Postupak : 2017/2003(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0195/2017

Podneseni tekstovi :

A8-0195/2017

Rasprave :

PV 14/06/2017 - 20
CRE 14/06/2017 - 20

Glasovanja :

PV 15/06/2017 - 7.6
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0271

IZVJEŠĆE     
PDF 949kWORD 104k
11.5.2017
PE 595.756v02-00 A8-0195/2017

o Europskom programu za ekonomiju suradnje

(2017/2003(INI))

Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača

Izvjestitelj: Nicola Danti

Izvjestitelji za mišljenje (*):

Joachim Schuster, Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja

Dario Tamburrano, Odbor za industriju, istraživanje i energetiku

(*)  Pridruženi odbor – članak 54. Poslovnika

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 PRILOG: POPIS SUBJEKATA ILI OSOBAOD KOJIH JE IZVJESTITELJ PRIMIO INFORMACIJE
 MIŠLJENJE ODBORA ZA ZAPOŠLJAVANJE I SOCIJALNA PITANJA
 MIŠLJENJE oODBORA ZA INDUSTRIJU, ISTRAŽIVANJE I ENERGETIKU
 MIŠLJENJE ODBORA ZA PROMET I TURIZAM
 INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
 POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o Europskom programu za ekonomiju suradnje

(2016/0000(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o aktu „Prema jedinstvenom digitalnom tržištu”(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 2016. o strategiji jedinstvenog tržišta(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenoga 2016. o novim prilikama za mala prijevoznička poduzeća, uključujući poslovne modele temeljene na suradnji(3),

–  uzimajući u obzir sastanak Skupine Vijeća na visokoj razini za konkurentnost i rast od 12. rujna 2016. i dokument za raspravu koji je predsjedništvo sastavilo na tu temu(4),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. lipnja 2016. o Europskom programu za ekonomiju suradnje (COM(2016)356),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. svibnja 2016. pod nazivom „Internetske platforme i jedinstveno digitalno tržište: mogućnosti i izazovi za Europu” (COM(2016)0288),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. listopada 2015. naslovljenu „Poboljšanje jedinstvenog tržišta: više prilika za ljude i poduzeća” (COM(2015)0550),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. svibnja 2015. naslovljenu „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” (COM(2015)0192),

–  uzimajući u obzir sastanak Vijeća za konkurentnost od 29. rujna 2016. i njegov ishod,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu („Direktiva o uslugama”)(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine („Direktiva o elektroničkoj trgovini”)(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”)(7),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2009. o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnim uslugama i pravima korisnika s obzirom na elektroničke komunikacijske mreže i usluge, Direktive 2002/58/EZ o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u sektoru elektroničkih podataka i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za provedbu zakona o zaštiti potrošača („Direktiva o pravima potrošača”)(8),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 25. svibnja 2016. o smjernicama za provedbu Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi (SWD(2016)0163),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ („Opća uredba o zaštiti podataka”)(9),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 7. prosinca 2016. naslovljeno „Ekonomija suradnje i internetske platforme: zajednička vizija gradova i regija”(10),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 15. prosinca 2016. o ekonomiji suradnje(11),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te Odbora za promet i turizam (A8-0195/2017),

A.  budući da je ekonomija suradnje doživjela brzi rast tijekom posljednjih godina, u pogledu korisnika, transakcija i prihoda, izmijenivši način na koji se pružaju proizvodi i usluge i postavivši izazove pred tradicionalne poslovne modele u mnogim područjima;

B.  budući da ekonomija suradnje pruža socijalne koristi građanima EU-a;

C.  budući da su mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) glavni pokretač europskog gospodarstva i da prema podacima iz 2014. ona predstavljaju 99,8 % svih poduzeća koja ne pripadaju financijskom sektoru i pružaju dvije trećine od ukupnog broja radnih mjesta;

D.  budući da samo 1,7 % poduzeća u EU-u u cijelosti iskorištava mogućnosti naprednih digitalnih tehnologija, dok se 41 % njih uopće ne služi tim tehnologijama; budući da je digitalizacija svih sektora ključna da bi se zadržala i povećala konkurentnost EU-a;

E.  budući da je nedavna studija Komisije pokazala da je 17 % europskih potrošača već koristilo usluge ekonomije suradnje, a da je njih 52 % upoznato s ponudom tih usluga(12);

F.  budući da ne postoje službeni statistički podaci o opsegu zapošljavanja u okviru ekonomije suradnje;

G.  budući da ekonomija suradnje mladima, migrantima, zaposlenima na nepuno radno vrijeme i starijim građanima nudi mogućnosti pristupa tržištu rada;

H.  budući da modeli ekonomije suradnje pružanjem prilika za fleksibilne oblike poduzetništva i zaposlenosti mogu doprinijeti većem sudjelovanju žena na tržištu rada i u gospodarstvu;

I.  budući da nedavna Komunikacija Komisije o Europskom programu za ekonomiju suradnje predstavlja dobru polaznu točku za učinkovito poticanje i reguliranje tog sektora, no da postoji potreba da se u daljnju analizu i preporuke u tom području uključi perspektiva ravnopravnosti spolova kao i da se odraze odredbe mjerodavnog zakonodavstva protiv diskriminacije;

J.  budući da je promicanje socijalne pravde i zaštite, kako je definirano u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji i članku 9. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, također cilj unutarnjeg tržišta EU-a;

Opća razmatranja

1.  pozdravlja Komunikaciju o Europskom programu za ekonomiju suradnje i ističe da bi to trebao biti prvi korak prema izradi uravnotežene, sveobuhvatnije i ambiciozne strategije EU-a o ekonomiji suradnje;

2.  smatra da ekonomija suradnje, ako je se razvije na odgovaran način, stvara značajne prilike za građane i potrošače, koji imaju koristi od povećanog tržišnog natjecanja, prilagođenih usluga, većeg izbora i nižih cijena; naglašava da rast u tom sektoru pokreću potrošači i da im on omogućava da zauzmu aktivniju ulogu;

3.  ističe potrebu da se poduzećima omogući da rastu uklanjanjem prepreka, udvajanja i fragmentacije koji sprečavaju prekogranični razvoj;

4.  potiče države članice da osiguraju pravnu jasnoću i da ekonomiju suradnje ne smatraju prijetnjom tradicionalnoj ekonomiji; ističe važnost reguliranja ekonomije suradnje na način kojim će je se olakšati i potaknuti, a ne ograničiti;

5.  slaže se da ekonomija suradnje stvara nove poduzetničke mogućnosti, radna mjesta i rast te često ima važnu ulogu u tome da gospodarski sustav postane ne samo učinkovitiji, već i socijalno i okolišno održiv, omogućujući bolju raspodjelu resursa i dobara koji su inače nedovoljno iskorišteni i doprinoseći tako prijelazu na kružno gospodarstvo;

6.  u isto vrijeme uviđa da ekonomija suradnje može imati znatan učinak na odavno uspostavljene regulirane poslovne modele u brojnim strateškim sektorima kao što su prijevoz, smještaj, ugostiteljstvo, usluge, maloprodaja i financije; razumije izazove povezane s primjenom različitih pravnih standarda za slične gospodarske subjekte; vjeruje da ekonomija suradnje osnažuje potrošače, nudi nove prilike za zapošljavanje i ima potencijal da olakša ispunjavanje poreznih obveza, ali unatoč tome ističe da je važno zajamčiti visoku razinu zaštite potrošača, u potpunosti poštovati prava radnika i pobrinuti se za ispunjavanje poreznih obveza; uviđa da ekonomija suradnje utječe i na urbane i na ruralne sredine;

7.  upozorava da poduzetnicima, potrošačima i tijelima vlasti nije dovoljno jasno kako primjenjivati važeće propise u nekim područjima te je stoga potrebno riješiti problem regulatornih sivih zona, i zabrinut je zbog rizika od fragmentacije jedinstvenog tržišta; svjestan je da bi, bez odgovarajućeg upravljanja, te promjene mogle dovesti do pravne nesigurnosti oko mjerodavnih pravila i do ograničenja u ostvarivanju pojedinačnih prava i u zaštiti potrošača; smatra da propisi moraju biti primjereni za digitalno doba i izrazito je zabrinut zbog negativnog učinka koji pravna nesigurnost i složenost pravila imaju na europska novoosnovana poduzeća i neprofitne organizacije uključene u ekonomiju suradnje;

8.  smatra da su razvoj dinamičnog, jasnog i, kada je to prikladno, usklađenog pravnog okruženja i uspostava ujednačenih tržišnih uvjeta neophodan preduvjet za uspješnu ekonomiju suradnje u EU-u;

Ekonomija suradnje u EU-u

9.  naglašava da na ekonomiju suradnje treba gledati ne samo kao na skup novih poslovnih modela u okviru kojih se nude roba i usluge, već i kao na novi oblik integracije između gospodarstva i društva, pri čemu se ponuđene usluge temelje na širokom rasponu odnosa u kojima se gospodarski odnosi uključuju u društvene te se stvaraju novi oblici zajednice i novi poslovni modeli;

10.  primjećuje činjenicu da ekonomija suradnje u Europi ima neka specifična obilježja, koja odražavaju i europsku poslovnu strukturu, koja se sastoji većinom od MSP-ova i mikropoduzeća; naglašava da je potrebno zajamčiti poslovno okruženje u kojem platforme za suradnju mogu rasti i biti izrazito konkurentne na globalnom tržištu;

11.  primjećuje da europski poduzetnici pokazuju izraženu sklonost uspostavi platformi za suradnju u socijalne svrhe te uviđa sve veći interes za ekonomiju suradnje temeljenu na zadružnim poslovnim modelima;

12.  ističe važnost sprečavanja svih oblika diskriminacije kako bi se osigurao djelotvoran i jednak pristup uslugama suradnje;

13.  smatra da su one usluge u okviru ekonomije suradnje koje se javno oglašavaju te se nude radi ostvarenja dobiti obuhvaćene područjem primjene Direktive Vijeća 2004/113/EZ o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga te bi stoga trebale biti u skladu s načelom jednakog postupanja prema ženama i muškarcima;

Regulatorni okvir EU-a: pojedinci („peers”), potrošači, platforme za suradnju

14.  uviđa da, premda su neki aspekti ekonomije suradnje regulirani propisima, među ostalim i na lokalnoj i nacionalnoj razini, drugi aspekti mogu ući u regulatorne sive zone jer nije uvijek jasno koji su propisi EU-a mjerodavni, što rezultira znatnim razlikama među državama članicama zbog nacionalnih, regionalnih i lokalnih propisa kao i sudske prakse, a posljedica je toga fragmentacija jedinstvenog tržišta;

15.  pozdravlja namjeru Komisije da se uhvati u koštac s postojećom fragmentacijom, ali žali što svojim komunikacijama nije u dovoljnoj mjeri pojasnila primjenjivost postojećeg zakonodavstva EU-a na različite modele ekonomije suradnje; naglašava da države članice trebaju ojačati provođenje postojećeg zakonodavstva i poziva Komisiju da pokuša uspostaviti okvir za provedbu kojim bi se države članice poduprlo u njihovim naporima, ponajviše u pogledu Direktive o uslugama i pravne stečevine u području zaštite potrošača; poziva Komisiju da u potpunosti iskoristi sva raspoloživa sredstva u tom kontekstu, uključujući postupke zbog povrede prava, kad se god utvrdi da je provedba zakonodavstva nepravilna ili nedovoljna;

16.  ističe da zahtjevi za pristup tržištu za platforme za suradnju i pružatelje usluga moraju biti nužni, opravdani i proporcionalni, kako je predviđeno Ugovorima i sekundarnim zakonodavstvom, te jednostavni i jasni; naglašava da bi pri toj procjeni također trebalo uzeti u obzir činjenicu pružaju li usluge profesionalci ili privatne osobe te bi pravni zahtjevi za pojedinačne pružatelje trebali biti manje strogi, pri čemu treba zajamčiti standarde kvalitete i visoku razinu zaštite potrošača i uzeti u obzir sektorske razlike;

17.  uviđa da je potrebno da se postojeći akteri, novi operatori i usluge povezani s digitalnim platformama i ekonomijom suradnje razvijaju u okruženju pogodnom za poslovanje, uz zdravo tržišno natjecanje i transparentnost u pogledu zakonodavnih promjena; slaže se da bi države članice pri procjeni zahtjeva za pristup tržištu u kontekstu Direktive o uslugama trebale uzeti u obzir specifične značajke poduzeća ekonomije suradnje;

18.  apelira na Komisiju da u suradnji s državama članicama pruži dodatne smjernice u pogledu utvrđivanja efektivnih kriterija za razlikovanje između pojedinaca („peers”) i profesionalaca, što je ključno za pravedan razvoj ekonomije suradnje; ističe da bi tim smjernicama trebalo osigurati jasnoću i pravnu sigurnost i da bi u njima trebalo uzeti u obzir, među ostalim, razlike u zakonodavstvu država članica i njihove gospodarske situacije, kao što su razina dohotka, značajke sektorâ, položaj mikropoduzeća i malih poduzeća te ostvarivanje dobiti kao svrhu aktivnosti; mišljenja je da bi skup općih načela i kriterija na razini EU-a i skup pragova na nacionalnoj razini mogli biti daljnji koraci i poziva Komisiju da s tim u vezi provede studiju;

19.  skreće pozornost na činjenicu da uvođenje pragova, premda može pružiti odgovarajuće razgraničenje između pojedinaca i poduzeća, istodobno može dovesti do nejednakosti između mikropoduzeća i malih poduzeća s jedne strane i pojedinaca s druge strane; smatra da je vrlo preporučljivo uspostaviti ujednačene uvjete za usporedive kategorije pružatelja usluga; poziva na uklanjanje nepotrebnog regulatornog opterećenja i neopravdanih zahtjeva za pristup tržištu za sve poslovne subjekte, posebno za mikropoduzeća i mala poduzeća, jer to također guši inovacije;

20.  pozdravlja inicijativu Komisije za jamčenje adekvatnosti potrošačkog prava i sprečavanje zlouporabe ekonomije suradnje da bi se zaobišlo zakonodavstvo; smatra da bi potrošači trebali imati visoku i učinkovitu razinu zaštite, bez obzira na to pružaju li usluge profesionalci ili pojedinci, i posebno naglašava važnost zaštite potrošača u transakcijama među pojedincima („peer-to peer”), pri čemu uviđa da bi samoregulacija mogla pružiti određeni oblik zaštite;

21.  poziva na poduzimanje mjera kako bi se zajamčilo da povremeni pružatelji usluga u potpunosti koriste pravila o zaštiti potrošača i da ih se uvijek pridržavaju, na istoj ili usporedivoj osnovi kao i profesionalni pružatelji usluga;

22.  napominje da bi potrošači trebali imati pristup informacijama o tome jesu li recenzije određene usluge koje su dali drugi korisnici pod utjecajem pružatelja, primjerice u obliku plaćenog oglašavanja;

23.  upozorava na potrebu za većom jasnoćom u pogledu zaštitnih mjera za potrošače u slučaju sporova i poziva platforme za suradnju da se pobrinu za uspostavu učinkovitih sustava za postupke ulaganja žalbe i rješavanja sporova, čime bi se olakšalo ostvarivanje prava potrošača;

24.  ističe da se poslovni modeli ekonomije suradnje uvelike temelje na ugledu i naglašava da je u tom pogledu transparentnost od ključne važnosti; smatra da u mnogo slučajeva poslovni modeli ekonomije suradnje osnažuju potrošače i omogućuju im da zauzmu aktivniju ulogu uz potporu tehnologije; naglašava da su u ekonomiji suradnje i dalje potrebna pravila za zaštitu potrošača, posebno u slučajevima kada postoje akteri s dominantnom pozicijom na tržištu, asimetrična informiranost ili nedostatak izbora ili konkurencije; naglašava da je važno zajamčiti odgovarajuću informiranost potrošača o mjerodavnom pravnom režimu za svaku transakciju i povezanim pravima i pravnim obvezama;

25.  poziva Komisiju da što prije dodatno razjasni sustave odgovornosti platformi za suradnju u cilju promicanja odgovornog ponašanja, transparentnosti, pravne sigurnosti, a time i povećanja povjerenja potrošača; uviđa, konkretno, da nema dovoljno sigurnosti posebno u vezi s time pruža li platforma pozadinsku uslugu ili samo nudi uslugu informacijskog društva, u skladu s Direktivom o e-trgovini; stoga poziva Komisiju da pruži dodatne smjernice u vezi s tim aspektima i da provjeri jesu li potrebne dodatne mjere kako bi regulatorni okvir postao učinkovitijim; istodobno potiče platforme za suradnju da poduzmu dobrovoljne mjere u tom pogledu;

26.  poziva Komisiju da dodatno prouči zakonodavstvo EU-a kako bi smanjila nesigurnosti i zajamčila veću pravnu sigurnost u vezi s pravilima koja se primjenjuju na suradničke poslovne modele i kako bi ocijenila jesu li poželjna nova ili izmijenjena pravila, posebno u pogledu aktivnih posrednika i njihovih zahtjeva za informacije i transparentnost, neispunjavanja obveza i odgovornosti;

27.  smatra da bi se eventualnim novim regulatornim okvirom trebala promicati sposobnost samoregulacije platforme kao i mehanizam ocjenjivanja među pojedincima jer se pokazalo da su učinkoviti i da uzimaju u obzir zadovoljstvo potrošača uslugama u okviru ekonomije suradnje; uvjeren je da same platforme za suradnju mogu imati aktivnu ulogu u uspostavi tog novog regulatornog okruženja ispravljanjem slučajeva asimetrične informiranosti, posebno uz pomoć digitalnih mehanizama provjere ugleda s ciljem jačanja povjerenja potrošača; u isto vrijeme napominje da sposobnost samoregulacije platformi za suradnju ne uklanja potrebu za postojećim pravilima kao što su Direktiva o uslugama i Direktiva o e-trgovini, pravo EU-a o zaštiti potrošača i druga moguća pravila;

28.  stoga smatra da su digitalni mehanizmi za izgradnju povjerenja ključan dio ekonomije suradnje; pozdravlja sve napore koje su uložile platforme za suradnju i inicijative koje su pokrenule kako bi se spriječili poremećaji kao i one čiji je cilj jačanje povjerenja i transparentnosti u pogledu mehanizama ocjenjivanja i recenziranja, uspostava pouzdanih kriterija ugleda, uvođenje jamstava ili osiguranja, provjera identiteta pojedinaca koji nude usluge i proizvođača-potrošača te razvoj sigurnih i transparentnih sustava plaćanja; smatra da su ti novi tehnološki pomaci, kao što su mehanizmi dvosmjernog ocjenjivanja, neovisne provjere recenzija i dobrovoljno prihvaćanje sustava certificiranja dobri primjeri načina na koje je moguće spriječiti zlouporabu, manipulaciju, prijevaru i lažne povratne informacije; potiče platforme za suradnju da se temelje na najboljim praksama i da podižu svijest o pravnim obvezama svojih korisnika;

29.  ističe da je od ključne važnosti pojasniti metode na temelju kojih funkcioniraju automatizirani sustavi donošenja odluka temeljeni na algoritmima kako bi se zajamčila pravednost i transparentnost algoritama; traži od Komisije da to pitanje istraži i iz perspektive prava EU-a o tržišnom natjecanju; poziva Komisiju da surađuje s državama članicama, privatnim sektorom i relevantnim regulacijskim tijelima u cilju utvrđivanja učinkovitih kriterija za razvoj načela algoritamske odgovornosti za platforme za suradnju temeljene na informacijama;

30.  naglašava potrebu za procjenom upotrebe podataka u slučajevima kada bi mogla različito utjecati na različite segmente društva, za sprečavanjem diskriminacije i za provjerom potencijalne štete za privatnost koju uzrokuju veliki podaci; podsjeća da je EU Općom uredbom o zaštiti podataka već razvio sveobuhvatni okvir za zaštitu podataka i stoga poziva platforme u okviru ekonomije suradnje da ne zanemaruju pitanje zaštite podataka i da pružateljima usluga i korisnicima pruže transparentne informacije o prikupljenim osobnim podacima i načinu na koji se ti podaci obrađuju;

31.  uviđa da se brojna pravila iz pravne stečevine EU-a već primjenjuju na ekonomiju suradnje; poziva Komisiju da procijeni je li potrebno dodatno razviti pravni okvir EU-a kako bi se spriječila daljnja fragmentacija jedinstvenog tržišta u skladu s načelima bolje regulacije i iskustvima država članica; smatra da bi taj okvir, kada je to prikladno, trebao biti usklađen, kao i fleksibilan, tehnološki neutralan i primjenjiv i u budućnosti te da bi se trebao sastojati od kombinacije općih načela i specifičnih pravila, uz eventualnu posebnu regulativu za pojedine sektore;

32.  naglašava važnost dosljednog zakonodavstva za jamčenje urednog funkcioniranja unutarnjeg tržišta za sve i poziva Komisiju da zaštiti aktualna pravila i zakonodavstvo o pravima radnika i potrošača prije no što uvede novo zakonodavstvo koje bi moglo dovesti do fragmentacije unutarnjeg tržišta;

Tržišno natjecanje i ispunjavanje poreznih obveza

33.  pozdravlja činjenicu da je razvoj ekonomije suradnje doveo do većeg tržišnog natjecanja te je postojeće operatore potaknuo da se usredotoče na stvarne zahtjeve potrošača; potiče Komisiju da podupre jednake uvjete za sve u tržišnom natjecanju u usporedivim uslugama među platformama za suradnju te između njih i tradicionalnih poduzeća; ističe važnost utvrđivanja i rješavanja prepreka nastajanju i jačanju poduzeća u ekonomiji suradnje, a posebno novoosnovanih (start-up) poduzeća ; u tom kontekstu ističe potrebu za slobodnim protokom podataka, prenosivosti podataka i interoperabilnosti, koji olakšavaju prelazak s jedne platforme i na drugu i sprečavaju situaciju ovisnosti, što su ključni čimbenici za otvoreno i pravedno tržišno natjecanje i za osnaživanje korisnika platformi za suradnju vodeći računa o legitimnim interesima svih tržišnih aktera i štiteći informacije o korisnicima i osobne podatke;

34.  pozdravlja povećanu sljedivost ekonomskih transakcija putem internetskih platformi u cilju ispunjenja poreznih obveza i provedbe poreznih propisa, ali je zabrinut zbog poteškoća koje su dosad izašle na vidjelo u nekim sektorima; ističe da se ekonomija suradnje nikad ne bi trebala koristiti kao sredstvo izbjegavanja poreznih obveza; nadalje ističe hitnu potrebu za suradnjom među nadležnim tijelima i platformama za suradnju u pogledu ispunjavanja poreznih obveza i ubiranja poreza; uviđa da neke države članice rješavaju ta pitanja i prima na znanje uspješnu javno-privatnu suradnju u tom području; poziva Komisiju da olakša razmjenu najboljih praksi među državama članicama, uz sudjelovanje nadležnih tijela i dionika, u cilju razvoja učinkovitih i inovativnih rješenja za bolje ispunjavanje poreznih obveza i bolju provedbu poreznih propisa, također kako bi se uklonio rizik od prekogranične porezne prijevare; poziva platforme za suradnju da u tom pogledu zauzmu aktivnu ulogu; poziva države članice na pojašnjenje i suradnju u vezi s informacijama koje razni gospodarski subjekti koji sudjeluju u ekonomiji suradnje moraju dostaviti poreznim tijelima u okviru svojih dužnosti u pogledu dostavljanja poreznih informacija, kako je predviđeno nacionalnim zakonodavstvom;

35.  slaže se da bi trebalo primjenjivati funkcionalno slične porezne obveze na poduzeća koja pružaju usporedive usluge, bilo u okviru tradicionalne ekonomije ili ekonomije suradnje, i smatra da bi porez trebalo plaćati ondje gdje se ostvaruje dobit i gdje nije riječ samo o doprinosu troškovima, poštujući pritom načelo supsidijarnosti i u skladu s nacionalnim i lokalnim poreznim propisima;

Utjecaj na tržište rada i prava radnika

36.  naglašava da digitalna revolucija ima znatan utjecaj na tržište rada i da su trendovi koji nastaju u ekonomiji suradnje dio aktualnog trenda u kontekstu digitalizacije društva;

37.  primjećuje u isto vrijeme da ekonomija suradnje otvara nove prilike i nove, fleksibilne načine pristupa zaposlenju za sve korisnike, posebno za samozaposlene, za nezaposlene, one koji su trenutno daleko od tržišta rada ili inače ne bi mogli sudjelovati u njemu, i da bi tako mogla poslužiti kao način ulaska na tržište rada, posebno za mlade i za marginalizirane skupine; međutim, ističe da taj trend u nekim situacijama može dovesti do nesigurnosti; ističe, s jedne strane, potrebu za fleksibilnošću na tržištu rada, a s druge potrebu za ekonomskom i socijalnom sigurnošću radnika, u skladu s običajima i tradicijama u državama članicama;

38.  naglašava golemu važnost zaštite prava radnika u okviru usluga ekonomije suradnje – u prvom redu prava radnika na organiziranje, prava na kolektivno pregovaranje i djelovanje, u skladu s nacionalnim zakonima i praksom; podsjeća da su svi radnici u ekonomiji suradnje zaposleni ili samozaposleni, ovisno o situaciji, i da ih u skladu s time treba kategorizirati; poziva Komisiju i države članice da u okviru svojih područja nadležnosti osiguraju pravedne uvjete rada i primjerenu pravnu i socijalnu zaštitu za sve radnike u ekonomiji suradnje, bez obzira na njihov status;

39.  naglašava da je važno zajamčiti temeljna prava i primjerenu zaštitu socijalne sigurnosti sve većeg broja samozaposlenih radnika, koji su ključni akteri u ekonomiji suradnje, uključujući pravo na kolektivno pregovaranje i djelovanje, među ostalim i u pogledu njihove naknade;

40.  potiče države članice da prepoznaju da će ekonomija suradnje prouzročiti i poremećaje i da stoga pripreme mjere apsorpcije za određene sektore i podupru osposobljavanje i pronalaženje novog posla;

41.  naglašava da je važno da radnici u okviru platformi za suradnju mogu iskoristiti mogućnost prenosivosti ocjena i recenzija, koje predstavljaju njihovu vrijednost na digitalnom tržištu, te ističe važnost olakšavanja prenosivosti i skupljanja ocjena i recenzija na različitim platformama uz poštovanje pravila o zaštiti podataka i privatnosti svih uključenih strana; uviđa da su moguće nepoštene i proizvoljne prakse u vezi s internetskim ocjenjivanjem, koje mogu utjecati na radne uvjete i prava radnika na platformama za suradnju i na njihovu mogućnost da dobiju posao; smatra da bi mehanizme ocjenjivanja i recenziranja trebalo razviti na transparentan način i da bi radnici trebali biti informirani o općim kriterijima korištenim za razvoj tih mehanizama i da bi se s njima trebalo o tome savjetovati na odgovarajućim razinama i u skladu sa zakonima i praksama država članica;

42.  ističe da je u promjenjivom svijetu zapošljavanja važno imati vještine koje idu u korak s vremenom kao i da je važno zajamčiti da svi radnici imaju odgovarajuće vještine koje su potrebne u digitalnom društvu i gospodarstvu; potiče Komisiju, države članice i poduzeća u ekonomiji suradnje da omoguće pristup cjeloživotnom osposobljavanju i razvoju digitalnih vještina; smatra da su potrebna javna i privatna ulaganja i mogućnosti financiranja cjeloživotnog učenja i osposobljavanja, posebno za mikropoduzeća i mala poduzeća;

43.  naglašava važnost rada na daljinu i tzv. pametnog rada u okviru ekonomije suradnje te se u tom pogledu zalaže za ravnopravnost između tih načina rada i onih tradicionalnih;

44.  poziva Komisiju da analiza do koje je mjere Direktiva o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje (2008/104/EZ) primjenjiva na konkretne internetske platforme; smatra da su mnoge posredničke internetske platforme strukturno slične poduzećima za privremeno zapošljavanje (trostrani ugovorni odnos između: radnika zaposlenog preko poduzeća za privremeno zapošljavanje/radnika na platformi; poduzeća za privremeno zapošljavanje/internetske platforme; poduzeća korisnika/klijenta);

45.  poziva nacionalne javne službe za zapošljavanje i mrežu EURES da bolje komuniciraju kad je riječ o prilikama koje nudi ekonomija suradnje;

46.  poziva Komisiju, države članice i socijalne partnere da radnicima na platformama pruže odgovarajuće informacije o uvjetima rada i zapošljavanja, pravima radnika i o njihovim poslovnim odnosima i s platformama i s korisnicima; smatra da bi platforme trebale imali proaktivnu ulogu u pružanju informacija korisnicima i radnicima u vezi s mjerodavnim regulatornim okvirom u cilju ispunjavanja pravnih zahtjeva;

47.  skreće pozornost na nedostatak podataka u vezi s promjenama u svijetu zapošljavanja koje su posljedica ekonomije suradnje; poziva države članice i Komisiju da u suradnji sa socijalnim partnerima prikupe više pouzdanih i sveobuhvatnih podataka o tome te potiče države članice da imenuju već postojeće nacionalno nadležno tijelo za praćenje i evaluaciju trendova koji se javljaju na tržištu rada u okviru ekonomije suradnje; naglašava da je u tom kontekstu važna razmjena informacija i najboljih praksi među državama članicama; ističe važnost praćenja tržišta rada i radnih uvjeta u ekonomiji suradnje u cilju suzbijanja nezakonitih praksi;

Lokalna dimenzija ekonomije suradnje

48.  primjećuje da je sve veći broj lokalnih tijela vlasti i vlada već aktivan u reguliranju i razvoju ekonomije suradnje, uz naglasak na praksama suradnje kao subjektu njihovih politika i kao organizacijskom načelu za nove oblike suradničkog upravljanja i participativne demokracije;

49.  napominje da postoji velik manevarski prostor za nacionalne, regionalne i lokalne vlasti da donesu mjere specifične za određeni kontekst kako bi proporcionalnim mjerama koje su u potpunosti usklađene sa zakonodavstvom EU-a odgovorile na jasno utvrđene ciljeve od javnog interesa; stoga poziva Komisiju da podrži države članice u njihovom kreiranju politika i donošenju pravila koja su u skladu s pravom EU-a;

50.  napominje da su gradovi prvi reagirali u tom pogledu jer gradski uvjeti poput gustoće stanovništva i fizičke blizine pogoduju prihvaćanju suradničkih praksi, uz širenje fokusa s pametnih gradova na gradove dijeljenja i olakšavanje prelaska na infrastrukturu prilagođeniju građanima; također je uvjeren da ekonomija suradnje može ponuditi važne prilike unutarnjim periferijama, ruralnim područjima i područjima u nepovoljnom položaju, da može rezultirati novim i uključivim oblicima razvoja, da može imati pozitivan socioekonomski učinak i pomoći marginaliziranim zajednicama uz neizravnu korist za sektor turizma;

Promicanje ekonomije suradnje

51.  ističe važnost adekvatnih kompetencija, vještina i osposobljavanja kako bi se što većem broju osoba omogućilo da imaju aktivnu ulogu u ekonomiji suradnje i da iskoriste njezin potencijal;

52.  naglašava da informacijske i komunikacijske tehnologije omogućavaju brz i učinkovit razvoj inovativnih ideja unutar ekonomije suradnje te istovremeno umrežavaju sudionike, bilo da je riječ o korisnicima ili pružateljima usluga, jačaju njihov položaj, olakšavaju im pristup tržištu i sudjelovanje na njemu te povećavaju dostupnost najudaljenijih i ruralnih područja,;

53.  poziva Komisiju da proaktivno potiče javno-privatnu suradnju, posebno u pogledu uvođenja e-identifikacije, u cilju jačanja povjerenja potrošača i pružatelja usluga u internetske transakcije, nadovezujući se na okvir EU-a za uzajamno priznavanje e-identifikacije, te da riješi problem ostalih postojećih prepreka rastu ekonomije suradnje, kao što su prepreke pružanju prekograničnih programa osiguranja;

54.  napominje da će se uvođenjem tehnologija 5G iz temelja promijeniti logika naših gospodarstava te će usluge postati raznolikije i dostupnije; u tom pogledu ističe važnost uspostave konkurentnog tržišta za inovativna poduzeća, čiji će uspjeh u konačnici odrediti snagu naših gospodarstava;

55.  ističe da ekonomija suradnje dobiva sve veću važnost u energetskom sektoru jer omogućava potrošačima, proizvođačima, pojedincima i zajednicama da se djelotvorno uključe u nekoliko decentraliziranih faza ciklusa energije iz obnovljivih izvora, uključujući vlastitu proizvodnju i potrošnju, skladištenje i distribuciju, u skladu s klimatskim i energetskim ciljevima Unije;

56.  ističe da ekonomija suradnje posebno dobro uspijeva u zajednicama u kojima postoje jaki modeli razmjene znanja i obrazovanja, čime se katalizira i učvršćuje kultura otvorenih inovacija; ističe važnost dosljednih politika i uvođenja širokopojasne i ultraširokopojasne mreže kao preduvjeta za razvoj punog potencijala ekonomije suradnje i za iskorištavanje koristi koje nudi model suradnje; stoga podsjeća na potrebu da se svim građanima EU-a omogući odgovarajući pristup mreži, posebno u manje naseljenim, udaljenim i ruralnim područjima, gdje dostatna povezanost još nije dostupna;

57.  naglašava da je ekonomiji suradnje potrebna potpora za razvoj i širenje te da treba ostati otvorena za istraživanje, inovacije i nove tehnologije kako bi privukla ulaganja; poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da zakonodavstvo i politike EU-a budu primjenjivi i u budućnosti, posebno kada je riječ o otvaranju neisključivih i eksperimentalno usmjerenih prostora za poticanje digitalne povezanosti i pismenosti, podupiranju europskih poduzetnika i start-up poduzeća, stvaranju poticaja za industriju 4.0, inovacijska središta, klastere i inkubatore, uz istovremeno razvijanje sinergija supostojanja s tradicionalnim poslovnim modelima;

58.  naglašava složenu prirodu sektora prijevoza unutar i izvan ekonomije suradnje; napominje da je taj sektor snažno reguliran; napominje da modeli ekonomije suradnje imaju potencijal za znatno poboljšanje učinkovitosti i održivog razvoja prometnog sustava (među ostalim i integriranim multimodalnim izdavanjem karata i putovanjima za korisnike prijevoza s aplikacijama ekonomije suradnje) kao i njegove sigurnosti, te za olakšavanje pristupa udaljenim područjima i smanjenje neželjenih vanjskih učinaka prometnog zagušenja;

59.  poziva mjerodavna tijela da promiču korisno supostojanje suradničkih prijevoznih usluga i konvencionalnih prijevoznih sustava; poziva Komisiju da ekonomiju suradnje integrira u svoj rad na novim tehnologijama u prometu (umrežena vozila, autonomna vozila, integrirano digitalno izdavanje karata i inteligentni prijevozni sustavi) zbog njihovih snažnih interakcija i prirodnih sinergija;

60.  naglašava potrebu za pravnom jasnoćom za platforme i njihove korisnike kako bi se zajamčio razvoj ekonomije suradnje u sektoru prijevoza u EU-u; napominje da je u sektoru mobilnosti važno jasno razlikovati s jedne strane (i.) dijeljenje automobila i podjelu troškova u okviru određenog putovanja koje je vozač planirao za svoje potrebe te s druge strane (ii.) regulirane usluge putničkog prijevoza;

61.  podsjeća da je prema procjenama Komisije uzajamni smještaj (peer-to-peer accommodation) najveći sektor ekonomije suradnje prema ostvarenoj trgovini, dok je uzajamni prijevoz (peer-to-peer transportation) njezin najveći sektor izmjeren prema prihodu platforme;

62.  ističe da u sektoru turizma dijeljenje vlastita doma (home-sharing) predstavlja izvanredno korištenje resursima i prostorom koji je slabije u upotrebi, osobito u područjima koja tradicionalno nemaju koristi od turizma;

63.  u tom pogledu osuđuje propise koje nameću pojedina javna tijela i kojima se nastoji ograničiti pružanje usluge turističkog smještaja s pomoću ekonomije suradnje;

64.  skreće pozornost na poteškoće s kojima se suočavaju platforme za suradnju u pristupanju rizičnom kapitalu kao i u svojim strategijama rasta, a koje su još naglašenije zbog veličine i fragmentacije domaćih tržišta te kritičnog nedostatka prekograničnih ulaganja; poziva Komisiju i države članice da u potpunosti iskoriste postojeće instrumente financiranja za ulaganja u poduzeća ekonomije suradnje i za promicanje inicijativa kojima bi se olakšao pristup financiranju, posebno za start-up poduzeća te mala i srednja poduzeća;

65.  naglašava da su suradnički sustavi financiranja, kao što je skupno financiranje, važna nadopuna tradicionalnim načinima financiranja kao dio učinkovitog ekosustava financiranja;

66.  primjećuje da usluge koje nude MSP-ovi u sektoru ekonomije suradnje nisu uvijek dovoljno prilagođeni potrebama osoba s invaliditetom i starijih osoba; poziva na uspostavu instrumenata i programa čiji će cilj biti pružanje potpore tim operatorima kako bi uzeli u obzir potrebe osoba s invaliditetom;

67.  poziva Komisiju da olakša i potakne pristup odgovarajućim linijama financiranja za europske poduzetnike koji posluju u sektoru ekonomije suradnje, a također i u okviru programa EU-a za istraživanje i inovacije Obzor 2020.;

68.  primjećuje brz razvoj i sve veću raširenost inovativnih tehnologija i digitalnih alata, kao što su lanci blokova i tehnologije decentraliziranog vođenja evidencije transakcija, također i u financijskom sektoru; naglašava da bi upotreba tih decentraliziranih tehnologija mogla omogućiti efektivne transakcije i veze među pojedincima u ekonomiji suradnje, što bi dovelo do uspostave neovisnih tržišta ili mreža i u budućnosti zamijenilo ulogu posrednika koju danas imaju platforme za suradnju;

69.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0009.

(2)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0237.

(3)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0455.

(4)

http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-11834-2016-INIT/en/pdf

(5)

SL L 376, 27.12.2006., str. 36.

(6)

SL L 178, 17.7.2000., str. 1.

(7)

SL L 149, 11.6.2015., str. 22.

(8)

SL L 337, 18.12.2009., str. 11.

(9)

SL L 119, 4.5.2016., str. 1.

(10)

ECON-VI/016.

(11)

INT/793 EESC-2016-3545-00-00-AC-TRA.

(12)

Istraživanje Flash Eurobarometer 438 (ožujak 2016.) o korištenju platformi za suradnju.


OBRAZLOŽENJE

1. Ekonomija suradnje: opći pregled

Konceptom „ekonomije suradnje” obuhvaćen je širok niz djelatnosti koje se temelje na različitim suradničkim poslovnim modelima, uključujući one neprofitne; poslovni modeli mogu imati oblik platformi za suradnju koje omogućuju razmjenu robe ili usluga diljem svijeta ili malih suradničkih MSP-ova koji pružaju usluge lokalnim zajednicama.

Ekonomija suradnje doživjela je posljednjih godina nagli rast broja korisnika, transakcija i količine prihoda, što je naposljetku promijenilo način na koji se u mnogim područjima prodaju proizvodi i pružaju usluge. Početkom 2014. utjecaj se uglavnom osjetio u šest područja djelatnosti: roba/maloprodaja, usluge, prostor/smještaj, hrana, promet i novac. Do 2016. broj tih područja gotovo se utrostručio širenjem u nove sektore (zdravstvo, obrazovanje, logistika, tijela lokalne samouprave, prostor, komunalne usluge kao što je energija itd.) ili osnivanjem novih djelatnosti (npr. pokret tvoraca u sektoru robe).

Za opis te brzorastuće pojave koristi se velik broj često istoznačnih naziva: ekonomija dijeljenja, ekonomija suradnje, ekonomija na zahtjev, tržišta uzajamnih platformi, ekonomija honorarnih poslova, zajednička potrošnja, participativni kapitalizam itd. U tim se definicijama odražava dinamika same pojave te razmjeri i intenzitet tekućih političkih i akademskih rasprava o njoj.

Za sada postoji nekoliko definicija ekonomije suradnje. U Oksfordskom je rječniku definicija ekonomije suradnje sljedeća: „ekonomski sustav u okviru kojeg se dobra ili usluge dijele među privatnim osobama, uz naknadu ili bez nje, najčešće putem interneta”.(1)U komunikaciji Komisije taj se pojam odnosi na „poslovne modele u kojima se djelatnosti pospješuju platformama za suradnju kojima se stvara otvoreno tržište za privremenu upotrebu robe ili usluga koje nerijetko pružaju privatne osobe” te se navodi da transakcije koje se provode u okviru ekonomije suradnje često ne uključuju promjenu vlasništva te se mogu, ali ne moraju, provoditi radi dobiti.

Ekonomijom suradnje i njezinim poslovnim modelima obuhvaćene su tri glavne kategorije dionika:

(i.) pružatelji usluga – privatne osobe koje nude usluge (dobra, vještine, vrijeme, za naknadu ili bez nje) povremeno („peers”) ili kao profesionalci;

(ii.) korisnici usluga i

(iii.) platforme za suradnju putem kojih se povezuju ponuda i potražnja u stvarnom vremenu i olakšavaju transakcije.

2. Odgovor Komisije

U lipnju 2016. Komisija je objavila komunikaciju naslovljenu „Europski program za ekonomiju suradnje” kako bi otklonila zabrinutost oko nesigurnosti o pravima i obvezama različitih dionika koji sudjeluju u ekonomiji suradnje te kako bi pružila odgovore iz perspektive EU-a. Cilj je komunikacije pružiti neobvezujuće smjernice o načinu primjene postojećeg zakonodavstva EU-a na poslovne modele ekonomije suradnje. U njoj se razmatraju problemi s kojima se suočavaju tržišni subjekti i javna tijela grupirani u pet ključnih područja: 1. Zahtjevi za pristup tržištu 2. Sustavi odgovornosti 3. Zaštita korisnika 4. Samozaposlene osobe i radnici u ekonomiji suradnje 5. Oporezivanje

3. Glavna pitanja povezana s ekonomijom suradnje

3.1. Prilike i korist

Ekonomijom suradnje moguće je stvoriti značajne prilike za potrošače, poduzetnike i građane kao i stvoriti nova radna mjesta, rast i izvore prihoda.

Procjenjuje se da su platforme za suradnju koje djeluju u pet ključnih sektora ekonomije suradnje u EU-u 2015. ostvarile prihode od 3,6 milijardi EUR.(2) Potencijal je ekonomije suradnje značajan, uz godišnji rast veći od 25 %(3), a procjenjuje se da bi, u teoriji, ekonomska dobit povezana s boljim iskorištavanjem kapaciteta koje omogućuje ekonomija suradnje mogla dosegnuti 572 milijarde EUR.(4) Međutim, te bi brojke trebalo sagledati s određenim oprezom jer je još uvijek teško izmjeriti vrijednost ekonomije suradnje unatoč njezinoj sve većoj ekonomskoj važnosti. Razlog je tome, među ostalim, i izostanak dogovorene metodologije za mjerenje višestrukih učinaka ekonomije suradnje na gospodarstvo, društvo i okoliš, kao i nedostatak prikupljenih podataka.

Rezultati nekoliko anketa pokazali su veoma značajnu potporu potrošača ekonomiji suradnje i zanimanje za nju.(5) Velik broj razloga i motiva potiče ravnopravne pojedince („peers”) da sudjeluju u tom novom poslovnom modelu, a neki su od njih financijska korist, kvaliteta i iskustvo te pozitivni socijalni ili društveni učinak. Prema istraživanju Eurobarometra 42 % potrošača smatra da su usluge ekonomije suradnje praktičnije, a 33 % smatra važnom činjenicu da su jeftinije ili čak besplatne.(6)

3.2. Glavni izazovi i rizici

Istodobno je važno primijetiti i značajne učinke poslovnih modela ekonomije suradnje na mnoga tradicionalna poduzeća i njihove davno uspostavljene modele proizvodnje i potrošnje. Posljednjih se godina zbog brzog i nereguliranog rasta te pojave javio određen broj izazova i potencijalnih rizika koje bi trebalo uzeti u obzir i razmotriti.

Brojna pitanja javila su se ponajprije u pogledu prava potrošača i sustava zaštite potrošača te osjetljivih aspekata koji se tiču privatnosti podataka, transparentnosti i pouzdanosti informacija koje se pružaju potrošačima, sustava odgovornosti platformi za suradnju, pravednosti algoritama i mogućih oblika diskriminacije. Postoji rizik od snižavanja minimalnih standarda, pogotovo u slučaju transakcija koje pojedinci uzajamno izvršavaju („peer-to-peer” ili „P2P”), kada ih se usporedi s postojećim standardima koji se primjenjuju na slične usluge koje pružaju profesionalci. Nadalje, zbog brzog širenja platformi za suradnju u nekim sektorima došlo je do opasnosti od nepoštenog tržišnog natjecanja stvaranjem novih monopola i mehanizama ovisnosti. Stvorilo je to i ozbiljne poteškoće u pogledu ispunjavanja poreznih obveza i provedbe poreznih propisa, unatoč sve boljoj sljedivosti ekonomskih transakcija.

I kao posljednja, ali ne manje važna točka, poslovni modeli koji se temelje na suradnji nastali u okviru tekuće digitalne revolucije imaju dubinski učinak na tržište rada te na radne odnose između platformi za suradnju i radnika, a prisutan je i stvaran rizik srozavanja poštenih radnih uvjeta, minimalnih pravnih standarda i adekvatne socijalne zaštite.

3.3. Regulatorni okvir

U pogledu regulatornog okvira javljaju se dva glavna pitanja: 1. koje su odredbe zajedničke pravne stečevine primjenjive na ekonomiju suradnje 2. ispunjavaju li postojeća pravila EU-a svoju svrhu u pogledu pružanja potrebne jasnoće, jačanja položaja i zaštite različitih dionika u ekonomiji suradnje.

Poslovni modeli ekonomije suradnje složeniji su i raznolikiji te ih obilježava drugačiji stupanj decentralizacije, deprofesionalizacije, kao i sudjelovanje novih ekonomskih aktera, pojedinaca („peers”)/proizvođača-potrošača. Nadalje, dosad su jasne linije razgraničenja između profesionalnih pružatelja usluga/trgovaca i potrošača bile nejasne zbog višestranih odnosa u kojima sudjeluju potrošači u ulozi pružatelja usluga, bilo u transakcijama potrošača s potrošačem (P2P) bilo u transakcijama poduzeća s potrošačem.

Budući da je postojeći zakonodavni okvir EU-a osmišljen za reguliranje poslovanja konvencionalnih poduzeća te za zaštitu prava potrošača i strana u nepovoljnom položaju u poslovnim transakcijama, javljaju se poteškoće. Otvaraju se pitanja o pravima i obvezama različitih dionika koji sudjeluju u ekonomiji suradnje i stvaraju okruženje nesigurnosti. Ta nesigurnost odnosi se na niz aspekata, a neki od ključnih su mjerodavni zakonodavni okvir EU-a, regulatorne obveze za različite dionike u ekonomiji suradnje, prava potrošača, sustav odgovornosti, status radnika i porezni režim.

3.4. Rizik od fragmentacije jedinstvenog tržišta

Ekonomija suradnje potaknula je različite regulatorne odgovore ne samo država članica, već i regionalnih i lokalnih tijela i njihovih jurisdikcija, kao i Suda Europske unije.(7) Odgovori i reakcije uvelike se razlikuju i odražavaju različite pristupe država članica rješavanju izazova poslovnog modela ekonomije suradnje, čak i unutar iste zemlje.

Neke države članice razvijaju posebne mjere i uvode kriterije prema kojima se na pojedince primjenjuju blaži pravni zahtjevi; u nekim slučajevima čine razliku između profesionalnog i neprofesionalnog pružanja usluga tako što se uvode pragovi prihoda od ekonomije suradnje za pojedince („peers”) i primjenjuju niže stope poreza.(8) U nekim drugim zemljama nacionalna tijela razmatraju mogućnost uvođenja strožih obveza informiranja za platforme za suradnju.(9)

Potrebno je napomenuti da su gradovi među prvima reagirali na ekonomiju suradnje jer su uvjeti u urbanim sredinama kao što su gustoća naseljenosti i fizička blizina išli u prilog bržem prihvaćanju praksi suradnje, posebice u nekim sektorima kao što su smještaj i promet.(10) Neki od pozitivnih primjera suradnje između nadležnih lokalnih tijela i platformi za suradnju rezultirali su dobrim praksama kao što su pružanje stručnog usavršavanja za proizvođače-potrošače, sustavi osiguranja ili podizanje svijesti korisnika o mogućim poreznim i pravnim obvezama.(11)

Taj i drugi primjeri mjera koje su poduzele države članice, regionalna tijela i gradovi, ponekad i uz aktivnu suradnju samih platformi za suradnju, pokazuju niz dobrih praksi koje bi se mogle primijeniti diljem EU-a. Međutim, takvim jednostranim fragmentiranim djelovanjem stvaraju se brojna ograničenja i prepreke za poduzeća iz ekonomije suradnje u EU-u koja žele rasti i širiti se, pa i za potrošače, te se time naposljetku potkopavaju neke od koristi ekonomije suradnje i stvara opasnost od fragmentacije jedinstvenog tržišta.

3. Ključni prioriteti izvjestitelja

Izvjestitelj prepoznaje važne prilike i koristi ekonomije suradnje za društvo i gospodarstvo; istovremeno je oprezan u pogledu navedenih potencijalnih izazova, a posebice ga brine mogući rizik od fragmentacije jedinstvenog tržišta dok je velik segment ekonomije suradnje i dalje nereguliran.

Stoga je, po njegovom mišljenju, najprije potrebno uspostaviti horizontalni europski okvir koji će se sastojati od kombinacije općih načela i posebnih pravila kojima bi se utro put homogenom i dinamičnom tržištu EU-a s jednakim uvjetima za sve te spriječili mogući negativni učinci na radnike i onemogućilo nepošteno tržišno natjecanje između tradicionalnih sektora i platformi za suradnju, kao i izbjegavanje plaćanja poreza.

Jednako je važna potreba za definiranjem značajki i odgovornosti za ključne dionike ekonomije suradnje, posebice u pogledu:

– jasnog razlikovanja pojedinaca i profesionalaca

– prirode, dužnosti i odgovornosti platformi za suradnju

– visoke razine zaštite potrošača i u području P2P/transakcijama P2P.

Izvjestitelj naposljetku potiče daljnje promicanje modela EU-a za ekonomiju suradnje pomoću financijskih instrumenata i ulaganja u usavršavanje. Vjeruje da bi pošteno i dobro regulirano razvijanje ekonomije suradnje moglo ponuditi značajne prilike svim sektorima društva te pogodovati uključivijem i održivijem gospodarskom razvoju u EU-u.

(1)

Vidi: https://en.oxforddictionaries.com/definition/sharing_economy

(2)

Ekonomija dijeljenja, studija slučaja 12, rujan 2013., PWC.

(3)

Ibidem (PWC(2013).

(4)

EPRS, Trošak nedjelovanja na razini Europe u ekonomiji dijeljenja, 2016.

(5)

Prema anketi Europske organizacije potrošača (BEUC) iz srpnja 2015., 70 % potrošača sudjelovalo je barem jednom u ekonomiji suradnje, a između 60 do 80 % ispitanika vrlo je zadovoljno svojim iskustvom, od čega je 32 % u njoj sudjelovalo u svojstvu proizvođača-potrošača.

(6)

Flash Eurobarometer 438, lipanj 2016., EK.

(7)

Sud Europske unije, predmet C-434/15; Sud Europske unije, predmet C-526/15.

(8)

U Belgiji se pitanje pojedinaca koji povremeno pružaju usluge rješava tako što se na njih primjenjuje posebna stopa poreza od samo 10 % za mješovit prihod do 5 000 EUR, Italija razmatra mogućnost postavljanja praga na 10 000 EUR za neprofesionalni prihod od ekonomije suradnje, dok je Ujedinjena Kraljevina nedavno najavila poreznu olakšicu od 2 000 GBP za prihod od imovine i trgovine.

(9)

Francuska: Zakon br. 2016-1321 od 7. listopada 2016. za digitalnu državu.

(10)

Primjeri Njemačke i Belgije: Berlin i Bruxelles uveli su stroge uvjete registracije za platforme za smještaj, dok Hamburg i flamanska regija imaju drugačiji pristup koji obilježavaju blaži zahtjevi za registraciju.

(11)

Lokalna tijela u Estoniji provode pilot-projekt u suradnji s platformom za zajedničko korištenje automobila te uvode praktičniji način podnošenja porezne prijave za različite poslovne modele utemeljene na e-rješenjima.


PRILOG: POPIS SUBJEKATA ILI OSOBAOD KOJIH JE IZVJESTITELJ PRIMIO INFORMACIJE

Sljedeći popis sastavljen je isključivo dobrovoljno uz izričitu odgovornost izvjestitelja. Popis nije iscrpan. Izvjestitelj i/ili njegov ured do glasovanja u odboru IMCO primili su informacije od sljedećih subjekata:

Subjekt

AHTOP - Association française pour un hébergement et un tourisme professionnel

Airbnb

Altroconsumo

Bed & Breakfast Association

BEUC - Europska udruga za zaštitu potrošača

Blablacar

Bruegel Institute

CCRE – Vijeće europskih općina i regija

Charlie 24

CNA - Confederazione Nazionale dell`artigianato e della Piccola Impresa

Collaboriamo

Odbor regija

Confcommercio

Zadruge Europe

Konfederacija sindikata Danske

EFCI - Europska federacija industrija čišćenja

Enterprise Holdings

Enterprise Rent-A-Car

Estonsko stalno predstavništvo pri EU-u

ETUC – Europska konfederacija sindikata

EUCOLAB

Eurocities

Europski savez poslovnih usluga (EBSA)

Europsko udruženje za kuće za odmor (European Holiday Home Association)

Europski hotelijerski forum

Flintglobal

Francusko stalno predstavništvo pri EU-u

Heetch

HomeAway

Hotrec

IRU – Međunarodni forum taksista

Talijansko stalno predstavništvo pri EU-u

Ouishare

Slovačko stalno predstavništvo pri EU-u

Uber

Uni Global Union

Unionen

Volta

Wethic

Zurich Insurance


MIŠLJENJE ODBORA ZA ZAPOŠLJAVANJE I SOCIJALNA PITANJA (27.3.2017)

upućeno Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača

o europskom programu za ekonomiju suradnje

(2017/2003(INI))

Izvjestitelj za mišljenje (*): Joachim Schuster

(*)  Pridruženi odbor – članak 54. Poslovnika

PRIJEDLOZI

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja poziva Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

A.  budući da se u komunikaciji Komisije naslovljenoj „Europski program za ekonomiju suradnje” (COM(2016)0356) ističu sve veće značenje ekonomije platformi i njezin utjecaj na gospodarsku politiku i politiku zapošljavanja, uključujući na rast i radna mjesta, te da se u njoj iznose političke preporuke za države članice; budući da se u toj komunikaciji daju smjernice u vezi s mjerodavnim zakonodavstvom Unije kako bi se radnicima, poduzećima, državama članicama i općenito društvu pomoglo da profitiraju od ekonomije platformi;

B.  budući da su promicanje socijalne pravde i zaštite, koji su definirani u članku 3. UEU-a i članku 9. UFEU-a također ciljevi za unutarnje tržište EU-a;

C.  budući da u EU-u rastu stope samozaposlenih osoba (3,7 % 2006. godine i 5,6 % 2016. godine) te udio radnika koji imaju i drugi posao (3,6 % 2002. tj. 4,2 % 2016.); budući da za ekonomiju platformi nema podataka o zaposlenosti; budući da se Komisija i države članice moraju bolje pozabaviti socijalnom dimenzijom ekonomije platformi provođenjem dubinske analize i pružanjem podataka o novim oblicima zapošljavanja, praćenjem regulatornog okruženja koje se mijenja te poticanjem razmjene najboljih praksi među državama članicama kako bi se pružio odgovor na socijalne izazove povezane s tom novom ekonomijom;

D.  budući da se poslužitelji i poslovna sjedišta mnogih platformi nalaze izvan EU-a pa samim time nisu obuhvaćeni područjem primjene europskog prava;

E.  budući da je Parlament u izvješću od 20. prosinca 2016. o europskom stupu socijalnih prava(1) istaknuo kako je važno zajamčiti dovoljnu razinu kapaciteta kako bi se osobama u svim oblicima zaposlenja , uključujući tipične i netipične radne odnose te samozapošljavanje, pružila odgovarajuća socijalna zaštita na razini država članica;

F.  budući da je ta komunikacija Komisije početna točka za uravnotežen razvoj ekonomije platformi s obzirom na njezin rapidni razvoj i povezanu regulatornu nedorečenost i nesigurnost koje će trebati razmotriti, poput prekarnih oblika rada u ekonomiji platformi;

G.  budući da se u ekonomiji suradnje oblici rada mogu podijeliti na fizičke usluge, poput rada na zahtjev, i virtualne usluge, poput masovnog rada koji se obavlja isključivo preko interneta;

H.  budući da ekonomija suradnje obuhvaća raznovrsne modele kao što su između ostalog masovno financiranje, razmjena robe, banke vremena (timebanking), skupine koje troše energiju koje su same proizvele i zajednička upotreba robe, pa slijedom toga ne djeluje uvijek u digitalnom, već i u lokalnim okruženju, često na neprofitnoj osnovi; budući da se ona prakticira ne samo u globalnim, već i u lokalnim razmjerima, te nije isključivo ograničena na ekonomska područja, nego stavlja naglasak na društvene i ekološke aspekte te aspekte pristupačnosti;

I.  budući da ekonomija platformi nudi prilike za rast i radna mjesta, između ostalog omogućavanjem lakšeg uključivanja osobama koje su zbog raznih faktora udaljene od tržišta rada ili traže nove oblike zapošljavanja s fleksibilnim radnim vremenom; budući da ekonomija platformi može pružiti nove inovativne usluge; budući da bi trebala zajamčiti dobre radne uvjere, socijalnu sigurnost i usklađivanje rada (na zahtjev) i privatnog života;

J.  budući da je za sudjelovanje u ekonomiji platformi potreban pristup brzoj širokopojasnoj mreži te da nepostojanje takve mreže potencijalno onemogućuje dijelovima društva, kao što su osobe koje žive u siromašnim i ruralnim područjima te najudaljenijim regijama, da ostvare korist koju nose nove prilike;

K.  budući da bi pojedinci i pružatelji usluga koji se koriste platformama trebali biti bolje informirani o pravnim zahtjevima koje trebaju ispuniti, posebno kad je riječ o pravima i obvezama povezanima s njihovim radnim statusom;

L.  budući da ne postoje službeni statistički podaci o opsegu zapošljavanja u okviru ekonomije platformi;

  Uvod

1.  naglašava da bi Unija trebala podupirati razvoj ekonomije platformi tako što će razjasniti mjerodavne pravne odredbe i oblikovati njezin razvoj na društveno pravedan, uravnotežen i održiv način; preporučuje da se zaštita radnika zaposlenih u novim oblicima zapošljavanja poput ekonomije platformi, osim u politike zapošljavanja i socijalnih pitanja, također uvrsti u sva druga politička područja;

2.  prima na znanje razne nacionalne i lokalne regulatorne inicijative koje se tiču ekonomije platformi(2); u tom kontekstu ističe da rast ekonomije platformi, te reakcije politika na nju, otkrivaju prilike i izazove povezane s razvojem oblika zapošljavanja za poslove i aktivnosti koje se ne uklapaju lako u tradicionalne kategorije nesamostalnog i samostalnog rada;

3.  uviđa da ne postoji zajednički dogovorena definicija digitalne ekonomije koja se temelji na internetskim platformama („ekonomija platformi”, „ekonomija suradnje”, „ekonomija dijeljenja” itd.); naglašava da izraz „ekonomija platformi” naizgled najobjektivnije opisuje taj pojam te poziva Komisiju da se pobrine da se upotrebljava usklađena terminologija;

4.  naglašava da je potrebno jasno razlikovati komercijalne od nekomercijalnih platformi kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za sve te jasna razlika između neprofesionalne djelatnosti „peer-to-peer” uz dijeljenje troškova i robe te pružatelja usluga koji djeluju u stručnom svojstvu; poziva Komisiju da u tom pogledu potakne države članice da, u suradnji s relevantnim dionicima, odrede definiciju i pragove karakteristične za sektore; ističe važnost priznanja plaćenih profesionalnih aktivnosti u ekonomiji platformi kao „rada” neovisno o terminologiji („privremeni poslovi”, „zadaci”, „prijevoz” itd.);

5.  poziva Komisiju da analizira u kojoj se mjeri postojeća pravila Unije mogu primijeniti na digitalno tržište rada te da zajamči adekvatno provođenje tih pravila; poziva države članice da, u suradnji sa socijalnim partnerima i drugim relevantnim dionicima, na proaktivan način i na temelju predviđanja, jamčeći zaštitu radnika procijene potrebu da se modernizira postojeće zakonodavstvo, uključujući sustave socijalnog osiguranja, kako bi ono išlo u korak s tehnološkim razvojem; poziva Komisiju i države članice da koordiniraju sustave socijalnog osiguranja kako bi se osigurao prijenos prava u drugu zemlju i zbrajanja razdoblja u skladu sa zakonodavstvom Unije i nacionalnim zakonodavstvom; potiče socijale partnere da po potrebi moderniziraju kolektivne ugovore kako bi se postojeći standardi zaštite mogli zadržati i u svijetu digitalnog rada;

6.  poziva Komisiju i države članice da zajamče da je ekonomija internetskih platformi koja se razvija u Uniji socijalno i ekološki održiva, da poštuje prava radnika te da se pridržava minimalnih jamstava u pogledu kvalitete platforme;

7.  poziva Komisiju da uz sudjelovanje socijalnih partnera osmisli odgovarajuće oblike nadzora i praćenja u pogledu ekonomije platformi;

8.  ističe činjenicu da je ekonomija suradnje dosad imala uspjeha uglavnom u urbanim područjima; poziva Komisiju i države članice da poduzmu mjere kako bi se suzbio digitalni jaz i svima bez izuzetaka zajamčio pristup; u tom kontekstu naglašava važnost uvođenja širokopojasne mreže u ruralnim područjima kako bi sve regije i svi stanovnici mogli profitirati od potencijala koji nudi ekonomija platformi, posebno kad je riječ o zapošljavanju; poziva države članice da povećaju financijske i ljudske resurse kako bi se siromašnim osobama omogućilo da usvoje temeljne digitalne vještine;

  Radni odnos

9.  ističe da su svi radnici u ekonomiji platformi ili zaposleni ili samozaposleni na osnovi činjenica kojima se daje prednost; naglašava da države članice moraju na odgovarajući način klasificirati sav rad u okviru ekonomije platformi; ističe da je to razjašnjenje potrebno isto tako kako bi se spriječilo lažno samozapošljavanje i zajamčila zaštita socijalnih i radnih prava svih radnika koji sudjeluju u ekonomiji platformi, neovisno o njihovom službenom statusu zaposlene ili samozaposlene osobe;

10.  prima na znanje komunikaciju Komisije „Europski program za ekonomiju suradnje” u kojoj se, između ostalog, pružaju smjernice za razlikovanje vrsta radnog odnosa na digitalnom tržištu rada; podsjeća, u tom smislu, da je Sud Europske unije sudskom praksom definirao koncept „radnika”, za potrebe primjene prava EU-a, na temelju radnog odnosa koji karakteriziraju određeni kriteriji kao što su podređeni položaj, osobni dohodak i priroda posla(3); poziva Komisiju da surađuje sa svim državama članicama kako bi se razjasnilo što predstavlja radni odnos u kontekstu rada koji obavlja posrednik na internetskoj platformi, uzimajući u obzir Preporuku Međunarodne organizacije rada br. 198 o određivanju radnog odnosa;

11.  naglašava da svi radnici moraju uživati odgovarajuću zaštitu i sigurnost u smislu radnih uvjeta, plaća, socijalne zaštite, zdravlja i sigurnosti, te da se kvaliteta njihovog zaposlenja mora jamčiti u svakom trenutku, neovisno o tome obavljaju li svoj rad preko platforme;

12.  ponavlja poziv da se donese europski stup socijalnih prava kako bi se zajamčili pristojni radni uvjeti za sve, uključujući radnike na internetskim platformama; naglašava da je u taj postupak potrebno uključiti socijalne partnere i druge relevantne dionike; ističe da je potrebno zajamčiti da svi radnici na internetskim platformama uživaju ista socijalna i radna prava, istu zdravstvenu i socijalnu zaštitu i da imaju mogućnost pristupa cjeloživotnom učenju poput radnika koji rade u tradicionalnoj ekonomiji, u skladu s nacionalnim pravom i praksom, uz istovremeno poticanje inovacija, promicanje održivog i uključivog rasta i jamčenje istih uvjeta za sva poduzeća;

13.  naglašava da je potrebno osigurati da samozaposleni radnici i stručnjaci koji rade za poduzeća na platformama dobivaju plaćenu naknadu za profesionalni rad i zajamčiti im sigurne rokove isplate;

14.  naglašava važnost rada na daljinu i tzv. pametnog rada u okviru ekonomije suradnje te se u tom pogledu zalaže za ravnopravnost između tih i tradicionalnih načina rada;

  Kolektivno pregovaranje i pravo tržišnog natjecanja

15.  ističe da su sloboda udruživanja i zajedničkog djelovanja, uključujući kolektivno pregovaranje, temeljna prava koja se moraju primjenjivati na sve radnike, neovisno o tome jesu li oni zaposlene ili samozaposlene osobe; naglašava da bi samozaposlene osobe koje se pravno smatraju poduzećem s jednim članom trebale imati pravo na slobodno udruživanje da ih se ne bi smatralo kartelom; u tom kontekstu poziva Komisiju i države članice da ocijene europsko i nacionalno pravo tržišnog natjecanja te da po potrebi donesu izmjene; poziva Komisiju da pruži podršku državama članicama i socijalnim partnerima u povećanju primjene kolektivnog pregovaranja u skladu s nacionalnim pravom i praksom te u osnaživanju radnika koji djeluju u okviru ekonomije platformi;

  Ravnopravna tržišna pravila

16.  naglašava da bi se moguće prednosti u pogledu učinkovitosti internetskih platformi u odnosu na tradicionalnu ekonomiju trebale zasnivati na poštenom tržišnom natjecanju, a ne na dampingu plaća; naglašava da se, kako bi se osigurali jednaki uvjeti između ekonomije platformi i tradicionalnih poduzeća, posebno MSP-ova, u ekonomiji platformi, kao što je to slučaj u svakoj drugoj vrsti ekonomije, moraju plaćati porezi i socijalni doprinosi te poštovati zakonodavstvo u području zapošljavanja i socijalne zaštite; ističe da je po potrebi potrebno izmijeniti srodne politike na odgovarajući način;

17.  poziva Komisiju da objavi smjernice o načinima na koje se pravo Unije primjenjuje na razne vrste poslovnih modela na platformi kako bi se prema potrebi ispravile regulatorne nedorečenosti u području zapošljavanja i socijalnog osiguranja; vjeruje da veliki potencijal transparentnosti koju ekonomija platformi ima omogućava dobru sljedivost, u skladu s ciljem jačanja postojećeg zakonodavstva; poziva države članice da provode dovoljan broj inspekcija rada internetskih platformi te da nametnu sankcije kada se prekrše pravila, posebno uvjeti rada i zapošljavanja, te konkretne zahtjeve u vezi s kvalifikacijama; poziva Komisiju i države članice da posebnu pozornost posvete neprijavljenom radu i lažnom samozapošljavanju u tom sektoru te da uvrste ekonomiju platformi u program Europske platforme za suzbijanje neprijavljenog rada; poziva države članice da predvide dovoljno sredstava za inspekcije;

18.  podsjeća da svi operateri platformi moraju obavljati svoje aktivnosti strogo poštujući zakonodavstvo Unije i nacionalno zakonodavstvo; poziva da se donesu mjere protiv dampinga kako bi se zajamčilo pošteno tržišno natjecanje između platformi sa sjedištem u državama članicama i platformi sa sjedištem u trećim zemljama; naglašava potrebu za donošenjem učinkovitih pravila kako bi se riješio problem izbjegavanja plaćanja poreza internetskih platformi sa sjedištem u trećim zemljama koje pružaju usluge ili prodaju robu u Uniji;

19.  ističe da je potrebno bolje se pozabaviti socijalnom dimenzijom ekonomije platformi; stoga poziva Komisiju i države članice da, u skladu s pravom Unije o zaštiti podataka te u suradnji sa socijalnim partnerima, prikupe više pouzdanih i sveobuhvatnih podataka o radnim mjestima i profilu zapošljavanja, uvjetima rada i zapošljavanja, uključujući informacije o prihodima, vještinama, kvalifikacijama i aktivnostima u okviru ekonomije platformi; smatra da bi bilo korisno da se ti podaci temelje na razgovorima s radnicima koji djeluju na platformama i informacijama koje su prikupile platforme; poziva da se provede detaljna analiza rada u okviru ekonomije platformi u cilju prilagođavanja postojećeg radnog i socijalnog zakonodavstva kad je to potrebno; naglašava da je u tom kontekstu važna razmjena najboljih praksi među državama članicama;

20.  poziva države članice da zajamče adekvatnu socijalnu zaštitu samozaposlenim radnicima koji imaju ključnu ulogu na digitalnom tržištu rada; poziva države članice da prilagode postojeće sustave socijalne zaštite i, po potrebi, razviju nove mehanizme zaštite kako bi se radnicima koji djeluju na platformama zajamčila odgovarajuća zaštita, nediskriminacija i jednakost spolova, koji će odražavati posebne obrasce u pogledu rada i karijere koje oblikuje digitalizacija, te da na europskoj razini dijele najbolju praksu;

21.  poziva Komisiju da analiza do koje je mjere Direktiva o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje primjenjiva na konkretne internetske platforme; smatra da su mnoge posredničke internetske platforme strukturno slične poduzećima za privremeno zapošljavanje (trostrani ugovorni odnos između: radnika zaposlenog preko poduzeća za privremeno zapošljavanje/radnika na platformi poduzeća za privremeno zapošljavanje/internetske platforme poduzeća korisnika/klijenta);

22.  poziva nacionalne javne službe za zapošljavanje i mrežu EURES da bolje komuniciraju kad je riječ o prilikama koje nudi ekonomija suradnje;

23.  uviđa da se ekonomija platformi može koristiti u socijalne svrhe; poziva Komisiju i države članice da u okviru ekonomije platformi promiču modele socijalne ekonomije, s posebnim naglaskom na platformama koje su organizirane na temelju korporativnog modela, te da u tom pogledu razmjenjuju najbolje prakse, s obzirom na to da su se socijalna poduzeća pokazala otpornima tijekom ekonomske krize;

  Tražene vještine

24.  ističe da su digitalne vještine iznimno važne kako bi se išlo u korak s aktualnom digitalizacijom svih aspekata života; poziva države članice da prilagode svoje sustave obrazovanja i obuke digitalnom radnom tržištu, povezivanjem svijeta obrazovanja i svijeta rada, uključujući podupiranjem poduzetništva; ističe da sve veća složenost profila poslova i vještina donosi i nove zahtjeve, posebno u vezi s poznavanjem informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT), u području osposobljavanja, kao i daljnjeg obrazovanja i cjeloživotnog učenja radi promicanja digitalne pismenosti i rješavanja postojećih rodnih i generacijskih razlika u ovom kontekstu;

25.  naglašava važnost jačih sinergija uz sudjelovanje socijalnih partnera i raznih institucija za obrazovanje i obuku kako bi se nastavni i didaktički materijali modernizirali te razvile strategije za vještine; potiče države članice da u svoje školske programe od najranije dobi uključe digitalno osposobljavanje; ustraje u tome da su javna ulaganja u strukovno obrazovanje i cjeloživotno učenje potrebna kako bi se zajamčilo da radnici posjeduju prave vještine za digitalno doba; ističe da obrazovanje i osposobljavanje moraju biti dostupni svim radnicima; smatra da su potrebne nove mogućnosti financiranja cjeloživotnog učenja i osposobljavanja, posebno za mikropoduzeća i mala poduzeća;

  Obveze izvještavanja i transparentnosti za operatere platformi

26.  poziva da se za operatere platformi uvedu standardi o transparentnosti i obveza objave podataka kako bi se nadziralo plaćanje poreza, doprinosi za socijalno osiguranje i prakse u vezi s ocjenjivanjem rada na platformama te zajamčilo da su sve relevantne informacije dostupne nacionalnim tijelima; potiče države članice da olakšaju obveze samo-izvještavanja za radnike koji djeluju na platformama pojednostavljenjem postupka prijave poreza te da surađuju s njima radi dijeljenja informacija o evidentiranim elektroničkim transakcijama u cilju suzbijanja utaje poreza i neprijavljenog rada;

27.  primjećuje da su podaci koje generiraju korisnici koncentrirani u rukama internetskih platformi te poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za ispravno funkcioniranje jedinstvenog digitalnog tržišta i da uspostave odgovarajuće mjere za zaštitu privatnosti korisnika i radnika te za prikupljanje podataka;

28.  smatra da bi potrošači trebali imati visoku i efektivnu razinu zaštite, bez obzira na to pružaju li usluge profesionalci ili pojedinci („peers”); osobito ističe važnost zaštite potrošača u transakcijama među pojedincima („peer-to peer”) i traženja rješenja kojima se poboljšava sigurnost;

29.  ističe da se ekonomski model ekonomije suradnje temelji na povjerenju korisnika, posebno u ocjenjivanju na internetu; podsjeća da ocjenjivanje radnika na platformama u očima korisnika predstavlja vrijednost na digitalnom tržištu; stoga naglašava potrebu da platforme razviju certifikacijske alate za internetsko ocjenjivanje kako bi se zajamčili transparentnost i pouzdanost informacija o kvaliteti usluga; stoga poziva Komisiju i države članice da u suradnji sa socijalnim partnerima olakšaju prenosivost i akumuliranje ocjena na platformama za ekvivalentne usluge;

30.  uviđa da su moguće nepoštene prakse u vezi s internetskim ocjenjivanjem koje mogu utjecati na radne uvjete i prava radnika na platformama i njihovu mogućnost da dobiju posao; zabrinut je da bi proizvoljan broj negativnih kritika klijenata, koje ne moraju nužno odražavati kvalitetu rada i koje se ne mogu osporiti, mogao dovesti do toga da platforme deaktiviraju račune ili degradiraju rezultate pretraživanja; smatra da bi se svaki takav sustav ocjenjivanja koji razvije određena platforma trebao uspostaviti u suradnji s radnicima i njihovim predstavnicima; poziva platforme da obavijeste radnike i omoguće im arbitražni proces prije nego što poduzmu mjere zbog rezultata ocjenjivanja; ističe da bi svi radnici na platformama trebali imati pravo na uklanjanje svojih neopravdanih ocjena; poziva Komisiju i države članice da, u suradnji sa socijalnim partnerima, zajamče mogućnost da radnici i korisnici ocjenjuju internetske platforme;

31.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu odlučne korake kako bi se zabranili diskriminirajući i nejasni algoritmi i softveri koje razvijaju ili koriste internetske platforme koje se ne pridržavaju europskog i nacionalnog zakonodavstva te da u tu svrhu uspostave strukture za praćenje;

32.  smatra da je potrebno poduzeti mjere kako bi se vladama država članica omogućilo da u interesu javnosti uvedu ograničenja na opseg djelovanja takvih platformi;

33.  poziva Komisiju, države članice i socijalne partnere da radnicima na platformama pruže odgovarajuće informacije o uvjetima rada i zapošljavanja, pravima radnika i o njihovom radnom odnosu i s platformama i s korisnicima; smatra da bi platforme trebale imali proaktivnu ulogu u pružanju informacija korisnicima i radnicima u vezi s mjerodavnim regulatornim okvirom u cilju ispunjavanja pravnih zahtjeva;

  Zdravlje i sigurnost

34.  napominje da ekonomija platformi nudi nove mogućnosti dodatne zarade, zapošljavanja mladih (a posebno onih koji traže povremeni rad i fleksibilne oblike zaposlenja koji im omogućavaju da kombiniraju rad i studij), ostvarenja veće ravnoteže između poslovnog i privatnog života, smanjenja nedovoljne zaposlenosti i nezaposlenosti te zajedničkog rada; međutim, podsjeća da takvi trendovi u nekim situacijama mogu dovesti do nesigurnosti; ističe da fleksibilno zapošljavanje mora biti obuhvaćeno postojećim propisima o zdravlju i zaštiti na radu, kao i mjerama socijalne zaštite, kako bi se izbjegle dugoročne negativne društvene i financijske posljedice te da se moraju isključiti potencijalni rizici, kao što je preopterećenost radnika i plaće koje nisu razmjerne radnom učinku; stoga s jedne strane naglašava potrebu za fleksibilnošću na tržištu rada, a s druge potrebu za ekonomskom i socijalnom sigurnošću radnika; ističe da se snižavanje troškova ne bi smjelo narušiti uvjete rada ili standarde zapošljavanja;

35.  poziva Komisiju da izradi studiju o utjecaju digitalizacije na dobrobit radnika i ravnotežu između privatnog i poslovnog života, kao i o društvenim i ekološkim posljedicama; naglašava da rad u okviru ekonomije platformi ne bi smio dovesti do stalne dostupnosti radnika, narušavanja tradicionalnog radnog vremena ili društvene izolacije koji mogu izazvati psihosocijalna stanja poput sindroma izgaranja ili depresije; stoga se zalaže za potpuno poštovanje propisanih razdoblja odmora za radnike i ističe da je potrebno poštovati dogovore o radnom vremenu kako bi se zadržale granice radnog vremena definirane zakonima o radu pojedinačnih država članicama; naglašava da treba procijeniti učinke digitalizacije na zdravlje i sigurnost na radu te da u skladu s tim treba prilagoditi odredbe postojećeg okvira za zaštitu zdravlja i sigurnost; preporučuje da države članice utvrde pravo radnika da se „isključe” izvan dogovorenog radnog vremena, kao mjeru osiguranja dobre ravnoteže između poslovnog i privatnog života; naglašava da traženje takvog prava ne smije imati nikakve negativne posljedice na ocjenjivanje radnika na platformama;

36.  ističe da profesionalni pružatelji usluga u digitalnoj ekonomiji moraju ispunjavati iste zahtjeve u pogledu kvalitete, vještina i kvalifikacija kao pružatelji usluga u tradicionalnoj ekonomiji kako bi se izbjegli rizici za zdravlje i sigurnost; poziva nadležna tijela da u suradnji sa socijalnim partnerima izrade odgovarajuće postupke za praćenje i certificiranje;

37.  podsjeća da se zbog fleksibilnosti, nestalnosti i nestabilnosti koje karakteriziraju radna mjesta te vrste rizici tržišta prenose na radnike te da zbog toga nastaje veća socijalna nejednakost i dolazi do veće incidencije psihološkog morbiditeta u usporedbi s drugim poslovima; naglašava da taj sektor ne nudi dovoljan broj radnih mjesta nezaposlenim osobama, najisključenijim skupinama u društvu ili osobama u ruralnim područjima zbog prepreka kao što su digitalni jaz i nedostatak tehnoloških vještina.

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

22.3.2017

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

38

1

8

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Enrique Calvet Chambon, David Casa, Ole Christensen, Marian Harkin, Jan Keller, Ádám Kósa, Jean Lambert, Jérôme Lavrilleux, Jeroen Lenaers, Javi López, Thomas Mann, Anthea McIntyre, Emilian Pavel, Georgi Pirinski, Marek Plura, Terry Reintke, Sofia Ribeiro, Robert Rochefort, Maria João Rodrigues, Claude Rolin, Anne Sander, Sven Schulze, Jutta Steinruck, Romana Tomc, Yana Toom, Marita Ulvskog, Renate Weber, Tatjana Ždanoka, Jana Žitňanská

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Maria Arena, Georges Bach, Krzysztof Hetman, Marju Lauristin, Edouard Martin, Alex Mayer, Joachim Schuster, Jasenko Selimovic, Michaela Šojdrová

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEMU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

38

+

ALDE

ECR

EPP

S&D

Green/EFA

Enrique Calvet Chambon, Marian Harkin, Robert Rochefort, Jasenko Selimovic, Yana Toom, Renate Weber

Anthea McIntyre, Jana Žitňanská

Georges Bach, David Casa, Krzysztof Hetman, Ádám Kósa, Jérôme Lavrilleux, Jeroen Lenaers, Thomas Mann, Marek Plura, Sofia Ribeiro, Claude Rolin, Anne Sander, Sven Schulze, Michaela Šojdrová, Romana Tomc

Maria Arena, Ole Christensen, Jan Keller, Marju Lauristin, Javi López, Edouard Martin, Alex Mayer, Emilian Pavel, Georgi Pirinski, Maria João Rodrigues, Joachim Schuster, Jutta Steinruck, Marita Ulvskog

 

Jean Lambert, Terry Reintke, Tatjana Ždanoka

1

-

NI

Lampros Fountoulis

8

0

ENF

GUE/NGL

Mara Bizzotto, Dominique Martin, Joëlle Mélin

Tania González Peñas, Rina Ronja Kari, Patrick Le Hyaric, João Pimenta Lopes, Neoklis Sylikiotis

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

(1)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0010.

(2)

Vidi: Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound), Europska promatračka skupina za radni vijek (EurWork): Digitalizacija i radni vijek: pouke koje smo izvukli iz slučajeva povezanih s Uberom u cijeloj Europi (Digitalisation and working life: lessons from the Uber cases around Europe), 2016.

(3)

Vidi: ECJ C 596/12, stavak 17. i ECJ C 232/09, stavak 39.


MIŠLJENJE oODBORA ZA INDUSTRIJU, ISTRAŽIVANJE I ENERGETIKU (24.3.2017)

upućeno Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača

o Europskom programu za ekonomiju suradnje

(2017/2003(INI))

Izvjestitelj za mišljenje (*): Dario Tamburrano

Pridruženi odbor – Članak 54. Poslovnika

PRIJEDLOZI

Odbor za industriju, istraživanje i energetiku poziva Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  pozdravlja komunikaciju Komisije naslovljenu „Europski program za ekonomiju suradnje”, u kojoj je prepoznato da ekonomija suradnje nudi inovativne načine pružanja novih usluga za građane, poticanja poduzetništva i otvaranja novih radnih mjesta; uviđa činjenicu da su svi oblici ekonomije suradnje zasnovani na kooperativnom ponašanju ljudi, utemeljeni na odnosima među pojedincima, zajednici i povjerenju te da su im doprinijele socioekonomske promjene, uključujući pomak s modela u kojem treba posjedovati na model u kojem treba koristiti i dijeliti; uviđa da oblici ekonomije suradnje trenutačno obuhvaćaju širi spektar, od gospodarskih modela baziranih na darivanju da onih orijentiranih na ostvarenje dobiti, i da ih, bez obzira na to koliko su raznovrsni ili će to postati, sve karakterizira dijeljenje resursa, aktivno sudjelovanje i jačanje položaja građana, inovacije prihvaćene u zajednici te intenzivno korištenje informacijskim i komunikacijskim tehnologijama (IKT) kao ključnim preduvjetom;

2.  s obzirom na višedimenzionalnu prirodu ekonomije suradnje, ističe da je potrebno razlikovati modele čiji je cilj ostvarenje dobiti i one koji nisu usmjereni na dobit (uključujući dijeljenje troškova), jer se na njihove sudionike, kako korisnike tako i pružatelje usluga, na bi trebali primjenjivati isti pravni zahtjevi;

3.  ističe da ekonomija suradnje može ponuditi brojne prilike za ulaganja i prosperitet na europskom tržištu, uključujući poslove za osobe koje su udaljene od tržišta rada, kao što su nezaposleni, mladi, studenti, žene i stariji građani; u tom pogledu napominje da postoji mogućnost netipičnih radnih odnosa, uključujući lažno samozapošljavanje, koje bi trebalo identificirati kako bi se zajamčila pravedna primjena mjerodavnih standarda rada i oporezivanja; naglašava da ekonomija suradnje potiče poduzetništvo; ističe da je politike osposobljavanja potrebno prilagoditi tim novim vrstama poslovanja;

4.  naglašava da informacijske i komunikacijske tehnologije omogućavaju brz i učinkovit razvoj inovativnih ideja unutar ekonomije suradnje te istovremeno umrežavaju sudionike, bilo da je riječ o korisnicima ili pružateljima usluga, jačaju njihov položaj, olakšavaju im pristup tržištu i sudjelovanje na njemu, povećavaju dostupnost najudaljenijih i ruralnih područja, te tako smanjuju potrebu za posredovanjem te izravne i režijske troškove, usmjeravaju bogate protoke informacija i učvršćuju povjerenje među partnerima;

5.  uviđa potencijal koji za europska poduzeća imaju podaci, usluge i kreativni sadržaj koje stvaraju korisnici te upozorava na moguće rizike povezane s njihovom koncentracijom na malom broju transnacionalnih digitalnih platformi, koje mogu djelovati kao novi posrednici i potencijalno narušiti tržište i spriječiti razvoj lokalnih inicijativa u ekonomiji suradnje; stoga poziva Komisiju da razmisli o primjerenim sredstvima kojima bi se spriječila zloupotreba dominantnog položaja na tržištu rada koja bi mogla utjecati na digitalno tržište EU-a;

6.  smatra da je, da bi se određena platforma smatrala platformom za suradnju, ključno da se razmjena robe i usluga odvija u prvom redu između ravnopravnih partnera; u tom pogledu upozorava na opasnost da se pod etiketom ekonomije suradnje počne povećavati broj platformi koje djeluju kao pravi pružatelji usluga, a ne samo kao posrednici;

7.  naglašava da se ekonomija suradnje temelji na povjerenju, posebno na internetskim komentarima, ocjenama i sustavima stvaranja ugleda ili drugim mehanizmima koji sudionike mogu odvratiti od štetnog ponašanja, smanjiti asimetrije informacija i doprinijeti većoj kvaliteti i transparentnosti usluga; međutim, upozorava da je potrebno spriječiti situaciju u kojoj bi ti mehanizmi doveli do stvaranja neopravdanih prepreka za sudionike koji se pridružuju tim platformama ili ih napuštaju, i da samoregulacija, uključujući oznake kvalitete, sama po sebi možda nije dovoljna za postizanje standarda sigurnosti i kvalitete usluge; u tom pogledu potiče Komisiju da stvori jednake uvjete među platformama za suradnju na sljedeće načine:

(a) nastavkom rada na slobodnom protoku podataka i interoperabilnosti između tržišnih platformi te poticanjem prenosivosti podataka;

(b) predlaganjem načina za provjeru autentičnosti mišljenja potrošača na internetu;

(c) osiguravanjem da platforme: i.) pružaju iscrpne informacije o regulatornom okviru kojeg se pružatelji usluga trebaju pridržavati i ii.) imaju aktivniju ulogu u provjeri ispunjavaju li pružatelji usluga pravne zahtjeve;

8.  naglašava da se dijeljenjem dobara ona optimalno iskorištavaju i nastaje niz pozitivnih učinaka za okoliš i socioekonomskih vanjskih učinaka, pri čemu se u industrijama i uslugama učinkovitije koriste resursi, smanjuju se početni troškovi ulaska na tržište te se unutar zajednice stvaraju prilike koje koriste poduzećima i jačaju položaj pojedinačnih građana koji sudjeluju u ekonomiji suradnje; u tom pogledu ističe da bi trebalo promicati dijeljenje dobara, u skladu s ciljevima Unije o održivom i uključivom rastu;

9.  napominje da će se uvođenjem tehnologija 5G iz temelja promijeniti logika naših gospodarstava te će usluge postati raznolikije i dostupnije; u tom pogledu ističe važnost uspostave konkurentnog tržišta za inovativna poduzeća, čiji će uspjeh u konačnici odrediti snagu naših gospodarstava;

10.  naglašava potencijalni doprinos ekonomije suradnje gospodarskoj održivosti EU-a u pogledu postizanja općih ciljeva održive poljoprivrede, učinkovitosti resursa, borbe protiv klimatskih promjena i izgradnje kružnog gospodarstva;

11.  ističe da ekonomije suradnje posebno dobro uspijevaju u zajednicama u kojima postoje jaki modeli razmjene znanja i obrazovanja, čime se katalizira i učvršćuje kultura otvorenih inovacija, podržava hardver i softver otvorenog koda te proširuje naše nasljeđe zajedničkih dobara i kreativnih dobara dostupnih svima („creative commons”); ističe da bi, s obzirom na njihov potencijal za poticanje kreativnog i inovativnog kapitala europskih građana, ekonomija suradnje trebala ostati otvorena i dostupna svim pojedincima, pri čemu treba zajamčiti pravednu naknadu za djelatnike u kulturnom i kreativnom sektoru te za znanstvenike;

12.  uviđa da ekonomija suradnje uspijeva uglavnom u gradskim područjima, gdje uvjeti poput gustoće stanovništva i fizičke blizine potiču prihvaćanje modela suradnje; u tom pogledu ističe važnost donošenja dosljednih politika i uvođenja širokopojasne i ultraširokopojasne mreže kako bi se svim područjima Unije, posebno onim manje nastanjenim, udaljenim ili ruralnim, omogućilo da ostvare korist od potencijala koji nudi ekonomija suradnje;

13.  apelira na Komisiju i države članice da se zajedno s relevantnim dionicima pobrinu za bolju koordinaciju u cilju postizanja visokih standarda u području: (a) prava radnika i socijalne zaštite za sve radnike u ekonomiji suradnje; (b) jamstava sigurnosti za korisnike ekonomije suradnje; (c) razvoja ekonomije suradnje i sinergije s tradicionalnim poslovnim modelima; (d) provedbe zaštite osobnih podataka kako bi se zajamčila privatnost svih radnika i tajnost podataka o potrošačima;

14.  poziva Komisiju da između ostalog dodatno prouči socioekonomske učinke zapošljavanja u okviru poslovnih modela suradnje, zaštitu potrošača, socijalnu zaštitu i relevantne javne politike kao što su prostorno planiranje i turizam;

15.  poziva Komisiju da državama članicama olakša jamčenje primjerene socijalne zaštite i za zaposlenike i za samozaposlene u ekonomiji dijeljenja, ustrajući pritom u tome da Komisija mora poštovati autonomiju socijalnih partnera na nacionalnoj razini, nacionalne kolektivne ugovore i nacionalne tradicije i modele tržišta rada te da se mora suzdržati od poduzimanja inicijativa koje bi mogle utjecati na pravo pregovaranja o kolektivnim ugovorima i pravo njihova sklapanja i provođenja te na pravo kolektivnog djelovanja u skladu s nacionalnim zakonima i praksama;

16.  poziva Komisiju da dodatno istraži u kojoj su mjeri oblici ekonomije suradnje obuhvaćeni regulatornim okvirom pojedinačnih država članica i postojećim odredbama EU-a u cilju uspostave, ako i gdje je to potrebno, usklađenog pristupa za ekonomiju suradnje na razini Unije uz potpuno poštovanje načela supsidijarnosti; u tom kontekstu upućuje na pozitivna iskustva s regulacijom na lokalnoj razini, koja je uglavnom vođena načelima transparentnosti informacija, sudjelovanja, uključivosti i dobrog upravljanja;

17.  poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da zakonodavstvo i politike EU-a budu otporni na promjene u budućnosti i da pružaju pravnu stabilnost i sigurnost kako bi se ostvario puni potencijal ekonomije suradnje za zaposlenike, poduzeća i građane EU-a, posebno u pogledu sljedećeg:

a) utvrđivanja kriterija i pragova za pojedine sektore, ondje gdje je to potrebno, pri čemu treba jasno razlikovati pojmove „rad/usluga”, „zaposlenik” i „samozaposlen”, „neprofesionalne aktivnosti između pojedinaca” i „pružatelj usluga”, aktivnosti „radi dobiti” i aktivnosti „koje se ne provode radi dobiti” (uključujući dijeljenje troškova);

b) jamčenja jednakih uvjeta za poduzeća i građane EU-a, posebno primjenom, između ostalog, funkcionalno sličnih pravnih standarda za slične gospodarske subjekte u pogledu zaštite potrošača, prava radnika, ispunjavanja poreznih obveza i transparentnosti;

c) otvaranja neisključivih i eksperimentalno usmjerenih prostora i poticanja digitalne povezanosti i pismenosti, podupiranja europskih poduzetnika i start-up poduzeća te stvaranja poticaja za industriju 4.0, inovacijska središta, klastere i inkubatore; mišljenja je da bi to trebalo postići najboljom upotrebom mjerodavnog zakonodavstva i bez pretjerane regulacije, uz poštovanje nadležnosti država članica u tom području, što uključuje poštovanje autonomije socijalnih partnera i nacionalnih praksi, kao i smjernica Suda Europske unije o pojmovima „rad/usluga”, „radnik” i „pružatelj usluga”, pri čemu se ne smije zaboraviti da je definicija pojma radnika u nacionalnoj nadležnosti;

18.  naglašava da su oblici ekonomije suradnje ekosustav kojemu je za njegov brz razvoj i širenje potrebna potpora i koji treba ostati otvoren za istraživanje, inovacije i nove tehnologije kako bi privukao ulaganja; poziva Komisiju i države članice da u potpunosti iskoriste postojeće instrumente financiranja za ulaganja u poduzeća ekonomije suradnje i za promicanje inicijativa kojima bi se olakšao pristup financiranju, posebno za start-up poduzeća, mala i srednja poduzeća te poduzeća u gospodarstvu u cijeloj Uniji, preko raznih kanala kao što su bankarstvo, rizični kapital, javna sredstva i skupno financiranje;

19.  ističe da se neopravdanim i neproporcionalnim nacionalnim i lokalnim pravilima ne samo stvaraju prepreke jedinstvenom tržištu, što je u suprotnosti sa zakonodavstvom EU-a, već se također koči osnivanje i širenje start-up poduzeća; stoga poziva Komisiju da na proaktivan način izvršava zakonodavstvo o jedinstvenom tržištu;

20.  ističe da ekonomija suradnje dobiva sve veću važnost u energetskom sektoru jer omogućava potrošačima, proizvođačima, pojedincima i zajednicama da se djelotvorno uključe u nekoliko decentraliziranih faza ciklusa energije iz obnovljivih izvora, uključujući vlastitu proizvodnju i potrošnju, skladištenje i distribuciju, u skladu s klimatskim i energetskim ciljevima Unije;

21.  zalaže se za to da se cijeli spektar smatra zajedničkim dobrom i potiče na to da se u regulativu uvrste inovativne inicijative usmjerene na korisnike kojima bi se potaknula ekonomija suradnje i dijeljenja;

22.  poziva Komisiju da mjerama za smanjenje administrativnog opterećenja pojedinaca i poduzeća podupre gospodarski rast ekonomije suradnje i da pritom ne radi razliku između poslovnih modela.

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

22.3.2017

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

53

4

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Nikolay Barekov, Bendt Bendtsen, Xabier Benito Ziluaga, José Blanco López, Cristian-Silviu Buşoi, Reinhard Bütikofer, Jerzy Buzek, Angelo Ciocca, Edward Czesak, Pilar del Castillo Vera, Fredrick Federley, Ashley Fox, Adam Gierek, András Gyürk, Rebecca Harms, Eva Kaili, Kaja Kallas, Krišjānis Kariņš, Seán Kelly, Peter Kouroumbashev, Zdzisław Krasnodębski, Miapetra Kumpula-Natri, Janusz Lewandowski, Paloma López Bermejo, Edouard Martin, Dan Nica, Angelika Niebler, Morten Helveg Petersen, Michel Reimon, Herbert Reul, Paul Rübig, Massimiliano Salini, Algirdas Saudargas, Neoklis Sylikiotis, Dario Tamburrano, Evžen Tošenovský, Claude Turmes, Vladimir Urutchev, Kathleen Van Brempt, Henna Virkkunen, Martina Werner, Lieve Wierinck, Anna Záborská, Flavio Zanonato, Carlos Zorrinho

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Mario Borghezio, Soledad Cabezón Ruiz, Jens Geier, Françoise Grossetête, Benedek Jávor, Constanze Krehl, Olle Ludvigsson, Sofia Sakorafa, Anne Sander, Maria Spyraki, Marco Zullo

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Isabella Adinolfi, Arndt Kohn, Pavel Poc

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEMU ODBORU

KOJI DAJE MIŠLJENJE

53

+

ALDE

Fredrick Federley, Kaja Kallas, Morten Helveg Petersen, Lieve Wierinck

ECR

Nikolay Barekov, Edward Czesak, Ashley Fox, Zdzisław Krasnodębski, Evžen Tošenovský

EFDD

Isabella Adinolfi, Dario Tamburrano, Marco Zullo

EPP

Bendt Bendtsen, Jerzy Buzek, Cristian-Silviu Buşoi, Françoise Grossetête, András Gyürk, Krišjānis Kariņš, Seán Kelly, Janusz Lewandowski, Angelika Niebler, Herbert Reul, Paul Rübig, Massimiliano Salini, Anne Sander, Algirdas Saudargas, Maria Spyraki, Vladimir Urutchev, Henna Virkkunen, Anna Záborská, Pilar del Castillo Vera

S&D

José Blanco López, Soledad Cabezón Ruiz, Jens Geier, Adam Gierek, Eva Kaili, Arndt Kohn, Peter Kouroumbashev, Constanze Krehl, Miapetra Kumpula-Natri, Olle Ludvigsson, Edouard Martin, Dan Nica, Pavel Poc, Kathleen Van Brempt, Martina Werner, Flavio Zanonato, Carlos Zorrinho

VERTS/ALE

Reinhard Bütikofer, Rebecca Harms, Benedek Jávor, Michel Reimon, Claude Turmes

4

-

GUE/NGL

Xabier Benito Ziluaga, Paloma López Bermejo, Sofia Sakorafa, Neoklis Sylikiotis

2

0

ENF

Mario Borghezio, Angelo Ciocca

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani


MIŠLJENJE ODBORA ZA PROMET I TURIZAM (11.4.2017)

upućeno Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača

o Europskom programu za ekonomiju suradnje

(2017/2003(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Merja Kyllönen

SUGGESTIONSPRIJEDLOZI

Odbor za promet i turizam poziva Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  pozdravlja pojavu ekonomije suradnje u području prometa i turističkih i ugostiteljskih usluga te priznaje da, uz odgovarajući, jednostavan i jasan regulatorni okvir, ona ima potencijal za sljedeće:

a)  osigurati veći izbor, cjenovnu pristupačnost i raznovrsnije usluge potrošačima povećanjem i diversifikacijom i potražnje i ponude;

b)  potaknuti nove oblike suradnje među građanima u EU-u, kao i gospodarski rast, zapošljavanje i poduzetničke prilike, posebno za mala i srednja poduzeća diljem Europe;

c)  ostvariti pozitivan učinak na mobilnost osoba s invaliditetom i aktivno promicanje održivih oblika mobilnosti;

d)  poboljšati uključivanje osoba koje su tradicionalno bile isključene s tržišta rada;

2.  uviđa pozitivne učinke ekonomije suradnje na brzorastući sektor turizma s obzirom na to da se njome poboljšavaju pojedinačne prilike za ostvarivanje dobiti, jačaju lokalna gospodarstava, pružaju instrumenti s pomoću kojih se može bolje odgovoriti na potražnju, na primjer u razdobljima najviše potražnje i u udaljenim područjima, ali i zadovoljavaju različite preferencije putnika, posebno onih s nižim dohotkom; prima na znanje da je razina zadovoljstva potrošača s turističkim uslugama ekonomije suradnje visoka; mišljenja je da ekonomija suradnje treba u cijelosti biti uključena u turističku politiku EU-a; naglašava potrebu za poticanjem korisnog supostojanja tradicionalnih turističkih usluga i ekonomije suradnje;

3.  apelira na Komisiju da donese odgovarajuće mjere za borbu s izazovima koji se pojavljuju kada se europski potrošači koriste mrežnim platformama sa sjedištem izvan EU-a, u neeuropskom kulturološkom i regulatornom kontekstu, osobito s obzirom na zaštitu podataka, zdravlje i sigurnost, oporezivanje i zakonodavstvo o zapošljavanju;

4.  podsjeća da je prema procjenama Komisije uzajamni smještaj najveći sektor ekonomije suradnje prema ostvarenoj trgovini, dok je uzajamni prijevoz njezin najveći sektor izmjeren prema prihodu s pomoću platforme;

5.  ističe da u sektoru turizma dijeljenje vlastita doma (home-sharing) predstavlja izvanredno korištenje resursima i prostorom koji je slabije u upotrebi, osobito u područjima koja tradicionalno nemaju koristi od turizma;

6.  u tom pogledu osuđuje propise koje nameću pojedina javna tijela, kojima se nastoji ograničiti pružanje usluge turističkog smještaja s pomoću ekonomije suradnje;

7.  pozdravlja mogućnosti koje ekonomija suradnje pruža u pogledu fleksibilnih radnih sati koji se uklapaju u druge obveze te pomažu da se nezaposlene osobe ponovno zaposle;

8.  napominje da su dosadašnje reakcije država članica na razvoj poslovnih modela utemeljenih na suradnji vrlo individualne, što dovodi do nesigurnosti i u nekim slučajevima otvara prostor protekcionističkim mjerama; u tom pogledu pozdravlja Komunikaciju Komisije o Europskom programu za ekonomiju suradnje i pokušaj da se definira ekonomija suradnje, ali žali zbog toga što se njome ne pokušava uspostaviti izričit i usklađen pravni okvir za ekonomiju suradnje diljem Europske unije niti se objašnjava na koji način postojeće zakonodavstvo zadovoljava potrebe ekonomije suradnje; stoga podsjeća da je potrebna dubinska analiza, uključujući makroekonomske, socijalne i ekološke posljedice ekonomije suradnje, koja će, po potrebi, najkasnije do 2018. biti popraćena razmjernim regulatornim koracima Komisije;

9.  naglašava potrebu usklađivanja ekonomije suradnje i tradicionalnih oblika ekonomije u područjima osposobljavanja, stručnih kvalifikacija i fiskalnih i socijalnih obveza;

10.  žali zbog toga što se zakonodavstvo koje je trenutno na snazi ne provodi ispravno, posebno Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine(1) i Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu(2); poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se zakonodavstvom koje se primjenjuje na modele ekonomije suradnje ne krše zakonodavstvo EU-a i načela unutarnjeg tržišta;

11.  ističe da ekonomija suradnje znatno doprinosi održivosti turističkog i prometnog sektora, čime se omogućuje optimiziranje postojećih resursa upotrebom nedovoljno iskorištenih dobara te razvijanjem novih usluga i proizvoda bez opsežnih ulaganja; nadalje, ističe da se njome potiču građani na sudjelovanje u tim sektorima te se pomaže osigurati da koristi od turizma imaju sve regije, uključujući najudaljenije, planinske i ruralne regije;

12.  ističe da bi se u kontekstu ekonomije suradnje regulatorni okvir trebao ponajprije primjenjivati po sektorima i da bi se njime trebalo nastojati staviti potrošače u središte djelovanja, stvoriti jednake uvjete, poticati inovacije i doprinijeti općem razvoju i ostvarivanju ciljeva prometne politike EU-a, kao što su dekarbonizacija prometa, smanjenje štetnih emisija i buke u prometu, teritorijalna kohezija, cjenovna pristupačnost, dostupnost i sigurnost; naglašava da su najhitnija pitanja povezana sa zaštitom potrošača, raspodjelom odgovornosti, ispunjavanjem poreznih obveza, sustavima osiguranja, socijalnom zaštitom radnika, bilo zaposlenih ili samozaposlenih, pravima osoba s invaliditetom i zaštitom podataka te stoga potiče Komisiju i države članice da primjenjuju postojeće zakonodavstvo i da, prema potrebi, na temelju vlastitih procjena predlažu dodatno zakonodavstvo; apelira na Komisiju i države članice da na temelju poboljšanih mjera usklađuju inicijative i najbolje prakse povezane s ekonomijom suradnje kako bi se potaknuo pozitivan razvoj tog sektora u Europi;

13.  očekuje od Komisije da će državama članicama pružiti daljnje smjernice kako bi se izbjegla fragmentacija i kako bi se države članice potaknule da dijele svoje najbolje prakse i smanje zakonodavno opterećenje; ističe da se u mnogim slučajevima u okviru ekonomije suradnje primjenjuju samoregulatorne mjere i olakšavaju mehanizmi povjerenja među potrošačima; ističe da bi regulatorni okvir trebao biti primjeren (uzimajući u obzir pružaju li usluge profesionalci ili ravnopravni partneri (peers)) i ne bi smio onemogućivati inovacije stvaranjem opterećujućih prepreka za poduzetništvo u EU-u;

14.  napominje da ekonomija suradnje ima prednosti i nedostatke te da predstavlja izazov i za tržište rada, programe za zapošljavanje i poduzetništvo; apelira na države članice da potaknu otvaranje novih radnih mjesta i kvalitetne mogućnosti ostvarivanja dohotka u ekonomiji suradnje, tako da se obraćaju posebno onima koji su tradicionalno isključeni s tržišta rada i jamče pravedne uvjete rada i radne odnose te poštovanje radničkih prava; potiče suradnju svih dionika, uvažavajući njihove obveze, usporedo s regulatornim mjerama ako je to potrebno; apelira na Komisiju i države članice da ocijene jesu li radnici u ekonomiji suradnje na primjeren način obuhvaćeni okvirom socijalne sigurnosti;

15.  ističe da se gospodarski model ekonomija suradnje temelji na povjerenju korisnika, posebno u komentare na internetu; naglašava da je važno da se korisnicima omogući pristup pouzdanim i pravednim informacijama o kvaliteti usluga koje se pružaju na platformama za suradnju;

16.  poziva Komisiju i države članice da zajamče pravednost i transparentnost između onih koji posluju u okviru ekonomije suradnje i tradicionalnih gospodarskih subjekata, te da zajamče visoku razinu zaštite potrošača, posebno s obzirom na aspekte povezane sa sigurnošću, zaštitom, zdravljem, zaštitom privatnosti i davanjem točnih informacija;

17.  podsjeća na potencijal modela ekonomije suradnje za znatno poboljšanje učinkovitosti prometnog sustava i povećanje dostupnosti udaljenijih područja korištenjem postojećih kapaciteta te smanjenje neželjenih vanjskih učinaka prometa kao što su zagušenja i emisije; poziva mjerodavna tijela da promiču korisno supostojanje kolaborativnih prijevoznih usluga i konvencionalnih prijevoznih sustava, između ostalog u lokalnom planiranju mobilnosti te informacijskim sustavima i sustavima za izdavanja karata te da izbjegavaju administrativne sustave ili zakonodavne mjere koji bi mogli dovesti do isključenja kolaborativnih prijevoznih usluga iz prometnog planiranja i operativnog prometa, sve kako bi se omogućilo stvaranje neometanih i potpunih prometnih lanaca s prijevozom od vrata do vrata i potaknulo nove oblike održive mobilnosti; ističe da kombinacija ekonomije suradnje i javnog prijevoza nudi velike mogućnosti za povezivanje ljudi i područja, posebno onih koji su u prošlosti bili loše povezani;

18.  ističe da su, u skladu sa širom digitalizacijom europskih prijevoznih usluga, brza bežična i fiksna povezivost ključne za daljnji razvoj ekonomije suradnje;

19.  poziva na reviziju uvjeta kojima se određuje neovisno pružanje usluga u reguliranim sektorima, kao što je cestovni gradski i međugradski prijevoz putnika u cilju osiguranja jedinstvenog regulatornog okvira kojim se objedinjuju uvjeti pristupa struci u skladu sa zakonima EU-a, te sustav stalnog i stabilnog pružanja usluga, kojim bi se izbjegle situacije nepoštenog tržišnog natjecanja.

20.  smatra da modeli poslovne suradnje predstavljaju glavni resurs održivog razvoja povezanosti u udaljenim, planinskim i ruralnim regijama, dok te regije nisu prirodno pogodne za razvoj ekonomije suradnje;

21.  pozdravlja činjenicu da je digitalna revolucija omogućila nesmetano multimodalno izdavanje karata i neprekinuta putovanja za korisnike prijevoza s aplikacijama ekonomije suradnje;

22.  poziva Komisiju da ekonomiju suradnje integrira u svoj rad na novim tehnologijama u prometu (umrežena vozila, autonomna vozila, integrirano digitalno izdavanje karata, inteligentni prometni sustavi) zbog njihovih snažnih interakcija i prirodnih sinergija;

23.  naglašava značajan doprinos ekonomije suradnje sigurnosti i zaštiti u području prometa (jasna identifikacija ugovornih strana, uzajamna evaluacija, povjerenje u treće osobe, provjera specifikacija);

24.  ističe da je teško klasificirati aktivnosti zbog velike raznolikosti modela ekonomije suradnje, proizvoda i usluga u različitim sektorima; međutim, naglašava da je u terminologiji EU-a potrebno jasno razlikovati između posredničkih platformi, preko kojih korisnici ne mogu ostvariti dobit i profitnih posredničkih platformi koje povezuju pružatelje usluga i klijente, uz hijerarhijski odnos ili bez njega između pružatelja usluge i platforme, kako bi se olakšalo postupanje svih strana u skladu s njihovim fiskalnim i socijalnim obvezama i zajamčila zaštita potrošača; poziva Komisiju da također razjasni terminologiju EU-a povezanu sa zajedničkim korištenjem automobilom, zajedničkom vožnjom i uslugom dijeljenja prijevoza kako bi se osiguralo njihovo pravilno razvrstavanje u pogledu prometne politike EU-a; apelira na Komisiju da po potrebi iznese prijedloge o prilagođavanju zakonodavstva Unije; apelira na Komisiju da pokrene studiju o ulozi pragova u ekonomiji suradnje i o potrebi standardiziranja postupaka neophodnih za iniciranje profesionalnih aktivnosti;

25.  poziva države članice da donesu mjere i uspostave razmjene najboljih praksi oporezivanja kako bi se smanjila vjerojatnost pojave sive ekonomije i izbjegavanja poreza u vezi s uslugama ekonomije suradnje; ističe potencijal platformi za suradnju u vezi s poboljšanjem porezne transparentnosti upotrebom elektroničkih načina plaćanja i, nadalje, potiče razvoj odgovarajućih naprednih rješenja za plaćanje poreza u okviru ekonomije suradnje bez stvaranja nepotrebnih prepreka; apelira na države članice da pojasne što smatraju oporezivom dobiti odnosno neoporezivim aktivnostima, kao što su dijeljenje troškova, te podsjeća da bi se porezi trebali plaćati i obveze socijalne zaštite ispunjavati u skladu s nacionalnim zakonima države članice u kojoj se ostvaruje dobit;

26.  traži omogućivanje pristupačnosti bez prepreka kako bi starije osobe i osobe s invaliditetom mogle sudjelovati u raznolikoj ponudi usluga ekonomije suradnje;

27.  pozdravlja činjenicu da su posredničke platforme uvele u igru novu tržišnu dinamičnost međusobnim konkuriranjem, konkuriranjem postojećih pružatelja usluga i korporacijskih struktura te slabljenjem postojećih i sprečavanjem nastajanja novih monopola; ipak priznaje da bi bez odgovarajućeg i jasnog zakonskog okvira postojao potencijalni rizik od posredničkih platformi kojima se stvaraju dominantni položaji na tržištu, a time nanosi šteta raznolikosti gospodarskih ekosustava; stoga poziva države članice i Komisiju da nadziru razvoj tržišta i gospodarske i društvene posljedice, uklone očite tržišne nedostatke i po potrebi predlože mjere za jamčenje konkurentnosti europskih trgovačkih društava na europskom tržištu te da uspostave povoljne tržišne uvjete za mikro, mala i srednja poduzeća;

28.  napominje da su digitalizacija i slobodan protok podataka najvažniji alati za reformu prometnog i turističkog sektora te priznaje važnost vlasništva i pristupa podacima; stoga poziva Komisiju da bez odgode objavi plan za liberaliziranje podataka povezanih s javno financiranim prijevozom i usklađivanje standarda kako bi se potaknule inovacije s velikom količinom podataka i pružanje novih usluga; naglašava važnost jamčenja slobodnog protoka podataka, prenosivosti podataka te interoperabilnosti između tržišnih platformi;

29.  priznaje ulogu koju samoupravni kapaciteti u okviru platformi za suradnju mogu imati u smanjenju problema prouzročenih asimetrijom informacija te ispravljanju drugih nedostatka tržišta; ističe da se u mnogim slučajevima u okviru ekonomije suradnje primjenjuju samoregulatorne mjere i olakšavaju mehanizmi povjerenja među potrošačima; traži od Komisije, država članica i lokalnih tijela vlasti da istraže mogućnosti poticanja slobodnog protoka podataka stvaranjem mogućih administrativnih izuzeća za trgovačka društva koja pružaju dovoljno podataka za praćenje ostvarivanja ciljeva javne politike; ističe da je potrebno poduprijeti rast ekonomije suradnje s pomoću mjera usmjerenih na smanjenje administrativnog opterećenja pojedinaca i poduzeća te jamčenje pristupa financijskim sredstvima, uključujući skupno financiranje;

30.  ističe da mrežni posrednici podliježu svim propisima Europske unije i da ih moraju poštovati, uključujući propise o zaštiti potrošača i tržišnom natjecanju, ali da su izuzeća u pogledu odgovornosti posrednika neminovna za zaštitu otvorenosti interneta, temeljnih prava, pravne sigurnosti i inovacija u prometnom sektoru;

31.  pruža potporu brzom razvoju ekonomije suradnje i potiče Komisiju da provede ispitivanja radi praćenja tržišne dinamike te procjene gospodarskog i društvenog učinka ekonomije suradnje na turistički i prometni sektor;

32.  smatra da bi trebalo pružiti potporu novoosnovanim poduzećima u turističkom i prometnom sektoru, osobito putem osposobljavanja; naglašava potrebu za posebnim osposobljavanjem kako bi se profesionalcima omogućilo da razviju e-vještine koje su prilagođene modelima ekonomije suradnje, uzimajući u obzir nove zahtjeve i očekivanja potrošača;

33.  poziva Komisiju, države članice i lokalne vlasti da zajedno s relevantnim predstavnicima ekonomije suradnje, korisnicima i pružateljima usluga te, prema potrebi, nevladinim organizacijama i sindikatima, sudjeluju u dijalogu dionika i postupcima procjene učinka kako bi se osigurali odgovarajuća integracija i mogućnosti razvoja usluga ekonomije suradnje; u tom kontekstu poziva Komisiju da kao primjer uzme niz radionica koje je o temi kratkoročnih usluga za iznajmljivanje smještaja održala Glavna uprava za unutarnje tržište, industriju, poduzetništvo te male i srednje poduzetnike, kako bi se olakšala razmjena između predstavnika nacionalnih institucija i institucija Europske unije, predstavnika sektora i građanskog društva te donijele smjernice za nacionalne propise nadahnute najboljim praksama u području kolaborativnih prijevoznih usluga s obzirom na pitanja kao što su poboljšanje pristupa tržištu, gradska mobilnost ili porezna transparentnost.

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

11.4.2017

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

39

7

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Daniela Aiuto, Lucy Anderson, Inés Ayala Sender, Georges Bach, Izaskun Bilbao Barandica, Deirdre Clune, Michael Cramer, Luis de Grandes Pascual, Andor Deli, Isabella De Monte, Ismail Ertug, Jacqueline Foster, Dieter-Lebrecht Koch, Merja Kyllönen, Miltiadis Kyrkos, Bogusław Liberadzki, Peter Lundgren, Marian-Jean Marinescu, Cláudia Monteiro de Aguiar, Jens Nilsson, Markus Pieper, Salvatore Domenico Pogliese, Tomasz Piotr Poręba, Gabriele Preuß, Christine Revault D’Allonnes Bonnefoy, Dominique Riquet, Massimiliano Salini, David-Maria Sassoli, Claudia Schmidt, Claudia Țapardel, Keith Taylor, Pavel Telička, István Ujhelyi, Peter van Dalen, Wim van de Camp, Elissavet Vozemberg-Vrionidi, Janusz Zemke, Roberts Zīle, Kosma Złotowski, Elżbieta Katarzyna Łukacijewska

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Jakop Dalunde, Kateřina Konečná, Matthijs van Miltenburg, Henna Virkkunen

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

John Stuart Agnew, Jiří Maštálka

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

39

+

ALDE

Izaskun Bilbao Barandica, Dominique Riquet, Pavel Telička, Matthijs van Miltenburg

EFDD

Daniela Aiuto

GUE/NGL

Kateřina Konečná, Merja Kyllönen, Jiří Maštálka

PPE

Georges Bach, Deirdre Clune, Andor Deli, Dieter-Lebrecht Koch, Elżbieta Katarzyna Łukacijewska, Marian-Jean Marinescu, Cláudia Monteiro de Aguiar, Markus Pieper, Salvatore Domenico Pogliese, Massimiliano Salini, Claudia Schmidt, Henna Virkkunen, Elissavet Vozemberg-Vrionidi, Luis de Grandes Pascual, Wim van de Camp

S&D

Lucy Anderson, Inés Ayala Sender, Isabella De Monte, Ismail Ertug, Miltiadis Kyrkos, Bogusław Liberadzki, Jens Nilsson, Gabriele Preuß, Christine Revault D’Allonnes Bonnefoy, David-Maria Sassoli, Claudia Țapardel, István Ujhelyi, Janusz Zemke

VERTS/ALE

Michael Cramer, Jakop Dalunde, Keith Taylor

7

-

ECR

Jacqueline Foster, Tomasz Piotr Poręba, Roberts Zīle, Kosma Złotowski, Peter van Dalen

EFDD

Peter Lundgren, John Stuart Agnew

0

0

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

(1)

SL L 178, 17.7.2000., str. 1.

(2)

SL L 376, 27.12.2006., str. 36.


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

3.5.2017

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

31

1

3

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Dita Charanzová, Carlos Coelho, Sergio Gaetano Cofferati, Daniel Dalton, Nicola Danti, Dennis de Jong, Vicky Ford, Evelyne Gebhardt, Sergio Gutiérrez Prieto, Liisa Jaakonsaari, Philippe Juvin, Antonio López-Istúriz White, Morten Løkkegaard, Eva Maydell, Marlene Mizzi, Jiří Pospíšil, Marcus Pretzell, Virginie Rozière, Christel Schaldemose, Andreas Schwab, Olga Sehnalová, Jasenko Selimovic, Igor Šoltes, Ivan Štefanec, Catherine Stihler, Róża Gräfin von Thun und Hohenstein, Mihai Ţurcanu, Anneleen Van Bossuyt, Marco Zullo

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Edward Czesak, Roberta Metsola, Julia Reda, Lambert van Nistelrooij

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Isabella De Monte, Angélique Delahaye


POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

31

+

ECR

Edward Czesak, Daniel Dalton, Vicky Ford, Anneleen Van Bossuyt

EFDD

Marco Zullo

GUE/NGL

Dennis de Jong

PPE

Carlos Coelho, Angélique Delahaye, Philippe Juvin, Antonio López-Istúriz White, Eva Maydell, Roberta Metsola, Jiří Pospíšil, Andreas Schwab, Ivan Štefanec, Róża Gräfin von Thun und Hohenstein, Mihai Ţurcanu, Lambert van Nistelrooij

S&D

Sergio Gaetano Cofferati, Nicola Danti, Isabella De Monte, Evelyne Gebhardt, Sergio Gutiérrez Prieto, Liisa Jaakonsaari, Marlene Mizzi, Virginie Rozière, Christel Schaldemose, Olga Sehnalová, Catherine Stihler

VERTS/ALE

Julia Reda, Igor Šoltes

1

-

ENF

Marcus Pretzell

3

0

ALDE

Dita Charanzová, Morten Løkkegaard, Jasenko Selimovic

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Pravna napomena