Postupak : 2016/2061(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0197/2017

Podneseni tekstovi :

A8-0197/2017

Rasprave :

PV 12/06/2017 - 18
CRE 12/06/2017 - 18

Glasovanja :

PV 14/06/2017 - 8.6
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0260

IZVJEŠĆE     
PDF 665kWORD 87k
12.5.2017
PE 589.332v03-00 A8-0197/2017

o potrebi za strategijom EU-a kojom bi se otklonile i spriječile razlike u mirovinama muškaraca i žena

(2016/2061(INI))

Odbor za prava žena i jednakost spolova

Izvjestiteljica: Constance Le Grip

Izvjestiteljica za mišljenje (*): Tania González Peñas, Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja

(*) Pridruženi odbor – članak 54. Poslovnika

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 MIŠLJENJE MANJINE
 MIŠLJENJE Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja
 INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
 POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o potrebi za strategijom EU-a kojom bi se otklonile i spriječile razlike u mirovinama muškaraca i žena

(2016/2061(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članke 8., 151., 153. i 157. Ugovora u funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine odredbe o socijalnim pravima i ravnopravnosti žena i muškaraca,

–  uzimajući u obzir članke 22. i 25. Opće deklaracije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Opći komentar br. 16 Odbora UN-a za gospodarska, socijalna i kulturna prava: Jednako pravo žena i muškaraca na uživanje svih gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava (članak 3. Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR))(1) i Opći komentar br. 19 Odbora UN-a za gospodarska, socijalna i kulturna prava: Pravo na socijalnu sigurnost (članak 9. Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima)(2),

  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. pod naslovom „Europa 2020.: strategija Europske unije za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir članak 4. stavke 2. i 3., te članke 12., 20. i 23. Europske socijalne povelje,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog odbora za socijalna prava od 5. prosinca 2014.(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 79/7/EEZ od 19. prosinca 1978. o postupnoj provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinaka)(7),

–  uzimajući u obzir Plan Komisije iz kolovoza 2015. o novom početku suočavanja s problemima uspostave ravnoteže između poslovnog i privatnog života u zaposlenim obiteljima,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. pod naslovom „Strateška suradnja za rodnu ravnopravnost 2016. – 2019.” (SWD (2015)0278), a posebno njegov cilj 3.2,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2011. o položaju žena koje se bliže dobi za umirovljenje(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o položaju samohranih majki(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. svibnja 2012. s preporukama Komisiji o primjeni načela jednake plaće radnika i radnica za jednaki rad ili rad jednake vrijednosti(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2013. o učinku gospodarske krize na jednakost spolova i prava žena(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2015. o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2013.(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o Strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015.(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o primjeni Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o stvaranju povoljnih uvjeta na tržištu rada za ostvarivanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života(15),

  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. lipnja 2015. o mogućnostima za ostvarivanje jednakih prihoda za žene i muškarce: uklanjanje rodnog jaza u mirovinama,

  uzimajući u obzir izjavu trija predsjedatelja EU-a (Nizozemska, Slovačka i Malta) od 7. prosinca 2015. o ravnopravnosti spolova,

–  uzimajući u obzir Europski pakt za ravnopravnost spolova (2011. – 2020.) koji je Vijeće usvojilo 7. ožujka 2011.,

–  uzimajući u obzir svoju studiju „Razlike u mirovinama među spolovima: razlike između majki i žena bez djece” (2016.) i studiju Komisije „Razlike među spolovima u mirovinama u EU-u” (2013.),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0197/2017),

A.  budući da je 2014. godine u EU-u razlika u mirovinama muškaraca i žena, koju možemo definirati kao razliku između prosječnih primanja (prije oporezivanja) koja žene dobivaju kao mirovinu i onih koja primaju muškarci, iznosila 39,4 % za dobnu skupinu od 65 godina i više te je u polovici država članica povećana u posljednjih pet godina; budući da je financijska kriza koja vlada u posljednjih nekoliko godina imala negativan utjecaj na prihode mnogih žena te će dugoročno u prosjeku imati veći utjecaj na prihode žena nego na prihode muškaraca; budući da u nekim državama članicama od 11 % do 36 % žena uopće ne ostvaruje pravo na mirovinu;

B.  budući da je ravnopravnost žena i muškaraca jedno od zajedničkih i temeljnih načela sadržanih u članku 2. i članku 3. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji, članku 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članku 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; budući da ravnopravnost spolova također treba uključiti u sve politike, inicijative, programe i aktivnosti EU-a;

C.  budući da žene imaju manja mirovinska prava i primanja nego muškarci u većini država članica EU-a te da su prekomjerno zastupljene u kategoriji najsiromašnijih umirovljenika, a nedovoljno zastupljene u kategoriji najbogatijih umirovljenika;

D.  budući da su te razlike neprihvatljive i da ih treba smanjiti te da bi se svi doprinosi mirovinskog osiguranja u EU-u trebali obračunavati i naplaćivati neovisno o spolu s obzirom na to da je u EU-u ravnopravnost spolova jedno od temeljnih načela, a pravo svih ljudi na dostojanstven život jedno od temeljnih prava, kako je utvrđeno u Povelji Europske unije o temeljnim pravima;

E.  budući da svaka četvrta osoba u EU-28 ovisi o mirovini kao glavnom izvoru prihoda te da će znatno povećanje broja osoba koje su došle u dob za mirovinu uslijed produljenja očekivanog životnog vijeka i općenito starenja stanovništva dovesti do dvostrukog broja osoba u toj kategoriji do 2060. godine;

F.  budući da demografske promjene dovode do toga da će u budućnosti sve manje radnika morati zbrinjavati sve više umirovljenika i da će u tom kontekstu biti sve važnija privatna i strukovna mirovinska osiguranja;

G.  budući da je cilj mirovinskih politika osigurati ekonomsku neovisnost, što je ključno za ravnopravnost između žena i muškaraca te da sustavi socijalnog osiguranja u državama članicama svim građanima EU-a pružaju dostojanstvena i primjerena mirovinska primanja i prihvatljiv životni standard te ih štite od rizika od siromaštva kao posljedice različitih faktora ili od socijalne isključenosti, kako bi se zajamčilo aktivno društveno, kulturno i političko sudjelovanje i dostojanstven život u starijoj dobi, kao i daljnja uključenost u društvo;

H.  budući da sve veća individualna odgovornost za odluke u pogledu štednje koje uključuju razne rizike također podrazumijeva da pojedinci moraju biti jasno informirani o dostupnim mogućnostima i povezanim rizicima; budući da je potrebno podupirati i žene i muškarce, a osobito žene, pri unaprjeđenju razine njihove financijske pismenosti kako bi mogli donositi informirane odluke u sve složenijem području;

I.  budući da se razlikom u mirovinama pogoršava situacija žena u vezi s ekonomskom osjetljivosti te ih se ostavlja izložene socijalnoj isključenosti, stalnom siromaštvu i ekonomskoj ovisnosti, posebno od svojih bračnih partnera ili drugih članova obitelji; budući da je razlika u primanjima i mirovinama još izraženija za žene koje se nalaze u višestruko nepovoljnom položaju ili pripadnice rasnih, etničkih, vjerskih i jezičnih manjina, s obzirom na to da su često zaposlene na radnim mjestima koja zahtijevaju manje vještina i manju odgovornost;

J.  budući da bi mirovine povezane s pojedinačnim, a ne s izvedenim pravima mogle pomoći pri jamčenju ekonomske neovisnosti za sve, smanjenju mjera kojima se odvraća od formalnog zapošljavanja i svođenju rodnih stereotipa na najmanju moguću mjeru;

K.  budući da je izglednije da će zbog dužeg očekivanog životnog vijeka žene tijekom mirovine u prosjeku imati veću potrebu za primanjima nego muškarci; budući da bi takva dodatna primanja mogle ostvariti kroz mehanizme obiteljskih mirovina;

L.  budući da nedostatak usporedivih, potpunih, pouzdanih i redovito ažuriranih podataka koji bi omogućili procjenu razmjera razlike u mirovinama i relativne važnosti faktora koji joj doprinose dovodi u pitanje utvrđivanje najučinkovitijih sredstava za borbu protiv te razlike;

M.  budući da je ta razlika u dobnoj skupini od 65 do 74 godine veća (više od 40 %) od prosječne razlike u skupini svih osoba starijih od 65 godina i to prije svega zbog prijenosa prava koja postoje u nekim državama članicama, poput onih koja se odnose na udovištvo;

N.  budući da rezovi i zamrzavanja mirovina povećavaju rizik od siromaštva u starijoj dobi, naročito među ženama; budući da je postotak starijih žena kojima prijete siromaštvo i socijalna isključenost 2014. iznosio 20,2 %, u usporedbi s 14,6 % muškaraca i da bi do 2050. udio osoba starijih od 75 godina kojima prijeti siromaštvo mogao doseći 30 % u većini država članica;

O.  budući da vrijednost prihoda osoba starijih od 65 godina iznosi oko 94 % prosječnih prihoda stanovništva u cjelini; budući da, međutim, 22 % žena starijih od 65 godina živi ispod praga opasnosti od siromaštva;

P.  budući da je 2014. godine prosječna razlika u mirovinama u EU-u pokazala velike razlike među državama članicama; budući da najniža razlika u mirovinama muškaraca i žena iznosi 3,7 %, a najviša 48,8 %, dok razlika premašuje 30 % u 14 država članica;

Q.  budući da se postotak stanovništva koje prima mirovinu znatno razlikuje među državama članicama, odnosno 2012. godine iznosio je 11 % na Cipru i 25 % u Belgiji, dok u zemljama poput Španjolske, Irske i Malte samo 10 % ili manje žena prima mirovinu;

R.  budući da ta razlika u mirovinama, utemeljena na višestrukim faktorima, svjedoči o neravnoteži situacije muškaraca i žena u pogledu profesionalnog i obiteljskog života, financijskih mogućnosti doprinošenja mirovinskim shemama, njihova položaja unutar obiteljske strukture te načina izračuna primanja utvrđenih u okviru mirovinskog sustava; budući da razlike u mirovinama odražavaju i segregaciju na tržištu rada i veći postotak žena koje rade na nepuno radno vrijeme, za nižu satnicu, uz prekide u radnom odnosu i s manjim brojem godina radnog staža zbog neplaćenog rada koji obavljaju žene kao majke i njegovateljice u svojim obiteljima; budući da stoga razlike u mirovinama muškaraca i žena treba smatrati ključnim pokazateljem rodne nejednakosti na tržištu rada, posebno s obzirom na to da je trenutačna razina razlika u mirovinama muškaraca i žena vrlo blizu ukupnoj razlici u plaćama (40,2 %),

S.  budući da potpuni razmjer razlike u mirovinama, koji je rezultat zbroja neravnoteža i nejednakosti između muškaraca i žena, primjerice u pogledu cjeloživotnog pristupa vlasti i financijskim resursima, koje nastaju tijekom poslovnog života i koje se odražavaju u prvom i drugom mirovinskom stupu, može biti prekriven mehanizmima korekcije;

T.  budući da razlika u mirovinama u danom trenutku odražava uvjete prema kojima su uređeni društvo i tržište rada tijekom razdoblja od nekoliko desetljeća; budući da su ti uvjeti podložni promjenama, ponekad bitnima, koje imaju utjecaj na potrebe različitih generacija umirovljenih žena;

U.  budući da razlike u mirovinama variraju ovisno o osobnom, socijalnom, bračnom i/ili obiteljskom statusu umirovljenica; budući da u tom kontekstu jedinstven pristup nije nužno pogodan za ostvarivanje najboljih rezultata;

V.  budući da su kućanstva sa samohranim roditeljem posebno ranjiva jer ona čine 10 % svih kućanstava s uzdržavanom djecom, a 50 % njih izloženo je riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, što je dvostruko veći postotak u usporedbi s ukupnim stanovništvom; budući da je razlika u mirovini pozitivno povezana s brojem podignute djece tijekom života te da je ta razlika u mirovini muškaraca i žena u slučaju udanih žena i majki mnogo veća od one neudanih žena koje nemaju djece; budući da je iz te perspektive izgledno da nejednakosti s kojima se suočavaju majke, a osobito samohrane majke, postanu veće u trenutku njihova umirovljenja;

W.  budući da diskriminacija povezana s trudnoćom i roditeljskim dopustom majke, koje čine 79,76 % osoba koje smanjuju svoje radno vrijeme kako bi se brinule za djecu mlađu od osam godina, prisiljava na slabo plaćene poslove i poslove na nepuno radno vrijeme ili neželjene prekide u karijeri kako bi se brinule o svojoj djeci; budući da su rodiljni, očinski i roditeljski dopust nužni i ključni instrumenti za bolje dijeljenje zadaća povezanih sa skrbi, poboljšanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života te smanjenje prekida u karijerama žena na najmanju moguću mjeru;

X.  budući da broj djece nema nikakav odnosno čak i pozitivan utjecaj na razinu plaće, a time i na mirovinska prava očeva;

Y.  budući da se podcjenjuje stopa nezaposlenosti žena s obzirom na to da mnoge žene nisu registrirane kao nezaposlene, posebno one koje žive u ruralnim ili udaljenim područjima, a mnoge od njih posvećuju se isključivo kućanskim poslovima i skrbi o djeci; budući da to stvara razlike u njihovim mirovinama;

Z.  budući da je u okviru klasične organizacije rada paru zaposlenih roditelja koji oboje žele raditi na puno radno vrijeme teško postići ravnotežu između obiteljskog i profesionalnog života;

AA.  budući da bi mirovinski kreditni bodovi („pension credits”) za žene i muškarce kao jedna vrsta naknade za skrb o djeci ili članovima obitelji mogli pomoći pri osiguranju toga da prekidi u radnom odnosu zbog pružanja skrbi ne utječu negativno na mirovine te bi bilo poželjno da se takvi programi prošire ili unaprijede u svim državama članicama;

AB.  budući da bi mirovinski kreditni bodovi koji se primjenjuju na sve oblike rada mogli pomoći svim radnicima, od plaćenih zaposlenika do samozaposlenih osoba;

AC.  budući da je unatoč određenim naporima uloženima u poboljšanje tog stanja stopa uključenosti žena na tržište rada i dalje niža od one iz ciljeva strategije Europa 2020. te mnogo niža od stope uključenosti muškaraca; budući da sve veća zastupljenost žena na tržištu rada pridonosi naporima smanjenja razlika u mirovinama muškaraca i žena u EU-u s obzirom na to da postoji izravna veza između zastupljenosti na tržištu rada i razine mirovine; no budući da stopa uključenosti žena na tržište rada ne sadržava podatke o trajanju i vrsti zaposlenja te je stoga samo djelomično informativna u pogledu visine plaća i mirovina;

AD.  budući da trajanje karijere ima izravan utjecaj na razliku u mirovinskim primanjima; da su karijere žena u prosjeku više od deset godina kraće od karijera muškaraca te da je razlika u mirovini kod žena koje su bile zaposlene kraće od četrnaest godina dvostruko veća (64 %) nego kod onih žena koje su imale dulju karijeru (32 %);

AE.  budući da su žene u odnosu na muškarce podložnije prekidima karijere, prihvaćanju nesigurnih ugovora i nestandardnih oblika zapošljavanja, radu na nepuno radno vrijeme (32 % žena u usporedbi s 8,2 % muškaraca) ili neplaćenom radu, posebno prilikom pružanja skrbi za djecu i obitelj te imaju gotovo isključivu odgovornost za skrb i kućanske poslove zbog ustrajnih rodnih nejednakosti, ili zato što, na primjer, poslodavci očekuju od njih da preuzmu takve odgovornosti u kasnijoj fazi života, a sve to na štetu vlastitih mirovina;

AF.  budući da ulaganje u škole, predškolsko obrazovanje, sveučilišta i skrb o starijim osobama može pridonijeti stvaranju bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života za žene i dugoročno dovesti ne samo do otvaranja radnih mjesta nego i do kvalitetnog zapošljavanja žena i njihova duljeg ostanka na tržištu rada, što će dugoročno imati pozitivan utjecaj na njihove mirovine;

AG.  budući da su neformalna skrb i volonterski rad temeljni stupovi našeg društva i da ih u velikoj mjeri obavljaju žene te da se ta neravnoteža odražava u razlikama u mirovinama između spolova; budući da te vrste nevidljivog rada nisu u dovoljnoj mjeri priznate i da ih se ne uzima uvijek u obzir, posebno kada je riječ o mirovinskim pravima;

AH.  budući da u EU-u i dalje postoji velika razlika u plaćama muškaraca i žena; te da je ta razlika 2014. iznosila 16,3 % i temeljila se poglavito na fenomenima diskriminacije i segregacije koji za sobom povlače prekomjernu zastupljenost žena u sektorima u kojima je razina primanja niža nego u ostalima, u kojima pretežno dominiraju muškarci; budući da i drugi faktori, kao što su prekidi u karijeri ili početak nesvojevoljnog rada na nepuno radno vrijeme kako bi se rad kombinirao s obiteljskim odgovornostima, stereotipi, podcjenjivanje rada žena i razlike u razini obrazovanja i profesionalnog iskustva također pridonose razlikama u plaćama muškaraca i žena;

AI.  budući da bi se politikama osmišljenim u cilju povećanja stope kvalitetnog zaposlenja u skupinama s najvišim stopama nezaposlenosti, kao što su žene, mladi, osobe s invaliditetom, osobe starije od 55 godina, dugotrajno nezaposlene osobe i imigranti, pomoglo pri očuvanju održivosti mirovinskog sustava te bi se ublažio omjer ovisnosti u javnim sustavima;

AJ.  budući da je cilj EU-a o ostvarenju odgovarajuće razine socijalne zaštite utvrđen u članku 151. UFEU-a; budući da bi stoga EU trebao poduprijeti države članice objavom smjernica za poboljšanje zaštite starijih osoba koje imaju pravo na mirovinu zbog dobi ili osobne situacije;

AK.  budući da je u Europskoj socijalnoj povelji, odnosno u njezinu članku 4. stavku 1. o pravu na pravičnu plaću, navedeno da radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava na pravičnu plaću stranke obvezuju „priznati zaposlenicima pravo na plaću koja će njima i njihovim obiteljima osigurati dostojan životni standard”; budući da je Europski odbor za socijalna prava u svojim zaključcima od 5. prosinca 2014. istaknuo da „radi osiguranja dostojnog životnog standarda u smislu članka 4. stavka 1. Povelje iz 1961. plaća mora biti viša od minimalnog praga koji je utvrđen na razini od 60 % neto prosječne plaće”;

AL.  budući da univerzalne minimalne mirovine ili minimalne mirovine na temelju boravišta indeksirane prema plaćama očito posebno pogoduju osiguranju ravnopravnosti spolova, s obzirom na to da se puna osnovna mirovina isplaćuje neovisno o prethodnom radnom statusu ili obiteljskim okolnostima;

AM.  budući da se čini da jačanje veze između doprinosa i primanja, koje ide ruku pod ruku sa sve važnijom ulogom drugog i trećeg stupa u okviru mirovinskih sustava, za sobom povlači prenošenje rizika od pojave rodno specifičnih faktora koji utječu na razlike u mirovinama na privatne dionike;

AN.  budući da nisu provedene ni ex-ante ni ex-post procjene utjecaja na spolove reformi mirovinskih sustava navedenih u Bijeloj knjizi o mirovinama koju je Komisija objavila 2012.; budući da je to dokaz nedostataka u politici EU-a za osiguranje učinkovite rodne ravnopravnosti na svim razinama;

AO.  budući da je organizacija sustava za javno socijalno osiguranje i mirovinskog sustava u isključivoj nadležnosti država članica; budući da je EU prvenstveno nadležan za pružanje podrške u području mirovinskog osiguranja, posebno u okviru članka 153. UFEU-a;

Opće napomene

1.  traži od Komisije da u bliskoj suradnji s državama članicama donese strategiju za otklanjanje razlika u mirovinama muškaraca i žena u Europskoj uniji;

2.  smatra da se u okviru te strategije ne bi trebalo zadovoljiti samo ispravljanjem posljedica razlike u mirovinama na razini država članica, prije svega u pogledu najosjetljivijih osoba, nego da bi se ubuduće također trebalo okrenuti sprečavanju te razlike rješavanjem njezinih korijenskih uzroka, na primjer nejednakog položaja žena i muškaraca na tržištu rada u pogledu plaće, napredovanja u karijeri i mogućnosti rada na puno radno vrijeme, kao i segregacije na tržištu rada; u tom pogledu potiče međuvladin dijalog i razmjenu najboljih praksi među državama članicama;

3.  ističe da je stopa nezaposlenosti žena podcijenjena s obzirom na to da mnoge žene nisu registrirane kao nezaposlene, posebice one koje žive u ruralnim ili izoliranim područjima, one koje pomažu u obiteljskom poslu, kao i velik broj žena koje se posvećuju samo kućanskim poslovima i brizi o djeci;

4.  inzistira na tome da je za uspješnu provedbu strategije potreban višestruki pristup uz kombinaciju mjera u okviru različitih politika usmjerenih na poboljšanje ravnopravnosti spolova, kojim se mora obuhvatiti cjeloživotni pristup mirovinama, uzimajući u obzir ukupni radni vijek osobe i kojim se utječe na neravnopravnosti između muškaraca i žena u pogledu razine zapošljavanja, karijera i financijske mogućnosti doprinošenja mirovinskim shemama kao i na one neravnopravnosti koje proizlaze iz organizacijske strukture mirovinskih sustava; poziva Komisiju i države članice da poduzmu daljnje mjere u pogledu zaključaka Vijeća od 18. lipnja 2015. pod naslovom „Mogućnosti za ostvarivanje jednakih prihoda za žene i muškarce: uklanjanje rodnog jaza u mirovinama”;

5.  naglašava da se u području mirovina mora strogo primjenjivati i načelo supsidijarnosti;

Prikupljanje podataka i podizanje razine svijesti u cilju učinkovitije borbe protiv razlika u mirovinama

6.  poziva države članice i Komisiju da i dalje proučavaju razlike u mirovinama muškaraca i žena te da surađuju s Eurostatom i Europskim institutom za rodnu ravnopravnost u cilju razvoja formalnih i pouzdanih pokazatelja razlika u mirovinama muškaraca i žena kao i utvrđivanja različitih faktora koji dovode do razlika u mirovinama, kako bi ih se pratilo i kako bi se uspostavili jasni ciljevi smanjenja te da o tome izvješćuje Europski parlament; poziva države članice da Eurostatu dostave godišnje statistike o razlikama u plaćama i mirovinama žena i muškaraca kako bi bilo moguće procijeniti razvoj situacije diljem EU-a i mjere za rješavanje tog pitanja;

7.  poziva Komisiju da provede detaljnu procjenu utjecaja koji na najranjivije skupine, a posebno na žene, imaju preporuke za pojedine zemlje, kao i preporuke iz Bijele knjige o mirovinama koju je 2012. objavila Komisija, a koje su usmjerene na borbu protiv uzroka razlike u mirovinama među spolovima, te je poziva da uspostavi formalni pokazatelj razlike u mirovinama među spolovima i da provodi sustavno praćenje; poziva na odgovarajuću evaluaciju dosad poduzetih preporuka ili mjera, kao i praćenje njihova utjecaja na spolove; poziva Komisiju da podrži izradu statističkih podataka razvrstanih po spolu i istraživanja kako bi se unaprijedilo praćenje i evaluacija utjecaja mirovinskih reformi na prosperitet i dobrobit žena;

8.  poziva države članice na to da u svojim socijalnim politikama promiču borbu protiv razlika u mirovinama muškaraca i žena, da podižu razinu osviještenosti dionika nadležnih u tom području i da izrađuju programe u okviru kojih bi se žene u većoj mjeri informiralo o posljedicama razlika u mirovinama i u okviru kojih bi im se pružila sredstva koja su im potrebna u vezi s izradom održivih strategija financiranja mirovina prilagođenih specifičnim potrebama žena i pristupu žena mirovinama iz drugog i trećeg stupa, posebice u sektorima s višim stupnjem zaposlenih žena u kojima iskorištavanje sredstava može biti slabije; poziva Komisiju i države članice da proširuju i nastave podizati razinu osviještenosti javnosti o jednakosti plaća za žene i muškarce, razlici u mirovinama žena i muškaraca te izravnoj i neizravnoj diskriminaciji žena na radnom mjestu;

9.  ponovno ističe potrebu za jasnim i usklađenim definiranjem sljedećih pojmova radi usporedbe na razini EU-a: „razlika u plaćama žena i muškaraca” i „razlika u mirovinama žena i muškaraca”;

10.  poziva države članice i institucije Unije da promiču istraživanja o učincima razlika u mirovinama muškaraca i žena na mirovine i ekonomsku neovisnost žena, uzimajući u obzir pitanja kao što su starenje stanovništva, rodne razlike u zdravstvenom stanju i očekivanom životnom vijeku, promjene u strukturi obitelji i povećanje broja jednočlanih kućanstava te različite osobne situacije žena; također ih poziva da osmisle moguće strategije za otklanjanje razlika u mirovinama muškaraca i žena;

11.  poziva države članice da odmah isplate otpremnine i naknade za kraj službe čim započne razdoblje kada osoba stječe pravo na mirovinu kako bi se spriječile situacije ekonomskih teškoća, smanjila naknadna opterećenja u pogledu plaćanja predujmova za zajmove i smanjila ovisnost žena o muškarcima;

Smanjenje nejednakosti u pogledu financijskih mogućnosti doprinošenja mirovinskim shemama

12.  traži od Komisije i država članica da osiguraju ispravnu provedbu i sustavno praćenje napretka zakonodavstva EU-a o neizravnoj i izravnoj rodnoj diskriminaciji, uz pokretanje postupaka zbog povrede prava u slučaju neispunjavanja, kao i moguće izmjene kako bi se zajamčila ravnopravnost muškaraca i žena u pogledu financijske mogućnosti doprinošenja mirovinskim shemama;

13.  oštro osuđuje razlike u plaćama na temelju spola i njihovu „neobjašnjivu” komponentu koja proizlazi iz diskriminacije na radnom mjestu i ponovno poziva na reviziju Direktive 2006/54/EZ, koja je jasno i dostatno prenesena u samo dvije države članice, kako bi se osigurala veća ravnopravnost u postupanju prema muškarcima i ženama u pogledu zapošljavanja i plaća, uz primjenu načela jednake plaće za jednak rad muškaraca i žena koje je zajamčeno Ugovorom još od osnivanja EEZ-a;

14.  apelira na države članice, poslodavce i sindikate da uspostave i koriste posebne alate te alate za procjenu radnih mjesta koji služe za određivanje poslova iste vrijednosti te na taj način zajamče jednake plaće žena i muškaraca, a time i mirovina koje će primati u budućnosti; poziva poduzeća da provode godišnje revizije koje se odnose na jednake plaće, da objavljuju podatke sa što većom transparentnošću i da smanje razlike u plaći povezane s rodom;

15.  poziva Komisiju i države članice na borbu protiv horizontalne i vertikalne segregacije na tržištu rada uklanjanjem rodne nejednakosti i diskriminacije u zapošljavanju te poticanjem djevojčica i žena, posebno s pomoću obrazovanja i podizanja razine osviještenosti među njima, na to da se odluče za studij, zapošljavanje i karijere u sektorima inovacija i rasta u kojima zbog ustrajnih stereotipa danas dominiraju muškarci;

16.  poziva Komisiju i države članice da ženama nude veće poticaje za sudjelovanje na tržištu rada uz dulje i kraće prekide kako bi se povećala njihova ekonomska neovisnost danas i u starijoj dobi;

17.  podsjeća na to da je u kontekstu povećanog prijenosa odgovornosti s mirovinskih sustava na sheme osobnog financiranja važno zajamčiti da pristup financijskim uslugama obuhvaćenima Direktivom 2004/113/EZ bude nediskriminirajući i utemeljen na jedinstvenim aktuarskim kriterijima; napominje da će primjena pravila o jednakosti spolova pridonijeti smanjenju razlika u mirovinama muškaraca i žena; poziva države članice i Komisiju da povećaju transparentnost i unaprijede pristup informacijama i sigurnost za članove i korisnike strukovnih mirovinskih sustava, uzimajući u obzir načela EU-a o nediskriminaciji i rodnoj ravnopravnosti;

18.  napominje da se programima strukovnih starosnih mirovina sve češće upravlja u skladu s osiguravateljskim načelima zbog čega bi mogle nastati brojne praznine u pokrivenosti socijalnom zaštitom(16); naglašava da se Sud Europske unije izjasnio da se programi strukovnih mirovina također moraju smatrati primitkom od rada te da se stoga načelo jednakog postupanja primjenjuje i na te programe;

19.  poziva države članice da posebnu pozornost posvete migranticama koje u svojoj zemlji podrijetla često nisu stekle pravo na mirovinu i stoga nisu ekonomski neovisne, posebno u slučaju razvoda;

Smanjenje profesionalnih nejednakosti između muškaraca i žena

20.  poziva Komisiju da što prije ispuni obveze koje je prihvatila u okviru plana i strategije kako bi se svima omogućilo bolje usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života, uključujući i zaposlenim roditeljima, te da u okviru svojeg programa rada za 2017. predloži ambiciozan i sveobuhvatan paket zakonodavnih i nezakonodavnih mjera;

21.  potiče države članice da poštuju i provode zakonodavstvo o rodiljnim pravima kako žene ne bi bile u nepovoljnom položaju u pogledu mirovine zbog toga što su tijekom svojeg profesionalnog života postale majke;

22.  poziva države članice da razmotre da se zaposlenicima omogući pregovaranje o dobrovoljnim uvjetima fleksibilnog rada, uključujući „pametan rad”, u skladu s nacionalnom praksom i neovisno o dobi djeteta ili obiteljskom statusu, čime će se ženama i muškarcima omogućiti bolje usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života kako ne bi bili primorani prednost dati jednom nauštrb drugog pri preuzimanju odgovornosti skrbnika;

23.  potiče države članice da na temelju najboljih praksi uvedu „bodove za skrb” u korist žena i muškaraca, kojima bi cilj bilo kompenziranje prekida u radu zbog neformalne skrbi za članovima obitelji i razdoblja formalnog dopusta radi skrbi, kao što su rodiljni, očinski i roditeljski dopust te poziva na pošteno vrednovanje tih bodova pri izračunu prava na mirovinu; smatra da bi se ti bodovi trebali dodjeljivati za kratko i ograničeno vremensko razdoblje kako se stereotipi i nejednakosti ne bi dodatno produbljivali;

24.  poziva države članice da osmisle strategije za prepoznavanje važnosti neformalne skrbi za članove obitelji i druge uzdržavane osobe i dobrovoljnog rada te njihovu pravednu podjelu između žena i muškaraca, čije nepostojanje predstavlja mogući uzrok za prekid karijere žena i njihovo zapošljavanje na nesigurnim radnim mjestima, što pak ugrožava njihovo pravo na mirovinu; u tom kontekstu naglašava važnost poticaja za muškarce za korištenje očinskog i roditeljskog dopusta;

25.  poziva države članice da zaposlenicima nakon rodiljnog ili roditeljskog dopusta omoguće povratak u iste radne odnose;

26.  ističe da primjerenu ravnotežu između obiteljskog i profesionalnog života za muškarce i žene nije moguće postići bez lokalnih, kvalitetnih, cjenovno pristupačnih i dostupnih ustanova za skrb o djeci, starijima i drugim uzdržavanim osobama odnosno bez poticanja jednake podjele odgovornosti, troškova i skrbi; poziva države članice da povećaju ulaganje u usluge za djecu; naglašava da je potrebno da ustanove za skrb o djeci budu dostupne diljem ruralnih područja te apelira na Komisiju da podrži države članice, između ostalog kroz osiguravanje dostupnih sredstava EU-a, u stvaranju takvih objekata u obliku koji će biti dostupan svima; poziva države članice ne samo na ispunjavanje ciljeva iz Barcelone u što kraćem roku, a najkasnije do 2020. nego i na utvrđivanje sličnih ciljeva za dugoročne usluge skrbi, uz omogućivanje slobode izbora za one obitelji koje daju prednost drugačijim modelima skrbi o djeci; čestita onim državama članicama koje su već ispunile oba niza ciljeva;

Utjecaj mirovinskih sustava na razlike u mirovinama

27.  poziva države članice da na temelju pouzdanih i usporedivih podataka ocijene utjecaj svojih mirovinskih sustava na razlike u mirovinama i faktore povezane s njima radi borbe protiv diskriminacije i stvaranja transparentnosti u mirovinskim sustavima država članica;

28.  ističe da se u sklopu održivosti mirovinskih sustava u obzir moraju uzeti izazovi koje predstavljaju demografske promjene, starenje stanovništva, stopa nataliteta i omjer osoba u plaćenom radnom odnosu i osoba koje su dosegle dobnu granicu za odlazak u mirovinu; podsjeća da situacija potonjih u velikoj mjeri ovisi o broju godina koje su provele u radnom odnosu i tijekom kojih su uplaćivale doprinose;

29.  poziva države članice da u cilju jamčenja održive socijalne sigurnosti u kontekstu rasta očekivanog životnog vijeka u EU-u hitno provedu potrebne strukturne promjene u okviru mirovinskih sustava;

30.  poziva Komisiju i države članice da podrobnije prouče mogući utjecaj prijelaza sa zakonske državne mirovine na fleksibilnije mehanizme u strukovnim i privatnim mirovinskim sustavima, bilo u pogledu izračuna trajanja uplaćivanja doprinosa u okviru mirovinskog sustava bilo u pogledu dobi odlaska u mirovinu;

31.  ističe da prelazak na mirovinski sustav s više stupova uzrokuje dodatne rodne nejednakosti u pogledu mirovina(17); ustraje u tome da prvi od triju mirovinskih stupova mora ostati u središtu mirovinskih sustava država članica te ga je potrebno promicati i omogućiti u cilju uklanjanja nejednakosti u pogledu mirovina, a posebno ako su one rodno utemeljene; također inzistira na tome da bi privatni mirovinski programi trebali ostati dobrovoljnog karaktera; ističe da su razlike u mirovinama najmanje u prvom stupu i da su se programi u okviru tog stupa pokazali najuključivijima i najpoštenijima u pogledu preraspodjele, pa čak i najisplativijim načinom borbe protiv siromaštva u starijoj dobi; poziva Komisiju i države članice da ojačaju javne mirovinske sustave u odnosu na ostale vrste programa koje bi mogle povećati razliku u mirovinama žena i muškaraca;

32.  poziva države članice da uklone elemente svojih mirovinskih sustava i provedenih reformi kojima se povećava neravnoteža u mirovinama (posebno rodna neravnoteža poput postojeće razlike u mirovinama), uzimajući u obzir utjecaj svih budućih mirovinskih reformi na spolove, te da donesu mjere u cilju uklanjanja takve diskriminacije; ističe da bi se sve izmjene povezane s mirovinama trebale vrednovati u kontekstu njihova utjecaja na jaz među spolovima, uz posebnu analizu kojom se uspoređuje utjecaj predloženih promjena na žene i muškarce, te da bi se to trebalo uzimati u obzir pri planiranju, izradi, provedbi i evaluaciji postupaka javne politike;

33.  poziva Komisiju da potiče razmjenu najboljih praksi kako bi se utvrdili najučinkovitiji mehanizmi korekcije i oni kojima bi se moglo boriti protiv faktora koji doprinose razlikama u mirovinama;

34.  poziva Komisiju i države članice da uvedu rodno neutralne životne tarife u mirovinske programe i bodove za skrb, kao i za derivirane naknade, kako bi žene mogle primati jednake rente za jednake doprinose, čak i ako imaju dulji očekivani životni vijek nego muškarci, te kako bi se zajamčilo da se očekivani životni vijek žena ne spominje kao izgovor za diskriminaciju, posebno u izračunu mirovina;

35.  ističe važnu ulogu obiteljskih mirovina u zaštiti brojnih starijih žena od višeg rizika od siromaštva i socijalne isključenosti s kojim se susreću u usporedbi s muškarcima; poziva države članice da po potrebi reformiraju sustave obiteljskih mirovina i mirovina preživjelog supružnika kako se ne bi kažnjavale neudane žene; poziva države članice da uz potporu Komisije prouče utjecaje različitih sustava s pomoću kojih se isplaćuju obiteljske mirovine u svjetlu visokih stopa razvoda, raširenosti siromaštva među nevjenčanim parovima i socijalne isključenosti starijih žena te da razmotre uspostavu pravnih instrumenata kojima bi se osiguralo dijeljenje mirovinskih prava u slučaju razvoda;

36.  ističe činjenicu da svi imaju pravo na univerzalno dostupnu mirovinu iz javnog mirovinskog sustava te podsjeća na to da su u članku 25. Povelje Europske unije o temeljnim pravima utvrđena prava starijih osoba na dostojanstven i neovisan život te da je u njezinu članku 34. priznato pravo na naknade socijalne sigurnosti i socijalne usluge kojima se jamči zaštita u slučaju rodiljnog dopusta, bolesti, ozljede na radu, invaliditeta, ovisnosti o dugoročnoj skrbi, starije dobi ili gubitka zaposlenja; ističe važnost javnih sustava socijalne sigurnosti financiranih putem doprinosa kao važne sastavnice osiguravanja odgovarajućih mirovina;

37.  podsjeća da su pristojna mirovinska primanja ključna za borbu protiv siromaštva među starijim osobama; poziva države članice da zajamče da radnici na nepuno radno vrijeme, radnici na povremenom radu, bračni partneri koji pomažu i radnici s prekidima u radnom odnosu ili s razdobljima skraćenog radnog vremena imaju pravo na pristup pristojnom mirovinskom programu bez bilo kakva oblika diskriminacije;

38.  poziva države članice da uklone prepreke u pristupu osoba s prekidima u karijeri (poglavito žena) odgovarajućim mirovinama, kao što su povećanje minimalnog staža potrebnog da bi osoba imala pravo na mirovinu ili povezivanje mirovinske naknade s doprinosima uplaćenim tijekom života osobe;

39.  poziva države članice da, kad uvjeti za zakonsku starosnu mirovinu nisu ispunjeni, osigura odgovarajuću javnu minimalnu mirovinu koja ne ovisi o prethodnom radnom vijeku primatelja te da zajamči da se razdoblja formalnih dopusta koje pojedinci uzimaju kako bi skrbili za članove obitelji ubrajaju pri izračunu njihovih mirovinskih prava; naglašava da je važno s deriviranih prijeći na individualna prava na mirovinu i socijalne naknade kako bi se izbjeglo da neki članovi obitelji ovise o drugima; potiče države članice da zamijene modele s jedinicama kućanstva i odgovarajuća prava u području socijalne sigurnosti kako bi se zajamčila individualna prava te kako bi se suzbio status ovisnosti o partneru ili državi; međutim, ističe da mora postojati primjeren omjer između javne minimalne mirovine i prosječne mirovine na temelju radnog vijeka; poziva Komisiju da provede podrobnu analizu najboljih praksi kako bi pomogla državama članicama u izračunu takvih minimalnih mirovina;

40.  ozbiljno je zabrinut zbog toga što zamrzavanje i smanjivanje mirovina u nekim državama članicama najsnažnije pogađa osobe s kraćim radnim vijekom, s prekidima u karijeri ili pak one s nižim plaćama; žali što su time najčešće pogođene žene; naglašava da su te mjere dovele do neizravne diskriminacije u ostvarivanju prava u području socijalne sigurnosti; poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da i muškarci i žene imaju mogućnost da ostvare puno razdoblje uplaćivanja doprinosa i da također osiguraju pravo svih osoba na punu mirovinu u cilju uklanjanja razlike u mirovinama suzbijanjem diskriminacije u zapošljavanju, prilagodbom obrazovanja i planiranja karijere, poboljšanjem usklađenosti poslovnog i privatnog života i povećanjem ulaganja u skrb o djeci i starijim osobama; smatra da je također važno uspostaviti čvrste propise o zdravlju i sigurnosti na radnom mjestu kojima se u obzir uzimaju profesionalni i psihosocijalni rizici utemeljeni na spolu, ulagati u javne službe za zapošljavanje koje mogu pružiti vodstvo ženama svih dobi u potrazi za poslom i uvesti fleksibilna pravila za prijelaz iz radnog odnosa u mirovinu;

41.  ističe da je Odbor UN-a za gospodarska, socijalna i kulturna prava u svojem Općem komentaru br. 16 (2005.) o jednakom pravu žena i muškaraca na uživanje svih gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava utvrdio zahtjeve iz članka 3. u vezi s člankom 9. Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, uključujući zahtjev o izjednačavanju obavezne dobne granice za odlazak u mirovinu za žene i muškarce te o jamčenju toga da žene imaju jednake koristi u sklopu javnih i privatnih mirovinskih programa;

42.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)

11. kolovoza 2005., E/C.12/2005

(2)

4. veljače 2008., E/C.12/GC/19

(3)

XX-3/def/GRC/4/1/EN

(4)

SL L 6, 10.1.1979., str. 24.

(5)

SL L 303, 2.12.2000., str. 16.

(6)

SL L 373, 21.12.2004., str. 37.

(7)

SL L 204, 26.7.2006., str. 23.

(8)

SL C 51 E, 22.2.2013., str. 9.

(9)

SL C 131 E, 8.5.2013., str. 60.

(10)

SL C 264 E, 13.9.2013., str. 75.

(11)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0073.

(12)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0050.

(13)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0218.

(14)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0351.

(15)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0338.

(16)

http://ec.europa.eu/justice/gender-equality/files/conference_sept_2011/dgjustice_oldagepensionspublication3march2011_en.pdf.

(17)

Europski parlament, Resorni odjel C, prava građana i ustavna pitanja (Ludovici: 2016.): „Razlika u mirovinama među spolovima: razlike između majki i žena bez djece”, http://www.europarl.europa.eu/supporting-analyses.


OBRAZLOŽENJE

Razlika u mirovinama muškaraca i žena („Gender gap in pensions” (GGP)) samo je jedan od mnogobrojnih primjera u kojima se oslikavaju nejednakosti između žena i muškaraca. Ta razlika koja se definira kao razlika između prosječnih primanja (prije oporezivanja) koja žene dobivaju kao mirovinu i primanja muškaraca 2012. iznosila je 38 % za dobnu skupinu od 65 godina i više, što je neprihvatljivo.

Izazov je ostvariti stvarnu ravnopravnost muškaraca i žena, ali i spriječiti siromaštvo i osjetljiv položaj u koji češće dolaze žene s nižim mirovinama.

Izvjestiteljica stoga smatra da je s obzirom na to da na razliku u mirovinama utječu razni parametri za borbu protiv nje potrebna sveobuhvatna i dalekosežna strategija. Iako utjecaj tih parametara trenutačno nije izravno mjerljiv zbog nedostatka preciznih i pouzdanih podataka, opravdano je vjerovati da je razlika u mirovinama odraz višestrukih nejednakosti s kojima su se žene susretale tijekom života i karijere.

Razlika u mirovinama muškaraca i žena i dalje je prisutna u EU-u te je 2014. iznosila 16,3 % prvenstveno zbog fenomena diskriminacije i segregacije te prekida u karijeri. Socijalna, bračna i/ili obiteljska situacija također utječe na razliku u mirovinama, a udovice su u tom pogledu u najosjetljivijem položaju. Razlika u mirovinama je, između ostaloga, povezana s brojem djece: budući da žene u kućanstvu imaju glavnu ulogu u odgoju djece, one moraju više puta prekinuti karijeru te se često moraju opredijeliti za rad na nepuno radno vrijeme. Na primjer, razlika u mirovini kod žena koje su bile zaposlene kraće od četrnaest godina dvostruko je veća (64 %) nego kod onih koje su imale dulju karijeru (32 %). Svi ti elementi negativno utječu na mirovine žena te je stoga potrebno boriti se protiv tih faktora.

Izvjestiteljica zato predlaže provedbu raznih preporuka uz poštovanje podjela nadležnosti između Unije i njezinih država članica u pogledu primjene načela supsidijarnosti. Općenito podržava suradnju i razmjenu dobrih praksi među državama članicama.

Prikupljanje podataka i podizanje razine svijesti u cilju učinkovitije borbe protiv razlika u mirovinama

Prije svega je potrebno razviti statističke alate za utvrđivanje različitih faktora koji dovode do povećanja razlika u mirovinama. Potrebno je uložiti stvarne napore kako bismo bolje razumjeli taj fenomen. Tim bi se alatima različitim dionicima omogućilo bolje razumijevanje problematike, prije svega Europskoj komisiji i državama članicama koje bi ta saznanja mogle uvrstiti u svoje socijalne politike, te bi se podigla razina osviještenosti donositelja odluka nadležnih u tom području.

Smanjenje nejednakosti u pogledu financijske sposobnosti doprinošenja mirovinskim shemama

U prvom je redu nužno djelovati na planu financijske sposobnosti doprinošenja mirovinskim shemama. S obzirom na to da većina mirovinskih sustava počiva na načelu sakupljanja prava i prihoda stečenih tijekom karijere, izgledno je da će se nejednakosti u tom području odraziti na razinu mirovinskih primanja.

Uzimajući to u obzir, izvjestiteljica podsjeća da već postoje brojni zakonodavni alati te da bi bilo poželjno osigurati njihovu učinkovitu primjenu utvrđivanjem nedostataka u postojećim provedbenim odredbama i shodno tome razmatranjem potrebnih regulatornih promjena.

Smanjenje profesionalnih nejednakosti između muškaraca i žena

Također je potrebno poduzeti mjere kako bi se zajamčilo da na karijere žena u manjoj mjeri utječu poteškoće koje se javljaju kao posljedica njihova nerazmjernog udjela u kućanskim poslovima i obiteljskim odgovornostima.

Izvjestiteljica stoga u skladu s Rezolucijom donesenom 13. rujna 2016. o stvaranju povoljnih uvjeta na tržištu rada za ostvarivanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života poziva Komisiju da ispuni svoje obveze iznesene u planu i strategiji.

Utjecaj mirovinskih sustava na razlike u mirovinama

Izvjestiteljica također želi pozvati države članice da razmotre posljedice načina na koji organizacija njihovih mirovinskih sustava utječe na razlike u mirovinama i da uvedu, poglavito na korist osoba koje su u najosjetljivijem položaju, mehanizme za ispravljanje nejednakosti koje mogu dovesti do razlika u mirovinama.

Naposljetku poziva Komisiju da prouči utjecaj preinačenja mirovinskih sustava u fleksibilnije mehanizme doprinosa i utvrđivanja prava i mirovinskih primanja na razlike u mirovinama, bilo u pogledu izračuna trajanja uplaćivanja doprinosa u okviru mirovinskog sustava bilo u pogledu dobi odlaska u mirovinu.


MIŠLJENJE MANJINE

podneseno u skladu s člankom 52.a stavkom 4. Poslovnika

Beatrix von Storch

Ovim se izvješćem učvršćuje socijalno upravljanje vrijednostima i normama te bavljenje EU-a temeljnim pitanjima obiteljskog života. Pri tome EU nije nadležan za nacionalne mirovinske politike, kao što postaje jasno iz uvodnih izjava.

Radi se samo o još jednom primjeru parlamentarne „borbe sa sjenom”. Nema općenito primjenjivih pokazatelja za postojanje „razlike u mirovinama žena i muškaraca”. I to postaje jasno iz ovog izvješća.

EU majkama i očevima osporava slobodu izbora. Jedini je cilj EU-a provesti ciljeve iz Barcelone o državnoj skrbi za djecu. EU svjesno ne dopušta slobodu izbora onim obiteljima koje daju prednost drugačijim modelima odgoja.

Obitelj je izvor socijalne kohezije i priznata kao temelj cijelog društva. Međutim, žene i majke, baš kao i muškarci i očevi ne primaju priznanje za svoj rad u pogledu odgoja djece i skrbi o njima, čime doprinose budućnosti društva.

Prava sramota nisu moguća razlika u plaći ili „razlike u mirovinama žena i muškaraca”, nego nepriznavanje kućanskih i odgajateljskih poslova, poslova njege i kućanskih obveza koje u jednakoj mjeri obavljaju žene i muškarci te nemogućnost postizanja ravnoteže i slobode izbora između obiteljskog i poslovnog života, što podjednako pogađa žene i muškarce. To pitanje moraju riješiti socijalni partneri u državama članicama.


MIŠLJENJE Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (09.12.2016)

upućeno Odboru za prava žena i jednakost spolova

o potrebi za strategijom EU-a kojom bi se otklonile i spriječile razlike u mirovinama muškaraca i žena

(2016/2061(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Tania González Peñas

(*)  Pridruženi odbor – Članak 54. Poslovnika

PRIJEDLOZI

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja poziva Odbor za prava žena i jednakost spolova da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

–  uzimajući u obzir članke 22. i 25. Opće deklaracije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Opći komentar br. 16 Odbora UN-a za gospodarska, socijalna i kulturna prava: Jednako pravo žena i muškaraca na uživanje svih gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava (članak 3. Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR)) od 11. kolovoza 2005., E/C.12/2005/ i Opći komentar br. 19 Odbora UN-a za gospodarska, socijalna i kulturna prava: Pravo na socijalnu sigurnost (članak 9. Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima od 4. veljače 2008., E/C.12/GC/19,

–  uzimajući u obzir članak 4. stavke 2. i 3., te članke 12., 20. i 23. Europske socijalne povelje,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog odbora za socijalna prava od 5. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) u kojima je sadržano temeljno načelo jednakosti žena i muškaraca,

–  uzimajući u obzir članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članak 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, u kojima je sadržano načelo jednakosti žena i muškaraca,

–  uzimajući u obzir članke 151. i 153. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir zaključke koje je u lipnju 2015. usvojilo Vijeće za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO), pod naslovom „Mogućnosti za ostvarivanje jednakih prihoda za žene i muškarce: uklanjanje rodnog jaza u mirovinama”,

–  uzimajući u obzir članak 34. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Europski pakt za ravnopravnost spolova (2011. – 2020.) koji je Vijeće usvojilo 7. ožujka 2011.,

–  uzimajući u obzir „Strateško djelovanje za ravnopravnost spolova 2016. – 2019.”, a posebno njegov cilj 3.2,

–  uzimajući u obzir svoju studiju „Razlike u mirovinama među spolovima: razlike između majki i žena bez djece” (2016.) i studiju Komisije „Razlike između spolova u mirovinama” (2013.),

–  uzimajući u obzir članke 3. i 9. Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

A.  budući da se procjenjuje da je razlika u mirovinama muškaraca i žena u EU-u 2014. godine iznosila oko 39 %, uz značajne razlike među pojedinim državama članicama (od 3,7 % u Estoniji do 48,8 % na Cipru); budući da je postotak starijih žena kojima prijete siromaštvo i socijalna isključenost 2014. iznosio 20,2 %, u usporedbi s 14,6 % muškaraca i da bi do 2050. udio osoba starijih od 75 godina kojima prijeti siromaštvo mogao doseći 30 % u većini država članica; budući da su 2015. žene u prosjeku i dalje zarađivale 16 % manje za sat vremena jednakog rada; budući da razlika u plaćama muškaraca i žena često dovodi do toga da žene primaju niže mirovine od muškaraca te čini žene izloženijima riziku od siromaštva nakon odlaska u mirovinu; budući da su kućanstva sa samohranim roditeljem posebno ranjiva jer ona čine 10 % svih kućanstava s uzdržavanom djecom, a 50 % njih izloženo je riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, što je dvostruko veći postotak u usporedbi s ukupnim stanovništvom;

B.  budući da se postotak stanovništva koje prima mirovinu znatno razlikuje među državama članicama, odnosno 2012. godine iznosio je 11 % na Cipru i 25 % u Belgiji, dok u zemljama poput Španjolske, Irske i Malte samo 10 % ili manje žena prima mirovinu;

C.  budući da rezovi i zamrzavanja mirovina povećavaju rizik od siromaštva u starijoj dobi, naročito među ženama; budući da je postotak starijih žena kojima prijete siromaštvo i socijalna isključenost 2014. iznosio 20,2 %, u usporedbi s 14.6 % muškaraca i da bi do 2050. udio osoba starijih od 75 godina kojima prijeti siromaštvo mogao doseći 30 % u većini država članica;

D.  budući da vrijednost prihoda osoba starijih od 65 godina iznosi oko 94 % prosječnih prihoda stanovništva u cjelini; budući da, međutim, 22 % žena starijih od 65 godina živi ispod praga opasnosti od siromaštva;

E.  budući da pristup pristojnoj mirovini trenutačno ovisi o nizu različitih faktora kao što su prihodi tijekom cijelog radnog vijeka, vrsta ugovora o radu, privremeno zapošljavanje, segregacija tržišta rada, sudjelovanje na tržištu rada i pristup tom tržištu, prekidi u radnom odnosu radi pružanja skrbi i očekivani životni vijek, a ti faktori imaju negativniji utjecaj na žene nego na muškarce;

F.  budući da bi mirovine povezane s pojedinačnim, a ne s izvedenim pravima mogle pomoći pri jamčenju ekonomske neovisnosti za sve, smanjenju mjera kojima se odvraća od formalnog zapošljavanja i svođenju rodnih stereotipa na najmanju moguću mjeru;

G.  budući da bi mirovinski kreditni bodovi („pension credits”) za žene i muškarce kao jedna vrsta naknade za skrb o djeci ili članovima obitelji mogli pomoći pri osiguranju toga da prekidi u radnom odnosu zbog pružanja skrbi, osposobljavanja ili nezaposlenosti ne utječu negativno na mirovine te bi bilo poželjno da se takvi programi prošire ili unaprijede u svim državama članicama;

H.  budući da bi mirovinski kreditni bodovi koji se primjenjuju na sve oblike rada mogli pomoći svim radnicima, od plaćenih zaposlenika do samozaposlenih osoba;

I.  budući da izgleda da univerzalne minimalne mirovine ili minimalne mirovine na temelju boravišta indeksirane prema plaćama posebno pogoduju osiguranju ravnopravnosti spolova, s obzirom na to da se puna osnovna mirovina isplaćuje neovisno o prethodnom radnom statusu i obiteljskim uvjetima;

J.  budući da mnoge osobe s ugovorima na nepuno radno vrijeme, uglavnom žene (32 % u usporedbi s 8,2 % muškaraca), nisu nužno odabrale takvu vrstu ugovora ili su to učinile kako bi mogle kombinirati posao i obiteljske odgovornosti te odgovornosti povezane sa skrbi, a to u mnogim slučajevima rezultira nižom mirovinom;

K.   budući da su nesigurno zaposlenje i segregacija na tržištu rada prepreke koje onemogućavaju postizanje cilja ravnopravnosti i socijalne solidarnosti u starijoj dobi;

L.  budući da zbog visokih stopa nezaposlenosti mnoge obitelji ovise o jednom prihodu u obitelji, a u mnogim slučajevima riječ je o mirovini koju primaju starije osobe, obično bake, pri čemu tri generacije žive isključivo od tog izvora prihoda;

M.  budući da bi se politikama osmišljenim u cilju povećanja stope kvalitetnog zaposlenja u skupinama s najvišim stopama nezaposlenosti, kao što su žene, mladi, osobe s invaliditetom, osobe starije od 55 godina, dugotrajno nezaposlene osobe i imigranti, pomoglo pri očuvanju održivosti mirovinskog sustava te bi se ublažio omjer ovisnosti u javnim sustavima;

N.  budući da sve veća individualna odgovornost za odluke o štednji koje uključuju razne rizike također podrazumijeva da pojedinci moraju biti jasno informirani o mogućnostima koje su im dostupne i povezanim rizicima; budući da je kriza pokazala da privatni mirovinski fondovi ovise o razvoju financijskih tržišta, što u brojnim slučajevima ugrožava mirovinu starijih osoba koje katkad nisu dobro informirane o implikacijama upisivanja u takve fondove; budući da je potrebno podupirati i žene i muškarce, a osobito žene, pri besplatnom unaprjeđenju razine njihove financijske pismenosti kako bi mogli donositi informirane odluke o tom sve složenijem pitanju;

O.  budući da nisu provedene ni ex-ante ni ex-post procjene utjecaja na spolove reformi mirovinskih sustava navedenih u Bijeloj knjizi o mirovinama koju je Komisija objavila 2012.; budući da je to dokaz nedostataka u politici EU-a za osiguranje stvarne rodne ravnopravnosti na svim razinama;

P.  budući da sindikati i kolektivni pregovori mogu imati ključnu ulogu u jamčenju zaštite prava starijih osoba;

Q.  budući da bi veća ulaganja u univerzalnu javnu zdravstvenu zaštitu, javnu mrežu socijalnih usluga i kvalitetnu infrastrukturu za uzdržavane osobe pomogla u tome da se svima zajamči ostvarivanje prava na dostojanstven život u starijoj dobi;

R.  budući da je u Europskoj socijalnoj povelji, odnosno u njezinu članku 4. stavku 1. o pravu na pravednu plaću, navedeno da radi osiguranja stvarnog ostvarivanja prava na pravednu plaću stranke obvezuju „priznati radnicima pravo na plaću koja će njima i njihovim obiteljima osigurati dostojan životni standard”; budući da je Europski odbor za socijalna prava u svojim zaključcima od 5. prosinca 2014. istaknuo da „radi osiguranja dostojnog životnog standarda u smislu članka 4. stavka 1. Povelje iz 1961. plaća mora biti viša od minimalnog praga koji je utvrđen na razini od 60 % neto prosječne plaće”;

S.  budući da je cilj ostvarenja odgovarajuće razine socijalne zaštite koji si je zacrtao EU uvršten u članak 151. UFEU-a; budući da bi stoga EU trebao poduprijeti države članice objavom smjernica za poboljšanje zaštite starijih osoba koje imaju pravo na mirovinu zbog dobi ili osobne situacije;

T.  budući da posljedice nedavnih reformi mirovinskih sustava u državama članicama uključuju: podizanje dobne granice za odlazak u mirovinu sniženje razina indeksiranja za ažuriranje programa postroženje aspekata povezanih s doprinosima, kao što su trajanje i kontinuitet razdoblja uplaćivanja doprinosa u svrhu ostvarivanja prava na naknadu promicanje uloge privatnih mirovinskih programa doprinos povećanju razlike u mirovinama žena i muškaraca;

U.  budući da razlika u zaposlenosti među spolovima, razlika u plaćama i s njom povezana razlika u mirovinama, previsoka zastupljenost žena na nesigurnim radnim mjestima(1) i nesvojevoljni rad na nepuno radno vrijeme i prekidi u karijerama žena zbog skrbi o djeci ili drugim uzdržavanim osobama doprinose stanju u kojem su žene posebno pogođene siromaštvom ili im prijeti rizik siromaštva;

V.  budući da je Europska unija nadležna prvenstveno za pružanje podrške u području mirovinskog osiguranja, posebno u okviru članka 153. UFEU-a;

1.  naglašava da se rodna ravnopravnost mora osigurati u svim područjima; ističe da je povećanje razine zaposlenosti žena ključni preduvjet za uklanjanje razlike u mirovinama žena i muškaraca, koja je nastala zbog gomilanja prepreka s kojima su se žene suočavale na tržištu rada tijekom svojih života; u tom kontekstu prepoznaje da je pristup žena tržištu rada ključni element za sprečavanje i ublažavanje razlike u mirovinama žena i muškaraca, uz kvalitetna radna mjesta, napredovanje u karijeri, bolju usklađenost poslovnog i privatnog života i za muškarce i za žene te rješavanje pitanja rodne segregacije u obrazovanju i zapošljavanju; nadalje napominje da u današnje vrijeme na tržište rada ulazi veći broj mladih žena i da su one bolje obrazovane;;

2.  skreće pozornost na to da socijalni partneri imaju važnu ulogu u raspravi o pitanjima povezanima s minimalnom plaćom, uz poštovanje načela supsidijarnosti; naglašava važnu ulogu sindikata i dogovora o kolektivnim pregovorima u osiguranju toga da starije osobe imaju pristup javnim mirovinama u skladu s načelima međugeneracijske solidarnosti i rodne ravnopravnosti; naglašava da je važno voditi računa o socijalnim partnerima pri donošenju političkih odluka kojima se mijenjaju značajni pravni aspekti uvjeta prihvatljivosti u pogledu prava na mirovinu; poziva EU i države članice da, u suradnji sa socijalnim partnerima i organizacijama za rodnu ravnopravnost, utvrde i provode politike usmjerene na uklanjanje razlike u plaćama među spolovima; preporuča državama članicama da razmisle o redovitom provođenju anketa o plaćama kao dopuni tim naporima;

3.  žali zbog toga što razlika u plaćama žena i muškaraca na razini EU-a iznosi 39 %, što je više nego dvostruko više od razlike u plaćama žena i muškaraca od 16 % i što odražava cjeloživotne posljedice i utjecaje nejednakosti na tržištu rada na prava žena te razlike u razvoju karijere i odgovornostima u pogledu skrbi; podsjeća da u skladu s člankom 157. UFEU-a države članice osiguravaju „primjenu načela o jednakim plaćama muškaraca i žena za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti” te da su primjena i promicanje tog načela ključni za smanjenje razlika između plaća i mirovina žena i muškaraca te za uklanjanje rizika od siromaštva; poziva države članice i Komisiju da poduzmu korake kojima će se boriti protiv svih oblika višestruke rodno uvjetovane diskriminacije, osigurati primjenu načela nediskriminacije i jednakosti na tržištu rada i u pristupu zapošljavanju i kojima će ponajprije usvojiti mjere socijalne zaštite kojima će se osigurati da plaće i socijalna prava žena, uključujući i mirovine, budu usklađeni s načelom jednake plaće za muškarce i žene koji rade isti posao ili posao jednake vrijednosti; poziva države članice da donesu odgovarajuće mjere kako bi smanjile broj povreda načela jednake plaće za jednaki rad ili rad jednake vrijednosti za žene i muškarce; zauzima stajalište da rodna ravnopravnost, tako što doprinosi povećanju socijalne i gospodarske dobrobiti, ne koristi samo ženama nego i cijelom društvu;

4.  žali zbog toga što u mnogim državama članicama ne postoji dostupna, povoljna i kvalitetna skrb za djecu i dugoročna skrb te mnoge žene moraju skratiti svoje radno vrijeme da bi skrbile o djeci, osobama s invaliditetom i drugim uzdržavanim osobama; naglašava potrebu za time da se uklanjanjem rodnih nejednakosti u plaćenom i neplaćenom radu i promicanjem jednake podjele odgovornosti, troškova i skrbi osigura da žene i muškarci jednako zarađuju i dijele odgovornosti povezane sa skrbi; u tom pogledu ističe potrebu za osiguravanjem univerzalnog pristupa kvalitetnim (socijalnim) uslugama od općeg interesa i potrebu za konkretnim prijedlozima kojima bi se postigla bolja usklađenost poslovnog i privatnog života;

5.  naglašava činjenicu da je razlika u mirovinama žena i muškaraca složen fenomen koji nadilazi strukture mirovinskih sustava; ističe da to što države članice nisu na odgovarajući način provele ciljeve iz Barcelone o ustanovama za skrb o djeci ozbiljno smanjuje mogućnosti žena da ostvare svoj puni potencijal u poslovnom svijetu, što dovodi do nejednakosti u mirovinama; poziva Komisiju i države članice da provedu ciljeve iz Barcelone do 2020. i da to učine na djelotvoran način, da podrže kvalitativni okvir iz 2014. o predškolskom obrazovanju i skrbi, da djeluju na temeljne uzroke razlike u mirovinama među spolovima na način da osiguraju potporu koja će omogućiti ženama da aktivno sudjeluju na tržištu rada, da povećaju ulaganje u dostupnu i kvalitetnu skrb o djeci, starijim osobama i uzdržavanim osobama te da u izračun prava na socijalnu zaštitu uključe razdoblja pružanja skrbi;

6.  napominje će se mirovinske politike kombinirati s odgovarajućim radnim politikama i politikama aktivnog starenja kako bi se smanjile razlike u plaćama i mirovinama među spolovima; u tom kontekstu ističe osjetljiv položaj pripadnica rasnih, etničkih, vjerskih i jezičnih manjina; naglašava važnost borbe protiv stereotipa pri zapošljavanju; poziva države članice da u potpunosti provedu Direktivu 2006/54/EZ te da od poduzeća zahtijevaju donošenje mjera o rodnoj ravnopravnosti kako bi se izbjegla diskriminacija pri osposobljavanju i u profesionalnom promaknuću žena, uključujući mjere desegregacije, razvoj sustava plaća i mjere za podupiranje karijera žena; poziva države članice da provedu preporuke Komisije o transparentnosti plaća, rodno neutralnim opisima radnih mjesta i klasifikacija te prebacivanju tereta dokazivanja pri borbi protiv rodne diskriminacije na radnom mjestu;

7.  žali što struktura zaposlenosti postaje sve više neujednačena i nesigurna, što je posljedica privremenog zapošljavanja, sve češće primjene nedobrovoljnih kratkoročnih ugovora, marginalne zaposlenosti i nezaposlenosti; napominje da se žene češće nego muškarci nalaze u financijski nepovoljnom položaju jer velik broj njih ima prekide u radnom odnosu te ističe da žene imaju više poteškoća pri uplaćivanju dovoljne razine doprinosa i u privatnom i u javnom mirovinskom sustavu, što je posljedica slabijeg sudjelovanja na tržištu rada, razlike u plaćama, prekida u radnom odnosu, prevladavajućih ugovora na nepuno radno vrijeme, segregacije poslova i netipičnih ugovora, pružanja neplaćene skrbi i isključenja s tržišta rada na duža razdoblja tijekom života; ističe važnost suzbijanja neizravne diskriminacije u okviru mirovinskih programa, i to ne samo u strukovnim programima nego i u zakonskim mirovinskim programima; poziva na posvećivanje posebne pažnje potrebi za rješavanjem problema razlike u plaćama među spolovima i segregacije poslova u slabije plaćenim sektorima; smatra da bi povećanje plaća u slabije plaćenim sektorima u kojima žene čine većinu radne snage trebalo biti preporučeni instrument za postizanje tog cilja; poziva države članice da donesu mjere kojima će se radnicima s netipičnim ugovorima osigurati pokrivenost mirovinom istovjetna onoj drugih radnika;

8.  podsjeća da su pristojna mirovinska primanja ključna za borbu protiv siromaštva među starijim osobama; ističe da je feminizacija siromaštva posljedica nekoliko faktora, uključujući razliku u plaćama žena i muškaraca, razliku u mirovinama, odgovornosti povezane s pružanjem skrbi i prekide radnog odnosa koji su s time povezani, kao i nedostatne sustave potpore i oporezivanja koji utječu na kućanstva koja vode samohrane majke; poziva države članice da zajamče da radnici na nepuno radno vrijeme, radnici na povremenom radu, bračni partneri koji pomažu i radnici s prekidima u radnom odnosu ili s razdobljima skraćenog radnog vremena imaju pravo na pristup pristojnom mirovinskom programu bez bilo kakva oblika diskriminacije;

9.  napominje da se programi strukovnih starosnih mirovina sve češće vode u skladu s osiguravateljskim načelima zbog čega bi mogle nastati praznine u pokrivenosti socijalnom zaštitom(2); naglašava da se Sud Europske unije izjasnio da se programi strukovnih mirovina također moraju smatrati primitkom od rada te da se stoga načelo jednakog postupanja primjenjuje i na te programe;

10.  ističe da prelazak na mirovinski sustav s više stupova uzrokuje dodatne rodne nejednakosti u pogledu mirovina(3); ustraje u tome da prvi od triju mirovinskih stupova mora ostati u središtu mirovinskih sustava država članica te ga je potrebno promicati i omogućiti u cilju uklanjanja nejednakosti u pogledu mirovina, a posebno onih rodno utemeljenih; također inzistira na tome da bi privatni mirovinski programi trebali ostati dobrovoljnog karaktera; ističe da su razlike u mirovinama manje u prvom stupu i da su se programi u okviru tog stupa pokazali najuključivijima i najpoštenijima u preraspodjeli, pa čak i najisplativijim načinom borbe protiv siromaštva u starijoj dobi; poziva Komisiju i države članice da ojačaju javne mirovinske sustave u odnosu na ostale programe koji bi mogli povećati razliku u plaćama žena i muškaraca;

11.  ističe činjenicu da svi imaju pravo na univerzalno dostupnu mirovinu iz javnog mirovinskog sustava te podsjeća na to da su u članku 25. Povelje Europske unije o temeljnim pravima utvrđena prava starijih osoba na dostojanstven i neovisan život te da je u njezinu članku 34. priznato pravo na naknade socijalne sigurnosti i socijalne usluge kojima se jamči zaštita u slučaju rodiljnog dopusta, bolesti, ozljede na radu, invaliditeta, ovisnosti o dugoročnoj skrbi, starije dobi ili gubitka zaposlenja; ističe važnost javnih sustava socijalne sigurnosti financiranih putem doprinosa kao važne sastavnice osiguravanja odgovarajućih mirovina;

12.  ističe da demografske promjene ne bi smjele biti opravdanje za oduzimanje socijalnih prava i naknada;

13.  ističe važnu ulogu obiteljskih mirovina u zaštiti brojnih starijih žena od višeg rizika od siromaštva i socijalne isključenosti s kojim se susreću u usporedbi s muškarcima; poziva države članice da po potrebi reformiraju sustave obiteljskih mirovina i mirovina preživjelog supružnika kako se ne bi kažnjavale neudane žene; poziva države članice da uz potporu Komisije prouče utjecaje različitih sustava s pomoću kojih se isplaćuju obiteljske mirovine u svjetlu visokih stopa razvoda i raširenosti izvanbračnih zajednica na siromaštvo i socijalnu isključenost starijih žena te da razmotre uspostavu pravnih instrumenata kojima bi se osiguralo dijeljenje mirovinskih prava u slučaju razvoda;

14.  ponovno poziva države članice da razmisle o tome da se u okviru zakonodavstva u području rada i socijalne sigurnosti uvede ili, gdje je to primjereno, ojača sustav „bodova za skrb” i za žene i za muškarce kao jednakovrijednih razdoblja kada se računaju mirovinska prava osobe u svrhu akumuliranja mirovinskih prava, kako bi se zaštitile osobe koje privremeno prekidaju radi odnos kako bi pružale neformalnu skrb uzdržavanoj osobi ili članu obitelji, neovisno o obiteljskom ili bračnom statusu; podsjeća na svoj poziv Komisiji da predstavi prijedlog direktive o dopustu za pružatelje skrbi kojom bi se pružateljima skrbi osigurala odgovarajuća naknada i socijalna zaštita te da predloži dobre prakse za osmišljavanje sustava mirovinskih kreditnih bodova u svim državama članicama u cilju modernizacije i širenja tog instrumenta diljem EU-a, čime bi se pomoglo u smanjenju razlike u mirovinama muškaraca i žena;

15.  poziva države članice da, kad uvjeti za zakonsku starosnu mirovinu nisu ispunjeni, osigura odgovarajuću javnu minimalnu mirovinu koja ne ovisi o prethodnom radnom vijeku primatelja te da zajamči da se formalni dopusti koje pojedinci uzimaju kako bi skrbili za članove obitelji ubrajaju pri izračunu njihovih mirovinskih prava; naglašava da je važno s deriviranih prijeći na individualna prava na mirovinu i socijalne naknade kako bi se izbjeglo da neki članovi obitelji ovise o drugima; potiče države članice da zamijene modele s jedinicama kućanstva i odgovarajuća prava u području socijalne sigurnosti kako bi se zajamčila individualna prava te kako bi se suzbio status ovisnosti o partneru ili državi; međutim, ističe da mora postojati primjeren omjer između javne minimalne mirovine i prosječne mirovine na temelju radnog vijeka;

16.  poziva Komisiju da provede podrobnu analizu najboljih praksi kako bi pomogla državama članicama u izračunu takvih minimalnih mirovina;

17.  ozbiljno je zabrinut zbog toga što zamrzavanje i smanjivanje mirovina u nekim državama članicama najsnažnije pogađa osobe s kraćim radnim vijekom, s prekidima u karijeri ili pak one s nižim plaćama; žali što su time najčešće pogođene žene; naglašava da su te mjere dovele do neizravne diskriminacije u ostvarivanju prava u području socijalne sigurnosti; poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da i muškarci i žene imaju mogućnost da dostignu puno razdoblje uplaćivanja doprinosa i da također osiguraju pravo svih osoba na punu mirovinu u cilju uklanjanja razlike u mirovinama suzbijanjem diskriminacije u zapošljavanju, prilagodbom obrazovanja i planiranja karijere, poboljšanjem usklađenosti poslovnog i privatnog života i povećanjem ulaganja u skrb o djeci i starijim osobama; smatra da je također važno uspostaviti čvrste propise o zdravlju i sigurnosti na radnom mjestu kojima se u obzir uzimaju profesionalni i psihosocijalni rizici utemeljeni na spolu, ulagati u javne službe za zapošljavanje koje mogu pružiti vodstvo ženama svih dobi u potrazi za poslom i uvesti fleksibilna pravila za prijelaz iz radnog odnosa u mirovinu;

18.  mišljenja je da je gospodarsku i socijalnu politiku te politiku na području zapošljavanja potrebno promijeniti jačanjem ulaganja i unaprjeđenjem plaća kako bi se potaknuo rast u socijalno korisnim aktivnostima koje pogoduju okolišu i otvaranju novih radnih mjesta, u cilju prevladavanja gospodarske krize i krize u području zapošljavanja;

19.  ističe da zbog visokih stopa nezaposlenosti, u kombinaciji s utjecajem financijske i gospodarske krize, mnoge obitelji mogu računati na samo jedan prihod, a to je u brojnim slučajevima mirovina starijih osoba; uvjeren je da humano društvo mora nužno biti utemeljeno na načelu međugeneracijske solidarnosti; međugeneracijsku pravdu definira kao ravnomjernu raspodjelu povlastica i tereta među generacijama; smatra da se djelotvorna međugeneracijska suradnja temelji na solidarnosti te da mora biti osnovana na međusobnom poštovanju, odgovornosti i spremnosti pružanja međusobne skrbi, ne dovodeći pritom u pitanje zadnju i glavnu odgovornost koju snose države članice;

20.  naglašava da se načelo supsidijarnosti mora strogo primjenjivati i u području mirovina;

21.  poziva države članice da povećaju ulaganja u usluge namijenjene djeci; poziva države članice da se pobrinu za uspostavu cjenovno pristupačnih, odgovarajućih i dostatnih kvalitetnih javnih usluga; upozorava na rizike za rodnu ravnopravnost koje predstavlja prijelaz sa mirovina utemeljenih na socijalnoj sigurnosti na mirovine utemeljene na osobnim sredstvima, s obzirom na to da se potonje temelje na pojedinačnim doprinosima te se njima ne nadomješta razdoblje tijekom kojeg je osoba pružala skrb djeci ili drugim uzdržavanim članovima obitelji, kao ni razdoblja nezaposlenosti, bolovanja ili invalidnosti; ističe činjenicu da su reforme mirovinskog sustava kojima se socijalne naknade povezuju s rastom i stanjem na tržištu rada i financijskom tržištu usredotočene samo na makroekonomske aspekte te se njima zanemaruje socijalna svrha mirovina;

22.  ističe da se održivost mirovinskih programa može ojačati tako da se ženama osigura jednak pristup svim mirovinskim stupovima; u tom kontekstu potiče države članice da pokrenu kampanje za podizanje razine osviještenosti kako bi se potaknuo i olakšao pristup žena mirovinama iz drugog i trećeg stupa, posebice u sektorima s višim stupnjem zaposlenih žena u kojima iskorištavanje sredstava može biti slabije;

23.  ustraje u tome da bi mirovinski sustavi mogli biti održivi kad bi se, kao prioritetno pitanje, ojačali sustavi socijalne zaštite te kad bi se nemilosrdno borilo protiv korporativnih poreznih prijevara i utaja poreza;

24.  ističe da se u sklopu održivosti mirovinskih sustava u obzir moraju uzeti izazovi koje predstavljaju demografske promjene, starenje stanovništva, stopa nataliteta i omjer osoba u plaćenom radnom odnosu i osoba koje su dosegle dobnu granicu za odlazak u mirovinu, čija situaciju u velikoj mjeri ovisi o broju godina koje su provele u radnom odnosu i tijekom kojih su uplaćivale doprinose;

25.  ustraje u tome da razlike u prosječnom očekivanom životnom vijeku muškaraca i žena također mogu izravno ili neizravno dovesti do nepovoljnih situacija u smislu naknada, posebno kada je riječ o mirovinama; prima na znanje zajedničku tendenciju da se od država članica traži da postupno podignu dobnu granicu za odlazak u mirovinu koja ne omogućuje smjenu generacija ni usklađenost poslovnog i privatnog života, naročito zato što žene češće obavljaju slabije plaćene poslove; poziva Komisiju i države članice da uvedu rodno neutralne životne tarife u mirovinske programe i bodove za skrb, kao i za derivirane naknade, kako bi žene mogle primati jednake rente za jednake doprinose, čak i ako imaju dulji očekivani životni vijek nego muškarci, te kako bi se zajamčilo da se očekivani životni vijek žena ne spominje kao izgovor za diskriminaciju, posebno u izračunu mirovina; ističe da bi se upotreba faktora održivosti koji povezuje mirovinske trendove s očekivanim životnim vijekom i starenjem stanovništva, koja bi mogla dovesti do povećanja financijskog pritiska na javne sustave socijalne sigurnosti, mogla nadvladati, među ostalim, gospodarskom politikom u okviru koje bi se promicali razvoj i zapošljavanje s pomoću novih javnih ulaganja i bolje preraspodjele prihoda;

26.  poziva države članice da u cilju jamčenja održive socijalne sigurnosti u kontekstu rasta očekivanog životnog vijeka u EU-u hitno provedu potrebne strukturne promjene u okviru mirovinskih sustava;

27.  poziva države članice da uklone prepreke u pristupu osoba s prekidima u karijeri (poglavito žena) odgovarajućim mirovinama, kao što su povećanje minimalnog staža potrebnog da bi osoba imala pravo na mirovinu ili povezivanje mirovinske naknade s doprinosima uplaćenim tijekom života osobe;

28.  potiče Komisiju da hitno poduzme mjere za uklanjanje faktora koji onemogućavaju pristup pristojnim mirovinama, a koji uglavnom utječu na žene, mlade osobe i imigrante;

29.  ističe da je Odbor UN-a za gospodarska, socijalna i kulturna prava u svojem Općem komentaru br. 19 o jednakom pravu žena i muškaraca na uživanje svih gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava utvrdio zahtjeve iz članka 3. u vezi s člankom 9. Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, uključujući zahtjev o izjednačavanju obavezne dobne granice za odlazak u mirovinu za žene i muškarce te o jamčenju toga da žene imaju jednake koristi u sklopu javnih i privatnih mirovinskih programa;

30.  ističe da je razlika u mirovinama među spolovima posljedica različitih faktora te poziva države članice i Komisiju da nastave istraživati tu razliku i prikupljati usporedive podatke u cilju osmišljavanja informiranijih politika; poziva Komisiju i države članice da poduzmu daljnje mjere u pogledu zaključaka Vijeća od 18. lipnja 2015. pod naslovom „Mogućnosti za ostvarivanje jednakih prihoda za žene i muškarce: uklanjanje rodnog jaza u mirovinama”, uključujući poziv na uključivanje razdoblja tijekom kojih je osoba pružala skrb drugima u izračun prava u području socijalne zaštite, ulaganje u dostupne i cjenovno pristupačne sustave za pružanje skrbi i razvoj pokazatelja o razlici u mirovinama među spolovima, te da promiču daljnja istraživanja o uzrocima tih razlika;

31.  poziva države članice da donesu odmjerene mjere za sprečavanje siromaštva namijenjene radnicima koji zbog zdravstvenih razloga ne mogu raditi do zakonske dobne granice za odlazak u mirovinu; vjeruje da bi trebalo zadržati mogućnost odlaska u prijevremenu mirovinu za radnike koji su izloženi teškim ili opasnim radnim uvjetima; smatra da bi podizanje stope zaposlenosti otvaranjem kvalitetnih radnih mjesta moglo pomoći da se minimalizira budući porast broja ljudi koji nisu u mogućnosti raditi do zakonske dobne granice za odlazak u mirovinu i tako smanjiti financijsko opterećenje koje sa sobom nosi starenje stanovništva;

32.  duboko je zabrinut zbog utjecaja štednjom potaknutih preporuka za pojedine zemlje na mirovinske programe i njihovu održivost te pristup mirovinama koje se temelje na doprinosima u sve većem broju zemalja te zbog negativnih učinaka tih preporuka na razine prihoda i socijalne transfere koji su potrebni za iskorjenjenje siromaštva i socijalne isključenosti;

33.  poziva Komisiju da provede detaljnu procjenu utjecaja koji na najranjivije skupine, a posebno na žene, imaju preporuke za pojedine zemlje, kao i preporuke iz Bijele knjige o mirovinama koju je 2012. objavila Komisija, a koje su namijenjene borbi protiv uzroka razlike u mirovinama među spolovima, te je poziva da uspostavi formalni pokazatelj razlike u mirovinama među spolovima i da provodi sustavno praćenje; poziva na odgovarajuću evaluaciju dosad poduzetih preporuka ili mjera, kao i praćenja njihova utjecaja na spolove; poziva Komisiju da u pokazatelje iz tablice rezultata uvrsti i pokazatelj povezan s razlikom u mirovinama među spolovima te da podrži vođenje statističkih podataka i rezultata istraživanja iskazanih po spolu kako bi se unaprijedilo praćenje i evaluacija utjecaja mirovinskih reformi na prosperitet i dobrobit žena;

34  poziva Komisiju da svoje preporuke za pojedine zemlje proširi na reformu mirovinskih sustava država članica kako bi u njih uključila jasne preporuke o potrebi za uvođenjem mjera povezanih sa sudjelovanjem žena na tržištu rada, usklađenosti poslovnog i privatnog života, uravnoteženosti uloga žena i muškaraca u kućanskim poslovima i skrbi o djeci i uzdržavanim osobama, kao i preporuke o osmišljavanju javnih mirovinskih programa te o reguliranju privatnih i strukovnih programa u cilju smanjenja razlika u plaćama i mirovinama među spolovima;

35.  poziva države članice da prikupe više boljih podataka o rodno utemeljenim neravnotežama kako bi se bolje razumio taj problem i kako bi se na temelju toga iznašla odgovarajuća rješenja; poziva Komisiju da pomogne državama članicama u kompiliranju podataka kako bi se zajamčilo da su ti podaci usporedivi na razini EU-a; poziva države članice da uklone elemente svojih mirovinskih sustava i provedenih reformi kojima se povećava neravnoteža u mirovinama (posebno rodna neravnoteža poput postojeće razlike u mirovinama), uzimajući u obzir utjecaj svih budućih mirovinskih reformi na spolove, te da donesu mjere u cilju uklanjanja takve diskriminacije; ističe da bi se sve izmjene povezane s mirovinama trebale vrednovati u kontekstu njihova utjecaja na jaz među spolovima, uz posebnu analizu kojom se uspoređuje utjecaj predloženih promjena na žene i muškarce, te da bi se to trebalo uzimati u obzir pri planiranju, izradi, provedbi i evaluaciji postupaka javne politike;

36  potiče Komisiju i države članice da preispitaju programe zaštite majčinstva i očinstva, kako bi se prešlo na sustav roditeljskog dopusta po izboru partnera, čime bi se uklonilo isključivo opterećenje skrbi o djetetu s jednog partnera, koje najčešće snose žene; ipak napominje da ta vrsta programa ne može zamijeniti isključivi dopust za očeve i majke koji bi se trebao zadržati uz taj program;

37.  ističe važnost lokalnih i regionalnih vlasti u području socijalne sigurnosti i socijalnih usluga; poziva Komisiju i države članice da podižu razinu osviještenosti tvoraca politika, poduzetnika i civilnog društva o općem pitanju razlike u mirovinama među spolovima te da i muškarcima i ženama, a posebno ženama, pruže dodatnu pomoć u vidu financijske pismenosti, informiranosti i savjetovanja prilagođenih pojedincima, kako bi mogli donijeti ispravne odluke o ulaganjima; napominje da se dosad u javnosti nije previše raspravljalo o pitanju razlika u mirovinama među spolovima; poziva Komisiju i države članice da organiziraju informativne kampanje i da kontinuirano unapređuju obaviještenost o mirovinama među muškarcima i ženama; potiče Komisiju da prikupi i dodijeli financijska sredstva koja su potrebna za provedbu strategije EU-a kojom bi se uklonila i spriječila razlika u mirovinama među spolovima.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

8.12.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

26

21

5

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Laura Agea, Brando Benifei, Mara Bizzotto, Enrique Calvet Chambon, David Casa, Ole Christensen, Martina Dlabajová, Elena Gentile, Czesław Hoc, Agnes Jongerius, Rina Ronja Kari, Jan Keller, Ádám Kósa, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Jean Lambert, Patrick Le Hyaric, Jeroen Lenaers, Verónica Lope Fontagné, Javi López, Thomas Mann, Dominique Martin, Anthea McIntyre, Joëlle Mélin, João Pimenta Lopes, Georgi Pirinski, Marek Plura, Terry Reintke, Sofia Ribeiro, Maria João Rodrigues, Claude Rolin, Anne Sander, Sven Schulze, Romana Tomc, Yana Toom, Ulrike Trebesius, Marita Ulvskog, Renate Weber, Jana Žitňanská

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Daniela Aiuto, Georges Bach, Deirdre Clune, Karima Delli, Tania González Peñas, Edouard Martin, Alex Mayer, Joachim Schuster, Tom Vandenkendelaere, Flavio Zanonato, Gabriele Zimmer

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

John Stuart Agnew, Adam Gierek, Hannu Takkula

(1)

Rezolucija Europskog parlamenta od 19. listopada 2010. o radnicama u nesigurnom položaju (SL C 70E, 8.3.2012., str. 1.).

(2)

http://ec.europa.eu/justice/gender-equality/files/conference_sept_2011/dgjustice_oldagepensionspublication3march2011_en.pdf.

(3)

Europski parlament, Resorni odjel C, prava građana i ustavna pitanja (Ludovici: 2016): „Razlika u mirovinama među spolovima: razlike između majki i žena bez djece”, http://www.europarl.europa.eu/supporting-analyses.


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

3.5.2017

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

17

5

13

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Malin Björk, Vilija Blinkevičiūtė, Arne Gericke, Anna Hedh, Filiz Hyusmenova, Florent Marcellesi, Angelika Mlinar, Angelika Niebler, Maria Noichl, Marijana Petir, Pina Picierno, João Pimenta Lopes, Terry Reintke, Liliana Rodrigues, Michaela Šojdrová, Ernest Urtasun, Beatrix von Storch, Elissavet Vozemberg-Vrionidi, Jadwiga Wiśniewska, Anna Záborská, Jana Žitňanská

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Biljana Borzan, Stefan Eck, Constance Le Grip, Edouard Martin, Clare Moody, Julie Ward

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Joëlle Bergeron, Angélique Delahaye, Marian Harkin, Maurice Ponga, Julia Reid, Sven Schulze, Sabine Verheyen, Lambert van Nistelrooij


POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

17

+

ALDE

Marian Harkin, Filiz Hyusmenova, Angelika Mlinar

ECR

Arne Gericke, Jadwiga Wiśniewska, Jana Žitňanská

EFDD

Joëlle Bergeron

PPE

Angélique Delahaye, Constance Le Grip, Angelika Niebler, Marijana Petir, Maurice Ponga, Sven Schulze, Michaela Šojdrová, Sabine Verheyen, Elissavet Vozemberg-Vrionidi, Lambert van Nistelrooij

5

-

EFDD

Julia Reid, Beatrix von Storch

GUE/NGL

Malin Björk, Stefan Eck, João Pimenta Lopes

13

0

PPE

Anna Záborská

S&D

Vilija Blinkevičiūtė, Biljana Borzan, Anna Hedh, Edouard Martin, Clare Moody, Maria Noichl, Pina Picierno, Liliana Rodrigues, Julie Ward

VERTS/ALE

Florent Marcellesi, Terry Reintke, Ernest Urtasun

Objašnjenje korištenih znakova:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Pravna napomena