Postupak : 2016/2326(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0202/2017

Podneseni tekstovi :

A8-0202/2017

Rasprave :

PV 12/06/2017 - 15
CRE 12/06/2017 - 15

Glasovanja :

PV 13/06/2017 - 5.10
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0254

IZVJEŠĆE     
PDF 519kWORD 68k
24.5.2017
PE 599.838v02-00 A8-0202/2017

o temeljima za kohezijsku politiku EU-a nakon 2020.

(2016/2326(INI))

Odbor za regionalni razvoj

Izvjestiteljica: Kerstin Westphal

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 MIŠLJENJE Odbora za proračune
 INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o temeljima za kohezijsku politiku EU-a nakon 2020.

(2016/2326(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegov članak 3., kao i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), posebno njegov članak 4., članak 162., članke 174. do 178. i članak 349.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (dalje u tekstu „Uredba o zajedničkim odredbamaˮ)(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja”(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1302/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) u vezi s pojašnjenjem, pojednostavljenjem i poboljšanjem osnivanja i funkcioniranja takvih grupacija(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1084/2006(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(7),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(8),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. rujna 2016. naslovljenu „Preispitivanje/revizija u sredini razdoblja višegodišnjeg financijskog okvira 2014. – 2020. – Proračun EU-a usmjeren na rezultateˮ (COM(2016)0603),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. prosinca 2015. naslovljenu „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova” (COM(2015)0639),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o ulaganju u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova: ocjena izvješća u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o europskoj teritorijalnoj suradnji – najbolje prakse i inovativne mjere(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. svibnja 2016. o bržoj provedbi kohezijske politike(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2010. o europskoj strategiji za dunavsku regiju(12), svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2010. o strategiji Europske unije za regiju Baltičkog mora i ulozi makroregija u budućoj kohezijskoj politici(13), svoju Rezoluciju od 28. listopada 2015. o strategiji EU-a za jadransku i jonsku regiju(14) i svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o strategiji EU-a za alpsku regiju(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. o sinergijama u svrhu inovacija: europski strukturni i investicijski fondovi, Obzor 2020. i ostali europski fondovi povezani s inovacijama i programi EU-a(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. svibnja 2016. o novim alatima za teritorijalni razvoj u kohezijskoj politici za razdoblje 2014. – 2020.: integrirana teritorijalna ulaganja (ITI) i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice (CLLD)(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2015. o pitanju „Prema pojednostavljenoj kohezijskoj politici usmjerenoj na učinak za razdoblje 2014. – 2020.”(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o ulaganju u radna mjesta i rast: promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o urbanoj dimenziji politika EU-a(20),

–  uzimajući u obzir komunikacije Komisije i rezolucije Parlamenta o najudaljenijim regijama, posebno svoju Rezoluciju od 18. travnja 2012. o ulozi kohezijske politike u najudaljenijim regijama Europske unije u kontekstu strategije Europa 2020.(21) i Rezoluciju od 26. veljače 2014. o optimizaciji razvoja potencijala najudaljenijih regija stvaranjem sinergije između strukturnih fondova i drugih programa Europske unije(22),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. listopada 2015. o kohezijskoj politici i reviziji strategije Europa 2020.(23),

–  uzimajući u obzir zaključke i preporuke skupine na visokoj razini za praćenje pojednostavljenja za korisnike europskih strukturnih i investicijskih fondova,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o tematskom izvješću Revizorskog suda br. 31 iz 2016., „Provode se ambiciozne mjere kako bi se najmanje svaki peti euro iz proračuna EU-a potrošio na klimatske aktivnosti, ali i dalje postoji ozbiljan rizik da se taj cilj neće postićiˮ, koji su usvojeni 21. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 15. prosinca 2015. o tumačenju članka 349. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Revizorskog suda br. 19/2016: Izvršavanje proračuna EU-a s pomoću financijskih instrumenata – pouke koje se mogu izvući iz programskog razdoblja 2007. – 2013.,

–  uzimajući u obzir izvješće Europske komisije od 22. veljače 2016. o komplementarnosti europskih strukturnih i investicijskih fondova i Europskog fonda za strateška ulaganja – osiguranje koordinacije, sinergijskih učinaka i komplementarnosti,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenje Odbora za proračune (A8-0202/2017),

A.  budući da kohezijska politika EU-a proizlazi iz UEU-a i UFEU-a te da se njome izražava solidarnost Unije kao jedno od njezinih temeljnih načela, slijedeći njezin cilj smanjenja regionalnih razlika i jačanja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije među svim regijama diljem EU-a, koji se temelji na Ugovorima;

B.  budući da je od 2008. funkcioniranje EU-a kao „instrumenta za konvergenciju” stagniralo, što je imalo za posljedicu povećanje postojećih razlika između i unutar država članica te rastuće društvene i gospodarske nejednakosti diljem EU-a; podsjeća na to da je kohezijska politika na europskoj razini vrlo učinkovita, posebno u promicanju različitih oblika teritorijalne suradnje, te stoga, u svojoj ekonomskoj, socijalnoj i teritorijalnoj dimenziji, ostaje prijeko potrebna politika kojom se kombiniraju specifične potrebe jednog područja s prioritetima EU-a i ostvaruju konkretni rezultati na terenu za sve građane;

C.  budući da kohezijska politika i dalje ostaje glavna, vrlo uspješna i cijenjena politika ulaganja i razvoja na razini EU-a za otvaranje održivih radnih mjesta i poticanje pametnog, održivog i uključivog rasta i konkurentnosti nakon 2020., posebno u kontekstu velikog smanjenja javnih i privatnih ulaganja u mnogim državama članicama i posljedica globalizacije; podsjeća na to da je kohezijska politika odigrala ključnu ulogu te da je pokazala veliku prilagodljivost makroekonomskim ograničenjima;

D.  budući da je posljednja reforma kohezijske politike 2013. bila opsežna i temeljita te je pomaknula fokus politike prema pristupu utemeljenom na rezultatima, tematskoj koncentraciji, učinkovitosti i djelotvornosti, s jedne strane, i načelima koja uključuju partnerstvo, višerazinsko upravljanje, pametnu specijalizaciju i lokalne pristupe, s druge strane;

E.  budući da je obnovljena kohezijska politika dovela do postupnog pomicanja naglaska s onog usmjerenog na velike infrastrukturne projekte na onaj utemeljen na poticanju gospodarstva znanja i inovacija;

F.  budući da bi se ta načela trebala održati i konsolidirati nakon 2020. kako bi se zajamčili kontinuitet, vidljivost, pravna sigurnost, dostupnost i transparentnost provedbe politike;

G.  budući da je za uspjeh kohezijske politike u razdoblju nakon 2020. nužno smanjiti administrativno opterećenje za njezine korisnike i upravljačka tijela, pronaći pravu ravnotežu između usmjerenosti politike na rezultate i razine provjera i kontrola u cilju povećanja proporcionalnosti, uvesti diferencijaciju u provedbu programa i pojednostavniti pravila i postupke koji se trenutačno često doživljavaju previše složenim;

H.  budući da ti elementi, u kombinaciji s cjelovitim političkim pristupom i načelom partnerstva, odražavaju dodanu vrijednost kohezijske politike;

I.  budući da sve veća ograničenja proračuna EU-a i nacionalnih proračuna te posljedice Brexita ne bi trebale dovesti do slabljenja kohezijske politike EU-a; u tom kontekstu poziva pregovarače EU-a i Ujedinjene Kraljevine da razmotre prednosti i nedostatke daljnjeg sudjelovanja Ujedinjene Kraljevine u programima europske teritorijalne suradnje;

J.  budući da se kohezijskom politikom već rješava niz problema povezanih s njezinim ciljevima utvrđenima u Ugovorima te se ne može očekivati da će se njome, uz isti ili čak manji proračun, savladati svi novi izazovi s kojima će se EU suočiti nakon 2020., premda bi učinak mogao biti veći ako bi se državama članicama, regijama i gradovima omogućila veća fleksibilnost za podupiranje novih političkih izazova;

Dodana vrijednost kohezijske politike EU-a

1.  snažno se protivi svakom scenariju za EU27 do 2025., kako je navedeno u Bijeloj knjizi o budućnosti Europe, kojim bi se oslabili napori EU-a u vezi s kohezijskom politikom; s druge strane, poziva Komisiju da iznese sveobuhvatan zakonski prijedlog za jaku i djelotvornu kohezijsku politiku nakon 2020.;

2.  ističe da se rast i regionalna, ekonomska te socijalna konvergencija ne mogu postići bez dobrog upravljanja, suradnje, međusobnog povjerenja među svim dionicima i učinkovitog uključivanja partnera na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, kao što je utvrđeno u načelu partnerstva (članak 5. Uredbe o zajedničkim odredbama); ponavlja da sustav podijeljenog upravljanja kohezijskom politikom EU-a pruža jedinstven instrument Europskoj uniji za izravno rješavanje nedoumica građana u vezi s unutarnjim i vanjskim problemima; mišljenja je da je podijeljeno upravljanje, koje se temelji na načelu partnerstva, višerazinskom upravljanju te koordinaciji različitih upravnih razina, od velike koristi kada je riječ o osiguravanju većeg preuzimanja odgovornosti za provedbu politike među svim dionicima;

3.  naglašava katalizatorske učinke kohezijske politike te mogućnosti učenja koje ona pruža upravama, korisnicima i dionicima; ističe horizontalni i transverzalni pristup kohezijske politike kao pametne, održive i uključive politike kojom se osigurava okvir za mobilizaciju i koordinaciju nacionalnih i subnacionalnih aktera te njihovo izravno uključivanje u zajedničku suradnju na ostvarivanju prioriteta EU-a kroz sufinancirane projekte; u tom kontekstu poziva na najbolju moguću koordinaciju i suradnju između glavne uprave u Komisiji odgovorne za kohezijsku politiku i ostalih glavnih uprava, kao i nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela vlasti;

4.  žali zbog kašnjenja pri usvajanju nekoliko operativnih programa i kašnjenja u imenovanju upravljačkih tijela u nekim državama članicama tijekom aktualnog programskog razdoblja; pozdravlja prve znakove ubrzane provedbe operativnih programa uočene tijekom 2016.; poziva Komisiju da nastavi s radom Radne skupine za bolju provedbu u cilju potpore provedbi i kako bi utvrdila uzroke kašnjenja provedbe te predložila praktična rješenja i mjere za izbjegavanje tih problema od samog početka sljedećeg programskog razdoblja; snažno potiče sve uključene aktere da nastave s dodatnim poboljšanjem i ubrzavanjem provedbe bez da prouzročuju zastoj;

5.  napominje da su nedostaci u sustavu financijskog planiranja i provedbe doveli do nagomilavanja neplaćenih računa i stvaranja nezapamćenih zaostataka koji su preneseni iz posljednjeg VFO-a u sadašnji; poziva Komisiju da pronađe strukturirano rješenje za te probleme prije završetka trenutačnog VFO-a i da spriječi njihovo širenje u sljedeći VFO; ističe da razina odobrenih sredstava za plaćanja mora odgovarati prijašnjim obvezama, posebno prema kraju razdoblja kada države članice naginju podnošenju znatno više zahtjeva za plaćanje;

6.  prepoznaje da je u nekim državama članicama načelo partnerstva dovelo do uže suradnje s regionalnim i lokalnim tijelima, dok još uvijek ima prostora za napredak kada je riječ o osiguravanju stvarnog i ranog uključivanja svih dionika, uključujući iz redova civilnog društva, kako bi se osigurala veća odgovornost i vidljivost provedbe kohezijske politike bez povećanja administrativnog opterećenja ili prouzročenja kašnjenja; ističe da bi dionici i dalje trebali biti uključeni u skladu s pristupom višerazinskog upravljanja; smatra da bi u budućnosti i dalje trebalo jačati načelo partnerstva i Kodeks ponašanja, na primjer, uvođenjem jasnih minimalnih zahtjeva za uključivanje partnerstava;

7.  naglašava da su regionalne razlike, razlike u konkurentnosti i socijalne nejednakosti i dalje izražene iako se kohezijskom politikom ublažio učinak nedavne gospodarske i financijske krize u EU-u, kao i učinak mjera štednje; poziva na pojačane mjere za smanjenje tih razlika te sprječavanje nastanka novih razlika u svim vrstama regija, uz održavanje i konsolidiranje potpore tim regijama kako bi se pojednostavnilo preuzimanje odgovornosti za politiku u svim vrstama regija i u cilju postizanja ciljeva EU-a na njezinu cijelom teritoriju; u tom kontekstu smatra da je potrebno posvetiti više pozornosti postizanju veće otpornosti regija na iznenadne šokove;

8.  ističe da se teritorijalnom suradnjom u svim njezinim oblicima, uključujući makroregionalne strategije, čiji potencijal tek treba u potpunosti iskoristiti, prenosi koncept prekogranične političke suradnje i koordinacije regija i građana u EU-u; ističe vrijednost kohezijske politike u rješavanju problema svojstvenih otocima, pograničnim regijama i najsjevernijim regijama s vrlo niskom gustoćom naseljenosti, kako je predviđeno u članku 174. UFEU-a, najudaljenijim regijama definiranima u člancima 349. i 355. UFEU-a koje uživaju poseban status i čije bi se posebne alate i financiranje trebalo zadržati u razdoblju nakon 2020., kao i rubnim regijama;

9.  prima na znanje da je europska teritorijalna suradnja jedan od važnih ciljeva kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020. kojim se pruža znatna dodana vrijednost ciljevima EU-a, potiče solidarnost među regijama EU-a i s njegovim susjedima te olakšava razmjena iskustva i prijenosa dobre prakse, na primjer s pomoću standardiziranih dokumenata; ustraje u potrebi nastavka promicanja prekogranične, transnacionalne i međuregionalne suradnje kao dijela cilja jačanja teritorijalne kohezije utvrđenog u članku 174. UFEU-a; smatra da bi trebala ostati važan instrument za razdoblje nakon 2020.; međutim, ističe da aktualni proračun europske teritorijalne suradnje ne odgovara velikim izazovima koje moraju ispuniti programi Interreg niti se njime na učinkovit način podržava prekogranična suradnja; stoga poziva na znatno povećanje proračuna europske teritorijalne suradnje u sljedećem programskom razdoblju;

10.  ističe važnost postojećeg programa suradnje Interreg Europe za europska tijela javne vlasti radi omogućavanja razmjene iskustva i prijenosa dobre prakse; predlaže proširenje mogućnosti financiranja u sljedećem razdoblju Interreg Europe nakon 2020. kako bi se omogućilo ulaganje u fizičke pilot projekte i demonstracijske projekte vodeći pritom računa i o uključivanju dionika diljem Europe;

Struktura kohezijske politike nakon 2020. – kontinuitet i područja u kojima su potrebna poboljšanja

11.  ističe da su trenutačna kategorizacija regija, uvedene reforme, kao što je tematska koncentracija, i okvir uspješnosti dokazali vrijednost kohezijske politike; traži od Komisije da iznese ideje za veću fleksibilnost u izvršenju proračuna EU-a u cjelini; smatra da je u tom kontekstu stvaranje pričuve zanimljiva opcija za rješavanje velikih nepredviđenih događaja tijekom programskog razdoblja i radi olakšavanja reprogramiranja operativnih programa kako bi se ulaganja iz europskih strukturnih i investicijskih fondova prilagodila promjenjivim potrebama svake regije, a također i kako bi se odgovorilo na učinke globalizacije na regionalnoj i lokalnoj razini, ali bez negativnog utjecaja na ulaganja u okviru kohezijske politike ili ugrožavanja strateške orijentacije, dugoročnih ciljeva i sigurnosti planiranja, kao i stabilnosti višegodišnjih programa za regionalne i lokalne vlasti;

12.  prepoznaje vrijednost ex ante uvjeta, posebno onog o strategijama istraživanja i inovacija za pametnu specijalizaciju (RIS3), kojima se i dalje podupire strateško programiranje europskih strukturnih i investicijskih fondova i koji su doveli do veće usmjerenosti politike na rezultate; napominje da se ex ante uvjetima europskim strukturnim i investicijskim fondovima omogućuje učinkovito podržavanje ciljeva Europe nakon 2020. ne dovodeći u pitanje ciljeve kohezijske politike kako su navedeni u Ugovoru;

13.  naglašava da mora postojati uravnotežena veza kohezijske politike i postupaka ekonomskog upravljanja u okviru Europskog semestra za sve sudionike i da bi ta veza trebala biti recipročna; smatra da bi veće prepoznavanje teritorijalne dimenzije bilo od koristi Europskom semestru, odnosno da bi trebalo na uravnotežen način uzimati u obzir ekonomsko upravljanje i ciljeve kohezijske politike koji se odnose na ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu povezanost, kao i na održiv rast, zapošljavanje i zaštitu okoliša;

14.  s obzirom na to da je cilj kohezijske politike poticanje ulaganja, rasta i zaposlenosti diljem EU-a, smatra da se nacionalni doprinosi sufinanciranju projekata u okviru te politike u razdoblju nakon 2020. ne bi trebali uzimati u obzir za izračun deficita u okviru pravila Pakta o stabilnosti i rastu;

15.  ističe da je prijeko potrebno povećanje administrativnih i institucionalnih kapaciteta – i stoga jačanje nacionalnih i regionalnih agencija za potporu ulaganjima – u području programiranja, provedbe i evaluacije operativnih programa te da treba poboljšati kvalitetu stručnog osposobljavanja u državama članicama i regijama za ostvarivanje pravodobnih i uspješnih rezultata kohezijske politike i postizanje konvergencije prema većim standardima; u tom kontekstu naglašava važnost inicijative Taiex Regio Peer 2 Peer kojom se jačaju administrativni i institucionalni kapaciteti i ostvaruju bolji rezultati za ulaganja EU-a;

16.  ističe da je potrebno pojednostavniti cjelokupni sustav upravljanja kohezijske politike na svim razinama, omogućavajući planiranje, upravljanje i procjenu operativnih programa, kako bi postao dostupniji, fleksibilniji i učinkovitiji; u tom kontekstu, naglašava važnost borbe protiv prerevnog donošenja propisa u državama članicama; traži od Komisije da poveća mogućnosti e-kohezije i određenih vrsta rashoda, kao što su standardne veličine jediničnih troškova i paušalni iznosi u okviru Uredbe o zajedničkim odredbama, te da uvede digitalnu platformu ili jedinstvene kontaktne točke za informiranje podnositelja zahtjeva i korisnika; podržava zaključke i preporuke koje je dosad usvojila skupina na visokoj razini za praćenje pojednostavljenja za korisnike europskih strukturnih i investicijskih fondova te potiče države članice da provedu te preporuke;

17.  traži od Komisije da u okviru provedbe programa razmotri rješenja u skladu s proporcionalnošću i diferencijacijom, i to na temelju rizika, objektivnih kriterija i pozitivnih poticaja za programe, njihove veličine i administrativnog kapaciteta, posebno u vezi sa višestrukim razinama revizije koje se trebaju usredotočiti na borbu protiv nepravilnosti, to jest prijevara i korupcije, te da razmotri broj kontrola u cilju postizanja veće usklađenosti između kohezijske politike, politike tržišnog natjecanja i ostalih politika Unije, a posebno pravila o državnim potporama koja su primjenjiva na europske strukturne i investicijske fondove, ali ne i na EFSU ili Obzor 2020., kao i u vezi s mogućnošću jedinstvenog skupa pravila za sve europske strukturne i investicijske fondove kako bi se financiranje učinilo učinkovitijim, pri tome uzimajući u obzir posebnosti svakog fonda;

18.  poziva Komisiju da u cilju stvarnog pojednostavnjenja te u dogovoru s upravljačkim tijelima nacionalnih i regionalnih programa sastavi izvedivi plan za proširenje sustava pojednostavnjenih troškova na EFRR, također u skladu s odredbama prijedloga uredbe o izmjeni financijskih pravila koja se primjenjuju na proračun, odnosno takozvane skupne uredbe;

19.  smatra da bi se financiranje u okviru kohezijske politike i dalje trebalo temeljiti na bespovratnim sredstvima; međutim, primjećuje da financijski instrumenti imaju sve znatniju ulogu; ističe da zajmovi, vlasnički kapital ili jamstva mogu imati komplementarnu ulogu, ali se trebaju upotrebljavati s oprezom i na osnovi odgovarajuće ex ante procjene, pri čemu se bespovratna sredstva njima trebaju dopuniti samo kada ti financijski instrumenti predstavljaju dodanu vrijednost i mogu privući dodatnu financijsku potporu, uzimajući u obzir regionalne razlike i raznolikost praksi i iskustava;

20.  naglašava važnost potpore Komisije, EIB-a i država članica lokalnim i regionalnim tijelima u vezi s inovativnim financijskim instrumentima s pomoću platformi kao što je fi-compass ili poticaja za korisnike; podsjeća da ti instrumenti nisu prikladni za sve vrste intervencija u okviru kohezijske politike; mišljenja je da bi sve regije na dobrovoljnoj osnovi trebale moći odlučiti o provedbi financijskih instrumenata u skladu sa svojim potrebama; protivi se, međutim, obvezujućim kvantitativnim ciljevima za upotrebu financijskih instrumenata, te naglašava da sve veća upotreba financijskih instrumenata ne bi trebala dovesti do smanjenja proračuna EU-a u cjelini;

21.  poziva Komisiju da zajamči bolje sinergije i komunikaciju između europskih strukturnih i investicijskih fondova i drugih fondova i programa Unije, uključujući EFSU, te da pojednostavi provedbu aktivnosti financiranja iz više fondova; ističe da se EFSU-om ne bi trebalo dovoditi u pitanje stratešku usklađenost, teritorijalnu usredotočenost i dugoročnu perspektivu programiranja kohezijske politike niti zamijeniti ili istisnuti bespovratna sredstva ili pak zamijeniti ili smanjiti proračun europskih strukturnih i investicijskih fondova; inzistira na stvarnoj dodatnosti njegovih sredstava; poziva na uspostavu jasnog razgraničenja između EFSU-a i kohezijske politike, zajedno s pružanjem mogućnosti za njihovu kombiniranu i olakšanu uporabu bez njihova preklapanja, što može učiniti strukturu financiranja privlačnijom kako bi se oskudna sredstva EU-a dobro iskoristila; vjeruje da je potrebno usklađivanje pravila za aktivnosti financiranja iz više fondova, kao i jasna komunikacijska strategija o postojećim mogućnostima financiranja; poziva Komisiju da u tom kontekstu izradi paket instrumenata za korisnike;

22.  poziva Komisiju da razmotri izradu niza drugih pokazatelja kojim će se dopuniti pokazatelj koji se temelji na BDP-u i koji je i dalje glavna legitimna i pouzdana metoda za pravedno dodjeljivanje sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova; smatra da u tom kontekstu treba razmotriti i proučiti mogućnost indeksa društvenog napretka ili demografskog pokazatelja kako bi se pružila sveobuhvatna slika regionalnog razvoja; smatra da bi ti pokazatelji mogli bolje odgovoriti na nove vrste nejednakosti koje nastaju među regijama EU-a; nadalje naglašava relevantnost pokazatelja ishoda za jačanje usmjerenosti politike na rezultate i učinak;

23.  poziva Komisiju da razmotri mjere za rješavanje pitanja nacionalnog financiranja projekata kohezijske politike, s obzirom na problem s kojim se suočavaju lokalne i regionalne razine vlasti u visoko centraliziranim državama članicama koje ne raspolažu s dovoljno fiskalnih i financijskih kapaciteta i koje nailaze na velike poteškoće pri sufinanciranju projekata, a često i u pripremi projektne dokumentacije zbog nedovoljnih financijskih sredstava, čime dolazi do slabije iskoristivosti kohezijske politike;

24.  potiče Komisiju da razmotri mogućnost upotrebe razine NUTS III kao klasifikacije regija u kohezijskoj politici za neke odabrane prioritete;

Ključna politička područja za moderniziranu kohezijsku politiku nakon 2020.

25.  naglašava važnost ESF-a, Jamstva za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladih, posebno u borbi protiv dugoročne nezaposlenosti i nezaposlenosti mladih u Uniji, koje su dostigle dosad nezabilježene razine, osobito u slabije razvijenim regijama, najudaljenijim regijama i regijama koje su najviše pogođene krizom; ističe ključnu ulogu malih i srednjih poduzeća u otvaranju radnih mjesta, čiji udio u ukupnom broju radnih mjesta u Uniji iznosi 80 %, te u promicanju inovativnih sektora kao što su digitalno gospodarstvo i gospodarstvo s niskim emisijama ugljika;

26.  smatra da bi u razdoblju nakon 2020. kohezijska politika trebala i dalje skrbiti za ugrožene i marginalizirane skupine, riješiti pitanje rastućih nejednakosti i izgrađivati solidarnost; prima na znanje pozitivan učinak koji ulaganja u obrazovanje, osposobljavanje i kulturu imaju u pogledu socijalne dodane vrijednosti i one povezane s zapošljavanjem; nadalje upućuje na potrebu zadržavanja društvene uključenosti, uključujući trošenje sredstava ESF-a kojeg upotpunjuju ulaganja EFRR-a u tom području;

27.  predlaže bolju upotrebu europskih strukturnih i investicijskih fondova kako bi se odgovorilo na demografske promjene i njihove regionalne i lokalne posljedice; mišljenja je da bi se u regijama koje se suočavaju s izazovima poput depopulacije europski strukturni i investicijski fondovi trebali na najbolji mogući način usmjeriti na stvaranje radnih mjesta i rast;

28.  primjećuje sve veću važnost Teritorijalnog programa i uspješnih ruralno-urbanih partnerstava, kao i primjer koji pametni gradovi pružaju kao mikrokozmi i katalizatori za inovativna rješenja za regionalne i lokalne probleme;

29.  pozdravlja Amsterdamski pakt i bolje priznavanje uloge gradova i urbanih područja u europskom donošenju politika i traži učinkovitu provedbu kooperativne metode rada kroz partnerstva sadržana u Paktu; očekuje uključivanje rezultata u buduće politike EU-a nakon 2020.;

30.  ističe unaprijeđenu urbanu dimenziju kohezijske politike u obliku posebnih odredbi za održivi urbani razvoj i inovativna urbana djelovanja; smatra da bi se to trebalo dodatno razviti i financijski ojačati nakon 2020. te da bi se trebao osnažiti prijenos ovlasti na niže razine upravljanja; potiče Komisiju da poboljša koordinaciju između raznih mjera usmjerenih na gradove kako bi se ojačala izravna potpora lokalnim vlastima u okviru kohezijske politike s pomoću financiranja i prilagođenih instrumenata za teritorijalni razvoj; ističe buduću ulogu instrumenata za teritorijalni razvoj, poput lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice i integriranih teritorijalnih ulaganja;

31.  podržava obveze koje je EU preuzeo u okviru Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama; podsjeća u tom kontekstu cilj koji podupiru sve institucije EU-a u pogledu potrošnje najmanje 20 % proračuna EU-a na djelovanja povezana s klimatskim promjenama te ističe da europski strukturni i investicijski fondovi u tom smislu imaju ključnu ulogu te da bi se trebali i dalje upotrebljavati što učinkovitije za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu, kao i za zelena gospodarstva i obnovljive izvore energije; smatra da je potrebno poboljšati sustav praćenja potrošnje za klimu; u tom pogledu ističe potencijal europske teritorijalne suradnje, kao i ulogu gradova i regija u kontekstu Plana za gradove;

32.  napominje da strategije RIS3 jačaju regionalne inovacijske ekosustave; ističe da istraživanje, inovacije i tehnološki razvoj trebaju i dalje imati istaknutu ulogu kako bi se omogućilo da se EU natječe na globalnoj razini; smatra da bi model pametne specijalizacije trebao postati jedan od vodećih pristupa kohezijske politike za razdoblje nakon 2020. poticanjem suradnje između različitih regija, urbanih i ruralnih područja i stimuliranjem gospodarskog razvoja EU-a, stvaranjem sinergija između transnacionalnih strategija RIS3 i vrhunskih klastera; podsjeća na postojeći pilot-projekt Put prema izvrsnosti (S2E) kojim se i dalje podupiru regije u stvaranju i iskorištavanju sinergija među europskim strukturnim i investicijskim fondovima, programom Obzor 2020. i ostalim programima EU-a za financiranje; stoga zauzima stajalište da je potrebno uložiti daljnje napore u povećanje sinergija radi jačanja pametne specijalizacije i inovacija za razdoblje nakon 2020.;

33.  ističe da je povećana vidljivost kohezijske politike ključna za borbu protiv euroskepticizma i može doprinijeti vraćanju povjerenja građana; ističe da se u cilju poboljšanja vidljivosti europskih strukturnih i investicijskih fondova veći naglasak mora staviti na sadržaj i rezultate njihovih programa, uz pomoć pristupa odozgo prema dolje te odozdo prema gore, čime se omogućuje sudjelovanje dionika i primatelja koji mogu djelovati kao učinkoviti kanal za širenje informacija o postignućima kohezijske politike; nadalje apelira na Komisiju, države članice, regije i gradove da učinkovitije komuniciraju o mjerljivim dostignućima kohezijske politike koji mogu donijeti dodanu vrijednost u svakodnevni život građana EU-a; snažno potiče na to da se komunikacijske aktivnosti u posebnoj proračunskoj liniji u okviru tehničke pomoći nastave, po potrebi, i nakon što je projekt okončan sve dok njegovi rezultati ne postanu jasno vidljivi;

Izgledi

34.  poziva na to da poticanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije i solidarnosti širom EU-a te usmjeravanje fondova EU-a prema razvoju, otvaranju radnih mjesta i konkurentnosti budu među glavnim prioritetima programa EU-a; također poziva na nastavak borbe protiv regionalnih nejednakosti, siromaštva i socijalne isključenosti, kao i diskriminacije; smatra da osim ciljeva sadržanih u Ugovorima, kohezijska politika treba nastaviti služiti kao alat za ostvarivanje političkih ciljeva EU-a, čime se također doprinosi većoj razini svijesti o njezinoj uspješnosti i jamči da je glavna ulagačka politika Unije dostupna svim regijama;

35.  ponavlja da je krajnje vrijeme da se osmisli kohezijska politika EU-a za razdoblje nakon 2020. radi njezina učinkovitog pokretanja na samom početku novog programskog razdoblja; poziva stoga Komisiju da pripremi novi zakonodavni okvir kako bi na vrijeme bio proveden u djelo, odnosno ubrzo nakon donošenja sljedećeg VFO-a i njegova prijevoda na službene jezike; nadalje poziva na pravovremeno donošenje svih zakonodavnih prijedloga za buduću kohezijsku politiku i smjernica o upravljanju i kontroli prije početka novog programskog razdoblja, bez retroaktivnog učinka; naglašava da odgođena provedba operativnih programa utječe na učinkovitost kohezijske politike;

36.  napominje da bi se srž aktualnog zakonodavnog okvira za kohezijsku politiku trebala održati nakon 2020., uz dorađenu, ojačanu, lako dostupnu i na rezultate usmjerenu politiku te uz dodanu vrijednost politike, o kojoj bi trebalo bolje informirati građane;

37.  u pogledu prijedloga Komisije 2016/0282(COD) naglašava da prihvat migranata i izbjeglica pod međunarodnom zaštitom, kao i njihova socijalna i ekonomska integracija, iziskuju usklađen transnacionalni pristup koji bi se trebao razmotriti i u okviru trenutačne i buduće kohezijske politike EU-a;

38.  ističe važnost stabilnih propisa; poziva Komisiju da prilikom sastavljanja provedbenih odredbi za kohezijsku politiku u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru promjene svede na najmanju moguću mjeru; uvjeren je da se udio proračuna EU-a za kohezijsku politiku nakon 2020. treba zadržati na adekvatnoj razini, ako ne i povećati, s obzirom na složene unutarnje i vanjske izazove na koje će politika morati odgovoriti u pogledu svojih ciljeva; smatra da tu politiku ne smiju oslabiti nikakve okolnosti, pa čak ni Brexit, i da se njezin udio u ukupnom proračunu EU-a ne smije smanjiti preusmjeravanjem sredstava u financiranje novih izazova; nadalje naglašava višegodišnju prirodu kohezijske politike i poziva na zadržavanje njezinog sedmogodišnjeg programskog razdoblja ili uvođenje programskog razdoblja 5+5 s obveznom revizijom u sredini razdoblja;

39.  poziva na brzu dodjelu pričuve za postignute rezultate; primjećuje da je vrijeme između postizanja rezultata i oslobađanja pričuve predugo, čime se umanjuje njezina djelotvornost; stoga apelira na Komisiju da dopusti državama članicama da stave pričuvu za postignute rezultate u uporabu čim se završi preispitivanje;

40.  u tom kontekstu ističe da se unutar okvira kohezijske politike, posebice u sljedećem razdoblju financiranja, prednost treba pružiti digitalnom programu, uključujući osiguranje potrebne infrastrukture i naprednih tehnoloških rješenja; napominje da se razvoj u telekomunikacijskom sektoru mora u svakom slučaju pratiti odgovarajućim osposobljavanjem, kojem se također treba pružiti potpora u okviru kohezijske politike;

41.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te državama članicama i njihovim parlamentima i Odboru regija.

(1)

SL L 347, 20.12.2013., str. 320.

(2)

SL L 347, 20.12.2013., str. 289.

(3)

SL L 347, 20.12.2013., str. 470.

(4)

SL L 347, 20.12.2013., str. 259.

(5)

SL L 347, 20.12.2013., str. 303.

(6)

SL L 347, 20.12.2013., str. 281.

(7)

SL L 347, 20.12. 2013., str. 884.

(8)

SL L 298, 26.10.2012., str. 1.

(9)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0053.

(10)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0321.

(11)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0217.

(12)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2010)0008.

(13)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2010)0254.

(14)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0383.

(15)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0336.

(16)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0311.

(17)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0211.

(18)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0419.

(19)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0308.

(20)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0307.

(21)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0125.

(22)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0133.

(23)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0384.


OBRAZLOŽENJE

Temeljna je zamisao Europske unije mirna suradnja između njezinih različitih naroda i država. U okviru Ugovora iz Lisabona države članice odredile su zajedničke dužnosti i ciljeve. Jedan od ključnih ciljeva Unije jest promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije i solidarnosti među raznim regijama. Taj se cilj ostvaruje europskom kohezijskom politikom, koja predstavlja jedinstven ulagački instrument za sve regije. Kohezijska politika glavna je politika ulaganja na razini EU-a za otvaranje radnih mjesta i ostvarivanje rasta.

Izvjestiteljica u potpunosti podržava cilj gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije. Za buduću je kohezijsku politiku važno izvući pouke iz prošlosti i uzeti u obzir izazove današnjice.

Po mišljenju izvjestiteljice o dva načela kohezijske politike trebao bi vladati konsenzus:

za kohezijsku politiku neophodan je adekvatan proračun. Ograničenja proračuna EU-a i nacionalnih proračuna kao i posljedice Brexita ne bi trebali dovesti do slabljenja kohezijske politike EU-a.

Kohezijskom politikom trebaju se smanjivati razlike i, uz poseban naglasak na slabije razvijenijim regijama, jačati sve regije, uključujući tranzicijske i razvijenije regije. Te kategorije potrebno je zadržati.

Nakon iskustva s aktualnim programskim razdobljem važno je u ranoj fazi krenuti s pripremama i rano započeti s kohezijskom politikom za razdoblje nakon 2020. kako bi se u regijama pravovremeno mogle pokrenuti konkretne inicijative na terenu.

U pogledu strukture buduće kohezijske politike izvjestiteljica smatra da je najvažnije pojednostavniti politiku. Trebalo bi smanjiti birokraciju koja predstavlja teret regijama i građanima. Prostora za poboljšanje moglo bi biti u višestrukim razinama revizije i broju kontrola, kao i u upotrebi paušalnih iznosa ili standardnih troškova. Izvjestiteljica također predlaže bolje usklađivanje između kohezijske politike i pravila o državnim potporama. Također bi mogla zamisliti da postoji jedinstveni skup pravila za sve europske strukturne i investicijske fondove.

Treba jačati sinergije između europskih strukturnih i investicijskih fondova i ostalih fondova i programa. U tom kontekstu izvjestiteljica sugerira da se EFSU-om ne bi trebalo dovesti u pitanje stratešku usklađenost i dugoročnu perspektivu kohezijske politike. Resursi EFSU-a moraju biti dodatni.

Osim toga, kohezijska politika mora biti fleksibilna kako bi bila u mogućnosti nositi se s nepredviđenim događajima. S obzirom na to da se tematska koncentracija pokazala uspješnom, izvjestiteljica želi da Komisija istraži načine dodatne fleksibilnosti, na primjer, s pomoću svojevrsne pričuve ili lakšeg reprogramiranja.

Izvjestiteljica smatra da se tijekom uspostavljanja operativnih programa mora čuti glas regionalnih i lokalnih dionika. Takozvano načelo partnerstva, kako je utvrđeno Uredbom o zajedničkim odredbama, trebalo bi biti obvezno za nacionalna, regionalna i lokalna tijela. To podrazumijeva da ona moraju uzimati u obzir informacije s regionalne i lokalne razine, kao i primjedbe ekonomskih i socijalnih partnera te civilnoga društva na svim razinama izrade, prilagodbe i provedbe nove politike, uključujući sastav odbora za praćenje (članak 5. i članak 48. Uredbe o zajedničkim odredbama). Trebalo bi dodatno jačati to načelo u razdoblju nakon 2020.

Izvjestiteljica prepoznaje potrebu za većim stupnjem usklađivanja kohezijske politike s makroekonomskim politikama. Ipak, veće prepoznavanje teritorijalne dimenzije koristilo bi Europskom semestru. Teritorijalizacija ekonomskog upravljanja mogla bi biti od pomoći kako bi se poboljšalo razumijevanje regionalne različitosti u pogledu potreba i problema u ekonomskom, socijalnom ili institucijskom razvoju i kako bi se na odgovarajući način oblikovali prijedlozi za reforme. Nijedan oblik makroekonomske uvjetovanosti nije od pomoći.

Kad je riječ o financiranju, bespovratna sredstva, kao učinkovit oblik potpore u raznim područjima javne intervencije, trebala bi ostati glavni instrument kohezijske politike, osobito za manje korisnike. Financijski instrumenti mogu biti dodatni i korisni ulagački instrumenti za one sektore u kojima su se pokazali prikladnijima od bespovratnih sredstava. Međutim, oni ne bi trebali nadomjestiti tradicionalnu potporu u obliku bespovratnih sredstava, nego služiti kao sredstvo privlačenja dodatne financijske potpore koheziji. Dok bi BDP i dalje trebao biti glavni kriterij prihvatljivosti, izvjestiteljica poziva Komisiju da razmotri i dodatne pokazatelje, uzimajući pritom u obzir i demografski i socijalni razvoj.

Kad je riječ o političkim područjima, izvjestiteljica smatra da je borba protiv nezaposlenosti jedan od glavnih problema koje treba riješiti i da će to i u budućnosti biti tako. Ostala ključna područja su borba protiv klimatskih i demografskih promjena, kao i potpora inovacijama i MSP-ovima, integracija migranata i održiva temeljna infrastruktura. Dobri odnosi između gradskih područja i njihove ruralne okoline također su važni. Zbog toga izvjestiteljica želi da se preporuke „partnerstava” (uspostavljena Amsterdamskim paktom) uključe u kohezijsku politiku nakon 2020.


MIŠLJENJE Odbora za proračune (25.4.2017)

upućeno Odboru za regionalni razvoj

o temeljima za kohezijsku politiku EU-a nakon 2020.

(2016/2326(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Jan Olbrycht

PRIJEDLOZI

Odbor za proračune poziva Odbor za regionalni razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  naglašava da kohezijska politika predstavlja najvidljiviji, najopipljiviji i najmjerljiviji izraz europske solidarnosti i pravednosti te da je ključna u ublažavanju utjecaja najnovije krize u Uniji; ističe da je kohezijska politika kao strukturna politika u posljednjih nekoliko desetljeća postala glavna investicijska politika EU-a i sredstvo za ostvarivanje općih političkih ciljeva Unije uz konkretne ciljeve utvrđene u Ugovorima; smatra da kohezijska politika poslije 2020. treba nastaviti služiti tom cilju te da i dalje treba biti politika za sve države članice i regije; smatra da tu politiku ne smiju oslabiti nikakve okolnosti, pa čak ni Brexit, i da njezin udio u ukupnom proračunu EU-a treba zadržati i u budućnosti odnosno da se ona ne smije oslabiti preusmjeravanjem sredstava u financiranje novih izazova;

2.  napominje da postoje nedostaci u sustavu financijskog planiranja i provedbe koji su doveli do nagomilavanja neplaćenih računa i stvaranja nezapamćenih zaostataka koji su iz posljednjeg višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) preneseni u sadašnji; sve je zabrinutiji zbog sporog započinjanja provedbe operativnih programa za razdoblje 2014. – 2020., što može dovesti do jednake situacije u budućnosti i onemogućiti rast; poziva Komisiju da pronađe strukturno rješenje za te probleme prije završetka trenutačnog VFO-a i da spriječi njihovo širenje u sljedeći VFO; ističe da razina odobrenih sredstava za plaćanja mora odgovarati prijašnjim obvezama, posebice prema kraju razdoblja kada države članice podnose znatno više zahtjeva za plaćanje;

3.  ističe sve veću potrebu za fleksibilnošću u izvršenju proračuna EU-a u cjelini, među ostalim i u području kohezijske politike, kako bi se prionulo na rješavanje novih izazova tijekom programskog razdoblja i olakšalo reprogramiranje ako se za to ukaže potreba; potiče Komisiju da u tom smislu istraži različita rješenja; smatra da je u tom kontekstu stvaranje rezerve na razini EU-a zanimljiva opcija; međutim, smatra da napore u tom pogledu treba uložiti i na razini EU-a i na nacionalnoj i regionalnoj razini; poziva na veću fleksibilnost za države članice i regije i brzu dodjelu sredstava za pričuvu za uspješnost te istodobno podržava metodu za primjenu podijeljenog upravljanja; ističe da uspjeh sustava podijeljenog upravljanja ovisi o naporima koje države članice ulažu u programiranje i provedbu, kao i o sveukupnom sustavu upravljanja i kontrole te pravilnom i stabilnom funkcioniranju tog sustava;

4.  potiče Komisiju da razmisli o drugim pokazateljima osim BDP-a koji bi omogućili pravednu raspodjelu sredstava u okviru kohezijske politike, a kako bi se pružio odgovor na pojavu novih oblika nejednakosti među regijama EU-a koji ne podrazumijevaju samo ekonomski razvoj;

5.  naglašava da je važno imati pojednostavljen i dosljedan pristup kohezijskoj politici kako bi se brojna različita pravila učinila djelotvornijima i kako bi financiranje bilo učinkovitije;

6.  napominje sve veću ulogu financijskih instrumenata koji po svojoj prirodi pružaju dodatnu mogućnost financijske potpore iz proračuna EU-a, uz subvencije i bespovratna sredstva; potiče Komisiju da razmotri odgovarajuću ravnotežu između bespovratnih sredstava i financijskih instrumenata u okviru kohezijske politike u predstojećem VFO-u te naglašava da financijski instrumenti nisu pogodni za sve vrste intervencija, od kojih se mnogima pruža potpora u okviru kohezijske politike; naglašava da sve veća upotreba financijskih instrumenata ne bi smjela dovesti do smanjenja u općem proračunu Unije;

7.  poziva na dostatnu reviziju i kontrolu nad financiranjem programa kako bi se zajamčio nadzor i kako bi se maksimalno povećala vidljivost kohezijske politike;

8.  naglašava važnost normativne stabilnosti te ističe da kontinuitet propisa može znatno doprinijeti efikasnoj upotrebi sredstava EU-a; poziva Komisiju da pri izradi provedbenih pravila za kohezijsku politiku u okviru idućeg VFO-a što manje izmijeni pravila o nabavi kako bi tijela nadležna za provedbu i kontrolu sredstava EU-a mogla iskoristiti stečeno iskustvo i pouke;

9.  ističe, s obzirom na raspravu o trajanju sljedećeg VFO-a, da je višegodišnja priroda kohezijske politike od presudne važnosti; stoga poziva da se zadrži duljina trajanja programskog razdoblja od sedam godina ili da se uvede programsko razdoblje od pet + pet godina s obveznom revizijom u sredini razdoblja.

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

24.4.2017

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

26

3

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Lefteris Christoforou, Gérard Deprez, José Manuel Fernandes, Eider Gardiazabal Rubial, Ingeborg Gräßle, Bernd Kölmel, Zbigniew Kuźmiuk, Clare Moody, Siegfried Mureşan, Jan Olbrycht, Paul Rübig, Petri Sarvamaa, Jordi Solé, Patricija Šulin, Monika Vana, Daniele Viotti, Tiemo Wölken, Marco Zanni, Stanisław Żółtek

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Ivana Maletić, Pier Antonio Panzeri, Nils Torvalds, Marco Valli, Derek Vaughan, Rainer Wieland, Tomáš Zdechovský

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Karin Kadenbach, Ramón Luis Valcárcel Siso

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U ODBORU ČIJE SE MIŠLJENJE TRAŽI

26

+

ALDE

Gérard Deprez, Nils Torvalds

ECR

Zbigniew Kuźmiuk

EFDD

Marco Valli

PPE

Lefteris Christoforou, José Manuel Fernandes, Ingeborg Gräßle, Ivana Maletić, Siegfried Mureşan, Jan Olbrycht, Paul Rübig, Petri Sarvamaa, Ramón Luis Valcárcel Siso, Rainer Wieland, Tomáš Zdechovský, Patricija Šulin

S&D

Nicola Caputo, Eider Gardiazabal Rubial, Karin Kadenbach, Clare Moody, Pier Antonio Panzeri, Derek Vaughan, Daniele Viotti, Tiemo Wölken

VERTS/ALE

Jordi Solé, Monika Vana

3

-

ECR

Bernd Kölmel

ENF

Stanisław Żółtek Marco Zanni

0

0

 

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

18.5.2017

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

20

4

13

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Pascal Arimont, Franc Bogovič, Mercedes Bresso, James Carver, Andrea Cozzolino, Rosa D’Amato, Tamás Deutsch, Raymond Finch, Iratxe García Pérez, Michela Giuffrida, Krzysztof Hetman, Ivan Jakovčić, Marc Joulaud, Constanze Krehl, Sławomir Kłosowski, Louis-Joseph Manscour, Martina Michels, Iskra Mihaylova, Jens Nilsson, Andrey Novakov, Younous Omarjee, Konstantinos Papadakis, Mirosław Piotrowski, Stanislav Polčák, Terry Reintke, Liliana Rodrigues, Fernando Ruas, Monika Smolková, Maria Spyraki, Ramón Luis Valcárcel Siso, Monika Vana, Matthijs van Miltenburg, Lambert van Nistelrooij, Derek Vaughan, Kerstin Westphal, Joachim Zeller

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Viorica Dăncilă


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

20

+

ALDE

Ivan Jakovčić, Iskra Mihaylova, Matthijs van Miltenburg

ECR

Sławomir Kłosowski, Mirosław Piotrowski

EFDD

Rosa D'Amato

S&D

Mercedes Bresso, Andrea Cozzolino, Viorica Dăncilă, Iratxe García Pérez, Michela Giuffrida, Constanze Krehl, Louis-Joseph Manscour, Jens Nilsson, Liliana Rodrigues, Monika Smolková, Derek Vaughan, Kerstin Westphal

VERTS/ALE

Terry Reintke, Monika Vana

4

-

EFDD

James Carver, Raymond Finch

NI

Konstantinos Papadakis

PPE

Stanislav Polčák

13

0

GUE/NGL

Martina Michels, Younous Omarjee

PPE

Pascal Arimont, Franc Bogovič, Tamás Deutsch, Krzysztof Hetman, Marc Joulaud, Andrey Novakov, Fernando Ruas, Maria Spyraki, Ramón Luis Valcárcel Siso, Joachim Zeller, Lambert van Nistelrooij

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Pravna napomena