD imaju status promatrača; budući da je tom politikom pokriveno široko geografsko područje i da ona u praksi ima važnu ulogu u regionalnoj suradnji u pogledu održivog razvoja, javnog zdravlja i društvenog blagostanja, kulture, zaštite okoliša te logistike i prijevoza;

D.  budući da je Europska unija postupno izgradila i unaprijedila svoju politiku za Arktik; budući da se sve veća uključenost i zajednički interesi Europske unije najbolje osiguravaju primjenom dobro koordiniranih zajedničkih sredstava; budući da izazovi u vezi s Arktikom zahtijevaju zajednički odgovor i na regionalnoj i na međunarodnoj razini;

E.  budući da se Arktik suočava s jedinstvenim socijalnim, ekološkim i gospodarskim izazovima;

F.  budući da je europski dio Arktika slabo naseljen i da se prostire na širokom području koje karakterizira slaba prometna povezanost cestom i željeznicom te, u smjeru istok – zapad, zračnim putem; budući da u se u europski dio Arktika nedovoljno ulaže;

G.  budući da se na Arktik primjenjuje opsežan međunarodni pravni okvir;

H.  budući da je Arktičko vijeće primarni forum za suradnju u pogledu Arktika; budući da je Arktičko vijeće, u svojih 20 godina postojanja, pokazalo da može održavati suradnju na konstruktivnoj razini i u pozitivnom duhu te se prilagođavati novim izazovima i preuzimati nove odgovornosti;

I.  budući da arktičke države imaju suverenitet i jurisdikciju na svojem teritorijalnom području i u svojim vodama; budući da se pravo stanovništva Arktika na održivu održivo korištenje njegovih prirodnih resursa mora poštovati;

J.  budući da se interes za Arktik i njegove resurse povećava zbog promjena u okolišu tog područja i manjka resursa; budući da geopolitička važnost te regije raste; budući da učinci klimatskih promjena, sve veća konkurencija u pogledu pristupa Arktiku i njegovim prirodnim resursima te rast gospodarskih aktivnosti za posljedicu imaju rizike za regiju, uključujući izazove koji se odnose na okoliš i sigurnost ljudi, ali pružaju i nove mogućnosti, poput visoko razvijenog i održivog biogospodarstva; budući da će se kao posljedica klimatskih promjena otvoriti novi plovni putovi te da bi nova ribolovna područja i prirodni resursi mogli dovesti do povećanja ljudske aktivnosti i ekoloških izazova u toj regiji;

K.  budući da je Arktik dugo bio područje konstruktivne međunarodne suradnje i budući da postoji potreba za očuvanjem Arktika kao područja niske razine napetosti;

L.  budući da je dobra povezanost ruralnih krajeva sjeverne regije s ostatkom EU-a preduvjet za održiv i konkurentan gospodarski razvoj u sjevernim centrima rasta, uzimajući u obzir sve veću pozornost ulagača i dionika usmjerenu na njihove neiskorištene resurse i s time povezane ekološke izazove;

M.  budući da je Ruska Federacija od 2015. uspostavila najmanje šest novih baza sjeverno od Arktičkog kruga, što uključuje i šest luka dubokog gaza i 13 uzletišta, i da ona pojačava prisutnost svojih kopnenih snaga na Arktiku;

N.  budući da je stabilan, zdrav i održiv arktički ekosustav u kojem žive održive zajednice strateški važan za političku i gospodarsku stabilnost Europe i svijeta; ističe da se na Arktiku nalazi polovica svjetskih močvara te da on ima ključnu ulogu u pročišćavanju vode; budući da Arktik doprinosi postizanju cilja dobrog stanja vode u Europskoj uniji iz Okvirne direktive o vodama; budući da, kada je riječ o zaštiti arktičkih društveno-ekoloških sustava, troškovi nedjelovanja eksponencijalno rastu;

O.  budući da se arktički morski led znatno smanjio od 1981., da su područja vječnog leda sve manja (čime se povećava opasnost od popratnog otpuštanja velikih količina ugljikovog dioksida(15) i metana u atmosferu), da se snježni pokrivač i dalje smanjuje i da otapanje ledenjaka pridonosi globalnom povećanju razine mora; budući da je primijećeno da morski led nestaje i brže nego što je predviđeno znanstvenim modelima, pri čemu se obujam morskog leda u ljetnom razdoblju smanjio za više od 40 % u 35 godina; budući da je proces klimatskih promjena u polarnim regijama dvostruko brži i da se i dalje ubrzava, uzrokujući nepoznate i nepredvidljive promjene u svjetskim ekosustavima;

P.  budući da su tri države članice (Danska, Finska i Švedska) i jedna prekomorska zemlja i područje (Grenland) članovi osmočlanog Arktičkog vijeća i budući da je sedam drugih država članica (Francuska, Njemačka, Italija, Nizozemska, Poljska, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina) u statusu promatrača; budući da Europska unija iščekuje konačnu potvrdu svoga službenog statusa promatrača u Arktičkom vijeću;

Q.  budući da su zaštita okoliša i održivi razvoj dva glavna načela Deklaracije iz Ottawe kojom su 1996. položeni temelji za Arktičko vijeće;

R.  budući da u arktičkoj regiji živi četiri milijuna ljudi, od kojih su otprilike 10 % autohtoni narodi; budući da se osjetljiv arktički okoliš, ali i temeljna prava autohtonih naroda, moraju poštovati i zaštiti strožim zaštitnim mjerama; budući da treba zajamčiti pravo autohtonih naroda da sudjeluju u postupku donošenja odluka u pogledu iskorištavanja prirodnih resursa i da odobre te odluke; budući da porast onečišćujućih tvari i teških metala na Arktiku ima negativne posljedice na prehrambeni lanac jer su prisutni u životinjskom i biljnom svijetu, osobito ribama, te da predstavljaju znatan zdravstveni problem za lokalno stanovništvo, ali i za potrošače proizvoda ribarstva u drugim dijelovima svijeta;

S.  budući da su ekosustavi na Arktiku, uključujući njegovu floru i faunu, posebno osjetljivi na poremećaje, s obzirom na to da je za njihov oporavak potrebno relativno dugo razdoblje; budući da su negativne posljedice na okoliš često kumulativne i nepovratne te da one imaju geografski širi učinak na okoliš (primjerice negativan utjecaj na oceanske ekosustave);

T.  budući da je posljednjih nekoliko desetljeća stopa porasta temperature na Arktiku dvostruko viša od prosječne stope na globalnoj razini;

U.  budući da povećane količine stakleničkih plinova i onečišćenje zraka u atmosferi pridonose klimatskim promjenama na Arktiku; budući da onečišćenje prisutno u klimi na Arktiku najvećim dijelom dolazi od azijskih, sjevernoameričkih i europskih zagađivača, pa mjere smanjenja emisija u EU-u imaju važnu ulogu u rješavanju klimatskih promjena na Arktiku;

V.  budući da su rizici od uporabe teškog loživog ulja (HFO) u arktičkom pomorskom prometu višestruki: u slučaju izljeva to vrlo gusto gorivo emulgira i tone te može biti preneseno na iznimno velike udaljenosti ako ostane zarobljeno u ledu; izljevi teškog loživog ulja predstavljaju ogroman rizik za sigurnost opskrbe hranom arktičkih autohtonih zajednica čija prehrana ovisi o ribolovu i lovu; izgaranje teškog loživog ulja stvara sumporove okside i teške metale te velike količine crnog ugljika koji, nakon taloženja u arktičkom ledu, potiču apsorpciju vrućine u ledenoj masi i time ubrzavaju topljenje leda i klimatske promjene; budući da je Međunarodna pomorska organizacija (IMO) zabranila prijevoz i uporabu teških loživih ulja u morima oko Antarktike;

W.  budući da Unija mora preuzeti vodeću ulogu u raspravama i pregovorima u međunarodnim tijelima kako bi svi dionici preuzeli odgovornost u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova ili onečišćujućih tvari i kako bi se riješio rastući problem održivog upravljanja prirodnim resursima;

X.  budući da je potrebno uzeti u obzir rizike koji proizlaze iz uporabe nuklearne energije u ledolomcima i obalnim objektima i budući da je te rizike potrebno svesti na najmanju moguću mjeru u svim aktivnostima koje se odnose na pripravnost i odgovor;

Y.  budući da odlaganje bilo kakvog otpada u arktički vječni led nije, ni u kakvim okolnostima, održivo rješenje za upravljanje otpadom, kako je dokazano najnovijim nalazima u bazi Camp Century na Grenlandu;

Z.  budući da bi politika EU-a u arktičkoj regiji trebala u većoj mjeri odražavati ciljeve održivog razvoja koje se EU obvezao ostvariti do 2030.;

AA.  budući da je donošenje odluka na temelju znanstvenih podataka, uključujući na temelju lokalnih znanja i znanja autohtonih naroda, ključno za zaštitu osjetljivih ekosustava Arktika, smanjenje rizika, omogućavanje prilagodbe lokalnih zajednica i promicanje održivog razvoja; budući da je Europska unija vodeći svjetski ulagač u istraživanja Arktika i da ona promiče slobodnu razmjenu rezultata;

AB.  budući da uravnotežena kombinacija industrijske stručnosti i specijaliziranosti za područje Arktika, s jedne strane, i predanost ekološkim i održivim razvojnim ciljevima, s druge strane, potencijalno mogu potaknuti ekološke inovacije, simbiozu industrija i djelotvorno upravljanje otpadom u području Arktika i time pridonijeti da se u tom području očuva netaknuti okoliš i razvije potencijal za nove poslovne prilike i rast radnih mjesta, čime se također doprinosi zapošljavanju mladih i rješavanju izazova koji predstavlja starenje stanovništva;

AC.  budući da bi tehnički kapaciteti postojećih satelitskih komunikacijskih sustava u Europskoj uniji, na razini usluga i infrastrukture koje pružaju sustavi Copernicus ili Galileo, mogli zadovoljiti potrebe korisnika koji se nalaze na Arktiku;

AD.  budući da je uključenost lokalnih zajednica od ključne važnosti za uspješno upravljanje prirodnim resursima i jačanje otpornosti ranjivih ekosustava;

AE.  budući da je Parlament svjestan da je važno da se u postupku donošenja odluka na Arktiku uzimaju u obzir tradicionalna i lokalna znanja;

AF.  budući da se kulture naroda Sami, Neneci, Hanti, Evenki, Čukči, Aleuti, Jupik i Inuiti moraju zaštititi u skladu s Deklaracijom Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda (UNDRIP); budući da autohtono stanovništvo Arktika ima pravo na iskorištavanje prirodnih resursa na svojem području te da bi ono stoga trebalo biti uključeno u sve buduće planove u vezi s gospodarskim ribolovom;

AG.  budući da se sve ribolovne aktivnosti u arktičkoj regiji moraju provoditi u skladu s postojećim međunarodnim sporazumima kojima se regulira to područje, uključujući Ugovor iz Spitsbergena iz 1920., i, konkretnije, svim pravima država potpisnica tog ugovora, te također u skladu s povijesnim ribolovnim pravima;

1.  pozdravlja zajedničku komunikaciju kojom se utvrđuju posebna područja djelovanja kao pozitivan korak prema integriranoj politici EU-a o pitanjima Arktika te prema razvoju usklađenijeg okvira za djelovanje EU-a usmjerenom na europski dio Arktika; naglašava potrebu za većim stupnjem usklađenosti unutarnjih i vanjskih politika EU-a u pogledu pitanja Arktika; poziva Komisiju da nastavno na svoju komunikaciju uspostavi konkretne provedbene mjere i mjere praćenja; ponovno poziva na donošenje sveobuhvatne strategije i konkretnog plana djelovanja EU-a na Arktiku, pri čemu bi početna točka trebao biti cilj očuvanja ranjivog ekosustava Arktika;

2.  pozdravlja navođenje triju prioritetnih područja u komunikaciji, odnosno klimatske promjene, održivi razvoj i međunarodnu suradnju;

3.  ističe važnost Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) koja pruža temeljni pravni okvir za sve aktivnosti u oceanima, uključujući u Arktičkom oceanu, za razgraničavanje na arktičkom epikontinentalnom pojasu i rješavanje pitanja suvereniteta na Arktičkom oceanu; napominje da je u pogledu jurisdikcije na Arktiku neriješeno još samo nekoliko pitanja; smatra da je poštovanje međunarodnog prava na Arktiku od temeljne važnosti; ističe da su vode oko Sjevernog pola uglavnom međunarodne vode; zalaže se za istaknutu ulogu EU-a u promicanju učinkovitih multilateralnih sporazuma i globalnog poretka utemeljenog na pravilima, jačanjem i principijelnom provedbom odgovarajućih međunarodnih, regionalnih i bilateralnih sporazuma i okvira; ističe da bi Europska unija trebala imati pozitivnu ulogu u promicanju i podupiranju sporazuma kojima se jača upravljanje bioraznolikošću i okolišem na područjima u Arktičkom oceanu koja su izvan nacionalne jurisdikcije; napominje da se to ne odnosi na plovidbu i tradicionalna sredstva za život; potiče EU na tijesnu suradnju s državama članicama u cilju pružanja potpore očuvanju i zaštiti okoliša u toj regiji; naglašava važnost uloge Arktičkog vijeća u održavanju konstruktivne suradnje, mira i stabilnosti te obuzdavanju napetosti u arktičkoj regiji;

4.  pozdravlja ratifikaciju Pariškog sporazuma od strane Europske unije i njegovo stupanje na snagu 4. studenoga 2016.; poziva sve strane da ga brzo i učinkovito provedu; potiče države članice da ratificiraju Pariški sporazum radi nastavka provedbe ambicioznih ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova i mjera za sektore trgovanja emisijama i raspodjelu napora, imajući u vidu cilj da se povećanje temperature do 2100. ograniči na 1,5 °C;

5.  poziva Komisiju i države članice da preuzmu značajniju ulogu u učinkovitoj provedbi međunarodnih konvencija kao što su Pariški sporazum, Minimatska konvencija, Konvencija o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka, Protokol iz Göteborga, Stockholmska konvencija, Međunarodni kodeks za brodove koji plove u polarnim vodama i Konvencija o biološkoj raznolikosti; poziva Komisiju da obrati posebnu pozornost na međunarodni postupak koji trenutačno provodi Povjerenstvo za razmatranje postojanih organskih onečišćujućih tvari radi daljnjeg povlačenja iz uporabe postojanih organskih onečišćujućih tvari i crnog ugljika; poziva zemlje partnere EU-a da učine isto;

6.  podupire razvoj mreže zaštićenih arktičkih područja i zaštitu međunarodnog morskog područja oko Sjevernog pola izvan gospodarskih zona obalnih država;

7.  poziva na to da se razvoj gospodarskog ribolova u arktičkoj regiji provodi na način koji je potpuno sukladan s osjetljivom, posebnom prirodom regije; ustraje na tome da se prije započinjanja novih aktivnosti u okviru gospodarskog ribolova u arktičkoj regiji mora provesti pouzdana i predostrožna znanstvena procjena stokova kako bi se odredile razine ribolova kojima će se ciljani riblji stokovi zadržati iznad razina koje omogućuju najveći održiv ulov, a da pritom ne vode iscrpljenju drugih vrsta ili ozbiljno škode morskom okolišu; ističe da svaki oblik ribolova na otvorenom moru mora biti uređen od strane regionalne organizacije za upravljanje u ribarstvu koja se pridržava znanstvenih uputa i ima opsežan program kontrole i nadziranja radi jamčenja poštovanja tih mjera upravljanja; ističe da ribolov unutar isključivih gospodarskih pojaseva mora ispunjavati iste standarde; poziva na moratorij na industrijski ribolov, uključujući ribolov pridnenim povlačnim mrežama, u arktičkim vodama u kojima se ribolov dosad nije odvijao;

8.  pozdravlja tekuće pregovore o međunarodnom sporazumu između arktičkih obalnih država i međunarodnih stranaka radi sprječavanja nereguliranog ribolova u međunarodnim vodama Arktika i poziva Komisiju i države članice da potpišu tu deklaraciju i da se založe za to da ona postane pravno obvezujuća za svoje potpisnice;

9.  poziva Komisiju da podrži i potiče arktičke države da i dalje rade na širenju dostupnih informacija i analiza koje se odnose na sve stokove u toj regiji;

10.  poziva Komisiju i države članice da ulože dodatne napore unutar zakonodavnog okvira EU-a kako bi u pregovorima o Direktivi o nacionalnim gornjim granicama emisija postigli dogovor o ambicioznim ciljevima smanjenja emisija, smanjili razinu lokalnog onečišćenja pomoću paketa mjera za čisti zrak kako bi se smanjilo dalekosežno onečišćenje, a posebno onečišćenje čađom, te pregovorima utvrdili ambiciozne ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova i mjere za sektor trgovanja emisijama i raspodjelu napora, imajući na umu cilj da se povećanje temperature do 2100. ograniči na 1,5 °C;

11.  poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da sporazum UN-a o oceanima za zaštitu biološke raznolikosti u područjima izvan nacionalne jurisdikcije o kojem se trenutačno pregovara bude jak i djelotvoran te da se njime zajamči pouzdan postupak za identifikaciju, proglašavanje, gospodarenje i zaštitu zaštićenih morskih područja, uključujući i morske rezervate u kojima je izlov zabranjen;

12.  potiče Komisiju i države članice da potvrde svoju ulogu u učinkovitoj provedbi Konvencije o biološkoj raznolikosti i povezanih međunarodnih sporazuma; smatra važnim da se strateški plan u pogledu identificiranja i prioritiziranja opasnih nepoznatih vrsta koje su prijetnja ekosustavima i utvrđivanja njihovih putova širenja dogovoren člankom 10. Protokola iz Nagoye provede tako da se najopasnije invazivne vrste stave pod kontrolu ili istrijebe i da se uspostave ciljane mjere za njihove putove širenja radi onemogućivanja prijenosa i invazije tih vrsta, što se odnosi i na arktičko područje;

13.  poziva države članice da u cilju odvraćanja od iskorištavanja i uporabe fosilnih goriva zabrane subvencije za fosilna goriva kojima se smanjuju troškovi energetske proizvodnje na osnovi takvih goriva; potiče Komisiju i države članice da u međunarodnim forumima djeluju u cilju buduće potpune zabrane crpljenja nafte i plina na Arktiku kako bi se ostvario cilj razvoja niskougljičnog gospodarstva;

14.  poziva EU da na međunarodnoj razini promiče stroge zaštitne regulatorne standarde u području zaštite okoliša i sigurnosti za istraživanje, traženje i proizvodnju nafte; poziva na zabranu bušenja nafte u ledenim arktičkim vodama EU-a i EGP-a te poziva EU da promiče usporedive zaštitne standarde u Arktičkom vijeću i za arktičke obalne države;

15.  ističe da je važno da EU potiče brzu ratifikaciju Minimatske konvencije u cilju sprečavanja i smanjenja emisija žive;

16.  pozdravlja nakanu Komisije da usmjeri sredstva europskih strukturnih i investicijskih fondova prema klimatskim mjerama na Arktiku, uzimajući u obzir lokalne okolnosti i osobitost arktičkih regija;

17.  ističe da bi sve veću uporabu prirodnih resursa na Arktiku trebalo provoditi tako da se poštuje lokalno stanovništvo i da ono ima koristi od toga te da se preuzima potpuna odgovornost za osjetljivi arktički okoliš; vjeruje da je taj strateški izbor ključan kako bi se osigurala legitimnost i lokalna podrška za angažman EU-a na Arktiku;

18.  poziva Komisiju i države članice koje su članovi Arktičkog vijeća ili promatrači u njemu da pruže potporu radu Arktičkog vijeća u pogledu razvoja procjena utjecaja na arktički okoliš (EIA) radi očuvanja osjetljivog arktičkog ekosustava, u skladu s Konvencijom o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica; ističe ključnu važnost tih procjena utjecaja na arktički okoliš za jamčenje održivog razvoja gospodarskih aktivnosti i zaštite arktičkih posebno osjetljivih ekosustava i zajednica; skreće pozornost na sljedeći neiscrpan popis kriterija koje je Inuit Circumpolar Council (ICC) predstavio kao kriterije za ocjenjivanje projekta koji se odvijaju na Arktiku:

  treba razmotriti sve potencijalne učinke na okoliš, ali i socioekonomske i kulturne učinke, tijekom i nakon provedbe projekta, uključujući kumulativne učinke trenutačnih i budućih projekata;

  načelo predostrožnosti i načelo „onečišćivač plaća” moraju se primjenjivati u svim fazama projekata, što uključuje planiranje, procjenu, provedbu i sanaciju;

  za sanaciju i obnovu staništa i zahvaćenih područja moraju se unaprijed pripremiti detaljni planovi i u potpunosti osigurati potrebna financijska sredstva;

  prijedlozi projekata za pružanje odgovora na izljeve nafte moraju uključivati potvrdu sposobnosti industrije da ukloni prolivenu naftu u svim uvjetima u kojima se led može naći (zamrznut, razlomljen ili u procesu ponovnog zamrzavanja);

  mora se uspostaviti sustav međunarodne odgovornosti i isplate naknada u slučaju zagađenja tla, voda i morskih područja kao posljedice odobalnog istraživanja i iskorištavanja nafte;

19.  ističe da je važno iznaći mehanizam za primjenu načela korporativne društvene odgovornosti (CSR) u aktivnostima poduzeća koja posluju u arktičkoj regiji, posebno u okviru suradnje s predstavnicima poslovnog sektora kao što je Arktičko gospodarsko vijeće; preporučuje da se ispita potencijal dobrovoljnih mehanizama za poticanje visokih industrijskih standarda u socijalnom i ekološkom djelovanju, primjerice isticanjem najboljih djelovanja u indeksu korporativne odgovornosti na Arktiku koji bi se mogao temeljiti na Protokolu o poslovnim ulaganjima na Arktiku i inicijativi Ujedinjenih naroda o Globalnom sporazumu;

20.  poziva Komisiju i države članice da podupru sve napore koje IMO ulaže u cilju postizanja globalnog sporazuma o smanjenju emisija iz pomorskog prometa;

21.  prepoznaje važnost neprestanog i dostatnog financiranja rijetko naseljenih sjevernih područja za borbu protiv trajnih problema kao što su rijetka naseljenost, teški klimatski uvjeti i velike udaljenosti;

22.  potiče blisku suradnju institucija EU-a i zainteresiranih država članica u pitanjima povezanima s Arktikom; poziva države članice koje su članice Arktičkog vijeća da obavješćuju ostale države članice i Visoku predstavnicu o svim pitanjima od zajedničkog interesa u Arktičkom vijeću u skladu s člankom 34. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji;

23.  naglašava da je potrebno da EU stupi u politički dijalog sa svim arktičkim partnerima i poziva na pojačanu suradnju između EU-a, Arktičkog vijeća u okviru Sjeverne dimenzije, Euroarktičkog vijeća za regiju Barentsovog mora i ostalih tijela za suradnju na krajnjem sjeveru; ističe važnu ulogu promatrača u Arktičkom vijeću koji imaju veliko iskustvo i koji su već dugo uključeni u znanstvenu i političku suradnju na Arktiku; u tom pogledu pozdravlja dijalog koji je u tijeku između promatrača i predsjedništva Arktičkog vijeća;

24.  snažno podupire dodjeljivanje statusa promatrača EU-u u Arktičkom vijeću; uvjeren je da bi dodjela statusa službenog promatrača EU-u ojačala političku i institucionalnu ulogu Arktičkog vijeća u rješavanju pitanja koja se odnose na Arktik;

25.  pozdravlja poboljšanu koordinaciju između Komisije i ESVD-a u pogledu Arktika; predlaže da se, kako bi se zajamčio dosljedan, koordiniran i integriran pristup u odgovarajućim ključnim područjima politika, unutar ESVD-a osnuje odjel za sjeverne politike i poboljša suradnja među službama ESVD-a i Komisije;

26.  ističe da EU ima kapacitet pridonijeti rješavanju mogućih sigurnosnih izazova; poziva EU da zajedno sa svojim državama članicama i u suradnji s arktičkim zemljama pridonese naporima koji se ulažu u izgradnju civilnih sigurnosnih mehanizama i da poboljša kapacitete za rješavanje slučajeva katastrofa i kriza, i onih prirodnih i onih uzrokovanih djelovanjem ljudi, te infrastrukturu za potragu i spašavanje;

27.  skreće pozornost na činjenicu da je energetska sigurnost usko povezana s klimatskim promjenama; smatra da se energetska sigurnost mora poboljšati smanjenjem ovisnosti EU-a o fosilnim gorivima; naglašava činjenicu da preobrazba Arktika predstavlja jednu od glavnih posljedica klimatskih promjena za sigurnost EU-a; ističe da je potrebno riješiti pitanje tog multiplikatora rizika putem ojačane strategije EU-a za Arktik te putem osnažene politike obnovljivih energija proizvedenih u EU-u i energetske učinkovitosti kojom se znatno smanjuje oslanjanje Unije na vanjske izvore i poboljšava njezin sigurnosni položaj;

28.  poziva na razvoj planova za odgovor na slučajeve ugrožavanja divljih vrsta zbog izljeva nafte u skladu s utvrđenom dobrom praksom, u svim arktičkim državama, što uključuje i utvrđivanje ugroženih vrsta te pripremu izvedive strategije za prevenciju i odgovor kako bi se zajamčila njihova zaštita;

29.  ističe postojeću konstruktivnu i pragmatičnu prekograničnu suradnju u okviru Sjeverne dimenzije i njezinih partnerstava i suradnju u regiji Barentsovog mora;

30.  naglašava važnost daljnjih kontakata i dijaloga s Rusijom u okviru regionalne strukture na Arktiku, s posebnim naglaskom na prekograničnoj suradnji EU-a i Rusije, bez obzira na to što Rusija pojačava raspoređivanje ruskih vojnih snaga u regiji, izgradnju i ponovno otvaranje baza te na to što je uspostavljen ruski arktički vojni okrug; naglašava da je potrebno da EU selektivnim angažmanom dodatno istakne svoje strateške interese prema Rusiji i da se pokuša ostvariti napredak u pitanjima od zajedničkog interesa u onim slučajevima u kojima postoje globalna rješenja za zajedničke izazove i prijetnje; poziva da se ovo pitanje uključi u strategiju EU-a za Arktik; naglašava da je arktička regija sastavni dio ekološke, gospodarske i političke sfere međunarodnih odnosa;

31.  mišljenja je da politika Sjeverne dimenzije služi kao uspješan model stabilnosti, zajedničke odgovornosti i djelovanja za suradnju na Arktiku; naglašava važnost sektorskih partnerstava u okviru Sjeverne dimenzije, osobito u pogledu okoliša te infrastrukture i logistike;

32.  napominje da su migracijski putovi u EU uspostavljeni i na Arktiku; naglašava da bi te migracijske putove i povećanja u prometu trebalo uzeti u obzir pri sastavljanju strategije EU-a za Arktik;

33.  ponovno poziva EU i njezine države članice da aktivno podupiru načela slobode plovidbe i neškodljivog prolaza;

34.  pozdravlja planove za osnivanje foruma dionika europskog dijela Arktika; naglašava potrebu da se unaprijede sinergije između postojećih instrumenata financiranja kako bi se izbjeglo moguće udvostručivanje i postigla najviša razina interakcije između unutarnjih i vanjskih programa EU-a; napominje da je Finska ponudila da se prvi forum održi 2017. godine u Finskoj;

35.  ističe važnost uključivanja tradicionalnih i lokalnih znanja u donošenje odluka na Arktiku;

36.  ponovno potvrđuje da EU podupire Deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda; posebno podsjeća na njezin članak 19. kojim se utvrđuje da se države u dobroj vjeri savjetuju s dotičnim autohtonim narodima te s njima surađuju posredstvom njihovih predstavničkih institucija kako bi dobile njihov dobrovoljni, prethodni i informirani pristanak prije donošenja i provedbe zakonodavnih i upravnih mjera koje mogu utjecati na njih; poziva na kvalitetnije i ranije uključivanje pripadnika autohtonih naroda u pripremu arktičke politike kojoj su u središtu građani i u rad Arktičkog vijeća; ističe da bi njihovo uključivanje u proces donošenja odluka olakšalo održivo upravljanje prirodnim resursima na Arktiku; naglašava nužnost očuvanja i promicanja njihovih prava, kultura i jezika; ističe potrebu za održivim razvojem resursa obnovljive energije u arktičkoj regiji, uz poštovanje osjetljivosti tog okružja i punu uključenost autohtonih naroda;

37.  obraća posebnu pozornost na cilj održivog razvoja 4.5, kojim se pripadnicima autohtonih naroda jamči ravnopravan pristup svim razinama obrazovanja i strukovnog osposobljavanja, i to, također, na njihovim jezicima;

38.  ističe da pristupačan, međusobno povezan, siguran i održiv turizam u ruralnim i slabo naseljenim područjima europskog dijela Arktika može doprinijeti poslovnim aktivnostima, što zauzvrat može povećati broj radnih mjesta u malim i srednjim poduzećima i općenito potaknuti pozitivan razvoj u regiji; stoga naglašava da bi turizam u tom području trebalo promicati zbog povezanih socijalnih i ekoloških učinaka na infrastrukturu i istraživanja te obrazovanje i osposobljavanje;

39.  ističe ulogu pripadnika autohtonih naroda i lokalnih zajednica u očuvanju održivosti arktičke regije; poziva Komisiju da se usmjeri na to da se tim zajednicama pruži pristupi svim relevantnim informacija o zahtjevima jedinstvenog tržišta, najboljim praksama i instrumentima financiranja EU-a; naglašava bitnu ulogu neometanog prometa, komunikacije i električnih mreža, ali i geolokacijskih i telekomunikacijskih tehnologija, za uspostavu gospodarske aktivnosti na tom području; podsjeća Komisiju na njezinu obvezu u skladu s Uredbom 2015/1775/EU o izvješćivanju i obavješćivanju javnosti i nadležnih tijela o odredbama Uredbe; ističe da je u postupak donošenja odluka potrebno uključiti autohtona i lokalna znanja i zajamčiti tješnje sudjelovanje, prihvaćanje i angažman autohtonih i lokalnih zajednica; ističe potrebu odgovarajuće potpore i financiranja; u tom smislu predlaže otvaranje predstavništva arktičkih autohtonih naroda u Bruxellesu kako bi to sudjelovanje bilo vidljivije; mišljenja je da bi EU trebao podupirati uspostavu inovativnih tehnologija na Arktiku u cilju razvoja obnovljivih arktičkih izvora;

40.  naglašava da je očuvanje održivo razvijenih zajednica s visokom kvalitetom života na Arktiku i s najnovijim informacijskim tehnologija na raspolaganju od najveće važnosti i da u tom pitanju EU može imati ključnu ulogu; ponovno podsjeća na pravo stanovnika Arktika da sami odrede svoja sredstva za život i prepoznaje njihovu želju za održivim razvojem toga područja; poziva ESVD i Komisiju da se pojačan dijalog s tim stanovništvom i da se ispita mogućnost da se njihovim udruženjima pruže financijska sredstva i zajamči da se njihovo mišljenje uzima u obzir u raspravama na razini EU-a koje su povezane s pitanjima Arktika; pozdravlja rad posebnog izvjestitelja UN-a o stanju u pogledu ljudskih prava i temeljnih sloboda autohtonih naroda i djelovanje mehanizma stručnjaka UN-a za prava autohtonih naroda;

41.  ističe da su arktičke vode osjetljive na odobalno bušenje radi crpljenja fosilnih goriva, uporaba kojih doprinosi klimatskim promjenama koje prijete toj regiji i ubrzava ih; mišljenja je da EU mora surađivati s međunarodnim partnerima u cilju prekida odobalnog bušenja u arktičkim vodama;

42.  naglašava da se, kad je riječ o zaštiti okoliša i borbi protiv klimatskih promjena, političke odluke za Arktik moraju temeljiti na znanstvenim spoznajama;

43.  ističe ključnu ulogu koju europski strukturni i investicijski fondovi imaju u razvoju europskog Arktika, stvaranju održivog rasta i otvaranju kvalitetnih radnih mjesta u sektorima usmjerenima prema budućnosti; ističe također potrebu za odgovornim razvojem prirodnih resursa Arktika; skreće pozornost na ustrajne probleme kojima treba posvetiti posebnu pozornost (članak 174. UFEU-a); ističe dugoročnu važnost strateškog pristupa u područjima kao što su digitalni program, klimatske promjene, plavi rast itd.;

44.  naglašava važnost lakog pristupa arktičke regije transeuropskoj prometnoj mreži i njezinog planiranog proširenja temeljnih koridora Sjeverno more – Baltik i Skandinavija – Mediteran te pristupnih putova druge razine koji su ključna prometna struktura za omogućavanje održive mobilnost ljudi i dobara; podsjeća na potencijal koji financijska sredstva EU-a, primjerice ona iz Instrumenta za povezivanje Europe ili Europskog fonda za strateška ulaganja, imaju za financiranje infrastrukturnih projekata u europskom Arktiku; napominje da u tom smislu ključnu ulogu ima Europska investicijska banka; predlaže da Komisija ispita mogućnost šire međunarodne financijske suradnje u pogledu razvoja novih infrastruktura i povezanosti, što se odnosi i na IKT-sustave;

45.  pozdravlja činjenicu da se Komisija obvezala razinu financiranja istraživanja Arktika u okviru programa Obzor 2020. u najmanju ruku zadržati na istoj razini i, posebno, njezinu nakanu da se pruži potpora korištenju inovativnih tehnologija; poziva Komisiju da poveća financijska sredstva EU-a za istraživanje Arktika u višegodišnjem financijskom okviru (MFF) u razdoblju nakon 2020.; poziva Komisiju da nastavi i pojača uporabu programa Obzor 2020. i drugih programa financiranja za izučavanje Arktika;

46.  napominje da su arktički morski ekosustavi ključni za očuvanje bioraznolikosti na globalnoj razini; napominje da je zbog smanjenja arktičkog morskog leda i drugih ekoloških promjena na Arktiku, u kombinaciji s ograničenim znanstvenim spoznajama o morskim resursima u tom području, nužno potreban oprezan pristup koji za cilj ima uspostavu odgovarajućih međunarodnih mjera kojima bi se zajamčilo dugoročno očuvanje i održivo korištenje resursa u otvorenom moru na Arktiku;

47.  budući da je bolje poznavanje Arktika ključno za zadovoljavajuće rješavanje svih izazova, potiče promicanje i olakšavanje međunarodne znanstvene i istraživačke suradnje među svim dionicima aktivnima u područjima istraživanja Arktika i uspostave istraživačke infrastrukture; podržava suradnju između vodećih arktičkih istraživačkih institucija u cilju razvoja integriranog europskog programa za polarna istraživanja u okviru inicijative EU-PolarNet koji bi uključivao tradicionalna i lokalna znanja; prima na znanje da je Komisija pozvana na međunarodnu znanstvenu konferencija o Arktiku koja će se održati u Europi 2018. godine; ističe važnost uspješne suradnje s Kanadom i SAD-om u okviru Transatlantskog saveza za istraživanje oceana;

48.  ponovno poziva Komisiju da na Arktiku osnuje Informacijski centar EU-a za Arktik i da mu osigura odgovarajuću razinu sredstava kako bi se omogućio učinkovit pristup informacijama i znanju o Arktiku te potaknuo turizam; ističe da bi se, radi znatnog smanjenja troškova, takav informacijski centar EU-a za Arktik mogao povezati s već postojećim centrima za Arktik ili drugim arktičkim institucijama;

49.  poziva na sustavnije dugoročno prikupljanje podataka koji su rezultat projekata istraživanja Arktika; izražava žaljenje zbog toga što se postignuća pojedinačnih projekata često gube tijekom prelaska iz jednog razdoblja financiranja u drugo; poziva Komisiju da teži kontinuitetu tijekom planiranja okvira za istraživanja Arktika poslije 2020.;

50.  pozdravlja potporu Komisije u uspostavi zaštićenih morskih područja na Arktiku; podsjeća Komisiju i države članice da je zaštita najmanje 10 % obalnih i morskih područja među ciljevima održivog razvoja; napominje, međutim, da bi svaki novi prijedlog o tim pitanjima trebao biti u skladu s ishodom rasprave arktičkih država u Arktičkom vijeću; naglašava da su zaštićena morska područja od ključne važnosti za očuvanje arktičkih ekosustava; podsjeća na to da je nužno da lokalne zajednice u cijelosti sudjeluju u planiranju, realizaciji i gospodarenju tim zaštićenim područjima;

51.  ukazuje na važnost svemirskih tehnologija i istraživačkih aktivnosti povezanih sa svemirom koje su ključne za sigurno odvijanje pomorskog prometa, ali praćenje okoliša i klimatskih promjena na Arktiku; potiče Komisiju da, s obzirom na promjene u arktičkoj regiji prepoznate u njezinoj Svemirskoj strategiji za Europu (COM2016(705)), ispita mogućnosti intenzivnije uporabe budućih i sadašnjih satelitskih programa EU-a u tom području u suradnji s članicama Arktičkog vijeća te da u okviru inicijative GOVSATCOM uzme u obzir potrebe korisnika; poziva sve dionike da u tom smislu u potpunosti iskoriste potencijal programa Galileo za satelitsku navigaciju i programa Copernicus za promatranje Zemlje;

52.  poziva Komisiju i države članice da promiču i podrže uvođenje zaštićenog morskog područja na arktičkom otvorenom moru u skladu s mandatom povjerenstva OSPAR-a (Konvencije o zaštiti morskog okoliša sjeveroistočnog Atlantika), pri čemu bi se zabranile sve ekstraktivne aktivnosti, uključujući ribolov, u međunarodnim vodama oko Sjevernog pola obuhvaćenima OSPAR-om;

53.  poziva Komisiju da podrži inicijative kojima bi se zabranio ribolov pridnenim povlačnim mrežama u ekološki ili biološki značajnim morskim područjima (EBSA) i na arktičkom otvorenom moru;

54.  poziva na to da ciljevi očuvanja nove zajedničke ribarstvene politike te kvantitativni cilj obnavljanja i održavanja stokova iznad razina koje mogu proizvesti najveći održivi prinos budu osnova za sve vrste gospodarskog ribolova u regiji;

55.  poziva EU da bude predvodnik u prevenciji nereguliranog ribolova na Arktiku; smatra da EU ima puno pravo na takvo djelovanje, s obzirom na to da države članice sudjeluju na svim razinama upravljanja u arktičkoj regiji;

56.  ističe da europske ribolovne flote ne smiju predstavljati prijetnju biološkoj raznolikosti te regije; pozdravlja utvrđivanje ekološki i biološki važnih područja u arktičkoj regiji prema Konvenciji o biološkoj raznolikosti kao važan proces za jamčenje djelotvornog očuvanja arktičke biološke raznolikosti i naglašava važnost primjene pristupa upravljanju zasnovanom na ekosustavima u obalnim, morskim i kopnenim područjima Arktika, kako je naglasila skupina stručnjaka Arktičkog vijeća za upravljanje zasnovano na ekosustavima; poziva države da svoje obveze iz Konvencije o biološkoj raznolikosti i Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora ispune uspostavom mreže zaštićenih morskih područja i morskih rezervata u Arktičkom oceanu;

57.  poziva Komisiju da ispita mogućnost osnaživanja arktičke telekomunikacijske infrastrukture, što se odnosi i na satelite, te da u tom pogledu iznese prijedloge, kako bi se pružila pomoć u području znanstvenog istraživanja i praćenja klimatskih promjena i poticao lokalni razvoj, plovidba i sigurnost na moru;

58.  ponavlja svoj poziv upućen Komisiji i državama članicama 2014. godine da poduzmu sve potrebne mjere kako bi aktivno doprinijele zabrani uporabe i prijevoza teškog loživog ulja kao brodskog goriva na plovilima koja plove morima Arktika provedbom Međunarodne konvencije o sprečavanju onečišćenja s brodova (Konvencije MARPOL) i/ili državnim kontrolama u lukama, kako je propisano za vode oko Antarktike; poziva Komisiju da u svojoj studiji o rizicima većeg opsega plovidbe u Sjevernom moru iznese i rizike uporabe teškog loživog ulja koji se odnose na okoliš i klimu; poziva Komisiju da u nedostatku prikladnih međunarodnih mjera iznese prijedloge za pravila o plovilima koja pristaju u lukama EU-a prije ili poslije putovanja kroz arktičke vode, u cilju zabrane uporabe i prijevoza teških loživih ulja;

59.  iščekuje stupanje na snagu Polarnog kodeksa IMO-a u 2017. i 2018. koji će plovidbu Arktikom učiniti sigurnijom; ističe važnost razvoja jedinstvenog sustava bijega, evakuacije i spašavanja (EER) koji bi se mogao ujednačeno primjenjivati na svim arktičkim odobalnim platformama i plovilima;

60.  podsjeća da su Island i Norveška prema Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru (EGP) preuzeli obveze u pogledu očuvanja kvalitete okoliša i jamčenja održivog korištenja prirodnih resursa, u skladu s relevantnim zakonodavstvom EU-a;

61.  ističe sve veći interes Kine za arktičku regiju, posebno kada je riječ o pristupu njezinim plovnim putovima i energetskim resursima; prima na znanje sklapanje sporazuma o slobodnoj trgovini između Islanda i Kine i poziva Komisiju da pomno prati njegove moguće posljedice ne samo na održivi gospodarski razvoj islandskog dijela arktičke regije nego i na gospodarstvo i unutarnje tržište EU-a;

62.  podsjeća da na temelju Sporazuma o partnerstvu o održivom ribarstvu između EU-a i Grenlanda iz 2007. godine EU toj zemlji dodjeljuje financijsku pomoć kako bi se zajamčilo odgovorno ribarstvo i održivo iskorištavanje ribolovnih resursa u isključivom gospodarskom pojasu Grenlanda;

63.  poziva države članice na brzu ratifikaciju i pristupanje Protokolu Međunarodne konvencije o odgovornosti i naknadi štete uzrokovane prijevozom opasnih i štetnih tvari morem (Konvencija HNS) iz 2010.;

64.  smatra da su parlamentarni angažman i bliska međuparlamentarna suradnja u pitanjima Arktika, posebno s nacionalnim parlamentima relevantnih država članica EU-a, presudni za provedbu politika za Arktik;

65.  poziva Visoku predstavnicu i Komisiju da pomno prate razvoj događaja u pogledu klime, zaštite okoliša, mora te socioekonomskih i sigurnosnih pitanja na Arktiku te da o njima i o provedbi politike EU-a za Arktik redovito obavještavaju Parlament i Vijeće;

66.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica te vladama i parlamentima država arktičkog područja.

(1)

UNGA 61/295/2007.

(2)

Rezolucija Opće skupštine UN-a A/RES/70/1.

(3)

http://www.inuitcircumpolar.com/uploads/3/0/5/4/30542564/declaration_on_resource_development_a3_final.pdf .

(4)

JOIN (2016)0021.

(5)

JOIN (2012)0019.

(6)

Usvojeni tekstovi, P7_TA (2013)0513.

(7)

Usvojeni tekstovi, P7_TA (2013)0380.

(8)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0458.

(9)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0334.

(10)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0236.

(11)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2011)0024.

(12)

Usvojeni tekstovi, P6_TA(2008)0474.

(13)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0034.

(14)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0224.

(15)

Procjenjuje sa da je u Arktiku pohranjeno 1,5 milijardi tona CO2.


OBRAZLOŽENJE

Geopolitika, međunarodna suradnja, izazovi u pogledu sigurnosti i pitanja upravljanja u arktičkoj regiji

Geopolitička važnost arktičke regije sve je veća. Učinci klimatskih promjena i sve veća konkurencija u pogledu pristupa Arktiku i prirodnim resursima te povećane gospodarske aktivnosti imaju za posljedicu nove mogućnosti, ali i rizike za regiju, uključujući i izazove u pogledu sigurnosti. Preobrazba Arktika može dovesti do otvaranja novih plovnih putova i pristupa novim ribolovnim područjima i prirodnim resursima, što povlači za sobom povećanu aktivnosti ljudi u tom području.

Arktik, dugo vremena područje konstruktivne međunarodne suradnje, i dalje na svjetskoj razini predstavlja područje niske razine napetosti u kojem postoji spremnost na suradnju. Iznimno je važno da Arktik i dalje bude područje niske razine napetosti. Na Arktik se primjenjuje opsežan međunarodni pravni okvir, a Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) je iznimno važan dopunski multilateralni pravni okvir za rješavanje pitanja suvereniteta na Arktiku.

Europska unija je već dugo povijesno, geografski, gospodarski i u pogledu istraživanja aktivno prisutna na Arktiku. Tri države članice (Danska, Finska i Švedska) punopravne su članice osmočlanog Arktičkog vijeća, a još sedam država članica (Francuska, Njemačka, Italija, Nizozemska, Poljska, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina) je u statusu promatrača.

Europska unija očekuje potvrdu statusa promatrača u Arktičkom vijeću. S obzirom na to da je Europska unija vodeći svjetski ulagač u Arktik, unaprjeđenje njezinog statusa u Arktičkom vijeću ima smisla.

Europska unija svoju je politiku za Arktik izgrađivala i unaprjeđivala postupno. Zajednička komunikacija Komisije pozitivan je korak prema integriranijoj politici EU-a o pitanjima Arktika. Globalna strategija EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a iz lipnja 2016. o „Zajedničkoj viziji, zajedničkom djelovanju: jača Europa” također se bavi pitanjima sigurnosti na Arktiku, za razliku od zajedničke komunikacije Komisije. Valja imati na umu da razvoj geopolitičke situacije u arktičkoj regiji također utječe na sigurnost u sjevernoj Europi i ostatku svijeta. Potrebno je izbjeći militarizaciju Arktika. Izvješćem je utvrđena potreba za usklađenijom vanjskom i unutarnjom politikom EU-a, strategijom za Arktik i konkretnim planom djelovanja EU-a na Arktiku kojim će se uzeti u obzir svi aspekti. Prethodno navedeno također proizlazi iz činjenice da sve arktičke države članice EU-a, kao i neke druge države, imaju vlastite nacionalne strategije za Arktik.

Europska unija može na različite načine pridonijeti rješavanju mogućih sigurnosnih izazova i sprečavanju sukoba te bi u suradnji s drugim državama članicama trebala pridonijeti izgradnji civilnih sigurnosnih mehanizama, kao i poboljšanju kapaciteta za slučajeve katastrofa i kriza te infrastrukture koja se odnosi na potragu i spašavanje.

Izvješćem se poziva na donošenje održive politiku za Arktik i skreće pozornost na činjenicu da Europska unija smatra da je poštovanje međunarodnog prava na Arktiku od temeljne važnosti te se zalaže za važnu ulogu Europske unije u promicanju učinkovitih multilateralnih sporazuma i globalnog poretka utemeljenog na pravilima. Izvješćem se također predlaže jačanje multilateralnog upravljanja Arktikom, jačanjem i principijelnom provedbom odgovarajućih međunarodnih, regionalnih i bilateralnih sporazuma, okvira i dogovora.

Održiva politika za Arktik, lokalne zajednice, izazovi u pogledu okoliša i potreba za djelovanjem u pogledu klime

Arktička regija izrazito je osjetljivo i netaknuto područje. Krajnji je cilj globalne zajednice očuvati i ojačati kapacitet arktičkog ekosustava. Navedeni kapacitet pod pritiskom je koji dolazi s više strana. Arktik je regija u kojoj lokalne zajednice žele ostvariti održiv gospodarski rast, obalne zemlje istražuju prirodne resurse tog područja, globalne tvrtke pokazuju interes za brže logističke putove, a znanstvenici istražuju promjene arktičkog okoliša. Svi ti interesi usko su povezani s krajnjim ciljem, odnosno postizanjem ekološki, društveno i kulturno održivih politika za Arktik, i usmjereni su na ublažavanje klimatskih promjena smanjenjem ugljičnog otiska ljudi. Europska unija obvezala se ostvariti ciljeve održivog razvoja do 2030. Održivi razvoj jedini je izvediv način razvoja u arktičkoj regiji i stoga bi politika EU-a za Arktik trebala bolje odražavati zahtjeve pojedinačnih ciljeva održivog razvoja u kontekstu Arktika, uz posebnu usmjerenost na očuvanje ekosustava. Ciljevi održivog razvoja pružaju koristan okvir za holističko ispitivanje kapaciteta ekosustava koji je pod pritiskom zbog sve većeg broja negativnih učinaka na okoliš ubrzanih klimatskim promjenama.

Antropogeni doprinos klimatskim promjenama je neosporan. Na Arktiku je proces promjene okoliša brži nego bilo gdje drugdje na svijetu. Povećana koncentracija ugljikovog dioksida u atmosferi u posljednjih je 50 godina povećala temperaturu površine na Arktiku za 2 °C više nego bilo gdje drugdje. Arktički morski led smanjivao se za 13,4 % tijekom svakog desetljeća od 1981., a snježni se pokrivač nastavlja smanjivati svake godine.

Povećanje temperature i topljenje morskog leda utječu na ekosustave diljem svijeta time što se povećava razina mora, mijenja sastav morske vode i pojavljuju nepredvidivi vremenski uvjeti. Ne poduzmu li se učinkovite mjere, ritam klimatskih promjena mogao bi se ubuduće, kao posljedica topljenja vječnog leda u arktičkoj regiji, i ubrzati. U područjima u kojima dolazi do smanjenja vječnog leda povećana je opasnost od popratnog otpuštanja velikih količina ugljikovog dioksida i metana u atmosferu.

Ključ klimatski učinkovitog djelovanja nije samo u rukama arktičkih država nego i onih država koje se nalaze u umjerenom pojasu. Onečišćenje klime na Arktiku najvećim dijelom dolazi od azijskih, sjevernoameričkih i europskih zagađivača, pa mjere smanjenja emisija u EU-u imaju važnu ulogu u rješavanju klimatskih promjena na Arktiku.

Izvješćem se poziva Komisiju i države članice da preuzmu veću ulogu u učinkovitoj provedbi  međunarodnih konvencija kao što su Pariški sporazum, Minimatska konvencija, Konvencija o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka, Protokol iz Göteborga, Stockholmska konvencija, Arhuška konvencija i Konvencija o biološkoj raznolikosti. Komisija bi također trebala iskoristiti svoju ulogu u trenutačnim pregovorima u Međunarodnoj pomorskoj organizaciji u cilju zabrane uporabe i držanja teškog loživog ulja kao brodskog goriva na plovilima koja plove morima Arktika provedbom Konvencije MARPOL Međunarodne pomorske organizacije (IMO).

Potrebno je brzo djelovati. Troškovi nedjelovanja s vremenom postaju sve veći. Ostvarenje cilja postavljenog Pariškim sporazumom zahtijeva trenutačno i oštro smanjenje emisija. Osim toga, negativni učinci na okoliš na Arktiku često su nepovratni i akumuliraju se. Ekosustav na Arktiku, uključujući njegovu floru i faunu, posebno je osjetljiv na  nagle promjene.

Održivi razvoj Arktika temelji se na kombinaciji održivih lokalnih zajednica i zdravog ekosustava. Prijedlog Komisije za osnivanje foruma dionika, s naglaskom na lokalnim sudionicima, vrlo je dobrodošla inicijativa koja bi se, nakon što započne s djelovanjem, trebala razvijati prema trajnijoj strukturi. Takav bi forum imao potencijal povećati razinu svijesti o mogućnostima koje Europska unija može ponuditi na tom području, npr. za mala i srednja poduzeća, u pogledu poboljšanja prometa, komunikacije i električnih mreža te uvođenja rješenja čistih tehnologija za uvjete niskih temperatura.

Strože mjere za očuvanje osjetljivog okoliša i temeljnih prava autohtonih naroda mogu se uspostaviti i pomoću posebnih procjena utjecaja na arktički okoliš koje bi prethodile projektima u arktičkoj regiji.


MIŠLJENJE Odbora za međunarodnu trgovinu (7.12.2016)

upućeno Odboru za vanjske poslove i Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

o integriranoj politici Europske unije za Arktik

(2016/2228(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: David Martin

PRIJEDLOZI

Odbor za međunarodnu trgovinu poziva Odbor za vanjske poslove i Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane da kao nadležni odbori u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrste sljedeće prijedloge:

1.  napominje da su tri države članice EU-a (Danska, Finska i Švedska) i jedna prekomorska zemlja i područje (Grenland) članice osmočlanog Arktičkog vijeća, da još sedam država članica (Francuska, Njemačka, Italija, Nizozemska, Poljska, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina) ima status promatrača te da EU teži unaprjeđenju svoga statusa u Arktičkom vijeću;

2.  prima na znanje činjenicu da je Arktik već duže vrijeme područje konstruktivne međunarodne suradnje i da bi trebao i dalje ostati područje niske razine napetosti; svjestan je da zbog oskudice prirodnih resursa i promjena u okolišu raste interes za Arktik;

3.  uviđa da klimatske promjene donose nove prilike za gospodarski razvoj Arktika koji bi se potencijalno zasnivao na iskorištavanju dijelom još uvijek neotkrivenih energetskih resursa kao što su nafta i plin te za otvaranje novih plovnih putova i jačanje turističkih aktivnosti, što bi, dugoročno gledano, potaknulo trgovinu s tim područjem te ulaganje u njega; u tom smislu naglašava važnost trgovinske politike EU-a kao sredstva za promicanje održivog razvoja i ekoloških ciljeva i obveza;

4.  poziva na pojačanu suradnju u području održivosti i prilagodbe klimatskim promjenama na Arktiku;

5.  preporučuje jačanje ekološke sigurnosti i održive gospodarske suradnje među arktičkim zemljama, regijama i lokalnim zajednicama radi povećanja zaposlenosti, prosperiteta i kvalitete života, uz primjenu najviših ekoloških standarda;

6.  podsjeća na to da bi sve države članice Arktičkog vijeća zaštitu okoliša trebale odrediti kao prioritetan cilj za tu regiju; vodi računa o tome da trgovinski i gospodarski interesi EU-a ne bi smjeli biti na štetu mjera za zaštitu okoliša u toj regiji;

7.  podsjeća na svoju rezoluciju od 20. siječnja 2011. o održivoj politici EU-a za Sjever u kojoj je istaknut globalan učinak promjena u arktičkoj regiji i važna uloga koju će EU i druge industrijske sile, zajedno sa zemljama arktičkog kruga, morati preuzeti kako bi se smanjilo onečišćenje prouzročeno pojačanim aktivnostima u arktičkoj regiji; ističe da će klimatske promjene na Arktiku imati znatan utjecaj na obalna područja u svijetu, što se odnosi i na obalna područja u Europskoj uniji, ali i na europske gospodarske sektore koji ovise o klimi, poput poljoprivrede i ribarstva, energije, uzgoja sobova, lova, turizma i prometa;

8.  smatra da bi se sve gospodarske aktivnosti, i postojeće i nove, trebale odvijati na održiv način kako se ne bi ugrozio krhki arktički ekosustav i prirodna baština, s posebnim naglaskom na opasnost koju predstavlja eventualna pojačana eksploatacija fosilnih goriva, i uz puno poštovanje arktičkog autohtonog stanovništva i lokalnih zajednica;

9.  smatra da je EU glavni strateški partner u pogledu održivog gospodarskog razvoja na Arktiku; smatra ključnim da se u politici EU-a za arktičku regiju u što većoj mjeri odraze ciljevi održivog razvoja, koje se EU obvezao ostvariti do 2030.;

10.  naglašava da je u razvoj i provedbu europske politike za Arktik, održive gospodarske aktivnosti i postupke donošenja odluka nužno uključiti lokalne arktičke zajednice, kako bi se pronašla prava mjera između očuvanja Arktika i ispunjavanja potreba u pogledu gospodarskog razvoja i kako bi se izbjegle radikalne promjene u životnom standardu lokalnih zajednica;

11.  prima na znanje savjetovanja između Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje, prema kojima se u europski Arktik ne ulaže dovoljno;

12.  pozdravlja činjenicu da je ruska vlada u rujnu 2016. najavila desetogodišnji moratorij na izdavanje novih dozvola za odobalne naftne i plinske bušotine u ruskom epikontinentalnom pojasu na Arktiku;

13.  podsjeća na potrebu za održivim gospodarskim razvojem, što pretpostavlja primjerice ulaganja u okoliš i prilagodbu klimatskim promjenama, obnovljive izvore energije, transportne tokove i odgovarajuću infrastrukturu, meteorološku suradnju i održivi turizam; u tom smislu poziva Komisiju da ispita mogućnost korištenja sveobuhvatnijih instrumenta za međunarodnu financijsku suradnju i da prati utjecaj novih gospodarskih aktivnosti na okoliš;

14.  pozdravlja, iz perspektive okoliša i zdravlja ljudi, povijesnu odluku Odbora za zaštitu morskog okoliša pri Međunarodnoj pomorskoj organizaciji s njegove 70. sjednice održane od 24. do 28. listopada 2016. u Londonu da se 1. siječnja 2020. potvrdi kao datum primjene odluke o znatnom smanjenju udjela fosfata u gorivu kojim se koriste brodovi u međunarodnom pomorskom prijevozu na maksimalnu razinu od 0,5 % m/m (masa/masa); poziva vlade država arktičke regije da učine sve što je u njihovoj moći kako bi zajamčile da se ta odluka primijeni na sav prijevoz arktičkim plovnim putovima, u skladu s jasno određenim ciljem Međunarodne pomorske organizacije da pomorski prijevoz ispunjava preuzete obveze u pogledu zaštite okoliša;

15.  poziva Komisiju, države članice EU-a i druge zemlje članice Arktičkog vijeća da uznastoje oko sklapanja međunarodnog sporazuma kojim bi se zabranila uporaba arktičkih plovnih putova brodovima na opasna goriva i uporaba arktičkih plovnih putova za međunarodnu trgovinu opasnim tvarima;

16.  prima na znanje obveze koje je Kanada preuzela u poglavlju Sveobuhvatnog gospodarskog i trgovinskog sporazuma (CETA) o trgovini i okolišu, posebno u pogledu održivog ribarstva i trgovine šumskim proizvodima; ističe poglavlja CETA-e o uslugama međunarodnog pomorskog prijevoza i javnoj nabavi kojima će se unaprijediti sudjelovanje europskih poduzeća na tržištu javne nabave u Kanadi, posebno u pogledu izgradnje ledolomaca; naglašava da su Kanada i EU u zajedničkoj deklaraciji od 30. listopada 2016. sa XVI. sastanka na vrhu Kanade i EU-a ponovno potvrdili svoju predanost jačanju suradnje na Arktiku;

17.  ističe da europske ribolovne flote ne smiju predstavljati prijetnju biološkoj raznolikosti te regije; pozdravlja činjenicu da su u Konvenciji o biološkoj raznolikosti utvrđena ekološki i biološki važna područja u arktičkoj regiji, što je važan korak za jamčenje djelotvornog očuvanja arktičke biološke raznolikosti i naglašava važnost primjene pristupa upravljanju utemeljenog na ekosustavu u obalnim, morskim i kopnenim područjima Arktika, što je istaknula i stručna skupina Arktičkog vijeća za upravljanje utemeljeno na ekosustavu; poziva zemlje da svoje obveze iz Konvencije o biološkoj raznolikosti i Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora ispune uspostavom mreže zaštićenih morskih područja i morskih rezervata u Arktičkom oceanu;

18.  podsjeća da je zabrana trgovine proizvodima od tuljana koju je proglasio EU, a Kanada i Norveška osporile u WTO-u, dodatno pojačana kako bi bila usklađena s odlukom žalbenog tijela WTO-a iz 2014., te da se njezina legitimnost više ne može dovoditi u pitanje; naglašava da su slične zabrane na snazi, primjerice, u SAD-u i Rusiji i da će te mjere doprinijeti očuvanju životinjskog svijeta na Arktiku jer su tuljani neizostavni dio njegova lokalnog ekosustava;

19.  poziva Komisiju da u Transatlantsko partnerstvo za trgovinu i ulaganja (TTIP), jednom kada se pregovori nastave, uvrsti snažne odredbe o trgovini i okolišu koje mogu doprinijeti očuvanju prirodnog okoliša Aljaske i europskog Arktika, među kojima i odredbe o ribarstvu i šumarstvu; smatra da bi uvrštavanje takvih odredbi trebalo postati neizostavan dio svakog budućeg sporazuma o slobodnoj trgovini koji će EU sklapati s arktičkim partnerima izvan EU-a;

20.  podsjeća da su Island i Norveška prema Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru (EGP) preuzele obveze o očuvanju kvalitete okoliša i održivome korištenju prirodnih resursa u skladu s relevantnim zakonodavstvom EU-a;

21.  naglašava da postoji sve veći interes Kine za arktičku regiju, posebno kada je riječ o pristupu njezinim plovnim putovima i energetskim resursima; prima na znanje sklapanje sporazuma o slobodnoj trgovini između Islanda i Kine i poziva Komisiju da pomno prati njegove moguće posljedice na održivi gospodarski razvoj ne samo islandskog dijela Arktika nego i gospodarstva i unutarnjeg tržišta EU-a;

22.  podsjeća da EU i Rusija nisu sklopili sporazum o slobodnoj trgovini te da EU stoga nema djelotvoran bilateralni instrument kojim bi mogao utjecati na trgovinu i ulaganja na ruskom Arktiku; ističe međutim da se u okviru Sporazuma o partnerstvu i suradnji EU-a i Rusije nastavlja voditi dijalog o Arktiku u područjima upravljanja okolišem i znanstvene suradnje;

23.  ponovno poziva Komisiju da, kako bi se omogućio bolji pristup informacijama i znanju o Arktiku, osnuje informacijski centar EU-a za Arktik i osigura mu odgovarajuću razinu sredstava; ističe da bi se takav informacijski centar EU-a za Arktik radi smanjenja troškova mogao povezati s već postojećim centrima za Arktik ili drugim institucijama u toj regiji;

24.  podsjeća da na temelju Sporazuma o partnerstvu o održivom ribarstvu između EU-a i Grenlanda iz 2007. godine EU toj zemlji dodjeljuje financijsku pomoć kako bi se zajamčilo odgovorno ribarstvo i održivo iskorištavanje ribolovnih resursa u isključivom gospodarskom pojasu Grenlanda;

25.  ističe da bi se poduzeća koja posluju na Arktiku trebala pridržavati obvezujućih standarda korporativne odgovornosti koje bi trebalo razviti u suradnji s Arktičkim gospodarskim vijećem i koji bi se trebali zasnivati na, između ostalog, Arktičkom investicijskom protokolu i Globalnom sporazumu UN-a;

26.  podsjeća da pomorski prijevoz na Arktiku podliježe posebnim zahtjevima koje je utvrdila Međunarodna pomorska organizacija i pozdravlja stupanje na snagu Polarnog kodeksa koje je predviđeno za 1. siječnja 2017.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

5.12.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

20

3

5

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Laima Liucija Andrikienė, Maria Arena, Tiziana Beghin, Karoline Graswander-Hainz, Jude Kirton-Darling, Bernd Lange, Marine Le Pen, David Martin, Anne-Marie Mineur, Sorin Moisă, Alessia Maria Mosca, Godelieve Quisthoudt-Rowohl, Viviane Reding, Inmaculada Rodríguez-Piñero Fernández, Tokia Saïfi, Marietje Schaake, Helmut Scholz, Joachim Schuster, Joachim Starbatty

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Bendt Bendtsen, Reimer Böge, Klaus Buchner, Edouard Ferrand, Agnes Jongerius, Sander Loones

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Mairead McGuinness, Molly Scott Cato, Ramón Luis Valcárcel Siso


MIŠLJENJE Odbora za regionalni razvoj (7.12.2016)

upućeno Odboru za vanjske poslove i Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

o integriranoj politici Europske unije za Arktik

(2016/2228(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Jens Nilsson

PRIJEDLOZI

Odbor za regionalni razvoj poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  ističe da je europska teritorijalna suradnja, uključujući suradnju izvan vanjskih granica EU-a, važna za regije na Arktiku; ističe da financiranje EU-a kojim se pruža podrška suradnji stvara dodanu vrijednost te da bi trebalo nastaviti s njim i nakon 2020.; napominje da takva suradnja, osim regionalnog utjecaja, ima i važne geopolitičke i sigurnosne implikacije; poziva stoga Komisiju da razvije iscrpnu strategiju EU-a za Arktik uzimajući u obzir sve aspekte te suradnje;

2.  poziva da se EU-u uz podršku njegovih trenutačnih članica dodijeli punopravni status promatrača u Arktičkom vijeću kako bi se pojačala suradnja na Arktiku i odgovorilo na zajedničke izazove povezane s tim područjem; poziva u tom kontekstu Rusiju i Kanadu kao arktičke zemlje za koje su njihove arktičke regije važne te koje ovise o njima zbog, između ostalih, gospodarskih i strateških razloga, da pokažu naklonjenost tome da EU ostvari punopravni status promatrača; poziva da se Parlament u potpunosti obavješćuje o tom procesu;

3.  ističe ključnu ulogu koju europski strukturni i investicijski fondovi imaju u razvoju europskog Arktika, stvaranju održivog rasta i otvaranju kvalitetnih radnih mjesta u sektorima usmjerenima prema budućnosti, te ističe potrebu za odgovornim razvojem prirodnih resursa Arktika; skreće pozornost na trajne poteškoće koje treba izbalansirati (članak 174. UFEU-a); ističe dugoročnu važnost strategije u različitim područjima, kao što su digitalni program, klimatske promjene, plavi rast itd.;

4.  ističe da je pri razvoju politike EU-a za Arktik i financiranja EU-a za to područje ključna bliska suradnja s regijama i podregijama europskog Arktika, uključujući i prekomorske zemlje i područja, zato što regije, lokalne zajednice te autohtono stanovništvo, koji su krajnji korisnici politika povezanih s Arktikom, imaju veliko stručno znanje u pogledu ključnih pitanja; smatra stoga bi njihova stajališta i mišljenja trebalo saslušati i uzeti u obzir;

5.  smatra da treba osnovati forum dionika europskog dijela Arktika kako bi se poboljšale suradnja, koordinacija, komplementarnost i sinergije između različitih programa financiranja EU-a te podupire daljnje napore u tom pogledu koji bi mogli poslužiti kao primjer i za druge regije unutar i izvan EU-a; poziva Komisiju da u svoj forum uključi sve relevantne regionalne organizacije koje su odgovorne za pružanje i praćenje pružanja europskih strukturnih i investicijskih fondova; nadalje snažno potiče Komisiju da zajamči da rad foruma dionika Arktika poštuje rokove i da bude u okviru proračunskih sredstava;

6.  napominje da u arktičkoj regiji EU surađuje na osjetljivim područjima poput zaštite okoliša, energije, prometa i ribarstva; istovremeno ističe da, unatoč ozbiljnim izazovima, na Arktiku postoje brojne prilike i prednosti te da bi ga se stoga trebalo promatrati kao prostor istraživanja, ekoturizma, održive industrije, zelene tehnologije, znanja i iskustva te područja koja mogu biti od koristi brojnim poduzećima, posebno malim i srednjim poduzećima, koja napreduju koristeći inovativne poslovne modele i inovativne tehnologije; prima na znanje te prilike, izazove i rizike pri ulaganju u njihov trenutačan i potencijalan socioekonomski razvoj;

7  naglašava da se na zajedničke izazove u arktičkoj regiji, posebno na osjetljivi okoliš Arktika i učinak klimatskih promjena, može odgovoriti samo suradnjom između svih razina vlasti, između ostalih i međunarodne, te uključivanjem svih relevantnih dionika, posebno civilnog društva; podsjeća na odgovornost koju je Unija preuzela u jačanju napora za suprotstavljanje klimatskim promjenama; stoga smatra da bi arktička regija trebala doprinijeti održivom razvoju, a posebno ublažavanju klimatskih promjena; ističe da bi se u tom pogledu, uzimajući u obzir potrebu za bržim prijelazom na održiviji razvoj, trebali koristiti europski strukturni i investicijski fondovi; podsjeća na učinke globalnog zatopljenja na tu regiju te promjena u njezinu ekosustavu koje će imati posljedice, ne samo na lokalnoj, već i na globalnoj razini; ističe da je potrebno pomno pratiti učinke globalnog zatopljenja u toj regiji;

8.  naglašava važnost suradnje u području istraživanja na Arktiku s obzirom na to da ono ima ključnu ulogu, ne samo jer doprinosi boljem razumijevanju procesa i pojava koji se tamo odvijaju, nego i zato što ponajprije služi kao osnova za osmišljavanje prijedloga za prilagodbu novoj situaciji; u tom kontekstu predlaže istraživanje mogućnosti razvoja kibernetičke povezanosti arktičke regije i podsjeća da treba ojačati partnerstva za istraživanje i inovacije s regijama na Arktiku; napominje da bi, uz europske strukturne i investicijske fondove, financijski instrumenti kao što su Europski fond za strateška ulaganja i InnovFin (Financiranje EU-a za inovatore), te Transeuropska prometna mreža ili Europska poduzetnička mreža, mogli doprinijeti identifikaciji ulagačkih i istraživačkih prioriteta u regiji;

9.  ističe važnost zaštite kulture i osjetljivog ekosustava za stanovnike arktičke regije; skreće pozornost na tekući i izravni utjecaj koji imaju čimbenici unutar i izvan regije; poziva Komisiju da prihvati prijedlog uspostavljanja rezervata u međunarodnim vodama Arktika u cilju izbjegavanja daljnjeg pogoršanja ekoloških problema i zaštite bioraznolikosti i ugroženih ekosustava u arktičkoj regiji;

10.  prima na znanje prijedlog osnivanja Informacijskog centra EU-a za Arktik čiji bi stalni ured bio u Rovaniemiju u Finskoj, u cilju veće pristupačnosti informacija o Arktiku i širenja tih informacija u svim državama članicama, uključujući i o projektima koje financira EU, te ponovno ističe svoju potporu tom prijedlogu; poziva Komisiju da poduzme potrebne mjere za osnivanje tog centra.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

29.11.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

33

5

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Pascal Arimont, Franc Bogovič, Steeve Briois, Rosa D’Amato, Michela Giuffrida, Krzysztof Hetman, Ivan Jakovčić, Marc Joulaud, Constanze Krehl, Andrew Lewer, Louis-Joseph Manscour, Martina Michels, Iskra Mihaylova, Younous Omarjee, Konstantinos Papadakis, Mirosław Piotrowski, Stanislav Polčák, Julia Reid, Terry Reintke, Liliana Rodrigues, Fernando Ruas, Maria Spyraki, Olaf Stuger, Ruža Tomašić, Ramón Luis Valcárcel Siso, Matthijs van Miltenburg, Lambert van Nistelrooij, Derek Vaughan, Kerstin Westphal

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Daniel Buda, James Carver, Elena Gentile, Ivana Maletić, Dan Nica, James Nicholson, Bronis Ropė

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Vladimir Urutchev, Boris Zala


MIŠLJENJE Odbora za ribarstvo (7.12.2016)

upućeno Odboru za vanjske poslove i Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

o integriranoj politici Europske unije za Arktik

(2016/2228(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Jarosław Wałęsa

PRIJEDLOZI

Odbor za ribarstvo poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

A.  budući je Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) uspostavljen ugovorni režim kojim će se regulirati aktivnosti na svjetskim oceanima; budući da bi razvoj okvira za morsku biološku raznolikost izvan područja obuhvaćenih nacionalnom jurisdikcijom u skladu s UNCLOS-om mogao i trebao uključivati arktičku regiju;

B.  budući da se kulture naroda Sami, Neneci, Hanti, Evenki, Čukči, Aleuti, Jupik i Inuiti moraju zaštititi u skladu s Deklaracijom Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda (UNDRIP); budući da autohtono stanovništvo Arktika ima pravo na iskorištavanje prirodnih resursa na svojem području te bi stoga trebalo biti uključeno u sve planove u vezi s gospodarskim ribolovom;

C.  budući da će zbog klimatskih promjena tijekom nadolazećih godina arktička regija postati dostupna za gospodarski ribolov koji se, s obzirom na veliku osjetljivost te jedinstvene regije, mora razvijati iznimno pažljivo;

D.  budući da je važno praviti razliku između arktičkog otvorenog mora u kojem se trenutačno gospodarski ribolov uopće ne odvija i susjedne arktičke regije u kojoj su već uspostavljeni regionalni forumi za pregovore o gospodarenju ribolovom;

E.  budući da u Arktičkom oceanu i susjednim morima postoje 633 riblje vrste, od kojih se samo njih 58 trenutačno gospodarski iskorištava zbog ekoloških ograničenja, no u skoroj bi budućnosti taj broj mogao biti veći, a to bi povećalo pritisak na okoliš;

F.  budući da su flora i fauna arktičke regije opće dobro;

G.  budući da bi primjena i poštovanje pravila i ciljeva zajedničke ribarstvene politike trebali biti jedan od najvažnijih ciljeva država članica Europske unije čiji se dijelovi teritorija nalaze u arktičkoj regiji; budući da bi, povrh toga, kvantitativni cilj obnavljanja i održavanja stokova iznad razina koje mogu proizvesti najviši održivi prinos trebao biti dio svih evaluacija koje se odnose na morski okoliš i ribarstvo u navedenoj regiji;

H.  budući da se sve ribolovne aktivnosti u arktičkoj regiji moraju provoditi u skladu s postojećim međunarodnim sporazumima kojima se regulira to područje, uključujući Ugovor iz Spitsbergena iz 1920. i konkretnije sva prava država potpisnica tog ugovora, te također u skladu s povijesnim ribolovnim pravima;

I.  budući da posebnost arktičke regije znači da je iznimno važno da se razvoj gospodarskog ribolova temelji na najboljem dostupnom znanstvenom mišljenju te da se praćenje i daljnji postupci provode na način koji je razmjeran tim ciljevima;

J.  budući da arktička regija ima poseban ekosustav biološke raznolikosti i vrlo raznolika staništa, koje bez dodatnog analiziranja i izučavanja ne možemo u cijelosti razumjeti; budući da postoje vrste koje su premalo izučavane da bi se u potpunosti moglo razumjeti kako se njihovi stokovi prilagođavaju klimatskim promjenama i obnavljaju za gospodarski ribolov;

K.  budući da otvaranje nove regije poput Arktika za gospodarski ribolov može predstavljati prilike da proizvodi ribarstva, izravno ili u sklopu sporazuma o slobodnoj trgovini s trećim stranama, stignu u EU s netočnim oznakama ili deklaracijama o podrijetlu;

L.  budući da se u sklopu strateškog plana za biološku raznolikost 2011. – 2020. (uključujući cilj 11.), koji su donijele stranke Konvencije o biološkoj raznolikosti, i plana UN-a za održiv razvoj iz 2016., točnije njegova cilja 14., nastoje očuvati i na održiv način iskorištavati oceani, mora i morski resursi, u što je uključen i cilj očuvanja 10 % morskih područja do 2020.; budući da su stranke Konvencije o biološkoj raznolikosti priznale 77 ekološki ili biološki značajnih morskih područja (EBSA) i 13 iznimno značajnih morskih područja (Super EBSA) u sklopu kojih treba postupati s vrlo visokom razinom predostrožnosti;

M.  budući da bi se istraživanje u regiji poput Arktika trebalo provoditi na održiv način i na temelju pristupa predostrožnosti;

N.  budući da bi zemlje Arktika trebale razmotriti stvaranje posebne regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom (RFMO) i uvođenje zaštićenih morskih područja po uzoru na već uvedene modele;

O.  budući da Izjava iz Galwaya o suradnji u istraživanju Atlantskog oceana predstavlja zajedničku obvezu EU-a, Kanade i Sjedinjenih Država kako bi, između ostalog, izgradili kapacitet za razumijevanje i predviđanje važnih atlantskih i arktičkih procesa, kao i promjena i rizika koje sa sobom nose kada je riječ o ljudskim aktivnostima i klimatskim promjenama;

P.  budući da institucije poput Europskog pomorskog odbora, Europskog polarnog odbora i EurOceana kontinuirano izučavaju i šire informacije o Arktiku;

Q.  budući da se člancima 4. i 5. Sporazuma iz Pariza u sklopu Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama od stranaka zahtijeva da poduzimaju mjere za očuvanje ponora i spremnika stakleničkih plinova, uključujući i oceane, i da njima održivo gospodare;

1.  podsjeća na to da promjene na Arktiku imaju implikacije na svjetskoj razini, posebno zbog toga što se negativni učinci globalnog zatopljenja u tom osjetljivom okruženju manifestiraju puno brže;

2.  poziva na to da se razvoj gospodarskog ribolova u arktičkoj regiji provodi na način koji je potpuno kompatibilan s osjetljivošću i posebnošću regije; ustraje na tome da se prije započinjanja s novim aktivnostima u okviru gospodarskog ribolova u arktičkoj regiji provede pouzdana i predostrožna znanstvena procjena stokova kako bi se odredile razine ribolova kojima će se ciljani riblji stokovi zadržati iznad razina koje omogućuju najveći održiv ulov, a da pritom ne vode iscrpljenju drugih vrsta ili ozbiljno škode morskom okolišu; ističe da svaki oblik ribolova na otvorenom moru mora biti uređen od regionalne organizacije za upravljanje u ribarstvu koja se pridržava znanstvenih uputa i ima opsežan program kontrole i nadziranja radi jamčenja poštovanja tih mjera upravljanja; ističe da ribolov unutar isključivih gospodarskih pojaseva mora ispunjavati iste standarde; poziva na moratorij na industrijski ribolov, uključujući ribolov pridnenim povlačnim mrežama, u arktičkim vodama u kojima se ribolov dosad nije odvijao;

3.  pozdravlja tekuće pregovore o međunarodnom sporazumu između arktičkih obalnih država i međunarodnih stranaka radi prevencije nereguliranog ribolova u međunarodnim vodama Arktika i poziva Komisiju i države članice da potpišu tu deklaraciju i da se zalažu za to da postane pravno obvezujuća za svoje potpisnice;

4.  poziva Komisiju da podrži i potiče arktičke države da i dalje rade na širenju informacija i dostupnih analiza svih stokova u toj regiji;

5.  podsjeća na to da su prava na zemlju i prirodne resurse jako važna za kulturu i opstanak autohtonog stanovništva na Arktiku te su ključna u zaštiti njihova tradicionalnog načina života;

6.  poziva Komisiju i države članice da promiču i podrže uvođenje zaštićenog morskog područja na arktičkom otvorenom moru u skladu s mandatom povjerenstva OSPAR-a, pri čemu bi se zabranile sve ekstraktivne aktivnosti, uključujući ribolov, u međunarodnim vodama oko Sjevernog pola obuhvaćenima OSPAR-om;

7.  poziva Komisiju da podrži inicijative kojima bi se zabranio ribolov pridnenim povlačnim mrežama u ekološki ili biološki (EBSA) značajnim morskim područjima i na arktičkom otvorenom moru;

8.  poziva na to da ciljevi očuvanja nove zajedničke ribarstvene politike te kvantitativni cilj obnavljanja i održavanja stokova iznad razina koje mogu proizvesti najveći održivi prinos budu osnova za sve vrste gospodarskog ribolova u regiji;

9.  napominje da su arktički morski ekosustavi ključni za očuvanje bioraznolikosti na globalnoj razini; smatra da je zbog smanjenja arktičkog morskog leda i drugih ekoloških promjena na Arktiku, u kombinaciji s ograničenim znanstvenim spoznajama o morskim resursima u tom području, nužno potreban oprezan pristup kako bi se uspostavile odgovarajuće međunarodne mjere za jamčenje dugoročnog očuvanja i održivog korištenja resursa na arktičkom otvorenom moru;

10.  snažno se zalaže za to da svaki daljnji razvoj gospodarskog ribolova u arktičkoj regiji nužno bude u skladu s međunarodnim sporazumima koji se odnose na tu regiju, uključujući Ugovor iz Spitsbergena iz 1920., i pravima svih država potpisnica tih sporazuma te u skladu s postojećim povijesnim ribolovnim pravima;

11.  poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da novi sporazum UN-a o oceanima za zaštitu biološke raznolikosti u područjima izvan nacionalne jurisdikcije bude jak i djelotvoran te da nudi pouzdan postupak za identifikaciju, proglašavanje, gospodarenje i zaštitu zaštićenih morskih područja, uključujući morske rezervate u kojima je izlov zabranjen;

12.  poziva EU da bude predvodnik u prevenciji nereguliranog ribolova na Arktiku; smatra da ima svako pravo na to, s obzirom na to da su države članice prisutne na svim razinama upravljanja u arktičkoj regiji;

13.  ističe da su zaštićena morska područja od ključne važnosti za očuvanje arktičkih ekosustava; podsjeća na nužnost toga da lokalne zajednice u cijelosti sudjeluju u planiranju, realizaciji i gospodarenju takvim zaštićenim područjima;

14.  podržava stajalište da se svaki razvoj gospodarskog ribolova treba provoditi u skladu sa svim međunarodnim sporazumima, uključujući UNCLOS i Sporazum Ujedinjenih naroda o ribljim stokovima (UNFSA);

15.  poziva Komisiju da se i dalje koristi programom Obzor 2020. i da ga intenzivira, kao i druge programe financiranja za izučavanje Arktika;

16.  poziva Komisiju da zajamči da je dostupno dovoljno znanstvenih mišljenja kako bi se poduprle sve mjere za razvoj gospodarskog ribolova u arktičkoj regiji te da su uvedene mjere potrebne za praćenje i daljnje postupanje;

17.  naglašava važnost Deklaracije o ribarstvu na Arktiku iz srpnja 2015. koju je potpisalo pet arktičkih obalnih država;

18.  poziva Komisiju da pomno prati sve proizvode ribarstva dostupne na unutarnjem tržištu podrijetlom iz arktičke regije kako bi se zajamčilo da su potpuno u skladu s postojećim europskim zakonodavstvom, a posebno pravilima označivanja;

19.  naglašava važnost kohezijske politike, te potrebu za učinkovitijim europskim financiranjem u tim područjima.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

5.12.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

22

1

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Marco Affronte, Clara Eugenia Aguilera García, Renata Briano, Richard Corbett, Linnéa Engström, Carlos Iturgaiz, António Marinho e Pinto, Gabriel Mato, Ulrike Rodust, Remo Sernagiotto, Isabelle Thomas, Ruža Tomašić, Peter van Dalen, Jarosław Wałęsa

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Izaskun Bilbao Barandica, José Blanco López, Ole Christensen, Ian Duncan, Anja Hazekamp, Maria Heubuch, Mike Hookem, Verónica Lope Fontagné, Francisco José Millán Mon, Piernicola Pedicini, Maria Lidia Senra Rodríguez


REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

31.1.2017

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

111

8

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Louis Aliot, Francisco Assis, Margrete Auken, Petras Auštrevičius, Amjad Bashir, Bas Belder, Ivo Belet, Goffredo Maria Bettini, Simona Bonafè, Mario Borghezio, Biljana Borzan, Victor Boştinaru, Paul Brannen, Elmar Brok, Klaus Buchner, Soledad Cabezón Ruiz, Nessa Childers, Birgit Collin-Langen, Javier Couso Permuy, Andi Cristea, Mireille D’Ornano, Miriam Dalli, Arnaud Danjean, Angélique Delahaye, Ian Duncan, Stefan Eck, Bas Eickhout, Georgios Epitideios, José Inácio Faria, Knut Fleckenstein, Karl-Heinz Florenz, Anna Elżbieta Fotyga, Eugen Freund, Michael Gahler, Francesc Gambús, Gerben-Jan Gerbrandy, Jens Gieseke, Julie Girling, Sylvie Goddyn, Françoise Grossetête, Andrzej Grzyb, György Hölvényi, Anneli Jäätteenmäki, Benedek Jávor, Karin Kadenbach, Sandra Kalniete, Manolis Kefalogiannis, Tunne Kelam, Afzal Khan, Kateřina Konečná, Janusz Korwin-Mikke, Andrey Kovatchev, Urszula Krupa, Eduard Kukan, Giovanni La Via, Ryszard Antoni Legutko, Jo Leinen, Peter Liese, Norbert Lins, Barbara Lochbihler, Andrejs Mamikins, Ramona Nicole Mănescu, Alex Mayer, Valentinas Mazuronis, David McAllister, Susanne Melior, Tamás Meszerics, Francisco José Millán Mon, Demetris Papadakis, Ioan Mircea Paşcu, Tonino Picula, Pavel Poc, Cristian Dan Preda, Jozo Radoš, Julia Reid, Michèle Rivasi, Sofia Sakorafa, Daciana Octavia Sârbu, Alyn Smith, Jordi Solé, Jaromír Štětina, Dubravka Šuica, Claudiu Ciprian Tănăsescu, László Tőkés, Ivica Tolić, Estefanía Torres Martínez, Ivo Vajgl, Adina-Ioana Vălean, Hilde Vautmans, Anders Primdahl Vistisen, Damiano Zoffoli

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Nedzhmi Ali, Zigmantas Balčytis, Jørn Dohrmann, Fredrick Federley, Neena Gill, Takis Hadjigeorgiou, Mike Hookem, Liisa Jaakonsaari, Peter Jahr, Merja Kyllönen, Javi López, Antonio López-Istúriz White, Gesine Meissner, Norica Nicolai, Urmas Paet, Miroslav Poche, Soraya Post, Gabriele Preuß, Christel Schaldemose, György Schöpflin, Igor Šoltes, Bart Staes, Bodil Valero, Tiemo Wölken, Janusz Zemke, Željana Zovko

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Jiří Maštálka, Jens Nilsson, Jasenko Selimovic

Pravna napomena