Postupak : 2017/2040(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0389/2017

Podneseni tekstovi :

A8-0389/2017

Rasprave :

PV 15/01/2018 - 15
CRE 15/01/2018 - 15

Glasovanja :

PV 16/01/2018 - 5.2
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0002

IZVJEŠĆE     
PDF 613kWORD 84k
1.12.2017
PE 604.868v02-00 A8-0389/2017

o provedbi makroregionalnih strategija EU-a

(2017/2040(INI))

Odbor za regionalni razvoj

Izvjestitelj: Andrea Cozzolino

OBRAZLOŽENJE – SAŽETI PREGLED ČINJENICA I REZULTATA ISTRAŽIVANJA
 PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 MIŠLJENJE Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane
 INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

OBRAZLOŽENJE – SAŽETI PREGLED ČINJENICA I REZULTATA ISTRAŽIVANJA

Kontekst

Makroregionalne strategije zadnjih su godina postale važna platforma za transnacionalnu suradnju među državama članicama, ali i za suradnju s trećim zemljama. Zahvaljujući njima uspostavljen je integrirani okvir za rješavanje zajedničkih problema i iskorištavanje zajedničkih potencijala. U programskom razdoblju 2014. – 2020. makroregionalne strategije ugrađene su u programe europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF).

Četiri postojeće makroregionalne strategije (za područje Baltičkog mora, za dunavsku, jadransko-jonsku i alpsku regiju) trenutačno okupljaju 19 država članica i 8 zemalja koje nisu članice EU-a. Neke države članice sudjeluju u više makroregionalnih strategija.

Makroregionalne strategije definirane su prema načelu „trostrukog ne”: ne novim sredstvima EU-a, ne novim formalnim strukturama EU-a i ne novom zakonodavstvu EU-a.

Financijska potpora pruža se na temelju programa transnacionalne suradnje u okviru europske teritorijalne suradnje (ETC), koji se financiraju iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR). Četirima takvim programima podupire se provedba makroregionalnih strategija (u zagradama iznos proračuna operativnih programa):

-  Baltičko more (333 414 456 EUR)

-  Dunavska regija (262 989 839 EUR)

-  Jadransko-jonska regija (117 918 198 EUR)

-  Alpski prostor (139 751 456 EUR)

Da bi pridonijele ostvarenju zajedničkih ciljeva utvrđenih u makroregionalnim strategijama, zemlje se potiču i na iskorištavanje različitih izvora financiranja (ESIF i ostali instrumenti EU-a, IPA, ENI te nacionalni, regionalni, lokalni, privatni izvori itd.).

Kako navodi Komisija(1), makroregionalne strategije nisu usredotočene isključivo na financiranje, nego pridonose okupljanju građana različitih država članica, a zahvaljujući prekograničnoj suradnji poboljšavaju se njihovi socijalni, gospodarski i životni uvjeti.

Makroregionalne strategije imaju različite strukture upravljanja i izložene su različitim izazovima. Određeni su problemi, i do određene mjere, zajednički, primjerice osiguranje primjerene razine političke odgovornosti i dostatnih resursa.

Provedbu makroregionalnih strategija koordinira Komisija.

Godine 2010. Komisija je, na zahtjev Vijeća, osnovala Skupinu na visokoj razini za makroregionalne strategije, čija je misija pomagati Komisiji u izvršenju njezinih ovlasti i nadležnosti u upravljanju makroregionalnim strategijama, a posebna je zadaća savjetovati Komisiju u pitanjima koordinacije makroregionalnih strategija i njihova praćenja(2). Članove skupine čine predstavnici država članica i trećih zemalja uključenih u makroregionalne strategije, a na sastanke se u svojstvu promatrača pozivaju i predstavnici Odbora regija i Europske investicijske banke.

Budućnost

Rasprave o kohezijskoj politici nakon 2020. već su poodmakle i krajnje je vrijeme da se u kontekstu te politike raspravlja o budućnosti makroregionalnih strategija.

U vezi s budućnošću makroregionalnih strategija trebalo bi odgovoriti na nekoliko pitanja:

-  aktivno sudjelovanje i politička odgovornost – kako osigurati da sve zemlje koje sudjeluju u makroregionalnim strategijama u njih ulažu dostatne resurse?

-  usredotočenost na rezultate – mogu li se rezultati makroregionalnih strategija učiniti mjerljivijima?

-  područje primjene – postoje li razlozi za proširenje koncepta makroregionalne strategije?

Prepoznajući važnost makroregionalnih strategija i potvrđujući načelo „trostrukoga ne”, Vijeće „izražava spremnost preispitati zajednički utvrđenu i razrađenu inicijativu država članica koje su suočene s jednakim izazovima u određenom zemljopisnom području s ciljem utvrđivanja nove makroregionalne strategije”(3).

Odbor REGI organizirat će na svojem sastanku 12. i 13. srpnja 2017. radionicu sa stručnjacima o makroregionalnim strategijama kako bi se podržao rad na ovom izvješću o provedbi. Nalazi će se odražavati u amandmanima nacrtu izvješća.

(1)

Komunikacija Komisije od 14. prosinca 2015. „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova” (COM(2015)0639 final)

(2)

Registar stručnih skupina Komisije i ostalih sličnih subjekata – Skupina na visokoj razini za makroregionalne strategije http://ec.europa.eu/transparency/regexpert/index.cfm?do=groupDetail.groupDetail&groupID=2455

(3)

Zaključci Vijeća o provedbi makroregionalnih strategija EU-a http://ec.europa.eu/regional_policy/sources/cooperate/macro_region_strategy/pdf/concl_implementation_macro_region_strategy_en.pdf


PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o provedbi makroregionalnih strategija EU-a

(2017/2040(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegovu glavu XVIII.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (dalje u tekstu „Uredba o zajedničkim odredbama”)(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja”(2),

  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1302/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) u vezi s pojašnjenjem, pojednostavljenjem i poboljšanjem osnivanja i funkcioniranja takvih grupacija(3),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 25. travnja 2017. o provedbi makroregionalnih strategija EU-a,

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 16. prosinca 2016 o provedbi makroregionalnih strategija EU-a (COM(2016)0805) i prateći radni dokument službi Komisije (SWD(2016)0443),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 10. lipnja 2009. o strategiji Europske unije za regiju Baltičkog mora (COM(2009)0248),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 8. prosinca 2010. o strategiji Europske unije za dunavsku regiju (COM(2010)0715),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 17. lipnja 2014. o strategiji Europske unije za jadransku i jonsku regiju (COM(2014)0357),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 28. srpnja 2015. o strategiji Europske unije za alpsku regiju (COM(2015)0366),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 20. svibnja 2014. o upravljanju makroregionalnim strategijama (COM(2014)0284),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 14. prosinca 2015. „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova” (COM(2015)0639),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. veljače 2011. o provedbi strategije EU-a za dunavsku regiju(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2012. o razvoju makroregionalnih strategija EU-a, sadašnjoj praksi i izgledima za budućnost, osobito na Sredozemlju(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2012. o strategiji kohezijske politike EU-a za područje Atlantika(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. listopada 2015. o Strategiji EU-a za jadransku i jonsku regiju(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o Strategiji EU-a za alpsku regiju(8),

–  uzimajući u obzir studiju iz siječnja 2015. „Nova uloga makroregija u europskoj teritorijalnoj suradnji”, koju je objavila Glavna uprava za unutarnju politiku, odjel B: Strukturna i kohezijska politika,

–  uzimajući u obzir izvješće Interacta od veljače 2017. „Added value of macro-regional strategies – programme and project perspective” (Dodana vrijednost makroregionalnih strategija iz perspektive programa i projekata),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika te članak 1. stavak 1. točku (e) i Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0389/2017),

A.  budući da se makroregija može definirati kao geografsko područje koje obuhvaća regije nekoliko različitih zemalja koje povezuje određeno zajedničko svojstvo ili problem ili više takvih svojstava ili problema(9)6;

B.  budući da su makroregionalne strategije utvrđene u područjima koja predstavljaju prirodni razvoj EU-a u pogledu prekogranične suradnje; budući da su važne s obzirom na to da su u stanju mobilizirati javne i privatne dionike, civilno društvo i akademsku zajednicu, te mobilizirati sredstva za postizanje zajedničkih ciljeva politika EU-a;

C.  budući da makroregionalne strategije nude platformu za dublju i opsežniju interakciju na međusektorskoj, regionalnoj i prekograničnoj razini među državama članicama EU-a i susjednim zemljama u svrhu rješavanja zajedničkih izazova, zajedničkog planiranja i poticanja suradnje između različitih partnera i sektora politike te poboljšanja njihove integracije, među ostalim kada je riječ o okolišu i zaštiti biološke raznolikosti, ublažavanju klimatskih promjena i strategijama prilagodbe tim promjenama, zbrinjavanju otpada i opskrbi vodom, pomorsko prostornom planiranju i sustavima integriranog upravljanja obalnim područjem; u tom kontekstu pozdravlja napore za promicanje suradnje između europskih strukturnih i investicijskih fondova te Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA);

D.  budući da su makroregije uključene u provedbu relevantnih dugoročnih, međusobno povezanih, međusektorskih političkih aktivnosti te da su povezane s kohezijskom politikom putem makroregionalnih ciljeva utvrđenih u njihovim operativnim programima i da uspostavljaju projekte s pomoću pametnih sinergija; budući da makroregije time učinkovitije doprinose postizanju ciljeva makroregionalnih strategija, privlačenju privatnih ulaganja, iskazivanju povjerenja i pokretanju dijaloga, prekogranične suradnje i solidarnosti;

E.  budući da se makroregionalne strategije temelje na načelu „trostrukog ne”, prema kojemu se u okviru postojećeg političkog okvira EU-a ne predviđaju nova financijska sredstva, nove strukture i novo zakonodavstvo;

F.  budući da postojeći mehanizmi za suradnju, na razini EU-a i među državama članicama i regijama, omogućuju lakšu provedbu makroregionalnih strategija, osobito u ranim fazama;

G.  budući da Komisija svake dvije godine donosi jedinstveno izvješće o provedbi svih četiriju postojećih makroregionalnih strategija EU-a, u kojemu navodi njihove uspjehe ali i potrebna poboljšanja, pri čemu se sljedeće izvješće očekuje krajem 2018.; u tom kontekstu smatra da je potrebna procjena aspekata koji se odnose na okoliš, kao jedan od stupova održivog razvoja;

Makroregionalne strategije kao platforme za suradnju i koordinaciju

1.  važnost makroregionalnih strategija posebno se ističe u svjetlu globalizacijskih procesa zbog kojih pojedinačne zemlje postaju međusobno ovisne, što stvara potrebu za prekograničnim rješenjima;

2.  uviđa da je u kontekstu postizanja prethodno utvrđenih ciljeva u određenoj mjeri i dalje teško razriješiti pitanja povezana s različitim elementima o kojima ovisi kvaliteta provedbe, kao što su obvezivanje, preuzimanje odgovornosti, resursi i upravljanje;

3.  naglašava da makroregionalne strategije i dalje daju neprocjenjiv i inovativan doprinos prekograničnoj, međusektorskoj i višerazinskoj suradnji u Europi, čiji potencijal još nije dovoljno istražen, imajući pritom za cilj jačanje povezivosti te učvršćivanje gospodarskih veza i prijenosa znanja među regijama i zemljama; napominje međutim da, kao rezultat procesa postizanja dogovora o zajedničkim djelovanjima na više razina i na višedržavnoj/regionalnoj razini, pristup fondovima EU-a za makroregionalne projekte i dalje ostaje izazov;

4.  smatra da su makroregionalne strategije i s njima povezani programi za zaštitu okoliša korisni instrumenti s pomoću kojih koristi od europske suradnje postaju vidljive među građanima te stoga apelira na sve strane da se u potpunosti posvete tim strategijama i odigraju svoju ulogu u njihovoj provedbi;

5.  smatra da bi upravljanje na više razina uz odgovarajuću ulogu regija u tom okviru trebalo od samog početka biti okosnica svake makroregionalne strategije i da bi u proces trebalo uključiti regionalne i lokalne zajednice i javne i privatne dionike te dionike iz trećeg sektora; potiče uključene države članice i regije da razviju odgovarajuće strukture upravljanja i organizaciju rada kako bi se olakšala suradnja, uključujući zajedničko planiranje, jačanje mogućnosti financiranja i pristup odozdo prema gore;

6.  potiče poboljšanu koordinaciju i bolje partnerstvo, i vertikalno i horizontalno, među različitim javnim i privatnim akterima, akademskom zajednicom i nevladinim udrugama, kao i međunarodnim organizacijama koje djeluju u tom području, te različitim politikama na nacionalnoj i regionalnoj razini u cilju lakše i bolje provedbe makroregionalnih strategija i prekogranične suradnje; poziva Komisiju da potiče sudjelovanje tih dionika, među ostalim, u upravnim odborima makroregionalnih strategija, poštujući pritom opću primjenu načela EU-a;

7.  naglašava važnost dostatnih ljudskih resursa i administrativnog kapaciteta nadležnih nacionalnih i regionalnih službi kako bi se osiguralo da se političke obveze preobraze u djelotvornu provedbu strategija; u tom smislu ističe vrijednost Programa za potporu strukturnim reformama kojim se na zahtjev države članice može pružiti pomoć izgradnji kapaciteta i stvarna podrška razvoju i financiranju projekata u okviru makroregionalnih strategija; nadalje poziva Komisiju i države članice da aktivno promiču širenje i primjenu dobre upravne prakse i iskustva uspješne provedbe makroregionalnih strategija;

8.  ističe činjenicu da makroregionalne strategije moraju biti dovoljno fleksibilne kako bi se prilagodile nepredviđenim događajima koji mogu utjecati na uključene regije, države članice i EU u cjelini i kako bi na njih učinkovito odgovorile; smatra da bi u provedbi makroregionalnih strategija trebalo uzeti u obzir posebne regionalne i lokalne uvjete; ističe nužnost koordinativne uloge koju Komisija ima u tom pogledu, također u svjetlu preciznije prilagodbe konkretnih ciljeva svake pojedine strategije;

Strategija EU-a za regiju Baltičkog mora (EUSBSR)

9.  pozdravlja rezultate koji su postignuti od pokretanja strategije 2009. godine, osobito u pogledu mehanizama za suradnju, ne samo među uključenim regijama i zemljama (npr. unutar Vijeća na relevantnim ministarskim sastancima) nego i unutar samih regija i zemalja, primjerice u parlamentima ili vladama; napominje da je Strategija EU-a za regiju Baltičkog mora (EUSBSR) stabilan okvir za suradnju s više od 100 vodećih inicijativa i novih mreža;

10.  ističe preostale izazove, osobito u pogledu okoliša i povezivosti; apelira na države sudionice da pojačaju napore u borbi protiv onečišćenja (npr. kvaliteta vode i zraka i eutrofikacija) u Baltičkom moru jer je riječ o jednom od najonečišćenijih mora na svijetu; napominje da je postizanje dobrog stanja okoliša do 2020. jedan od glavnih ciljeva djelovanja u okviru politika u tom području;

11.  ističe važnost mogućnosti povezivanja baltičke regije na energetske mreže kako bi se smanjilo i iskorijenilo energetsko siromaštvo te povećala energetska sigurnost i sigurnost opskrbe;

Strategija EU-a za dunavsku regiju (EUSDR)

12.  ističe pozitivan učinak strategije na suradnju među zemljama i regijama sudionicama poboljšanjem mobilnosti i međusobne povezanosti svih vidova prijevoza, promicanjem čiste energije, kulture i održivog turizma, a posebno poticanjem izravnih kontakata među ljudima i postizanja veće kohezije među regijama i zemljama koje sudjeluju u strategijama;

13.  smatra da su projekt „Euro access”, inicijativa za čisti Dunav (Keep Danube Clean) te Dunavski dijalog za financiranje jasni pozitivni primjeri za prevladavanje poteškoća u financiranju s kakvima su često suočeni projekti transnacionalne i prekogranične naravi; mišljenja je da bi se u okviru tog dijaloga razlika u razvoju među regijama u slivu Dunava mogla dodatno smanjiti; nadalje smatra da bi ponovno otvaranje Dunavske strateške točke moglo pridonijeti lakšoj provedbi strategije;

14.  naglašava da je sprečavanje štete koja nastaje zbog velikih poplava i dalje jedan od velikih izazova u području okoliša za zemlje u dunavskoj makroregiji; ističe da bi trebalo razmisliti o dodatnim zajedničkim mjerama za sprečavanje prekograničnog onečišćenja;

15.  podsjeća da su potrebni strateški projekti te naglašava da je ključno održavati visoku razinu političke potpore te povećati resurse i kapacitete nadležnih državnih službi kako bi se riješili preostali problemi; stoga ističe da je potrebno zadržati politički zamah za Europsku strategiju za dunavsku regiju (EUSDR) te se pobrinuti da upravljačka skupina EUSDR-a postiže dobre rezultate;

16.  s obzirom na prirodnu povezanost Dunava i Crnog mora poziva zemlje sudionice da poboljšaju koordinaciju EUSDR-a i prekogranične suradnje na Crnom moru te da usko surađuju na rješavanju zajedničkih socioekonomskih, okolišnih i prometnih izazova;

17.  ističe da bi bolje integriran pristup mobilnosti i multimodalnosti u dunavskoj regiji također pozitivno pridonio u pogledu okoliša;

Strategija EU-a za jadransku i jonsku regiju (EUSAIR)

18.  ističe specifičnu narav Europske strategije za jadransku i jonsku regiju (EUSAIR) s obzirom na broj potencijalnih zemalja sudionica i zemalja kandidatkinja te smatra da je takav oblik suradnje velika prilika za cijelu regiju; smatra da EUSAIR može dati poticaj procesu proširenja i integracije;

19.  sa zabrinutošću upozorava na probleme povezane s nedostatkom stvarne povezanosti između dostupnosti resursa, upravljanja i preuzimanja odgovornosti, čime se sprječava da se ciljevi EUSAIR-a postignu u cijelosti; poziva zemlje sudionice da nadležnim tijelima pruže potporu i prilagođene mjere za provedbu strategije;

20.  naglašava da je ta regija zadnjih godina posebno pogođena migracijskom krizom; drži da bi EUSAIR s pomoću potrebnih instrumenata i resursa mogao pridonijeti suočavanju s tim izazovima; u tom kontekstu pozdravlja nastojanja Komisije da pronađe rješenja za mobilizaciju financijskih sredstava za aktivnosti povezane s migracijama, uključujući suradnju s trećim zemljama;

21.  smatra da je stup održivog turizma u jadranskoj i jonskoj regiji pozitivan instrument za stvaranje održivog gospodarskog rasta u toj regiji te za razvijanje svijesti o okolišnim izazovima i makroregionalnim strategijama;

22.  poziva relevantne zemlje da daju prednost izgradnji kapaciteta ključnih subjekata koji provode EUSAIR, kao i programskih tijela nadležnih za operativne programe povezane s EUSAIR-om;

Strategija EU-a za alpsku regiju (EUSALP)

23.  smatra da je EUSALP dokaz toga kako se makroregionalni koncept može uspješno primjenjivati i na razvijenije regije; poziva dionike da promiču ulaganja u okoliš koja su usmjerena na posljedice klimatskih promjena; nadalje ističe da je alpska regija važno regionalno prometno čvorište te ujedno i jedno od najvećih jedinstvenih prirodnih i rekreacijskih područja koje treba očuvati; stoga naglašava da se treba težiti donošenju održivih i međusobno povezanih prometnih strategija;

24.  pozdravlja upravljačku strukturu koja se trenutačno uspostavlja u okviru strategije, s obzirom na to da su se prvi koraci u provedbi strategije pokazali teškima jer je njihovo upravljanje ovisilo o različitim strukturama, okvirima i rokovima; stoga poziva zemlje sudionice da nastave iskazivati svoju predanost i potporu članovima akcijske skupine EUSALP-a;

25.  naglašava da EUSALP može biti dobar primjer obrasca strategije za teritorijalnu koheziju jer se njime istodobno obuhvaćaju različita posebna područja, proizvodna područja, planinska i ruralna područja i neki od najvažnijih i visoko razvijenih gradova u EU-u te nudi platforma za zajedničko rješavanje izazova s kojima se ta područja suočavaju (klimatske promjene, demografske promjene, bioraznolikost, migracije, globalizacija, održivi turizam i poljoprivreda, opskrba energijom, promet i mobilnost, digitalni jaz); poziva zemlje i regije sudionice da u rješavanju zajedničkih prioriteta posvete dužnu pozornost korištenju programa suradnje INTERREG za alpski prostor i drugih relevantnih fondova;

26.  naglašava da je alpska regija okružena brojnim granicama i da je uklanjanje tih prepreka preduvjet za uspješnu suradnju, posebno za tržište rada i gospodarske aktivnosti povezane s malim i srednjim poduzećima; ističe da EUSALP može također pružiti priliku da se osnaži transnacionalna prekogranična suradnja susjednih regija, gradova i lokalnih zajednica te da se izgrade veze i mreže među ljudima, također u pogledu međusobnog povezivanja u području prometa i digitalne pokrivenosti; usto ističe ekološki osjetljivu narav te regije;

Makroregionalna Europa nakon 2020.?

27.  ističe da makroregionalne strategije postižu rezultate ako se temelje na dugoročnoj političkoj perspektivi i organizirane su na način da svi javni, posebno regionalne i lokalne vlasti, te privatni dionici i civilno društvo budu stvarno zastupljeni u njima od samog početka, što iziskuje učinkovitu razmjenu informacija, najboljih praksi, znanja i iskustava između makroregija i njihovih regionalnih i lokalnih vlasti; smatra da je potrebno ojačati višerazinsko upravljanje makroregionalnim strategijama, koje bi trebalo biti transparentno, imati učinkovitije mehanizme koordinacije i komuniciranja s javnošću ne bi li te strategije postale prepoznatljive i bile dobro prihvaćene u lokalnim i regionalnim zajednicama;

28.  vjeruje da provedba strategije može biti uspješna samo ako se temelji na dugoročnoj viziji i učinkovitoj koordinaciji te strukturama suradnje s potrebnim administrativnim kapacitetom, kao i na zajedničkim dugotrajnim političkim naporima na razini uključenih institucija i ako ima osigurano primjereno financiranje; stoga naglašava potrebu da se poveća djelotvornost ulaganja usklađivanjem, sinergijama i komplementarnošću regionalnih i nacionalnih financijskih sredstava s postojećim instrumentima financiranja EU-a kojima se, osim što se jačaju programi europske teritorijalne suradnje, promiču prekogranični projekti u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova i EFSU-a te s pomoću izravnog financiranja;

29.  smatra da bi pojednostavnjenje fondova i postupka za njihovo korištenje u okviru makroregionalnih strategija povećalo njihovu djelotvornost;

30.  predlaže da uključene zemlje otpočetka jasno preuzmu obveze u pogledu financiranja i ljudskih resursa za provedbu makroregionalnih strategija; poziva Komisiju da doprinese boljoj koordinaciji unutar makroregionalnih strategija, da promiče dobre prakse i da osmisli poticaje kako bi se promicalo aktivno sudjelovanje svih zainteresiranih strana kao i njihova koordinacija, također u cilju jačanja veza između politika EU-a i provedbe makroregionalnih strategija; nadalje potiče da se u okviru makroregionalnih strategija iskoriste strategije zelene javne nabave u cilju poticanja ekoloških inovacija, biogospodarstva, razvoja novih poslovnih modela i uporabe sekundarnih sirovina, nalik onima u kružnom gospodarstvu, radi postizanja više razine zaštite okoliša i zdravlja te poticanja bliskih veza između proizvođača i potrošača;

31.  naglašava da je potrebna izraženija orijentiranost na rezultate i rješavanje konkretnih problema, uključujući u području zaštite okoliša, kako bi se mogli izraditi planovi s realnim učinkom na teritorij i kako bi se opravdalo ulaganje resursa, koje bi pak trebalo biti usklađeno sa zadanim ciljevima i povezano sa stvarnim potrebama relevantnih teritorija;

32.  poziva na to da se sva pitanja o makroregionalnim strategijama, primjerice pitanje odgovornosti i potrebnih političkih poticaja, riješe u skladu s postupkom s kojim su se prethodno složile sve uključene regije;

33.  smatra da treba osnažiti prepoznatljivost i javnu predodžbu aktivnosti koje makroregije u ciljanim regijama poduzimaju, kao i njihove rezultate, i to provođenjem informativnih kampanja i razmjenom najboljih praksi, između ostalog uz pomoć internetskih platformi i društvenih mreža, čime se strategije čini pristupačnijima za opću javnost;

34.  naglašava da je iduća revizija višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) mogućnost da se istodobno preispitaju svi ciljevi makroregionalnih strategija kako bi se ojačala njihova povezanost s prioritetima EU-a i učvrstile njihove financijske obveze;

35.  poziva Komisiju da prilikom iduće revizije pravila o kohezijskoj politici podnese prijedloge kojima se potiče bolja provedba makroregionalnih strategija;

36.  poziva Komisiju da u okviru sljedećeg izvješća o provedbi makroregionalnih strategija, koje treba biti objavljeno 2018., poduzme temeljitiju analizu, osobito sljedećih tema:

a.  djelotvornosti transnacionalnih programa u okviru europske teritorijalne suradnje u cilju financiranja i strateškog poticanja makroregionalnih strategija;

b.  pokazatelja koji bi se mogli primijeniti u okviru svih makroregionalnih strategija u svrhu veće orijentiranosti na rezultate, boljeg praćenja i ocjenjivanja;

c.  mjera za bolje povezivanje s prioritetima EU-a;

d.  pojednostavnjenja provedbe i integriranja programa financiranja;

e.  kvalitete uključenosti regionalnih i lokalnih razina vlasti u provedbu makroregionalnih strategija.

37.  ističe da poziv na razvoj novih strategija kao što su strategije za Karpate, Atlantik, Sredozemno more ili Iberijski poluotok ne bi trebao odvraćati pozornost s primarnog cilja poboljšane i temeljitije provedbe postojećih makroregionalnih strategija;

38.  podržava načelo „trostrukog ne” za makroregionalne strategije (ne novom zakonodavstvu EU-a, ne novim sredstvima i ne novim strukturama EU-a); međutim predlaže da Komisija u svojem sljedećem izvješću o provedbi makroregionalnih strategija procijeni učinak načela „trostrukog ne” na programe u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova;

39.  ističe potrebu za teritorijalnim pristupom u vezi s aktivnostima suradnje od slučaja do slučaja, s obzirom na to da su makroregionalne strategije usmjerene na svladavanje teritorijalnih izazova koji se mogu riješiti učinkovitije zajedno; naglašava važnost postizanja sinergija i usklađivanja između različitih sastavnica teritorijalne suradnje u okviru programa europske teritorijalne suradnje i makroregija kako bi se pojačao učinak transnacionalnih programa, objedinili resursi, pojednostavnilo financiranje makroregionalnih strategija i poboljšali ishodi njihove provedbe i učinkovitost uloženih sredstava;

40.  ponovno naglašava predanost EU-a provedbi ciljeva održivog razvoja; ističe važnost usklađivanja ciljeva makroregionalnih strategija s vodećim inicijativama EU-a, kao što su energetska unija, Pariški sporazum o klimatskim promjenama i plavi rast u morskim makroregijama; skreće pozornost na upravljanje rizicima za okoliš, kao što su očuvanje prirode, biološke raznolikosti i ribljih stokova te suzbijanje morskog otpada, kao i razvoj održivog i zelenog turizma; potiče suradnju u području obnovljive energije; u tom kontekstu potiče upotrebu strategija pametne specijalizacije (S3), jačanje malih i srednjih poduzeća i otvaranje kvalitetnih radnih mjesta;

41.  naglašava da Parlament od samog početka podržava makroregije s pomoću pilot-projekata i pripremnih djelovanja; međutim posebno ističe iskustvo stečeno u regiji Baltičkog mora, koje pokazuje da dugoročno razmišljanje treba ostati osnova za makroregionalnu suradnju;

42.  poziva Komisiju da u rad Skupine na visokoj razini za makroregionalne strategije uključi Parlament u svojstvu promatrača;

o

o    o

43.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskom odboru regija, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te vladama, nacionalnim i regionalnim parlamentima država članica i trećih zemalja koje sudjeluju u makroregionalnim strategijama.

(1)

SL L 347, 20.12.2013., str. 320.

(2)

SL L 347, 20.12.2013., str. 259.

(3)

SL L 347, 20.12.2013., str. 303.

(4)

SL CE 188, 28.6.2012., str. 30.

(5)

SL C 349 E, 29.11.2013., str. 1;

(6)

SL C 353 E, 3.12.2013., str. 122.

(7)

SL C 355, 20.10.2017., str. 23.

(8)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0336.

(9)

6 Schmitt i dr. (2009), „EU macro-regions and macro-regional strategies – A scoping study” (Makroregije i makroregionalne strategije EU-a – preliminarna studija), elektronički radni dokument NORDREGIO 2009:4.


MIŠLJENJE Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (28.9.2017)

upućeno Odboru za regionalni razvoj

o provedbi makroregionalnih strategija EU-a

(2017/2040(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Biljana Borzan

PRIJEDLOZI

Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane poziva Odbor za regionalni razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  uviđa važnost makroregionalnih strategija EU-a, to jest Strategije EU-a za regiju Baltičkog mora (EUSBSR) iz 2009., Strategije EU-a za dunavsku regiju (EUSDR) iz 2011., Strategije EU-a za jadransku i jonsku regiju (EUSAIR) iz 2014. i Strategije EU-a za alpsku regiju (EUSALP) iz 2015.; napominje da se makroregionalne strategije dosljedno integriraju u planiranje politika na razini EU-a, ali na nacionalnoj i regionalnoj razini to je više sporadično; pozdravlja izvješće Komisije, ali smatra da je potrebna daljnja ocjena u pogledu provedbe postojećih makroregionalnih strategija, posebno kad je riječ o aspektima koji se odnose na okoliš kao jedan od stupova održivog razvoja; poziva Komisiju da se u predstojećim izvješćima posebno usredotoči na rezultate projekata u okviru makroregionalnih strategija;

2.  uviđa važnost makroregionalnih strategija s obzirom na to da predstavljaju jedinstveni integrirani okvir i potiču koordinirano djelovanje u pogledu suočavanja sa zajedničkim izazovima s kojima se susreću različiti akteri u određenoj zemljopisnoj zoni koja obuhvaća države članice i treće zemlje, koje na taj način imaju koristi od pojačane suradnje u cilju ostvarenja ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije; poziva Komisiju te države sudionice i njihove regije da razvijaju sinergije te da dalje integriraju makroregionalne strategije u sektorske politike EU-a, posebno u području zaštite okoliša i biološke raznolikosti, ublažavanja učinaka klimatskih promjena i prilagodbe na njih;

3.  naglašava moguće koristi kolektivnog djelovanja u okviru makroregionalnih strategija u vezi s pitanjima okoliša, uključujući, ali ne isključivo, pitanja prekogranične naravi kao što su smanjenje emisija stakleničkih plinova i onečišćivača, biološka raznolikost i zaštita okoliša te strategije prilagodbe klimatskim promjenama utemeljene na ekosustavu; smatra da bi se upravljanje tim strategijama moglo dodatno poboljšati u pogledu održivog razvoja, klimatskih promjena i obnovljivih izvora energije te plavoga gospodarstva; smatra da je koordiniranje politika među regijama djelotvoran pristup pri pronalaženju dugotrajnih rješenja za izazove u području okoliša; poziva na uključivanje okolišnih aspekata u izradu i provedbu raznih međusektorskih politika za postojeće i buduće makroregije;

4.  potiče proširivanje zaštićenih područja, posebno poboljšanjem mreže Natura 2000 i Smaragdnih mreža (Emerald networks) te programa LIFE, kako bi se zaštitio okoliš i zaustavilo smanjenje biološke raznolikosti;

5.  smatra da su makroregionalne strategije i s njima povezani programi za zaštitu okoliša korisni instrumenti s pomoću kojih koristi od europske suradnje postaju vidljive među građanima te stoga poziva sve uključene strane da se u potpunosti posvete tim strategijama i odigraju svoju ulogu u njihovoj provedbi;

6.  poziva na pravovremeno donošenje prostornih planova morskog područja i strategija integriranog upravljanja obalnim područjima država članica, kao i obalnih država kandidatkinja i potencijalnih država kandidatkinja;

7.  ističe da je u ruralnim područjima priroda gospodarska osnova za mnoge stanovnike te da programi zaštite okoliša mogu biti uspješni samo uz potporu lokalnog stanovništva; stoga ističe da se radi ostvarivanja ciljeva zaštite okoliša u okviru takvih projekata moraju u potpunosti uzeti u obzir dugoročni gospodarski interesi lokalnog stanovništva;

8.  potiče dionike da vode politike borbe protiv klimatskih promjena koje obuhvaćaju obrasce proizvodnje i potrošnje koji su u skladu s načelima kružnog gospodarstva, zaštitom okoliša i zdravlja i kraćim ciklusima u lancu opskrbe hranom te da stave naglasak na racionalnu upotrebu i ponovnu upotrebu lokalnih materijala i prirodnih resursa, osiguravajući cikluse netoksičnih materijala, uključujući otpadne vode i poljoprivredni otpad, kao i da uspostave bliske veze između proizvođača i potrošača na lokalnoj razini; potiče na to da se u okviru svih makroregionalnih strategija primjenjuje politika zelene javne nabave u cilju poticanja ekoloških inovacija i razvoja novih poslovnih modela;

9.  poziva na jačanje pomorske mreže Natura 2000 te na uspostavu koherentne i reprezentativne mreže zaštićenih morskih područja u skladu s Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji do 2020.;

10.  ističe važnost dijaloga s dionicima i objavljivanja makroregionalnih strategija kako bi se za njih znalo i kako bi se prihvatile u lokalnim zajednicama; smatra da je to ključni element za uspjeh makroregionalnih strategija;

11.  poziva na konkretno sinkroniziranje i bolje koordiniranje upotrebe postojećih sredstava na svim razinama radi ostvarivanja makroregionalnih ciljeva i iskorištavanja potencijala makroregionalnih strategija; preporučuje da se iskustva stečena u okviru makroregionalnih strategija iskoriste kako bi se poboljšala djelotvornost relevantnih financijskih instrumenata Unije; prima na znanje da su financijska sredstva Unije obično povezana s definiranim projektima, dok okolišni problemi zahtijevaju dugoročan pristup; ističe da Komisija, države članice i nadležna tijela trebaju razmotriti tu dugoročnu perspektivu pri financiranju projekata i osmišljavanju budućih programa financiranja te na djelotvorniji način koordinirati dostupne resurse za financiranje posebnih okolišnih ciljeva makroregija i prilagoditi njihovo korištenje sukladno političkim prioritetima;

12.  naglašava da je važno razviti alate za praćenje i evaluaciju raznih pokazatelja kako bi se bolje moglo izmjeriti ostvarivanje okolišnih ciljeva bez stvaranja nepotrebnog administrativnog opterećenja za partnere i dionike u projektima;

13.  poziva dionike u makroregijama da koriste europske strukturne i investicijske fondove (fondovi ESI) i druga sredstva Unije u cilju promicanja ulaganja povezanih s okolišem kojima je jedan od ciljeva i ublažavanje klimatskih promjena;

14.  poziva dionike u makroregijama da osim fondova relevantnih za makroregionalne strategije i instrumenata za financiranje posebnih okolišnih ciljeva uzmu u obzir i Europski fond za strateška ulaganja (EFSU);

15.  ističe da more jadranske i jonske regije ugrožavaju brojni izvori onečišćenja, uključujući netretirani otpad, morski otpad, nepročišćene otpadne vode i eutrofikaciju prouzročenu istjecanjem uslijed poljoprivrednih aktivnosti i aktivnosti u ribogojilištima; stoga poziva države sudionice da dodatno pojačaju svoje napore u rješavanju tih problema u području okoliša; naglašava da je važno uspostaviti učinkovite sustave za obradu otpada, pročišćavanje otpadnih voda i zaštitu vodnih resursa;

16.  ističe da je Jadransko more zbog toga što je poluzatvoreno posebno podložno onečišćenju te da ga odlikuju neobična hidrografska obilježja kao što je činjenica da dubina i duljina obale u znatnoj mjeri variraju ako usporedimo sjever i jug regije; pozdravlja činjenicu da su sva četiri stupa u jadranskoj i jonskoj regiji osmišljena tako da doprinose ciljevima održivog razvoja;

17.  smatra da su dovršetak cestovne i prometne infrastrukture te mjere za ostvarivanje golemog i nedovoljno iskorištenog potencijala obnovljivih izvora energije bitni uvjeti za postizanje ciljeva ekološke održivosti u makroregiji;

18.  smatra da je za ekološku održivost jadranske i jonske makroregije potrebno donijeti konkretne mjere za zaštitu okoliša, uključujući projekte za pokretanje istraživanja o slijeganju tla i za suzbijanje te pojave;

19.  podsjeća na svoje prethodno izraženo stajalište kako je navedeno u Rezoluciji od 3. srpnja 2012. o razvoju makroregionalnih strategija EU-a: sadašnja praksa i izgledi za budućnost, osobito na Sredozemlju; ističe da je Sredozemlje koherentna cjelina koja čini jedinstveno kulturno i ekološko područje te ima brojne značajke i prioritete svojstvene „mediteranskoj klimi”: iste usjeve, brojne obnovljive izvore energije, posebno solarne, važnost turizma, iste opasnosti od prirodnih katastrofa (požari, poplave, potresi, nestašica vode) i ljudskog djelovanja, posebno u pogledu onečišćenja mora; ponovno potvrđuje svoju potporu provedbi makroregionalne strategije za Sredozemlje kako bi se pružio akcijski plan za rješavanje zajedničkih i problematičnih izazova s kojima se suočavaju mediteranske zemlje i regije i kako bi se strukturiralo to područje ključno za razvoj i integraciju Europe te poziva Vijeće i Komisiju da brzo djeluju u tom pogledu;

20.  poziva Komisiju da se pobrine za to da, kako bi se zajamčila održiva eksploatacija resursa Unije, treće zemlje koje sudjeluju u projektima u toj makroregiji poštuju relevantnu pravnu stečevinu Unije, a posebno Okvirnu direktivu o pomorskoj strategiji, Okvirnu direktivu o vodama, Direktivu o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda te direktive o nitratima, otpadu, pticama i staništima, kao i Strategiju za zelenu infrastrukturu; preporučuje da se zemlje izvan EU-a sporazumima i konvencijama uključe u projekte EU-a za zaštitu okoliša;

21.  smatra da je stup održivog turizma u jadranskoj i jonskoj regiji pozitivan instrument za stvaranje održivog gospodarskog rasta u toj regiji te za podizanje razine osviještenosti o okolišnim problemima i makroregionalnim strategijama;

22.  ističe da je bogata biološka raznolikost morskih i obalnih područja jadransko-jonske regije u velikoj mjeri povoljna za turizam, rekreacijske i ribolovne aktivnosti te da doprinosi kulturnoj baštini te makroregije; stoga smatra da je žalosno što ne postoje karte staništa; poziva države sudionice da započnu kartiranje u okviru EUSAIR-a;

23.  ističe da je u okviru integriranog upravljanja obalnim područjima i pomorskog prostornog planiranja potreban pristup koordinaciji aktivnosti utemeljen na ekosustavu kako bi se zajamčila održiva upotreba resursa s obzirom na to da su oba ta okvira važan poticaj za prekograničnu suradnju i suradnju dionika u različitim aktivnostima obalnog i pomorskog sektora te da imaju potencijal za održivo povezivanje usluga ekosustava i mogućnosti koje pruža plavi rast;

24.  poziva na uspostavu koordiniranog sustava praćenja te baze podataka o morskom otpadu i onečišćenju mora, uključujući identifikaciju izvora i vrsta otpada i onečišćenja, kao i uspostavu baze podataka geografskog informacijskog sustava (GIS) o lokaciji i izvorima morskog otpada;

25.  poziva na izradu nacrta i provedbu zajedničkog plana za krizne situacije u slučaju istjecanja nafte i drugih velikih onečišćenja, pri čemu se treba nadovezati na subregionalni plan za krizne situacije koji je razvila Mješovita komisija za zaštitu voda Jadranskog mora i obalnog područja te na protokole Barcelonske konvencije;

26.  poziva države sudionice da daju prednost izgradnji kapaciteta ključnih provoditelja EUSAIR-a, kao i programskih tijela nadležnih za operativne programe relevantne za EUSAIR;

27.  naglašava da je sprečavanje štete koja nastaje zbog velikih poplava i dalje jedan od velikih izazova u području okoliša za zemlje u dunavskoj makroregiji; ističe da bi trebalo razmisliti o dodatnim zajedničkim mjerama za sprečavanje prekograničnog onečišćenja;

28.  s uvažavanjem prima na znanje provedbu projekata kao što su DANUBEPARKS 2.0, STURGEON 2020, SEERISK, CC-WARE i klastera Danube Air Nexus u procesu ostvarivanja okolišnih ciljeva Strategije EU-a za dunavsku regiju (EUSDR);

29.  pozdravlja projekt „EuroAccess” za dunavsku regiju kao instrument kojim se raspoloživa financijska sredstva čine dostupnijima te potiče ostale makroregije da ga uzmu u obzir kao primjer najbolje prakse;

30.  traži od Komisije da započne s razvojem makroregije Iberskog poluotoka, čime bi se odgovorilo na izazove u pogledu provedbe propisno planirane šumarske politike koja bi bila prilagođena klimatskim uvjetima u cilju borbe protiv iseljavanja iz ruralnih područja, dezertifikacije i degradacije tla, s pomoću pravilnog ekološkog gospodarenja i diversifikacije šuma te korištenjem autohtonih vrsta listopadnog drveća otpornijeg na vatru, čime bi se pomoglo u poništenju posljedica masovnog uništenja šuma prouzročenog požarima koji svake godine pogađaju Portugal i Španjolsku;

31.  pozdravlja uspostavu Dunavskog transnacionalnog programa u okviru inicijative Interreg kao instrumenta za pružanje potpore upravljanju u toj regiji te ističe njegov izravni doprinos provedbi Strategije u svojstvu jednoga od najvidljivijih rezultata EUSDR-a;

32.  ističe da bi bolje integriran pristup mobilnosti i multimodalnosti u dunavskoj regiji također bio koristan za okoliš;

33.  ističe da bi Komisija trebala brzo pokrenuti provedbu studija u pogledu iberske makroregije, imajući na umu važne prekogranične izazove povezane s klimatskim promjenama i zaštitom okoliša, sprječavanjem rizika i upravljanjem rizicima, promicanjem učinkovitog korištenja resursa, očuvanjem prirode, biološkom raznolikošću, zajedničkim vodnim resursima i istraživanjem potencijala plavoga gospodarstva i obnovljivih izvora energije;

34.  pozdravlja uspostavu Dunavske strateške točke kao novog tijela za olakšavanje provedbe EUSDR-a te potiče sudjelovanje svih predmetnih strana i mogućih zainteresiranih aktera;

35.  sa zabrinutošću primjećuje da se, u usporedbi s prvim godinama njegova djelovanja, EUSDR-u sad daje manje prioritetno mjesto u političkom diskursu na nacionalnoj razini u zemljama sudionicama; ističe potrebu za održavanjem političkog zamaha jer obveze koje su zemlje preuzele izravno utječu na dostupnost ljudskih resursa u nacionalnim i regionalnim upravama, a to je ključno za neometano funkcioniranje Strategije te za rad usmjeren na konsolidaciju ostvarenog napretka i dosad ostvarenih rezultata;

36.  poziva zemlje sudionice da osiguraju odgovarajuće sudjelovanje nacionalnih predstavnika na sastancima Upravljačke skupine EUSDR-a o prioritetnim područjima i da razmisle o smanjenju broja i opsega postojećih prioritetnih područja ako se dovoljni resursi ne dodijele u točno određenim rokovima;

37.  ističe problem brojnih potopljenih brodova na Dunavu koji su navigacijska i ekološka opasnost, posebno u područjima niskog vodostaja; ističe da potopljene olupine sadrže znatne količine goriva i drugih tvari koje neprestano onečišćuju vodu, a hrđajući metal na brodovima prouzročuje stalno onečišćenje s ozbiljnim posljedicama; poziva na mobilizaciju sredstava EU-a za rješavanje tog problema i na bolju suradnju u okviru EUSDR-a;

38.  poziva dionike u alpskoj makroregiji da koriste fondove ESI i druga sredstva Unije u cilju promicanja ulaganja povezanih s okolišem kojima je jedan od ciljeva ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba njima; posebno pozdravlja integrirani pristup te regije usklađivanju očuvanja okoliša i ekosustava s ostvarivanjem gospodarskog i socijalnog blagostanja;

39.  ističe da politika u području okoliša zadire u razna područja i da se u okviru željenih opcija u različitim područjima Alpske strategije moraju uskladiti ekološka održivost i gospodarski razvoj; ističe da je alpska regija važno regionalno prometno čvorište, a ujedno i jedno od najvećih prirodnih i rekreacijskih područja te jedna od najprivlačnijih turističkih regija u Europi; međutim napominje da je pristup nekim dijelovima te regije problematičan zbog posebnih geografskih i prirodnih obilježja; smatra da je, kako bi se Alpe sačuvale kao jedinstveno prirodno područje, iznimno važno osmisliti održive i usklađene prometne strategije i uzeti u obzir politike za ublažavanje posljedica klimatskih promjena i očuvanje biološke raznolikosti, kao što je povezanost staništa radi omogućivanja migracija vrsta;

40.  zabrinut je zbog toga što klimatske promjene mogu dovesti do hidrogeološke nestabilnosti i ugroziti biološku raznolikost alpske regije; ističe da je porast temperature ozbiljna prijetnja opstanku populacija vrsta koje žive na velikim nadmorskim visinama i da je otapanje ledenjaka dodatni razlog za brigu jer znatno utječe na zalihe podzemnih voda;

41.  ističe da su turistički i poljoprivredni sektor alpske regije ključni dionici za održiv regionalni razvoj i da ih stoga treba integrirati u sve faze provedbe projekata zaštite okoliša;

42.  napominje da se na temelju prvih koraka u provedbi strategije EUSALP pokazalo da je njezino uključivanje u postojeće programe teško jer su ti programi uređeni strukturama, okvirima i rokovima koji su često neusklađeni s potrebama makroregionalne strategije;

43.  poziva zemlje sudionice da učvrste svoju predanost, kontinuitet, stabilnost, osnaživanje i potporu članovima akcijske skupine EUSALP-a koji će ih predstavljati i da se pobrinu za to da sve akcijske skupine budu zastupljene na odgovarajući način;

44.  pozdravlja provedbu projekata koji su korisni za okoliš u baltičkoj regiji, kao što su BLASTIC za smanjenje količine morskog otpada, platforma za dijalog o klimi u cilju jačanja integriranog reagiranja na klimatske izazove i PRESTO za poboljšanje kvalitete vode; međutim, smatra da je potrebno uložiti dodatne napore u rješavanje izazova u području okoliša u baltičkoj makroregiji, a posebno onih koji su povezani s eutrofikacijom, boljom zaštitom mora, kvalitetom zraka i zagađenjem;

45.  ističe da je ekološko stanje Baltičkog mora i dalje u središtu pozornosti Strategije EU-a za regiju Baltičkog mora (EUSBSR) od njezina početka 2009.;

46.  podsjeća na to da je Baltičko more jedno je od najonečišćenijih mora na svijetu; ističe važnost suradnje u cilju poboljšanja stanja Baltičkog mora; poziva na to da se susjedni programi nastave provoditi diljem baltičkog slivnog područja te da se njima namijene financijska sredstva s pomoću kojih se stanje okoliša može poboljšati u cijelom slivnom području;

47.  napominje da je postizanje dobrog stanja okoliša do 2020. jedan od glavnih ciljeva djelovanja u okviru politika u regiji Baltičkog mora;

48.  smatra da je sa stajališta morskih makroregija žalosno da brodovi mogu ispuštati nepročišćene otpadne vode u more na udaljenosti većoj od 12 nautičkih milja (otprilike 22 km) od obale, a da se obrađene otpadne vode mogu ispuštati na udaljenosti od tri nautičke milje (otprilike 5,5 km) od obale; poziva na to da se osiguraju financijska sredstva za povećanje prihvatnog kapaciteta za otpadne vode u lukama kako bi svi putnički brodovi mogli pročišćavati svoje otpadne vode u skladu s revidiranim Prilogom IV. Konvenciji MARPOL;

49.  poziva sve dionike da organiziraju češće i redovite političke rasprave o EUSBSR-u u parlamentu ili vladi na nacionalnoj razini, kao i u Vijeću na relevantnim sastancima ministara;

50.  sa stajališta baltičke makroregije pozdravlja Direktivu o sumporu koju je donio EU i odluku Odbora za zaštitu morskog okoliša Međunarodne pomorske organizacije (IMO) od 27. listopada 2016. o određivanju Baltičkog mora i Sjevernog mora kao područja kontrole emisija dušikova oksida NOx (NECA); podsjeća na to da nečista goriva koja koriste brodovi i dalje prouzročuju emisiju velikih količina dušika i sumpora u zrak, odakle se oni spuštaju u more;

51.  napominje da je EUSBSR stabilan okvir za suradnju s više od 100 vodećih inicijativa i novih mreža; no potiče dionike da održe svoj zamah te da poboljšaju koordinaciju politika i njihov sadržaj na temelju rezultata projekata;

52.  smatra da je važno preispitati dopuštenja za korisnike praonika plinova otvorenog tipa da natrag u more ispuštaju vodu upotrijebljenu za odvajanje sumpora; primjećuje da se otpadna voda iz praonika plinova zatvorenog tipa mora slati na obradu, ali se otpadna voda iz praonika otvorenog tipa ispušta izravno natrag u more, čime se stvara lažni zeleni operativni model u okviru kojega se sumpor uklanja iz zraka, ali završava u moru;

53.  podsjeća na važnost sigurnosti na moru, posebice u Baltičkom moru; ističe važnost suradnje među zemljama baltičke regije kako bi se riješili problemi koji proizlaze iz sve većeg opsega pomorskog prometa, a posebno transporta nafte i opasnih tvari;

54.  podsjeća na to da se plavi rast u morskim makroregijama temelji na održivom korištenju potencijala mora, što znači da se okoliš mora uzeti u obzir u svim aktivnostima; podsjeća na to da je u okviru plavog biogospodarstva moguće pronaći nove proizvode i usluge te razvijati i njegovati znanja koja se na njima temelje kako bi se potaknulo zapošljavanje; ističe da su održivo korištenje prirodnih resursa te povoljan status vodenog i morskog okoliša čvrst temelj za plavo biogospodarstvo;

55.  ističe značajan pomak prema biogospodarstvu i kružnom gospodarstvu u gospodarskom razmišljanju, načinima djelovanja i metodama, što može doprinijeti rješavanju problema u području okoliša u baltičkoj regiji; podsjeća na prilike za iskorištavanje obnovljivih izvora energije i poboljšanje energetske učinkovitosti u baltičkoj regiji;

56.  ističe važnost mogućnosti povezivanja baltičke regije na energetske mreže kako bi se smanjilo i iskorijenilo energetsko siromaštvo te povećala energetska sigurnost i sigurnost opskrbe.

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU ČIJE SE MIŠLJENJE TRAŽI

Datum usvajanja

28.9.2017

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

59

1

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Marco Affronte, Margrete Auken, Pilar Ayuso, Zoltán Balczó, Ivo Belet, Simona Bonafè, Biljana Borzan, Paul Brannen, Birgit Collin-Langen, Mireille D’Ornano, Seb Dance, Angélique Delahaye, Bas Eickhout, Arne Gericke, Jens Gieseke, Julie Girling, Françoise Grossetête, Andrzej Grzyb, Jytte Guteland, Anneli Jäätteenmäki, Jean-François Jalkh, Benedek Jávor, Josu Juaristi Abaunz, Karin Kadenbach, Kateřina Konečná, Urszula Krupa, Jo Leinen, Peter Liese, Norbert Lins, Rupert Matthews, Valentinas Mazuronis, Gilles Pargneaux, Piernicola Pedicini, Bolesław G. Piecha, Pavel Poc, Frédérique Ries, Michèle Rivasi, Annie Schreijer-Pierik, Davor Škrlec, Renate Sommer, Claudiu Ciprian Tănăsescu, Ivica Tolić, Nils Torvalds, Adina-Ioana Vălean, Jadwiga Wiśniewska, Damiano Zoffoli

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Guillaume Balas, Jørn Dohrmann, Eleonora Evi, Christofer Fjellner, Elena Gentile, Anja Hazekamp, Merja Kyllönen, Ulrike Müller, Stanislav Polčák, Gabriele Preuß, Elżbieta Katarzyna Łukacijewska

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Matt Carthy, Olle Ludvigsson, Bernard Monot, Jens Nilsson, Marita Ulvskog

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U ODBORU ČIJE SE MIŠLJENJE TRAŽI

59

+

ALDE

Anneli Jäätteenmäki, Valentinas Mazuronis, Ulrike Müller, Frédérique Ries, Nils Torvalds

ECR

Jørn Dohrmann, Arne Gericke, Julie Girling, Urszula Krupa, Rupert Matthews, Bolesław G. Piecha, Jadwiga Wiśniewska

EFDD

Eleonora Evi, Piernicola Pedicini

GUE/NGL

Matt Carthy, Anja Hazekamp, Josu Juaristi Abaunz, Kateřina Konečná, Merja Kyllönen

NI

Zoltán Balczó

PPE

Pilar Ayuso, Ivo Belet, Birgit Collin-Langen, Angélique Delahaye, Christofer Fjellner, Jens Gieseke, Françoise Grossetête, Andrzej Grzyb, Peter Liese, Norbert Lins, Elżbieta Katarzyna Łukacijewska, Stanislav Polčák, Annie Schreijer-Pierik, Renate Sommer, Ivica Tolić, Adina-Ioana Vălean

S&D

Guillaume Balas, Simona Bonafè, Biljana Borzan, Paul Brannen, Seb Dance, Elena Gentile, Jytte Guteland, Karin Kadenbach, Jo Leinen, Olle Ludvigsson, Jens Nilsson, Gilles Pargneaux, Pavel Poc, Gabriele Preuß, Claudiu Ciprian Tănăsescu, Marita Ulvskog, Damiano Zoffoli

VERTS/ALE

Marco Affronte, Margrete Auken, Bas Eickhout, Benedek Jávor, Michèle Rivasi, Davor Škrlec

1

-

ENF

Mireille D’Ornano

2

0

ENF

Jean-François Jalkh, Bernard Monot

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

23.11.2017

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

34

1

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Pascal Arimont, Franc Bogovič, Mercedes Bresso, Rosa D’Amato, John Flack, Iratxe García Pérez, Michela Giuffrida, Krzysztof Hetman, Ivan Jakovčić, Marc Joulaud, Constanze Krehl, Sławomir Kłosowski, Martina Michels, Iskra Mihaylova, Andrey Novakov, Younous Omarjee, Konstantinos Papadakis, Stanislav Polčák, Monika Smolková, Maria Spyraki, Ruža Tomašić, Monika Vana, Matthijs van Miltenburg, Lambert van Nistelrooij

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Daniel Buda, Viorica Dăncilă, Raffaele Fitto, Elena Gentile, John Howarth, Ivana Maletić, Demetris Papadakis, Dimitrios Papadimoulis, Bronis Ropė, Damiano Zoffoli, Milan Zver

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Olle Ludvigsson


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

34

+

ALDE

Ivan Jakovčić, Iskra Mihaylova, Matthijs van Miltenburg

ECR

Raffaele Fitto, Sławomir Kłosowski, Ruža Tomašić

EFDD

Rosa D'Amato

GUE/NGL

Martina Michels, Younous Omarjee, Dimitrios Papadimoulis

PPE

Pascal Arimont, Franc Bogovič, Daniel Buda, Krzysztof Hetman, Marc Joulaud, Ivana Maletić, Andrey Novakov, Stanislav Polčák, Maria Spyraki, Milan Zver, Lambert van Nistelrooij

S&D

Mercedes Bresso, Viorica Dăncilă, Iratxe García Pérez, Elena Gentile, Michela Giuffrida, John Howarth, Constanze Krehl, Olle Ludvigsson, Demetris Papadakis, Monika Smolková, Damiano Zoffoli,

VERTS/ALE

Bronis Ropė, Monika Vana

1

-

NI

Konstantinos Papadakis

1

0

ECR

John Flack

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Pravna napomena