Postupak : 2016/0363(COD)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0302/2017

Podneseni tekstovi :

A8-0302/2017

Rasprave :

PV 30/11/2017 - 2
CRE 30/11/2017 - 2

Glasovanja :

PV 30/11/2017 - 8.19

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0470

IZVJEŠĆE     ***I
PDF 588kWORD 87k
12.10.2017
PE 606.264v03-00 A8-0302/2017

o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu rangiranja neosiguranih dužničkih instrumenata u insolvencijskoj hijerarhiji

(COM(2016)0853 – C8-0479/2016 – 2016/0363(COD))

Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku

Izvjestitelj: Gunnar Hökmark

AMANDMANI
NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu rangiranja neosiguranih dužničkih instrumenata u insolvencijskoj hijerarhiji

(COM(2016)0853 – C8-0479/2016 – 2016/0363(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Parlamentu i Vijeću (COM(2016)0853),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0479/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0302/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Izmjena    1

IZMJENE EUROPSKOG PARLAMENTA(1)*

Komisijinog prijedloga

---------------------------------------------------------

DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu rangiranja neosiguranih dužničkih instrumenata u insolvencijskoj hijerarhiji

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke(2),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Odbor za financijsku stabilnost (FSB) objavio je 9. studenoga 2015. dokument s uvjetima za ukupan kapacitet pokrića gubitaka (Total Loss-absorbing Capacity – TLAC; dalje u tekstu „standard TLAC”), koji je skupina G20 donijela u studenome 2015. Cilj standarda TLAC jest osigurati da globalne sistemski važne banke (GSV banke), koje se u okviru Unije nazivaju globalnim sistemski važnim institucijama (GSV institucije), imaju kapacitet pokrića gubitaka i dokapitalizacije koji je potreban kako bi pomogao osigurati da se u slučaju sanacije i neposredno nakon sanacije ključne funkcije mogu nastaviti, a da se ne dovede u pitanje javne financije ili financijsku stabilnost(4). U svojoj Komunikaciji od 24. studenoga 2015.(5) Komisija se obvezala da će do kraja 2016. iznijeti zakonodavni prijedlog kako bi omogućila uvođenje standarda TLAC u pravo Unije do međunarodno dogovorenog roka, tj. do 2019.

(2)  Pri provedbi standarda TLAC u Uniji potrebno je uzeti u obzir postojeći minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL) specifičan za pojedinu instituciju, koji se primjenjuje na sve ▌institucije ▌u Uniji, kako je utvrđeno Direktivom 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća(6). Budući da je svrha i TLAC-a i MREL-a osigurati da ▌institucije ▌u Uniji raspolažu dostatnim kapacitetom pokrića gubitaka i dokapitalizacije, ta bi dva zahtjeva trebala biti komplementarni elementi zajedničkog okvira. S operativnoga gledišta Komisija je predložila da bi usklađenu minimalnu razinu standarda TLAC za GSV institucije (minimalni zahtjev TLAC) u zakonodavstvo Unije trebalo uvesti izmjenama Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(7), dok bi faktor uvećanja specifičan za pojedine GSV institucije i zahtjev specifičan za pojedine institucije koje nisu GSV institucije trebalo obuhvatiti ciljanim izmjenama Direktive 2014/59/EU i Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(8). Relevantnim odredbama ove Direktive u pogledu rangiranja neosiguranih dužničkih instrumenata u insolvencijskoj hijerarhiji dopunjuju se odredbe prethodno navedenih zakonodavnih akata i Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća(9).

(3)  Države članice trebale bi osigurati da ▌institucije ▌imaju dostatan kapacitet pokrića gubitaka i dokapitalizacije kako bi mogle nesmetano i brzo pokriti gubitke i provesti dokapitalizaciju bez utjecaja na financijsku stabilnost i porezne obveznike. To bi se trebalo postići stalnom usklađenosti ▌institucija ▌s minimalnim zahtjevom TLAC koji će se uvesti u pravo Unije izmjenom Uredbe (EU) br. 575/2013 i zahtjevom za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, kako je utvrđen Direktivom 2014/59/EU.

(4)  Standardom TLAC, koji će se u pravo Unije uvesti izmjenom Uredbe (EU) br. 575/2013, zahtijeva se da GSV institucije ispune minimalni zahtjev TLAC, uz određene iznimke, upotrebom podređenih obveza koje su u insolvencijskoj hijerarhiji rangirane ispod obveza koje nisu uključene u TLAC („zahtjev za podređenost”). U okviru standarda TLAC podređenost bi trebalo ostvariti pravnim učincima ugovora („ugovorna podređenost”), pravom dotične jurisdikcije („podređenost na temelju zakona”) ili dotičnom korporativnom strukturom („strukturna podređenost”). Ako se tako zahtijeva Direktivom 2014/59/EU, institucije koje ulaze u njezino područje primjene trebale bi ispuniti za njih specifični zahtjev s pomoću podređenih obveza kako bi smanjile rizik da vjerovnici pokrenu pravno osporavanje na temelju toga što su njihovi gubitci u sanaciji veći od gubitaka koje bi snosili u redovnom postupku u slučaju insolventnosti (načelo prema kojem nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj).

(4.a)  kako bi se tržištima zajamčila pravna sigurnost i kako bi se omogućilo stvaranje potrebnih zaštitnih slojeva, također je potrebno tržištima na vrijeme pojasniti kriterije prihvatljivosti koji su potrebni kako bi se instrumenti smatrali TLAC ili MREL obvezama.

(4.b)  Kako bi se osigurala sigurnost planiranja i pravna sigurnost za tržišta i pojedine institucije i stvorili jednaki uvjeti tržišnog natjecanja između institucija potrebno je, u sklopu postojećih nacionalnih zakonodavstava, donijeti zaštitne mjere za očuvanje postojećeg stanja u pogledu prihvatljivosti dužničkih instrumenata izdanih prije stupanja na snagu ove Direktive.

(4.c)  Kako bi se izbjegli manjkovi i kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti među institucijama, potrebno je osigurati da vrijede prethodna pravila za prihvatljivost tih instrumenata izdanih prije stupanja na snagu kriterija prihvatljivosti.

(5)  Više država članica u svojem je nacionalnom zakonodavstvu o insolventnosti izmijenilo insolvencijsku hijerarhiju neosiguranih nadređenih dužničkih instrumenata kako bi se njihove ▌institucije ▌mogle uskladiti sa zahtjevom za podređenost na učinkovitiji način, čime se olakšava sanacija.

(6)  Dosada donesena nacionalna pravila znatno se međusobno razlikuju. Nepostojanje usklađenih pravila na razini Unije dovodi do nesigurnosti za ▌institucije izdavateljice ▌i ulagatelje te komplicira primjenu bail-in instrumenta za prekogranične institucije. To dovodi i do narušavanja tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu jer se troškovi koje ▌institucije ▌snose zbog usklađivanja sa zahtjevom za podređenost ▌i troškovi koje imaju ulagatelji pri kupnji dužničkih instrumenata koje izdaju ▌institucije ▌mogu znatno razlikovati unutar Unije.

(7)  U svojem Izvješću o bankovnoj uniji Europski parlament pozvao je Komisiju da iznese prijedloge za daljnje smanjenje pravnih rizika od potraživanja na temelju načela prema kojem nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj, a Vijeće je u svojim zaključcima od 17. lipnja 2016.(10) Komisiju pozvalo da, radi osiguravanja veće pravne sigurnosti u slučaju sanacije, iznese prijedlog o zajedničkom pristupu u području hijerarhije bankovnih vjerovnika.

(8)  Stoga je potrebno ukloniti znatne prepreke funkcioniranju unutarnjeg tržišta, izbjeći narušavanje tržišnog natjecanja koje je posljedica neusklađenosti pravila o hijerarhiji bankovnih vjerovnika na razini Unije i spriječiti pojavljivanje takvih prepreka i narušavanja u budućnosti. Posljedično, odgovarajuća pravna osnova za ovu Direktivu trebao bi biti članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), kako se tumači u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije.

(9)  Kako bi se na najmanju moguću mjeru smanjili troškovi koje kreditne institucije i investicijska društva snose zbog usklađivanja sa zahtjevom za podređenost i moguće negativne posljedice na njihove troškove financiranja, ovom bi se Direktivom državama članicama trebalo dopustiti da zadrže postojeću kategoriju neosiguranog nadređenog duga, koja ima najviši rang među dužničkim instrumentima u insolvencijskoj hijerarhiji i koja za kreditne institucije i investicijska društva podrazumijeva manje troškove izdavanja nego bilo koja druga podređena obveza. Neovisno o tome ovom bi se Direktivom od država članica trebalo zahtijevati da stvore novu imovinsku kategoriju „nepovlaštenog” nadređenog duga na koji bi se bail-in instrument trebao primijeniti isključivo u sanaciji nakon drugih instrumenata kapitala, ali prije drugih nadređenih obveza. Kreditnim institucijama i investicijskim društvima trebalo bi ostaviti slobodu izdavanja dužničkih instrumenata u objema kategorijama, no samo bi „nepovlaštena” nadređena kategorija trebala biti prihvatljiva za potrebe ispunjavanja zahtjeva za podređenost iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2014/59/EU. Time bi se kreditnim institucijama i investicijskim društvima trebalo omogućiti da u svrhu vlastitog financiranja ili bilo koju drugu operativnu svrhu upotrebljavaju cjenovno povoljnije dužničke instrumente te da izdaju novu „nepovlaštenu” nadređenu kategoriju radi usklađivanja sa zahtjevom za podređenost.

(10)  Kako bi se osiguralo da nova „nepovlaštena” nadređena kategorija dužničkih instrumenata ispunjava kriterije prihvatljivosti utvrđene standardom TLAC i Direktivom 2014/59/EU, čime se povećava pravna sigurnost, države članice trebale bi osigurati da ti dužnički instrumenti nisu izvedenice i da nemaju ugrađene izvedenice te da se u relevantnoj ugovornoj dokumentaciji povezanoj s njihovim izdavanjem i, kada je to primjenjivo, prospektu izričito upućuje na njihov niži red prvenstva u redovnom postupku u slučaju insolventnosti. Ovom Direktivom ne bi se smjelo dovoditi u pitanje bilo kakav zahtjev u okviru nacionalnog prava za upis dužničkih instrumenata u izdavateljev registar obveza poduzeća kako bi se zadovoljilo uvjete za nepovlaštenu nadređenu kategoriju dužničkih instrumenata, kao što je predviđeno u ovoj Direktivi.

(11)  Kako bi se povećala pravna sigurnost za ulagatelje, države članice trebale bi u svojim nacionalnim propisima o insolventnosti osigurati da redovni nadređeni dužnički instrumenti i ostale redovne neosigurane nadređene obveze koje nisu dužnički instrumenti imaju viši red prvenstva od nove „nepovlaštene” nadređene kategorije duga▐. Države članice trebale bi također osigurati da nova „nepovlaštena” nadređena kategorija dužničkih instrumenata ima viši red prvenstva od instrumenata regulatornoga kapitala i bilo kojih podređenih obveza ▐.

(12)  Budući da se ciljevi ove Direktive, odnosno utvrđivanje usklađenih pravila o insolvencijskoj hijerarhiji neosiguranih dužničkih instrumenata za potrebe okvira Unije za oporavak i sanaciju, posebno u pogledu osiguravanja pouzdanog bail-in režima, ne mogu dostatno ostvariti na razini država članica te da se zbog opsega djelovanja mogu bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, kako je utvrđeno člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva. Ovom se Direktivom posebice ne bi smjelo dovoditi u pitanje ostale opcije koje se pružaju standardom TLAC za usklađivanje sa zahtjevom za podređenost.

(13)  Primjereno je da se izmjene Direktive 2014/59/EU predviđene ovom Direktivom primjenjuju na neosigurane tražbine koje proizlaze iz dužničkih instrumenata izdane na datum primjene ove Direktive ili nakon tog datuma▐. No zbog pravne sigurnosti i što većeg smanjenja prijelaznih troškova države članice trebale bi osigurati da insolvencijska hijerarhija svih nepodmirenih neosiguranih tražbina koje proizlaze iz dužničkih instrumenata koje su institucije izdale prije tog datuma bude uređen propisima država članica donesenima 31. prosinca 2016. U mjeri u kojoj se određenim nacionalnim propisima donesenima 31. prosinca 2016. već vodilo računa o cilju da se institucijama omogući izdavanje podređenih obveza, dio nepodmirenih neosiguranih tražbina koje proizlaze iz dužničkih instrumenata ili sve nepodmirene neosigurane tražbine koje proizlaze iz dužničkih instrumenata koji su izdani prije datuma primjene ove Direktive trebali bi moći biti jednako rangirani u insolvencijskoj hijerarhiji kao „nepovlašteni” nadređeni dužnički instrumenti izdani u skladu s uvjetima iz ove Direktive. Osim toga države članice trebale bi nakon 31. prosinca 2016. i prije datuma stupanja na snagu ove Direktive moći prilagoditi nacionalne propise kojima se uređuje rangiranje u redovnim postupcima u slučaju insolventnosti neosiguranih tražbina koje proizlaze iz dužničkih instrumenata izdanih nakon datuma početka primjene takvih propisa kako bi se postigla usklađenost s uvjetima utvrđenima u ovoj Direktivi. U tim slučajevima samo neosigurane tražbine koje proizlaze iz dužničkih instrumenata koji su izdani prije primjene tih novih nacionalnih propisa i dalje bi se trebale uređivati propisima države članice donesenima 31. prosinca 2016.

(13.a)  Ovom Direktivom ne bi se trebalo spriječiti države članice da propišu da bi se ova Direktiva i dalje trebala primjenjivati ako subjekti izdavatelji više ne podliježu sanacijskom okviru Unije, posebno zbog prodaje njihove kreditne ili ulagateljske djelatnosti trećoj strani.

(13.b)  Članak 1.a Ovom Direktivom usklađuje se rangiranje neosiguranih tražbina koje proizlaze iz dužničkih instrumenata u redovnom postupku u slučaju insolventnosti, a ne obuhvaća se rangiranje u insolvencijskoj hijerarhiji depozita izvan postojećih odredaba Direktive 2014/59/EU. Stoga se ovom Direktivom ne dovode u pitanje nacionalni propisi država članica kojima se uređuje redovni postupak u slučaju insolventnosti i kojima se obuhvaća insolvencijska hijerarhija depozita koja nije usklađena Direktivom 2014/59/EU, bez obzira na rang depozita u postupku u slučaju insolventnosti i njihove datume.

(13.c)  Članak 1.a Ovom Direktivom usklađuje se rangiranje neosiguranih tražbina koje proizlaze iz dužničkih instrumenata u redovnom postupku u slučaju insolventnosti, a ne obuhvaća se rangiranje u insolvencijskoj hijerarhiji depozita izvan postojećih odredaba Direktive 2014/59/EU. Stoga se ovom Direktivom ne dovode u pitanje nacionalni propisi država članica kojima se uređuje redovni postupak u slučaju insolventnosti, kojima se obuhvaća insolvencijska hijerarhija depozita koja nije usklađena Direktivom 2014/59/EU. Najkasnije... [tri godine nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] Komisija bi trebala preispitati primjenu Direktive 2014/59/EU s obzirom na rangiranje depozita u insolvencijskoj hijerarhiji i posebno procijeniti potrebu za njezinim daljnjim izmjenama,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene Direktive 2014/59/EU

-1.  U članku 2. stavku 1. točka 48. zamjenjuje se sljedećim:

„(48) „dužnički instrumenti”:

(i)  za potrebe članka 63. stavka 1. točaka (g) i (j) znači obveznice i ostale oblike prenosivog duga, instrumente koji stvaraju ili priznaju dug te instrumente koji daju pravo na stjecanje dužničkih instrumenata; i

(ii)  za potrebe članka 108. znači obveznice i ostale oblike prenosivog duga, i instrumente koji stvaraju ili priznaju dug.”

  ▐

1.a  u članku 108. naslov se zamjenjuje sljedećim:

„Rangiranje ▐ u insolvencijskoj hijerarhiji”

1.b  u članku 108. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.  Države članice osiguravaju da u nacionalnom pravu kojim se uređuje redovni postupak u slučaju insolventnosti:

(a)  sljedeći imaju isti red prvenstva, a koji je viši od reda prvenstva predviđenog za tražbine običnih neosiguranih ▐ vjerovnika:

i.  onaj dio prihvatljivih depozita fizičkih osoba, mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća koji premašuje razinu pokrića predviđenu člankom 6. Direktive 2014/49/EU;

ii.  depoziti fizičkih osoba, mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća koji bi bili prihvatljivi depoziti da nisu bili položeni preko podružnica koje se nalaze izvan Unije institucija s poslovnim nastanom u Uniji;

(b)  sljedeći imaju isti red prvenstva, a koji je viši od reda prvenstva predviđenog u točki (a) i reda prvenstva svih drugih redovnih neosiguranih obveza:

i.  osigurani depoziti;

ii.  sustavi osiguranja depozita s prijelazom prava i obveza osiguranih deponenata u slučaju insolventnosti.”

2.  Na kraju članka 108. dodaju se sljedeći stavci:

„2.  Države članice osiguravaju da za subjekte iz članka 1. stavka 1. točaka (a), (b), (c) i (d) redovne neosigurane tražbine u nacionalnom pravu kojim se uređuje redovni postupak u slučaju insolventnosti imaju viši red prvenstva od neosiguranih tražbina koje proizlaze iz dužničkih instrumenata koji zadovoljavaju sljedeće uvjete:

(a)  imaju početno ugovorno dospijeće od barem godinu dana;

(b)  ne sadrže ugrađene izvedenice i nisu izvedenice;

(c)  relevantna ugovorna dokumentacija i, prema potrebi, prospekt povezani s izdavanjem izričito upućuju na niži red prvenstva na temelju ovog stavka.

3.  Države članice osiguravaju da ▐ neosigurane tražbine koje proizlaze iz dužničkih instrumenata koji zadovoljavaju uvjete iz stavka 2. točaka (a), (b) i (c) imaju viši red prvenstva u nacionalnom pravu kojim se uređuje redovni postupak u slučaju insolventnosti od tražbina koje proizlaze iz članka 48. stavka 1. točaka od (a) do (d).

4.  Ne dovodeći u pitanje stavke 4.b i 4.c države članice osiguravaju da se njihovi nacionalni propisi kojima se uređuje redovni postupak u slučaju insolventnosti doneseni [31. prosinca 2016.] primjenjuju na rangiranje u redovnim postupcima u slučaju insolventnosti neosiguranih tražbina koje proizlaze iz dužničkih instrumenata koje su subjekti iz članka 1. stavka 1. točaka (a), (b), (c) i (d) izdali prije datuma stupanja na snagu mjera kojima se u nacionalno pravo prenosi [ova Direktiva ▌].

4.a  EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda u kojima se precizira što predstavlja ugrađene izvedenice iz stavka 2. točke (b).

EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda najkasnije [6 mjeseci od dana stupanja na snagu ove Direktive].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

4.b  Ako je država članica nakon 31. prosinca 2016. i prije [datum stupanja na snagu ove Direktive] donijela nacionalne propise kojima se u redovnim postupcima u slučaju insolventnosti uređuje rangiranje neosiguranih tražbina koje proizlaze iz dužničkih instrumenata izdanih nakon datuma početka primjene tih nacionalnih propisa, stavak 4. ovog članka ne odnosi se na tražbine koje proizlaze iz dužničkih instrumenata koji su izdani nakon stupanja na snagu tih nacionalnih propisa ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  u skladu s nacionalnim propisima za subjekte iz članka 1. stavka 1. točaka (a), (b), (c) i (d) redovne neosigurane tražbine u redovnom postupku u slučaju insolventnosti imaju viši red prvenstva od neosiguranih tražbina koje proizlaze iz dužničkih instrumenata koji zadovoljavaju sljedeće uvjete:

(i)  imaju početno ugovorno dospijeće od barem godinu dana;

(ii)  dužnički instrumenti ne sadrže ugrađene izvedenice i nisu izvedenice; i

(iii)  odgovarajuća ugovorna dokumentacija i, prema potrebi, prospekt u vezi s izdavanjem izričito upućuju na niži red prvenstva prema mjerodavnom pravu;

(b)  u skladu s tim nacionalnim propisima neosigurane tražbine koje proizlaze iz dužničkih instrumenata koji zadovoljavaju uvjete iz točke (a) ovog stavka u redovnom postupku u slučaju insolventnosti imaju viši red prvenstva od tražbina koje proizlaze iz instrumenata iz članka 48. stavka 1. točaka od (a) do (d).

Na [datum stupanja na snagu mjera kojima se u nacionalno pravo prenosi ova Direktiva] neosigurane tražbine koje proizlaze iz dužničkih instrumenata iz točke (b) imaju isti red prvenstva kao i one iz stavka 2. točaka (b) i (c) i stavka 3.

4.c  Države članice koje su prije 31. prosinca 2016. već donijele nacionalne propise kojima se uređuje redovni postupak u slučaju insolventnosti prema kojima se neosigurane tražbine koje proizlaze iz dužničkih instrumenata koje su izdali subjekti iz članka 1. stavka 1. točaka (a), (b), (c) i (d) dijele u dva ili više različitih redova prvenstva ili ako se promijeni red prvenstva neosiguranih tražbina koje proizlaze iz tih dužničkih instrumenata u odnosu na sve ostale redovne neosigurane tražbine s istim redom prvenstva mogu odrediti da dužnički instrumenti s najnižim redom prvenstva između tih redovnih neosiguranih tražbina imaju isti red prvenstva kao i tražbine koje zadovoljavaju uvjete iz stavka 2. točaka (b) i (c) i stavka 3.”

Članak 2.Prenošenje

1.  Države članice do... [12 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] stavljaju na snagu zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom. Tekst tih mjera odmah dostavljaju Komisiji.

Države članice te mjere primjenjuju od datuma njihova stupanja na snagu u nacionalnom pravu, do čega će doći najkasnije ... [12 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive].

2.  Kada države članice donose mjere iz stavka 1., one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takvo upućivanje prilikom njihove službene objave. Način upućivanja određuju države članice.

2.a  Stavak 2. ne primjenjuje se ako su nacionalne mjere država članica koje su stupile na snagu prije datuma stupanja na snagu ove Direktive u skladu s ovom Direktivom. U tim slučajevima države članice o tome obavješćuju Komisiju.

3.  Države članice Komisiji i EBA-i dostavljaju tekst glavnih mjera nacionalnog prava koje donesu u području obuhvaćenom ovom Direktivom▐.

Članak 2.aPreispitivanje

Najkasnije... [tri godine od datuma stupanja na snagu ove Direktive], Komisija preispituje primjenu članka 108. stavka 1. Direktive 2014/59/EU. Komisija posebno procjenjuje potrebu za daljnjim izmjenama s obzirom na rangiranje depozita u insolvencijskoj hijerarhiji. Komisija o tome podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću.

Članak 3.Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 4.Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu,

Za Europski parlament  Za Vijeće

Predsjednik  Predsjednik

POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU

Naslov

Rangiranje neosiguranih dužničkih instrumenata u insolvencijskoj hijerarhiji

Referentni dokumenti

COM(2016)0853 – C8-0479/2016 – 2016/0363(COD)

Datum podnošenja EP-u

23.11.2016

 

 

 

Nadležni odbor

       Datum objave na plenarnoj sjednici

ECON

16.1.2017

 

 

 

Odbori čije se mišljenje traži

       Datum objave na plenarnoj sjednici

BUDG

16.1.2017

JURI

16.1.2017

 

 

Odbori koji nisu dali mišljenje

       Datum odluke

BUDG

8.12.2016

JURI

31.1.2017

 

 

Izvjestitelji

       Datum imenovanja

Gunnar Hökmark

24.11.2016

 

 

 

Razmatranje u odboru

28.2.2017

25.4.2017

3.5.2017

11.7.2017

 

25.9.2017

 

 

 

Datum usvajanja

10.10.2017

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

48

6

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Burkhard Balz, Pervenche Berès, Udo Bullmann, Thierry Cornillet, Esther de Lange, Fabio De Masi, Markus Ferber, Jonás Fernández, Neena Gill, Roberto Gualtieri, Brian Hayes, Gunnar Hökmark, Danuta Maria Hübner, Cătălin Sorin Ivan, Petr Ježek, Barbara Kappel, Wajid Khan, Georgios Kyrtsos, Werner Langen, Sander Loones, Olle Ludvigsson, Ivana Maletić, Fulvio Martusciello, Marisa Matias, Gabriel Mato, Costas Mavrides, Bernard Monot, Luděk Niedermayer, Stanisław Ożóg, Sirpa Pietikäinen, Pirkko Ruohonen-Lerner, Anne Sander, Alfred Sant, Molly Scott Cato, Pedro Silva Pereira, Peter Simon, Theodor Dumitru Stolojan, Kay Swinburne, Ernest Urtasun, Marco Valli, Tom Vandenkendelaere, Miguel Viegas, Jakob von Weizsäcker, Marco Zanni

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Alain Cadec, Andrea Cozzolino, Ashley Fox, Doru-Claudian Frunzulică, Sophia in ‘t Veld, Thomas Mann, Luigi Morgano, Michel Reimon, Lieve Wierinck

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Judith Sargentini

Datum podnošenja

13.10.2017

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

48

+

ALDE

Thierry Cornillet, Sophia in ‘t Veld, Petr Ježek, Lieve Wierinck

ECR

Ashley Fox, Sander Loones, Stanisław Ożóg, Pirkko Ruohonen-Lerner, Kay Swinburne,

ENF

Barbara Kappel

PPE

Burkhard Balz, Alain Cadec, Markus Ferber, Brian Hayes, Gunnar Hökmark, Danuta Maria Hübner, Georgios Kyrtsos, Werner Langen, Ivana Maletić, Thomas Mann, Fulvio Martusciello, Gabriel Mato, Luděk Niedermayer, Sirpa Pietikäinen, Anne Sander, Theodor Dumitru Stolojan, Tom Vandenkendelaere, Esther de Lange

S&D

Pervenche Berès, Udo Bullmann, Andrea Cozzolino, Jonás Fernández, Doru-Claudian Frunzulică, Neena Gill, Roberto Gualtieri, Cătălin Sorin Ivan, Wajid Khan, Olle Ludvigsson, Costas Mavrides, Luigi Morgano, Alfred Sant, Pedro Silva Pereira, Peter Simon, Jakob von Weizsäcker

VERTS/ALE

Michel Reimon, Judith Sargentini, Molly Scott Cato, Ernest Urtasun

6

-

EFDD

Marco Valli

ENF

Bernard Monot, Marco Zanni

GUE/NGL

Fabio De Masi, Marisa Matias, Miguel Viegas

0

0

 

 

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

(1)

* Izmjene: novi ili izmijenjeni tekst označava se podebljanim kurzivom; a brisani tekst oznakom ▌.

(2)

  SL C , , str. .

(3)

  SL C , , str. .

(4)

  Načela koja se odnose na kapacitet pokrića gubitaka i dokapitalizacije GSV banaka u slučaju sanacije, Odbor za financijsku stabilnost, 9. studenog 2015.

(5)

  Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskoj središnjoj banci, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija „Ususret dovršetku bankarske unije”, 24.11.2015., COM(2015) 587 final.

(6)

  Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EZ, 2012/30/EZ i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća, SL L 173, 12.6.2014, str. 190.

(7)

  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012, SL L 176, 27.6.2013., str. 1.

(8)

  Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010, SL L 225, 30.7.2014., str. 1.

(9)

  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ, SL L 176, 27.6.2013., str. 338.

(10)

  Zaključci Vijeća od 17. lipnja 2016. o planu za dovršetak bankovne unije http://www.consilium.europa.eu/press-releases-pdf/2016/6/47244642837_en.pdf

Pravna napomena