Postupak : 2016/0207(COD)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0261/2017

Podneseni tekstovi :

A8-0261/2017

Rasprave :

PV 29/11/2017 - 21
CRE 29/11/2017 - 21

Glasovanja :

PV 14/09/2017 - 8.12
CRE 14/09/2017 - 8.12
PV 30/11/2017 - 8.18
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0469

IZVJEŠĆE     ***I
PDF 863kWORD 107k
17.7.2017
PE 601.194v02-00 A8-0261/2017

o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća   o izmjeni Uredbe (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru

(COM(2016)0447 – C8-0264/2016 – 2016/0207(COD))

Odbor za vanjske poslove

Izvjestitelj: Arnaud Danjean

NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 MIŠLJENJE MANJINE
 mIŠLJENJE ODBORA ZA PRAVNA PITANJA O PRAVNOJ OSNOVI
 MIŠLJENJE Odbora za razvoj
 POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEMU NADLEŽNOM ODBORU

NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru

(COM(2016)0447 – C8-0264/2016 – 2016/0207(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0447),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 209. stavak 1. i članak 212. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0264/2016),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0261/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Amandman    1

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 6.a (nova)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(6a)  Primjenu tog instrumenta trebalo bi pomno pratiti i redovito informirati Europski parlament o aktivnostima koje se financiraju u okviru njegovih odredbi. Valjalo bi napomenuti da je trajanje tog instrumenta strogo ograničeno na kraj aktualnog višegodišnjeg financijskog okvira, nakon čega bi Komisija trebala provesti cjelovitu interdisciplinarnu evaluaciju mjera financiranih u skladu s odredbama o izgradnji kapaciteta kao potpore sigurnosti i razvoju uspostavljenim ovom Uredbom i relevantnih instrumenata kojima se koriste države članice za financiranje izgradnje kapaciteta kao potpore sigurnosti i razvoju. Tom bi evaluacijom trebalo ocijeniti usklađenost djelovanja u okviru izgradnje kapaciteta kao potpore sigurnosti i razvoju koje financiraju Unija i njezine države članice s Globalnom strategijom EU-a i ciljevima održivog razvoja UN-a. Svi budući instrumenti ustanovljeni za rješavanje pitanja povezanosti sigurnosti i razvoja trebali bi se temeljiti na zaključcima te evaluacije, trebalo bi ih primjenjivati samo nakon opsežnog javnog savjetovanja s više dionika i trebali bi olakšati civilnu suradnju između Unije, lokalnih i regionalnih javnih i međuvladinih struktura te nevladinih organizacija radi pružanja potpore trećim zemljama.

Amandman    2

Prijedlog uredbe

Članak 1.a (novi)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

Članak 1.a

 

Pomoć koja se ubraja u članak 3.a financira se preraspodjelom u okviru naslova IV. općega proračuna Unije za višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. bez mobiliziranja dodatnih sredstava. Ta preraspodjela isključuje korištenje odobrenim sredstvima dodijeljenim za mjere u okviru Uredbe (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća1a.

 

__________________

 

1a Uredba (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta financiranja za razvojnu suradnju za razdoblje 2014. – 2020.


OBRAZLOŽENJE

Europska komisija objavila je 5. srpnja 2016. zakonodavni prijedlog za pružanje podrške jačanju obrambenih i sigurnosnih sposobnosti zemalja partnera. Cilj je omogućiti Uniji da iz svojeg proračuna financira aktivnosti osposobljavanja kao i nabavu nesmrtonosne opreme za snage sigurnosti trećih zemalja. Ova podrška Unije njezinim partnerima trebala bi na održiv način podržati djelotvornost aktivnosti osposobljavanja koje poduzima Unija te razvoj vladavine prava.

Inicijativa Komisije ima za cilj jačanje veze između sigurnosti i razvoja koja je utvrđena 2003. u Europskoj sigurnosnoj strategiji(1) („sigurnost je preduvjet razvoja”) i na koju se nakon toga eksplicitno poziva u svim strateškim, globalnim ili tematskim dokumentima(2).

Podrazumijeva se da je veza između sigurnosti i razvoja ključni princip na kojem se temelji integrirani pristup Unije vanjskim krizama i sukobima. Ako prihvatimo da razvojna politika ima za cilj smanjenje i konačno iskorjenjivanje siromaštva („bez razvoja i iskorjenjivanja siromaštva nema trajnog mira”), onda izgradnja kapaciteta u sigurnosnom sektoru očito predstavlja ključan doprinos ciljevima održivog razvoja.

Parlament se uvijek slagao s tim stajalištem. U svom izvješću o cjelokupnom pristupu Unije(3) pozdravlja „povezanost sigurnosti i razvoja koja bi trebala biti ključno temeljno načelo primjene cjelovitog pristupa EU-a”.

Također treba napomenuti da će se budući smjer povezanosti sigurnosti i razvoja jasno ponovno potvrditi u „Europskom konsenzusu o razvoju” koji je trenutačno u procesu revizije.

Ovim se prijedlogom jača dosljednost djelovanja Europske unije.

Njime se omogućuje provedba ciljeva Globalne strategije za vanjsku i sigurnosnu politiku koju je u lipnju 2016. predstavila Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. U njezinom prioritetu broj 4. „Od vizije do djelovanja” naglašava se potreba jačanja kapaciteta njezinih partnera kako bi mogli reagirati na vanjske krize.

Na tu se potrebu podsjeća i u Rezoluciji Europskog parlamenta o operacijama potpore miru(4): „Parlament pozdravlja Zajedničku komunikaciju o izgradnji kapaciteta te se pridružuje Vijeću tražeći njezinu hitnu provedbu”.

Taj se tekst nastavlja na zajedničku komunikaciju iz travnja 2015.(5) u kojoj su identificirani nedostaci Europske unije u pogledu izgradnje kapaciteta njezinih partnerskih zemalja i reforme sigurnosnog sektora. Unija trenutačno provodi procjenu potreba u nestabilnim zemljama, posebice u Africi, a Instrument za doprinos stabilnosti i miru već financira aktivnosti u okviru reforme sigurnosnog sektora.

S pomoću ovog prijedloga Unija ispunjava svoje međunarodne obveze u pogledu razvoja. U njemu se uzimaju u obzir revidirane direktive Odbora za razvojnu pomoć Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj („OECD-DAC”) o službenoj razvojnoj pomoći (ODA) u području mira i sigurnosti širenjem područja primjene propisa o službenoj razvojnoj pomoći u sigurnosnom sektoru, kao i donošenje „Programa za održivi razvoj do 2030.” Ujedinjenih naroda i njegovog cilja održivog razvoja br. 16 o „miru i pravdi” u kojem se naglašava potrebu za jačanjem nacionalnih institucija zaduženih za sigurnost u nestabilnim državama pogođenim sukobima.

Ovaj prijedlog reagira na hitnu potrebu i očekivanja dionika na terenu. Iako su politički poticaji dani prije više od tri godine, oni nisu doveli do istinske provedbe konkretnih mjera. Već je u prosincu 2013. Europsko vijeće pozivalo na program „Osposobi i opremi” („Train and Equip”) koji se razvio u inicijativu Izgradnja kapaciteta kao potpora sigurnosti i razvoju („Capacity Building and Security Development”). U prosincu 2016. u zaključcima Europskog vijeća naglašena je potreba da se zakonodavni prijedlog Europske komisije usvoji prije kraja prve polovice 2017.

Taj zakonodavni tekst ima oblik izmjene Uredbe (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru. Stoga je revizija tog instrumenta ograničena na dodavanje mogućnosti da se njime riješe trenutačni nedostatci u pogledu potpore svim dionicima sigurnosnog sektora (uključujući vojsku), posebno osiguravanjem obuke i opreme za rješavanje hitnih kratkoročnih i srednjoročnih potreba u kontekstu postizanja održivog razvoja.

Brza provedba inicijative Izgradnja kapaciteta kao potpora sigurnosti i razvoju u zemljama partnerima upotpunit će i poboljšati postojeći instrument.

Europska unija već ima nekoliko instrumenata za potporu civilnim snagama sigurnosti (policija) i pravosuđa putem financiranja određene opreme (vozila, radio...).

Ona, međutim, ne može pružati potporu vojsci, iako u nekim slučajevima samo oružane snage mogu stabilizirati određena područja time što sudjeluju u ponovnoj uspostavi sigurnosti za stanovništvo, vraćanju javne uprave te pružanju osnovnih usluga.

Unija, dakle, nema financijski instrument koji se može brzo i učinkovito aktivirati kako bi, kada je to potrebno, izravno poduprla svoje partnere iz trećih zemalja u području sigurnosti. Bez kapaciteta kojima bi se omogućili korisni i koordinirani programi opremanja, trajno postizanje pozitivnih rezultata u pogledu edukacije i savjetovanja oružanih snaga u trećim zemljama izuzetno je teško u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju.

Ta nužna i hitna pomoć koju Komisija predlaže omogućila bi da se u okviru već postojećeg instrumenta premosti jaz između programa koji žele osnažiti „civilne” snage sigurnosti i drugih razvojnih programa, između edukacije koju mogu provoditi europski programi i nedostatka opreme lokalnih snaga. Europska unija mora biti u mogućnosti opremiti snage sigurnosti zemalja partnera koje osposobljava u okviru svojih misija.

Na primjer, europska pomoć mogla bi omogućiti financiranje zdravstvene infrastrukture garnizona u Maliju gdje je Europska unija već prisutna putem svoje vojne misije za doprinos osposobljavanju oružanih snaga Malija. Radilo bi se o saniranju postojećih zdravstvenih objekata (ambulante) kako bi ih se dovelo do prihvatljive razine standarda njege. Te ambulante morale bi moći pružati osnovnu zdravstvenu zaštitu, uključujući skrb za majku i dijete te prvu pomoć.

Sudjelovanje u izgradnji bolnica za liječenje ranjenih osoba Uniji pružilo bi istinsku dodanu vrijednost i pridonijelo uspjehu misije EU-a.

Danas, kada drugi dionici kao što su Kina, Rusija i Turska, koji ni na koji način ne uvjetuju svoju pomoć načelima dobre vladavine koja Unija promiče, sve više jačaju svoje aktivnosti, posebice u vojnom smislu u afričkim zemljama, taj nedostatak financijskih sredstava utječe na vjerodostojnost vanjskog djelovanja Unije.

Komisija je razmatrala nekoliko opcija za financiranje tih inicijativa. U svojoj procjeni učinka(6) Komisija je zaključila da bi, kao prvi korak, revizija Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru bila najprikladnija i najučinkovitija opcija u smislu izgradnje kapaciteta kao potpore sigurnosti i razvoju. Taj vrlo fleksibilni instrument omogućuje financiranje širokog spektra aktivnosti, bez zemljopisnog ograničenja.

Početna, skromna, sredstva u visini od 100 milijuna EUR omogućit će dovršavanje akcija koje su već u tijeku, s vrlo povoljnim učincima na sigurnost, razvoj i gospodarstvo. U ovom trenutku ne očekuje se nikakav utjecaj na nacionalne proračune država članica, iako bi za ta sredstva mogla biti potrebna veća ulaganja zbog globalnih zahtjeva u pogledu sigurnosti te zbog aktivnosti koje se odnose na reforme sigurnosnog sektora.

Praćenje ove inicijative odvijat će se u okviru rasprava o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje nakon 2020. i revizije instrumenata Unije za vanjsko financiranje priprema koja se trenutačno priprema za prosinac 2017.

Pravni okvir prijedloga je jasan, strogo definiran i spriječit će svaki oblik skretanja s puta.

Zaštitne mjere pažljivo su definirane kako bi se osigurala pravilna uporaba Uredbe:

•  Podrška za oružane snage trećih zemalja primjenjivala bi se samo u određenim zemljama u točno definiranim situacijama u kojima izgradnja vojnih kapaciteta pridonosi razvojnom cilju.

•  Uvjeti pod kojima se financijska pomoć može mobilizirati vrlo su precizni: ona mora biti opravdana situacijom u dotičnoj zemlji i sporazumom između treće zemlje i Unije.

•  Pomoć podliježe točno utvrđenim ograničenjima: ne smije se upotrebljavati za tekuće vojne rashode (plaće i mirovine), za stjecanje smrtonosne opreme kao što je nabava oružja i municije te za edukacije namijenjene isključivo povećanju borbenih kapaciteta oružanih snaga.

Naime, ključno je da se posebna pozornost prida pravilnoj raspodjeli sredstava.

Nadalje, Uredba, kako ju je izmijenio Europski parlament, trebala bi biti u potpunosti u skladu s pravnim zahtjevima iz Ugovora. Financiranje izgradnje kapaciteta u sigurnosnom sektoru moguće je, kada je to potrebno, na temelju članaka 209. i 212. UFEU-a (tj. razvojna suradnja s jedne strane te gospodarska, financijska i tehnička suradnja s druge strane), vodeći pritom računa o ciljevima razvojne suradnje Unije.

Takva pravna osnova omogućuje da se u područje primjene uključe sve zemlje u razvoju i druge nestabilne zemlje ako su ispunjeni utvrđeni uvjeti. Instrument će pomoći zemljama poput Malija, Srednjoafričke Republike i Somalije i drugim nestabilnim državama u kojima postoje stvarne potrebe (Niger koji je suočen s priljevima terorista iz Malija, Čada i Kameruna).

Što se tiče programiranja i provedbe nedavno izmijenjenih odredbi, treba naglasiti da će se poštovati postojeće odredbe Uredbe iz 2014. o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru. Radi se o iznimnim mjerama i privremenim programima (članak 7.) te tematskim strateškim dokumentima i višegodišnjim okvirnim programima (članak 8.). Također se radi o proširenju obveze provedbe mjera pomoći u skladu s međunarodnim pravom za mjere pomoći povezane s izgradnjom kapaciteta kao potpore sigurnosti i razvoju (članak 10.).

Što se tiče uloge Parlamenta, odredbe koje se primjenjuju na Instrument za doprinos stabilnosti i miru također će se primjenjivati​na sve odredbe koje su izmijenjene ovom Uredbom. U slučaju mjera koje se ne mogu programirati, Parlament se obavještava putem redovitih informativnih bilješki koje Komisija šalje Političkom i sigurnosnom odboru. U slučaju mjera koje se mogu programirati, Parlament preispituje nacrte provedbenih akata (strateške dokumente, višegodišnje okvirne programe, godišnje akcijske planove) kao i strateške dijaloge sa službama Komisije i ESVD-a prije svakog postupka višegodišnjeg planiranja.

Izvjestitelj smatra da je prijedlog Komisije samo prvi korak prema ambicioznijoj europskoj politici u pogledu jačanja kapaciteta Unije u partnerskim zemljama. Nakon gotovo godinu dana od objavljivanja prijedloga Europske komisije, Europski parlament mora preuzeti odgovornost i brzo usvojiti ovaj tekst, ključan instrument za dugoročno pružanje potpore stabilnosti trećih zemalja, razvoju vladavine prava i učinkovitosti vanjskog djelovanja Europske unije.

(1)

Europska sigurnosna strategija (dokument 15895/03 Vijeća od 8.12.2003.).

(2)

Primjer: Strategija EU-a za razvoj i sigurnost u području Sahela iz 2011.

(3)

Rezolucija Europskog parlamenta od 3. travnja 2014. o cjelovitom pristupu EU-a i njegovim posljedicama za koherentnost vanjskog djelovanja EU-a, (2013/2146(INI)). Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0286.

(4)

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. lipnja 2016. o operacijama potpore miru – suradnja EU-a s Ujedinjenim narodima i Afričkom unijom (2015/2275(INI)). Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0249.

(5)

Zajednička komunikacija Europske komisije i Visoke predstavnice Unije Europskom parlamentu i Vijeću: „Izgradnja kapaciteta kao potpora sigurnosti i razvoju – osposobljavanje partnera u sprečavanju kriza i upravljanju njima”, 28.4.2015., JOIN(2015) 17 final.

(6)

Procjena učinka, Izgradnja kapaciteta kao potpore sigurnosti i razvoju, priložena dokumentu: Uredba (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru (SWD(2016) 222 final).


MIŠLJENJE MANJINE

iznijeli u skladu s člankom 52.a stavkom 4. Poslovnika, u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a: Sabine Lösing, Miguel Urban Crespo, Javier Couso Permuy i Takis Hadjigeorgiou

Izvješćem se podržava inicijativa Komisije za proširenjem instrumenta za doprinos stabilnosti i miru kako bi se uključila i izgradnja vojnog kapaciteta. Cilj je ovog izvješća zaobići postojeća pravila o financiranju iz proračuna EU-a koja isključuju aktivnosti usmjerene na financiranje sektora obrane i vojnih dionika u trećim zemljama.

Protivimo se izvješću zato što se u njemu:

•   podržava upotreba razvojne pomoći u vojne namjene

•  zahtijeva financiranje izgradnje kapaciteta za oružane snage

•  poziva na plaćanje za opremu i obuku za oružane snage u trećim zemljama

•  jača obrambena industrija i poduzeća, koji će se otvoriti uz pomoć programa za izgradnju kapaciteta koje financira EU

•  potiče povezanost sigurnosti i razvoja,

•  krši članak 41. stavak 2. UEU-a kojim se zabranjuje upotreba sredstava iz proračuna Unije za troškove operacija koje imaju vojne ili obrambene implikacije

Zahtijevamo:

•  da se instrument za doprinos stabilnosti koristi isključivo u civilne svrhe

•  da se razvojna pomoć ne upotrebljava za vojnu namjenu;

•  da se pruži potpora iskorjenjivanju siromaštva, sprečavanju sukoba, neširenju oružja i razoružanju

•  da se iz proračuna EU-a ne financiraju programi vojne namjene i da se strogo poštuje članak 41. stavak 2. UEU-a


mIŠLJENJE ODBORA ZA PRAVNA PITANJA O PRAVNOJ OSNOVI

g. David McAllister

Predsjednik

Odbor za vanjske poslove

BRUXELLES

Predmet:  Mišljenje o pravnoj osnovi Prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru (COM(2016)447 – 2016/0207(COD))

Poštovani gospodine predsjedniče,

Na sastanku koordinatora održanom 11. srpnja 2016. Odbor za pravna pitanja odlučio je, u skladu s člankom 39. stavkom 3. Poslovnika, na vlastitu inicijativu ispitati pravnu osnovu Prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru (COM(2016)447). Također, u dopisu od 15. studenoga 2016. predsjednik Odbora za razvoj zatražio je od Odbora za pravna pitanja, u skladu s člankom 39. Poslovnika, da provjeri pravnu osnovu dotičnog zakonodavnog prijedloga. Prijedlog se temelji na članku 209. stavku 1. i članku 212. stavku 2. UFEU-a o usvajanju mjera potrebnih za provedbu politike razvojne suradnje te o mjerama gospodarske, financijske i tehničke suradnje, uključujući pružanje pomoći, osobito financijske pomoći, trećim zemljama koje nisu zemlje u razvoju.

Odbor je razmotrio to pitanje na svojoj sjednici održanoj 13. srpnja 2017.

I. – Kontekst

Uredbom (EU) br. 230/2014 (dalje u tekstu “Instrument za doprinos stabilnosti i miru”)(1) uspostavljaju se mjere tehničke i financijske pomoći za sprečavanje kriza i pružanje odgovora na njih te za doprinos izgradnji stabilnosti i mira. Predloženim izmjenama Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru nastoji se dodati nova vrsta pomoći Unije posebno osmišljena za izgradnju kapaciteta vojnih dionika u trećim zemljama pri pojavi iznimnih okolnosti. Prijedlog Komisije proizlazi iz navodno uske povezanosti sigurnosti i razvoja, u kojem se predviđa potpora sustavima sigurnosti partnerskih zemalja kao dio šireg procesa reformi za pružanje učinkovite i odgovorne sigurnosti državi i pojedincima, čime se pridonosi ciljevima EU-a u pogledu uključivog i održivog razvoja te vladavine prava.

Veza između sigurnosti i razvoja kao praktično pitanje može se pronaći u Uredbi 1717/2006 o uspostavljanju Instrumenta za stabilnost (dalje u tekstu „Instrument za stabilnost”)(2), koja je preteča Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru. Instrument za stabilnost bio je usmjeren na poduzimanje mjera razvojne suradnje te mjera gospodarske, financijske i tehničke suradnje s trećim zemljama(3), a njegovo područje primjene prvotno je obuhvaćalo i operacije vojnog nadzora i očuvanja mira.(4) Relevantna odredba, koja je kasnije odbačena tijekom pregovora o uredbi između Komisije, Vijeća i Parlamenta, bila je sadržana u članku 2. točki (a) i glasi kako slijedi:

„vojni nadzor i operacije za očuvanje i podupiranje mira (uključujući i operacije s civilnom komponentom) koje provode regionalne i podregionalne organizacije i druge koalicije ili države uz potporu Ujedinjenih naroda; mjere za izgradnju kapaciteta takvih organizacija i njihovih članova za planiranje, provođenje i jamčenje djelotvorne političke kontrole nad takvim operacijama.”

II. – Relevantni članci Ugovora

Članak 209. stavak 1. UFEU-a zajedno s člankom 212. stavkom 1. UFEU-a u dijelu V. pod nazivom „Vanjsko djelovanje Unije” predstavljeni su kao pravna osnova u prijedlogu Komisije i glase kako slijedi (naknadno istaknuto):

Članak 209. UFEU-a

(bivši članak 179. UEZ-a)

1. Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, usvajaju mjere potrebne za provedbu politike razvojne suradnje, koje se mogu odnositi na višegodišnje programe suradnje sa zemljama u razvoju ili na tematski usmjerene programe. [...]

Članak 212. UFEU-a

(bivši članak 181.a UEZ-a)

2. Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, usvajaju mjere potrebne za provedbu stavka 1. [...]

Stavak 1. članka 212. UFEU-a glasi kako slijedi (naknadno istaknuto):

Članak 212. UFEU-a

(bivši članak 181.a UEZ-a)

1. Ne dovodeći u pitanje ostale odredbe Ugovorâ, osobito članke od 208. do 211., Unija provodi mjere gospodarske, financijske i tehničke suradnje, uključujući pružanje pomoći, osobito financijske pomoći, trećim zemljama koje nisu zemlje u razvoju. Te su mjere u skladu s razvojnom politikom Unije i provode se u okviru načela i ciljeva njezinog vanjskog djelovanja. Djelovanja Unije i država članica međusobno se dopunjuju i jačaju.

Članak 208. UFEU-a u kojemu se određuju uvjeti pod kojima se mogu usvojiti mjere razvojne suradnje glasi kako slijedi (naknadno istaknuto):

Članak 208. UFEU-a

(bivši članak 177. UEZ-a)

1. Politika Unije u području razvojne suradnje provodi se u okviru načela i ciljeva vanjskog djelovanja Unije. Politika razvojne suradnje Unije i politike razvojne suradnje država članica međusobno se dopunjuju i jačaju.

Glavni cilj politike razvojne suradnje Unije je smanjenje i dugoročno iskorjenjivanje siromaštva. Unija uzima u obzir ciljeve razvojne suradnje u politikama koje provodi, a koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju. […]

S obzirom na upućivanje na načela i ciljeve vanjskog djelovanja Europske unije, trebalo bi razmotriti članak 21. UEU-a (naknadno istaknuto):

Članak 21. UEU-a

1. Djelovanje Unije na međunarodnoj sceni vodi se načelima koja su nadahnjivala njezino stvaranje, razvoj i proširenje i koja ona nastoji promicati u ostatku svijeta: demokraciji, vladavini prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanju ljudskog dostojanstva, načelima jednakosti i solidarnosti te poštovanju načelâ Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava. […]

2. Unija utvrđuje i provodi zajedničke politike i djelovanja i nastoji ostvariti visok stupanj suradnje u svim područjima međunarodnih odnosa radi:

(a) zaštite svojih vrijednosti, temeljnih interesa, sigurnosti, neovisnosti i cjelovitosti;

(b) učvršćivanja i podrške demokraciji, vladavini prava, ljudskim pravima i načelima međunarodnog prava;

(c) očuvanja mira, sprečavanja sukoba i jačanja međunarodne sigurnosti u skladu s ciljevima i načelima Povelje Ujedinjenih naroda,

načelima Helsinškoga završnog akta i ciljevima Pariške povelje, uključujući i one koji se odnose na vanjske granice;

(d) podupiranja održivog gospodarskog i socijalnog razvoja te razvoja zaštite okoliša u zemljama u razvoju, prvenstveno radi iskorjenjivanja siromaštva;

(e) poticanja integracije svih zemalja u svjetsko gospodarstvo, uključujući i postupnim ukidanjem ograničenja u međunarodnoj trgovini;

(f) pružanja pomoći razvoju međunarodnih mjera za očuvanje i poboljšanje kvalitete okoliša i održivog upravljanja svjetskim prirodnim bogatstvima, kako bi osigurala održivi razvoj;

(g) pružanja pomoći stanovništvu, zemljama i regijama pogođenima prirodnim nepogodama ili nesrećama izazvanima ljudskim djelovanjem; te

(h) promicanja međunarodnog sustava utemeljenog na snažnijoj multilateralnoj suradnji i dobrom globalnom upravljanju.

3. Unija poštuje načela i ostvaruje ciljeve određene u stavcima 1. i 2. u razvoju i provedbi različitih područja vanjskog djelovanja Unije koja su obuhvaćena ovom glavom i dijelom petim Ugovora o funkcioniranju Europske unije i vanjskih aspekata svojih drugih politika.

Unija osigurava koherentnost među različitim područjima svojeg vanjskog djelovanja, kao i između njih i svojih drugih politika. Vijeće i Komisija, uz pomoć Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, osiguravaju tu koherentnost i surađuju u tu svrhu.

Članak 24. stavak 1. također se smatra relevantnim za analizu i određivanje odgovarajuće pravne osnove, a glasi kako slijedi (naknadno istaknuto):

Članak 24. UEU-a

(bivši članak 11. UEU-a)

1. Nadležnost Unije u pitanjima zajedničke vanjske i sigurnosne politike obuhvaća sva područja vanjske politike i sva pitanja koja se odnose na sigurnost Unije, uključujući i postupno oblikovanje zajedničke obrambene politike koja bi mogla voditi prema zajedničkoj obrani.

Zajednička vanjska i sigurnosna politika podliježe posebnim pravilima i postupcima. Utvrđuju je i provode Europsko vijeće i Vijeće, odlučujući jednoglasno, osim ako je Ugovorima drukčije predviđeno. Donošenje zakonodavnih akata je isključeno. Zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku provode Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i države članice u skladu s Ugovorima. Posebna uloga Europskog parlamenta i Komisije u tom području utvrđena je Ugovorima. Sud Europske unije nema nadležnost u odnosu na te odredbe, izuzev nadležnosti za praćenje usklađenosti s člankom 40. ovog Ugovora i ispitivanja zakonitosti određenih odluka kako je predviđeno člankom 275. stavkom drugim Ugovora o funkcioniranju Europske unije. [...]

Članak 40. UEU-a glasi kako slijedi:

Članak 40. UEU-a

Provedba zajedničke vanjske i sigurnosne politike ne utječe na primjenu postupaka i opseg ovlasti institucija utvrđenih Ugovorima za izvršavanje nadležnosti Unije iz članaka od 3. do 6. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

Slično tomu, provedba politika navedenih u tim člancima ne utječe na primjenu postupaka i opseg ovlasti institucija utvrđenih Ugovorima za izvršavanje nadležnosti Unije temeljem ovog poglavlja.

III. – Predložena pravna osnova

Komisija je predložila članak 209. stavak 1. i članak 212. stavak 2. kao odgovarajuću pravnu osnovu za izmjenu Uredbe (EU) br.  230/2014. Obje odredbe sadržane su u glavi III. naslovljenoj „Suradnja s trećim zemljama i humanitarna pomoć” u okviru vanjskog djelovanja Unije, kojim su obuhvaćene bivša glava XX. (članci 177.–181. UEZ-a) i bivša glava XXI. (članak 181.a UEZ-a) trećeg dijela Ugovora o Europskoj zajednici, čime je Zajednici (sada Uniji) omogućeno da poduzme mjere politike suradnje i sa zemljama u razvoju (članci 177.–181. UEZ-a) i s razvijenim zemljama (članak 181.a UEZ-a).

Odabir odgovarajuće pravne osnove stalna je tema u području vanjskog djelovanja EU-a, posebno kad je riječ o povezanosti zajedničke sigurnosne i obrambene politike te politika razvojne, gospodarske, financijske i tehničke suradnje. To je posljedica znatnih pravnih razlika između skupova odredbi kojima se uređuju ta područja, kao i bliske interakcije tih politika, koje u praksi razvijaju institucije Unije. Konkretno, razvojna, gospodarska, financijska i tehnička suradnja ostvaruju se na temelju tradicionalnog modela integracije, pri čemu Europski parlament aktivno sudjeluje u donošenju odluka u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, nakon prijedloga Komisije i uz nadležnost Suda Europske unije.(5) Naprotiv, u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike, Vijeće donosi mjere uglavnom jednoglasno, o čemu samo obavješćuje Parlament i pri čemu izričito isključuje nadležnost Suda Europske unije.(6)

Odbor za pravna pitanja odlučio je u tom kontekstu razmotriti ispravnu pravnu osnovu predložene izmjene Uredbe br. 230/2014. Treba li Unija usvojiti predloženu mjeru koja se odnosi na razvojnu i gospodarsku, financijsku i tehničku suradnju te sigurnosnu i obrambenu politiku u skladu s odredbama kojima se uređuje prvo područje ili drugo? Odgovor na to pravno pitanje odredio bi ne samo postupak koji je potrebno slijediti pri usvajanju predložene mjere, nego i njezina pravna obilježja i implikacije.

IV. – Sudska praksa Suda Europske unije u pogledu odabira pravne osnove

Sud Europske unije na odabir primjerene pravne osnove tradicionalno gleda kao na pitanje od ustavnopravnog značaja, kojim se jamči poštovanje načela dodjeljivanja ovlasti (članak 5. UFEU-a) i utvrđuje priroda i područje nadležnosti Unije.(7) Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda EU-a „odabir pravne osnove za mjeru Zajednice mora počivati na objektivnim čimbenicima podložnima sudskom preispitivanju, koji posebno uključuju cilj i sadržaj mjere”.(8) Odabir pogrešne pravne osnove može stoga biti opravdanje za poništenje predmetnog akta. U tom kontekstu želja institucije da aktivnije sudjeluje u donošenju određene mjere, okolnosti u kojima je mjera donesena i rezultati koji su postignuti u drugim aspektima u okviru djelovanja obuhvaćenog određenom mjerom nisu relevantni za utvrđivanje odgovarajuće pravne osnove.(9)

Ako se ispitivanjem mjere pokaže da ona ima dvostruku svrhu ili dvostruku komponentu od kojih je jednu moguće odrediti kao glavnu ili prevladavajuću svrhu ili komponentu, dok je druga samo sporedna, mjera se mora temeljiti na jednoj pravnoj osnovi, tj. onoj koja je potrebna za glavnu ili prevladavajuću svrhu ili komponentu.(10) Međutim, u slučaju kada mjera istodobno ima nekoliko ciljeva ili komponenti koji su nerazdvojivo povezani i od kojih nijedan nije sekundaran i neizravan u odnosu na drugi ili druge, takva će se mjera morati temeljiti na nekoliko odgovarajućih pravnih osnova,(11) ako procedure utvrđene za te pravne osnove nisu nespojive s pravom Europskog parlamenta i ne ugrožavaju ga.(12)

V. – Cilj i sadržaj predložene mjere

Cilj je ovog prijedloga, kako je Komisija navela u obrazloženju, umetnuti „novi članak u Glavu II. Uredbe (EU) br. 230/2014 kako bi se pomoć Unije pod iznimnim okolnostima proširila i upotrebljavala za izgradnju kapaciteta vojnih dionika u partnerskim zemljama radi doprinosa održivom razvoju, a posebice postizanju mirnih i uključivih društava”.(13) Prema procjeni učinka koja je priložena prijedlogu Komisije, opći su ciljevi te inicijative dvojaki: s jedne strane, nastoji se osigurati da nestabilnost i sukobi ne ugrožavaju razvojnu pomoć EU-a za nestabilne zemlje u razvoju pružanjem potpore svim dionicima u području sigurnosti, uključujući vojsku, kako bi se osigurali stabilnost, mir i javni poredak; s druge strane nastoji se podupirati održiv gospodarski i socijalni razvoj te razvoj zaštite okoliša u zemljama u razvoju, prvenstveno radi iskorjenjivanja siromaštva.(14)

U tom kontekstu, u uvodnoj izjavi 3. navodi se da je potpora dionicima sigurnosnog sektora, u iznimnim okolnostima uključujući i vojsku, u kontekstima sprječavanja sukoba, upravljanja krizama ili stabilizacije ključna za osiguravanje odgovarajućih uvjeta za iskorjenjivanje siromaštva i razvoj. Također se ističe da su ta djelovanja namijenjena zaštiti civilnog stanovništva na područjima pogođenima sukobom, krizama ili nestabilnošću te da se njima doprinosi dobrom upravljanju i učinkovitoj demokratskoj kontroli, kao i poštovanju ljudskih prava i vladavine prava. U uvodnim izjavama 2., 4. i 5. ponovno se ističe jaka veza između sigurnosti i održivog razvoja, pozivajući se u tu svrhu na Program održivog razvoja do 2010.(15) Ujedinjenih naroda, zaključke Europskog vijeća od 19. i 20. prosinca 2013. i zajedničku komunikaciju pod nazivom „Izgradnja kapaciteta kao potpora sigurnosti i razvoju – osnaživanje partnera u sprječavanju kriza i upravljanju njima”.(16)

Konkretno, u prijedlogu se predviđa da pomoć Unije dionicima sigurnosnog sektora može uključivati vojne dionike u iznimnim okolnostima, u kontekstu šireg procesa reforme sigurnosti i u skladu s krajnjim ciljem postizanja održivog razvoja (novi podstavak članka 1. stavka 2.). U prvom stavku predloženog članka 3.a ponavlja se cilj doprinosa održivom razvoju i postizanju stabilnih, mirnih i uključivih društava pružanjem pomoći Unije u iznimnim okolnostima u svrhu izgradnje kapaciteta vojnih dionika u partnerskim zemljama. U stavku 2. navodi se da bi se pomoć Unije u tu svrhu trebala pružati u obliku programa izgradnje kapaciteta kao potpore sigurnosti i razvoju, uključujući edukaciju, mentoriranje i savjetovanje te nabavu opreme, unaprjeđenje infrastrukture i nabavu drugih usluga. Taj bi se oblik pomoći trebao koristiti kao krajnje sredstvo, kada se angažmanom nevojnih dionika ne može u odgovarajućoj mjeri zajamčiti postizanje stabilnih, mirnih i uključivih društava. To će se dogoditi ako se pojavi ozbiljna prijetnja funkcioniranju državnih institucija, kao i zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, ili kada se državne institucije više ne mogu nositi s tom ozbiljnom prijetnjom; i pod uvjetom da postoji dogovor između dotične zemlje i međunarodne zajednice i/ili Europske unije o tome da je vojska ključ stabilnosti, mira i razvoja, pogotovo u krizama te nestabilnim kontekstima i situacijama. U stavku 4. dodatno se ograničava opseg vojne pomoći odredbom da se ona ne smije koristiti za financiranje tekućih vojnih rashoda, nabavu oružja i municije, kao ni za edukaciju namijenjenu isključivo povećanju borbenih kapaciteta oružanih snaga. Na kraju, u stavku 5. ponavlja se da bi vojna pomoć trebala biti usmjerena na promicanje vlasništva partnerske zemlje i razvoj elemenata i dobre prakse potrebnih kako bi se srednjoročno i dugoročno osigurala održivost te kako bi se promicala vladavina prava i utvrđenih načela međunarodnog prava.

Druge manje izmjene u članku 7. stavku 1., članku 8. stavku 1. i članku 10. stavku 1. Instrumenta za stabilnost namijenjene su uvođenju međusobnog upućivanja na novi članak 3. točku (a). Naposljetku, članak 13. stavak 1. izmijenjen je kako bi se financijska omotnica za provedbu Uredbe povećala za 100 000 000 EUR.

VI. – Analiza i utvrđivanje odgovarajuće pravne osnove

Komisija je predložila članak 209. stavak 1. i članak 212. stavak 2. kao odgovarajuću pravnu osnovu za izmjenu Uredbe (EU) br.  230/2014. U skladu s člankom 209. stavkom 1. UFEU-a suzakonodavci Unije, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, mogu usvojiti mjere potrebne za provedbu politike razvojne suradnje, koje će se u skladu s člankom 208. stavkom 1. UFEU-a provoditi u okviru načela i ciljeva vanjskog djelovanja Unije i čiji je glavni cilj smanjenje i dugoročno iskorjenjivanje siromaštva. Iskorjenjivanje siromaštva cilj je koji je predviđen i u članku 21. stavku 2. UEU-a – opća odredba o cijelom nizu ciljeva vanjskog djelovanja Unije. Isticanjem tog cilja u članku 208. stavku 1. UFEU-a daje se naslutiti da mjere razvojne suradnje mogu biti usmjerene na ostvarivanje drugih ciljeva istaknutih u članku 21. stavku 2. UEU-a, ali samo ako su ti ciljevi sporedni.(17)

Širok raspon razumijevanja politike razvojne suradnje Unije, kada je riječ o sporazumima o razvojnoj suradnji potvrđen je u predmetu Portugal/Vijeće, u kojemu je Sud Europske unije zaključio sljedeće (naknadno istaknuto):(18)

“Potrebno je dakle ustvrditi da činjenica da sporazum o razvojnoj suradnji sadrži klauzule o raznim posebnim pitanjima ne može izmijeniti kvalifikaciju tog sporazuma, koju valjda odrediti s obzirom na njegov ključni cilj, a ne u smislu pojedinačnih klauzula , pod uvjetom da se tim klauzulama ne nameću toliko opširne obveze u vezi s navedenim posebnim pitanjima da te obveze zapravo predstavljaju ciljeve koji nisu ciljevi razvojne suradnje.”

U predmetu C-403/05 Parlament/Komisija Sud je potvrdio da se razvojna suradnja (naknadno istaknuto):(19)

odnosi ne samo na održiv gospodarski i socijalni razvoj tih zemalja, njihovu neometanu i postupnu integraciju u svjetsko gospodarstvo i borbu protiv siromaštva, nego i na razvoj i konsolidaciju demokracije i vladavine prava, kao i na poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, uz puno poštovanje obveza koje su preuzele u okviru Ujedinjenih naroda i drugih međunarodnih organizacija”.

U skladu s dopisom koji je 2014. sastavila Pravna služba Parlamenta odabir pravne osnove akta koji je prethodio Instrumentu za doprinos stabilnosti i miru – koji je prvotno sadržavao sličnu odredbu o izgradnji vojnih kapaciteta u iznimnim situacijama:(20)

„nedvojbeno se može smatrati da mjere koje se odnose na očuvanje mira i potpore miru doprinose postizanju cilja razvoja demokracije i vladavine prava. Tekst članaka 179. (sada članak 209. stavak 1. UFEU-a) i 181.a (sada članak 212. stavak 2. UFEU-a) Ugovora o Europskoj zajednici ne isključuje financiranje očuvanja mira radi postizanja njihovih ciljeva. Osim toga, sudskom praksom Suda utvrđeno je da bi se razvojna politika unije trebala tumačiti u širem smislu.(21)

Pravna služba Parlamenta potvrdila je u svojem dopisu od 6. siječnja 2017. da bi se iznimne okolnosti u kojima bi se u okviru izmijenjenog Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru provodile mjere za izgradnju kapaciteta kao potpore sigurnosti i razvoju mogle tumačiti na alternativan način, prema kojem je vojna komponenta iz članka 3.a istovremeno i dodatna i nužna. To je dodatno podržano isključenjem potpore isključivo vojne prirode u skladu s člankom 3.a stavkom 4., što bi se moglo dodatno ojačati izričitom uspostavom čvršće povezanosti s politikom razvojne suradnje Unije.(22) Kako je potvrđeno u dopisu službi Komisije od 2. veljače 2017. o pravnoj osnovi u postupku 2016/0207(COD), koji je objavljen na zahtjev Odbora za pravna pitanja, prijedlogom se nastoji postići razvojni cilj uz uključivanje dodatnog dionika (vojske) u ograničenim okolnostima u kojima dionik ne djeluje u svojoj ulozi vojnog aktera već teži postizanju isključivo civilnih ciljeva.(23)

Prema zajedničkoj komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 28. travnja 2015. naslovljenoj „Izgradnja kapaciteta kao potpora sigurnosti i razvoju”(24) izgradnja kapaciteta sigurnosnog sektora može biti usmjerena na civilne ili policijske snage, ali i na vojsku. U Europskoj sigurnosnoj strategiji iz 2003. predviđa se da je sigurnost preduvjet za razvoj, jer se sukobima uništava infrastruktura, uključujući i socijalnu infrastrukturu, potiče se kriminalitet te se odvraćaju ulaganja i redovita gospodarska aktivnost.(25) Naposljetku, u skladu s Europskim konsenzusom o razvoju, ključni cilj razvojne suradnje EU-a je iskorjenjivanje siromaštva u kontekstu održivog razvoja, koji uključuje „dobro upravljanje, ljudska prava te političke, gospodarske i socijalne aspekte te aspekte zaštite okoliša”.(26) Štoviše, Europski konsenzus trebao bi „usmjeravati planiranje i provedbu komponente pomoći razvojnoj suradnji u svim instrumentima Zajednice i strategijama o suradnji s trećim zemljama” – pri čemu je komponenta razvojne pomoći definirana kao „cjelokupna službena razvojna pomoć, kako je dogovoreno u Odboru za razvojnu pomoć u sklopu OECD-a”.(27) U skladu revidiranim direktivama o službenoj razvojnoj pomoći, financiranje vojske partnerskih zemalja moguće je samo kad iznimne okolnosti zahtijevaju isporučivanje razvojnih usluga s pomoću vojske koja obavlja zadaću ponovne uspostave vladavine prava. S druge strane, izravno sudjelovanje u vojnim rashodima i dalje je neprihvatljivo.(28) Posljedično, situacija u kojoj državne institucije ne uspijevaju postići mirna i uključiva društva nije obuhvaćena revidiranim direktivama o službenoj razvojnoj pomoći, a predloženom uredbom omogućeno je nadilaženje okvira službene razvojne pomoći u korištenju vojske kao pružatelja razvojnih usluga.(29) S pravnoga gledišta, direktive o službenoj razvojnoj pomoći kao takve ne predstavljaju pravno obvezujuća ograničenja područja primjene članka 208. UFEU-a, a provedba Uredbe o Instrumentu za doprinos stabilnosti i miru nije podložna takvoj uvjetovanosti u pogledu službene razvojne pomoći.(30)

Međutim, kao što je prepoznato u procjeni učinka koja je priložena prijedlogu, izgradnjom vojnih i obrambenih kapaciteta u svrhe koje nisu povezane s razvojnom suradnjom zadiralo bi se u ZVSP te bi se prekršio članak 40. UEU-au kojem je navedeno načelo „međusobnog neutjecanja” između ZVSP-a i vanjskih djelovanja Unije koja nisu povezana sa ZVSP-om.(31) Isto tako, mjera koja je prvenstveno usmjerena na financiranje vojske trećih zemalja u obrambene svrhe trebala bi biti obuhvaćena ZVSP-om Unije i ne može se kombinirati s pravnom osnovom koja nije povezana sa ZVSP-om. To je potvrđeno u predmetu Suda C-263/14, Parlament/Vijeće,

„Što se tiče akata donesenih na temelju odredbe koja se odnosi na ZVSP, na Sudu je da nadzire, osobito na temelju članka 275. stavka 2. prvog dijela rečenice UFEU-a i članka 40. UEU-a, da provedba te politike ne utječe na primjenu postupaka i odgovarajući opseg ovlasti institucija propisanih Ugovorima za izvršavanje nadležnosti Unije na temelju UFEU-a. Izbor odgovarajuće pravne osnove akta Unije ima veliku ustavnopravnu važnost jer uporaba pogrešne pravne osnove može dovesti do nevaljanosti takvog akta, osobito ako odgovarajuća pravna osnova propisuje postupak donošenja koji se razlikuje od onoga koji je doista proveden. U skladu s ustaljenom sudskom praksom, izbor pravne osnove za neki akt Unije […] mora se temeljiti na objektivnim elementima koji podliježu sudskoj kontroli, među kojima su cilj i sadržaj tog akta”(32)

U tim okvirima, vojnu komponentu predložene uredbe treba promatrati u širem kontekstu ciljeva i sadržaja Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru. U tu svrhu, u obzir bi trebalo uzeti činjenicu da predložena reforma ima karakter „krajnjeg sredstva”, kao i to da postoje strogo određeni slučajevi u kojima se korištenje vojne pomoći može smatrati jedinim djelotvornim načinom doprinosa postizanju mirnih i uključivih društava. Osim toga, prijedlogom se zabranjuje pružanje pomoći Unije u svrhu vojne obuke namijenjene isključivo izgradnji borbenih kapaciteta oružanih snaga, tekućih vojnih rashoda i nabave oružja i municije, zbog čega bi se moglo pretpostaviti da je cilj prijedloga doprinijeti sigurnosti i zaštiti civilnog stanovništva u trećim zemljama.(33) Ta je mogućnost dodatno ograničena obvezom Komisije da utvrdi odgovarajuće postupke procjene rizika, praćenja i evaluacije za mjere (stavak 6. iste odredbe). Načini praćenja i evaluacije također su utvrđeni u člancima 12. i 13. Uredbe (EU) 236/2014, koja se primjenjuje na sve vanjske instrumente financiranja EU-a, uključujući Instrument za doprinos stabilnosti i miru.

S obzirom na navedeno, moglo bi se tvrditi da se predloženom uredbom nastoji doprinijeti održivom razvoju i postizanju stabilnih, mirnih i uključivih društava putem dobrog upravljanja u javnoj upravi, uključujući ministarstva obrane i oružanih snaga, koja su sastavni dio izvršne grane vlasti, ali pod civilnim nadzorom i u iznimnim okolnostima, kada se održivi razvoj ne može postići samo uz pomoć nevojnih aktera.

VII. – Zaključak i preporuka

U svjetlu navedenog, iako se prijedlogom Komisije uvode obveze usmjerene na razvoj i jačanje vladavine prava i dobro upravljanje s pomoću povećane civilne kontrole i nadzora nad vojskom u trećim zemljama, i stoga je povezan sa ZVSP-om i ZSOP-om, njegovi su glavni i prevladavajući ciljevi politike razvojne i gospodarske, financijske i tehničke suradnje usmjerene na doprinos mirnim i uključivim društvima koja se smatraju neophodnima za ostvarenje održivog razvoja. S obzirom na to da su ti glavni ciljevi nerazdvojivo povezani i nijedan od njih nije sekundaran i neizravan u odnosu na drugi,(34) članak 209. stavak 1., zajedno s člankom 212. stavkom 2. UFEU-a trebali bi činiti valjanu i odgovarajuću pravnu osnovu prijedloga.

Na svojoj sjednici održanoj 13. srpnja 2017. Odbor za pravna pitanja odlučio je stoga, s 10 glasova za, 7 glasova protiv i 6 suzdržanih(35), kao ispravnu pravnu osnovu Prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru preporučiti članak 209. stavak 1. i članak 212. stavak 2. UFEU-a.

S poštovanjem,

Pavel Svoboda

(1)

Uredba (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru, SL L 77, 15.3.2014., str. 1.–10.

(2)

[2006] SL L 327/1.

(3)

Članak 1. stavak 1.

(4)

COM(2004) 630 final, ‘Prijedlog uredbe Vijeća o uspostavljanju Instrumenta za stabilnost’ Bruxelles, 29. rujna 2004., str. 15.

(5)

Članak 209. stavak 1. UFEU-a.

(6)

Članak 24. stavak 1. podstavak 2. UEU-a i članak 275. UFEU-a.

(7)

Mišljenje 2/00 [2001.] ECR I-9713, stavak. 5.

(8)

Predmet C-45/86, Komisija/Vijeće (opće carinske povlastice) [1987.] ECR 1439, stavak 5; predmet C-411/06 Komisija / Parlament i Vijeće [2009.] ECR I-7585.

(9)

Predmet C-269/97 Komisija/Vijeće [2000.] ECR I-2257, stavak 44.

(10)

Predmet C-137/12 Komisija/Vijeće EU:C:2013:675, stavak 53.; C-490/10 Parlament/Vijeće EU:C:2012:525, stavak 45.; C-155/07 Parlament/Vijeće [2008.] ECR I-08103, stavak 34.

(11)

Predmet C-211/01 Komisija/Vijeće [2003.] ECR I-08913, stavak 40.; predmet C-178/03 Komisija / Parlament i Vijeće [2006.] ECR I-107, stavci 43.–56.

(12)

Predmet C-300/89 Komisija/Vijeće („titanov dioksidˮ) [1991.] ECR I-2867, stavci 17.–25.; predmet C-268/94 Portugal/Vijeće [1996.] ECR I-6177.

(13)

COM(2016) 447 final, str. 2.

(14)

SWD(2016) 222 final, str. 16.

(15)

Ujedinjeni narodi, A/RES/70/1, Rezolucija koju je donijela Glavna skupština 25. rujna 2015.

(16)

JOIN(2015) 17 final od 28. travnja 2015.

(17)

Vidjeti predmet C-91/05 Komisija/Vijeće (ECOWAS) [2008.] ECR I-3651, stavak 73. Također vidjeti predmet C-377/12 Komisija/Vijeće [2014.] EU:C:2014:1903, stavak 37.; P. Koutrakos, The EU Common Security and Defence Policy (2013 OUP), str. 211.–212.

(18)

Predmet C-268/94 Republika Portugal/Vijeće Europske unije [1996.] ECR I-6177, stavak 39.

(19)

Predmet C-403/05 Parlament/Komisija [2007] ECR I-9045, stavak 56.

(20)

SJ-0746/04, str. 7.

(21)

Vidjeti predmet C-268/94 Portugal/Vijeće (1996) ECR I-6177, stavak 37.

(22)

SJ-0729/16, str.10.

(23)

Sj.i(2017)303958, str.2.

(24)

Vidjeti JOIN(2015)17 final.

(25)

Vidjeti A Secure Europe in a Better World – European Security Strategy (Bruxelles, 12. prosinca 2003.), str. 11.–13.

(26)

SL 2006 C 46/1, stavci 5., 7. i 42. Vidjeti također predmet C-377/12, Mišljenje nezavisnog odvjetnika Mengozzi (2014.), stavak 40.

(27)

SL 2006 C 46/1, stavak 8.

(28)

Vidjeti direktive o izvješćivanju od 17. veljače 2016., dokument OECD-a DCD/DAC(2016)3/FINAL od 8. travnja 2016., stavci 96.–98.

(29)

Vidjeti Sj.i(2017)303958, str.3.

(30)

SJ-0729/16, str.7. i 8.

(31)

Vidjeti P. van Elsuwege, ‘EU External Action after the Collapse of the Pillar Structure: in Search of a new Balance between Delimitation and Consistency’, 47 Common Market Law Review 2010, str. 1002.

(32)

Presuda od 14. lipnja 2016., Parliament/Vijeće, C‑263/14, ECLI:EU:C:2016:435, stavci 42.–43.

(33)

Za analogne argumente Pravne službe Parlamenta u kontekstu Instrumenta za stabilnost, koji je prethodio Instrumentu za doprinos stabilnosti i miru, vidjeti: SJ-0746/04, str. 7.

(34)

Vidjeti predmet C-411/06 Komisija / Parlament i Vijeće [2009.] ECR I-7585.

(35)

Na konačnom glasovanju nazočni su bili sljedeći zastupnici: Pavel Svoboda (predsjednik), Jean-Marie Cavada (potpredsjednik, izvjestitelj), Mady Delvaux (potpredsjednica), Lidia Joanna Geringer de Oedenberg (potpredsjednica), Axel Voss (potpredsjednik), Isabella Adinolfi, Max Andersson, Joëlle Bergeron, Marie-Christine Boutonnet, Lynn Boylan, Daniel Buda, Angel Dzhambazki, Kostas Chrysogonos, Rosa Estaràs Ferragut, Heidi Hautala, Mary Honeyball, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Gilles Lebreton, António Marinho e Pinto, Angelika Niebler, Evelyn Regner, Tiemo Wölken, Tadeusz Zwiefka.


MIŠLJENJE Odbora za razvoj (5.7.2017)

upućeno Odboru za vanjske poslove

o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru

(COM(2016)0447 – C8-0264/2016 – 2016/0207(COD))

Izvjestiteljica za mišljenje: Linda McAvan

KRATKO OBRAZLOŽENJE

Cilj je ovog zakonodavnog prijedloga izmijeniti Uredbu (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru kako bi se u nju umetnuo novi članak kojim će se EU-u omogućiti da pod iznimnim okolnostima proširi svoju pomoć na izgradnju kapaciteta vojnih dionika u partnerskim zemljama, pri čemu su glavni navedeni ciljevi održivi razvoj i postizanje miroljubivih i uključivih društava.

Izvjestiteljica podupire opći smjer prijedloga Komisije, no poziva na pomno praćenje djelovanja koja će se financirati iz novog instrumenta i ističe potrebu za potpunom, transparentnom i interdisciplinarnom ocjenom aktivnosti izgradnje kapaciteta kao potpore sigurnosti i razvoju.

Izvjestiteljica također podsjeća da je glavni cilj politike razvojne suradnje Unije smanjenje i dugoročno iskorjenjivanje siromaštva (članak 208. stavak 1. UFEU-a) te da se stoga sredstvima iz Instrumenta za razvojnu suradnju ili Europskog razvojnog fonda ne bi trebalo doprinositi aktivnostima izgradnje kapaciteta kao potpore sigurnosti i razvoju.

AMANDMANI

Odbor za razvoj poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor uzme u obzir sljedeće amandmane:

Amandman    1

Prijedlog uredbe

Pozivanje 1.a (novo)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno članke 24. i 40. te članak 41. stavak 2.,

Obrazloženje

Upućivanja na relevantne članke o ZVSP-u u Ugovoru

Amandman    2

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(1)  U Europskom konsenzusu o razvoju iz 2005. prepoznata je veza između sigurnosti i razvoja16.

(1)  U Europskom konsenzusu o razvoju iz 2005. prepoznata je veza između sigurnosti i razvoja16, uz naglašavanje njihove komplementarne prirode,16 a u Planu za promjenu iz 2011.16a naglašen je suodnos između razvoja i sigurnosti.

__________________

__________________

16 Zajednička izjava Vijeća i predstavnika vlada država članica koji se sastaju u Vijeću, Europskog parlamenta i Komisije o razvojnoj politici Europske unije: „Europski konsenzus”, SL C 46 od 24.2.2006.

16 Zajednička izjava Vijeća i predstavnika vlada država članica koji se sastaju u Vijeću, Europskog parlamenta i Komisije o razvojnoj politici Europske unije: „Europski konsenzus”, SL C 46 od 24.2.2006.

 

16a Komunikacija Komisije: „Povećanje učinka razvojne politike EU-a: Plan za promjenu”, 13. listopada 2011. (COM(2011) 637 final).

Amandman    3

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 1.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(1.a)  Glavni cilj razvojne politike Unije trebalo bi biti smanjenje i dugoročno iskorjenjivanje siromaštva kako se jasno navodi u članku 208. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a ta bi se politika trebala temeljiti na načelima razvojne učinkovitosti; sredstva za aktualne aktivnosti za izgradnju kapaciteta kao potpore sigurnosti i razvoju uspostavljene ovom Uredbom stoga bi trebala dolaziti iz instrumenata koji nisu Instrument za razvojnu suradnju ili iz Europski razvojni fond kako bi se ta sredstva ponajprije zadržala za umanjenje i iskorjenjivanje siromaštva;

Obrazloženje

Sigurnosni instrumenti trebaju se financirati iz proračunskih linija namijenjenih sigurnosti. Instrument za razvojnu suradnju i Europski razvojni fond moraju ispunjavati obvezu temeljenu na Ugovoru u svrhu iskorjenjivanja siromaštva.

Amandman    4

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 1.b (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(1.b)  Unija bi trebala uzimati u obzir ciljeve razvojne suradnje u politikama koje provodi, a koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju, kako stoji u članku 208. UFEU-a; stoga se, uzimajući u obzir da se svako podređivanje razvojne pomoći i suradnje sigurnosnoj ili obrambenoj politici treba snažno izbjegavati, vanjski financijski instrumenti, uključujući Instrument za doprinos sigurnosti i miru, trebaju provesti u tom duhu.

Amandman    5

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(2)  U Programu za održivi razvoj do 2030. Ujedinjenih naroda (UN), donesenim u rujnu 2015., naglašava se važnost promicanja mirnih i uključivih društava kao cilja održivog razvoja (SDG 16) te radi postizanja drugih ishoda razvojne politike. U cilju održivog razvoja 16.a izričito se zahtijeva „jačanje mjerodavnih nacionalnih institucija, uključujući uz pomoć međunarodne suradnje, za izgradnju kapaciteta na svim razinama, a posebice u zemljama u razvoju, radi sprječavanja nasilja te suzbijanja terorizma i kriminala”.17

(2)  U Programu za održivi razvoj do 2030. Ujedinjenih naroda (UN), donesenim u rujnu 2015., navode se ciljevi održivog razvoja, od kojih je prvi iskorjenjivanje siromaštva (cilj održivog razvoja 1.). U 16. cilju održivog razvoja naglašena je važnost promicanja miroljubivih i uključivih društava. U cilju održivog razvoja 16.a izričito se zahtijeva „jačanje mjerodavnih nacionalnih institucija, uključujući uz pomoć međunarodne suradnje, za izgradnju kapaciteta na svim razinama, a posebice u zemljama u razvoju, radi sprječavanja nasilja te suzbijanja terorizma i kriminala”.17

__________________

__________________

17 Ujedinjeni narodi, A/RES/70/1, Rezolucija koju je donijela Glavna skupština 25. rujna 2015.

17 Ujedinjeni narodi, A/RES/70/1, Rezolucija koju je donijela Glavna skupština 25. rujna 2015.

Amandman    6

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(3)  Potpora dionicima sigurnosnog sektora, u iznimnim okolnostima uključujući i vojsku, u trećim zemljama u kontekstima sprječavanja sukoba, upravljanja krizama ili stabilizacije ključna je za osiguravanje odgovarajućih uvjeta za iskorjenjivanje siromaštva i razvoj. Ta su djelovanja posebice potrebna da bi se osigurala zaštita civilnog stanovništva na područjima pogođenima sukobom, krizama ili nestabilnošću. Dobro upravljanje i učinkovita demokratska kontrola i civilni nadzor nad sigurnosnim sustavom, uključujući vojsku, kao i poštovanje ljudskih prava i načela vladavine prava glavne su osobine dobro funkcionirajuće države u bilo kojem kontekstu i trebaju se promicati uz pomoć šire potpore reformi sigurnosnog sektora za treće zemlje.

(3)  Reforma sigurnosnog sektora, u iznimnim okolnostima uključujući potporu oružanim snagama, u trećim zemljama u kontekstima sprječavanja sukoba, upravljanja krizama ili stabilizacije ključna je za osiguravanje odgovarajućih uvjeta, uključujući dobro upravljanje za učinkovito korištenje razvojne suradnje čiji je glavni cilj iskorjenjivanje siromaštva. Ta su djelovanja posebice potrebna da bi se osigurala zaštita civilnog stanovništva na područjima pogođenima sukobom, krizama ili nestabilnošću. Dobro upravljanje i učinkovita demokratska kontrola i civilni nadzor nad sigurnosnim sustavom, uključujući vojsku, kao i poštovanje ljudskih prava i načela vladavine prava glavne su osobine dobro funkcionirajuće države u bilo kojem kontekstu. Primjenu tog instrumenta trebalo bi pomno pratiti i redovito informirati Europski parlament o aktivnostima koje se financiraju u okviru njegovih odredbi. Valjalo bi napomenuti da je trajanje tog instrumenta strogo ograničeno na kraj aktualnog višegodišnjeg financijskog okvira, nakon čega bi Komisija trebala provesti cjelovitu interdisciplinarnu evaluaciju mjera financiranih u skladu s odredbama o izgradnji kapaciteta kao potpore sigurnosti i razvoju uspostavljenim ovom Uredbom i relevantnih instrumenata kojima se koriste države članice za financiranje izgradnje kapaciteta kao potpore sigurnosti i razvoju. Tom bi evaluacijom trebalo ocijeniti usklađenost djelovanja u okviru izgradnje kapaciteta kao potpore sigurnosti i razvoju koje financiraju Unija i njezine države članice s Globalnom strategijom EU-a i ciljevima održivog razvoja UN-a. Svi budući instrumenti ustanovljeni za rješavanje pitanja povezanosti sigurnosti i razvoja trebali bi se temeljiti na zaključcima te evaluacije, trebalo bi ih primjenjivati samo nakon opsežnog javnog savjetovanja s više dionika i trebali bi olakšati civilnu suradnju između Unije, lokalnih i regionalnih javnih i međuvladinih struktura te nevladinih organizacija radi pružanja potpore trećim zemljama.

Amandman    7

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 6.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(6)  U zaključcima o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici (ZSOP) od 18. svibnja 2015. Vijeće je pozvalo na ispitivanje mogućnosti poboljšanja koherentnosti i koordinacije između sigurnosnih i razvojnih mjera EU-a te poboljšanja izgradnje kapaciteta kao potpore sigurnosti i razvoju, pogotovo u smislu financijskih instrumenata.19Pozvali su i na razvoj strateškog okvira za Reformu sigurnosnog sektora na razini cijelog EU-a, u kojem bi se povezao ZSOP i svi ostali mjerodavni alati Zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP), kao i instrumenti razvojne suradnje te dionici slobode, sigurnosti i pravde.

(6)  U zaključcima o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici (ZSOP) od 18. svibnja 2015. Vijeće je pozvalo na ispitivanje mogućnosti poboljšanja koherentnosti i koordinacije između sigurnosnih i razvojnih mjera EU-a te poboljšanja izgradnje kapaciteta kao potpore sigurnosti i razvoju, pogotovo u smislu financijskih instrumenata.19 U zaključcima se također poziva na razvoj strateškog okvira za Reformu sigurnosnog sektora na razini cijelog EU-a, u kojem bi se povezao ZSOP i svi ostali mjerodavni alati Zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP), te dionici slobode, sigurnosti i pravde.

__________________

__________________

19 Zaključci Vijeća za vanjske poslove (formiranje obrane) o ZSOP-u, dokument br. 8971/15 od 18. svibnja 2015.

19 Zaključci Vijeća za vanjske poslove (formiranje obrane) o ZSOP-u, dokument br. 8971/15 od 18. svibnja 2015.

Amandman    8

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 6.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(6.a)  U zaključcima Europskog vijeća od 7. i 8. veljače 2013. navodi se da bi se najmanje 90 % ukupne vanjske pomoći Unije trebalo smatrati službenom razvojnom pomoći u skladu s definicijom Odbora za razvojnu pomoć OECD-a. Stoga je ključno da se, koliko je to moguće, u dodjeli financijskih sredstava u okviru revidirane Uredbe (EU) br. 230/2014 odražava taj omjer.

Obrazloženje

Gotovo 90 % rashoda u okviru Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru trenutačno ispunjava kriterije Odbora za razvojnu pomoć.

Amandman    9

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 6.b (nova)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(6.b)  Glavni cilj službene razvojne pomoći jest nefinanciranje instrumenata povezanih sa sigurnošću.

Obrazloženje

Sigurnosni instrumenti trebaju se financirati iz proračunskih linija namijenjenih sigurnosti. Instrument za razvojnu suradnju i Europski razvojni fond moraju ispunjavati obvezu temeljenu na Ugovoru u svrhu iskorjenjivanja siromaštva.

Amandman    10

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 6.c (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(6.c)  U zaključcima Vijeća1a o Akcijskom planu za ljudska prava i demokraciju 2015. – 2019. od 20. srpnja 2015., a posebice priloženom Akcijskom planu EU-a za ljudska prava i demokraciju i njegovom stavku 21. točki (c), poziva se Komisija, ESVD i Vijeće da do 2017. razviju i provedu politiku uvažavanja kako bi se zajamčilo da je potpora Unije sigurnosnim snagama u skladu i da pridonosi provedbi politike Unije za ljudska prava te da je sukladna s promicanjem, zaštitom i provedbom međunarodnog prava o ljudskim pravima i međunarodnim humanitarnim pravom, kako je primjenjivo.

 

__________________

 

1a http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-10897-2015-INIT/hr/pdf

Obrazloženje

Prije stupanja na snagu izmijenjene Uredbe o IcSP-u, od ključne je važnosti da stupi na snagu politika uvažavanja kako bi se zajamčilo da je potpora EU-a sigurnosnim snagama iz novog članka 3.a u skladu s politikom ljudskih prava EU-a.

Amandman    11

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 6.d (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(6.d)  U pogledu mogućnosti dostupnih u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP), u stavku 47. Rezolucije Europskog parlamenta od 22. studenoga 2016. o Europskoj obrambenoj uniji upućuje se na moguću reformu mehanizma ATHENA radi povećanja njegova potencijala dijeljenja troškova i zajedničkog financiranja, posebice u pogledu izgradnje kapaciteta vojnih dionika u zemljama partnerima (u odnosu na edukaciju, mentorstvo, savjetovanje, nabavu opreme, unapređenje infrastrukture i druge usluge). Sličan mehanizam razvijen je izvan proračuna Unije s pomoću Instrumenta mirovne pomoći za Afriku.

Obrazloženje

Važno je naglasiti da su u okviru ZVSP-a dostupne mogućnosti za provedbu programa izgradnje vojnog kapaciteta u trećim zemljama. Jedna od tih mogućnosti mogla bi biti reforma mehanizma ATHENA, kako se već promiče i podupire u nedavnoj Rezoluciji Europskog parlamenta.

Amandman    12

Prijedlog uredbe

Članak 1. – stavak 1. – točka 1.

Uredba (EU) br. 230/2014

Članak 1. – stavak 2. – podstavak 1.a

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Ako se pomoć Unije pruža dionicima sigurnosnog sektora, to u iznimnim okolnostima može uključivati vojne dionike, kako je predviđeno člankom 3.a, a posebno u kontekstu šireg procesa reforme sigurnosnog sektora i/ili u okviru izgradnje kapaciteta kao potpore sigurnosti i razvoju u trećim zemljama, u skladu s općim ciljem postizanja održivog razvoja.

Ako se pomoć Unije pruža dionicima sigurnosnog sektora, to u iznimnim okolnostima može uključivati vojne dionike, kako je predviđeno člankom 3.a, a posebno u kontekstu šireg procesa reforme sigurnosnog sektora i/ili u okviru izgradnje kapaciteta kao potpore sigurnosti i razvoju u trećim zemljama, u skladu s ciljevima održivog razvoja i načelima učinkovitosti pomoći i usklađenosti politika.

Amandman    13

Prijedlog uredbe

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Uredba (EU) br. 230/2014

Članak 3.a – naslov

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Izgradnja kapaciteta kao potpora sigurnosti i razvoju

Izgradnja kapaciteta u kontekstu reforme sigurnosnog sektora

Obrazloženje

Sve mjere u kontekstu novog članka 3.a trebale bi biti dio šire inicijative za reformu sigurnosnog sektora, u skladu s novim konceptom EU-a u pogledu reforme sigurnosnog sektora i relevantnih mjera reforme sigurnosnog sektora u kontekstima instrumenata razvojne suradnje. Takve mjere trebale bi biti usmjerene na reformu relevantnih vladinih struktura na način da se pojačaju parlamentarni nadzor, civilna kontrola, transparentnost, odgovornost i učinkovitost. Mjera iz članka 3.a ne bi se trebala tumačiti kao odgovor na krizu, nego kao sastavnica srednjoročne i dugoročne politike strukturne reforme.

Amandman    14

Prijedlog uredbe

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Uredba (EU) br. 230/2014

Članak 3.a – stavak 2.

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

2.  Preciznije, pomoć može obuhvatiti programe izgradnje kapaciteta kao potpore sigurnosti i razvoju, uključujući edukaciju, mentoriranje i savjetovanje te nabavu opreme, unaprjeđenje infrastrukture i nabavu drugih usluga.

2.  Pomoć može obuhvatiti programe izgradnje kapaciteta kao potpore sigurnosti i razvoju, uključujući edukaciju, mentoriranje i savjetovanje te nabavu opreme, unaprjeđenje infrastrukture i nabavu drugih usluga.

 

Pomoć koja se ubraja u ovaj članak financira se preraspodjelom u okviru naslova IV. općega proračuna Unije za višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. bez mobiliziranja dodatnih sredstava. Ta preraspodjela isključuje korištenje odobrenim sredstvima dodijeljenim za mjere u okviru Uredbe (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća1a.

 

__________________

 

1a Uredba (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta financiranja za razvojnu suradnju za razdoblje 2014. – 2020.

Obrazloženje

Parlament zahtijeva zatvoren pozitivan popis aktivnosti prikladnih za pomoć u okviru IcSP-a te podsjeća da se sredstva iz Instrumentu za razvojnu suradnju ne mogu koristiti za financiranje aktivnosti izgradnje kapaciteta kao potpore sigurnosti i razvoju.

Amandman    15

Prijedlog uredbe

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Uredba (EU) br. 230/2014

Članak 3.a – stavak 3. – uvodni dio

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

3.  Pomoć u skladu s ovim člankom pruža se samo:

3.  Pomoć u skladu s ovim člankom ostaje iznimna i pruža se pod dvama sljedećim uvjetima:

Amandman    16

Prijedlog uredbe

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Uredba (EU) br. 230/2014

Članak 3.a – stavak 3. – točka b

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(b)  ako postoji konsenzus između dotične zemlje i međunarodne zajednice i/ili Europske unije o tome da je sigurnosni sektor, a posebice vojska, ključ stabilnosti, mira i razvoja, pogotovo u krizama te nestabilnim kontekstima i situacijama.

(b)  ako postoji konsenzus između dotične zemlje i Europske unije o tome da je sigurnosni sektor, uključujući oružane snage te zemlje, ključ očuvanja, uspostave ili ponovne uspostave uvjeta potrebnih za održivi razvoj.

Obrazloženje

Glavni cilj ne može se pomaknuti prema stabilnosti, miru i upravljanju krizom bez pomicanja središta težišta.

Amandman    17

Prijedlog uredbe

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Uredba (EU) br. 230/2014

Članak 3.a – stavak 4. – točka b

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(b)  nabave oružja i municije,

(b)  nabave oružja, rezervnih dijelova i municije ili bilo koje druge opreme osmišljene za primjenu smrtonosne sile;

Amandman    18

Prijedlog uredbe

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Uredba (EU) br. 230/2014

Članak 3.a – stavak 5.

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

5.  Pri izradi i provedbi mjera u skladu s ovim člankom Komisija mora promicati vlasništvo zemlje partnera. Mora razviti i elemente i primjere dobre prakse potrebne kako bi se srednjoročno i dugoročno osigurala održivost te kako bi se promicala vladavina prava i utvrđenih načela međunarodnog prava.

5.  Pri izradi i provedbi mjera u skladu s ovim člankom Komisija i ESVD moraju zajamčiti potpunu usklađenost s drugim instrumentima vanjske pomoći Unije, kao i dosljednost s općim vanjskim djelovanjem, uključujući ZVSP te promicati vlasništvo zemlje partnera. Mora razviti i elemente i primjere dobre prakse potrebne kako bi se srednjoročno i dugoročno osigurala održivost te kako bi se promicala vladavina prava i utvrđenih načela međunarodnog prava.

Amandman    19

Prijedlog uredbe

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Uredba (EU) br. 230/2014

Članak 3.a – stavak 6.

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

6.  Komisija mora utvrditi odgovarajuće postupke procjene rizika, praćenja i evaluacije za mjere u skladu s ovim člankom.

6.  Komisija mora utvrditi odgovarajuće postupke procjene rizika, praćenja i evaluacije za mjere u skladu s ovim člankom te bez odgađanja objaviti te informacije. Europski parlament uvijek se izravno obavješćuje.

Amandman    20

Prijedlog uredbe

Članak 1. – stavak 1. – točka 3.

Uredba (EU) br. 230/2014

Članak 7. – stavak 1.

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(3)  U članku 7. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

Briše se.

„1.  Pomoć Unije u skladu s člankom 3. i člankom 3.a, ako je primjereno, pruža se putem iznimnih mjera pomoći i privremenih programa.”

 

Obrazloženje

Odluke u pogledu novog članka 3.a o izgradnji vojnog kapaciteta ne bi se smjele donositi uporabom postupaka predviđenih za članak 3. ove Uredbe koji su osmišljeni za brzo donošenje odluka u pogledu hitnih iznimnih mjera pomoći. Postupak za članak 3. ne uključuje Europski parlament, dok ga postupak za članke 4. i 5. uključuje.

Amandman    21

Prijedlog uredbe

Članak 1. – stavak 1. – točka 4.

Uredba (EU) br. 230/2014

Članak 8. – stavak 1.

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

1.  Tematski strateški dokumenti tvore glavnu osnovu za provedbu pomoći u skladu s člancima 4. i 5. te s člankom 3.a ako je primjereno. Tematski strateški dokumenti pružaju okvir za suradnju između Unije i dotičnih zemalja partnera ili regija.

1.  Tematski strateški dokumenti tvore glavnu osnovu za provedbu pomoći u skladu s člancima 4. i 5. te s člankom 3.a. Tematski strateški dokumenti pružaju okvir za suradnju između Unije i dotičnih zemalja partnera ili regija.

Obrazloženje

Postupak predviđen za članke 4. i 5. ove Uredbe odgovarajući je postupak za novi članak 3.a. Ovim postupkom jamči se da je Parlament uključen u proces te da su mjere izgradnje vojnog kapaciteta osmišljene kao takozvane dugoročne mjere kojima se rješavaju strukturni problemi u kontekstu šire reforme sigurnosnog sektora.

Amandman    22

Prijedlog uredbe

Članak 1. – stavak 1. – točka 5.

Uredba (EU) br. 230/2014

Članak 10. – stavak 1.

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

1.   Komisija osigurava da se mjere donesene na temelju ove Uredbe, a povezane s borbom protiv terorizma i organiziranog kriminala, kao i mjere obuhvaćene člankom 3.a, donose u skladu s međunarodnim pravom, uključujući međunarodno humanitarno pravo.

1.  Komisija osigurava da se mjere donesene na temelju ove Uredbe, a povezane s borbom protiv terorizma i organiziranog kriminala, kao i mjere obuhvaćene člankom 3.a, donose u skladu s načelom „ne nanesi štetu” te s međunarodnim pravom, uključujući međunarodno humanitarno pravo i pravo o ljudskim pravima, kao i s politikom dužne pažnje Europske unije kako bi osigurala da je potpora Unije za sigurnosne snage u skladu s njezinom politikom ljudskih prava i da doprinosi njezinoj provedbi, te da je također u skladu s promicanjem, zaštitom i provedbom međunarodnog prava o ljudskim pravima i međunarodnog humanitarnog prava. Komisija bez odgađanja objavljuje svoje relevantne procjene.

Obrazloženje

Valja posebno spomenuti načelo „ne nanesi štetu” i pravo o ljudskim pravima.

Amandman    23

Prijedlog uredbe

Članak 1. – stavak 1. – točka 6.a (nova)

Uredba (EU) br. 230/2014

Članak 13. – stavak 3. – točka ba (nova)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(6.a)  U članku 13. stavku 3. dodaje se sljedeća točka:

 

„(ba)   21 postotni bod financijske omotnice namijenjen je mjerama obuhvaćenima člankom 5.;”

Obrazloženje

U članku 13. ove Uredbe navedeno je da je 70 % financijske omotnice namijenjeno mjerama obuhvaćenima člankom 3., a 9 % financijske omotnice namijenjeno je mjerama obuhvaćenima člankom 4. Važno je dodati ovaj tekst kako bi se osiguralo da je mjerama iz članka 5. i dalje namijenjeno 21 %. Inače postoji rizik da mjere iz novog članka 3.a upotrijebe ne samo 100 milijuna EUR, nego i financiranje koje je predviđeno, ali ne i pravilno izdvojeno, za članak 5.

Amandman    24

Prijedlog uredbe

Članak 1. – stavak 1. – točka 6.b (nova)

Uredba (EU) br. 230/2014

Članak 13. – stavak 3. – točka bb (nova)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(6.b)  U članku 13. stavku 3. dodaje se sljedeća točka:

 

„(bb)   pomoć iz članka 3.a ograničava se na najviše 100 000 000 EUR.”

Obrazloženje

Važno je zajamčiti da se kao posljedica uvođenja novog članka 3.a o izgradnji vojnog kapaciteta ne smanjuju sredstva dostupna za već postojeće članke 3., 4. i 5.

POSTUPAK U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Naslov

Uspostava Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru

Referentni dokumenti

COM(2016)0447 – C8-0264/2016 – 2016/0207(COD)

Nadležni odbor

       Datum objave na plenarnoj sjednici

AFET

12.9.2016

 

 

 

Odbori koji su dali mišljenje

       Datum objave na plenarnoj sjednici

DEVE

12.9.2016

Izvjestitelj(ica) za mišljenje

       Datum imenovanja

Linda McAvan

10.2.2017

Prethodni/-a izvjestitelj(ica) za mišljenje

Paavo Väyrynen

Razmatranje u odboru

25.4.2017

29.5.2017

 

 

Datum usvajanja

3.7.2017

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

13

8

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Beatriz Becerra Basterrechea, Ignazio Corrao, Doru-Claudian Frunzulică, Enrique Guerrero Salom, Heidi Hautala, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Arne Lietz, Linda McAvan, Maurice Ponga, Cristian Dan Preda, Lola Sánchez Caldentey, Elly Schlein, Paavo Väyrynen, Bogdan Brunon Wenta, Joachim Zeller, Željana Zovko

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Frank Engel, Ádám Kósa, Judith Sargentini

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

John Stuart Agnew, Jean-Paul Denanot, Estefanía Torres Martínez

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

13

+

PPE

Frank Engel, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Ádám Kósa, Maurice Ponga, Cristian Dan Preda, Bogdan Brunon Wenta, Željana Zovko

S&D

Jean-Paul Denanot, Doru-Claudian Frunzulică, Enrique Guerrero Salom, Arne Lietz, Linda McAvan, Elly Schlein

8

-

ALDE

Beatriz Becerra Basterrechea, Paavo Väyrynen

EFDD

John Stuart Agnew, Ignazio Corrao

GUE/NGL

Lola Sánchez Caldentey, Estefanía Torres Martínez

Verts/ALE

Heidi Hautala, Judith Sargentini

1

0

PPE

Joachim Zeller

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani


POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU

Naslov

Uspostava Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru

Referentni dokumenti

COM(2016)0447 – C8-0264/2016 – 2016/0207(COD)

Datum podnošenja EP-u

5.7.2016

 

 

 

Nadležni odbor

       Datum objave na plenarnoj sjednici

AFET

12.9.2016

 

 

 

Odbori čije se mišljenje traži

       Datum objave na plenarnoj sjednici

DEVE

12.9.2016

INTA

12.9.2016

BUDG

12.9.2016

 

Odbori koji nisu dali mišljenje

       Datum odluke

INTA

31.8.2016

BUDG

31.8.2016

 

 

Izvjestitelji

       Datum imenovanja

Arnaud Danjean

13.12.2016

 

 

 

Osporavanje pravne osnove

       Datum mišljenja odbora JURI

JURI

13.7.2017

 

 

 

Datum usvajanja

11.7.2017

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

48

14

4

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Lars Adaktusson, Michèle Alliot-Marie, Francisco Assis, Petras Auštrevičius, Bas Belder, Mario Borghezio, Victor Boştinaru, Elmar Brok, Klaus Buchner, James Carver, Fabio Massimo Castaldo, Lorenzo Cesa, Aymeric Chauprade, Javier Couso Permuy, Andi Cristea, Arnaud Danjean, Knut Fleckenstein, Eugen Freund, Michael Gahler, Iveta Grigule, Sandra Kalniete, Tunne Kelam, Janusz Korwin-Mikke, Andrey Kovatchev, Eduard Kukan, Ryszard Antoni Legutko, Arne Lietz, Barbara Lochbihler, Sabine Lösing, Andrejs Mamikins, Alex Mayer, David McAllister, Tamás Meszerics, Francisco José Millán Mon, Javier Nart, Demetris Papadakis, Ioan Mircea Paşcu, Alojz Peterle, Tonino Picula, Julia Pitera, Cristian Dan Preda, Jozo Radoš, Sofia Sakorafa, Jordi Solé, Jaromír Štětina, Charles Tannock, László Tőkés, Miguel Urbán Crespo, Ivo Vajgl, Elena Valenciano, Geoffrey Van Orden, Hilde Vautmans, Anders Primdahl Vistisen, Boris Zala

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Brando Benifei, Luis de Grandes Pascual, András Gyürk, Javi López, Marietje Schaake, Eleni Theocharous, Ernest Urtasun, Bodil Valero, Paavo Väyrynen, Marie-Christine Vergiat

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Inés Ayala Sender, Ádám Kósa

Datum podnošenja

17.7.2017


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEMU NADLEŽNOM ODBORU

48

+

ALDE

 

Petras Auštrevičius, Javier Nart, Jozo Radoš, Marietje Schaake, Ivo Vajgl, Hilde Vautmans

ECR

Bas Belder, Ryszard Antoni Legutko, Charles Tannock, Eleni Theocharous, Geoffrey Van Orden, Anders Primdahl Vistisen

NI

Aymeric Chauprade

PPE

Lars Adaktusson, Michèle Alliot-Marie, Elmar Brok, Lorenzo Cesa, Arnaud Danjean, Michael Gahler, András Gyürk, Sandra Kalniete, Tunne Kelam, Andrey Kovatchev, Eduard Kukan, Ádám Kósa, David McAllister, Francisco José Millán Mon, Alojz Peterle, Julia Pitera, Cristian Dan Preda, László Tőkés, Luis de Grandes Pascual, Jaromír Štětina

S&D

Francisco Assis, Inés Ayala Sender, Brando Benifei, Victor Boştinaru, Andi Cristea, Knut Fleckenstein, Eugen Freund, Javi López, Andrejs Mamikins, Alex Mayer, Demetris Papadakis, Ioan Mircea Paşcu, Tonino Picula, Elena Valenciano, Boris Zala

14

-

EFDD

James Carver, Fabio Massimo Castaldo

GUE/NGL

Javier Couso Permuy, Sabine Lösing, Sofia Sakorafa, Miguel Urbán Crespo, Marie-Christine Vergiat

NI

Janusz Korwin-Mikke

Verts/ALE

Klaus Buchner, Barbara Lochbihler, Tamás Meszerics, Jordi Solé, Ernest Urtasun, Bodil Valero

4

0

ALDE

Iveta Grigule, Paavo Väyrynen

ENF

Mario Borghezio

S&D

Arne Lietz

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Pravna napomena