Postupak : 2016/2270(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0292/2017

Podneseni tekstovi :

A8-0292/2017

Rasprave :

PV 23/10/2017 - 20
CRE 23/10/2017 - 20

Glasovanja :

PV 24/10/2017 - 5.18
CRE 24/10/2017 - 5.18
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0403

IZVJEŠĆE     
PDF 646kWORD 82k
6.10.2017
PE 597.608v02-00 A8-0292/2017

o politikama minimalnog dohotka kao sredstvu za suzbijanje siromaštva

(2016/2270(INI))

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja

Izvjestiteljica: Laura Agea

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 MIŠLJENJE ODBORA ZA EKONOMSKU I MONETARNU POLITIKU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE
 INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o politikama minimalnog dohotka kao sredstvu za suzbijanje siromaštva

(2016/2270(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 4., 9., 14., 19., 151. i 153. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

-  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948., koja je ponovno potvrđena povodom Svjetske konferencije o ljudskim pravima 1993., a posebno njezine članke 3., 23. i 25.,

-  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima EU-a, posebno njezine odredbe o socijalnim pravima odnosno članke 34., 35. i 36. kojima se konkretno definira pravo na socijalnu pomoć i pomoć u vezi sa stanovanjem, pravo na visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i pravo na pristup uslugama od općeg gospodarskog interesa,

-  uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju, a posebno njezine članke 1., 4., 6., 12., 14., 17., 19., 30. i 31.,

-  uzimajući u obzir konvencije Međunarodne organizacije rada (ILO) br. 26. i 105. o ukidanju prisilnog rada, konvenciju br. 102 o socijalnoj sigurnosti i preporuku ILO-a br. 202 o minimalnoj razini socijalne zaštite,

-  uzimajući u obzir program ILO-a za dostojanstven rad i Globalni pakt o zapošljavanju, koji su usvojeni globalnim konsenzusom na Međunarodnoj konferenciji o radu 19. lipnja 2009.,

-  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO) iz lipnja 2013. pod naslovom „Ususret socijalnom ulaganju za rast i radna mjesta”,

-  uzimajući u obzir preporuku Vijeća 92/441/EEZ od 24. lipnja 1992. o zajedničkim kriterijima koji se odnose na dostatne resurse i socijalnu pomoć u sustavima socijalne zaštite (preporuka o minimalnom dohotku)(1),

-  uzimajući u obzir preporuku Vijeća 92/442/EEZ od 27. srpnja 1992. o približavanju ciljeva i politika socijalne zaštite(2),

-  uzimajući u obzir preporuku Komisije od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti” (C(2013)0778)(3),

-  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ususret socijalnom ulaganju za rast i koheziju – uključujući provedbu Europskog socijalnog fonda 2014. – 2020.” (SWD(2013)0038),

-  uzimajući u obzir preporuku Komisije od 3. listopada 2008. o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada(4),

-  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

-  uzimajući u obzir prijedlog odluke Vijeća od 2. ožujka 2015. koji je predstavila Komisija o smjernicama politika zapošljavanja država članica (COM(2015)0098),

-  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. svibnja 2009. o obnovljenom socijalnom programu(5),

-  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. listopada 2010. o ulozi minimalnog dohotka u borbi protiv siromaštva i promicanju uključivog društva u Europi(6),

-  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. studenog 2012. o sporazumu o socijalnom ulaganju kao odgovoru na krizu(7),  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenoga 2015. o smanjenju nejednakosti s posebnim naglaskom na siromaštvo djece(8),

-  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. travnja 2016. o ostvarenju cilja borbe protiv siromaštva u svjetlu rastućih troškova za kućanstva(9),

-  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 2016. o siromaštvu: rodna perspektiva(10),

-  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. rujna 2016. o prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama za politike zapošljavanja država članica(11),

-  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava(12),

-  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 15. lipnja 2011. o Europskoj platformi za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti: europski okvir za socijalnu i teritorijalnu koheziju,

-  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2013 naslovljeno „Europski minimalni dohodak i pokazatelji siromaštva”,

-  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Prema adekvatnim i pristupačnim sustavima minimalnog dohotka” koju je 2015. objavila Europska mreža za minimalni dohodak (EMIN),

-  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz 2015. o temi „Pristup socijalnoj pomoći: smanjenje odustajanja od prava”,

-  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz 2017. naslovljeno „Nejednakosti dohotka i uzorci zapošljavanja u Europi prije i nakon velike recesije”,

-  uzimajući u obzir studiju Resornog odjela A Europskog parlamenta naslovljenu „Politike minimalnog dohotka u država članicama EU-a”, koja je u konačnom obliku objavljena u travnju 2017.,   uzimajući u obzir izvješće naslovljeno „Sustavi minimalnog dohotka u Europi – Studija o nacionalnim politikama, 2015.” koje je za Komisiju izradila Europska mreža za socijalnu politiku (ESPN) 2016. godine;

-  uzimajući u obzir pitanje za usmeni odgovor O-000087/2016 od 16. lipnja 2016.,

-  uzimajući u obzir pitanje za pismeni odgovor P-001004/16 od 2. veljače 2016.,

-  uzimajući u obzir svoju Preporuku Vijeću od 7. srpnja 2016. o 71. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda(13),

-  uzimajući u obzir Schumanovu deklaraciju od 9. svibnja 1950. kojom se poziva na „ujednačavanje i poboljšanje uvjeta života za radnike”,

-  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

-  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenje Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0292/2017),

A.  budući da siromaštvo i socijalna isključenost, na čije uzroke i trajanje ne mogu utjecati osobe koje su njima pogođene, predstavljaju kršenje ljudskog dostojanstva i temeljnih ljudskih prava; budući da su se Europska unija i njezine države članice 2010. godine obvezale da će do 2020. smanjiti broj osoba kojima prijeti rizik od siromaštva i socijalne isključenosti za 20 milijuna; budući da siromaštvo i socijalna isključenost nisu samo pitanja individualne odgovornosti te ih treba razmotriti na kolektivnoj razini;

B.  budući da je Europa jedna od bogatijih regija u svijetu, iako nedavni podaci o dohodovnom siromaštvu ističu povećanje siromaštva, tešku materijalnu ugroženost u Europi i sve veću nejednakost među državama članicama;

C.  budući da je rastuće gospodarstvo s niskim razinama nezaposlenosti i dalje najdjelotvorniji instrument za borbu protiv siromaštva;

D.  budući da je dohodovno siromaštvo samo dio cjelokupnog pojma siromaštva te se stoga siromaštvo ne odnosi samo na materijalne resurse, već i na socijalne resurse, odnosno obrazovanje, zdravstvo i pristup uslugama;

E.  budući da se pojmom „relativno siromaštvo” ne daju nikakve naznake o stvarnim potrebama, već se samo opisuje dohodak jedne osobe u odnosu na druge;

F.  budući da je, prema metodologiji koju je izradio Eurostat, prag rizika od siromaštva postavljen na 60 % srednje vrijednosti nacionalnog ekvivalentnog raspoloživog dohotka (po kućanstvu, nakon socijalnih transfera); budući da bi se, s obzirom na postojeće razlike među državama članicama i različite nacionalne socijalne politike, taj postotak trebao uzeti u obzir zajedno s drugim pokazateljima poput referentnih proračuna; budući da je dohodak neizravan pokazatelj životnog standarda, a referentni proračuni odražavaju raznolikost obrazaca potrošnje i troškove života diljem država članica;

G.  budući da su strategije EU-a i međunarodnih organizacija kao što je MMF nametnule nekim državama članicama izrazito restriktivnu politiku proračunske štednje, pri čemu je došlo do značajnih rezova u potrošnji u temeljnim područjima kao što su obrazovanje, zdravstvo, sudstvo, kultura te socijalna potpora i usluge, te promicanja značajnih smanjenja troškova osoblja, smanjenjem broja zaposlenih, plaća i prava radnika u javnom sektoru zbog čega je došlo do degradacije i ograničenja socijalnih funkcija države; budući da su takve politike onemogućile i spriječile provedbu ulagačkih i razvojnih politika koje odgovaraju potrebama naroda i država članica; budući da su takve politike dovele do naglog porasta siromaštva i socijalne isključenosti;

H.  budući da ne smije biti zabune između „razlika u dohotku” i „siromaštva”;

I.  budući da je prema podacima Komisije(14) 119 milijuna ljudi u EU-u, tj. oko 25 % ukupnog broja stanovnika, izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti usprkos socijalnim uslugama koje primaju; budući da je u nekim državama članicama ta pojava popraćena i trajnim, visokim stopama nezaposlenosti te da ta situacija posebno pogađa mlade ljude, za koje su te brojke još alarmantnije; budući da je, iako su brojke u neznatnom padu, i dalje više osoba izloženo riziku od siromaštva nego 2008. godine; budući da su EU i države članice daleko od postizanja cilja Strategije Europa 2020. u vezi sa siromaštvom i socijalnom isključenošću, s obzirom na to da brojke ostaju iznad zacrtanog cilja;

J.  budući da dostupni podaci pokazuju da su određene skupine, kao što su djeca, žene, nezaposleni, kućanstva sa samohranim roditeljima i osobe s invaliditetom posebno ugrožene siromaštvom, oskudicom ili socijalnom isključenošću;

K.  budući da siromaštvo posebno pogađa obitelji;

L.  budući da je za izlazak iz siromaštva usklađivanje obiteljskog i poslovnog života, posebno za samohrane roditelje, od iznimne važnosti;

M.  budući da bi trebalo voditi računa o potrebi da se mjere sprječavanja i suzbijanja siromaštva i socijalne isključenosti uključe u sva relevantna politička područja, uz jamstvo univerzalnog pristupa javnim uslugama, pristojnim radnim mjestima i dohotku koji bi ljudima omogućio dostojanstven život;

N.  budući da su prema podacima Komisije visoka nezaposlenost, siromaštvo i nejednakost i dalje ključna problematična područja u nekim državama članicama; budući da velike nejednakosti u dohocima štete ne samo socijalnoj koheziji, već sprječavaju održiv ekonomski rast, kao što je primijetila povjerenica Thyssen; budući da je kriza, prema podacima Eurofounda, teže pogodila osobe s niskim dohotkom, zbog čega se pogoršala nejednakost među europskim društvima(15);

O.  budući da beskućništvo predstavlja najekstremniji oblik siromaštva i oskudice te da je u gotovo svim državama članicama došlo do njegova porasta, posebno u onima koje su bile najteže pogođene ekonomskom i financijskom krizom; budući da prema podacima Europske federacije nacionalnih organizacija koje rade s beskućnicima (FEANTSA) beskućništvo pogađa oko 4 milijuna osoba u Europi svake godine, više od 10,5 milijuna kućanstava izloženo je problemu stambene nezbrinutosti, a 22,3 milijuna kućanstava preopterećeno je zbog troškova stanovanja, što pokazuje da troše više od 40 % raspoloživog dohotka na stanovanje;

P.  budući da aktualna situacija zahtijeva mjere za promicanje nacionalnih sustava minimalnog dohotka tako da se svim osobama s nedovoljnim dohotkom koje ispunjavaju posebne kriterije prihvatljivosti osiguraju uvjeti za dostojanstven život, te istovremeno poboljšaju socijalna uključenost i uključivanje na tržište rada te zajamče jednake mogućnosti pri iskorištavanju temeljnih prava; budući da su obrazovanje, redistributivni socijalni transferi i naknade, pravedne porezne politike i solidna politika zapošljavanja važni čimbenici za ublažavanje nejednakosti u dohotku, smanjenje stope nezaposlenosti i suzbijanje siromaštva; budući da bi pristojno radno mjesto pružilo zaštitu od rizika od siromaštva te bi se moglo smatrati važnim i nezaobilaznim sredstvom socijalne integracije;

Q.  budući da prema općem pregledu koji je objavio Eurofound mnogi stanovnici u EU-u ne primaju naknade na koje imaju pravo, uključujući naknade za zaposlene, na primjer zbog složenosti sustava socijalnih naknada ili postupaka prijave ili zato što ne znaju koja su njihova prava;

R.  budući da pojam minimalnog dohotka ne treba pomiješati s minimalnom plaćom, koja je na nacionalnoj razini utvrđena kolektivnim sporazumom ili zakonodavstvom;

S.  budući da određivanje plaća u nadležnosti države članice;

T.  budući da je uvođenje i jačanje adekvatnih sustava minimalnog dohotka u svim državama članicama, zajedno s odgovarajućim proračunskim, ljudskim i materijalnim resursima te aktivnim politikama zapošljavanja za osobe koje su sposobne za rad, važna i djelotvorna mjera za suzbijanje siromaštva i nejednakosti, koja pomaže osiguranju ekonomske i teritorijalne kohezije, štiti temeljna prava pojedinaca, osigurava ravnotežu između ekonomskih i socijalnih ciljeva i potiče socijalnu integraciju te pristup tržištu rada;

U.  budući da su sustavi socijalnog osiguranja i upravljanje njima u nadležnosti država članica, što Unija koordinira, ali ne usklađuje;

V.  budući da, prema podacima Europskog socijalnog opservatorija, u 26 država članica Unije već postoje neki oblici dodatka dohotku(16),

W.  budući da među državama članicama postoji puno razlika u pristupanju politikama minimalnog dohotka s obzirom na to da se pravo na dostojanstven život ne smatra univerzalnim i subjektivnim pravom u svim državama članicama; budući da postoji visoka razina odustajanja od prava, kao i nedostatak koordinacije između dodatka dohotku, aktivnih politika tržišta rada i socijalnih usluga; budući da su rijetki slučajevi u kojima su ljudi izašli iz siromaštva zahvaljujući sustavima minimalnog dohotka;

X.  budući da na tisuće i tisuće ljudi usprkos radu trenutno živi u siromaštvu i socijalnoj isključenosti ili je izloženo tom riziku (9,8% u EU-28(17)), zbog čega je nužno usporedno s primjenom tog instrumenta povećati plaće, posebno najniže;

Y.  budući da neki od najugroženijih skupina, kao što su beskućnici, imaju poteškoća u pristupanju sustavima minimalnog dohotka;

Z.  budući da su jamstvo pružanja odgovarajućeg minimalnog dohotka za osobe koje ne raspolažu potrebnim resursima da bi postigle dostojanstven životni standard, kao i sudjelovanje u mjerama ponovnog uključivanja na tržište rada kojima se štiti pristup zaposlenju i potrebna motivacija za traženje posla, odredbe koje su obuhvaćene Europskim stupom socijalnih prava(18); budući da je tijekom konferencije na visokoj razini održanoj u Bruxellesu 23. siječnja 2017. predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker zaključio javnu raspravu na tu temu ponovivši da bi sve države članice trebale usvojiti takve mjere;

AA.  budući da je prema podacima Eurostata 2015. godine stopa zaposlenosti građana EU-a u dobi od 20 do 64 godine iznosila 70,1 %, što nije ni približno zacrtanom cilju od 75% u okviru Strategije Europa 2020.;

AB.  budući da se prijedlogom Komisije od 2. ožujka 2015. o smjernicama politika zapošljavanja država članica ponovo ističe važnost dodatka dohotku za suzbijanje siromaštva (smjernica br. 8.);

AC.  budući da dobro osmišljeni, adekvatni i široko dostupni sustavi dodatka dohotku ne sprječavaju niti otežavaju povratak na tržište rada te uz to doprinose poticanju domaće potražnje;

AD.  budući da se u Preporuci o aktivnom uključivanju s pravom priznaje da bi politike aktivnog uključivanja, osim što bi trebale olakšati pristup kvalitetnom zaposlenju za osobe koje mogu raditi, trebale također pružiti sredstva koja su dovoljna za dostojanstven život, kao i potporu za društveno sudjelovanje, za one koji to ne mogu.

AE.  budući da je Vijeće 5. listopada 2015. donijelo zaključke o adekvatnosti mirovina, te da smatra da javni mirovinski sustavi ili drugi sustavi socijalne zaštite trebaju sadržavati odgovarajuće zaštitne odredbe za osobe koje zbog mogućnosti zaposlenja ne uspijevaju ili nisu uspjele akumulirati mirovinska prava te da bi takve zaštitne odredbe trebale posebno obuhvaćati minimalne mirovine ili druge odredbe o minimalnom dohotku za starije osobe;

AF.  budući da u preporuci 92/441/EEZ od 24. lipnja 1992. Vijeće poziva države članice da priznaju osnovno pravo svake osobe na socijalnu pomoć i resurse koji su dostatni za dostojanstven život; budući da se u preporuci 92/442/EEZ od 27. srpnja 1992. države članice poziva da se pri oblikovanju vlastitih sustava socijalne zaštite vode takvim načelima;

AG.  budući da je u zaključcima od 17. prosinca 1999. Vijeće uvrstilo promicanje socijalne uključenosti u ciljeve modernizacije i poboljšanja socijalne zaštite;

AH.  budući da se u preporuci Komisije od 3. listopada 2008. o aktivnom uključivanju navodi da je odgovarajući dodatak dohotku jedan od tri jednako važnih elemenata strategije aktivnog uključivanja i naglašava da mora biti popraćen pristupom kvalitetnim uslugama i uključivim tržištima rada; budući da promicanje socijalne uključenosti isto tako zahtijeva koordinirane mjere koje su usmjerene na pojedinca i osobe koje on izdržava, kao i mjere usredotočene na promicanje stabilnog radnog mjesta;

AI.  budući da u mnogim zemljama ključne prepreke za razvoj učinkovitih veza između različitih elemenata aktivnog uključivanja obuhvaćaju nedostatak kapaciteta, vještina i resursa u javnom sektoru za zapošljavanje i zavodima za socijalno osiguranje, nedostatak koordinacije i suradnje među službama, te tendenciju da se prednost daje raznim skupinama kojima je potrebna potpora, a koje bi se lakše mogle ponovno uključiti na tržište rada;(19)

AJ.  budući da se u okviru paketa mjera za socijalno ulaganje Europske komisije iz 2013. još jednom naglasila važnost pristupa aktivnom uključivanju, a time i važnost odgovarajućeg dodatka minimalnom dohotku; budući da je rečeno da se adekvatnost postojećih nacionalnih sustava minimalnog dohotka može poboljšati kako bi se zajamčilo da je razina dovoljno visoka za dostojanstven život; budući da je navedeno da će Komisija, kao dio Europskog semestra, pratiti adekvatnost dodatka dohotku i za tu svrhu koristiti referentne proračune jednom kad se oni izrade u suradnji s državama članicama;

AK.  budući da se u preporuci ILO-a br. 202 o minimalnoj razini socijalne zaštite navodi da bi zemlje trebale „što prije uspostaviti i održati svoje minimalne razine socijalne zaštite koje bi obuhvaćale jamstva osnovne socijalne zaštite”, te da: „Jamstvima bi se u najmanju ruku trebalo osigurati da, tijekom životnog ciklusa, sve potrebite osobe imaju pristup osnovnoj zdravstvenoj skrbi i sigurnom osnovnom dohotku zajedno sa sigurnim stvarnim pristupom robi i uslugama”,

AL.  budući da je Vijeće prepoznalo potrebu za aktivnim uključivanjem s odgovarajućim dodatkom dohotku i važnost integriranog pristupa borbi protiv siromaštva koji se temelji na životnom ciklusu;(20)

AM.  budući da dugotrajno nezaposlene osobe, koje su krajem 2015. činile 48,1 %, ukupnog broja nezaposlenih osoba u EU-u, što je ekvivalent brojki od 10,9 milijuna ljudi, imaju puno više poteškoća pri povratku na tržište rada;

AN.  budući da su u mnogim slučajevima odgoj djece i roditeljski dopust koji je potreban za to povezani s velikim gubicima dohotka i stalnim financijskim problemima (family pay gap);

AO.  budući da majke i očevi koji odgajaju djecu obavljaju pravi posao koji se mora priznati kao takav;

AP.  budući da su krajem 2015. godine osobe koje su obeshrabrene, koje su htjele raditi, ali su prestale tražiti posao, činile 5,1 % neaktivne populacije u EU-u; budući da se te osobe ne računaju sustavno u statističkim podacima o nezaposlenosti;

AQ.  budući da nezaposlenost dovodi do brzog i trajnog pogoršanja standarda života radnika i njihovog mentalnog i emocionalnog stanja, što ugrožava njihove izglede za nadograđivanje vještina, a samim time i mogućnosti za ponovno uključivanje u tržište rada;

AR.  budući da bi određeni javni programi zapošljavanja mogli biti učinkovit instrument koji bi mogao funkcionirati usporedno sa sustavima minimalnog dohotka u cilju socijalnog i profesionalnog uključivanja određenih kategorija, kao što su mlade nezaposlene osobe, dugotrajno nezaposleni i druge ugrožene skupine; budući da bi takvi programi mogli biti djelotvorni u okruženjima i nerazvijenim geografskim područjima u kojima su potrebno prekvalifikacije; budući da će osobi koja je zaposlena u okviru programa privremenog rada u javnom sektoru biti lakše pronaći novi posao; budući da ti programi trebaju osigurati pristojne plaće, biti prilagođeni individualnim potrebama određene osobe i rezultirati pronalaskom pristojnog radnog mjesta;

AS.  budući da se u zaključcima Vijeća o Godišnjem pregledu rasta za 2017. i Zajedničkom izvješću o zapošljavanju koje je Vijeće za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO) usvojilo 3. ožujka 2017.(21) države članice poziva da zajamče da sustavi socijalne zaštite pružaju adekvatan dodatak dohotku te da se reforme nastave fokusirati, između ostalog, na pružanje adekvatnog dodatka dohotku i visokokvalitetnih usluga uključivanja i potpore;

AT.  budući da strukovno osposobljavanje, posebno preko programa za osposobljavanje povezanih s poslom, pruža potrebne vještine za obavljanje profesionalne djelatnosti i izgradnju profesionalne mreže, te tako doprinosi postizanju održivog uključivanja na tržište rada i smanjuje rizik od siromaštva;

AU.  budući da sustavi minimalnog dohotka predstavljaju vrlo mali postotak državnih socijalnih izdataka, a istovremeno osiguravaju veliki povrat ulaganja, te da troškovi neulaganja imaju goleme trenutačne učinke za dotične pojedince i podrazumijevaju dugoročne troškove za društvo;

AV.  budući da su sustavi minimalnog dohotka dobri za cijelo društvo jer su nužni za ostvarenje društva s većom jednakošću, a društva s većom jednakošću postižu bolje rezultate u području mnogih društvenih i ekonomskih pokazatelja;

AW.  budući da su sustavi minimalnog dohotka djelotvoran oblik paketa ekonomskih poticaja, s obzirom na to da se novac koristi za rješavanje hitnih potreba i da odmah ponovno ulazi u realno gospodarstvo;

AX.  budući da se u članku 25. Opće deklaracije o ljudskim pravima priznaje pravo na adekvatan životni standard koji se odnosi na količinu resursa koji su potrebni za „životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji”; budući da se pokrivenost odnosi na mjeru u kojoj su svi oni kojima je potrebna potpora pokriveni uvjetima koji se odnose na sustav minimalnog dohotka; budući da se prihvaćenost odnosi na broj onih koji ispunjavaju uvjete za primanje minimalnog dohotka te ga stvarno i prime;

AY.  budući da izostanak neadekvatnih plaćanja uparen s ograničenom pokrivenošću i lošom prihvaćenošću, zbog, između ostalog, lošeg upravljanja, nedovoljan pristup informacijama te pretjerana birokratizacija i stigmatizacija znače da su dotična plaćanja daleko od onoga što je dovoljno za pristojan život najugroženijih pripadnika društva;(22)

AZ.  budući da se niz država članica mora suočiti s teškim proračunskim deficitom i povećanim dugom te da su zbog toga srezale socijalna davanja i to je utjecalo na javne zdravstvene sustave, zdravlje, socijalnu sigurnost i zaštitu te sustave stanovanja, a osobito na pristup povezanim uslugama i prikladnost, dostupnost i kvalitetu tih usluga, što je rezultiralo negativnim utjecajem posebice na najpotrebitije članove društva u tim državama članicama;

BA.  budući da sustavi minimalnog dohotka mogu djelovati kao automatski makroekonomski stabilizatori kao odgovor na ekonomske šokove;

BB.  budući da se djelotvornost sustava minimalnog dohotka u pogledu ublažavanja siromaštva, poticanja integracije na tržište rada, osobito za mlade, i djelovanja u ulozi automatskih stabilizatora znatno razlikuje među državama članicama;

BC.  budući da politike minimalnog dohotka djeluju kao automatski stabilizatori; budući da je recesija bila slabija u zemljama koje raspolažu čvrstim sustavima za potporu raspoloživom dohotku kućanstava;

BD.  budući da se izbjegavanjem plaćanja poreza i utajom poreza stvaraju nejednaki uvjeti unutar EU-a, čime se državama članicama uskraćuju znatni prihodi kojima bi se inače mogle na dostatan način financirati snažne socijalne i javne politike socijalne skrbi, te se smanjuju državni prihodi kojima bi se mogli financirati bolji uvjeti za gospodarski rast, veći dohotci i socijalne politike; budući da je ta pojava ozbiljan problem za EU;

BE.  budući da nekoliko studija pokazuje da siromaštvo negativno utječe na gospodarski rast(23);

BF.  budući da neke države članice pokreću pilot-projekte za testiranje politika temeljnog dohotka, na primjer Finska, gdje će nasumično odabrana skupina od 2000 nezaposlenih osoba primati bezuvjetni iznos od 560 EUR mjesečno, što bi trebalo dati dovoljan poticaj za prihvaćanje privremenog rada ili rada na nepuno radno vrijeme;

BG.   budući da se o provedbi sustava minimalnog dohotka razgovara u nekoliko država članica;

Sustavi minimalnog dohotka

1.  poziva sve države članice da uvedu odgovarajuće sustave minimalnog dohotka, popraćene mjerama potpore povratka na posao za one koji mogu raditi i programe obrazovanja i osposobljavanja prilagođene osobnoj i obiteljskoj situaciji korisnika, kako bi se pružila potpora kućanstvima s neprimjerenim dohotkom i kako bi im se omogućio dostojanstven životni standard; ističe da bi taj minimalni dohodak trebao biti posljednja mreža socijalne zaštite i da bi se trebao sastojati od adekvatne financijske potpore i zajamčenog pristupa kvalitetnim uslugama i aktivnih radnih politika kao učinkovit način za borbu protiv siromaštva i osiguravanje pristojne egzistencije za one koji za to nemaju dovoljno resursa; u tom pogledu naglašava da je pravo na socijalnu pomoć temeljno pravo i da odgovarajući programi minimalnog dohotka pomažu ljudima da imaju dostojanstven život, u potpunosti sudjeluju u društvu i da su samostalni u cjelokupnom životnom ciklusu;

2.  smatra da se poticanje uključivih društava bez siromaštva mora temeljiti na preraspodjeli akumuliranog bogatstva kako bi se status rada poboljšao i ojačao radnim pravima temeljenima na kolektivnim ugovorima i povećanjima plaća te kako bi se osigurala pokrivenost univerzalnim, besplatnim i visokokvalitetnim zdravstvenim i socijalnim osiguranjem te obrazovanjem koje prekida začarani krug isključivanja i promiče razvoj;

3.  naglašava važnost adekvatnog javnog financiranja za programe minimalnog dohotka; poziva Komisiju da posebno nadzire korištenje 20 % ukupno dodijeljenih sredstava iz Europskog socijalnog fonda namijenjenih borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti te da u okviru predstojeće revizije Uredbe o zajedničkim odredbama za strukturne fondove (Uredba (EU) br. 1303/2013), a osobito u okviru Europskog socijalnog fonda i Programa Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije, ispita mogućnosti financiranja pomoći svakoj državi članici da uspostavi sustav minimalnog dohotka ako on ne postoji ili poboljšanja funkcioniranja i djelotvornosti postojećih sustava i, ako je potrebno, da razmotri privremenu uspostavu prikladnog europskog fonda koji bi služio kao instrument kohezijske politike i europske solidarnosti;

4.  prepoznaje da je državama članicama teško prebaciti se sa sustava bez dohotka ili niskog dohotka na sustave na visokoj razini; stoga traži da države članice rade prema postupnom ostvarenju adekvatnih sustava minimalnog dohotka i riješe probleme adekvatnosti, pokrivenosti i prihvaćenosti;

5.  ističe da se uspostavom sustava minimalnog dohotka mogu umanjiti nejednakosti i socijalne posljedice krize te se postiže protuciklički učinak jer se na raspolaganje stavljaju sredstva za povećanje potražnje na unutarnjem tržištu;

6.  naglašava da je od ključne važnosti da sve potrebite osobe imaju pristup sustavima dovoljnog minimalnog dohotka kako bi mogli zadovoljiti osnovne potrebe, uključujući najisključenije osobe poput beskućnika; smatra da adekvatan minimalni dohodak predstavlja dohodak koji je neophodan za osobe kojima je potreban za dostojanstven život te da ga treba razmatrati u vezi s pravom na pristup univerzalnim javnim i socijalnim uslugama; vjeruje da sustavi minimalnog dohotka ne smiju pogodovati nastavljanju socijalne ovisnosti i olakšavaju uključivost u društvu; podsjeća da se u preporuci o aktivnom uključivanju prepoznaje potreba za uvođenjem integrirane strategije za provedbu tri elementa socijalnog uključivanja (adekvatan dodatak dohotku, uključiva tržišta rada i pristup kvalitetnim uslugama);

7.  ističe važnost automatske stabilizacije sustava socijalne zaštite za apsorpciju socijalnih šokova prouzročenih vanjskim učincima kao što je recesija; stoga poziva države članice, u svjetlu Preporuke Međunarodne organizacije rada br. 202, u kojoj se definiraju minimalne razine socijalne zaštite, da osiguraju i povećaju ulaganja u sustave socijalne zaštite kako bi se zajamčila njihova uspješnost u suzbijanju i sprečavanju siromaštva i nejednakosti kao i njihova održivost;

8.  u vezi s raspravom o minimalnom dohotku ističe poseban položaj obitelji i samohranih roditelja i njihov poseban položaj;

9.  ističe da bi ljudima trebalo omogućiti da u potpunosti sudjeluju u društvu i gospodarstvu i da to pravo treba biti u potpunosti priznato i vidljivo u donošenju politika Unije tako što će se osigurati visokokvalitetni univerzalni sustavi socijalne zaštite koji sadrže učinkovite i primjerene sustave minimalnog dohotka;

10.  smatra da je socijalna zaštita koja obuhvaća mirovine i usluge kao što su zdravstvene usluge, skrb za djecu i dugotrajna skrb i dalje ključna za uravnotežen i uključiv rast te da doprinosi produljenju radnog vijeka, stvaranju radnih mjesta i smanjenju nejednakosti; stoga poziva Komisiju i države članice da daju poticaj politikama kojima će se zajamčiti dostatnost, prikladnost i učinkovitost te kvaliteta sustava socijalne zaštite tijekom cijelog životnog vijeka ljudi te osigurati pristojan život, borba protiv nejednakosti i poticanje uključenosti u cilju iskorjenjivanja siromaštva, osobito za one koji su isključeni iz tržišta rada te za najranjivije skupine;

11.  naglašava da je odgovarajući prihod tijekom cijelog životnog vijeka ključan za pomoć ljudima s razinom dohotka nedovoljnom za dostojanstven život;

12.  naglašava da se odgovarajućim sustavima minimalnog dohotka, poput aktivne uključenost, promiče društveno sudjelovanje i uključenost;

13.  podsjeća na to da je jedan od glavnih ciljeva strategije Europa 2020. smanjivanje broja osoba pogođenih siromaštvom i socijalnom isključenosti za barem 20 milijuna te da je još uvijek potrebno ulagati napore u postizanje tog cilja; vjeruje da sustavi minimalnog dohotka mogu biti koristan način za postizanje tog cilja;

14.  ističe da su pristojna radna mjesta najbolji način za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti; u tom kontekstu podsjeća na važnost poticanja rasta, ulaganja i stvaranja radnih mjesta;

15.  žali zbog toga što se čini da neke države članice ne vode računa o preporuci Vijeća 92/441/EEZ, u kojoj se priznaje temeljno pravo osobe na dostatne resurse i socijalnu pomoć kako bi vodila dostojanstven život;

16.  ističe da, iako većina država članica raspolaže sustavima minimalnog dohotka, neki od ovih programa ne pružaju odgovarajući dodatak dohotku za sve ljude koji ga trebaju(24); traži od svih država članica da predvide uvođenje i, ako je potrebno unapređenje, sustava zajamčenog minimalnog dohotka kako bi se spriječilo siromaštvo i poticala socijalna uključenost;

17.  naglašava da uvođenje nacionalnih programa minimalnog dohotka ne bi smjelo smanjiti zaštitu koju pružaju regionalni programi minimalnog dohotka;

18.  ističe važnost Europskog semestra u poticanju država članica koje još nemaju sustave minimalnog dohotka da uvedu sustave odgovarajuće dodatka dohotku;

19.  napominje da u nekim državama članicama pravo na minimalni dohodak ovisi o sudjelovanju u aktivnim mjerama na tržištu rada; u tom pogledu ističe važnu ulogu EU-a kao medija koji omogućuje državama članicama da razmjenjuju najbolje prakse;

20.  ponavlja stav koji je izrazio u Rezoluciji od 20. listopada 2010. o ulozi minimalnog dohotka u borbi protiv siromaštva i promicanju uključivog društva u Europi,

21.  prima na znanje mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o okvirnoj direktivi o adekvatnom minimalnom dohotku u Europskoj uniji, u kojem bi se odredili zajednički standardi i pokazatelji, metode praćenja provedbe i poboljšao dijalog među zainteresiranim stranama, državama članicama i institucijama Unije; u tom pogledu ističe da je dokazano da postoji pravna mogućnost za okvirnu direktivu o minimalnom dohotku u kontekstu trenutačnih Ugovora EU-a(25); smatra da bi se okvir te vrste trebao temeljiti na konkretnim elementima i da bi se trebalo voditi računa o društvenom i ekonomskom kontekstu te povijesnim praksama svake države članice te da bi to moglo poslužiti kao poticaj za bavljenje gospodarskim djelatnostima; poziva Komisiju i države članice da u tu svrhu procijene način i sredstva kako bi se adekvatan minimalni dohodak jamčio u svim državama članicama;

22.  pozdravlja izjavu Komisije da je Europski semestar sada više usmjeren na zapošljavanje i socijalna pitanja, ali smatra da su potrebni dodatni napori kako bi se taj cilj ostvario i kako bi se osigurala globalna usklađenost, osobito promicanjem socijalnih ulaganja; poziva Komisiju da redovito prati i ocjenjuje napredak koji su države članice postigle u vezi s preporukama po državama članicama u osiguravanju dostupnih, cjenovno pristupačnih i kvalitetnih usluga, kao i jesu li provele odgovarajuće i učinkovite programe minimalnog dohotka;

23.  ističe važnost Europskog semestra za praćenje primjerenosti postojećih programa minimalnog dohotka i njihovog učinka na smanjenje siromaštva, posebno s pomoću preporuka po državama članicama, ali također ističe važnost zajedničkog izvješća o zapošljavanju i Godišnjeg pregleda rasta;

24.  ističe da bi sustavima minimalnog dohotka trebalo osigurati dohodak iznad praga siromaštva, spriječiti tešku materijalnu oskudicu i iz nje izdignuti kućanstva, a ti sustavi trebali bi biti popraćeni pružanjem javnih usluga poput zdravstvene zaštite, obrazovanja i skrbi o djeci;

25.  smatra da sustave minimalnog dohotka treba uključiti u strateški pristup usmjeren na socijalnu uključenost i integraciju, kojim su predviđene i opće mjere i ciljane politike u vezi sa smještajem, zdravstvenom pomoći, obrazovanjem i obukom te socijalnim i drugim uslugama od općeg interesa kako bi se pomoglo osobama da izađu iz siromaštva pružanjem personalizirane podrške te pomoći u pristupanju tržištu rada za radno sposobne osobe; smatra da pravi cilj sustava minimalnog dohotka nije samo pomoći korisnicima, već prije svega poduprijeti ih na prijelaz iz socijalne isključenosti u aktivni život, čime se izbjegava dugoročna ovisnost;

26.  poziva države članice da poboljšaju koordinaciju i integrirano planiranje između uprava i služba koje se bave različitim elementima aktivnog uključivanja, da razvijaju jedinstvene kontaktne točke za klijente i jačaju kapaciteta i sredstva dostupnih usluga kako bi se povećao pristup tim tijelima i poboljšala njihova kvaliteta;

27.  smatra da je ključno jamčiti adekvatan dohodak i za ugrožene osobe za koje povratak na posao nije (više) moguć, kao što je priznato u preporuci o aktivnom uključivanju;

28.  traži da se postigne značajan i provjeren napredak u pogledu adekvatnosti sustava minimalnog dohotka kako bi se smanjilo siromaštvo i socijalna isključenost, posebice među najugroženijim članovima drutšva i pomoglo zajamčiti njihovo pravo na dostojanstven život;

29.  sa zabrinutošću napominje da u mnogim državama članicama troškovi dugotrajne skrbi premašuju čak i prosječnu mirovinu; naglašava važnost uzimanja u obzir posebnih potreba i životnih troškova različitih dobnih skupina;

30.  ističe važnost definiranja prikladnih kriterija prihvatljivosti prilagođenih društvenoj i gospodarskoj situaciji u državama članicama kako bi se mogao koristiti adekvatan sustav minimalnog prihoda; vjeruje da bi kriteriji trebali biti da osoba nije korisnik naknade za nezaposlene ili da ta naknada nije dovoljna za izbjegavanje siromaštva i socijalne isključenosti te da bi se u obzir trebao uzeti i broj djece i ostalih uzdržavanih članova obitelji; međutim, naglašava da ti kriteriji ne bi trebali stvoriti administrativne prepreke za pristup sustavima minimalnog dohotka za osobe koje su već vrlo ugrožene (npr. za beskućnike ne bi trebala biti potrebna stalna adresa);

31.  ponovno ističe važnost jednakosti pristupa sustavima minimalnog dohotka bez diskriminacije na temelju etničke pripadnosti, spola, razine obrazovanja, nacionalnosti, spolne orijentacije, vjere, invaliditeta, dobi, političkih uvjerenja ili socioekonomske situacije;

32.  zabrinut je zbog visoke stope odustajanja od prava osoba koje imaju pravo na minimalni dohodak; smatra da je odustajanje od prava jedna od većih prepreka socijalnoj uključenosti dotičnih osoba; traži od Komisije i Odbora za socijalnu zaštitu da nastave istraživati problem odustajanja od prava te da osmisle preporuke i smjernice za rješavanja tog problema; poziva države članice da se bore protiv odustajanja od prava podizanjem osviještenosti među javnosti o postojanju sustava minimalnog dohotka te pružanjem prikladnog savjetovanja o pristupanju tim sustavima, kao i poboljšanjem organizacije svojih administratacija;

33.  naglašava važnost konkretnih intervencija država članica kako bi se odredio prag minimalnog dohotka na temelju relevantnih pokazatelja, uključujući referentne proračune, kako bi se zajamčila socioekonomska kohezija i smanjio rizik od siromaštva u svim državama članicama; smatra da bi se ti podaci trebali predstavljati jednom godišnje na Međunarodni dan za iskorjenjivanje siromaštva (17. listopada);

34.  napominje da se mnoge države članice koriste zaštitnim pokazateljima minimalnog dohotka; poziva da se tim pokazateljima koriste sve države članice, što će omogućiti bolju usporedbu među nacionalnim sustavima;

35.  smatra da bi se sustavi minimalnog dohotka trebali smatrati privremenima i da bi uvijek trebali biti popraćeni aktivnim politikama uključivanja na tržište rada;

36.  tvrdi da su sustavi minimalnog dohotka bitni tranzicijski instrumenti za smanjenje i suzbijanje siromaštva, socijalne isključenosti i nejednakosti te da ih treba smatrati socijalnim ulaganjem; prima na znanje protucikličke učinke sustava minimalnog dohotka;

37.  naglašava potrebu da se pri određivanju praga minimalnog dohotka vodi računa o broju uzdržavanih osoba, posebno o djeci ili vrlo ovisnim osobama, kako bi se prekinuo začarani krug siromaštva, posebice dječjeg siromaštva; poziva Komisiju i države članice da osiguraju brzu provedbu Preporuke o ulaganju u djecu kako bi se prekinuo krug ugroženosti; osim toga, smatra da bi Komisija trebala izrađivati godišnje izvješće o napretku o borbi protiv dječjeg siromaštva i provedbi Preporuke pomoću u njoj sadržanih pokazatelja;

38.  ističe da referentni proračuni mogu pomoći pri određivanju razine minimalnog dohotka koja je nužna da bi se zadovoljile osnovne ljudske potrebe, uključujući i nenovčane aspekte, npr. pristup obrazovanju i cjeloživotno učenje, pristojno stanovanje, kvalitetne zdravstvene usluge, društvene aktivnosti, sudjelovanje građana, uzimajući u obzir sastav kućanstva i dob te gospodarski i socijalni kontekst svake države članice; podsjeća da Komisija u svojoj komunikaciji o paketu mjera za socijalno ulaganje poziva države članice da odrede referentne proračune koji bi pomogli u izradi učinkovitog i primjerenog dodatka dohotku kojim uzima u obzir socijalne potrebe utvrđene na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini radi poboljšanja teritorijalne kohezije; poziva, osim toga, na korištenje referentnih proračuna kao alata za procjenu adekvatnosti programa minimalnog dohotka koje su dostavile države članice;

39.  vjeruje da bi države članice pri određivanju adekvatnih sustava minimalnog dohotka trebale uzeti u obzir Eurostatov prag opasnosti od siromaštva, postavljen na 60 % ekvivalenta srednjeg nacionalnog raspoloživog dohotka (nakon socijalnih transfera), zajedno s drugim pokazateljima poput referentnih proračuna; smatra da bi se referentni proračuni mogli iskoristiti za bolje rješavanje problema siromaštva i testiranje otpornosti razine minimalnog dohotka i gore navedenog praga, poštujući pritom načelo supsidijarnosti;

40.  smatra da je manjak ažurnih podataka o prihodima i uvjetima života prepreka za provedbu i usporedbu referentnog proračuna i minimalnog dohotka, uzimajući u obzir nacionalne posebnosti;

41.  poziva Komisiju i države članice na razmjenu primjera dobre prakse iz sustava minimalnog dohotka;

42.  poziva Komisiju i Odbor za socijalnu zaštitu da dokumentiraju i šire primjere uspješnih strategija i da promiču stručne revizije i druge metode razmjene dobrih praksi o sustavima minimalnog dohotka; preporučuje da se ti napori usmjere na ključna pitanja kao što su jamčenje redovnih povećanja, poboljšanja pokrivenosti i prihvaćenosti, uklanjanje destimulacijskih mjera i poboljšanje veza između različitih elemenata aktivne uključenosti;

43.  smatra da bi, s obzirom na brojna pitanja koja se pojavljuju u pogledu minimalnog dohotka poput dostupnosti, pokrivenosti, financiranja, uvjeta za ostvarenje prava i trajanja, pojam osmišljen na europskoj razini u pogledu zajedničkih ciljeva za nacionalne sustave minimalnog dohotka mogao biti koristan u doprinošenju stvaranju ravnopravnih uvjeta tržišnog natjecanja među državama članicama; u tom pogledu poziva Komisiju da provede ocjenu učinka sustava minimalnog dohotka u EU-u, da zatraži redoviti nadzor i izvješćivanje, da razmotri daljnje korake kojima bi se uzeli u obzir gospodarski i socijalni uvjeti u svakoj državi članici i potrebe najpogođenijih skupina te procijenilo omogućuju li ti programi kućanstvima da zadovolje osnovne osobne potrebe i smanje siromaštvo;

44.  upozorava na činjenicu da su mjere štednje koje su posljednjih godina dominirale gospodarskim politikama EU-a dovele do usporavanja ekonomskog rasta, porasta stope nezaposlenosti i smanjenja prilika za rad, da je to povisilo rizik od siromaštva i socijalne isključenosti za mnogo osoba te da je taj problem posebice izražen u određenim državama članicama pogođenima visokim stopama nezaposlenosti ili dugoročnom nekativnošću;

45.  zabrinut je zbog rezova iznosa i/ili trajanja naknada za nezaposlenost i strožih kriterija prihvatljivosti u mnogim državama članicama tijekom posljednjih godina, što je dovelo do većeg broja ljudi koji ovise o sustavima minimalnog dohotka i stvara dodatni pritisak na te sustave;(26)

46.  ističe da se nejednakosti povećavaju unutar svih država članica i unutar EU-a;

47.  zabrinut je što u mnogim državama članicama razina naknada i isplata iz sustava minimalnog dohotka posljednjih godina smanjena; smatra da bi države članice trebale povećati pokrivenost sustavima minimalnog dohotka za ljude kojima je potrebna potpora, u skladu s preporukama Europske mreže za socijalnu politiku:(27)

a.  poziva države članice s vrlo složenim i fragmentiranim sustavima da ih pojednostave i razviju sveobuhvatnije sustave;

b.  poziva države članice koje trenutačno imaju niske razine pokrivenosti da preispitaju uvjete kako bi osigurale pokrivenost osoba kojima je potrebna pomoć;

c.  poziva države članice čiji sustavi minimalnog dohotka trenutačno isključuju značajan broj skupina koje se suočavaju sa siromaštvom, kao što su beskućnici, izbjeglice, tražitelji azila, Romi ili mlade osobe, da izmijene svoje programe kako bi ih bolje obuhvatili;

d.  poziva države članice sa širokim diskrecijskim pravima u administratnim odlukama o temeljnim sustavima minimalnog dohotka da se trude ta diskrecijska prava smanjiti kako bi postojali jasni i dosljedni kriteriji za donošenje odluka povezanih s učinkovitom žalbenim postupkom;

48.  ističe važnost sve većeg sudjelovanja radnika, nezaposlenih i ugroženih društvenih skupina u programima cjeloživotnog obrazovanja, kao i važnost poboljšanja razine stručnih kvalifikacija i usvajanja novih vještina, što je temeljni alat za bržu integraciju na tržištu rada, povećati produktivnost i pomoći ljudima da pronađu posao;

49.  ističe važnost demografskog razvoja u vezi s borbom protiv siromaštva u Europi;

50.  apelira na to da se poduzmu hitne konkretne mjere za iskorjenjivanje siromaštva i socijalne isključenosti, promicanje djelotvornih socijalnih sigurnosnih mreža i smanjivanje nejednakosti na način da idu u prilog osiguranju ekonomske i teritorijalne kohezije; ističe da se te mjere moraju poduzeti na odgovarajućoj razini, djelovanjima i na nacionalnoj i na europskoj razini u skladu s podjelom nadležnosti za relevantne politike;

51.  podupire pristup koji Komisija primjenjuje u pitanjima socijalnih ulaganja prema kojem dobro osmišljene socijalne politike doprinose gospodarskom rastu te pritom štite građane od siromaštva i služe kao ekonomski stabilizatori(28);

52.  pozdravlja razmatranja i studije koji se bave načinima za postizanje pravedne raspodjele dohotka i bogatstva u našim društvima;

53.  ističe da su posljedice gospodarske krize i političko okruženje u kojem prevladavaju mjere štednje među ključnim čimbenicima koji države članice koče u razvoju pristupa za socijalna ulaganja;(29)

54.  poziva na to da se pri definiranju makroekonomskih politika odgovarajuća pozornost odsad pridaje potrebi za smanjivanjem socijalnih nejednakosti i jamčenju pristupa svih društvenih skupina prikladno financiranim javnim socijalnim uslugama, čime bi se suzbilo siromaštvo i socijalna isključenost;

55.  poziva na djelovanja u cilju smanjivanja socijalnih nejednakosti tako da se građanima omogući da na najbolji način iskoriste svoje talente i sposobnosti; također traži da se socijalna potpora usmjeri na one koji su siromašni i ujedno ne mogu vlastitim trudom ostvariti dostatan dohodak;

56.  ističe da nedavno iskustvo reformi temeljenih na poreznim izuzećima pokazuje da je politike minimalnog dohotka poželjnije financirati putem proračunske pomoći nego kroz porezne poticaje;

57.  ističe da obrazovanje, socijalni transferi te progresivni, pravedni i redistributivni porezni sustavi, zajedno s mjerama za jačanje konkurentnosti i borbu protiv izbjegavanja plaćanja i utaje poreza, mogu doprinijeti ostvarenju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije;

58.  ističe da je potrebno prilagoditi postojeće sustave minimalnog dohotka kako bi se problem nezaposlenosti mladih mogao kvalitetnije rješavati;

Javni programi zapošljavanja

59.  prima na znanje određene javne programe zapošljavanja u kojima postoji mogućnost da oni koji žele i mogu raditi nađu prijelazno radno mjesto u javnom sektoru ili neprofitnim organizacijama ili poduzećima socijalne ekonomije; međutim, ističe da je važno da ti programi promiču rad popraćen pravima utemeljenima na kolektivnim ugovorima i radnom pravu;

60.  smatra da bi javni programi zapošljavanja trebali pomoći unaprijediti zapošljivost radnika i olakšati njihov pristup redovnom tržištu rada; podsjeća da ti programi trebaju uključivati individualizirane itinerare te osigurati pristojne plaće i rezultirati pronalaskom pristojnog radnog mjesta;

61.  smatra da otvaranje radnih mjesta treba biti prioritet za EU kao važan korak prema smanjenju siromaštva i socijalne isključenosti;

62.  poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za puno sudjelovanje svih dionika, posebno socijalnih partnera i organizacija civilnog društva, u oblikovanju, provedbi i praćenju politika i programa minimalnog dohotka;

63.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)

SL L 245,  26.8.1992., str. 46.

(2)

SL L 245,  26.8.1992., str. 49.

(3)

SL L 59, 2.3.2013., str. 5.

(4)

SL L 307, 18.11.2008., str. 11.

(5)

SL C 212E, 5.8.2010, str. 11.

(6)

SL C 70E, 8.3.2012., str. 8.

(7)

SL C 419, 16.12.2015., str. 5.

(8)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0401.

(9)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0136.

(10)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0235.

(11)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0355.

(12)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0010.

(13)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0317.

(14)

Europski semestar: procjena napretka u provedbi strukturnih reformi te sprječavanju i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža i rezultati detaljnih preispitivanja u skladu s Uredbom (EU) br. 1176/2011 (COM(2017) 0090),

(15)

https://www.eurofound.europa.eu/publications/report/2017/income-inequalities-and-employment-patterns-in-europe-before-and-after-the-great-recession

(16)

„Ususret europskom minimalnom dohotku” (Towards a European minimum income), studeni 2013.: http://www.eesc.europa.eu/resources/docs/revenu-minimum_-etude-ose_-vfinale_en--2.pdf

(17)

podaci Eurostata.

(18)

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Pokretanje javne rasprave o europskom stupu socijalnih prava (COM(2016)0127) – Prilog 1.

(19)

Europska mreža za socijalnu politiku, „Sustavi minimalnog dohotka u Europi: Studija nacionalnih politika 2015.”, siječanj 2016.

(20)

Zaključci Vijeća o borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti: integrirani pristup, 16. lipnja 2016.

(21)

Dokument Vijeća 6885/17: „Godišnji pregled rasta za 2017. i Zajedničko izvješće o zapošljavanju: političke smjernice o zapošljavanju i socijalnim politikama – zaključci Vijeća (3. ožujka 2017.);” i dokument Vijeća 6887/17: „Zajedničko izvješće Komisije i Vijeća o zapošljavanju uz Komunikaciju Komisije o Godišnjem pregledu rasta za 2017. (3. ožujka 2017.).”

(22)

Europska mreža za socijalnu politiku, „Sustavi minimalnog dohotka u Europi: analiza nacionalnih politika 2015.”, siječanj 2016.

(23)

See: Svjetska banka, „Smanjenje siromaštva i rast: krug vrlina i začarani krug”, 2006.; OECD „Trendovi u nejednakosti dohotka i njihov učinak na gospodarski rast” (2014.)

(24)

Sustavi minimalnog dohotka u Europi, Studija o nacionalnim politikama, 2015.

(25)

A. Van Lancker, Radni dokument Europske mreža za borbu protiv siromaštva o okvirnoj direktivi o adekvatnom minimalnm dohotku, rujan 2010.

(26)

Europska mreža za socijalnu politiku, „Sustavi minimalnog dohotka u Europi: analiza nacionalnih politika 2015.”, siječanj 2016.

(27)

Europska mreža za socijalnu politiku, „Sustavi minimalnog dohotka u Europi: analiza nacionalnih politika 2015.”, siječanj 2016.

(28)

Europska komisija: Komunikacija „Ususret socijalnom ulaganju za rast i koheziju – uključujući provedbu Europskog socijalnog fonda 2014. – 2020.” – COM(2013)0083, 20. veljače 2013. i Europska mreža za socijalnu politiku, „Socijalna ulaganja u Europi: Studija nacionalnih politika 2015.”, 2015.

(29)

„Socijalna ulaganja u Europi” (op. cit.).


OBRAZLOŽENJE

Velika gospodarska kriza koja je pogodila Europu 2008. ostavila je trajan trag na europsko tržište rada te je u znatnoj mjeri utjecala na strukturu društva promijenivši je iz temelja, stvorivši još veći jaz između društvenih slojeva, istaknuvši određenu vrstu podjele između sjevera i juga kontinenta, te prouzročivši situaciju zbog koje je trenutno 120 milijuna građana izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti.

Usprkos naporima i europskih institucija i nacionalnih vlada da se usvoje mjere kojima bi se na neki način učinci krize mogli obuzdati, i dan-danas se čini da se razina nezaposlenosti i siromaštva nije smanjila niti su strukturne reforme koje su nametnute državama članicama, a ni pokušaj nacionalnih vlada da promiču aktivne politike rada, postigli značajne rezultate.

Cilj ovog izvješća o zajamčenom minimalnom dohotku jest praktično pokazati kako treba djelovati paralelno, s jedne strane, kako bi se ograničili socijalni učinci gospodarske krize, učinkovitim djelovanjem usmjerenim na izvlačenje 120 milijuna europskih građana iz siromaštva i socijalne isključenosti u kojoj danas žive, a s druge strane, kako bi se potaknula aktivna politika čiji je cilj otvaranje radnih mjesta i jamstvo održive zaposlenosti.

Zbog različitih faktora s gubitkom posla radnici gube i pregovaračku moć te stoga postaju autsajderi koji će teško moći ponovno pristupiti tržištu rada. Izbivanju s tržišta rada pridodaju se, osim toga, i faktori koji pogoršavaju situaciju, kao što su postupno osiromašenje vještina i gubitak samopoštovanja/entuzijazma koji potom dovodi do udaljavanja od aktivnog društvenog života. Šteta koja nastaje jest višestruka i raznovrsna:

•  gubitak produktivnosti;

•  socijalna isključenost;

•  opadanje vještina;

•  psihološki problemi;

•  smanjeni očekivani životni vijek;

•  gubitak motivacije;

•  pogoršanje obiteljskog života;

•  povećanje nejednakosti;

•  gubitak vrijednosti i odgovornosti.

U nekim slučajevima gubitak radnog mjesta može dovesti do neprijavljenog rada protiv kojeg se treba odlučno boriti svim sredstvima.

Potreba za stvaranjem europskog okvira za minimalni dohodak proizlazi iz zaključka kako razne prakse u tom području u raznim državama članicama nemaju potencijal da na sveobuhvatan način ograniče problem siromaštva i nejednakosti. U tom bi pogledu Europa trebala poduzeti sve moguće mjere kako bi pokušala postići sve zacrtano u Strategiji Europa 2020. čiji je glavni cilj omogućiti osobama koje žive u siromaštvu i socijalnoj isključenosti da izađu iz te situacije.

U današnje je vrijeme taj cilj u suštini moguće ostvariti aktivnim politikama tržišta rada, osposobljavanja i potpora osobi u svim relevantnim sferama.

Moguće je kreirati radna mjesta ako se usmjerimo na one sektore za koje znamo da su najprikladniji za znatna ulaganja, na primjer kružno gospodarstvo, zeleno gospodarstvo i socijalna ekonomija, jamčeći mogućnost prekvalifikacije i jačanja već stečenih vještina.

Glavni zahtjev koji se iznosi u ovom izvješću jest upotreba relevantnih i zajedničkih pokazatelja kojima se može jamčiti socioekonomska kohezija i smanjiti rizik da se različite razine naknada isplaćuju za iste aktivnosti.

Sustav minimalnog dohotka treba se nadovezati na strateški pristup koji će biti usmjeren na socijalnu integraciju te se u tom smislu preporučuje da se usporedno s njegovom provedbom usvoje efikasne mjere socijalne zaštite u raznim područjima života građana, kao što su jamstvo smještaja, zdravstvena zaštita, obrazovanje i osposobljavanje.

Ovim se izvješćem ne želi potaknuti samo rasprava o toj temi, koja je prisutna na svim razinama već godinama, već i obvezati Komisiju da zauzme čvrst, odlučan i objektivan stav o tome.


MIŠLJENJE ODBORA ZA EKONOMSKU I MONETARNU POLITIKU (29.6.2017)

upućeno Odboru za zapošljavanje i socijalna pitanja

o politikama minimalnog dohotka kao sredstvu za suzbijanje siromaštva

(2016/2270(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Miguel Viegas

PRIJEDLOZI

Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku poziva Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

A.  budući da je u 2015. 23,7 % stanovništva i 12,5 % radnika starijih od 18 godina u 28 država članica EU-a bilo suočeno s rizikom od siromaštva i socijalne isključenosti(1);

B.  budući da je u 2015. 17,3 % stanovništva u 28 država članica EU-a bilo suočeno posebice s rizikom od siromaštva(2); budući da se prema Eurostatu tim konkretnim pokazateljem ne mjeri blagostanje ili siromaštvo već se njime utvrđuje dohodak koji je nizak u usporedbi u drugim osobama u istoj državi i koji se ne treba nužno poistovjetiti s niskim životnim standardom;

C.  budući da je ukupni broj ljudi koji su izloženi riziku od siromaštva i socijalne uključenosti porastao za 1,6 milijuna u EU-u (+5,5 milijuna u europodručju) između 2008. i 2015., što je suprotno cilju Strategije Europa 2020. da se ta brojka smanji za 20 milijuna do 2020.;

D.  budući da je, prema metodologiji koju je izradio Eurostat(3), prag rizika od siromaštva postavljen na 60 % srednje vrijednosti nacionalnog ekvivalentnog raspoloživog dohotka (nakon socijalnih transfera);

E.  budući da je Europa jedna od bogatijih regija u svijetu, iako nedavni podaci o dohodovnom siromaštvu ističu povećanje siromaštva i teške materijalne ugroženosti u Europi;

F.  budući da je dohodovno siromaštvo samo dio cjelokupnog pojma siromaštva te se stoga pojam siromaštva ne odnosi samo na materijalne resurse, već i na socijalne resurse, odnosno obrazovanje, zdravstvo i pristup uslugama;

G.  uzimajući u obzir Schumanovu deklaraciju od 9. svibnja 1950. kojom se poziva na „ujednačavanje i poboljšanje uvjeta života za radnike”,

H.   budući da se niz država članica mora suočiti s teškim proračunskim deficitom i povećanim dugom te da su zbog toga srezale socijalna davanja, što je utjecalo na javne zdravstvene sustave, zdravlje, socijalnu sigurnost i zaštitu te sustave stanovanja, a osobito na pristup povezanim uslugama i prikladnost, dostupnost i kvalitetu tih usluga, što je rezultiralo negativnim utjecajem posebice na najpotrebitije članove društva u tim državama članicama;

I.  budući da se zbog strukturnih reformi tržišta rada i fiskalne konsolidacije pojavljuju neželjeni učinci i povećavaju razlike u pogledu životnih standarda i raspoloživog dohotka kućanstava između država članica, što dovodi do nejednakosti unutar EU-a; budući da je, primjerice, prosječni životni standard 10 % najsiromašnijih kućanstava u Francuskoj viši od prosječnog životnog standarda ukupnog stanovništva Portugala te da je prosječni životni standard 1 % najbogatijih luksemburških kućanstava 75 puta viši od prosječnog životnog standarda 10 % najsiromašnijih kućanstava u Rumunjskoj;

J.  budući da politike minimalnog dohotka djeluju kao automatski stabilizatori; budući da je recesija bila slabija u zemljama koje raspolažu čvrstim sustavima za potporu raspoloživom dohotku kućanstava;

K.   budući da se izbjegavanjem plaćanja poreza i utajom poreza stvaraju nejednaki uvjeti unutar EU-a, čime se državama članicama uskraćuju znatni prihodi kojima bi se inače mogle na dostatan način financirati snažne socijalne i javne politike socijalne skrbi, te se smanjuju državni prihodi kojima bi se mogli financirati bolji uvjeti za gospodarski rast, veći dohotci i socijalne politike; budući da je ta pojava ozbiljan problem za EU;

L.   budući da su obrazovanje, redistributivni socijalni transferi i naknade, pravedne porezne politike i solidna politika zapošljavanja važni čimbenici za smanjenje nejednakosti dohotka, smanjenje stope nezaposlenosti i suzbijanje siromaštva;

M.  uzimajući u obzir da razne kvintile dohotka karakteriziraju različite sklonosti potrošnji(4); budući da se čini da će politike koje podupiru najpotrebitije socijalne sektore u EU-u donijeti koristi cijelom gospodarstvu i težiti proračunskoj neutralnosti; budući da je Međunarodni monetarni fond zaključio da će, ako se udio dohotka gornjih 20 % poveća za 1 postotni bod, rast BDP-a zapravo biti za 0,08 postotnih bodova niži u sljedećih pet godina te da se, suprotno tome, slično povećanje udjela dohotka donjih 20 % (najsiromašniji) povezuje s višim rastom za 0,38 postotnih bodova(5);

N.  budući da uvođenje i jačanje politika minimalnog dohotka, ako je na odgovarajući način kombinirano s drugim mjerama i politikama na socijalnim tržištima i tržištima rada, može ponuditi način za suzbijanje siromaštva te podržavanje socijalne uključenosti i pristupa tržištu rada;

O.  budući da nekoliko studija pokazuje da siromaštvo negativno utječe na gospodarski rast(6);

P.  budući da sustavi minimalnog dohotka mogu djelovati kao automatski makroekonomski stabilizatori kao odgovor na ekonomske šokove;

Q.  budući da se djelotvornost sustava minimalnog dohotka u pogledu ublažavanja siromaštva, poticanja integracije na tržište rada, osobito za mlade, i djelovanja u ulozi automatskih stabilizatora znatno razlikuje među državama članicama;

R.  budući da dobro osmišljeni sustavi potpore dohotku nemaju odvraćajući učinak u pogledu rada(7);

S.  budući da se pojam minimalnog dohotka ne smije miješati s pojmom minimalne plaće;

T.  budući da je jamčenje minimalnog dohotka za osobe koje nemaju dostatna sredstva za dostojanstven život ili koje nisu dovoljno plaćene za svoj rad obuhvaćeno prvim stupom socijalnih prava;

U.  budući da neke države članice pokreću pilot-projekte za testiranje politika temeljnog dohotka, na primjer Finska, gdje će nasumično odabrana skupina od 2000 nezaposlenih osoba primati bezuvjetni iznos od 560 EUR mjesečno, što bi trebalo dati dovoljan poticaj za prihvaćanje privremenog rada i rada na nepuno radno vrijeme;

V.   budući da se o uvođenju sustava temeljnog dohotka raspravlja u nekoliko država članica;

1.  traži od Komisije da provede evaluaciju po završetku testiranja provedbe sustava temeljnog dohotka koja se trenutačno odvijaju u državama članicama;

2.  apelira na to da se poduzmu hitne konkretne mjere za iskorjenjivanje siromaštva i socijalne isključenosti, promicanje djelotvornih socijalnih sigurnosnih mreža i smanjivanje nejednakosti na način da idu u prilog osiguranju ekonomske i teritorijalne kohezije; ističe da se te mjere moraju poduzeti na odgovarajućoj razini, djelovanjima i na nacionalnoj i na europskoj razini u skladu s podjelom nadležnosti za relevantne politike;

3.  smatra da su sustavi minimalnog dohotka u nadležnosti nacionalnih vlasti i da bi se pri njihovu uvođenju ili razvoju u obzir u svakom pojedinom slučaju trebale uzeti kako njihova gospodarska i socijalna situacija tako i njihov proizvodni sustav; preporučuje da se prilikom mogućeg uvođenja takvih sustava zajamči sigurnost poticaja za integraciju ili ponovnu integraciju na tržište rada;

4.  ponovno ističe da je poticanje održivog rasta i stvaranje povoljnih okvirnih uvjeta za europska poduzeća kako bi ona mogla otvarati radna mjesta, ponajprije izbjegavanjem prekomjernog administrativnog opterećenja i omogućavanjem pristupa financiranju, najbolji način za smanjenje siromaštva i sprečavanje društvene isključenosti;

5.  podupire pristup koji Komisija primjenjuje u pitanjima socijalnih ulaganja prema kojem dobro osmišljene socijalne politike doprinose gospodarskom rastu te pritom štite građane od siromaštva i služe kao ekonomski stabilizatori(8);

6.  pozdravlja razmatranja i studije koji se bave načinima za postizanje pravedne raspodjele dohotka i bogatstva u našim društvima;

7.  ističe da su posljedice gospodarske krize i političko okruženje u kojem prevladavaju mjere štednje među ključnim čimbenicima koji države članice koče u razvoju pristupa za socijalna ulaganja;(9)

8.  poziva na to da se pri definiranju makroekonomskih politika odgovarajuća pozornost odsad pridaje potrebi za smanjivanjem socijalnih nejednakosti i jamčenju pristupa svih društvenih skupina prikladno financiranim javnim socijalnim uslugama, čime bi se suzbilo siromaštvo i socijalna isključenost;

9.  poziva na djelovanja u cilju smanjivanja socijalnih nejednakosti tako da se građanima omogući da na najbolji način iskoriste svoje talente i sposobnosti; također traži da se socijalna potpora usmjeri na one koji su siromašni i ujedno ne mogu vlastitim trudom ostvariti dostatan dohodak;

10.  poštuje suvereno pravo svake države članice da demokratski izabere vlastitu gospodarsku politiku;

11.  ističe da nedavno iskustvo reformi temeljenih na poreznim izuzećima pokazuje da je politike minimalnog dohotka poželjnije financirati putem proračunske pomoći nego kroz porezne poticaje;

12.  ističe da obrazovanje, socijalni transferi te progresivni, pravedni i redistributivni porezni sustavi, zajedno s mjerama za jačanje konkurentnosti i borbu protiv izbjegavanja plaćanja i utaje poreza, mogu doprinijeti ostvarenju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije;

13.  ističe da programi preraspodjele neće sami po sebi omogućiti zapošljavanje; ponovno ističe da je zaposlenost uvijek najbolji način da se osobu zaštiti od rizika od siromaštva i da predstavlja snažno sredstvo društvene integracije; naglašava da je nužno provesti i nadzirati reforme tržišta rada i poslovnog okruženja kako bi se spriječio nastanak sloja stanovništva kojemu je potrebna pomoć;

14.  tvrdi da su sustavi minimalnog dohotka bitni tranzicijski instrumenti za smanjenje i suzbijanje siromaštva, socijalne isključenosti i nejednakosti te da ih treba smatrati socijalnim ulaganjem; prima na znanje protucikličke učinke sustava minimalnog dohotka;

15.  smatra da bi sustavi minimalnog dohotka trebali biti privremeni i da bi uvijek trebali biti popraćeni aktivnim politikama uključivanja na tržište rada;

16.  smatra da bi daljnje studije i istraživanja potencijalnih različitih modela sustava minimalnog dohotka mogle biti koristan alat u borbi za smanjenje i suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti; ističe da je od presudne važnosti da se bilo koji potencijalni sustav ili model razradi uz aktivno sudjelovanje onih koji su najugroženiji u državama članicama; u vezi s tim poziva na ocjenu sustava minimalnog dohotka koji se provode u nekim državama članicama te poziva Komisiju i države članice da razmjenjuju najbolje prakse koje proizlaze iz sustava minimalnog dohotka;

17.  snažno potiče Komisiju i države članice da procijene način i sredstva za osiguravanje odgovarajućih, sveobuhvatnih i dostupnih sustava minimalnog dohotka u svim državama članicama i da razmotre daljnje korake za potporu socijalnoj konvergenciji diljem EU-a, vodeći računa o osobitostima svake države članice i njihovim nacionalnim praksama i tradicijama; u tom smislu smatra da bi se minimalni dohodak trebao definirati na razini država članica;

18.  ponovno ističe važnost jednakosti pristupa sustavima minimalnog dohotka bez diskriminacije na temelju etničke pripadnosti, spola, razine obrazovanja, nacionalnosti, spolne orijentacije, vjere, invaliditeta, dobi, političkih uvjerenja ili socio-ekonomske situacije;

19.  napominje da se sustavi minimalnog dohotka trebaju provoditi i ocjenjivati u kontekstu općih nacionalnih sustava socijalnih usluga (obrazovanje, zdravstvo, skrb o djeci, stanovanje i mobilnost);

20.  ističe da je potrebno prilagoditi postojeće sustave minimalnog dohotka kako bi se problem nezaposlenosti mladih mogao kvalitetnije rješavati;

21.  upozorava na problem dječjeg siromaštva i traži da se u okviru sustava minimalnog dohotka posebno vodi računa o potrebama djece;

22.  ističe da referentni proračuni mogu pomoći pri određivanju razine minimalnog dohotka koja je nužna da bi se zadovoljile osnovne ljudske potrebe, uključujući i nenovčane aspekte, npr. pristup obrazovanju i cjeloživotno učenje, stanovanje, kvalitetne zdravstvene usluge, društvene aktivnosti i društveni angažman; stoga smatra, također uzimajući u obzir postojeće razlike između država članica i različite nacionalne socijalne politike, da bi se u pogledu razine minimalnog dohotka trebali uzeti u obzir prag opasnosti od siromaštva kao i referentni proračuni.

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

20.6.2017

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

43

7

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Gerolf Annemans, Burkhard Balz, Udo Bullmann, Fabio De Masi, Markus Ferber, Jonás Fernández, Sven Giegold, Neena Gill, Brian Hayes, Gunnar Hökmark, Danuta Maria Hübner, Cătălin Sorin Ivan, Petr Ježek, Othmar Karas, Georgios Kyrtsos, Philippe Lamberts, Werner Langen, Bernd Lucke, Olle Ludvigsson, Ivana Maletić, Fulvio Martusciello, Gabriel Mato, Costas Mavrides, Stanisław Ożóg, Dimitrios Papadimoulis, Sirpa Pietikäinen, Pirkko Ruohonen-Lerner, Alfred Sant, Molly Scott Cato, Peter Simon, Kay Swinburne, Paul Tang, Ramon Tremosa i Balcells, Ernest Urtasun, Marco Valli, Miguel Viegas, Sotirios Zarianopoulos, Esther de Lange, Cora van Nieuwenhuizen, Beatrix von Storch, Jakob von Weizsäcker

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Simona Bonafè, Enrique Calvet Chambon, Nessa Childers, David Coburn, Andrea Cozzolino, Mady Delvaux, Jan Keller, Paloma López Bermejo, Luigi Morgano, Romana Tomc, Roberts Zīle

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Clara Eugenia Aguilera García, Jarosław Wałęsa

(1)

Eurostat, „Ljudi u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti”, prosinac 2016. – http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/People_at_risk_of_poverty_or_social_exclusion

(2)

Eurostat, ibid.

(3)

http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Glossary:At-risk-of-poverty_rate

(4)

Vidi: Europska središnja banka, „Raspodjela bogatstva i granična sklonost potrošnji”, radni dokument br. 1655, ožujak 2014.

(5)

MMF, „Uzroci i posljedice nejednakosti dohotka: globalna perspektiva”, 2015. – citirano u: http://www.taxjustice.net/2015/06/22/new-imf-research-tax-affects-inequality-inequality-affects-growth/

(6)

Vidi: Svjetska banka, „Smanjenje siromaštva i rast: krug vrlina i začarani krug”, 2006.; OECD „Trendovi u nejednakosti dohotka i njihov učinak na gospodarski rast” (2014.)

(7)

Vidi: Europska komisija, „Zapošljavanje i socijalna kretanja u Europi u 2013.”, 2014.

(8)

Europska komisija: Komunikacija „Ususret socijalnom ulaganju za rast i koheziju – uključujući provedbu Europskog socijalnog fonda 2014. – 2020.” – COM(2013)0083, 20. veljače 2013. i „Socijalna ulaganja u Europi: Studija nacionalnih politika 2015.”, 2015.

(9)

Europska komisija, „Socijalna ulaganja u Europi” (op. cit.).


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

43

+

ALDE

ECR

EFDD

GUE/NGL

PPE

 

S&D

 

VERTS/ALE

Enrique Calvet Chambon, Petr Ježek, Ramon Tremosa i Balcells

Pirkko Ruohonen-Lerner

Marco Valli

Fabio De Masi, Paloma López Bermejo, Marisa Matias, Miguel Viegas

Burkhard Balz, Markus Ferber, Brian Hayes, Gunnar Hökmark, Danuta Maria Hübner, Othmar Karas, Georgios Kyrtsos, Werner Langen, Ivana Maletić, Fulvio Martusciello, Gabriel Mato, Sirpa Pietikäinen, Romana Tomc, Jarosław Wałęsa, Esther de Lange

Simona Bonafè, Udo Bullmann, Nessa Childers, Andrea Cozzolino, Mady Delvaux, Jonás Fernández, Neena Gill, Jan Keller, Olle Ludvigsson, Costas Mavrides, Luigi Morgano, Alfred Sant, Peter Simon, Paul Tang, Jakob von Weizsäcker

Sven Giegold, Philippe Lamberts, Molly Scott Cato, Ernest Urtasun

7

-

ALDE

ECR

ENF

NI

Cora van Nieuwenhuizen

Bernd Lucke, Stanisław Ożóg, Kay Swinburne, Roberts Zīle

Gerolf Annemans

Sotirios Zarianopoulos

0

0

 

 

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

28.9.2017

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

36

7

4

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Laura Agea, Guillaume Balas, Brando Benifei, Martina Dlabajová, Lampros Fountoulis, Elena Gentile, Arne Gericke, Marian Harkin, Czesław Hoc, Danuta Jazłowiecka, Agnes Jongerius, Jan Keller, Ádám Kósa, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Jérôme Lavrilleux, Jeroen Lenaers, Javi López, Dominique Martin, Elisabeth Morin-Chartier, João Pimenta Lopes, Georgi Pirinski, Dennis Radtke, Robert Rochefort, Siôn Simon, Yana Toom, Ulrike Trebesius, Marita Ulvskog, Tatjana Ždanoka, Jana Žitňanská

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Maria Arena, Georges Bach, Heinz K. Becker, Krzysztof Hetman, Paloma López Bermejo, Edouard Martin, Evelyn Regner, Jasenko Selimovic, Michaela Šojdrová, Kosma Złotowski

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Margrete Auken, Klaus Buchner, Ignazio Corrao, Jens Nilsson, Gabriele Preuß, Jozo Radoš, Marco Zullo, Elżbieta Katarzyna Łukacijewska


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

36

+

ALDE

EFDD

GUE/NGL

NI

PPE

S&D

VERTS/ALE

Marian Harkin, Jozo Radoš, Robert Rochefort, Jasenko Selimovic, Yana Toom

Laura Agea, Ignazio Corrao, Marco Zullo

Paloma López Bermejo, João Pimenta Lopes

Lampros Fountoulis

Georges Bach, Heinz K. Becker, Krzysztof Hetman, Jérôme Lavrilleux, Jeroen Lenaers, Elisabeth Morin-Chartier, Dennis Radtke, Michaela Šojdrová

Maria Arena, Guillaume Balas, Brando Benifei, Elena Gentile, Agnes Jongerius, Jan Keller, Javi López, Edouard Martin, Jens Nilsson, Georgi Pirinski, Gabriele Preuß, Evelyn Regner, Siôn Simon, Marita Ulvskog

Margrete Auken, Klaus Buchner, Tatjana Ždanoka

7

-

ALDE

ECR

ENF

Martina Dlabajová

Arne Gericke, Czesław Hoc, Ulrike Trebesius, Kosma Złotowski, Jana Žitňanská

Dominique Martin

4

0

PPE

Danuta Jazłowiecka, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Ádám Kósa, Elżbieta Katarzyna Łukacijewska

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Pravna napomena