Postupak : 2016/0365(COD)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0015/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0015/2018

Rasprave :

Glasovanja :

PV 27/03/2019 - 18.1
CRE 27/03/2019 - 18.1

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2019)0300

IZVJEŠĆE     ***I
PDF 1316kWORD 208k
31.1.2018
PE 610.797v02-00 A8-0015/2018

o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o okviru za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana i o izmjeni uredbi (EU) br. 1095/2010, (EU) br. 648/2012 i (EU) 2015/2365

(COM(2016)0856 – C8-0484/2016 – 2016/0365(COD))

Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku

Izvjestitelji: Kay Swinburne, Jakob von Weizsäcker

AMANDMANI
NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o okviru za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana i o izmjeni uredbi (EU) br. 1095/2010, (EU) br. 648/2012 i (EU) 2015/2365

(COM(2016)0856 – C8-0484/2016 – 2016/0365(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Parlamentu i Vijeću (COM(2016)0856),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0484/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja talijanskog Senata, Španjolskog parlamenta i rumunjskog Senata, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se navodi da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 20. rujna 2017.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 29. ožujka 2017.(2),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0015/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmjeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Izmjena    1

AMANDMANI EUROPSKOG PARLAMENTA(3)*

na Prijedlog Komisije

---------------------------------------------------------

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o okviru za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana i o izmjeni uredbi (EU) br. 1095/2010, (EU) br. 648/2012 i (EU) 2015/2365

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,(4)

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora,(5)

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke,(6)

djelujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Financijska tržišta ključna su za funkcioniranje suvremenih gospodarstava. Što su tržišta integriranija, to je veći potencijal za djelotvorniju raspodjelu gospodarskih resursa, što potencijalno pridonosi uspješnosti gospodarstva. Međutim, kako bi se poboljšalo funkcioniranje jedinstvenog tržišta financijskih usluga, važno je uspostaviti postupke kojima se može odgovoriti na tržišne nedostatke i kojima se osigurava da se zbog financijskih poteškoća ili propasti financijske institucije ili infrastrukture financijskog tržišta koja je aktivna na tom tržištu ne destabilizira cijelo financijsko tržište i ne ugrozi rast općeg gospodarstva. Središnje druge ugovorne strane ključni su elementi financijskih tržišta jer posreduju među sudionicima na način da su kupac svakom prodavatelju i prodavatelj svakom kupcu te imaju glavnu ulogu u obradi financijskih transakcija i upravljanju izloženošću različitim rizicima koji proizlaze iz tih transakcija. Središnje druge ugovorne strane centraliziraju obradu transakcija i pozicija drugih ugovornih strana, izvršavaju obveze koje proizlaze iz transakcija i primaju odgovarajući kolateral od svojih članova u obliku iznosa nadoknade i doprinosa za jamstvene fondove.

(2)  Središnje druge ugovorne strane ključni su elementi globalnih financijskih tržišta jer posreduju među sudionicima na način da su kupac svakom prodavatelju i prodavatelj svakom kupcu te imaju glavnu ulogu u obradi financijskih transakcija i upravljanju izloženošću različitim rizicima koji proizlaze iz tih transakcija. Središnje druge ugovorne strane centraliziraju obradu transakcija i pozicija drugih ugovornih strana, izvršavaju obveze koje proizlaze iz transakcija i trebaju odgovarajući kolateral od svojih članova u obliku iznosa nadoknade i doprinosa za jamstvene fondove.

(3)  Integracija financijskih tržišta Unije podrazumijevala je razvoj središnjih drugih ugovornih strana iz pružatelja usluga za domaće potrebe i domaća tržišta u ključne dionike financijskih tržišta Unije na općoj razini. Središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u Uniji danas poravnavaju nekoliko razreda proizvoda, uključujući uvrštene i OTC financijske izvedenice i robne izvedenice te dionice, obveznice i ostale proizvode kao što su repo ugovori. Svoje usluge pružaju izvan nacionalnih granica širokom rasponu financijskih i ostalih institucija u Uniji. Iako su neke središnje druge ugovorne strane koje imaju odobrenje za rad u Uniji i dalje usredotočene na domaća tržišta, sve su središnje druge ugovorne strane sistemski važne barem na svojim matičnim tržištima.

(4)  Budući da se znatna količina financijskog rizika iz financijskog sustava Unije obrađuje i koncentrira u središnjim drugim ugovornim stranama u ime članova sustava poravnanja i njihovih klijenata, ključna je djelotvorna regulativa i strogi nadzor središnjih drugih ugovornih strana. Uredbom (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(7), koja je stupila na snagu u kolovozu 2012., od središnjih drugih ugovornih strana zahtijeva se da poštuju visoke bonitetne standarde, organizacijske standarde te standarde poslovnog ponašanja. Zadaće su nadležnih tijela potpun nadzor njihovih aktivnosti i suradnja u okviru nadzornih kolegija koji okupljaju relevantna tijela nadležna za određene zadaće koje su im dodijeljene. U skladu s obvezama koje su čelnici skupine G20 preuzeli od početka financijske krize, Uredbom (EU) br. 648/2012 propisuje se i da se poravnanje svih standardiziranih ugovora o OTC izvedenicama obavlja posredstvom središnje druge ugovorne strane. Kad obveza središnjeg poravnanja OTC izvedenica stupi na snagu, obujam i raspon poslovanja središnje druge ugovorne strane vjerojatno će se povećati, što bi moglo uzrokovati dodatne izazove za strategije središnjih drugih ugovornih strana u pogledu upravljanja rizicima.

(5)  Uredba (EU) br. 648/2012 pridonijela je većoj otpornosti središnjih drugih ugovornih strana i općih financijskih tržišta na širok raspon rizika koji se obrađuju i koncentriraju u središnjim drugim ugovornim stranama. Međutim, ni jedan sustav pravila i praksi ne može spriječiti neprimjerenost postojećih resursa za upravljanje rizicima koje je prouzročila središnja druga ugovorna strana, uključujući jedno ili više neispunjavanja obveza članova sustava poravnanja. Suočene sa scenarijem ozbiljnih financijskih poteškoća ili prijetećom propasti, financijske institucije trebale bi u načelu i dalje podlijegati redovnom postupku u slučaju insolventnosti. Međutim, kako je financijska kriza pokazala, osobito tijekom razdoblja produžene gospodarske nestabilnosti i nesigurnosti, takvi postupci mogu omesti ključne funkcije za gospodarstvo, čime se ugrožava financijska stabilnost. Redovni postupci u slučaju insolventnosti društava ne mogu uvijek osigurati dovoljno brzu intervenciju ili primjereno dati prednost nastavku ključnih funkcija financijskih institucija radi očuvanja financijske stabilnosti. Kako bi se spriječile te negativne posljedice redovnih postupaka u slučaju insolventnosti, potrebno je izraditi poseban okvir za sanaciju središnjih drugih ugovornih strana.

(6)  Kriza je ukazala i na nedostatak primjerenih instrumenata za očuvanje ključnih funkcija koje pružaju propadajuće financijske institucije. Nadalje, ukazala je i na nedostatak okvira kojima se omogućuje suradnja i koordinacija među tijelima, osobito među onima koji se nalaze u različitim državama članicama ili jurisdikcijama, i kojima se osigurava provedba brzih i odlučnih mjera. Bez takvih instrumenata i zbog nedostatka okvira za suradnju i koordinaciju, države članice bile su primorane spasiti financijske institucije novcem poreznih obveznika kako bi zaustavile zarazu i smanjile paniku. Iako tijekom krize nisu bile izravni primatelji javne financijske potpore, središnje druge ugovorne strane bile su neizravni korisnici mjera spašavanja poduzetih u odnosu na banke te su bile zaštićene od učinaka koje bi na njih inače imale banke koje nisu ispunjavale svoje obveze. Okvir za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana stoga je potreban kako bi se spriječilo oslanjanje na novac poreznih obveznika u slučaju nekontrolirane propasti. Tim je okvirom također potrebno uzeti u obzir mogućnost sanacije središnjih drugih ugovornih strana iz drugih razloga koji ne uključuju neispunjavanje obveza jednog ili nekoliko njihovih članova sustava poravnanja.

(7)  Cilj je vjerodostojnog okvira za oporavak i sanaciju osigurati, u najvećoj mogućoj mjeri, da središnje druge ugovorne strane uspostave mjere za oporavak od financijskih poteškoća, za održavanje ključnih funkcija središnje druge ugovorne strane koja propada ili kojoj prijeti propast uz zatvaranje preostalih aktivnosti u okviru redovnih postupaka u slučaju insolventnosti i za očuvanje financijske stabilnosti na način da se istodobno smanji trošak propasti središnje druge ugovorne strane za krajnje klijente i porezne obveznike. Okvirom za oporavak i sanaciju dodatno se podupire spremnost središnjih drugih ugovornih strana i tijela na smanjenje financijskih poteškoća i pruža tijelima daljnji uvid u pripreme središnjih drugih ugovornih strana za stresne scenarije. Njime se tijelima također osiguravaju ovlasti za pripremu moguće sanacije središnje druge ugovorne strane i rješavanje pogoršanja stanja središnje druge ugovorne strane na koordiniran način, čime se pridonosi neometanom funkcioniranju financijskih tržišta.

(8)  Trenutačno ne postoje usklađene odredbe za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana u Uniji. Neke države članice već su propisale zakonodavne promjene kojima se od središnjih drugih ugovornih strana zahtijeva da izrade planove oporavka i uvedu mehanizme za sanaciju propadajućih središnjih drugih ugovornih strana. Štoviše, postoje znatne sadržajne i postupovne razlike među zakonima i drugim propisima država članica kojima se uređuje insolventnost središnjih drugih ugovornih strana. Nedostatak zajedničkih uvjeta, ovlasti i postupaka za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana mogao bi biti prepreka neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i spriječiti suradnju između nacionalnih tijela tijekom rješavanja propasti središnje druge ugovorne strane i primjene odgovarajućih mehanizama raspodjele gubitaka na njezine članove u Uniji i na svjetskoj razini. To se posebno odnosi na situaciju u kojoj različiti pristupi znače da nacionalna tijela nemaju jednaku razinu kontrole ili jednaku sposobnost za sanaciju središnjih drugih ugovornih strana. Te razlike u sustavima oporavka i sanacije mogu različito utjecati na središnje druge ugovorne strane i njihove članove u državama članicama te potencijalno izazvati tržišne poremećaje na unutarnjem tržištu. Nedostatak zajedničkih pravila i instrumenata za rješavanje financijskih poteškoća ili propasti središnje druge ugovorne strane može utjecati na odluku sudionika o poravnanju i odluku središnjih drugih ugovornih strana o njihovu poslovnom nastanu, čime se središnje druge ugovorne strane sprječava da u potpunosti koriste temeljne slobode na jedinstvenom tržištu. Time bi se sudionike moglo obeshrabriti da prekogranično pristupe središnjim drugim ugovornim stranama na unutarnjem tržištu i spriječiti daljnju integraciju europskih tržišta kapitala. Stoga su zajednička pravila o oporavku i sanaciji u svim državama članicama nužna kako bi se osiguralo da središnje druge ugovorne strane ne budu ograničene u ostvarivanju svojih sloboda na unutarnjem tržištu zbog financijskih kapaciteta država članica i njihovih tijela da upravljaju propašću tih središnjih ugovornih strana.

(9)  Revizija regulatornog okvira primjenjivog na banke i ostale financijske institucije koja je provedena nakon krize, a osobito jačanje kapitala i zaštitnog sloja likvidnosti banaka, bolji instrumenti za makrobonitetne politike i opsežna pravila o oporavku i sanaciji banaka, smanjili su vjerojatnost budućih kriza i poboljšali otpornost svih financijskih institucija i infrastruktura financijskih tržišta, uključujući središnje druge ugovorne strane, na gospodarske poteškoće, neovisno o tome jesu li prouzročene sistemskim poremećajima ili događajima specifičnima za pojedinačne institucije. Od 1. siječnja 2015. sustav oporavka i sanacije banaka primjenjuje se u svim državama članicama u skladu s Direktivom 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća(8).

(10)  Oslanjajući se na pristup oporavku i sanaciji banaka, nadležna tijela i sanacijska tijela trebala bi biti pripremljena i raspolagati odgovarajućim instrumentima oporavka i sanacije kako bi rješavala situacije središnjih drugih ugovornih strana koje propadaju. Međutim, rizici za banke i središnje druge ugovorne strane razlikuju se zbog različitih funkcija i poslovnih modela. Stoga je potrebno osigurati posebne instrumente i ovlasti za scenarije propasti središnje druge ugovorne strane koji su prouzročeni propašću članova sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane ili situacijama koje nisu povezane s neispunjavanjem obveza.

(11)  Primjena uredbe potrebna je kako bi se upotpunio i nadogradio pristup uspostavljen Uredbom (EU) br. 648/2012 kojom se utvrđuju bonitetni zahtjevi za središnje druge ugovorne strane. Utvrđivanjem zahtjeva za oporavak i sanaciju u obliku direktive mogle bi se uzrokovati nedosljednosti tako što bi postojala mogućnost donošenja različitih nacionalnih propisa o pitanjima na koja se inače izravno primjenjuje pravo EU-a i za koja je u velikoj mjeri svojstveno prekogranično pružanje usluga središnjih drugih ugovornih strana. Stoga je primjereno donijeti usklađena i izravno primjenjiva pravila o oporavku i sanaciji središnjih drugih ugovornih strana.

(12)  Kako bi se osigurala dosljednost s postojećim zakonodavstvom Unije u području financijskih usluga i najveća moguća razina financijske stabilnosti u Uniji, sustav za oporavak i sanaciju trebao bi se primjenjivati na sve središnje druge ugovorne strane koje podliježu bonitetnim zahtjevima utvrđenima u Uredbi (EU) br. 648/2012, neovisno o tome imaju li odobrenje za pružanje bankovnih usluga. Iako mogu postojati razlike u profilima rizičnosti povezanima s alternativnim korporativnim strukturama, u ovoj se Uredbi središnje druge ugovorne strane promatraju kao neovisni subjekti bilo koje grupe ili tržišne strukture te se osigurava da je plan oporavka i sanacije središnje druge ugovorne strane samostojeći, neovisno o strukturi grupe središnje druge ugovorne strane. To se posebno odnosi na zahtjeve posjedovanja dostatnih financijskih sredstava na razini subjekta za potrebe upravljanja situacijama neispunjavanja obveza i situacijama ispunjavanja obveza.

(13)  Kako bi se osigurale učinkovite i djelotvorne mjere sanacije u skladu s ciljevima sanacije, države članice trebale bi imenovati javna administrativna tijela ili tijela kojima su povjerene javne administrativne ovlasti da obavljaju funkcije i zadaće povezane sa sanacijom. Države članice trebale bi i osigurati dodjelu odgovarajućih sredstava tim sanacijskim tijelima. Kad država članica imenuje tijelo nadležno za bonitetni nadzor središnjih drugih ugovornih strana kao sanacijsko tijelo, trebalo bi zajamčiti neovisnost u postupku donošenja odluka i uspostaviti sve potrebne mehanizme kako bi se odvojile nadzorne i sanacijske funkcije radi sprječavanja sukoba interesa i rizika od regulatornog restrukturiranja.

(14)  S obzirom na posljedice koje bi propast središnje druge ugovorne strane i naknadne mjere mogle imati na financijski sustav i gospodarstvo države članice te moguće potrebe da se za rješavanje krize kao krajnja mjera upotrebljavaju javna sredstva, ministarstva financija ili druga relevantna ministarstva u državama članicama trebala bi u ranoj fazi biti uključena u postupak oporavka i sanacije.

(15)  Budući da središnje druge ugovorne strane često pružaju usluge širom Unije, djelotvorni oporavak i sanacija zahtijevaju suradnju među nadležnim tijelima i sanacijskim tijelima u okviru kolegija nadzornih tijela i sanacijskih kolegija u pripremnim fazama oporavka i sanacije. To uključuje procjenu planova oporavka koje izradi središnja druga ugovorna strana, procjenu planova sanacije koje priprema sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane te rješavanje svih prepreka mogućnosti sanacije.

(16)  Pri sanaciji središnjih drugih ugovornih strana trebala bi se uspostaviti ravnoteža između potrebe da se u postupcima uzima u obzir hitnost situacije i omoguće učinkovita, pravedna i pravovremena rješenja s jedne strane, i potrebe da se zaštiti financijska stabilnost u svim državama članicama u kojima središnja druga ugovorna strana pruža usluge s druge strane. Tijela na čija bi područja nadležnosti utjecala propast središnje druge ugovorne strane trebala bi u okviru sanacijskog kolegija razmjenjivati mišljenja radi postizanja tih ciljeva. Slično tome, kako bi se osigurala redovita razmjena mišljenja s relevantnim tijelima trećih zemalja, ta bi tijela trebalo prema potrebi pozvati da kao promatrači sudjeluju u sanacijskim kolegijima. Tijela bi uvijek trebala uzeti u obzir učinak svojih odluka na financijsku stabilnost u državama članicama u kojima je poslovanje središnjih drugih ugovornih strana ključno ili važno za lokalna financijska tržišta, uključujući države članice u kojima se nalaze članovi sustava poravnanja i u kojima su uspostavljena povezana mjesta trgovanja i infrastrukture financijskog tržišta.

(16a)  S obzirom na prekograničnu globalnu prirodu određenih djelatnosti središnje druge ugovorne strane, odluke sanacijskih tijela mogu imati gospodarske i fiskalne učinke u drugim jurisdikcijama. U mjeri u kojoj je to razumno moguće, u situacijama oporavka i sanacije potrebno je imati u vidu takve prekogranične implikacije, pri čemu se istodobno također uzima u obzir suverenitet fiskalnih tijela u drugim jurisdikcijama.

(17)  Kako bi ESMA pripremila odluke povezane sa zadaćama koje su joj dodijeljene te kako bi se osigurala sveobuhvatna uključenost EBA-e i njezinih članova u pripremi tih odluka, ESMA bi trebala uspostaviti interni sanacijski odbor i pozvati relevantna nadležna tijela u okviru EBA-e da u njemu sudjeluju kao promatrači.

(18)  Kako bi se na djelotvoran i razmjeran način riješila moguća propast središnje druge ugovorne strane, tijela bi pri izvršavanju svojih sanacijskih ovlasti i ovlasti za oporavak trebala uzeti u obzir niz čimbenika kao što su priroda poslovanja središnje druge ugovorne strane, njezina pravna i organizacijska struktura, profil rizičnosti, veličina, pravni status i međupovezanost s financijskim sustavom. Tijela bi trebala razmotriti bi li propast i naknadna likvidacija u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti u znatnoj mjeri negativno utjecale na financijska tržišta, ostale financijske institucije ili opće gospodarstvo.

(19)  Kako bi mogla učinkovito rješavati probleme propadajućih središnjih drugih ugovornih strana, tijela bi trebala imati ovlast uvođenja pripremnih mjera za središnje druge ugovorne strane. Trebalo bi odrediti minimalne standarde u pogledu sadržaja i informacija koje bi planovi oporavka trebali sadržavati kako bi se osiguralo da sve središnje druge ugovorne strane u Uniji imaju dovoljno detaljne planove oporavka u slučaju financijskih poteškoća. U takvim bi planovima trebalo razmotriti odgovarajući niz scenarija kojima se predviđa sistemski stres i stres svojstven za središnju drugu ugovornu stranu. Ti scenariji trebaju obuhvaćati stresne situacije koje bi bile još ekstremnije od onih koje se upotrebljavaju za redovito testiranje otpornosti na stres iz poglavlja XII. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 153/2013, a da su pritom i dalje uvjerljive, kao što je propast više od dvaju članova sustava poravnanja kojima je središnja druga ugovorna strana najviše izložena i jedne ili više ostalih središnjih drugih ugovornih strana. Plan oporavka trebao bi biti dio pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane koja su ugovorno dogovorena s članovima sustava poravnanja. Ta pravila poslovanja trebala bi sadržavati i odredbe kojima se osigurava izvršivost mjera oporavka iz plana u svim scenarijima. Planovima oporavka ne bi se trebao pretpostaviti pristup izvanrednim javnim financijskim potporama ili porezne obveznike izložiti riziku gubitka.

(19a)  Planovima oporavka trebalo bi zajamčiti odgovarajuće poticaje za središnje druge ugovorne strane, članove sustava poravnanja i klijente kako se ne bi dopustilo daljnje pogoršanje stanja i kako bi se poticala suradnja. Kako bi ta struktura poticaja bila vjerodostojna, odstupanja od plana oporavka trebala bi podlijegati odobrenju nadležnog tijela.

(20)  Središnje druge ugovorne strane trebale bi izraditi i redovito ažurirati svoje planove oporavka. ▌Faza oporavka u tom kontekstu trebala bi početi u slučaju znatnog pogoršanja financijske situacije središnje druge ugovorne strane ili ako postoji rizik od kršenja bonitetnih zahtjeva na temelju Uredbe (EU) br. 648/2012. To bi se trebalo navesti u okviru kvalitativnih i kvantitativnih pokazatelja sadržanih u planu.

(20a)  Planovima oporavka trebalo bi zajamčiti da slijed uporabe instrumenata oporavka ispravno uravnotežuje raspodjelu gubitaka između središnjih drugih ugovornih strana, članova sustava poravnanja i njihovih klijenata. Kao opće načelo, gubitke bi trebalo raspodijeliti između središnjih drugih ugovornih strana, članova sustava poravnanja i njihovih klijenata s obzirom na njihovu sposobnost kontrole rizika. Cilj toga je stvaranje stabilnih ex-ante poticaja i jamčenje pravedne raspodjele gubitaka te bi na toj osnovi raspodjela gubitaka za gubitke koji nisu rezultat neispunjavanja obveza također trebalo raspodijeliti proporcionalno razini odgovornosti svakog uključenog dionika. Planovima oporavka trebalo bi zajamčiti da se kapital središnje druge ugovorne strane oslanja na snošenje prvih gubitaka u slučajevima neispunjavanja obveza i još više u slučajevima ispunjavanja obveza. Prije nego što se primijene bilo kakvi instrumenti za raspodjelu gubitaka među klijentima potrebno je predvidjeti pokriće znatnih gubitaka među članovima sustava poravnanja.

(21)  Središnja druga ugovorna strana trebala bi za potrebe potpune procjene svoj plan oporavka dostaviti nadležnim tijelima i kolegiju nadzornih tijela uspostavljenom u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012, dok odluku o planu zajednički donosi kolegij. Procjena bi trebala uključiti provjeru cjelovitosti plana te može li se njime pravovremeno ponovno uspostaviti održivost središnje druge ugovorne strane, uključujući u razdobljima ozbiljnih financijskih poteškoća.

(22)  Planovi oporavka trebali bi sadržavati cjelovit opis mjera koje bi središnja druga ugovorna strana trebala poduzeti kako bi riješila neusklađene nepodmirene obveze, neosigurane gubitke, manjak likvidnosti ili neadekvatnost kapitala, kao i mjere za nadopunu iskorištenih unaprijed financiranih financijskih sredstava i aranžmane u vezi s likvidnošću radi ponovne uspostave održivosti središnje druge ugovorne strane i nastavka ispunjavanja zahtjeva za odobrenje za rad te bi u tu svrhu trebali uključivati dostatan kapacitet pokrića gubitaka. Predviđeni instrumenti trebaju biti sveobuhvatni. Svaki instrument treba biti pouzdan, pravodoban i utemeljen na čvrstoj pravnoj osnovi. S pomoću njih je potrebno stvoriti odgovarajuće poticaje za dioničare, članove i klijente središnje druge ugovorne strane da kontroliraju rizik koji donose u sustav ili kojem su izloženi u njemu, prate aktivnosti preuzimanja rizika i upravljanja rizikom središnje druge ugovorne strane te da sudjeluju u postupku upravljanja neispunjenim obvezama.

(22a)  Planom oporavka trebalo bi izričito utvrditi mjere koje središnje druge ugovorne strane trebaju poduzeti u slučaju kibernapada ako postoji mogućnost da će to dovesti do značajnog pogoršanja njihove financijske situacije ili do rizika kršenja njihovih bonitetnih zahtjeva u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012.

(23)  Središnje druge ugovorne strane trebale bi osigurati da planovi budu nediskriminirajući i uravnoteženi u pogledu učinaka i poticaja koje stvaraju. Članove sustava poravnanja ili klijente ne bi trebalo na nerazmjeran način dovoditi u nepovoljan položaj. Konkretno, u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012 središnje druge ugovorne strane trebale bi osigurati da njihovi članovi sustava poravnanja imaju ograničenu izloženost u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu. Središnje druge ugovorne strane trebale bi osigurati da su u izradu plana oporavka uključeni svi relevantni dionici na način da ih uključe u odbor za rizike središnje druge ugovorne strane, ovisno o slučaju, te da se s njima na odgovarajući način savjetuje. S obzirom na to da se od dionika mogu očekivati različita mišljenja, središnje druge ugovorne strane trebale bi uspostaviti jasne postupke za upravljanje raznolikošću stajališta dionika, kao i svim sukobima interesa između tih dionika i središnje druge ugovorne strane.

(23a)  Središnje druge ugovorne strane osiguravaju da se klijentima članova sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze pruže naknade bude li se njihova imovina upotrebljavala tijekom postupka oporavka.

(24)  S obzirom na globalnu prirodu tržišta kojima središnje druge ugovorne strane pružaju usluge, potrebno je osigurati sposobnost središnje druge ugovorne strane da prema potrebi primijeni mogućnosti oporavka na ugovore ili imovinu koja je uređena pravom treće zemlje ili na subjekte sa sjedištem u trećim zemljama. Pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane trebala bi stoga uključivati ugovorne odredbe kojima se osigurava ta sposobnost.

(25)  Ako središnja druga ugovorna strana ne iznese odgovarajući plan oporavka, nadležna tijela trebala bi od središnje druge ugovorne strane zahtijevati da provedu mjere potrebne za uklanjanje bitnih nedostataka plana kako bi se ojačalo poslovanje središnje druge ugovorne strane i osiguralo da središnja druga ugovorna strana može ponovno uspostaviti svoj kapital ili uskladiti svoju knjigu trgovanja u slučaju propasti. Ta bi ovlast nadležnim tijelima trebala omogućiti provedbu preventivnih mjera u mjeri koja je potrebna da bi se uklonili svi nedostaci i stoga ostvarili ciljevi financijske stabilnosti.

(25a)  Ako je središnja druga ugovorna strana u oporavku primijenila instrumente za raspodjelu pozicija i gubitaka, izvan okvira redoslijeda pokrića iz Uredbe (EU) br. 648/2012, na članove sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze i njihove klijente te nije zbog toga ušla u postupak sanacije, nadležno tijelo trebalo bi moći, nakon ponovne uspostave usklađene knjige trgovanja, zahtijevati da središnja druga ugovorna strana sudionicima nadoknadi gubitke plaćanjem u gotovini ili, po potrebi, zahtijevati da središnja druga ugovorna strana izda vlasničke instrumente u budućim dobitima središnje druge ugovorne strane.

(26)  Planiranje sanacije ključan je dio djelotvorne sanacije. Sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane trebalo bi izraditi planove, a relevantna tijela sanacijskog kolegija trebala bi ih sporazumno prihvatiti. Tijela bi trebala imati sve potrebne informacije da bi mogla identificirati i osigurati nastavak obavljanja ključnih funkcija. Pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane, dogovorena ugovorom s članovima sustava poravnanja, trebala bi sadržavati odredbe kojima se jamči da sanacijska tijela mogu provesti sanacijske mjere, uključujući poziv na gotovinsku uplatu za sanaciju.

(27)  Sanacijska bi tijela, na temelju procjene mogućnosti sanacije, trebala imati ovlast zahtijevati izmjenu pravne strukture i organizacije središnjih drugih ugovornih strana izravno ili neizravno putem nadležnog tijela kako bi se poduzele potrebne i razmjerne mjere za smanjenje ili uklanjanje bitnih prepreka primjeni instrumenata sanacije i osigurale mogućnosti sanacije dotičnih subjekata.

(28)  Planovi sanacije i procjene mogućnosti sanacije predstavljaju područje u kojem su svakodnevna razmatranja nadzora manje važna od potrebe da se ubrzaju i osiguraju mjere hitnog restrukturiranja kako bi se održalo obavljanje ključnih funkcija središnje druge ugovorne strane i zaštitila financijska stabilnost. U slučaju neslaganja članova sanacijskog kolegija o odlukama koje se donose u pogledu plana sanacije središnje druge ugovorne strane, procjeni mogućnosti sanacije središnje druge ugovorne strane i odluci o uklanjanju prepreka njezinoj sanaciji, ESMA bi u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010 trebala imati posredničku ulogu. No interni odbor ESMA-e trebao bi razmotriti takvo obvezujuće posredovanje ESMA-e uzimajući u obzir sposobnosti članova ESMA-e da osiguraju financijsku stabilnost i nadziru članove sustava poravnanja u nekoliko država članica. Na temelju Uredbe o EBA-i određena nadležna tijela trebalo bi pozvati na sastanke internog odbora ESMA-e kao promatrače jer ta tijela obavljaju slične zadaće na temelju Direktive 2014/59/EU. Takvo obvezujuće posredovanje ne bi u drugim slučajevima trebalo spriječiti neobvezujuće posredovanje u skladu s člankom 31. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

(29)  ▌Ovisno o strukturi grupe kojoj pripada središnja druga ugovorna strana, plan oporavka središnje druge ugovorne strane možda će trebati sadržavati uvjete pod kojima bi matično društvo ili drugi subjekt grupe kojoj središnja druga ugovorna strana pripada ▌središnjoj drugoj ugovornoj strani pružili dobrovoljno usuglašene ugovorne ili druge obvezujuće odnose, kao što su jamstva matičnog društva ili sporazumi o kontroli i prijenosu dobiti i gubitaka, ili druge oblike potpore za poslovanje. Transparentnost takvih ugovora smanjila bi rizike za likvidnost i solventnost subjekta grupe koji pruža potporu središnjoj drugoj ugovornoj strani koja se suočava s financijskim poteškoćama. Svaka promjena takvih ugovora trebala bi se smatrati bitnom promjenom za potrebe preispitivanja plana oporavka.

(30)  Uzimajući u obzir osjetljivost informacija iz planova oporavka i sanacije, ti bi planovi trebali podlijegati odgovarajućim odredbama o povjerljivosti.

(31)  Nadležna tijela trebala bi relevantnim sanacijskim tijelima dostaviti planove oporavka i sve njihove izmjene, dok bi sanacijska tijela trebala nadležnim tijelima dostaviti planove sanacije i sve njihove izmjene, čime bi svako relevantno tijelo u svakom trenutku bilo u potpunosti obaviješteno o svim potrebnim informacijama.

(32)  Radi očuvanja financijske stabilnosti potrebno je da nadležna tijela mogu riješiti pogoršanje financijskog i ekonomskog stanja središnje druge ugovorne strane prije nego nastupi situacija u kojoj je jedina mogućnost da tijela saniraju središnju drugu ugovornu stranu ili joj nalože da promijeni smjer poslovanja jer bi njezino poslovanje moglo naštetiti cjelokupnoj financijskoj stabilnosti. Stoga bi se nadležnim tijelima trebale dati ovlasti za ranu intervenciju kako bi se izbjegli ili smanjili negativni učinci na financijsku stabilnost ili interese klijenata koji bi mogli biti posljedica provedbe određenih mjera od strane središnje druge ugovorne strane. Ovlasti za ranu intervenciju trebale bi se dodijeliti nadležnim tijelima uz ovlasti koje su im već dodijeljene nacionalnim pravom država članica ili Uredbom (EU) br. 648/2012 za okolnosti koje se ne smatraju ranom intervencijom. Prava u pogledu rane intervencije u najvećoj mogućoj mjeri obuhvaćaju ovlasti za ograničavanje ili zabranu svih primitaka vlasničkog kapitala i instrumenata koji se smatraju vlasničkim kapitalom, bez izazivanja izravnog neispunjavanja obveza, uključujući isplate dividendi i otkupe koje provodi središnja druga ugovorna strana, te se njima mogu ograničiti, zabraniti ili zamrznuti sve isplate varijabilnih primitaka u skladu s Direktivom 2013/36/EU i smjernicama EBA-e EBA/GL/2015/22, diskrecijskih mirovinskih pogodnosti i otpremnina za upravu.

(33)  Tijekom faze oporavka i rane intervencije dioničari bi u potpunosti trebali zadržati svoja prava. Oni gube takva prava ▌nakon što se pokrene sanacija središnje druge ugovorne strane. U postupku oporavka potrebno je, u mjeri u kojoj je to moguće, ograničiti ili zabraniti sve primitke vlasničkog kapitala i instrumenata koji se smatraju vlasničkim kapitalom, uključujući isplate dividendi i otkupe koje provodi središnja druga ugovorna strana.

(34)  Okvir za sanaciju trebao bi omogućiti pravovremeno pokretanje sanacije središnje druge ugovorne strane prije nego što ona postane insolventna. Trebalo bi se smatrati da središnja druga ugovorna strana propada ili bi mogla propasti kada krši ili bi mogla u bliskoj budućnosti prekršiti zahtjeve za nastavak odobrenja za rad, kad se oporavkom nije uspjela ponovno uspostaviti održivost, kad je imovina središnje druge ugovorne strane manja ili bi u bliskoj budućnosti mogla biti manja od njezinih obveza, kad središnja druga ugovorna strana nije ili u bliskoj budućnosti vjerojatno neće biti sposobna platiti svoje dugove po njihovu dospijeću ili kad središnja druga ugovorna strana zahtijeva izvanredne javne financijske potpore. Međutim, činjenica da središnja druga ugovorna strana ne ispunjava zahtjeve za izdavanje odobrenja za rad ne bi trebala biti opravdanje za pokretanje sanacije. Kako bi se omogućilo pravovremeno pokretanje sanacije, odluku sanacijskog tijela o ubrzavanju prelaska iz oporavka u sanaciju može se osporiti samo na materijalnoj osnovi na temelju toga da je odluka bila proizvoljna i nerazumna u vrijeme kad je donesena, na osnovi tada lako dostupnih informacija.

(35)  Potreba za hitnom likvidnosnom pomoći od središnje banke, ako je takva pomoć dostupna, ne bi se trebala sama po sebi smatrati okolnošću koja dovoljno jasno upućuje na to da središnja druga ugovorna strana nije sposobna platiti svoje obveze po dospijeću ili da to neće biti u bliskoj budućnosti. Da bi se očuvala financijska stabilnost, posebno u slučaju sistemskog manjka likvidnosti, državna jamstva za instrumente likvidnosti koje pružaju središnje banke ili državna jamstva za novoizdane obveze za otklanjanje ozbiljnih smetnji u gospodarstvu države članice ne bi smjela aktivirati okvir za sanaciju ako je ispunjen niz uvjeta.

(36)  Ako središnja druga ugovorna strana ispunjava uvjete za sanaciju, sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane na raspolaganju bi trebalo imati usklađeni skup instrumenata i ovlasti za sanaciju. Njihova provedba trebala bi podlijegati zajedničkim uvjetima, ciljevima i općim načelima. Primjena tih dodatnih instrumenata i ovlasti od strane sanacijskih tijela trebala bi biti u skladu s načelima i ciljevima sanacije. Primjena takvih instrumenata ili ovlasti osobito ne bi smjela narušavati djelotvornu sanaciju prekograničnih grupa. S obzirom na cilj da se, u mjeri u kojoj je to moguće, spriječi uporaba javnih sredstava te uzimajući u obzir teškoće u točnom predviđanju prirode ozbiljnih kriza u kojima bi sanacijsko tijelo trebalo poduzeti mjere, nijedan instrument sanacije ne bi trebalo isključiti ex ante. Da bi se odgovorilo na problem moralnog hazarda i bolje zaštitili porezni obveznici, nadležna tijela trebala bi unaprijed utvrditi jasne i sveobuhvatne mjere za povrat sredstava od članova sustava poravnanja u mjeri u kojoj je to moguće.

(37)  Glavni ciljevi sanacije trebali bi biti održavanje obavljanja ključnih funkcija, izbjegavanje negativnih učinaka na financijsku stabilnost i zaštita javnih sredstava ▌.

(38)  Obavljanje ključnih funkcija propadajuće središnje druge ugovorne strane, makar restrukturiranih prema potrebi promjenom uprave, trebalo bi se održati primjenom instrumenata sanacije kojima se osigurava redovno poslovanje s privatnim sredstvima u najvećoj mogućoj mjeri. Taj se cilj može ostvariti prodajom središnje druge ugovorne strane solventnoj trećoj strani ili spajanjem s njom, restrukturiranjem ili otpisom ugovora i obveza središnje druge ugovorne strane na temelju raspodjele gubitaka i prijenosa pozicija od članova koji ne ispunjavaju svoje obveze na članove koji ispunjavaju svoje obveze ili provedbom dokapitalizacije središnje druge ugovorne strane otpisom njezinih dionica ili otpisom i konverzijom duga u vlasnički kapital. U skladu s ▌ciljem održavanja ključnih funkcija središnje druge ugovorne strane i prije provedbe opisanih mjera, sanacijsko tijelo trebalo bi razmotriti izvršavanje postojećih i nepodmirenih ugovornih obveza središnje druge ugovorne strane, uključujući posebno sve ugovorne obveze članova sustava poravnanja da ispune zahtjeve za poziv na gotovinsku uplatu ili da preuzmu pozicije članova sustava poravnanja koji ne ispunjavaju svoje obveze, putem aukcija ili na drugi način utvrđen pravilima poslovanja središnje druge ugovorne strane, kao i sve postojeće i nepodmirene ugovorne obveze ugovornih stranaka koje nisu članovi sustava poravnanja u pogledu bilo kakva oblika financijske potpore. Ugovorne obveze treba provesti sanacijsko tijelo u skladu s načinom na koji bi se one izvršile u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti.

(39)  Da bi se održalo povjerenje u tržište i smanjio rizik od širenja zaraze, potrebne su brze i odlučne mjere. Nakon što se ispune uvjeti za sanaciju, sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane ne bi trebalo odgađati provedbu odgovarajućih i koordiniranih mjera sanacije u javnom interesu. Propadanje središnje druge ugovorne strane može se dogoditi u okolnostima koje zahtijevaju trenutačnu reakciju relevantnog sanacijskog tijela. Stoga bi tom sanacijskom tijelu trebalo omogućiti da provede mjere sanacije neovisno o mjerama sanacije koje izvršava središnja druga ugovorna strana ili bez obveze da se najprije primijene ovlasti za ranu intervenciju.

(40)  Pri provedbi mjera sanacije sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane trebalo bi uzeti u obzir i slijediti mjere predviđene planovima sanacije koji su izrađeni u okviru sanacijskog kolegija, osim ako sanacijsko tijelo procijeni, uzimajući u obzir okolnosti slučaja, da će se ciljevi sanacije učinkovitije postići provedbom mjera koje nisu predviđene planovima sanacije. Sanacijsko tijelo trebalo bi odmah obavijestiti sanacijski kolegij o mjerama sanacije koje planira provesti, osobito ako te mjere nisu u skladu s planom.

(41)  Ograničenje vlasničkih prava trebalo bi biti razmjerno riziku za financijsku stabilnost. Instrumente sanacije trebalo bi stoga primjenjivati samo na one središnje druge ugovorne strane koje ispunjavaju uvjete za sanaciju, osobito kad je to potrebno da bi se ostvario cilj financijske stabilnosti u javnom interesu. Budući da se instrumentima sanacije i sanacijskim ovlastima mogu ograničiti prava dioničara, članova sustava poravnanja, njihovih klijenata i šireg kruga vjerovnika, mjere sanacije trebale bi se provesti samo ako je to nužno u javnom interesu, a svako ograničenje tih prava trebalo bi biti u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Konkretno, ako se prema vjerovnicima iz iste kategorije postupa drukčije u kontekstu mjera sanacije, takve razlike trebale bi biti opravdane u javnom interesu te biti razmjerne rizicima koji se njima rješavaju te ne bi trebale uzrokovati izravnu ili neizravnu diskriminaciju na temelju nacionalnosti.

(42)  Pogođeni dioničari, članovi sustava poravnanja i vjerovnici ne bi trebali pretrpjeti gubitke veće od gubitaka koje bi pretrpjeli da sanacijsko tijelo nije provelo mjere sanacije u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu, a umjesto toga bili bi podložni mogućim nepodmirenim obvezama na temelju plana sanacije središnje druge ugovorne strane ili drugih ugovora predviđenih njezinim pravilima poslovanja ili bi se provela likvidacija središnje druge ugovorne strane redovnim postupkom u slučaju insolventnosti. U slučaju djelomičnog prijenosa imovine središnje druge ugovorne strane u sanaciji na privatnog kupca ili prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu, preostali dio središnje druge ugovorne strane u sanaciji trebao bi se likvidirati redovnim postupkom u slučaju insolventnosti.

(43)  Da bi se zaštitila prava dioničara, vjerovnika, članova sustava poravnanja i njihovih klijenata trebale bi se utvrditi jasne obveze u pogledu vrednovanja imovine i obveza središnje druge ugovorne strane te vrednovanja postupanja prema tim stranama koje bi se primijenilo da sanacijsko tijelo nije provelo mjere sanacije. Vrednovanje bi trebalo moći započeti već u fazi oporavka. Prije provedbe bilo kojih mjera sanacije trebalo bi provesti vrednovanje imovine i obveza središnje druge ugovorne strane po fer i realnoj vrijednosti, uključujući cijenu po kojoj bi se poduzelo raskidanje ugovora u slučaju raskida ugovora središnje druge ugovorne strane, pri čemu treba uzeti u obzir volatilnost i likvidnost tržišta u vrijeme sanacije. Vrednovanje bi trebalo podlijegati pravu na podnošenje žalbe samo zajedno s odlukom o sanaciji. Osim toga, u određenim slučajevima nakon primjene instrumenata sanacije trebala bi se provesti ex post usporedba načina na koji se s dioničarima, vjerovnicima, članovima sustava poravnanja i njihovim klijentima zapravo postupalo i načina na koji bi se s njima bilo postupalo da sanacijsko tijelo nije provelo mjere sanacije u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu i da su bili podložni mogućim nepodmirenim obvezama na temelju plana sanacije središnje druge ugovorne strane ili drugih ugovora predviđenih njezinim pravilima poslovanja ili redovnim postupkom u slučaju insolventnosti, uzimajući u obzir na odgovarajući način sve negativne učinke sustavne nestabilnosti i previranja na tržištu. Ako su dioničari, vjerovnici, članovi sustava poravnanja i njihovi klijenti primili, u obliku isplate ili naknade, svoja potraživanja u iznosu manjem od iznosa koji bi primili da sanacijsko tijelo nije provelo mjere sanacije u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu i da su bili podložni mogućim nepodmirenim obvezama na temelju plana sanacije središnje druge ugovorne strane ili drugih ugovora predviđenih njezinim pravilima poslovanja ili redovnim postupkom u slučaju insolventnosti, uzimajući u obzir na odgovarajući način sve negativne učinke sustavne nestabilnosti i previranja na tržištu, u određenim bi slučajevima trebali imati pravo na isplatu razlike. U izračunu iznosa koji bi primili ne bi trebalo pretpostavljati pružanje javne financijske potpore. Za razliku od vrednovanja prije provedbe mjera sanacije, tu usporedbu trebalo bi biti moguće pobijati neovisno o odluci o sanaciji. Države članice trebale bi imati slobodu izbora o načinu isplate razlike utvrđene pri postupanju prema dioničarima, vjerovnicima, članovima sustava poravnanja i njihovim klijentima.

(44)  Da bi se osigurala djelotvorna sanacija, postupkom vrednovanja trebalo bi što točnije utvrditi sve gubitke koji se trebaju raspodijeliti za središnju drugu ugovornu stranu kako bi se ponovno uspostavila usklađena knjiga trgovanja za preostale pozicije i kako bi se izvršile tekuće obveze plaćanja. Vrednovanje imovine i obveza propadajuće središnje druge ugovorne strane trebalo bi se temeljiti na poštenim, opreznim i realističnim pretpostavkama u trenutku primjene instrumenata sanacije. Međutim, na vrijednost obveza ne bi trebalo utjecati vrednovanje financijskog stanja središnje druge ugovorne strane. Sanacijskim tijelima trebalo bi zbog žurnosti omogućiti brzu provedbu vrednovanja imovine i obveza propadajuće središnje druge ugovorne strane. To bi vrednovanje trebalo biti privremeno i trebalo bi se primjenjivati do provedbe neovisnog vrednovanja.

(45)  Nakon pokretanja postupka sanacije sanacijsko tijelo trebalo bi zajamčiti da se izvrše sve nepodmirene ugovorne obveze središnje druge ugovorne strane, članova sustava poravnanja i ostalih drugih ugovornih strana predviđene pravilima poslovanja središnje druge ugovorne strane, uključujući preostale mjere sanacije, osim ako je primjerenije izvršiti neke druge sanacijske ovlasti ili instrumente sanacije kako bi se ublažili negativni učinci na financijsku stabilnost ili osiguralo pravovremeno obavljanje ključnih funkcija središnje druge ugovorne strane. Gubici bi se trebali pokriti instrumentima regulatornog kapitala i raspodijeliti se među dioničarima na temelju njihovih kapaciteta poništenjem ili prijenosom vlasničkih instrumenata ili značajnim razvodnjavanjem dionica, uzimajući u obzir sve gubitke koje je potrebno pokriti provedbom bilo kakvih nepodmirenih obveza prema središnjoj drugoj ugovornoj strani. Ako ti instrumenti nisu dovoljni, sanacijska tijela trebala bi imati ovlast za otpis podređenog neosiguranog duga i nadređenih neosiguranih obveza, u mjeri u kojoj je to potrebno, a da se pritom ne ugrozi opća financijska stabilnost u skladu s njihovim rangiranjem na temelju primjenjivog nacionalnog prava u slučaju insolventnosti.

(46)  Ako središnja druga ugovorna strana nije uspjela provedbom mjera sanacije zaustaviti gubitke, ponovno uspostaviti uravnoteženi položaj u pogledu usklađene knjige trgovanja za preostale pozicije ili u potpunosti nadopuniti unaprijed financirana sredstva ili ako je sanacijsko tijelo utvrdilo da bi središnja druga ugovorna strana provedbom tih mjera naštetila financijskoj stabilnosti, tijela bi svoje ovlasti za raspodjelu gubitaka i pozicija trebala usmjeriti na raspodjelu nepodmirenih gubitaka, ponovnu uspostavu uravnoteženog položaja središnje druge ugovorne strane i nadopunu potrebnih unaprijed financiranih sredstava na temelju neprekidne primjene instrumenata iz pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane ili drugih mjera.

(47)  Sanacijska tijela trebala bi osigurati i smanjenje troškova sanacije središnje druge ugovorne strane te jednako postupanje prema vjerovnicima iz iste kategorije. Ako se prema vjerovnicima iz iste kategorije postupa drukčije u kontekstu mjera sanacije, te razlike trebale bi biti opravdane u javnom interesu te ne bi trebale uzrokovati izravnu ili neizravnu diskriminaciju na temelju nacionalnosti ili neke druge osnove.

(48)  Instrumenti oporavka i sanacije trebali bi se primijeniti u najvećoj mogućoj mjeri prije svake dokapitalizacije sredstvima iz javnog sektora ili jednakovrijednom javnom financijskom potporom središnjoj drugoj ugovornoj strani. Upotreba javne financijske potpore za sanaciju propadajućih institucija trebala bi biti u skladu s relevantnim odredbama o državnim potporama te bi se trebala smatrati instrumentom koji se koristi isključivo u krajnjoj nuždi.

(49)  Djelotvornim sustavom sanacije troškovi sanacije propadajuće središnje druge ugovorne strane koje snose porezni obveznici trebali bi se svesti na najmanju moguću mjeru. Njime bi se trebalo osigurati da se središnja druga ugovorna strana može sanirati bez ugrožavanja financijske stabilnosti. To bi se trebalo postići instrumentima raspodjele gubitaka i pozicija tako što se njima osigurava da dioničari i druge ugovorne strane koje su među vjerovnicima propadajuće središnje druge ugovorne strane snose odgovarajuće gubitke i preuzmu odgovarajući dio troškova koji proizlaze iz propasti središnje druge ugovorne strane. Stoga bi se instrumentima raspodjele gubitaka i pozicija dioničarima i drugim ugovornim stranama središnje druge ugovorne strane trebao osigurati snažniji poticaj za praćenje zdravlja središnje druge ugovorne strane u uobičajenim okolnostima u skladu s preporukama Odbora za financijsku stabilnost21.

(50)  Kako bi se osiguralo da sanacijska tijela imaju potrebnu fleksibilnost da u različitim okolnostima gubitke i pozicije raspodijele drugim ugovornim stranama, primjereno je da ta tijela mogu prvo primijeniti instrumente raspodjele gubitaka i pozicija ako je cilj održati ključne usluge poravnanja u okviru središnje druge ugovorne strane u sanaciji i naknadno, ako to bude potrebno, prenijeti takve ključne usluge ▌na prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu ili treću stranu puštajući da preostali dio središnje druge ugovorne strane prestane poslovati te se likvidira.

(51)  Ako se instrumenti raspodjele gubitka i pozicija primjenjuju u cilju ponovne uspostave održivosti propadajuće središnje druge ugovorne strane kako bi se omogućio nastavak redovnog poslovanja, sanacija bi trebala biti popraćena smjenom uprave ▌i naknadnim restrukturiranjem središnje druge ugovorne strane i njezinih djelatnosti na način kojim bi se otklonili razlozi njezina propadanja. To restrukturiranje trebalo bi se postići provedbom plana reorganizacije poslovanja ▌.

(52)  Instrumenti raspodjele gubitaka i pozicija trebali bi se primjenjivati u cilju usklađivanja knjige trgovanja središnje druge ugovorne strane, zaustavljanja daljnjih gubitaka i nabave dodatnih sredstava za dokapitalizaciju središnje druge ugovorne strane i nadopune unaprijed financiranih sredstava. Kako bi se osiguralo da su djelotvorni i da ostvaruju svoj cilj, trebali bi se moći primijeniti na što je moguće veći broj ugovora koji uzrokuju neosigurane obveze ili neusklađenost knjige trgovanja propadajuće središnje druge ugovorne strane. Njima bi se trebala predvidjeti mogućnost da se preostalim članovima sustava poravnanja omogući dražba pozicija članova sustava poravnanja koji su u statusu neispunjavanja obveza, zatim mogućnost primjene korekcija isplata varijacijskog iznosa nadoknada takvim članovima i njihovim klijentima, izvršavanja svih preostalih poziva na gotovinsku uplatu utvrđenih planovima oporavka, izvršavanja dodatnih poziva na gotovinsku uplatu za sanaciju posebno namijenjenih sanacijskom tijelu u pravilima poslovanja središnje druge ugovorne strane te mogućnost otpisa instrumenata kapitala i dužničkih instrumenata koje je izdala središnja druga ugovorna strana ili drugih neosiguranih obveza te konverzije svih dužničkih instrumenata u dionice. Ako se smatra potrebnim da se ciljevi sanacije pravovremeno postignu uz smanjenje rizika za financijsku stabilnost i izbjegavanje uporabe javnih sredstava, sanacijska tijela trebala bi moći djelomično ili potpuno raskinuti ugovore članova sustava poravnanja koji su u statusu neispunjavanja obveza, linija proizvoda ili središnje druge ugovorne strane.

(53)  Uzimajući u obzir učinak na financijsku stabilnost, sanacijska tijela trebala bi, u određenim okolnostima i kao krajnju mjeru, razmotriti samo djelomično uključivanje nekih ugovora u raspodjele gubitaka. Ako se ti instrumenti izvrše samo djelomično, razina gubitka ili izloženosti koja se primjenjuje na druge ugovore može se izmijeniti podložno poštovanju „načela jednakog postupanja prema vjerovnicima”.

(54)  Ako se instrumenti sanacije koriste za prijenos ključnih funkcija ili održivog poslovanja središnje druge ugovorne strane na zdrav subjekt, na primjer kupca iz privatnog sektora ili prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu, preostali dio središnje druge ugovorne strane trebao bi se likvidirati u odgovarajućem roku uzimajući u obzir potrebu da propadajuća središnja druga ugovorna strana pruža usluge ili potporu kako bi se kupcu ili prijelaznoj središnjoj drugoj ugovornoj strani omogućilo da obavlja poslovanje ili pruža usluge stečene prijenosom.

(55)  Instrumentom prodaje poslovanja trebalo bi se tijelima omogućiti da bez suglasnosti dioničara prodaju središnju drugu ugovornu stranu ili dijelove njezina poslovanja jednom kupcu ili više njih. Pri primjeni instrumenta prodaje poslovanja tijela bi trebala organizirati stavljanje na tržište poslovanja te središnje druge ugovorne strane ili dijela njezina poslovanja na temelju otvorenog, transparentnog i nediskriminirajućeg postupka, istovremeno nastojeći postići što je moguće veću cijenu.

(56)  Svi neto prihodi od prijenosa imovine ili obveza središnje druge ugovorne strane u sanaciji pri primjeni instrumenta prodaje poslovanja trebali bi biti namijenjeni subjektu koji je i dalje u postupku likvidacije. Svi neto prihodi od prijenosa vlasničkih instrumenata koje izdaje središnja druga ugovorna strana u sanaciji pri primjeni instrumenta prodaje poslovanja trebali bi biti namijenjeni dioničarima. Ti bi se prihodi trebali računati bez troškova nastalih zbog propasti središnje druge ugovorne strane i postupka sanacije.

(57)  Kako bi se izvršila pravovremena prodaja poslovanja i zaštitila financijska stabilnost, procjena kupca kvalificiranog udjela trebala bi se provesti pravovremeno tako da se ne odgađa primjena instrumenta prodaje poslovanja.

(58)  Informacije o prodaji propadajuće središnje druge ugovorne strane i pregovorima s potencijalnim stjecateljima prije primjene instrumenata prodaje poslovanja vjerojatno su važne za cijeli sustav. Radi osiguranja financijske stabilnosti važno je da se javna objava informacija propisanih Uredbom (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(9) može odgoditi za razdoblje koje je potrebno za planiranje i strukturiranje sanacije središnje druge ugovorne strane u skladu s rokovima koji su dopušteni na temelju sustava za sprječavanje zlouporabe tržišta.

(59)  Glavna bi svrha prijelazne središnje druge ugovorne strane, kao središnje druge ugovorne strane koja je u potpunom ili djelomičnom vlasništvu jednog ili više tijela javne vlasti ili koju kontrolira sanacijsko tijelo, trebala biti osigurati nastavak pružanja osnovnih financijskih usluga članovima sustava poravnanja i klijentima središnje druge ugovorne strane za koju je pokrenuta sanacija i nastavak obavljanja osnovnih financijskih djelatnosti. Prijelaznom središnjom drugom ugovornom stranom trebalo bi se upravljati kao solventnim subjektom koji trajno posluje te je vratiti na tržište u odgovarajućim uvjetima ili je likvidirati ako nije održiva.

(60)  Ako su sve druge mogućnosti nedostupne ili nisu dovoljne za zaštitu financijske stabilnosti, trebalo bi omogućiti sudjelovanje države u obliku vlasničkih ulaganja ili privremenog javnog vlasništva u skladu s primjenjivim pravilima o državnim potporama, uključujući restrukturiranje poslovanja središnje druge ugovorne strane te bi s vremenom trebalo omogućiti povrat sredstava od sudionika sustava poravnanja koji imaju korist od financijske potpore. Primjena državnih instrumenata za stabilizaciju ne dovodi u pitanje ulogu bilo koje središnje banke u osiguravanju likvidnosti financijskoga sustava, čak i u vrijeme stresa, što podliježe njihovom diskrecijskom pravu i za što se pretpostavlja da nije vjerojatno da će se dogoditi. Treba biti privremene prirode. Stoga treba uspostaviti sveobuhvatne i vjerodostojne mehanizme kojima se omogućuje povrat dodijeljenih javnih sredstava tijekom primjerenog vremenskog razdoblja.

(61)  Kako bi se osiguralo da sanacijska tijela ▌mogu primjenjivati instrumente raspodjele gubitaka i pozicija na ugovore sa subjektima iz trećih zemalja, u pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane trebalo bi uključiti priznavanje te mogućnosti.

(62)  Sanacijska tijela trebala bi imati sve potrebne zakonske ovlasti koje se pri primjeni instrumenata sanacije mogu izvršavati u različitim kombinacijama. Te bi ovlasti trebale uključivati ovlast prijenosa vlasničkih instrumenata, imovine, prava ili obveza propadajuće središnje druge ugovorne strane na drugi subjekt, na primjer drugu središnju drugu ugovornu stranu ili prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu, ovlast otpisa ili poništenja vlasničkih instrumenata, otpisa ili konverzije obveza propadajuće središnje druge ugovorne strane, ovlast otpisa varijacijskog iznosa nadoknade, ovlast izvršavanja nepodmirenih obveza trećih strana u pogledu središnje druge ugovorne strane, uključujući pozive na gotovinsku uplatu u okviru oporavka i sanacije, što uključuje obveze utvrđene pravilima poslovanja središnje druge ugovorne strane, i raspodjelu pozicija, ovlast djelomičnog ili potpunog raskida ugovora središnje druge ugovorne strane, ovlast smjene uprave i ovlast izricanja privremenog moratorija na isplatu potraživanja. Središnja druga ugovorna strana i članovi njezina odbora i višeg rukovodstva trebali bi se, na temelju građanskog ili kaznenog prava države članice, smatrati odgovornima za propast središnje druge ugovorne strane.

(63)  Okvir za sanaciju trebao bi uključivati postupovne zahtjeve kako bi se osiguralo primjereno obavješćivanje o mjerama sanacije i njihovo objavljivanje. Međutim, s obzirom na to da postoji vjerojatnost da su informacije dostupne sanacijskim tijelima i njihovim stručnim savjetnicima tijekom postupka sanacije osjetljive prirode, te bi informacije prije objavljivanja odluke o sanaciji trebale podlijegati učinkovitom režimu povjerljivosti. U obzir se mora uzeti činjenica da informacije o sadržaju i detaljima planova oporavka i sanacije te rezultatima procjena tih planova mogu imati dalekosežne posljedice, posebno informacije o dotičnim društvima. Za svaku informaciju koja se dostavi u vezi s odlukom prije nego li je ona donesena, bilo o tome jesu li uvjeti za sanaciju ispunjeni, o primjeni pojedinog instrumenta ili bilo koje mjere tijekom postupka, mora se pretpostaviti da utječe na javne i privatne interese koji su mjerama obuhvaćeni. Međutim, negativni učinci na središnju drugu ugovornu stranu mogu biti uzrokovani i samom informacijom o tome da sanacijsko tijelo ispituje tu središnju drugu ugovornu stranu. Stoga je potrebno osigurati da postoje primjereni mehanizmi za čuvanje povjerljivosti takvih informacija, kao što su sadržaj i detalji planova oporavka i sanacije te rezultati bilo koje procjene provedene u tom kontekstu.

(64)  Sanacijska tijela trebala bi imati dodatne ovlasti kako bi osigurala djelotvoran prijenos vlasničkih ili dužničkih instrumenata te imovine, prava i obveza. Uz primjenu mjera zaštite, te bi ovlasti trebale uključivati ovlast ukidanja prava trećih strana iz prenesenih instrumenata ili imovine te ovlast izvršenja ugovora i osiguravanja nastavka primjene aranžmana na primatelje prenesene imovine i vlasničkih instrumenata. Međutim, prava zaposlenika da raskinu ugovor o radu ne bi smjela biti ugrožena. Pravo jedne od strana da raskine ugovor sa središnjom drugom ugovornom stranom u sanaciji ili s njezinim subjektom grupe iz drugih razloga osim sanacije propadajuće središnje druge ugovorne strane također ne bi smjelo biti ugroženo. Sanacijska tijela trebala bi imati dodatnu ovlast da od preostalog dijela središnje druge ugovorne strane koji se likvidira u redovnom postupku u slučaju insolventnosti zatraži pružanje usluga koje su nužne da bi se omogućilo poslovanje središnje druge ugovorne strane na koju su imovina, ugovori ili vlasnički instrumenti preneseni primjenom instrumenta prodaje poslovanja ili instrumenta prijelazne središnje druge ugovorne strane.

(65)  U skladu s člankom 47. Povelje stranke na koje se to odnosi imaju pravo na pravično postupanje i na djelotvoran pravni lijek za mjere koje na njih utječu. Stoga bi odluke koje donose sanacijska tijela trebale biti podložne pravu na podnošenje žalbe na materijalnoj osnovi ako su bile proizvoljne i nerazumne u vrijeme kad su donesene, s obzirom na tada lako dostupne informacije.

(66)  Mjerama sanacije koje provode nacionalna sanacijska tijela mogu se propisati ekonomske procjene i značajno diskrecijsko pravo. Nacionalna sanacijska tijela imaju posebna stručna znanja potrebna za provedbu takvih procjena i utvrđivanje primjerene upotrebe diskrecijskog prava. Stoga je važno osigurati da nacionalni sudovi koriste ekonomske procjene koje u tom kontekstu provedu nacionalna sanacijska tijela kao osnovu pri preispitivanju navedenih mjera za upravljanje krizom.

(67)  Kako bi se obuhvatile iznimno hitne situacije i s obzirom na to da bi suspenzija odluka sanacijskih tijela mogla onemogućiti nastavak obavljanja ključnih funkcija, nužno je osigurati da podnošenje žalbe ne uzrokuje automatsku suspenziju učinaka osporene odluke te da odluka sanacijskog tijela bude odmah izvršiva.

(68)  Osim toga, kada je to potrebno kako bi se zaštitile treće strane koje su u dobroj vjeri stekle imovinu, ugovore, prava i obveze središnje druge ugovorne strane u sanaciji na temelju izvršenja sanacijskih ovlasti tijela i kako bi se osigurala stabilnost financijskih tržišta, pravo na podnošenje žalbe ne bi smjelo utjecati ni na koji naknadni upravni akt ili transakciju zaključenu na temelju poništene odluke. U takvim slučajevima, pravni lijekovi protiv nezakonitih odluka trebali bi stoga biti ograničeni na dodjelu naknade za štetu koju su pretrpjele pogođene osobe.

(69)  S obzirom na to da se može zahtijevati da se hitno provedu mjere sanacije zbog ozbiljnih rizika za financijsku stabilnost u državi članici i Uniji, svaki postupak u skladu s nacionalnim pravom koji se odnosi na zahtjev za prethodno sudsko odobrenje mjere za upravljanje krizom i sudsko razmatranje takvog zahtjeva trebao bi biti žuran. Time se ne dovodi u pitanje pravo zainteresiranih strana da u ograničenom roku sudu podnesu zahtjev za poništenje odluke nakon što sanacijsko tijelo provede mjere za upravljanje krizom.

(70)  Kako bi se osigurala učinkovita sanacija i izbjegao sukob jurisdikcija, redovni postupak u slučaju insolventnosti za propadajuću središnju drugu ugovornu stranu ne bi se smio pokrenuti niti odvijati dok sanacijsko tijelo izvršava svoje sanacijske ovlasti ili primjenjuje instrumente sanacije, osim na inicijativu sanacijskog tijela ili uz njegovu suglasnost. Korisno je i potrebno u ograničenom roku suspendirati određene ugovorne obveze kako bi sanacijsko tijelo imalo vremena primijeniti instrumente sanacije. To se ipak ne bi trebalo primijeniti na obveze propadajuće središnje druge ugovorne strane prema sustavu određenom u skladu s Direktivom 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća23, uključujući ostale središnje druge ugovorne strane i središnje banke. Direktivom 98/26/EZ smanjuje se rizik povezan sa sudjelovanjem u platnim sustavima i sustavima za namiru, posebno smanjenjem poremećaja sustava u slučaju insolventnosti sudionika u takvom sustavu. Kako bi se osiguralo da se navedene zaštite primjereno primjenjuju u kriznim situacijama, istodobno osiguravajući primjerenu sigurnost operaterima platnih sustava i sustava vrijednosnih papira te ostalim sudionicima na tržištu, mjera za sprječavanje krize ili mjera sanacije ne bi se sama po sebi trebala smatrati postupkom u slučaju insolventnosti u smislu Direktive 98/26/EZ, pod uvjetom da se bitne obveze na temelju ugovora i dalje izvršavaju. Međutim, time se ne dovodi u pitanje djelovanje sustava određenog na temelju Direktive 98/26/EZ ili pravo na sigurnost kolaterala zajamčeno istom Direktivom.

(71)  Kako bi se osiguralo da sanacijska tijela pri prijenosu imovine i obveza na kupca iz privatnog sektora ili prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu imaju primjeren rok za određivanje ugovora koje je potrebno prenijeti, moglo bi biti primjereno uvesti razmjerna ograničenja za prava drugih ugovornih strana na zatvaranje, ubrzavanje ili raskid financijskih ugovora na neki drugi način prije nego što prijenos nastupi. Takvo bi ograničenje bilo potrebno kako bi se tijelima osigurao točan uvid u bilancu propadajuće središnje druge ugovorne strane bez izmjena vrijednosti i opsega koje bi uključivalo često ostvarivanje prava raskida. Kako bi se ograničenje ugovornih prava drugih ugovornih strana svelo na najmanju moguću mjeru, ograničenje prava raskida trebalo bi se primjenjivati samo u odnosu na mjeru za sprječavanje krize ili mjeru sanacije, uključujući svaki događaj izravno povezan s primjenom te mjere, a prava na raskid proizašla iz nekog drugog neispunjavanja obveza, uključujući neplaćanje ili neisplatu iznosa nadoknade, trebala bi se zadržati.

(72)  Kako se legitimne odredbe o tržištu kapitala ne bi ugrozile u slučaju prijenosa dijela, no ne i cijele imovine, ugovora, prava i obveza propadajuće središnje druge ugovorne strane, primjereno je uključiti mjere zaštite, prema potrebi, radi sprječavanja razdvajanja povezanih obveza, prava i ugovora. Takvo ograničenje odabranih praksi u odnosu na povezane ugovore i povezani kolateral trebalo bi se odnositi i na ugovore s istom drugom ugovornom stranom obuhvaćene sporazumima o osiguranju, ugovorima o financijskom kolateralu s prijenosom prava vlasništva, sporazumima o prijeboju, sporazumima o konačnom netiranju i strukturiranim financijskim sporazumima. Ako se primjenjuje mjera zaštite, sanacijska tijela trebala bi nastojati prenijeti sve povezane ugovore u okviru zaštićenog aranžmana ili ih sve ostaviti u preostalom dijelu propadajuće središnje druge ugovorne strane. Tim mjerama zaštite trebalo bi se osigurati da se u što je moguće manjoj mjeri utječe na tretman pokrivenih izloženosti na temelju sporazuma o netiranju za potrebe Direktive 2013/36/EZ.

(73)  Središnje druge ugovorne strane iz EU-a pružaju usluge članovima sustava poravnanja i klijentima iz trećih zemalja, a središnje druge ugovorne strane iz trećih zemalja pružaju usluge članovima sustava poravnanja i klijentima iz EU-a. Za učinkovitu sanaciju središnjih drugih ugovornih strana koje posluju na međunarodnoj razini potrebna je suradnja tijela država članica i trećih zemalja. U tu svrhu ESMA bi trebala izdati smjernice o relevantnom sadržaju sporazuma o suradnji koje treba sklopiti s tijelima trećih zemalja. Tim sporazumima o suradnji trebalo bi se osigurati učinkovito planiranje, odlučivanje i koordinacija u pogledu središnjih drugih ugovornih strana koje posluju na međunarodnoj razini. Nacionalna sanacijska tijela trebala bi priznati i provesti postupke sanacije u trećim zemljama u određenim okolnostima. Suradnja bi se trebala odnositi na podružnice iz Unije ili središnje druge ugovorne strane iz trećih zemalja i njihove članove sustava poravnanja i klijente.

(74)  Kako bi se osiguralo dosljedno usklađivanje i odgovarajuća zaštita sudionika na tržištu cijele Unije, Komisija bi trebala donijeti nacrt regulatornih tehničkih standarda koje je izradila ESMA s pomoću delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a i člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010, kojima se određuje sadržaj pisanih dogovora i postupaka za rad sanacijskih kolegija, sadržaj planova sanacije i elemenata relevantnih za provedbu vrednovanja.

(75)  Komisija bi trebala imati mogućnost suspenzije svih obveza poravnanja utvrđenih na temelju članka 5. Uredbe (EU) br. 648/2012 na zahtjev sanacijskog tijela središnje druge ugovorne strane u sanaciji ili nadležnog tijela člana sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane u sanaciji te nakon što ESMA donese neobvezujuće mišljenje za određene kategorije OTC izvedenica koje je poravnala središnja druga ugovorna strana u sanaciji. Odluku o suspenziji trebalo bi donijeti samo ako je potrebna radi očuvanja financijske stabilnosti i povjerenja u tržište, posebno radi izbjegavanja učinaka širenja zaraze i sprječavanja izlaganja drugih ugovornih strana i ulagatelja visokom i nesigurnom riziku prema središnjoj drugoj ugovornoj strani. Kako bi donijela tu odluku, Komisija bi u obzir trebala uzeti ciljeve sanacije i kriterije navedene u Uredbi (EU) br. 648/2012 za uvođenje obveze poravnanja za OTC izvedenice za koje se traži suspenzija. Suspenzija bi trebala biti privremena s mogućnošću obnove. Slično tome, uloga odbora za rizike središnje druge ugovorne strane, kako je navedeno u članku 28. Uredbe (EU) br. 648/2012, trebala bi se poboljšati kako bi se središnja druga ugovorna strana dodatno potaknula na razborito upravljanje svojim rizicima i poboljšanje otpornosti. Članovima odbora za rizike trebalo bi se omogućiti da obavijeste nadležno tijelo kada središnja druga ugovorna strana ne slijedi savjete odbora za rizike, a predstavnici članova sustava poravnanja i klijenata u odboru za rizike trebali bi moći upotrebljavati informacije za nadzor njihove izloženosti središnjoj drugoj ugovornoj strani u skladu s mjerama zaštite povjerljivosti. Konačno, sanacijska tijela središnjih drugih ugovornih strana trebala bi također imati pristup svim potrebnim informacijama u trgovinskim repozitorijima. Uredbu (EU) br. 648/2012 i Uredbu (EU) 2365/2015 Europskog parlamenta i Vijeća(10) trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(76)  Kako bi se osiguralo da su sanacijska tijela središnjih drugih ugovornih strana zastupljena na svim relevantnim forumima te da ESMA koristi cjelokupno stručno znanje potrebno za izvršavanje zadaća povezanih s oporavkom i sanacijom središnjih drugih ugovornih strana, Uredbu (EU) br. 1095/2010 trebalo bi izmijeniti kako bi nacionalna sanacijska tijela središnje druge ugovorne strane bila obuhvaćena konceptom nadležnih tijela u smislu te Uredbe.

(77)  Da bi pripremila odluke povezane sa zadaćama koje su joj dodijeljene, uključujući izradu nacrta tehničkih standarda o ex ante i ex post vrednovanju te o sanacijskim kolegijima i planovima sanacije, izradu smjernica o uvjetima sanacije i obvezujućem posredovanju te osigurala cjelovitu uključenost EBA-e i njezinih članova u pripremu tih odluka, ESMA bi trebala uspostaviti interni sanacijski odbor u koji bi kao promatrače pozvala nadležna tijela u okviru EBA-e.

(78)  Ovom Uredbom poštuju se temeljna prava te prava, slobode i načela koja su priznata u Povelji, a osobito pravo na vlasništvo, pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje te pravo na obranu.

(79)  Pri donošenju odluka ili mjera u skladu s ovom Uredbom, nadležna tijela i sanacijska tijela trebala bi uvijek uzimati u obzir učinak svojih odluka i mjera na financijsku stabilnost u drugim jurisdikcijama i gospodarsko stanje u drugim jurisdikcijama te bi trebala uzeti u obzir značaj svih članova sustava poravnanja za financijski sektor i gospodarstvo jurisdikcija u kojima taj član sustava poravnanja ima poslovni nastan.

(80)  Budući da cilj ove Uredbe, to jest usklađivanje pravila i postupaka sanacije središnjih drugih ugovornih strana, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog učinka propasti bilo koje središnje druge ugovorne strane u cijeloj Uniji na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(81)  Kako bi se izbjegle neusklađenosti odredaba koje se odnose na oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana i pravnog okvira kojim se uređuje oporavak i sanacija kreditnih institucija i investicijskih društava, primjereno je primjenu ove Uredbe odgoditi do datuma kada države članice moraju početi primjenjivati mjere kojima se prenose odredbe [UP: unosi upućivanje na Direktivu o izmjeni Direktive 2014/59/EU],

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

PREDMET I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju pravila i postupci koji se odnose na oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana koje imaju odobrenje za rad u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012 i pravila koja se odnose na dogovore s trećim zemljama u području oporavka i sanacije središnjih drugih ugovornih strana.

Članak 2.Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)  „središnja druga ugovorna strana” znači središnja druga ugovorna strana kako je definirana u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(2)  „sanacijski kolegij” znači kolegij uspostavljen u skladu s člankom 4.;

(3)  „sanacijsko tijelo” znači tijelo ▌imenovano ▌u skladu s člankom 3.;

(4)  „instrument sanacije” znači instrument sanacije naveden u članku 27. stavku 1.;

(5)  „sanacijska ovlast” znači ovlast navedena u članku 48.;

(6)  „ciljevi sanacije” znači ciljevi sanacije utvrđeni u članku 21.;

(7)  „nadležno tijelo” znači tijelo ▌ određeno ▌ u skladu s člankom 22. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(7.a)  „događaj neispunjavanja obveza” znači scenarij u kojem jedan ili više članova sustava poravnanja ne izvrše svoje financijske obveze prema središnjoj drugoj ugovornoj strani;

(7.b)  „nepovezanost s neispunjavanjem obveza” znači scenarij u kojem su središnjoj drugoj ugovornoj strani nastali gubici iz bilo kojeg razloga osim neispunjavanja obveza člana sustava poravnanja, kao što su poslovni, skrbničkih, investicijski, pravni ili operativni neuspjesi ili prijevara, uključujući gubitke nastale zbog kibernapada ili nepokrivene manjkove likvidnosti;

(8)  „plan sanacije” znači plan sanacije središnje druge ugovorne strane sastavljen u skladu s člankom 13.;

(9)  „mjera sanacije” znači primjena instrumenta sanacije ili izvršavanje jedne ili više sanacijskih ovlasti nakon što se ispune uvjeti za sanaciju utvrđeni u članku 22.;

(10)  „član sustava poravnanja” znači član sustava poravnanja kako je definiran u članku 2. točki 14. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(11)  „matično društvo” znači matično društvo kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 15. podtočki (a) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(12)  „središnja druga ugovorna strana treće zemlje” znači središnja druga ugovorna strana sa sjedištem u trećoj zemlji;

(13)  „sporazum o prijeboju” znači sporazum prema kojem se dva potraživanja ili više njih ili dvije obveze ili više njih koje međusobno duguju središnja druga ugovorna strana u sanaciji i druga ugovorna strana mogu međusobno prebiti;

(14)  „infrastruktura financijskog tržišta” znači središnja druga ugovorna strana, središnji depozitorij vrijednosnih papira, trgovinski depozitorij, platni sustav ili bilo koji drugi sustav koji je definirala i odredila država članica u skladu s člankom 2. točkom (a) Direktive 98/26/EZ;

(15)  „klijent” znači klijent kako je definiran u članku 2. točki 15. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(15a)  „OSV institucije” znači ostale sistemski važne institucije iz članka 131. stavka 3. Direktive 2013/36/EU;

(16)  „interoperabilna središnja druga ugovorna strana” znači središnja druga ugovorna strana koja je sklopila ugovor o međudjelovanju u skladu s glavom V. Uredbe (EU) br. 648/2012;

  ▌

(18)  „plan oporavka” znači plan oporavka koji sastavlja i ažurira središnja druga ugovorna strana u skladu s člankom 9.;

(19)  „odbor” znači upravni ili nadzorni odbor, ili oboje, osnovan u skladu s nacionalnim propisima o trgovačkim društvima u skladu s člankom 27. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(20)  „kolegij nadzornih tijela” znači kolegij naveden u članku 18. stavku 1. Uredbe (EU) br. 648/2012, u kojem sudjeluje Jedinstveni sanacijski odbor (SRB);

(21)  „kapital” znači kapital kako je definiran u članku 2. točki 25. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(22)  „redoslijed pokrića nepodmirenih obveza” znači redoslijed pokrića nepodmirenih obveza u skladu s člankom 45. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(23)  „ključne funkcije” znači aktivnosti, usluge ili djelatnosti koje se pružaju trećim stranama nepovezanima sa središnjom drugom ugovornom stranom čije bi obustavljanje vjerojatno dovelo do prekida usluga bitnih za realno gospodarstvo ili poremetilo financijsku stabilnost u jednoj ili više država članica zbog veličine, tržišnog udjela, vanjske i unutarnje međusobne povezanosti, složenosti ili prekograničnih aktivnosti središnje druge ugovorne strane ili grupe posebno s obzirom na zamjenjivost tih aktivnosti, usluga ili djelatnosti;

(24)  „grupa” znači grupa kako je definirana u članku 2. točki 16. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(25)  „povezana infrastruktura financijskog tržišta” znači interoperabilna središnja druga ugovorna strana ili neka druga infrastruktura financijskog tržišta ili središnja druga ugovorna strana s kojom središnja druga ugovorna strana ima ugovorni aranžman;

(26)  „ ▌javne financijske potpore” znači državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a ili bilo koje druge javne financijske potpore na nadnacionalnoj razini koje bi, da su predviđene na nacionalnoj razini, predstavljale državne potpore koje se dodjeljuju u cilju očuvanja ili ponovne uspostave održivosti, likvidnosti ili solventnosti središnje druge ugovorne strane ili grupe kojoj pripada takva središnja druga ugovorna strana;

(27)  „financijski ugovori” znači ugovori i sporazumi kako je definirano u članku 2. stavku 1. podstavku 100. Direktive 2014/59/EU;

(28)  „redovni postupak u slučaju insolventnosti” znači svi postupci u slučaju insolventnosti koji dovode do djelomične ili potpune prodaje imovine dužnika i imenovanja likvidatora ili upravitelja, koji se prema nacionalnom pravu uobičajeno primjenjuju na središnje druge ugovorne strane bilo da se primjenjuju samo na te institucije ili se općenito primjenjuju na svaku fizičku ili pravnu osobu;

(29)  „vlasnički instrumenti” znači dionice, drugi instrumenti koji daju pravo na vlasništvo, instrumenti koji se mogu konvertirati u dionice ili koji daju pravo na stjecanje dionica ili drugih vlasničkih instrumenata te instrumenti koji predstavljaju pravo na dionice ili druge vlasničke instrumente;

(30)  „imenovano nacionalno makrobonitetno tijelo” znači tijelo kojem je povjerena provedba makrobonitetne politike iz Preporuke B1 Preporuke Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB) od 22. prosinca 2011. o makrobonitetnim ovlastima nacionalnih tijela (ESRB/2011/3);

(31)  „jamstveni fond” znači jamstveni fond koji održava središnja druga ugovorna strana u skladu s člankom 42. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(32)  „unaprijed financirana sredstva” znači sredstva koja relevantna pravna osoba drži i koja su joj besplatno dostupna;

(33)  „više rukovodstvo” znači osoba ili osobe koje stvarno upravljaju poslovanjem središnje druge ugovorne strane i izvršni član ili članovi odbora;

(34)  „trgovinski repozitorij” znači trgovinski repozitorij kako je definiran u članku 2. točki 2. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili u članku 3. točki 1. Uredbe (EU) 2015/2365 Europskog parlamenta i Vijeća(11);

(35)  „okvir Unije za državne potpore” znači okvir utvrđen člancima 107., 108. i 109. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) te uredbama i svim aktima Unije, uključujući smjernice, komunikacije i obavijesti sastavljene ili donesene u skladu s člankom 108. stavkom 4. ili člankom 109. UFEU-a;

(36)  „dužnički instrumenti” znači obveznice ili drugi oblici neosiguranog prenosivog duga, instrumenti koji stvaraju ili priznaju dug te instrumenti koji daju pravo na stjecanje dužničkih instrumenata;

(37)  „poziv na gotovinsku uplatu za sanaciju” znači zahtjev da članovi sustava poravnanja osiguraju gotovinska sredstva središnjoj drugoj ugovornoj strani, uz unaprijed financirana sredstva, na temelju zakonskih ovlasti dostupnih sanacijskom tijelu u skladu s člankom 31. i utvrđenim pravilima poslovanja središnje druge ugovorne strane;

(38)  „poziv na gotovinsku uplatu za oporavak” znači zahtjevi da članovi sustava poravnanja osiguraju gotovinska sredstva središnjoj drugoj ugovornoj strani, uz unaprijed financirana sredstva, na temelju ugovornih aranžmana utvrđenih pravilima poslovanja središnje druge ugovorne strane;

(39)  „ovlasti za prijenos” znači ovlasti definirane u članku 48. stavku 1. točki (c) ili (d) za prijenos dionica, ostalih vlasničkih instrumenata, dužničkih instrumenata, imovine, prava ili obveza ili bilo koje kombinacije tih stavki od središnje druge ugovorne strane u sanaciji na primatelja;

(40)  „izvedenica” znači izvedenica kako je definirana u članku 2. točki 5. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(41)  „sporazum o netiranju” znači sporazum na temelju kojeg se niz potraživanja ili obveza može preoblikovati u jedno neto potraživanje, uključujući sporazume o konačnom netiranju prema kojima se prilikom nastanka događaja izvršenja (bez obzira na to kako i kojim propisom je taj događaj definiran) obveze strana ubrzavaju tako da odmah postaju dospjele ili prestaju te su u svakom slučaju pretvorene u jedno neto potraživanje ili su njime zamijenjene, uključujući „odredbe o konačnom netiranju” kako je definirano u članku 2. stavku 1. točki (n) podtočki i. Direktive 2002/47/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(12) i „saldiranje” kako je definirano u članku 2. točki (k) Direktive 98/26/EZ;

(42)  „mjera za sprječavanje krize” znači izvršavanje ovlasti kojom se od središnje druge ugovorne strane zahtijeva da poduzme mjere za uklanjanje nedostataka u njezinu planu oporavka u skladu s člankom 10. stavcima 8. i 9., izvršavanje ovlasti za rješavanje ili uklanjanje prepreka mogućnosti sanacije u skladu s člankom 17. ili primjena mjera rane intervencije u skladu s člankom 19.;

(43)  „pravo raskida” znači pravo na raskid ugovora, pravo na prijevremeno ispunjenje, konačno netiranje, prijeboj ili netiranje obveze ili bilo koja slična odredba kojom se suspendira, mijenja ili poništava obveza ugovorne strane ili odredba kojom se sprječava nastanak obveze iz ugovora koja bi inače nastala;

(44)  „ugovor o financijskom kolateralu s pravom prijenosa vlasništva” znači ugovor o financijskom kolateralu s pravom prijenosa vlasništva kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki (b) Direktive 2002/47/EZ;

(45)  „pokrivene obveznice” znači instrument iz članka 52. stavka 4. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(13);

(46)  „sanacijski postupak u trećoj zemlji” znači postupanje u skladu s pravom treće zemlje u slučaju propasti središnje druge ugovorne strane treće zemlje koje je, u smislu ciljeva i predviđenih rezultata, usporedivo s mjerama sanacije u okviru ove Uredbe;

(47)  „relevantna nacionalna tijela” znači sanacijska tijela, nadležna tijela ili nadležna ministarstva imenovana u skladu s ovom Uredbom ili na temelju članka 3. Direktive 2014/59/EU ili druga tijela u državama članicama s ovlastima u pogledu imovine, prava i obveza središnjih drugih ugovornih strana treće zemlje koje pružaju usluge poravnanja u svojim jurisdikcijama;

(48)  „relevantno tijelo treće zemlje” znači tijelo treće zemlje odgovorno za obavljanje funkcija usporedivih s funkcijama sanacijskih ili nadležnih tijela u skladu s ovom Uredbom.

GLAVA II.

TIJELA, SANACIJSKI KOLEGIJ I POSTUPCI

Odjeljak I.Sanacijska tijela, sanacijski kolegiji i uključenost europskih nadzornih tijela

Članak 3.Imenovanje sanacijskih tijela i nadležnih ministarstava

1.  Država članica u kojoj središnja druga ugovorna strana ima poslovni nastan imenuje, a država članica u kojoj nijedna središnja druga ugovorna strana nema poslovni nastan može imenovati jedno sanacijsko tijelo koje je ovlašteno primjenjivati instrumente sanacije i izvršavati sanacijske ovlasti kako je utvrđeno ovom Uredbom.

Sanacijska tijela jesu nacionalne središnje banke, nadležna ministarstva, tijela javne uprave ili druga tijela kojima su povjerene ovlasti javne uprave.

2.  Sanacijska tijela imaju stručno znanje, sredstva i operativnu sposobnost za primjenu mjera sanacije te izvršavanje svojih ovlasti brzinom i fleksibilnošću potrebnima za ostvarivanje ciljeva sanacije.

3.  Ako su sanacijskom tijelu imenovanom u skladu sa stavkom 1. povjerene druge funkcije, osigurava se stvarna operativna neovisnost tog sanacijskog tijela, uključujući zasebno osoblje, hijerarhijsku odgovornost i postupak donošenja odluka, a posebno njegova neovisnost u odnosu na nadležno tijelo imenovano u skladu s člankom 22. Uredbe (EU) br. 648/2012 i u odnosu na nadležna i sanacijska tijela članova sustava poravnanja iz članka 18. stavka 2. točke (c) iste Uredbe, te se uspostavljaju i ESMA-i na zadovoljavajući način dokazuju svi potrebni mehanizmi kako bi se izbjegli sukobi interesa između funkcija povjerenih sanacijskom tijelu u skladu s ovom Uredbom i svih ostalih funkcija povjerenih tom tijelu.

Zahtjevi navedeni u prvom stavku ne isključuju objedinjavanje linija odgovornosti na najvišoj razini organizacije koja obuhvaća različita tijela, niti isključuje mogućnost upućivanja osoblja, na temelju unaprijed određenih uvjeta, iz jednog tijela u drugo kako bi se riješilo pitanje privremeno velikog radnog opterećenja.

4.  ▌ Sanacijsko tijelo donosi i objavljuje interna pravila kojima se osigurava strukturna odvojenost iz prvog podstavka, uključujući pravila o poslovnoj tajni i razmjeni informacija između različitih područja funkcija.

5.  Svaka država članica imenuje jedno ministarstvo koje je nadležno za izvršavanje funkcija povjerenih nadležnom ministarstvu u skladu s ovom Uredbom.

6.  ▌Sanacijsko tijelo pravodobno obavješćuje nadležno ministarstvo o odlukama donesenima u skladu s ovom Uredbom.

7.  Ako odluke iz stavka 6. imaju izravan fiskalni učinak ▌, sanacijsko tijelo ishođuje nužno odobrenje nadležnog ministarstva kako je ▌ utvrđeno ▌ pravom.

8.  Države članice obavješćuju Komisiju i Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) o sanacijskim tijelima imenovanima u skladu sa stavkom 1.

9.  ▌

10.  ESMA objavljuje popis sanacijskih tijela i tijela za kontakt o kojima je obaviještena u skladu sa stavkom 8.

Članak 4.

Sanacijski kolegiji

1.  Sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane osniva sanacijsko tijelo, upravlja i predsjeda njime u cilju obavljanja zadaća iz članaka 13., 16. i 17. te u cilju osiguravanja suradnje i koordinacije sa sanacijskim tijelima treće zemlje.

Sanacijski kolegiji pružaju sanacijskim tijelima i ostalim relevantnim tijelima okvir za izvršavanje sljedećih zadaća:

(a)  razmjena informacija relevantnih za izradu planova sanacije, za procjenu povezanosti središnje druge ugovorne strane i njezinih sudionika, zajedno s ostalim središnjim bankama od interesa, za primjenu pripremnih i preventivnih mjera te za sanaciju;

(b)  procjena planova sanacije u skladu s člankom 13.;

(c)  procjena mogućnosti sanacije središnjih drugih ugovornih strana u skladu s člankom 16.;

(d)  utvrđivanje, rješavanje i uklanjanje prepreka mogućnosti sanacije središnjih drugih ugovornih strana u skladu s člankom 17.;

(e)  koordinacija javne komunikacije o strategijama i programima sanacije;

(ea)  razmjena planova oporavka i sanacije članova sustava poravnanja i procjena mogućeg učinka i povezanosti sa središnjom drugom ugovornom stranom;

2.  Članovi sanacijskog kolegija jesu sljedeća tijela:

(a)  sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane;  

(b)  nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane;

(c)  nadležna tijela i sanacijska tijela članova sustava poravnanja iz članka 18. stavka 2. točke (c) Uredbe (EU) br. 648/2012;

(d)  nadležna tijela iz članka 18. stavka 2. točke (d) Uredbe (EU) br. 648/2012;

(e)  nadležna tijela i sanacijska tijela središnjih drugih ugovornih strana iz članka 18. stavka 2. točke (e) Uredbe (EU) br. 648/2012;

(f)  nadležna tijela iz članka 18. stavka 2. točke (f) Uredbe (EU) br. 648/2012;

(g)  članovi ESSB-a iz članka 18. stavka 2. točke (g) Uredbe (EU) br. 648/2012;

(h)  središnje emisijske banke iz članka 18. stavka 2. točke (h) Uredbe (EU) br. 648/2012;

(i)  nadležno tijelo matičnog društva ako se primjenjuje članak 11. stavak 1.;

(ia)  nadležna tijela zadužena za nadzor O-SII-ja iz članka 131. stavka 3. Direktive 2013/36/EZ;

(j)  nadležno ministarstvo ako sanacijsko tijelo iz točke (a) nije nadležno ministarstvo;

(k)  ESMA;

(l)  Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA).

3.  ESMA, EBA i nadležna tijela zadužena za nadzor O-SII-ja nemaju glasačka prava u sanacijskim kolegijima.

4.  Nadležna i sanacijska tijela članova sustava poravnanja s poslovnim nastanom u trećim zemljama i nadležna i sanacijska tijela središnjih drugih ugovornih strana treće zemlje s kojima je središnja druga ugovorna strana sklopila ugovore o međudjelovanju mogu biti pozvana da kao promatrači sudjeluju u sanacijskom kolegiju. Njihovo sudjelovanje ovisi o tome podliježu li ta tijela zahtjevima povjerljivosti koji su, prema mišljenju predsjedavatelja sanacijskog kolegija, jednakovrijedni onima utvrđenima člankom 71.

Sudjelovanje tijela treće zemlje u sanacijskom kolegiju može biti ograničeno na raspravu o odabranim pitanjima prekogranične provedbe, što može uključivati sljedeće:

(a)  djelotvorna i koordinirana provedba mjera sanacije, osobito u skladu s člancima 53. i 75.;

(b)  utvrđivanje i uklanjanje mogućih prepreka djelotvornoj mjeri sanacije koje mogu proizlaziti iz neusklađenih propisa kojima se uređuju sporazumi o kolateralu, netiranju i prijeboju i različitih ovlasti i strategija oporavka i sanacije;

(c)  utvrđivanje i koordiniranje potrebe za zahtjevima za novo licenciranje, priznavanje ili izdavanje odobrenja za rad, uzimajući u obzir potrebu da se mjere sanacije provedu pravovremeno;

(d)  moguća suspenzija obveze poravnanja za relevantnu kategoriju imovine na koju utječe sanacija središnje druge ugovorne strane u skladu s člankom 6.a Uredbe (EU) br. 648/2012 ili bilo kojom drugom jednakovrijednom odredbom nacionalnog prava dotične treće zemlje;

(e)  mogući utjecaj različitih vremenskih zona na mjerodavni završetak radnog vremena u pogledu završetka trgovanja.

5.  Predsjedavatelj sanacijskog kolegija odgovoran je za sljedeće zadaće:

(a)  utvrđivanje pisanih dogovora i postupaka za rad sanacijskog kolegija nakon savjetovanja s ostalim članovima sanacijskog kolegija;

(b)  koordiniranje svih aktivnosti sanacijskog kolegija;

(c)  sazivanje i predsjedanje svim sastancima sanacijskog kolegija;

(d)  cjelovito izvješćivanje svih članova sanacijskog kolegija, prije organizacije sastanaka sanacijskog kolegija, o glavnim pitanjima o kojima će se raspravljati na tim sastancima i o točkama koje treba razmotriti za potrebe tih rasprava;

(e)  odlučivanje o tome hoće li se sanacijska tijela treće zemlje pozvati da prisustvuju određenim sastancima sanacijskog kolegija u skladu sa stavkom 4. te o kojim je tijelima riječ;

(f)  koordiniranje pravovremene razmjene svih relevantnih informacija među članovima sanacijskog kolegija;

(g)  pravovremeno izvješćivanje svih članova sanacijskog kolegija o odlukama i ishodima tih sastanaka;

(ga)  osiguravanje da članovi kolegija pravodobno razmjenjuju sve relevantne informacije za izvršavanje svojih zadaća u skladu s ovom Uredbom.

6.  Kako bi se osigurao dosljedan i usklađen rad sanacijskih kolegija u Uniji, ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sadržaj pisanih dogovora i postupaka za rad sanacijskih kolegija iz stavka 1.

Za potrebe izrade regulatornih standarda iz prvog podstavka ESMA uzima u obzir relevantne odredbe Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 876/2013(14), odjeljka 1. poglavlja 6. Delegirane uredbe Komisije (EU) –/2016 o dopuni Direktive 2014/59/EU u pogledu regulatornih tehničkih standarda donesenih na temelju članka 88. stavka 7. Direktive 2014/59/EU(15).

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do [UP: unijeti datum: 12 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz stavka 6. u skladu s postupkom utvrđenim člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 5.Sanacijski odbor ESMA-e

1.  ESMA osniva sanacijski odbor u skladu s člankom 41. Uredbe (EU) br. 1095/2010 za potrebe pripreme odluka povjerenih ESMA-i ovom Uredbom, osim odluka koje se donose u skladu s člankom 12. ove Uredbe.

Sanacijski odbor isto tako promiče izradu i koordinaciju planova sanacije i izrađuje strategije za sanaciju središnjih drugih ugovornih strana koje propadaju.

2.  Sanacijski odbor čine tijela imenovana u skladu s člankom 3. stavkom 1. ove Uredbe.

Tijela iz članka 4. stavka 2. točaka i. i iv. Uredbe (EU) br. 1093/2010 i nadležna tijela zadužena za nadzor O-SII-ja pozivaju se da sudjeluju u sanacijskim odborima kao promatrači.

2.a  ESMA provedbom redovitih vježbi za testiranje otpornosti na stres i kriznih simulacija u pogledu mogućih stresnih događaja na razini cijeloga sustava procjenjuje aranžmane za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana u cijeloj Uniji s obzirom na njihov ukupni učinak na financijsku stabilnost Unije. U izvršavanju te uloge ESMA osigurava usklađenost s procjenama otpornosti pojedinih središnjih drugih ugovornih strana provedenima u skladu s poglavljem XII. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 153/2013 o učestalosti i obliku testiranja te blisko surađuje s kolegijima nadzornih tijela osnovanima u skladu s člankom 18. Uredbe (EU) br. 648/2012, ESRB-om i nadležnim tijelima imenovanima u skladu s člankom 4. Direktive 2013/36/EU, uključujući ESB pri provođenju zadaća u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma iz Uredbe (EU) br. 1024/2013, i svim nacionalnim nadležnim tijelima zaduženima za nadzor središnjih drugih ugovornih strana. U područjima u kojima se na temelju tih sveobuhvatnih testiranja otpornosti na stres pokaže da su ti aranžmani nedostatni, odgovorna institucija ili institucije morat će riješiti nedostatke i ponovo, u roku od šest mjeseci od prethodnih testiranja, podvrgnuti svoje aranžmane drugom krugu testiranja otpornosti na stres.

3.  Za potrebe ove Uredbe ESMA surađuje s Europskim nadzornim tijelom za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) i EBA-om u okviru Zajedničkog odbora europskih nadzornih tijela uspostavljenog člankom 54. Uredbe (EU) br. 1093/2010, člankom 54. Uredbe (EU) br. 1094/2010 i člankom 54. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

4.  Za potrebe ove Uredbe ESMA osigurava strukturnu podjelu između sanacijskog odbora i drugih funkcija navedenih u Uredbi (EU) br. 1095/2010.

Članak 6. Suradnja između tijela

1.  Nadležna tijela, sanacijska tijela i ESMA usko surađuju u izradi, planiranju i koliko je moguće u primjeni odluka o sanaciji. Konkretno, sanacijsko tijelo i druga relevantna tijela, uključujući ESMA-u, sanacijska tijela imenovana u skladu s člankom 3. Direktive 2014/59/EU te nadležna tijela i tijela povezanih infrastruktura financijskog tržišta, trebaju djelotvorno surađivati i komunicirati u postupku oporavka kako bi sanacijskom tijelu omogućili pravovremeno djelovanje.

2.  Nadležna tijela i sanacijska tijela za potrebe ove Uredbe surađuju s ESMA-om u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010.

Nadležna tijela i sanacijska tijela dostavljaju ESMA-i bez odgode sve informacije koje su joj potrebne za izvršavanje njenih dužnosti u skladu s člankom 35. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Odjeljak II.Donošenje odluka i postupci

Članak 7.Opća načela o odlučivanju

Pri donošenju odluka i provedbi mjera u skladu s ovom Uredbom nadležna tijela, sanacijska tijela i ESMA uzimaju u obzir sva sljedeća načela i aspekte:

(a)  da je osigurana učinkovitost i razmjernost svake odluke ili mjere u odnosu na pojedinačnu središnju drugu ugovornu stranu uzimajući u obzir barem sljedeće čimbenike:

i)  vlasništvo, pravnu i organizacijsku strukturu središnje druge ugovorne strane, neovisno o tome je li dio veće grupe infrastruktura financijskog tržišta ili drugih financijskih institucija;

ii)  vrstu, veličinu i složenost poslovanja središnje druge ugovorne strane;

iii)  vrstu i raznolikost strukture članstva u sustavu poravnanja središnje druge ugovorne strane, uključujući članove sustava poravnanja, njihove klijente i ostale druge ugovorne strane kojima ti članovi sustava poravnanja i njihovi klijenti pružaju usluge poravnanja u okviru središnje druge ugovorne strane, ako ih je moguće jednostavno i bez nepotrebnog kašnjenja identificirati;

  ▌v)  povezanost središnje druge ugovorne strane s ostalim infrastrukturama financijskog tržišta, ostalim financijskim institucijama i financijskim sustavom općenito;

va) izvršava li središnja druga ugovorna strana poravnanje ugovora o OTC izvedenicama koji se odnose na vrstu OTC izvedenica za koje je određeno da podliježu obvezi poravnanja u skladu s člankom 5. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 648/2012;

vb) dostupnost drugih središnjih drugih ugovornih strana koje bi mogle vjerodostojno i stvarno djelovati kao zamjena za ključne funkcije središnje druge ugovorne strane;

vi)  stvarne i moguće posljedice kršenja iz članka 19. stavka 1. i članka 22. stavka 2.

(b)  da se osigura nužnost učinkovitog odlučivanja i što nižih troškova, uz istodobno sprečavanje tržišnih poremećaja, pri provedbi mjera rane intervencije ili mjere sanacije kako bi se izbjegla uporaba javnih sredstava;

(c)  da se pravovremeno donose odluke i provode mjere s dužnom žurnošću kad je to potrebno;

(d)  da sanacijska tijela, nadležna tijela i druga tijela međusobno surađuju kako bi se osiguralo da se usklađeno i učinkovito donose odluke i provode mjere;

(e)  da se jasno utvrde uloga i dužnosti relevantnih tijela u svakoj državi članici;

(f)  da se uzmu u obzir interesi država članica u kojima središnja druga ugovorna strana pruža usluge i u kojima njezini članovi sustava poravnanja, njihovi klijenti i sve povezane središnje druge ugovorne strane imaju poslovni nastan te osobito učinak svake odluke, mjere ili nedjelovanja na financijsku stabilnost ili fiskalna sredstva tih država članica i Unije u cjelini;

(g)  da se uzmu u obzir ciljevi usklađivanja interesa raznih članova sustava poravnanja, njihovih klijenata, šireg kruga vjerovnika i dionika središnje druge ugovorne strane u uključenim državama članicama i izbjegavanja nepravednog prejudiciranja ili nepravedne zaštite interesa određenih dionika u nekim državama članicama, uključujući izbjegavanje nepravedne raspodjele opterećenja među državama članicama;

(ga)  da se javna financijska potpora izbjegava u najvećoj mogućoj mjeri i upotrebljava samo kao krajnja mjera i pod uvjetima iz članka 45. te da se ne stvori očekivanje javne financijske potpore;

(h)  da svaka obveza na temelju ove Uredbe u pogledu savjetovanja s određenim tijelom prije donošenja bilo koje odluke ili mjere podrazumijeva barem obvezu savjetovanja o onim dijelovima predložene odluke ili mjere koja imaju ili će vjerojatno imati:

(i)   i. učinak na članove sustava poravnanja, klijente ili povezane infrastrukture financijskog tržišta;

(ii)   učinak na financijsku stabilnost države članice u kojoj članovi sustava poravnanja, klijenti ili povezane infrastrukture financijskog tržišta imaju poslovni nastan ili se nalaze;

(i)  da se poštuju planovi sanacije iz članka 13. osim ako je odstupanje od tih planova potrebno kako bi se bolje ostvarili ciljevi sanacije;

(j)  da se osigura transparentnost prema relevantnim tijelima kad god je to moguće, a posebno kad postoji vjerojatnost da će predložena odluka ili mjera imati posljedice za financijsku stabilnost ili fiskalna sredstva, te prema svakoj drugoj jurisdikciji ili drugim stranama kad god je to objektivno moguće;

(k)  da se oni koordiniraju i surađuju što je više moguće i u cilju smanjenja ukupnog troška sanacije;

(l)  da se smanje negativni ekonomski i socijalni učinci bilo koje odluke u svim državama članicama i trećim zemljama u kojima središnja druga ugovorna strana pruža usluge, uključujući negativne učinke na financijsku stabilnost.

Članak 8. Razmjena informacija

1.  Sanacijska tijela, nadležna tijela i ESMA međusobno jedna drugima na vlastitu inicijativu ili na zahtjev pravodobno dostavljaju sve relevantne informacije za izvršavanje njihovih zadaća u skladu s ovom Uredbom.

2.  Sanacijska tijela otkrivaju povjerljive informacije koje je dostavilo tijelo treće zemlje samo ako je to tijelo dalo prethodnu pismenu suglasnost.

Sanacijska tijela dostavljaju nadležnom ministarstvu sve informacije koje se odnose na odluke ili mjere za koje je potrebno obavijestiti nadležno ministarstvo, savjetovati se s njime ili ishoditi njegovu suglasnost.

GLAVA III.

IZRADA

POGLAVLJE I.Planiranje oporavka i sanacije

Odjeljak 1.Planiranje oporavka

Članak 9.Planovi oporavka

1.  Središnje druge ugovorne strane sastavljaju i ažuriraju sveobuhvatan i učinkovit plan oporavka kojim utvrđuju mjere koje moraju poduzeti i u slučaju događaja neispunjavanja obveza i događaja nepovezanih s neispunjavanjem obveza te kombinacija jednog i drugog radi poboljšanja svojeg financijskog položaja, bez ikakve javne financijske potpore, kako bi im se omogućilo da i dalje pružaju usluge poravnanja nakon njegova značajnog pogoršanja ili rizika kršenja svojih bonitetnih zahtjeva u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012.

1.a  U planu oporavka jasno se ističu razlike, osobito uporabom zasebnih odjeljaka kad god je to moguće, između scenarija na temelju:

(a)  događaja neispunjavanja obveza;

(b)  događaja koji nisu povezani s neispunjavanjem obveza;

Plan oporavka uključuje dogovore o načinu kombiniranja odredbi predviđenih za scenarije iz točaka (a) i (b) u slučaju da se oba scenarija istovremeno dogode.

2.  Plan oporavka uključuje okvir pokazatelja, temeljen na profilu rizičnosti središnje druge ugovorne strane, kojima se određuju okolnosti u kojima mogu biti poduzete mjere iz plana sanacije, uzimajući u obzir različite scenarije. Pokazatelji mogu biti kvalitativni ili kvantitativni ovisno o financijskom položaju središnje druge ugovorne strane.

Središnje druge ugovorne strane uspostavljaju odgovarajuće mehanizme za redovito praćenje pokazatelja, uključujući tijesnu suradnju među relevantnim tijelima. Središnja druga ugovorna strana izvješćuje ESMA-u i nadležna tijela o ishodu tog praćenja.

2.a  ESMA u suradnji s ESRB-om do... [jednu godinu nakon stupanja na snagu ove Uredbe] objavljuje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1095/2010 u kojima navodi minimalan popis kvalitativnih i kvantitativnih pokazatelja iz prvog podstavka stavka 2. ovog članka.

3.  Središnje druge ugovorne strane u svoja pravila poslovanja uključuje odredbe s kratkim pregledom postupaka koje trebaju slijediti kad radi ostvarenja ciljeva postupka oporavka predlažu:

(a)  provedbu mjera predviđenih njihovim planom oporavka unatoč činjenici da nisu ispunjeni relevantni pokazatelji ili

(b)  neprovedbu mjera predviđenih njihovim planom oporavka unatoč činjenici da su ispunjeni relevantni pokazatelji.

3.a  Sve mjere koje je potrebno poduzeti u skladu sa stavkom 3. zahtijevaju odobrenje nadležnog tijela.

4.  ▌Ako namjerava aktivirati svoj plan oporavka, središnja druga ugovorna strana izvješćuje nadležno tijelo i ESMA-u o vrsti i razmjeru problema koje je utvrdila navodeći sve relevantne okolnosti i mjere oporavka ili druge mjere koje namjerava poduzeti kako bi se situacija riješila.

Ako nadležno tijelo smatra da bi mjera oporavka koju središnja druga ugovorna strana namjerava poduzeti mogla uzrokovati značajne negativne učinke na financijski sustav, da nije vjerojatno da će biti djelotvorna ili da bi mogla nerazmjerno utjecati na klijente članova sustava poravnanja, ono može nakon što obavijesti ESMA-u od središnje druge ugovorne strane zatražiti da ne poduzme tu mjeru.

5.  Nadležno tijelo odmah obavješćuje sanacijsko tijelo o svakoj obavijesti koju je primilo u skladu sa stavkom 4. prvim podstavkom i svakom naknadnom naputku nadležnog tijela u skladu sa stavkom 4. drugim podstavkom.

Ako je nadležno tijelo obaviješteno u skladu s prvim podstavkom stavka 4., ono u najvećoj mogućoj mjeri ograničava ili zabranjuje sve primitke vlasničkog kapitala i instrumenata koji se smatraju vlasničkim kapitalom bez izazivanja izravnog neispunjavanja obveza, uključujući isplate dividendi i otkupe središnje druge ugovorne strane, te može ograničiti, zabraniti ili zamrznuti sve isplate varijabilnih primitaka u skladu s Direktivom 2013/36/EU i smjernicama EBA-e EBA/GL/2015/22, diskrecijskih mirovinskih pogodnosti ili otpremnina za rukovodstvo.

6.  Središnje druge ugovorne strane po potrebi preispituju i ažuriraju svoje planove oporavka najmanje jednom godišnje i nakon svake promjene svoje pravne ili organizacijske strukture, poslovne ili financijske situacije koja bi mogla bitno utjecati na te planove ili na drugi način uzrokovati potrebu da se planovi izmijene. Nadležna tijela mogu zahtijevati da središnje druge ugovorne strane češće ažuriraju svoje planove oporavka.

7.  U planovima oporavka:

(a)  ne pretpostavljaju se dostupnost ili primitak javne financijske potpore, hitne likvidnosne pomoći središnje banke ili hitne likvidnosne pomoći središnje banke koja se dodjeljuje u okviru nestandardne kolateralizacije, roka dospijeća ili kamatnih uvjeta;

(b)  razmatraju se interesi svih dionika koji će vjerojatno biti obuhvaćeni tim planom, posebno u pogledu članova sustava poravnanja i njihovih klijenata, izravno i neizravno i

(c)  osigurava se da članovi sustava poravnanja nemaju neograničenih izloženosti prema središnjoj drugoj ugovornoj strani.

7.a  Instrumenti oporavka omogućavaju:

(a)  nadoknadu gubitaka koji nisu povezani s neispunjavanjem obveza;

(b)  nadoknadu gubitaka koji su povezani s neispunjavanjem obveza;

(c)  ponovnu uspostavu usklađene knjige trgovanja nakon događaja neispunjavanja obveza;

(d)  pokriće neosiguranog manjka likvidnosti i

(e)  nadopunu financijskih sredstava središnje druge ugovorne strane, uključujući njezina vlastita sredstva, do razine koja je dovoljna da središnja druga ugovorna strana ispuni svoje obveze iz Uredbe (EU) br. 648/2012 i omogući kontinuiran i pravodoban rad ključnih funkcija središnje druge ugovorne strane.

7.b  U planovima oporavka razmatra se raspon ekstremnih scenarija, uključujući neispunjavanje obveza više od dvaju najvećih, pa i ostalih središnjih drugih ugovornih strana, relevantnih za posebne okolnosti središnje druge ugovorne strane, uključujući njezinu kombinaciju proizvoda, poslovni model i likvidnost te okvir za upravljanje rizikom. Raspon scenarija obuhvaća i stresne događaje na razini cijelog sustava i one koji su specifični za središnju drugu ugovornu stranu, uzimajući u obzir mogući učinak domaćeg i prekograničnog širenja zaraze u kriznim situacijama, kao i istodobne krize na nekoliko značajnih tržišta.

7.c  ESMA u suradnji s ESRB-om do... [12 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] objavljuje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1095/2010 u kojima dodatno utvrđuje raspon scenarija koji se razmatraju za potrebe iz stavka 1. Pri objavljivanju takvih smjernica ESMA po potrebi uzima u obzir relevantne međunarodne aktivnosti provedene u području nadzornog testiranja otpornosti središnjih drugih ugovornih strana na stres i njihova oporavka. Pritom nastoji iskoristiti, ako je moguće, sinergije između nadzornog testiranja otpornosti na stres i oblikovanja scenarija oporavka.

7.d  Ako je središnja druga ugovorna strana dio grupe i ako sporazumi o potpori matičnog društva, uključujući financiranje kapitalnih zahtjeva središnje druge ugovorne strane u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 648/2012 vlasničkim instrumentima koje je izdalo njezino matično društvo, čine dio plana oporavka, u planu oporavka moraju se razmotriti scenariji kad se ti sporazumi ne mogu poštovati.  

7.e   Plan oporavka sadržava sljedeće:

(a)  sažetak ključnih elemenata plana i sažetak ukupnog kapaciteta za oporavak;

(b)  sažetak značajnih promjena u središnjoj drugoj ugovornoj strani od podnošenja zadnjeg plana oporavka;

(c)  plan komuniciranja i objavljivanja s navedenim postupcima kojima središnja druga ugovorna strana namjerava rješavati moguće negativne reakcije tržišta, djelujući na što transparentniji način;

(d)  cjelovit pregled mjera koje se odnose na kapital, raspodjelu gubitaka i likvidnost a potrebne su za očuvanje ili ponovnu uspostavu održivosti i financijskog položaja središnje druge ugovorne strane, uključujući i ponovnu uspostavu usklađene knjige trgovanja i kapitala te nadopunu prethodno uplaćenih sredstava koja su središnjoj drugoj ugovornoj strani potrebna za očuvanje njezine održivosti poslovanja i za nastavak pružanja ključnih usluga u skladu s člankom 1. stavkom 2. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 152/2013 i člankom 32. stavcima 2. i 3. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 153/2013;

(e)  odgovarajuće uvjete i postupke kojima se osigurava pravovremena provedba mjera oporavka te brojne mogućnosti oporavka, među ostalim i procjenu rokova za izvršenje svakog značajnog aspekta plana;

(f)  detaljan opis znatnih prepreka učinkovitoj i pravovremenoj provedbi plana, uključujući razmatranje učinka na članove sustava poravnanja i klijente, među ostalim i u slučajevima u kojima je vjerojatno da će članovi sustava poravnanja poduzeti mjere u skladu sa svojim planovima oporavka iz članaka 5. i 7. Direktive 2014/59/EU, te prema potrebi i na ostatak grupe;

(g)  navođenje ključnih funkcija;

(h)  detaljan opis postupaka određivanja vrijednosti i utrživosti temeljnih linija poslovanja, djelatnosti i imovine središnje druge ugovorne strane;

(i)  detaljan opis načina integriranja planiranja oporavka u korporativnu upravljačku strukturu središnje druge ugovorne strane i u pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane s kojima su se usuglasili članovi sustava poravnanja te opis politika i postupaka kojima se uređuje odobravanje plana oporavka i imenovanje osoba koje su u organizaciji odgovorne za pripremu i provedbu plana;

(j)  mehanizme i mjere kojima se članovi sustava poravnanja koji ispunjavaju obveze potiču da konkurentnim ponudama sudjeluju na dražbama pozicija članova koji su u statusu neispunjavanja obveza;

(k)  mehanizme i mjere kojima se središnjoj drugoj ugovornoj strani osigurava odgovarajući pristup izvorima financiranja nepredviđenih rashoda, što uključuje moguće izvore likvidnosti, procjenu raspoloživih kolaterala te procjenu mogućnosti prijenosa izvora ili likvidnosti među linijama poslovanja, da bi joj se omogućio nastavak poslovanja i ispunjenje njezinih obveza u trenutku njihova dospijeća;

(l)  mehanizme i mjere u svrhu:

(i)  smanjenja rizika;

(ii)  restrukturiranja ugovora, prava, imovine i obveza, među ostalim radi:

a)  djelomičnog ili potpunog raskidanja ugovora

b)  smanjenja vrijednosti dobitaka koje je središnja druga ugovorna strana dužna platiti članovima sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze i njihovim klijentima

(iii)  restrukturiranja linija poslovanja;

(iv)  očuvanja stalnog pristupa infrastrukturi financijskih tržišta;

(v)  očuvanja neprekinutog funkcioniranja operativnih procesa središnje druge ugovorne strane, uključujući infrastrukturu i informatičke usluge;

(vi)  opisa upravljačkih mjera i strategija za ponovnu uspostavu financijske stabilnosti te očekivanog financijskog učinka tih mjera ili strategija;

(vii)  pripremnih mjera koje je središnja druga ugovorna strana poduzela ili planira poduzeti radi lakše provedbe plana oporavka, među ostalim i mjere potrebne za pravovremenu dokapitalizaciju središnje druge ugovorne strane, ponovnu uspostavu usklađene knjige trgovanja i nadopunu prethodno uplaćenih sredstava, te radi osiguranja prekogranične provedivosti plana; to uključuje dogovore da članovi sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze plaćaju minimalan doprinos u gotovini središnjoj drugoj ugovornoj strani do iznosa jednakog njihovu doprinosu u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane;

(viii)  okvira pokazatelja kojima se određuje trenutak za poduzimanje odgovarajuće mjere iz plana;

(ix)  prema potrebi, analize kojom se razmatra kada bi i na koji način, pod uvjetima određenim planom, središnja druga ugovorna strana mogla podnijeti zahtjev za primjenu instrumenata središnje banke i odrediti imovinu koja bi u skladu s uvjetima instrumenta središnje banke mogla biti prihvaćena kao kolateral;

(x)  kojima se uzima u obzir odredbe članka 49. stavka 1. Uredbe (EU) 648/2012, nekoliko ekstremnih scenarija stresa koji su relevantni za posebne okolnosti središnje druge ugovorne strane, uključujući događaje i stres na razini cijeloga sustava koji su specifični za pravni subjekt i svaku grupu čiji je taj pravni subjekt član te stres specifičan za pojedinačne članove sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane ili, ovisno o slučaju, povezane infrastrukture financijskog tržišta;

(xi)  kojima se uzima u obzir odredbe članka 34. i članka 49. stavka 1. Uredbe (EU) 648/2012, scenarije uzrokovane stresom ili statusom neispunjavanja obveza jednog ili više njegovih članova ili drugim razlozima, među ostalim i gubicima proizašlim iz ulagačkih aktivnosti središnje druge ugovorne strane ili poslovnih problema (uključujući ozbiljne prijetnje poslovanju središnje druge ugovorne strane nastale zbog vanjskog poremećaja, šoka ili kiberincidenta).

7.f  Nakon događaja neispunjavanja obveza središnja druga ugovorna strana koristi se dodatnim iznosom namjenskih vlastitih sredstava istovjetnim iznosu koji se mora koristiti u skladu s člankom 45. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 648/2012 prije korištenja instrumenata iz stavka 7.e točke (l) ovog članka. Ako nadležno tijelo smatra da su rizici koji uzrokuju gubitak pod kontrolom središnje druge ugovorne strane, ono može od središnje druge ugovorne strane zahtijevati da upotrijebi viši iznos namjenskih vlastitih sredstava koji će nadležno tijelo definirati.

7.g  Nakon događaja ispunjavanja obveza središnja druga ugovorna strana koristi se namjenskim vlastitim sredstvima u iznosu tri puta većem od iznosa čije se korištenje zahtijeva u skladu s člankom 45. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 648/2012 prije korištenja instrumenata iz stavka 7.e točke (l) ovog članka, a kako bi se očuvao postupak posve temeljen na poticajima, središnje druge ugovorne strane neće se koristiti jamstvenim fondom ni redoslijedom pokrića nepodmirenih obveza. Ako nadležno tijelo smatra da su rizici koji uzrokuju gubitak izmakli kontroli središnje druge ugovorne strane, ono može središnjoj drugoj ugovornoj strani dozvoliti da upotrijebi niži iznos namjenskih vlastitih sredstava koji će nadležno tijelo definirati.

7.h  Središnja druga ugovorna strana, u dogovoru s nadležnim tijelom, koristi se instrumentima iz stavka 7.e točke (l) podtočke (ii) samo nakon što su pozivi na gotovinsku uplatu u minimalnom iznosu istovjetnom jamstvenom fondu središnje druge ugovorne strane provedeni pod uvjetima iz stavka 7.e točke (l) podtočke (vii).

7.i  Nadležna tijela mogu zahtijevati da središnje druge ugovorne strane u svoje planove oporavka uključe dodatne informacije.

8.  Odbor središnje druge ugovorne strane procjenjuje, uzimajući u obzir savjet odbora za rizike u skladu s člankom 28. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 648/2012, i odobrava plan oporavka prije nego što ga dostavi nadležnom tijelu i ESMA-i.

9.  Planovi oporavka smatraju se dijelom pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane pa središnje druge ugovorne strane i njihovi članovi sustava poravnanja, u slučaju odredbi koje se odnose na njihove klijente, osiguravaju da su mjere utvrđene planovima oporavka u svakom trenutku izvršive.

9.a  Središnje druge ugovorne strane učinit će stavke navedene u točkama od (a) do (g) stavka 7.e javno dostupnima. Stavke navedene u točkama od (h) do (l) tog stavka trebaju biti javno dostupne u mjeri u kojoj je transparentnost tih stavki u javnom interesu. Članovi sustava poravnanja brinu se da sve odredbe koje utječu na njihove klijente budu na primjeren način obznanjene tim klijentima.

9.b  Pravila nacionalnog stečajnog prava koja se odnose na poništivost i nemogućnost izvršenja pravnih akata koji su štetni za vjerovnike ne primjenjuju se na mjere koje je središnja druga ugovorna strana poduzela u skladu sa svojim planom oporavka uspostavljenim na temelju ove Uredbe.

Članak 10.Procjena planova oporavka

1.  Središnje druge ugovorne strane ▌ podnose svoje planove oporavka nadležnom tijelu ▌.

2.  Nadležno tijelo bez odgode dostavlja svaki plan kolegiju nadzornih tijela i sanacijskom tijelu.

U roku od šest mjeseci od podnošenja svakog plana i u koordinaciji s kolegijem nadzornih tijela u skladu s postupkom iz članka 12. nadležna tijela preispituju plan oporavka i procjenjuju u kojoj mjeri ispunjava zahtjeve iz članka 9.

3.  Pri procjeni plana oporavka nadležno tijelo savjetuje se s ESRB-om i uzima u obzir strukturu kapitala središnje druge ugovorne strane, njezina redoslijeda pokrića nepodmirenih obveza, razinu složenosti organizacijske strukture i profil rizičnosti središnje druge ugovorne strane, među ostalim u pogledu financijskih i operativnih rizika te kiberrizika, zamjenjivost njezinih aktivnosti te učinak koji bi provedba plana oporavka imala na članove sustava poravnanja, njihove klijente, financijska tržišta kojima središnja druga ugovorna strana pruža usluge te na financijski sustav u cjelini. Nadležno tijelo uzima u obzir hoće li plan oporavka jamčiti odgovarajuće poticaje za vlasnike središnje druge ugovorne strane, članove sustava poravnanja i njihove klijente da kontroliraju količinu rizika koju donose u sustav ili stvaraju u sustavu. Nadležno tijelo potiče praćenje aktivnosti preuzimanja rizika i upravljanja rizikom središnje druge ugovorne strane te što potpunije sudjelovanje u postupku upravljanja neispunjenim obvezama središnje druge ugovorne strane.

3.a  Pri procjeni plana oporavka nadležno tijelo uzima sporazume o potpori matičnog društva u obzir kao valjane dijelove plana oporavka samo ako su ti sporazumi ugovorno obvezujući.

4.  Sanacijsko tijelo ispituje plan oporavka kako bi utvrdilo sve mjere koje bi mogle negativno utjecati na mogućnost sanacije središnje druge ugovorne strane. Ako se takve stavke utvrde, sanacijsko tijelo upozorava nadležno tijelo na njih i sastavlja preporuke za nadležno tijelo o načinima rješavanja negativnog utjecaja tih mjera na mogućnost sanacije središnje druge ugovorne strane.

5.  Ako nadležno tijelo odluči da neće djelovati na temelju preporuka sanacijskog tijela u skladu sa stavkom 4., ono tu odluku u potpunosti obrazlaže sanacijskom tijelu.

6.  Ako se nadležno tijelo usuglasi s preporukama sanacijskog tijela, ili ako smatra da u planu postoje bitni nedostatci ili bitne prepreke provedbi plana, ono o tome obavješćuje središnju drugu ugovornu stranu ili njezino matično društvo te omogućuje središnjoj drugoj ugovornoj strani da iznese svoja mišljenja.

7.  Uzimajući u obzir mišljenja središnje druge ugovorne strane, nadležno tijelo može zatražiti da središnja druga ugovorna strana ili matično društvo podnesu, u roku od dva mjeseca koji se uz odobrenje nadležnog tijela može produžiti za jedan mjesec, revidirani plan u kojemu se navodi na koji se način uklanjaju ti nedostaci ili prepreke. Revidirani plan procjenjuje se u skladu sa stavkom 2. drugim podstavkom.

8.  Ako nadležno tijelo smatra da nedostaci i prepreke nisu prikladno uklonjeni u okviru revidiranog plana ili, ako središnja druga ugovorna strana ili matično društvo nisu podnijeli revidirani plan, nadležno tijelo zahtijeva da središnja druga ugovorna strana ili matično društvo u određenoj mjeri izmijene plan.

9.  Ako nije moguće prikladno ukloniti nedostatke ili prepreke u okviru određenih izmjena plana, nadležno tijelo zahtijeva da središnja druga ugovorna strana ili matično društvo unutar razumnog roka utvrde izmjene koje mogu uvesti u svoje poslovanje kako bi se uklonili nedostaci ili prepreke provedbi plana oporavka.

Ako središnja druga ugovorna strana ili matično društvo ne utvrde takve izmjene unutar roka koji je odredilo nadležno tijelo ili ako nadležno tijelo smatra da se predloženim mjerama ne bi prikladno uklonili nedostaci ili prepreke provedbi plana ili poboljšala mogućnost sanacije središnje druge ugovorne strane, nadležno tijelo zahtijeva da središnja druga ugovorna strana ili matično društvo u razumnom razdoblju koje odredi nadležno tijelo poduzmu bilo koju od sljedećih mjera, uzimajući u obzir ozbiljnost nedostataka i prepreka, učinak mjera na poslovanje središnje druge ugovorne strane i sposobnost središnje druge ugovorne strane da se i dalje pridržava Uredbe (EU) br. 648/2012:

(a)  smanjiti profil rizičnosti središnje druge ugovorne strane;

(b)  poboljšati sposobnost središnje druge ugovorne strane da se pravovremeno dokapitalizira kako bi ispunila svoje bonitetne zahtjeve;

(c)  preispitati strategiju i strukturu središnje druge ugovorne strane;

(d)  izmijeniti redoslijed pokrića nepodmirenih obveza, mjera sanacije i ostalih aranžmana raspodjele gubitaka kako bi se poboljšala mogućnost sanacije i otpornost ključnih funkcija;

(e)  izmijeniti upravljačku strukturu središnje druge ugovorne strane.

10.  Zahtjev iz stavka 9. drugog podstavka mora se obrazložiti te se u pisanom obliku dostavlja središnjoj drugoj ugovornoj strani.

10.a  ESMA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju minimalni kriteriji koje nadležno tijelo treba procijeniti u svrhu procjene iz stavka 2. ovog članka i članka 11. stavka 1.

ESMA Komisiji podnosi nacrt tih regulatornih tehničkih standarda do ... [12 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 11.

Planovi oporavka za središnje druge ugovorne strane koje pripadaju grupi

1.  Ako je matično društvo grupe kojoj pripada središnja druga ugovorna strana institucija kako je definirana člankom 2. stavkom 1. točkom 23. Direktive 2014/59/EU ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točke (c) ili (d) te Direktive, nadležno tijelo kako se navodi u članku 2. stavku 1. točki 21. te Direktive zahtijeva da matično društvo podnese plan oporavka grupe u skladu s tom Direktivom. To nadležno tijelo podnosi plan oporavka grupe nadležnom tijelu središnje druge ugovorne strane.

Ako matično društvo grupe kojoj pripada središnja druga ugovorna strana nije institucija ili subjekt iz prvog podstavka i, prema potrebi, kako bi se procijenili svi elementi iz odjeljka A Priloga, nadležna tijela mogu ▌u skladu s postupkom iz članka 10. ove Uredbe, zahtijevati da središnja druga ugovorna strana podnese plan oporavka središnje druge ugovorne strane uzimajući u obzir sve relevantne elemente povezane sa strukturom grupe. Takav se zahtjev mora obrazložiti te se u pisanom obliku dostavlja središnjoj drugoj ugovornoj strani i njezinom matičnom društvu.

2.  Ako matično društvo podnese plan oporavka u skladu s prvim podstavkom stavka 1., odredbe o oporavku središnje druge ugovorne strane čine zaseban dio tog plana oporavka i u skladu su sa zahtjevima iz ove Uredbe te se od središnje druge ugovorne strane ne mora zahtijevati da izradi pojedinačni plan oporavka.

3.  Nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane procjenjuje, u skladu s člankom 10., odredbe o oporavku središnje druge ugovorne strane, i ako je primjenjivo, savjetuje se s nadležnim tijelom grupe.

Članak 12.Postupak koordinacije za planove oporavka

1.  Kolegij nadzornih tijela donosi zajedničku odluku o svim sljedećim pitanjima:

(a)  preispitivanju i procjeni plana oporavka;

(b)  primjeni mjera iz članka 9. stavaka 6., 7., 8. i 9.;

(c)  trebaju li plan oporavka sastaviti matična društva u skladu s člankom 11. stavkom 1.

2.  Kolegij donosi zajedničku odluku o pitanjima iz točaka (a) i (b) u roku od četiri mjeseca od datuma kad je nadležno tijelo dostavilo plan oporavka.

Kolegij donosi zajedničku odluku o pitanjima iz točke (c) u roku od četiri mjeseca od datuma kad je nadležno tijelo odlučilo od matičnog društva zatražiti da izradi plan grupe.

Na zahtjev nadležnog tijela unutar kolegija nadzornih tijela ESMA može kolegiju nadzornih tijela pomoći u donošenju zajedničke odluke u skladu s člankom 31. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1095/2010.

3.  Ako kolegij nadzornih tijela nije donio zajedničku odluku o pitanjima iz stavka 1. točaka (a) i (b) u roku od četiri mjeseca od datuma podnošenja plana oporavka, nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane donosi svoju odluku.

Nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane donosi odluku iz prvog podstavka uzimajući u obzir mišljenja ostalih članova kolegija koja su iznesena u tom četveromjesečnom roku. Nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane o toj odluci u pisanom obliku obavješćuje središnju drugu ugovornu stranu, prema potrebi njezino matično društvo i ostale članove kolegija nadzornih tijela.

4.  Ako je do kraja četveromjesečnog roka neka skupina članova kolegija nadzornih tijela koja predstavlja običnu većinu članova tog kolegija ESMA-i uputila, u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010, napomene u vezi s procjenom planova oporavka i provedbom mjera u skladu s člankom 10. stavkom 9. točkama (a), (b) i (d) ove Uredbe, nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane čeka odluku koju donosi ESMA u skladu s člankom 19. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1095/2010 i donosi odluku u skladu s odlukom ESMA-e.

5.  Četveromjesečni rok smatra se razdobljem mirenja u smislu Uredbe (EU) br. 1095/2010. ESMA donosi odluku u roku od mjesec dana od datuma upućivanja napomena. Napomene se ne upućuje ESMA-i nakon isteka četveromjesečnog roka ili nakon što je donesena zajednička odluka. Ako ESMA ne donese odluku u roku od mjesec dana, primjenjuje se odluka nadležnog tijela središnje druge ugovorne strane.

Odjeljak 2.Planiranje sanacije

Članak 13.Planovi sanacije

1.  Sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane sastavlja plan sanacije za svaku središnju drugu ugovornu stranu nakon savjetovanja s nadležnim tijelom i ESMA-om te u koordinaciji sa sanacijskim kolegijem u skladu s postupkom iz članka 15.

2.  Planom sanacije predviđaju se mjere sanacije koje sanacijsko tijelo može poduzeti ako središnja druga ugovorna strana ispunjava uvjete za sanaciju iz članka 22.

3.  U planu sanacije u obzir se uzima barem sljedeće:

(a)  propast središnje druge ugovorne strane zbog:

i.  događaja neispunjavanja obveza;

ii.  događaja koji nisu povezani s neispunjavanjem obveza;

iii.  opće financijske nestabilnosti ili događanja na razini cijelog sustava;

(b)  učinak koji bi provedba plana sanacije mogla imati na članove sustava poravnanja i njihove klijente, među ostalim ako je vjerojatno da bi se mjere oporavka ili sanacije mogle primijenile na članove sustava poravnanja u skladu s Direktivom 2014/59/EU, na bilo koje povezane infrastrukture financijskog tržišta, financijska tržišta kojima središnja druga ugovorna strana pruža usluge i financijski sustav u cjelini;

(c)  način i okolnosti na temelju kojih se središnja druga ugovorna strana može prijaviti za uporabu instrumenata središnje banke i određivanje imovine koja bi se mogla smatrati kolateralom.

4.  Plan sanacije ne podrazumijeva ništa od sljedećeg:

(a)  javnu financijsku potporu;

(b)  hitnu likvidnosnu pomoć središnje banke;

(c)  likvidnosnu pomoć središnje banke dodijeljenu u nestandardnim uvjetima u pogledu kolateralizacije, rokova dospijeća ili kamata.

4.a  U sanacijskom planu iznose se oprezne pretpostavke u pogledu financijskih sredstava dostupnih kao instrumenata sanacije koji bi mogli biti potrebni za ostvarenje ciljeva sanacije i sredstava za koja se očekuje da će biti dostupna u skladu s pravilima i aranžmanima središnje druge ugovorne strane u trenutku početka sanacije. Te oprezne pretpostavke moraju se temeljiti na rezultatima najnovijih testiranja otpornosti na stres provedenih u skladu s člankom 5. stavkom 2.a i vrijediti u scenarijima ekstremnih tržišnih uvjeta nastalih zbog oporavka ili sanacije jedne središnje druge ugovorne strane ili više njih, uključujući neispunjavanje obveza jednog člana sustava poravnanja ili više dodatnih članova uz dva člana sustava poravnanja prema kojima je središnja druga ugovorna strana najviše izložena.

5.  Sanacijska tijela preispituju planove sanacije i prema potrebi ih ažuriraju najmanje jednom godišnje te u svakom slučaju nakon promjena pravne ili organizacijske strukture središnje druge ugovorne strane, njezina poslovanja ili financijskog položaja ili bilo koje druge promjene koja bi mogla bitno utjecati na učinkovitost plana.

Središnje druge ugovorne strane i nadležna tijela o svakoj takvoj promjeni odmah obavješćuju sanacijska tijela.

5.a  U planu sanacije jasno se ističu razlike, posebno uporabom zasebnih odjeljaka, kad god je to moguće, između scenarija temeljenih na okolnostima iz, redom, podtočaka (i), (ii) i (iii) točke (a) stavka 3.

6.  U planovima sanacije navode se okolnosti i različiti scenariji za primjenu instrumenata sanacije i izvršavanje sanacijskih ovlasti. Plan sanacije uključuje sljedeće, što se kvantificira kad god je to prikladno i moguće:

(a)  sažetak ključnih elemenata plana za razlikovanje događaja neispunjavanja obveza, događaja nepovezanih s neispunjavanjem obveza i kombinacije takvih događaja;

(b)  sažetak bitnih promjena kod središnje druge ugovorne strane koje su se dogodile nakon zadnjeg ažuriranja plana sanacije;

(c)  prikaz načina na koji bi se ključne funkcije središnje druge ugovorne strane mogle pravno i ekonomski odvojiti od ostalih funkcija, ako je to potrebno, kako bi se osigurao kontinuitet nakon pokretanja svih mogućih oblika sanacije, uključujući propast središnje druge ugovorne strane;

(d)  procjenu vremenskog okvira za provedbu svakog bitnog aspekta plana, uključujući nadopunu financijskih sredstava središnje druge ugovorne strane;

(e)  detaljan opis procjene mogućnosti sanacije provedene u skladu s člankom 16.;

(f)  opis svih mjera propisanih u skladu s člankom 17. za rješavanje ili uklanjanje prepreka mogućnosti sanacije utvrđenih procjenom provedenom u skladu s člankom 16.;

(g)  opis postupaka određivanja vrijednosti i utrživosti ključnih funkcija i imovine središnje druge ugovorne strane;

(h)  detaljan opis aranžmana kojima se osigurava da su informacije propisane člankom 14. ažurne i u svakom trenutku na raspolaganju sanacijskim tijelima;

(i)  objašnjenje načina na koje bi se mogle financirati mjere sanacije, a da se pritom ne uzimaju u obzir elementi iz stavka 4.;

(j)  detaljan opis različitih sanacijskih strategija koje bi se mogle primijeniti s obzirom na različite moguće scenarije i njihove povezane vremenske okvire;

(k)  opis ključnih međuovisnosti između središnje druge ugovorne strane i ostalih sudionika na tržištu, uključujući međuovisnosti unutar grupe, ugovore o međudjelovanju i veze s drugim infrastrukturama financijskog tržišta, zajedno s načinima rješavanja takvih međuovisnosti;

(l)  opis različitih mogućnosti kojima se osigurava:

i.  pristup isplatama i klirinškim uslugama te ostalim infrastrukturama;

ii.  pravovremena namira dospjelih obveza prema članovima sustava poravnanja i njihovim klijentima i svim povezanim infrastrukturama financijskog tržišta;

iii.  pristup članova sustava poravnanja i njihovih klijenata računima vrijednosnih papira ili gotovinskim računima koje vodi središnja druga ugovorna strana i kolateralu u vrijednosnim papirima ili gotovinskom kolateralu koji polaže i drži središnja druga ugovorna strana i koji je dug prema tim sudionicima, na transparentnoj i nediskriminirajućoj osnovi;

iv.  nastavak funkcioniranja veza između središnje druge ugovorne strane i ostalih infrastruktura financijskog tržišta;

v.  prenosivost imovine i pozicija klijenata i neizravnih klijenata članova sustava poravnanja, kao što je navedeno u članku 39. Uredbe (EU) br. 648/2012;

vi.  zadržavanje licencija, odobrenja za rad, priznavanja i pravnih imenovanja središnje druge ugovorne strane, što je potrebno za neprekidno obavljanje ključnih funkcija središnje druge ugovorne strane, među ostalim njezino priznavanje za potrebe primjene relevantnih propisa o konačnosti namire i sudjelovanja u drugim infrastrukturama financijskog tržišta ili veza s njima;

(la)  opis pristupa koji sanacijsko tijelo planira primijeniti kako bi utvrdilo opseg i vrijednost svih ugovora koji se raskidaju u skladu s člankom 29.;

(m)  analizu učinka plana na zaposlenike središnje druge ugovorne strane, uključujući procjenu svih povezanih troškova i opis predviđenih postupaka za savjetovanje s osobljem tijekom postupka sanacije, uzimajući u obzir nacionalne propise i sustave za dijalog sa socijalnim partnerima;

(n)  plan komunikacije s medijima i javnošću radi što veće razine transparentnosti;

(o)  opis bitnih radnji i sustava kojima se osigurava neprekidno funkcioniranje operativnih procesa središnje druge ugovorne strane;

(oa)  opis aranžmana za razmjenu informacija unutar sanacijskog kolegija prije i tijekom sanacije, u skladu s pisanim dogovorima i postupcima funkcioniranja sanacijskih kolegija utvrđenima u stavku 1. članka 4.

Dotična središnja druga ugovorna strana obavješćuje se o informacijama iz stavka 6. točke (a). Središnja druga ugovorna strana može svoje mišljenje u pisanom obliku iznijeti sanacijskom tijelu. To se mišljenje uključuje u plan.

7.  Sanacijska tijela mogu zahtijevati da im središnja druga ugovorna strana dostavi detaljnu evidenciju o ugovorima u kojima je stranka u skladu s člankom 29. Uredbe (EU) br. 648/2012. Sanacijska tijela mogu odrediti rok za dostavu te evidencije te za različite vrste ugovora mogu odrediti različite rokove.

7.a  Sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane blisko surađuju sa sanacijskim tijelima članova sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane kako bi se osigurala neometana sanacija.

8.  Nakon savjetovanja s ESRB-om i uzimajući u obzir relevantne odredbe Delegirane uredbe Komisije (EU) -2016 o dopuni Direktive 2014/59/EU u pogledu regulatornih tehničkih standarda donesenih na temelju članka 10. stavka 9. Direktive 2014/59/EU te poštujući načelo proporcionalnosti, ESMA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sadržaj plana sanacije u skladu sa stavkom 6.

ESMA pri izradi nacrta regulatornih tehničkih standarda uzima u obzir razinu diferencijacije između nacionalnih pravnih okvira diljem Unije, posebno u području stečajnog prava, te različitu veličinu i prirodu središnjih drugih ugovornih strana s poslovnim nastanom u Uniji.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do [UP: unijeti datum: 12 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim u člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 14.Obveza središnje druge ugovorne strane u pogledu suradnje i dostave informacija

Središnje druge ugovorne strane surađuju, u mjeri u kojoj je to potrebno, u izradi planova sanacije i dostavljaju sanacijskim tijelima, izravno ili putem nadležnog tijela, sve informacije potrebne za izradu i provedbu tih planova, među ostalim informacije i analizu navedene u odjeljku B Priloga.

Nadležna tijela dostavljaju sanacijskim tijelima sve informacije iz prvog podstavka kojima već raspolažu.

Središnja druga ugovorna strana pravodobno razmjenjuje informacije s nadležnim tijelima i ESMA-om u cilju olakšavanja procjene profila rizičnosti središnje druge ugovorne strane i povezanosti središnje druge ugovorne strane s ostalim infrastrukturama financijskog tržišta, ostalim financijskim institucijama i financijskim sustavom općenito, kako je utvrđeno u člancima 9. i 10. ove Uredbe.

Članak 15.Postupak koordinacije za planove sanacije

1.  Sanacijski kolegij donosi zajedničku odluku o planu sanacije i svim njegovim izmjenama u roku od četiri mjeseca od datuma kad je sanacijsko tijelo dostavilo taj plan kako se navodi u stavku 2.

2.  Sanacijsko tijelo dostavlja sanacijskom kolegiju nacrt plana sanacije, informacije koje su mu dostavljene u skladu s člankom 14. i sve dodatne informacije koje su relevantne sanacijskom kolegiju.

Sanacijsko tijelo osigurava da se ESMA-i dostave sve informacije koje su relevantne za njezinu ulogu u skladu s ovim člankom.

3.  Sanacijsko tijelo može odlučiti da će u izradu i preispitivanje plana sanacije uključiti tijela treće zemlje pod uvjetom da ispunjavaju zahtjeve povjerljivosti utvrđene člankom 71. ta da su iz jurisdikcija u kojima poslovni nastan ima bilo koji sljedeći subjekt:

i.  matično društvo središnje druge ugovorne strane, ako je primjenjivo;

ii.  članovi sustava poravnanja kojima je središnja druga ugovorna strana znatno izložena;

iii.  društva kćeri središnje druge ugovorne strane, ako je primjenjivo;

iv.  ostali pružatelji ključnih usluga središnjoj drugoj ugovornoj strani;

iva.  središnja druga ugovorna strana s ugovorom o međudjelovanju sa središnjom drugom ugovornom stranom.

4.  Na zahtjev sanacijskog tijela ESMA može sanacijskom kolegiju pomoći u donošenju zajedničke odluke u skladu s člankom 31. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1095/2010.

5.  Ako sanacijski kolegij nije donio zajedničku odluku u roku od četiri mjeseca od datuma podnošenja plana sanacije, sanacijsko tijelo donosi vlastitu odluku o planu sanacije. Sanacijsko tijelo donosi svoju odluku uzimajući u obzir mišljenja koja su u tom četveromjesečnom roku iznijeli drugi članovi sanacijskog kolegija. Sanacijsko tijelo o toj odluci u pisanom obliku obavješćuje središnju drugu ugovornu stranu, prema potrebi njezino matično društvo i ostale članove sanacijskog kolegija.

6.  Ako je do kraja četveromjesečnog roka neka skupina članova kolegija nadzornih tijela koja predstavlja običnu većinu članova tog kolegija ESMA-i uputio, u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010, napomene u vezi s procjenom plana sanacije, sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane čeka odluku koju ESMA može donijeti u skladu s člankom 19. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1095/2010 i donosi svoju odluku u skladu s odlukom ESMA-e.

Četveromjesečni rok smatra se razdobljem mirenja u smislu Uredbe (EU) br. 1095/2010. ESMA donosi odluku u roku od mjesec dana od datuma upućivanja napomena. Napomene se ne upućuju ESMA-i nakon isteka četveromjesečnog roka ili nakon što je donesena zajednička odluka. Ako ESMA ne donese odluku u roku od mjesec dana, primjenjuje se odluka sanacijskog tijela.

7.  Ako je zajednička odluka donesena u skladu sa stavkom 1. i bilo koje sanacijsko tijelo smatra da predmet neslaganja negativno utječe na fiskalne odgovornosti njegove države članice, sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane započinje ponovnu procjenu plana sanacije.

POGLAVLJE II.

Mogućnost sanacije

Članak 16.Procjena mogućnosti sanacije

1.  Sanacijsko tijelo procjenjuje, u suradnji sa sanacijskim kolegijem u skladu s člankom 17., mjeru u kojoj je moguća sanacija središnje druge ugovorne strane pri čemu se ne podrazumijeva sljedeće:

(a)  ▌ javna financijska potpora;

(b)  hitna likvidnosna pomoć središnje banke;

(c)  likvidnosna pomoć središnje banke dodijeljena u nestandardnim uvjetima u pogledu kolateralizacije, rokova dospijeća ili kamata.

2.  Smatra se da je sanacija središnje druge ugovorne strane moguća ako sanacijsko tijelo smatra da je likvidacija koja se provodi u redovnom postupku u slučaju insolventnosti ili sanacija koja se provodi primjenom instrumenata sanacije i izvršavanjem sanacijskih ovlasti, pri čemu se osigurava kontinuitet obavljanja ključnih funkcija središnje druge ugovorne strane i izbjegava bilo kakva uporaba javnih sredstava i, što je više moguće, bilo kakav značajan negativni učinak na financijski sustav, izvediva i vjerodostojna.

U negativne učinke iz prvog podstavka ubrajaju se opća financijska nestabilnost ili događanja na razini sustava u bilo kojoj državi članici.

Sanacijsko tijelo pravovremeno obavješćuje ESMA-u ako smatra da sanacija središnje druge ugovorne strane nije moguća.

3.  Na zahtjev sanacijskog tijela središnja druga ugovorna strana dokazuje da:

(a)  ne postoje prepreke smanjenju vrijednosti vlasničkih instrumenata na temelju izvršavanja sanacijskih ovlasti, neovisno o tome jesu li u potpunosti iskorišteni preostali ugovorni aranžmani ili druge mjere iz plana sanacije središnje druge ugovorne strane;

(b)  ugovori središnje druge ugovorne strane s članovima sustava poravnanja ili trećim stranama ne omogućuju tim članovima sustava poravnanja ili trećim stranama da uspješno pobiju izvršavanje sanacijskih ovlasti sanacijskog tijela ili da izbjegnu da se na njih primijene te ovlasti.

4.  Za potrebe procjene mogućnosti sanacije iz stavka 1., sanacijsko tijelo ispituje, prema potrebi, elemente navedene u odjeljku C Priloga.

4.a  ESMA donosi smjernice za poticanje konvergencije nadzornih i sanacijskih praksi u vezi s primjenom odjeljka C Priloga do... [18 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe].

5.  Sanacijsko tijelo u suradnji sa sanacijskim kolegijem procjenjuje mogućnost sanacije te istovremeno izrađuje i ažurira plan sanacije u skladu s člankom 13.

Članak 17.Rješavanje ili uklanjanje prepreka mogućnosti sanacije

1.  Ako sanacijsko tijelo na temelju procjene iz članka 16. i nakon savjetovanja sa sanacijskim kolegijem zaključi da postoje bitne prepreke mogućnosti sanacije središnje druge ugovorne strane, sanacijsko tijelo izrađuje i podnosi, u suradnji s nadležnim tijelom, izvješće središnjoj drugoj ugovornoj strani i sanacijskom kolegiju.

U izvješću iz prvog podstavka analiziraju se ▌ prepreke djelotvornoj primjeni instrumenata sanacije i izvršavanju sanacijskih ovlasti u pogledu središnje druge ugovorne strane, uzima se u obzir učinak na poslovni model središnje druge ugovorne strane i preporučuju se ciljane mjere za njihovo uklanjanje, ako je to moguće.

2.  Zahtjev da sanacijski kolegiji donesu zajedničku odluku o planovima sanacije iz članka 15. suspendira se na temelju izvješća iz stavka 1. dok sanacijsko tijelo ne prihvati mjere za uklanjanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije u skladu sa stavkom 3. ovog članka ili dok se ne donesu alternativne mjere u skladu sa stavkom 4. ovog članka.

3.  U roku od četiri mjeseca od primitka izvješća podnesenog u skladu sa stavkom 1., središnja druga ugovorna strana predlaže sanacijskom tijelu moguće mjere za rješavanje ili uklanjanje bitnih prepreka navedenih u izvješću. Sanacijsko tijelo o svakoj mjeri koju predloži središnja druga ugovorna strana obavješćuje sanacijski kolegij. Sanacijsko tijelo i sanacijski kolegij ocjenjuju, u skladu s člankom 18. stavkom 1. točkom (b), jesu li te mjere djelotvorne u rješavanju ili uklanjanju spomenutih prepreka.

4.  Ako sanacijsko tijelo, uzimajući u obzir mišljenje sanacijskog kolegija, zaključi da mjere koje je središnja druga ugovorna strana predložila u skladu sa stavkom 3. nisu djelotvorne za smanjenje ili uklanjanje prepreka utvrđenih u izvješću, sanacijsko tijelo određuje alternativne mjere o kojima obavješćuje sanacijski kolegij za potrebe donošenja zajedničke odluke u skladu s člankom 18.

Alternativnim mjerama iz prvog podstavka uzima se u obzir sljedeće:

(a)  prijetnja financijskoj stabilnosti tih prepreka mogućnosti sanacije središnje druge ugovorne strane;

(b)  učinak alternativnih mjera na određenu središnju drugu ugovornu stranu, njezine članove sustava poravnanja i njihove klijente, sve povezane infrastrukture financijskog tržišta i unutarnje tržište.

(ba)  učinci na pružanje integriranih usluga poravnanja za različite proizvode i portfeljne iznose nadoknade prema kategorijama imovine.

Za potrebe drugog podstavka točke (b) sanacijsko tijelo savjetuje se s nadležnim tijelom, kolegijem nadzornih tijela i sanacijskim kolegijem te prema potrebi s ESRB-om.

5.  U skladu s člankom 18. sanacijsko tijelo obavješćuje u pisanom obliku središnju drugu ugovornu stranu, izravno ili neizravno putem nadležnog tijela, o alternativnim mjerama koje treba poduzeti kako bi se ostvario cilj uklanjanja prepreka mogućnosti sanacije. Sanacijsko tijelo obrazlaže zašto se mjerama koje je predložila središnja druga ugovorna strana ne mogu ukloniti prepreke mogućnosti sanacije i na koji bi način alternativne mjere mogle biti djelotvorne za uklanjanje tih prepreka.

6.  Središnja druga ugovorna strana u roku od jednog mjeseca predlaže plan o tome kako namjerava provesti alternativne mjere u roku koji utvrdi sanacijsko tijelo.

7.  Samo za potrebe stavka 4. sanacijsko tijelo u koordinaciji s nadležnim tijelom može:

(a)  zahtijevati da središnja druga ugovorna strana revidira ili sastavi sporazum o uslugama, unutar grupe ili s trećim stranama, kojim je obuhvaćeno pružanje ključnih funkcija;

(b)  zahtijevati da središnja druga ugovorna strana ograniči najveće pojedinačne i ukupne nepokrivene izloženosti;

(c)  zahtijevati da središnja druga ugovorna strana izmijeni način na koji prikuplja i drži iznose nadoknada u skladu s člankom 41. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(d)  zahtijevati da središnja druga ugovorna strana izmijeni sastav i broj svojih jamstvenih fondova u skladu s člankom 42. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(e)  odrediti središnjoj drugoj ugovornoj strani posebne ili redovne zahtjeve za dostavu dodatnih informacija;

(f)  zahtijevati da središnja druga ugovorna strana proda određenu vlastitu imovinu;

(g)  zahtijevati da središnja druga ugovorna strana ograniči ili ukine posebne postojeće ili predložene aktivnosti;

(h)  zahtijevati da središnja druga ugovorna strana izmijeni svoj plan oporavka, pravila poslovanja i druge ugovorne aranžmane;

(i)  ograničiti ili spriječiti razvoj novih ili postojećih linija poslovanja ili pružanje novih ili postojećih usluga;

(j)  zahtijevati izmjene pravnih ili operativnih struktura središnje druge ugovorne strane ili bilo kojeg subjekta grupe, izravno ili neizravno pod njezinim nadzorom, kako bi se osigurala mogućnost pravnog i operativnog razdvajanja ključnih funkcija od ostalih funkcija primjenom instrumenata sanacije;

(k)  zahtijevati da središnja druga ugovorna strana osnuje matični financijski holding u državi članici ili matični financijski holding u Uniji;

(l)  zahtijevati da središnja druga ugovorna strana ▌ izda obveze koje se mogu otpisati ili konvertirati ili da izdvoji druga sredstva kojima bi se povećao kapacitet pokrića gubitaka, dokapitalizacije i nadopune unaprijed financiranih sredstava;

(m)  zahtijevati da središnja druga ugovorna strana ▌ poduzme druge mjere kojima će se omogućiti da se kapitalom, drugim obvezama i ugovorima mogu pokriti gubici, dokapitalizirati središnja druga ugovorna strana ili nadopuniti unaprijed financirana sredstva. Razmatrane mjere posebice mogu uključivati pokušaj da se ponovno dogovore sve obveze koje je središnja druga ugovorna strana izdala ili da se revidiraju ugovorne odredbe u cilju da se osigura da se svaka odluka sanacijskog tijela o otpisu, konverziji ili restrukturiranju te obveze, instrumenta ili ugovora može izvršiti na temelju prava jurisdikcije kojim se uređuje ta obveza ili instrument;

(n)   ▌

(na)  ograničiti ili obustaviti međudjelovanje središnje druge ugovorne strane kada su takvo ograničenje ili obustava potrebni kako bi se spriječili štetni učinci koje bi primjena instrumenata oporavka i izvršavanje sanacijskih ovlasti mogla imati na interoperabilne središnje druge ugovorne strane.

Članak 18.Postupak koordinacije za rješavanje ili uklanjanje prepreka mogućnosti sanacije

1.  Sanacijski kolegij donosi zajedničku odluku o:

(a)  utvrđivanju bitnih prepreka mogućnosti sanacije u skladu s člankom 16. stavkom 1.;

(b)  procjeni mjera koje je središnja druga ugovorna strana predložila u skladu s člankom 17. stavkom 3., ako je potrebno;

(c)  alternativnim mjerama koje su propisane člankom 17. stavkom 4.

2.  Zajednička odluka o utvrđivanju bitnih prepreka mogućnosti sanacije iz stavka 1. točke (a) donosi se u roku od četiri mjeseca od podnošenja izvješća iz članka 17. stavka 1. sanacijskom kolegiju.

Zajednička odluka iz stavka 1. točaka (b) i (c) donosi se u roku od četiri mjeseca otkad središnja druga ugovorna strana podnese predložene mjere za uklanjanje prepreka mogućnosti sanacije.

Zajednička odluka iz stavka 1. mora se obrazložiti te sanacijsko tijelo o toj odluci u pisanom obliku obavješćuje središnju drugu ugovornu stranu i prema potrebi njezino matično društvo.

Na zahtjev sanacijskog tijela ESMA može sanacijskom kolegiju pomoći u donošenju zajedničke odluke u skladu s člankom 31. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1095/2010.

3.  Ako sanacijski kolegij nije donio zajedničku odluku u roku od četiri mjeseca od datuma podnošenja izvješća iz članka 17. stavka 1., sanacijsko tijelo donosi vlastitu odluku o odgovarajućim mjerama koje treba poduzeti u skladu s člankom 17. stavkom 5. Sanacijsko tijelo donosi svoju odluku nakon što je razmotrilo mišljenja koja su u tom četveromjesečnom roku iznijeli drugi članovi sanacijskog kolegija.

Sanacijsko tijelo o toj odluci u pisanom obliku obavješćuje središnju drugu ugovornu stranu, prema potrebi njezino matično društvo te ostale članove sanacijskog kolegija.

4.  Ako je do kraja četveromjesečnog roka bilo koja skupina članova sanacijskog kolegija koja predstavlja običnu većinu članova tog kolegija ESMA-i uputila, u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010, pitanje iz članka 17. stavka 7. točaka (j), (k) ili (n), sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane odgađa svoju odluku i čeka odluku koju ESMA može donijeti u skladu s člankom 19. stavkom 3. te Uredbe. U tom slučaju sanacijsko tijelo donosi svoju odluku u skladu s odlukom ESMA-e.

Četveromjesečni rok smatra se razdobljem mirenja u smislu Uredbe (EU) br. 1095/2010. ESMA donosi odluku u roku od jednog mjeseca od datuma upućivanja pitanja. Pitanje se ne upućuje ESMA-i nakon isteka četveromjesečnog roka ili nakon što je donesena zajednička odluka. Ako ESMA ne donese odluku u roku od jednog mjeseca, primjenjuje se odluka sanacijskog tijela.

GLAVA IV.

RANA INTERVENCIJA

Članak 19.Mjere rane intervencije

1.  Ako središnja druga ugovorna strana krši ili bi mogla kršiti bonitetne zahtjeve iz Uredbe (EU) br. 648/2012 ili predstavlja rizik za financijsku stabilnost globalnog financijskog sustava, financijskog sustava Unije, ili njihovih dijelova, ili ako nadležno tijelo utvrdi da postoje druge naznake razvoja događaja koji bi mogao utjecati na poslovanje središnje druge ugovorne strane, posebno na njezinu sposobnost pružanja usluga poravnanja, nadležno tijelo može:

(a)  zahtijevati od središnje druge ugovorne strane da u skladu s člankom 9. stavkom 6. ažurira plan oporavka ako su okolnosti koje su dovele do rane intervencije različite od pretpostavki iz prvotnog plana oporavka;

(b)  zahtijevati od središnje druge ugovorne strane da provede jedan ili više aranžmana ili mjera iz plana oporavka u određenom roku. Ako je plan ažuriran u skladu s točkom (a), ti aranžmani ili mjere uključuju sve ažurirane aranžmane ili mjere;

(c)  zahtijevati od središnje druge ugovorne strane da utvrdi uzroke kršenja ili mogućih kršenja iz stavka 1. te da izradi program djelovanja, uključujući primjerene mjere i rokove;

(d)  zahtijevati od središnje druge ugovorne strane da sazove skupštinu svojih dioničara ili, ako središnja druga ugovorna strana ne ispuni taj zahtjev, samo sazvati skupštinu. Nadležno tijelo u oba slučaja određuje dnevni red, uključujući odluke koje dioničari trebaju razmotriti radi donošenja;

(e)  zahtijevati smjenu ili zamjenu jednog ili više članova odbora ili višeg rukovodstva ako se za te osobe utvrdi da nisu u stanju izvršavati svoje dužnosti u skladu s člankom 27. Uredbe (EU) 648/2012;

(f)  zahtijevati promjene poslovne strategije središnje druge ugovorne strane;

(g)  zahtijevati promjene pravnih ili operativnih struktura središnje druge ugovorne strane;

(h)  prosljeđivati sanacijskom tijelu sve potrebne informacije kako bi se ažurirao plan sanacije središnje druge ugovorne strane radi pripreme moguće sanacije središnje druge ugovorne strane i vrednovanja njezine imovine i obveza u skladu s člankom 24., uključujući sve informacije potrebne za provedbu izravnog nadzora;

(i)  zatražiti, ako je to potrebno i u skladu sa stavkom 4., provedbu mjera oporavka središnje druge ugovorne strane;

(j)  zahtijevati od središnje druge ugovorne strane da se uzdrži od provedbe određenih mjera oporavka ako je nadležno tijelo utvrdilo da provedba tih mjera može imati negativne učinke na financijsku stabilnost ili neopravdano naštetiti interesima klijenata;

(k)  zahtijevati od središnje druge ugovorne strane da pravodobno nadopuni svoja financijska sredstva;

(ka)  iznimno i jednokratno dopustiti klijentima članova sustava poravnanja da izravno sudjeluju u dražbama, odričući se pritom bonitetnih zahtjeva u skladu s poglavljem 3. glave IV. Uredbe (EU) br. 648/2012, osim zahtjeva za iznos nadoknade iz članka 41. Uredbe (EU) 648/2012 za te klijente. Članovi sustava poravnanja u potpunosti obavješćuju svoje klijente o dražbi i olakšavaju klijentima postupak nadmetanja. Iznosi nadoknada koje klijenti trebaju isplatiti prenose se preko člana sustava poravnanja koji ispunjava svoje obveze;

(kb)  ograničiti ili zabraniti sve primitke vlasničkog kapitala i instrumenata koji se smatraju vlasničkim kapitalom u najvećoj mogućoj mjeri bez izazivanja izravnog neispunjavanja obveza, uključujući isplate dividendi i otkupe središnje druge ugovorne strane, te može ograničiti, zabraniti ili zamrznuti sve isplate varijabilnih primitaka u skladu s Direktivom 2013/36/EU i smjernicama EBA-e EBA/GL/2015/22, diskrecijskih mirovinskih pogodnosti ili otpremnina za upravu.

2.  Nadležno tijelo za svaku od tih mjera određuje primjeren rok, a nakon provedbe tih mjera ocjenjuje njihovu učinkovitost.

2.a  Pravila nacionalnog zakonodavstva o insolventnosti koja se odnose na pobojnost i nemogućnost izvršenja pravnih akata koji su štetni za vjerovnike ne primjenjuju se na mjere rane intervencije koje je nadležno tijelo poduzelo u skladu s ovom Uredbom.

3.  Nadležno tijelo može primijeniti mjere iz stavka 1. točaka (a) do (k) samo nakon što uzme u obzir učinak tih mjera u drugim državama članicama u kojima središnja druga ugovorna strana posluje ili pruža usluge, posebno ako je poslovanje središnje druge ugovorne strane ključno ili bitno za lokalna financijska tržišta, uključujući mjesta u kojima članovi sustava poravnanja, povezana mjesta trgovanja ili infrastrukture financijskog tržišta imaju poslovni nastan.

4.  Nadležno tijelo može primijeniti mjere iz stavka 1. točke (i) samo ako je ta mjera u javnom interesu i potrebna za ostvarivanje bilo kojeg od sljedećih ciljeva:

(a)  održavanje financijske stabilnosti Unije;

(b)  održavanje kontinuiteta ključnih funkcija središnje druge ugovorne strane na transparentnoj i nediskriminirajućoj osnovi;

(c)  održavanje i poboljšanje financijske otpornosti središnje druge ugovorne strane.

Nadležno tijelo ne primjenjuje mjere iz stavka 1. točke (i) kada je riječ o mjerama koje uključuju prijenos vlasništva, prava ili obveza druge središnje druge ugovorne strane.

5.  Ako je pokrenula svoj redoslijed pokrića nepodmirenih obveza u skladu s člankom 45. Uredbe (EU) br. 648/2012, središnja druga ugovorna strana bez nepotrebnog odgađanja obavješćuje nadležno tijelo i sanacijsko tijelo te objašnjava odražava li taj događaj slabosti ili probleme te središnje druge ugovorne strane.

6.  Ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1., nadležno tijelo obavješćuje ESMA-u i sanacijsko tijelo te se savjetuje s kolegijem nadzornih tijela.

Nakon tih obavijesti i savjetovanja s kolegijem nadzornih tijela, nadležno tijelo odlučuje hoće li primijeniti bilo koju od mjera iz stavka 1. Nadležno tijelo o svojoj odluci u pogledu mjera koje treba poduzeti obavješćuje kolegij nadzornih tijela, sanacijsko tijelo i ESMA-u.

7.  Sanacijsko tijelo nakon obavijesti iz stavka 6. prvog podstavka može od središnje druge ugovorne strane zahtijevati da stupi u kontakt s potencijalnim kupcima kako bi se pripremila za svoju sanaciju, podložno uvjetima iz članka 41. i odredbama o povjerljivosti utvrđenima člankom 71. kao i okviru o istraživanju tržišta utvrđenom u članku 11. Uredbe (EU) br. 596/2014 i u relevantnom delegiranom i provedbenom zakonodavstvu.

Članak 20.Smjena višeg rukovodstva i odbora

U slučaju znatnog pogoršanja financijske situacije središnje druge ugovorne strane ili ako središnja druga ugovorna strana prekrši svoje pravne zahtjeve, uključujući svoja pravila poslovanja, a ostale mjere u skladu s člankom 19. nisu dovoljne za ispravljanje tog pogoršanja, nadležno tijelo može zahtijevati smjenu svih ili dijela članova višeg rukovodstva ili odbora središnje druge ugovorne strane.

Novo više rukovodstvo ili odbor imenuju se u skladu s člankom 27. Uredbe (EU) br. 648/2012, a imenovanje podliježe odobrenju ili suglasnosti nadležnog tijela.

Glava IV.a

Nadoknada gubitaka

Članak 20.aIzdavanje vlasničkih instrumenata u budućim dobitima članovima sustava poravnanja i klijentima koji su pretrpjeli gubitke

1.  Ako je središnja druga ugovorna strana u oporavku uzrokovanom neispunjavanjem obveza primijenila aranžmane i mjere za smanjenje vrijednosti dobitaka koje je središnja druga ugovorna strana dužna platiti članovima sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze i njihovim klijentima utvrđene u njezinom planu oporavka u skladu s člankom 9. stavkom 7.b točkom (l)(ii)(b), izvan okvira redoslijeda pokrića nepodmirenih obveza utvrđenog člankom 45. Uredbe (EU) 648/2012, na članove sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze i njihove klijente te, kao rezultat toga, nije ušla u postupak sanacije, nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane može, nakon ponovne uspostave usklađene knjige trgovanja, zahtijevati da središnja druga ugovorna strana sudionicima nadoknadi gubitke plaćanjem u gotovini ili, po potrebi, može zahtijevati da središnja druga ugovorna strana izda vlasničke instrumente u budućim dobitima središnje druge ugovorne strane.

Vrijednost vlasničkih instrumenata u budućim dobitima središnje druge ugovorne strane izdanih svakom pogođenom članu sustava poravnanja koji ispunjava svoje obveze, a koja se mora prenijeti na klijente u odgovarajućem obliku, razmjerna je njegovu gubitku i temeljena na vrednovanju provedenom u skladu s člankom 24. stavkom 3. Tim vlasničkim instrumentima posjedniku se daje pravo da prima isplate od središnje druge ugovorne strane na godišnjoj osnovi sve do potpune nadoknade gubitka u razdoblju od primjerenog maksimalnog broja godina od datuma izdavanja. Primjereni maksimalni udio godišnje dobiti središnje druge ugovorne strane upotrebljava se za plaćanja koja se odnose na te vlasničke instrumente.

2.  Ovim se člankom ne umanjuje odgovornost članova sustava poravnanja da preuzmu gubitke koji su izvan okvira redoslijeda pokrića nepodmirenih obveza.

3.  ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda u kojima se određuje redoslijed prema kojem se mora isplatiti naknada, primjeren maksimalan broj godina i primjeren maksimalan udio godišnje dobiti središnje druge ugovorne strane iz stavka 1. drugog podstavka.

ESMA Komisiji dostavlja taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do [XXX od stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se povjerava ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

GLAVA V.

SANACIJA

POGLAVLJE I.Ciljevi, uvjeti i opća načela

Članak 21.Ciljevi sanacije

1.  Pri primjeni instrumenata sanacije i izvršavanju sanacijskih ovlasti sanacijska tijela uzimaju u obzir sve sljedeće ciljeve sanacije te odabiru instrumente primjerene prirodi i okolnostima pojedinog slučaja:

(a)  osigurati kontinuitet ključnih funkcija središnje druge ugovorne strane, a posebno:

(i)  pravovremenu namiru obveza središnje druge ugovorne strane prema njezinim članovima sustava poravnanja i njihovim klijentima;

(ii)  omogućiti članovima sustava poravnanja stalan pristup računima vrijednosnih papira ili gotovinskim računima ili gotovinskim računima koje osigurava središnja druga ugovorna strana ili kolateralu u vrijednosnim papirima ili gotovini koji drži središnja druga ugovorna strana u ime tih članova sustava poravnanja;

(b)  osigurati kontinuitet povezanosti s drugim infrastrukturama financijskog tržišta koja bi, u slučaju poremećaja, imala znatan negativni utjecaj na financijsku stabilnost ili pravodobno izvršavanje plaćanja, poravnanja, namire i vođenja evidencije;

(c)  izbjeći znatan negativni učinak na financijski sustav, posebno sprječavanjem širenja financijskih poteškoća među članovima sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane, njihovim klijentima ili u širem financijskom sustavu, uključujući ostale infrastrukture financijskog tržišta, te održavanjem povjerenja u tržište i povjerenja javnosti;

(d)  štititi javna sredstva tako da se na najmanju moguću mjeru svedu oslanjanje na javne financijske potpore i mogući gubitci za porezne obveznike;

(e)  svesti trošak sanacije pogođenim dioničarima na najmanju moguću mjeru i spriječiti uništenje vrijednosti središnje druge ugovorne strane, osim u slučaju da je to uništenje potrebno za postizanje ciljeva sanacije.

2.  Odbor i više rukovodstvo središnje druge ugovorne strane u sanaciji sanacijskom tijelu pružaju svu potrebnu pomoć za postizanje ciljeva sanacije.

Članak 22.Uvjeti za sanaciju

1.  Sanacijska tijela provode mjere sanacije u vezi sa središnjom drugom ugovornom stranom ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  središnja druga ugovorna strana propada ili joj prijeti propast, što potvrđuje bilo koji od sljedećih subjekata:

i)  nadležno tijelo, nakon savjetovanja sa sanacijskim tijelom;

ii)  sanacijsko tijelo nakon savjetovanja s nadležnim tijelom, ako sanacijsko tijelo raspolaže potrebnim instrumentima za donošenje tog zaključka;

(b)  nije razumno očekivati da bi druge alternativne mjere privatnog sektora ili nadzorne mjere, uključujući mjere rane intervencije, spriječile njezinu propast u razumnom roku; uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti; i

(c)  mjera sanacije u javnom je interesu i nužna radi ostvarivanja ciljeva sanacije ako se provedbom ugovornih aranžmana središnje druge ugovorne strane za raspodjelu gubitaka, ili ako takvi aranžmani nisu sveobuhvatni, i likvidacijom središnje druge ugovorne strane redovnim postupkom u slučaju insolventnosti ti ciljevi ne bi postigli u jednakoj mjeri.

Nadležno tijelo za potrebe točke (a) podtočke ii. bez odgode i na vlastitu inicijativu dostavlja sanacijskom tijelu sve informacije koje mogu upućivati na to da središnja druga ugovorna strana propada ili joj prijeti propast. Osim toga, nadležno tijelo sanacijskom tijelu na zahtjev dostavlja sve ostale informacije potrebne radi provedbe njegove procjene.

2.  Za potrebe stavka 1. točke (a) smatra se da središnja druga ugovorna strana propada ili joj prijeti propast ako nastupi jedna ili više sljedećih okolnosti:

(a)  središnja druga ugovorna strana krši ili bi u bliskoj budućnosti mogla kršiti zahtjeve za izdavanje odobrenja za rad na način koji bi opravdao oduzimanje odobrenja za rad na temelju članka 20. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(b)  središnja druga ugovorna strana nije u mogućnosti ili vjerojatno neće biti u mogućnosti osigurati obavljanje ključnih funkcija;

(c)  središnja druga ugovorna strana nije u mogućnosti ili vjerojatno neće biti u mogućnosti provedbom svojih mjera oporavka ponovno uspostaviti svoju održivost;

(d)  središnja druga ugovorna strana nije u mogućnosti ili vjerojatno neće biti u mogućnosti podmiriti svoja dospjela dugovanja ili druge obveze pri njihovu dospijeću;

(e)  središnjoj drugoj ugovornoj strani potrebna je ▌ javna financijska potpora.

Za potrebe točke (e) mjera se ne smatra javnom financijskom potporom ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

i)  potpora ima oblik državnog jamstva za instrumente likvidnosti koje osigurava središnja banka u skladu s uvjetima središnjih banaka ili državnog jamstva za novoizdane obveze;

ia)  nijedna od okolnosti iz točaka (a), (b), (c) ili (d) ovog stavka nije prisutna u vrijeme dodjele javne financijske potpore;

ib)  državna jamstva iz točke (i) potrebna su za otklanjanje ozbiljne smetnje u gospodarstvu države članice i očuvanje financijske stabilnosti;

ii)  državna jamstva iz točke (i) ograničena su na solventne središnje druge ugovorne strane, ovise o konačnom odobrenju na temelju okvira Unije za državne potpore, privremene su mjere opreza, razmjerne otklanjanju posljedica ozbiljne smetnje iz stavka ib i ne koriste se radi nadoknade gubitaka koje je središnja druga ugovorna strana pretrpjela ili postoji mogućnost da će ih u budućnosti pretrpjeti;

3.  Sanacijsko tijelo može poduzeti sanacijske mjere i ako smatra da središnja druga ugovorna strana primjenjuje ili namjerava primjenjivati mjere oporavka koje bi mogle spriječile propast središnje druge ugovorne strane, ali bi mogle uzrokovati znatne negativne učinke na financijski sustav.

3.a  Odluka koju sanacijsko tijelo donese o tome da središnja druga ugovorna strana propada ili da joj prijeti propast može se osporavati samo na osnovi toga da je ta odluka bila proizvoljna i nerazumna u vrijeme donošenja, na osnovi tada lako dostupnih informacija.

4.  ESMA donosi smjernice za poticanje konvergencije nadzornih i sanacijskih praksi u vezi s tumačenjem različitih okolnosti u kojima se smatra da središnja druga ugovorna strana propada ili da joj prijeti propast do [UP: unijeti datum koji slijedi 12 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe], prema potrebi uzimajući u obzir različitu veličinu i prirodu središnjih drugih ugovornih strana s poslovnim nastanom u Uniji.

ESMA pri donošenju tih smjernica uzima u obzir smjernice izdane u skladu s člankom 32. stavkom 6. Direktive 2014/59/EU.

Članak 23.

Opća načela o sanaciji

Sanacijsko tijelo provodi sve odgovarajuće mjere radi primjene instrumenata sanacije iz članka 27. i izvršavanja sanacijskih ovlasti iz članka 48., u skladu sa sljedećim načelima:

(a)  sve ugovorne obveze i drugi aranžmani u planu oporavka središnje druge ugovorne strane izvršavaju se ▌ u mjeri u kojoj nisu iscrpljeni prije pokretanja sanacije, osim u slučaju da, u izvanrednim okolnostima, sanacijsko tijelo utvrdi da je primjena sanacijskih instrumenata ili izvršavanje sanacijskih ovlasti primjerenije za pravodobno ostvarivanje ciljeva sanacije;

(b)  dioničari središnje druge ugovorne strane u sanaciji snose prve gubitke nakon izvršavanja svih obveza i aranžmana iz točke (a) u skladu s tom točkom;

(c)  vjerovnici središnje druge ugovorne strane u sanaciji snose gubitke nakon dioničara u skladu s redoslijedom prvenstva njihovih potraživanja u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti, osim ako je izričito navedeno drukčije u ovoj Uredbi;

(d)  prema vjerovnicima središnje druge ugovorne strane iste kategorije postupa se jednako;

(e)  nijedan od dioničara, vjerovnika te članova sustava poravnanja ili njihovih klijenata središnje druge ugovorne strane ne snosi gubitke koji su viši od gubitaka koje bi pretrpjeli u skladu s članom 60.;

(f)  smjenjuje se odbor i više rukovodstvo središnje druge ugovorne strane u sanaciji, osim ako sanacijsko tijelo smatra da je potpuno ili djelomično zadržavanje odbora i višeg rukovodstva nužno za postizanje ciljeva sanacije;

(g)  sanacijska tijela predstavnike zaposlenika obavješćuju i s njima se savjetuju u skladu sa svojim nacionalnim zakonima ili praksom;

(h)  Ako je središnja druga ugovorna strana dio grupe, sanacijska tijela uzimaju u obzir učinak na ostale subjekte grupe i na grupu u cjelini.

POGLAVLJE II.Vrednovanje

Članak 24.

Ciljevi vrednovanja

1.  Sanacijska tijela osiguravaju da se sve sanacijske mjere provode na temelju poštenog, opreznog i realističnog vrednovanja imovine, prava i obveza središnje druge ugovorne strane.

2.  Prije nego pokrene sanaciju središnje druge ugovorne strane, sanacijsko tijelo osigurava provedbu prvog vrednovanja kojim se utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti za sanaciju u skladu s člankom 22. stavkom 1.

3.  Nakon odluke da pokrene sanaciju središnje druge ugovorne strane, sanacijsko tijelo osigurava provedbu drugog vrednovanja radi sljedećeg:

(a)  pružanja informacija radi donošenja odluke o odgovarajućoj mjeri sanacije koju je potrebno poduzeti;

(b)  osiguravanja da su bilo koji gubici imovine te prava središnje druge ugovorne strane u potpunosti utvrđeni u trenutku kada se primjenjuju instrumenti sanacije;

(c)  pružanja informacija radi donošenja odluke o mjeri u kojoj se provodi poništenje ili razvodnjavanje vlasničkih instrumenata te radi donošenja odluke o vrijednosti i broju vlasničkih instrumenata koji su izdani ili preneseni kao posljedica izvršavanja sanacijskih ovlasti;

(d)  pružanja informacija radi donošenja odluke o mjeri u kojoj se otpisuju ili konvertiraju neosigurane obveze, uključujući dužničke instrumente;

(e)  ako se primjenjuju instrumenti za raspodjelu gubitaka i pozicija, pružanja informacija radi donošenja odluke o mjeri u kojoj se na potraživanja pogođenih vjerovnika primjenjuju gubitci, nepodmirenim obvezama ili pozicijama u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu i o opsegu i potrebi za pozivom na gotovinsku uplatu za sanaciju;

(f)  ako se primjenjuje instrument prijelazne središnje druge ugovorne strane, pružanja informacija radi donošenja odluke o imovini, pravima i obvezama ili vlasničkim instrumentima koji se mogu prenijeti na prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu te radi donošenja odluke o vrijednosti svih naknada koje je potrebno platiti središnjoj drugoj ugovornoj strani u sanaciji ili, ovisno o slučaju, imateljima vlasničkih instrumenata;

(g)  ako se primjenjuje instrument prodaje poslovanja, pružanja informacija radi donošenja odluke o imovini, pravima i obvezama ili vlasničkim instrumentima koji se mogu prenijeti na trećeg kupca te pružanja informacija sanacijskom tijelu kako bi moglo odrediti što čini komercijalne uvjete za potrebe članka 40.;

(ga)  cijena svakog raskidanja ugovora koje provede sanacijsko tijelo temelji se, u mjeri u kojoj je to moguće, na pravednoj tržišnoj cijeni utvrđenoj na osnovi pravila i aranžmana središnje druge ugovorne strane, a ta se metoda zamjenjuje drugom metodom utvrđivanja cijene samo ako sanacijsko tijelo smatra da je to prijeko potrebno;

Za potrebe točke (d), vrednovanjem se uzimaju u obzir svi gubitci za koje bi se osiguralo pokriće izvršavanjem svih nepodmirenih obveza članova sustava poravnanja ili ostalih trećih osoba prema središnjoj drugoj ugovornoj strani i razina konverzije koja se treba primijeniti na dužničke instrumente.

4.  Na vrednovanja iz stavaka 2 i 3. može se podnijeti žalba u skladu s člankom 72. samo zajedno s odlukom o primjeni instrumenta sanacije ili izvršavanja sanacijske ovlasti.

Članak 25.

Zahtjevi za vrednovanje

1.  Sanacijsko tijelo osigurava da vrednovanjâ iz članka 24. provodi:

(a)  osoba koja je neovisna od bilo kojeg javnog tijela i središnje druge ugovorne strane;

(b)  sanacijsko tijelo, ako vrednovanja ne može provesti osoba iz točke (a).

2.  Vrednovanja iz članka 24. smatraju se konačnima ako ih je provela osoba iz stavka 1. točke (a) te ako su ispunjeni svi zahtjevi utvrđeni u ovom članku.

3.  Ne dovodeći u pitanje okvir Unije za državne potpore, konačno vrednovanje temelji se na opreznim pretpostavkama i ne pretpostavlja moguće pružanje ▌ javnih financijskih potpora, hitnu likvidnosnu pomoć središnje banke ili bilo kakvu likvidnosnu pomoć središnje banke dodijeljenu u okviru nestandardne kolateralizacije, roka dospijeća ili kamatnih uvjeta središnjoj drugoj ugovornoj strani od onog trenutka kada se poduzmu mjere sanacije. Vrednovanjem se uzima u obzir i mogući povrat svih razumnih izdataka središnje druge ugovorne strane u sanaciji u skladu s člankom 27. stavkom 9.

4.  Konačno vrednovanje dopunjuje se sljedećim informacijama kojima raspolaže središnja druga ugovorna strana:

(a)  ažuriranom bilancom i izvješćem o financijskom položaju središnje druge ugovorne strane, uključujući preostala dostupna unaprijed financirana sredstva i nepodmirene financijske obveze;

(b)  evidencijom poravnanih ugovora iz članka 29. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(c)  svim informacijama o tržišnim i knjigovodstvenim vrijednostima njezine imovine, obveza i pozicija, uključujući relevantna potraživanja i nepodmirene obveze koji se duguju ili trebaju platiti središnjoj drugoj ugovornoj strani.

5.  U konačnom vrednovanju navodi se potpodjela vjerovnika u razrede u skladu s razinom prioriteta potraživanja prema mjerodavnom zakonodavstvu o insolventnosti. U njemu se navodi i procjena očekivanog postupanja prema svakom razredu dioničara i vjerovnika u slučaju primjene načela iz članka 23. točke (e).

Procjena iz prvog podstavka ne dovodi u pitanje vrednovanje iz članka 61.

6.  Uzimajući u obzir sve regulatorne tehničke standarde izrađene u skladu s člankom 36. stavcima 14. i 15. Direktive 2014/59/EU, ESMA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju:

(a)  okolnosti u kojima se osoba smatra neovisnom i od sanacijskog tijela i od središnje druge ugovorne strane za potrebe stavka 1. ovog članka;

(b)  metodologija za ocjenjivanje vrijednosti imovine i obveza središnje druge ugovorne strane;

(c)  odvajanje vrednovanjâ iz članaka 24. i 61.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do [PO: unijeti datum: u roku od 12 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim u člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 26.

Privremeno vrednovanje

1.  Vrednovanja iz članka 24 koja ne ispunjavaju zahtjeve utvrđene člankom 25. stavkom 2. smatraju se privremenim vrednovanjima.

Privremena vrednovanja uključuju zaštitni sloj za dodatne gubitke i primjereno opravdanje tog zaštitnog sloja.

2.  Ako sanacijska tijela poduzmu mjeru sanacije na temelju privremenog vrednovanja, ona osiguravaju provedbu konačnog vrednovanja u najkraćem mogućem roku.

Sanacijsko tijelo osigurava da se na temelju konačnog vrednovanja iz prvog podstavka:

(a)  omogućuje potpuno priznavanje svih gubitaka središnje druge ugovorne strane u njezinim poslovnim knjigama;

(b)  pružaju informacije za odluku o povratu otpisanih potraživanja vjerovnika ili povećanju vrijednosti plaćenih naknada, u skladu sa stavkom 3.

3.  Ako je procjena neto vrijednosti imovine središnje druge ugovorne strane iz konačnog vrednovanja viša od procjene neto vrijednost imovine središnje druge ugovorne strane iz privremenog vrednovanja, sanacijsko tijelo može:

(a)  povećati vrijednost potraživanja pogođenih vjerovnika koja su otpisana ili restrukturirana;

(b)  zahtijevati od prijelazne središnje druge ugovorne strane da izvrši daljnju uplatu naknada u pogledu imovine, prava i obveza središnje druge ugovorne strane u sanaciji ili, ovisno o slučaju, u pogledu vlasničkih instrumenata, vlasnicima tih instrumenata.

4.  Uzimajući u obzir sve regulatorne tehničke standarde izrađene u skladu s člankom 36. stavkom 15. Direktive 2014/59/EU, ESMA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje, za potrebe stavka 1. ovog članka, metodologija izračuna zaštitnog sloja za dodatne gubitke koje treba uvrstiti u privremena vrednovanja.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do [PO: unijeti datum: u roku od 12 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim u člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

POGLAVLJE III.Instrumenti sanacije

Odjeljak 1.Opća načela

Članak 27.Opće odredbe o instrumentima sanacije

1.  Sanacijska tijela provode mjere sanacije iz članka 21. primjenom bilo kojeg od sljedećih instrumenata sanacije pojedinačno ili u bilo kojoj kombinaciji:

(a)  instrumenti za raspodjelu gubitaka i pozicija;

(b)  instrument za otpis i konverziju;

(c)  instrument prodaje poslovanja;

(d)  instrument prijelazne središnje druge ugovorne strane;

(e)  svi drugi instrumenti sanacije u skladu s člancima 21. i 23.

2.  Sanacijsko tijelo u slučaju sistemske krize može osigurati i ▌ javne financijske potpore putem vladinih instrumenata za stabilizaciju u skladu s člancima 45., 46. i 47., ovisno o prethodnom i konačnom odobrenju na temelju okvira Unije za državne potpore i izradi sveobuhvatnih i vjerodostojnih aranžmana za povrat pruženih sredstava u odgovarajućem vremenskom razdoblju.

3.  Sanacijsko tijelo prije primjene instrumenata iz stavka 1. izvršava sljedeće:

(a)  sva postojeća i nepodmirena prava središnje druge ugovorne strane, uključujući sve ugovorne obveze članova sustava poravnanja da ispune zahtjeve za poziv na gotovinsku uplatu, da osiguraju dodatna sredstva središnjoj drugoj ugovornoj strani ili da preuzmu pozicije članova sustava poravnanja koji ne ispunjavaju svoje obveze, putem aukcija ili na drugi način utvrđen pravilima poslovanja središnje druge ugovorne strane;

(b)  sve postojeće i nepodmirene ugovorne obveze ugovornih stranaka koje nisu članovi sustava poravnanja u pogledu bilo kakvog oblika financijske potpore.

Sanacijsko tijelo ugovorne obveze iz točaka (a) i (b) može izvršiti djelomično ako te ugovorne obveze nije moguće izvršiti u potpunosti u razumnom roku.

4.  Odstupajući od stavka 3., sanacijsko tijelo može odustati od izvršavanja odgovarajućih postojećih i nepodmirenih ugovornih obveza djelomično ili u potpunosti kako bi se izbjegli znatni negativni učinci na financijski sustav ili njihovo veliko širenje ili ako je upotreba instrumenata iz stavka 1. primjerenija za pravodobno ostvarivanje ciljeva sanacije.

▌6.  Ako članovi sustava poravnanja zbog primjene instrumenta sanacije koji nije instrument za otpis i konverziju pretrpe gubitke, sanacijsko tijelo izvršava ovlast otpisa ili konverzije svih vlasničkih i dužničkih instrumenata ili drugih neosiguranih obveza neposredno prije ili zajedno s primjenom instrumenta sanacije.

7.  Ako se primjenjuju samo instrumenti sanacije iz stavka 1. točaka (c) i (d), a prenosi se samo dio imovine, prava ili obveza središnje druge ugovorne strane u sanaciji u skladu s člancima 40. i 42., preostali dio te središnje druge ugovorne strane likvidira se u skladu s redovnim postupkom u slučaju insolventnosti.

8.  Pravila nacionalnog zakonodavstva o insolventnosti koja se odnose na pobojnost i nemogućnost izvršenja pravnih akata koji su štetni za vjerovnike ne primjenjuju na prijenose imovine, prava ili obveza sa središnje druge ugovorne strane u sanaciji na koju se primjenjuju instrumenti sanacije ili državni instrumenti financijske stabilizacije.

9.  Sanacijsko tijelo u odgovarajućem vremenskom razdoblju osigurava povrat svih razumnih izdataka, uključujući adekvatnu premiju za rizik, nastalih u vezi s primjenom instrumenata sanacije ili sanacijskih ovlasti u vezi s uporabom državnih instrumenata financijske stabilizacije, na jedan ili više sljedećih načina:

(a)  od središnje druge ugovorne strane u sanaciji, kao povlašteni vjerovnik;

(b)  iz svih naknada koje je platio kupac ako se primjenjuje instrument prodaje poslovanja;

(c)  iz svih prihoda koji su stečeni kao rezultat likvidacije prijelazne središnje druge ugovorne strane, kao povlašteni vjerovnik.

(ca)  od bilo kojeg člana sustava poravnanja ako član sustava poravnanja time ne snosi gubitke veće od gubitaka koje bi snosio da sanacijsko tijelo nije provelo mjere sanacije u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu te bi umjesto toga bio podložan mogućim nepodmirenim obvezama na temelju plana sanacije središnje druge ugovorne strane ili drugih ugovornih aranžmana iz njezinih pravila poslovanja ili da se provela likvidacija središnje druge ugovorne strane redovnim postupkom u slučaju insolventnosti;

(cb)  od bilo kojih prihoda ostvarenih uporabom državnih instrumenata stabilizacije, uključujući prihod od prodaje vlasničkih instrumenata iz stavka 46. i prodaje središnje druge ugovorne strane na koju se primjenjuje instrument privremenog javnog vlasništva iz članka 47.

9.a  Pri određivanju iznosa naknade u skladu s prethodnim stavkom sanacijsko tijelo uzima u obzir iznos doprinosa koji bi klijenti i članovi središnje druge ugovorne strane, i prema pravilima i aranžmanima središnje druge ugovorne strane i u sanaciji, morali dati da nadležna tijela nisu dodijelila javnu potporu.

10.  Ako primjenjuju instrumente sanacije, sanacijska tijela osiguravaju, na temelju vrednovanja koje ispunjava zahtjeve iz članka 25., potpunu raspodjelu gubitaka, ponovnu uspostavu usklađene knjige trgovanja, nadopunu unaprijed financiranih sredstava središnje druge ugovorne strane ili prijelazne središnje druge ugovorne strane te dokapitalizaciju središnje druge ugovorne strane ili prijelazne središnje druge ugovorne strane.

Članak 27a.

Mogućnost kompenziranja naknade sudionicima središnje druge ugovorne strane ne primjenjuje se na njihove ugovorene gubitke u upravljanju u slučaju neispunjavanja obveza ili fazama oporavka.

Odjeljak 2.Instrumenti za raspodjelu gubitaka i pozicija

Članak 28.

Ciljevi i opseg primjene instrumenata za raspodjelu gubitaka i pozicija

1.  Sanacijska tijela primjenjuju instrument za raspodjelu pozicija u skladu s člankom 29., a instrument za raspodjelu gubitaka u skladu s člancima 30. i 31.

2.  Instrumenti iz stavka 1. mogu se primjenjivati na sve ugovore o pružanju usluga poravnanja i kolateralu koji se u vezi s tim uslugama predaje središnjoj drugoj ugovornoj strani.

3.  Sanacijska tijela primjenjuju instrument za raspodjelu pozicija iz članka 29. kako bi ponovno uskladile knjigu trgovanja središnje druge ugovorne strane ili prijelazne središnje druge ugovorne strane.

Sanacijska tijela primjenjuju instrumente za raspodjelu gubitaka iz članaka 30. i 31. za bilo koju od sljedećih namjena:

(a)  pokrivanje gubitaka središnje druge ugovorne strane procijenjenih u skladu s člankom 27. stavkom 10.;

(b)  ponovna uspostava sposobnosti središnje druge ugovorne strane da ispunjava svoje obveze plaćanja u trenutku njihova dospijeća;

(ba)  olakšavanje ponovne uspostave usklađene knjige trgovanja;

(c)  olakšavanje ponovne uspostave usklađene knjige trgovanja pružanjem sredstava središnjoj drugoj ugovornoj strani kako bi se ispunila dražbovna ponuda kojom se središnjoj drugoj ugovornoj strani omogućuje raspodjela pozicija dužnika ili plaćanje povezano s raskinutim ugovorima u skladu s člankom 29.;

(d)  ostvarenje ishoda iz točaka (a), (b) i (c) u odnosu na prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu;

(e)  potpora prijenosu poslovanja središnje druge ugovorne strane primjenom instrumenta prodaje poslovanja solventnoj trećoj strani.

Članak 29.

Djelomičan ili potpuni raskid ugovora

1.  Sanacijsko tijelo može raskinuti određene ili sve sljedeće ugovore:

(a)  ugovore člana sustava poravnanja koji ne ispunjava svoje obveze;

(b)  ugovore predmetne usluge poravnanja ili kategorije imovine;

(c)  ugovore središnje druge ugovorne strane u sanaciji.

1.a  Ako koristi ovlasti iz stavka 1., sanacijsko tijelo raskida ugovore iz točaka (a), (b) i (c) tog stavka na sličan način, ne praveći razliku između drugih ugovornih strana u tim ugovorima, uz iznimku onih ugovornih obveza koje se ne mogu izvršiti u razumnom roku.

2.  Sanacijsko tijelo može raskinuti ugovore iz stavka 1. točke (a) samo ako nije proveden prijenos imovine i pozicija koji proizlaze iz tih ugovora u smislu članka 48. stavaka 5. i 6. Uredbe (EU) br. 648/2012.

3.  Sanacijsko tijelo obavješćuje sve odgovarajuće članove sustava poravnanja o datumu raskida bilo kojeg ugovora iz stavka 1.

4.  Sanacijsko tijelo prije raskida bilo kojeg ugovora iz stavka 1. poduzima sljedeće korake:

(a)  zahtijeva od središnje druge ugovorne strane u sanaciji da vrednuje svaki ugovor i ažurira salda računa svakog člana sustava poravnanja;

(b)  utvrđuje neto obveze prema svakom članu sustava poravnanja odnosno neto obveze svakog člana sustava poravnanja, uzimajući u obzir sav dospjeli, ali neplaćeni varijacijski iznos nadoknade, uključujući varijacijski iznos nadoknade na temelju vrednovanja ugovorâ iz točke (a);

(c)  obavješćuje svakog člana sustava poravnanja o utvrđenim neto iznosima i u skladu s tim ih naplaćuje.

Nakon raskidanja ugovora sanacijsko tijelo pravovremeno obavješćuje nadležno tijelo o svakom klijentu koji je određen kao OSV institucija (ostale sistemski važne institucije), a čiji je ugovor raskinut.

4.a  Cijena svakog raskidanja ugovora koje provede sanacijsko tijelo u skladu s ovim člankom temelji se na pravednoj tržišnoj cijeni utvrđenoj na osnovi pravila i aranžmana središnje druge ugovorne strane ili bilo kojoj drugoj odgovarajućoj metodi utvrđivanja cijene ako sanacijsko tijelo smatra da je potrebno primijeniti tu drugu metodu.

5.  Ako član sustava poravnanja koji ispunjava svoje obveze ne može platiti neto iznos utvrđen u skladu sa stavkom 4., sanacijsko tijelo može zahtijevati da središnja druga ugovorna strana promijeni status člana sustava poravnanja koji ispunjava svoje obveze u status neispunjavanja obveza i upotrijebi njegovu inicijalnu maržu i doprinose iz jamstvenog fonda u skladu s člankom 45. Uredbe (EU) br. 648/2012.

6.  Ako je sanacijsko tijelo raskinulo jedan ili više ugovora vrste koja se navodi u stavku 1. točkama (a), (b) i (c), ono privremeno sprječava da središnja druga ugovorna strana poravna bilo koji novi ugovor koji je iste vrste kao i raskinuti ugovor.

Sanacijsko tijelo može središnjoj drugoj ugovornoj strani dopustiti da nastavi poravnanje tih vrsta ugovora samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  središnja druga ugovorna strana ispunjava zahtjeve Uredbe (EU) br. 648/2012;

(b)  sanacijsko tijelo izdaje i objavljuje obavijest o tome na način predviđen člankom 70. stavkom 3.

Članak 30.

Smanjenje vrijednosti dobitaka koje je središnja druga ugovorna strana

dužna platiti članovima sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze i njihovim klijentima

1.  Sanacijsko tijelo može smanjiti iznos obveza plaćanja koje je središnja druga ugovorna strana dužna isplatiti članovima sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze i njihovim klijentima ako se te obveze temelje na dobicima ostvarenima u skladu s postupcima središnje druge ugovorne strane za isplatu varijacijskog iznosa nadoknade ili ekonomski istovjetnog plaćanja. Članovi sustava poravnanja bez odgode obavještavaju svoje klijente o uporabi instrumenta sanacije i načinu na koji ta uporaba na njih utječe.

2.  Sanacijsko tijelo izračunava sva smanjenja obveza plaćanja iz stavka 1. primjenom pravednog mehanizma raspodjele utvrđenog vrednovanjem provedenim u skladu s člankom 24. stavkom 3. i o kojem se članovi sustava poravnanja obavješćuju čim započne primjena instrumenta sanacije. Ukupni neto dobitci koje treba smanjiti za svakog člana sustava poravnanja razmjerni su iznosima koje je središnja druga ugovorna strana dužna platiti.

3.  Smanjenje vrijednosti dobitaka za koje postoji obveza plaćanja stupa na snagu i odmah postaje obvezujuće za središnju drugu ugovornu stranu i pogođene članove sustava poravnanja od trenutka kada sanacijsko tijelo poduzme mjere sanacije.

3.a  O svakom korištenju ovlasti iz ovog članka koje utječe na pozicije klijenta koji je određen kao OSV institucija (ostale sustavno važne institucije) pravovremeno se obavješćuje nadležno tijelo tog klijenta. 4.  Član sustava poravnanja koji ispunjava svoje obveze ni u jednom naknadnom postupku protiv središnje druge ugovorne strane ili njezinih subjekata sljednika nema pravo na potraživanja proizišla iz smanjenja obveza plaćanja iz stavka 1.

5.  Ako sanacijsko tijelo samo djelomično smanji vrijednost dobitaka za koje postoji obveza plaćanja, član sustava poravnanja koji ispunjava svoje obveze i dalje ima pravo na isplatu preostalog nepodmirenog iznosa obveze.

5.a  U pravilima poslovanja središnje druge ugovorne strane navodi se ovlast za smanjenje obveza plaćanja iz stavka 1., uz sve slične aranžmane predviđene tim pravilima poslovanja u fazi oporavka. Središnja druga ugovorna strana jamči da su ugovorni aranžmani sklopljeni kako bi se sanacijskom tijelu omogućilo izvršavanje njegovih ovlasti u skladu s ovim člankom.

Članak 31.

Poziv na gotovinsku uplatu za sanaciju

1.  Sanacijsko tijelo može od člana sustava poravnanja koji ispunjava svoje obveze zahtijevati plaćanje doprinosa u gotovini središnjoj drugoj ugovornoj strani. Iznos tih doprinosa u gotovini određuje sanacijsko tijelo tako da se na najbolji način postignu ciljevi sanacije iz članka 21. stavka 1.

Ako središnja druga ugovorna strana upravlja s više jamstvenih fondova, iznos doprinosa u gotovini iz prvog podstavka odnosi se na doprinos člana sustava poravnanja jamstvenom fondu ili jamstvenim fondovima pogođenih usluga poravnanja ili kategorija imovine.

Sanacijsko tijelo može provesti poziv na gotovinsku uplatu za sanaciju bez obzira na to jesu li iscrpljene sve ugovorne obveze kojima se članovima sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze nalažu doprinosi u gotovini.

Sanacijsko tijelo određuje iznos doprinosa u gotovini svakog člana sustava poravnanja koji ispunjava svoje obveze razmjerno doprinosu tog člana sustava poravnanja jamstvenom fondu.

2.  Ako član sustava poravnanja koji ispunjava svoje obveze ne plati zatraženi iznos, sanacijsko tijelo može zahtijevati da središnja druga ugovorna strana promijeni status tog člana sustava poravnanja u status neispunjavanja obveza i upotrijebi njegovu inicijalnu maržu i doprinose iz jamstvenog fonda u skladu s člankom 45. Uredbe (EU) br. 648/2012.

2.a  Središnja druga ugovorna strana uključuje u svoja pravila poslovanja upućivanje na poziv na gotovinsku uplatu za sanaciju, uz pozive na gotovinsku uplatu za oporavak, i jamči da su ugovorni aranžmani sklopljeni kako bi se sanacijskom tijelu omogućilo izvršavanje njegovih ovlasti u skladu s ovim člankom.

2.b  Sanacijsko tijelo određuje iznos poziva na gotovinsku uplatu za sanaciju koji će se uvrstiti u pravila poslovanja i koji je barem jednak doprinosu člana sustava poravnanja u jamstveni fond.

2.c  Sanacijsko tijelo određuje iznos poziva na gotovinsku uplatu za sanaciju koji će se uključiti u pravila poslovanja.

Odjeljak 3.

Otpis i konverzija vlasničkih instrumenata i dužničkih instrumenata ili drugih neosiguranih obveza

Članak 32.Zahtjev za otpis i konverziju vlasničkih instrumenata i dužničkih instrumenata ili drugih neosiguranih obveza

1.  Sanacijsko tijelo primjenjuje instrument za otpis i konverziju u skladu s člankom 33. u odnosu na vlasničke instrumente i dužničke instrumente koje je izdala središnja druga ugovorna strana u sanaciji ili druge neosigurane obveze radi apsorbiranja gubitaka, dokapitalizacije te središnje druge ugovorne strane ili prijelazne središnje druge ugovorne strane odnosno kao potporu primjeni instrumenta prodaje poslovanja.

▌2.  Sanacijsko tijelo na temelju vrednovanja provedenog u skladu s člankom 24. stavkom 3. utvrđuje sljedeće:

(a)  iznos koji se mora otpisati od vrijednosti vlasničkih instrumenata i dužničkih instrumenata ili drugih neosiguranih obveza uzimajući u obzir sve gubitke koji će se apsorbirati izvršavanjem svih nepodmirenih obveza članova sustava poravnanja ili ostalih trećih osoba prema središnjoj drugoj ugovornoj strani;

(b)  iznos po kojem se dužnički instrumenti ili druge neosigurane obveze moraju konvertirati u vlasničke instrumente kako bi se ponovno ispunili bonitetni zahtjevi središnje druge ugovorne strane ili prijelazne središnje druge ugovorne strane.

Članak 33.Odredbe o otpisu ili konverziji vlasničkih instrumenata i dužničkih instrumenata ili drugih neosiguranih obveza

1.  Sanacijsko tijelo primjenjuje instrument za otpis i konverziju u skladu s redoslijedom prvenstva potraživanja u redovnim postupcima u slučaju insolventnosti.

2.  Sanacijsko tijelo prije smanjenja ili konverzije glavnice dužničkih instrumenata ili drugih neosiguranih obveza smanjuje zamišljenu vrijednost vlasničkih instrumenata razmjerno gubitcima i prema potrebi do njihove cjelokupne vrijednosti.

Ako središnja druga ugovorna strana nakon smanjenja vrijednosti vlasničkih instrumenata zadrži pozitivnu neto vrijednost u skladu s vrednovanjem provedenim na temelju članka 24. stavka 3., sanacijsko tijelo poništit će ili razvodniti te vlasničke instrumente, ovisno o slučaju.

3.  Sanacijsko tijelo smanjuje, konvertira ili smanjuje i konvertira glavnicu dužničkih instrumenata ili drugih neosiguranih obveza u mjeri potrebnoj da se ostvare ciljevi sanacije, a prema potrebi i do cjelokupne vrijednosti tih instrumenata ili obveza.

4.  Sanacijsko tijelo ne primjenjuje instrumente za otpis i konverziju za sljedeće obveze:

(a)  obveze prema zaposlenicima, u pogledu obračunatih a neisplaćenih plaća, mirovinskih davanja ili ostalih fiksnih primanja, osim varijabilne komponente primitaka koja nije uređena zakonom ili kolektivnim ugovorom;

(b)  obveze prema komercijalnim ili trgovačkim vjerovnicima, koje nastaju na temelju prodaje robe ili pružanja usluga središnjoj drugoj ugovornoj strani koje su ključne za svakodnevno funkcioniranje njezina poslovanja, uključujući IT usluge, komunalne usluge te usluge najma, popravaka i održavanja poslovnih prostora;

(c)  obveza prema poreznim tijelima i tijelima nadležnima za socijalno osiguranje, pod uvjetom da te se obveze prema mjerodavnom zakonodavstvu o insolventnosti smatraju povlaštenim obvezama;

(d)  obveze prema sustavima ili upraviteljima sustava uspostavljenima u skladu s Direktivom 98/26/EZ.

5.  Ako se smanji zamišljeni iznos vlasničkog instrumenta ili glavnice dužničkog instrumenta ili drugih neosiguranih obveza, primjenjuju se sljedeći uvjeti:

(a)  smanjenje je trajno;

(b)  imatelj instrumenta nema pravo na potraživanja u vezi s tim smanjenjem, osim već obračunatih obveza, obveza u vezi s naknadom štete do kojih može doći zbog pravnog lijeka kojim se pobija zakonitost tog smanjenja i potraživanja temeljenih na vlasničkim instrumentima izdanima ili prenesenima na temelju stavka 6.;

(c)  ako je smanjenje samo djelomično, sporazum kojim je stvorena prvotna obveza i dalje se primjenjuje u odnosu na preostali iznos podložno svim nužnim promjenama uvjeta tog sporazuma zbog navedenog smanjenja.

Odredbe točke (a) ne sprječavaju sanacijska tijela da primjene mehanizam povećanja vrijednosti kako bi se imateljima dužničkih instrumenata ili drugih neosiguranih obveza, a zatim i imateljima vlasničkih instrumenata, nadoknadila sredstva u slučajevima kada razina otpisa temeljena na privremenom vrednovanju premašuje potrebne iznose u usporedbi s konačnim vrednovanjem iz članka 26. stavka 2.

6.  Sanacijsko tijelo pri konverziji dužničkih instrumenata ili drugih neosiguranih obveza na temelju stavka 3. može zahtijevati da središnje druge ugovorne strane ili njihova matična društva izdaju ili prenesu vlasničke instrumente imateljima dužničkih instrumenata ili drugih neosiguranih obveza.

7.  Sanacijsko tijelo konvertira samo one dužničke instrumente ili druge neosigurane obveze na temelju stavka 3. ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  sanacijsko tijelo dobilo je suglasnost nadležnog tijela matičnog društva u slučajevima kada je matično društvo obvezno izdati vlasničke instrumente;

(b)  vlasnički instrumenti izdaju se prije nego središnja druga ugovorna strana izda vlasničke instrumente u svrhu osiguravanja regulatornog kapitala od strane države ili državnog subjekta;

(c)  stopa konverzije predstavlja odgovarajuću naknadu pogođenim imateljima duga, sukladno načinu na koji se s njima postupa u redovnom postupku u slučaju insolventnosti.

Nakon bilo koje konverzije dužničkih instrumenata ili drugih neosiguranih obveza u vlasničke instrumente bez odgode se za potonje instrumente upisuje kapital ili se oni prenose.

8.  Sanacijsko tijelo za potrebe stavka 7., u kontekstu razvoja i održavanja plana sanacije središnje druge ugovorne strane te u okviru ovlasti radi rješavanja ili uklanjanja prepreka za mogućnost sanacije središnje druge ugovorne strane, središnjoj drugoj ugovornoj strani omogućuje da u bilo kojem trenutku može izdati potreban broj vlasničkih instrumenata.

Članak 34.Učinak otpisa i konverzije

Sanacijsko tijelo dovršava ili zahtijeva dovršavanje svih administrativnih i postupovnih zadaća potrebnih za primjenu instrumenta za otpis i konverziju, među ostalima sljedeće:

(a)  izmjena svih relevantnih registara;

(b)  skidanje ili brisanje vlasničkih instrumenata ili dužničkih instrumenata iz burzovne kotacije;

(c)  kotaciju ili uvrštavanje novih vlasničkih instrumenata u trgovanje;

(d)  ponovnu kotaciju ili uvrštavanje dužničkih instrumenata koji su otpisani bez zahtjeva za izdavanje prospekta u skladu s Direktivom 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(16).

Članak 35.Otklanjanje postupovnih prepreka za otpis i konverziju

Ako se primjenjuje članak 32. stavak 1. drugi podstavak, nadležno tijelo od središnjih drugih ugovornih strana ili njihovih matičnih društava zahtijeva da uvijek imaju dostatan iznos vlasničkih instrumenata kojima se osigurava da te središnje druge ugovorne strane ili njihova matična društva mogu izdati dovoljno novih vlasničkih instrumenata te da postoji mogućnost učinkovitog izdavanja vlasničkih instrumenata ili njihove konverzije.

Sanacijsko tijelo primjenjuje instrument za otpis i konverziju bez obzira na bilo koje odredbe osnivačkih instrumenata ili statuta središnje druge ugovorne strane, uključujući prava prvokupa za dioničare ili zahtjeve za suglasnost dioničara za povećanje kapitala.

članak 36.Podnošenje plana reorganizacije poslovanja

1.  Središnja druga ugovorna strana u roku od mjesec dana nakon primjene instrumenata iz članka 32. provodi reviziju uzroka svoje propasti i dostavlja je sanacijskom tijelu uz plan reorganizacije poslovanja u skladu s člankom 37. Ako je primjenjiv okvir Unije za državne potpore, taj je plan sukladan s planom restrukturiranja koji središnja druga ugovorna strana mora predati Komisiji u skladu s tim okvirom.

Ako je to potrebno radi ostvarivanja ciljeva sanacije, sanacijsko tijelo može produljiti razdoblje iz prvog podstavka na najviše dva mjeseca.

2.  Ako se o planu restrukturiranja treba obavijestiti u sklopu okvira Unije za državne potpore, podnošenje plana reorganizacije poslovanja ne dovodi u pitanje rok za podnošenje tog plana restrukturiranja utvrđen okvirom Unije za državne potpore.

3.  Sanacijsko tijelo podnosi reviziju i plan reorganizacije poslovanja i sve revizije tog plana u skladu s člankom 38. nadležnom tijelu i sanacijskom kolegiju.

Članak 37.Sadržaj plana reorganizacije poslovanja

1.  U planu reorganizacije poslovanja iz članka 36. navode se mjere za ponovnu uspostavu dugoročne održivosti središnje druge ugovorne strane ili dijela njezina poslovanja u razumnom roku. Te se mjere temelje na realističnim pretpostavkama u vezi s gospodarskim i financijskim uvjetima na tržištu pod kojima će središnja druga ugovorna strana poslovati.

U planu reorganizacije poslovanja uzima se u obzir trenutačno stanje i mogući izgledi financijskih tržišta i odražavaju pretpostavke o najboljem i najgorem razvoju događaja, uključujući kombinaciju događaja, kako bi se utvrdile glavne slabosti središnje druge ugovorne strane. Pretpostavke se uspoređuju s odgovarajućim referentnim vrijednostima na razini cijelog sektora.

2.  Plan reorganizacije poslovanja uključuje barem sljedeće elemente:

(a)  detaljnu analizu čimbenika i okolnosti koji su prouzročili propast ili vjerojatnu propast središnje druge ugovorne strane;

(b)  opis mjera koje treba donijeti s ciljem ponovne uspostave dugoročne održivosti središnje druge ugovorne strane;

(c)  vremenski raspored provedbe tih mjera.

3.  Mjere za ponovnu uspostavu dugoročne održivosti središnje druge ugovorne strane mogu obuhvaćati:

(a)  reorganizaciju i restrukturiranje poslovanja središnje druge ugovorne strane;

(b)  promjene operativnih sustava i infrastrukture središnje druge ugovorne strane;

(c)  prodaju imovine ili poslovnih djelatnosti.

3.a  U slučaju primjene okvira Unije za državne potpore u skladu s člankom 36. stavcima 1. i 2. sanacijsko tijelo, nadležno tijelo i Komisija trebali bi koordinirati procjenu mjera za vraćanje dugoročne održivosti središnje druge ugovorne strane, svaki zahtjev za ponovnu dostavu izmijenjenog plana koji je uputila središnja druga ugovorna strana i konačno donošenje plana reorganizacije ili restrukturiranja poslovanja.

3.b  ESMA do... [18 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe] objavljuje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1095/2010 u kojima dodatno precizira minimalne elemente koje bi trebalo uvrstiti u plan reorganizacije poslovanja u skladu sa stavkom 2.

3.c  Uzimajući prema potrebi u obzir iskustvo stečeno u primjeni smjernica iz stavka 3.a, ESMA može izraditi nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi dodatno razradila minimalne elemente koji bi trebali biti uvršteni u plan reorganizacije poslovanja u skladu sa stavkom 2.

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 38.Procjena i donošenje plana reorganizacije poslovanja

1.  U roku od mjesec dana nakon što središnja druga ugovorna strana u skladu s člankom 36. stavkom 1. podnese plan reorganizacije poslovanja, sanacijsko tijelo i nadležno tijelo procjenjuju može li se mjerama predviđenima tim planom pouzdano ponovno uspostaviti dugoročna održivost središnje druge ugovorne strane.

Ako sanacijsko tijelo i nadležno tijelo smatraju da će se planom ponovno uspostaviti dugoročna održivost središnje druge ugovorne strane, sanacijsko tijelo ga odobrava.

2.  Ako sanacijsko tijelo i nadležno tijelo nisu uvjereni da će se mjerama predviđenima tim planom ponovno uspostaviti dugoročna održivost središnje druge ugovorne strane, sanacijsko tijelo obavješćuje središnju drugu ugovornu stranu o razlozima za zabrinutost te od nje zahtijeva da u roku od dva tjedna od obavijesti dostavi svoj izmijenjeni plan kojim se te zabrinutosti rješavaju.

3.  Sanacijsko tijelo i nadležno tijelo ocjenjuju ponovno dostavljeni plan te u roku od tjedan dana od primitka tog plana obavješćuju središnju drugu ugovornu stranu jesu li razlozi za zabrinutost primjereno riješeni odnosno jesu li potrebne dodatne izmjene.

3.a  ESMA do... [18 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe] objavljuje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1095/2010 u kojima dodatno precizira minimalne kriterije koji se moraju ispuniti u planu reorganizacije poslovanja radi odobrenja sanacijskog tijela u skladu sa stavkom 1.

3.b  Uzimajući prema potrebi u obzir iskustvo stečeno u primjeni smjernica iz stavka 3.a, ESMA može izraditi nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi se dodatno precizirali minimalni kriteriji koje plan reorganizacije poslovanja treba zadovoljavati kako bi dobio odobrenje sanacijskog tijela na temelju stavka 1.

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 39.Provedba i praćenje plana reorganizacije poslovanja

1.  Središnja druga ugovorna strana provodi plan reorganizacije poslovanja i u skladu sa zahtjevom sanacijskom tijelu i nadležnom tijelu dostavlja izvješće te ih najmanje svakih šest mjeseci izvješćuje o napretku u provedbi plana.

2.  Sanacijsko tijelo, u dogovoru s nadležnim tijelom, može od središnje druge ugovorne strane zahtijevati izmjenu plana ako je to nužno za ostvarenje cilja iz članka 37. stavka 1.

Središnja druga ugovorna strana sanacijskom tijelu dostavlja izmjenu iz prvog podstavka radi procjene u skladu s člankom 38. stavkom 3. Ako se primjenjuje okvir Unije za državne potpore, sanacijsko tijelo tu procjenu koordinira s Komisijom.

Odjeljak 4. Instrument prodaje poslovanja

Članak 40. Instrument prodaje poslovanja

1.  Sanacijsko tijelo kupcu koji nije prijelazna središnja druga ugovorna strana može prenijeti:

(a)   vlasničke instrumente koje je izdala središnja druga ugovorna strana u sanaciji;

(b)   svu imovinu, prava ili obveze središnje druge ugovorne strane u sanaciji.

Za prijenos iz prvog podstavka nije potrebna suglasnost dioničara središnje druge ugovorne strane ili bilo koje treće strane osim kupca, kao ni usklađenost s bilo kojim postupovnim zahtjevima iz propisa o trgovačkim društvima ili vrijednosnim papirima, osim onih iz članka 41.

2.  Prijenos u skladu sa stavkom 1. odvija se pod tržišnim uvjetima, uzimajući u obzir okolnosti te u skladu s okvirom Unije za državne potpore.

Za potrebe prvog podstavka sanacijsko tijelo poduzima sve razumne korake kako bi osigurala tržišne uvjete prijenosa koji su u skladu s vrednovanjem izvršenim u okviru članka 24. stavka 3.

3.  Ako nije drugačije predviđeno ovom Uredbom, bilo kakva naknada koju je platio kupac ide u korist:

(a)  vlasnika vlasničkih instrumenata ako je prodaja poslovanja izvršena prijenosom vlasničkih instrumenata koje je izdala središnja druga ugovorna strana s imatelja takvih instrumenata na kupca;

(b)  središnje druge ugovorne strane ako je prodaja poslovanja izvršena prijenosom nekih dijelova ili cjelokupne imovine ili obveza središnje druge ugovorne strane na kupca.

(c)  članova sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze koji su prije sanacije pretrpjeli gubitke.

Raspodjela svih naknada koje je platio kupac provodi se u skladu s redoslijedom pokrića nepodmirenih obveza središnje druge ugovorne strane kako je predviđeno člancima 43. i 45. Uredbe (EU) br. 648/2012 te u skladu s redoslijedom prvenstva potraživanja u redovnim postupcima u slučaju insolventnosti.

4.  Sanacijsko tijelo može više puta izvršavati ovlast za prijenos iz stavka 1. kako bi osiguralo dodatne prijenose vlasničkih instrumenata koje je izdala određena središnja druga ugovorna strana ili, prema potrebi, njezine imovine, prava ili obveza.

5.  Sanacijsko tijelo može, uz suglasnost kupca, prenijeti imovinu, prava ili obveze koji su prenesene kupcu natrag na središnju drugu ugovornu stranu odnosno vlasničke instrumente izvornim vlasnicima.

Ako sanacijsko tijelo upotrijebi ovlast za prijenos iz prvog podstavka, središnja druga ugovorna strana ili izvorni vlasnici preuzimaju svu takvu imovinu, prava, obveze ili vlasničke instrumente.

6.  Svi prijenosi u skladu sa stavkom 1. provode se bez obzira na to je li kupac ovlašten pružati usluge i provoditi aktivnosti koje su proizišle iz tog stjecanja.

Ako kupac nije ovlašten pružati usluge i provoditi aktivnosti koje su proizišle iz tog stjecanja, sanacijsko tijelo, nakon savjetovanja s nadležnim tijelom, provodi primjerenu dubinsku analizu kupca i osigurava da kupac što je prije moguće zatraži odobrenje za rad, a najkasnije u roku od mjesec dana od primjene instrumenta prodaje poslovanja. Nadležno tijelo osigurava da se svi zahtjevi za odobrenje razmatraju pravovremeno.

7.  Ako prijenos vlasničkih instrumenata iz stavka 1. dovede do stjecanja ili povećanja kvalificiranog udjela iz članka 31. stavka 2. Uredbe (EU) br. 648/2012, nadležno tijelo provodi procjenu iz tog članka u roku kojim se ne odlaže primjena instrumenta prodaje poslovanja niti sprječava da se mjerama sanacije ostvare odgovarajući ciljevi sanacije.

8.  Ako nadležno tijelo nije dovršilo procjenu iz stavka 7. do datuma na koji prijenos vlasničkih instrumenata proizvodi učinke, primjenjuje se sljedeće:

(a)  prijenos vlasničkih instrumenata ima neodgodivi pravni učinak od datuma njihova prijenosa;

(b)  tijekom razdoblja procjene i tijekom razdoblja prodaje iz točke (f), glasačka prava kupca na temelju takvih vlasničkih instrumenata suspendiraju se i dodjeljuju se isključivo sanacijskom tijelu, koje ih nema obvezu koristiti i koje ne snosi nikakvu odgovornost za njihovo korištenje ili nekorištenje;

(c)  tijekom razdoblja procjene i tijekom razdoblja prodaje iz točke (f), na taj se prijenos ne primjenjuju nikakve sankcije ili mjere u slučaju kršenja uvjeta za preuzimanje ili prodaju kvalificiranih udjela predviđene člankom 12. Uredbe (EU) br. 648/2012/EU;

(d)  nadležno tijelo odmah po dovršetku svoje procjene o njezinim rezultatima pismenim putem obavješćuje sanacijsko tijelo i kupca u skladu s člankom 32. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(e)  ako se nadležno tijelo ne protivi prijenosu, smatra se da glasačka prava na temelju takvih vlasničkih instrumenata u potpunosti pripadaju kupcu od obavješćivanja iz točke (d);

(f)  ako se nadležno tijelo protivi prijenosu vlasničkih instrumenata, i dalje se primjenjuje točka (b), a sanacijsko tijelo, uzevši u obzir tržišne uvjete; može odrediti razdoblje prodaje u kojem kupac treba prodati te vlasničke instrumente.

9.  Za potrebe izvršavanja svojeg prava na pružanje usluga u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012, kupac se smatra nastavkom središnje druge ugovorne strane u sanaciji i može nastaviti koristiti sva takva prava koja je koristila središnja druga ugovorna strana u sanaciji u odnosu na prenesenu imovinu, prava ili obveze.

10.  Kupcu iz stavka 1. ne smije se onemogućiti da se koristi pravima središnje druge ugovorne strane u pogledu članstva i pristupa platnom sustavu i sustavu namire ili drugoj infrastrukturi financijskog tržišta, pod uvjetom da ispunjava kriterije za članstvo ili sudjelovanje u takvim sustavima ili infrastrukturi.

Ako ne ispunjava kriterije iz prvog podstavka, kupac može nastaviti koristiti prava članstva središnje druge ugovorne strane i pristupati tim sustavima i infrastrukturama podložno odobrenju sanacijskog tijela. Takvo se odobrenje daje samo na razdoblje od najviše 12 mjeseci.

11.  Kupcu se, u razdoblju od 12 mjeseci, neće uskratiti pristup sustavima za plaćanje i namire ili bilo kojoj drugoj infrastrukturi financijskog tržišta na temelju toga što kupac ne posjeduje rejting agencije za procjenu kreditnog rejtinga ili ako je taj rejting ispod razine rejtinga koja je potrebna za pristup tim sustavima ili infrastrukturama.

12.  Ako nije drugačije predviđeno ovom Uredbom, dioničari, vjerovnici, članovi sustava poravnanja i klijenti središnje druge ugovorne strane u sanaciji i ostale treće strane čija imovina, prava ili obveze nisu preneseni nemaju nikakva prava u odnosu na prenesenu imovinu, prava ili obveze.

Članak 41.Instrument prodaje poslovanja: postupovni zahtjevi

1.  Ako primjenjuje instrument prodaje poslovanja u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu, sanacijsko tijelo oglašava ili ugovara oglašavanje dostupnosti imovine, prava ili vlasničkih instrumenata za koje se planira prijenos. Paketi prava, imovine i obveza mogu se odvojeno stavljati na tržište.

2.  Ne dovodeći u pitanje okvir Unije za državne potpore, stavljanje na tržište iz stavka 1. prema potrebi se provodi u skladu sa sljedećim kriterijima:

(a)  maksimalno transparentno i bez bitno pogrešnog prikazivanja imovine, prava, obveza ili drugih vlasničkih instrumenata središnje druge ugovorne strane, uzimajući u obzir okolnosti i posebno potrebu za očuvanjem financijske stabilnosti;

(b)  bez davanja neopravdane prednosti ili diskriminacije potencijalnih kupca;

(c)  slobodno od sukoba interesa;

(d)  uzimajući u obzir potrebu za hitnom provedbom mjere sanacije;

(e)  nastojeći povećati što je više moguće prodajnu cijenu obuhvaćenih vlasničkih instrumenata, imovine, prava ili obveza.

Kriteriji iz prvog podstavka ne sprječavaju sanacijsko tijelo da nudi prodaju točno određenim potencijalnim kupcima.

3.  Odstupajući od stavka 1., sanacijsko tijelo može prodavati imovinu, prava, obveze ili vlasničke instrumente bez poštovanja kriterija iz stavka 2. ako bi se poštovanjem tih kriterija vjerojatno naštetilo jednom ili više ciljeva sanacije.

Odjeljak 5.Instrument prijelazne središnje druge ugovorne strane

Članak 42.Instrument prijelazne središnje druge ugovorne strane

1.  Sanacijsko tijelo može prijelaznoj središnjoj drugoj ugovornoj strani prenijeti sljedeće:

(a)  vlasničke instrumente koje je izdala središnja druga ugovorna strana u sanaciji;

(b)  svu imovinu, prava ili obveze središnje druge ugovorne strane u sanaciji.

Prijenos iz prvog podstavka moguć je i bez suglasnosti dioničara središnje druge ugovorne strane u sanaciji ili bilo koje treće strane osim prijelazne središnje druge ugovorne strane i bez usklađenosti s bilo kojim postupovnim zahtjevima iz propisa o trgovačkim društvima ili vrijednosnim papirima, osim onih iz članka 43.

2.  Prijelazna središnja druga ugovorna strana pravna je osoba koja ispunjava sve sljedeće zahtjeve:

(a)  pod kontrolom je sanacijskog tijela i u potpunom je ili djelomičnom vlasništvu jednog ili više javnih tijela, što može uključivati sanacijsko tijelo;

(b)  osnovana je u svrhu primitka i držanja dijela ili svih vlasničkih instrumenata koje je izdala središnja druga ugovorna strana u sanaciji ili dijelova ili sve imovine, prava i obveza središnje druge ugovorne strane u cilju održavanja ključnih funkcija središnje druge ugovorne strane i kasnije prodaje središnje druge ugovorne strane.

3.  Pri primjeni instrumenta prijelazne središnje druge ugovorne strane sanacijsko tijelo osigurava da ukupna vrijednost obveza prenesenih na prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu ne prelazi ukupnu vrijednost prava i imovine prenesenih sa središnje druge ugovorne strane u sanaciji.

4.  Osim ako je drukčije predviđeno u ovoj Uredbi, bilo kakva naknada koju je platila prijelazna središnja druga ugovorna strana ide u korist:

(a)  vlasnika vlasničkih instrumenata, ako je prijenos na prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu izvršen prijenosom vlasničkih instrumenata koje je izdala središnja druga ugovorna strana u sanaciji s imatelja tih instrumenata na prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu;

(b)  središnje druge ugovorne strane u sanaciji ako je prijenos na prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu izvršen prijenosom dijela ili cjelokupne imovine ili obveza te središnje druge ugovorne strane na prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu.

5.  Sanacijsko tijelo može izvršiti ovlast za prijenos iz stavka 1. više puta kako bi osiguralo dodatne prijenose vlasničkih instrumenata koje je izdala središnja druga ugovorna strana ili njezine imovine, prava ili obveza.

6.  Sanacijsko tijelo može prava, obveze ili imovinu koji su preneseni na prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu prenijeti natrag na središnju drugu ugovornu stranu u sanaciji, ili vlasničke instrumente natrag na izvorne vlasnike, ako je taj prijenos izričito naveden u instrumentu kojim je izvršen prijenos iz stavka 1.

Ako sanacijsko tijelo koristi ovlast za prijenos iz prvog podstavka, središnja druga ugovorna strana u sanaciji ili izvorni vlasnici obvezni su preuzeti svu takvu imovinu, prava ili obveze, ili vlasničke instrumente, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz prvog podstavka ovog stavka ili iz stavka 7.

7.  Ako posebni vlasnički instrumenti, imovina, prava ili obveze ne pripadaju u kategorije vlasničkih instrumenata, imovine, prava ili obveza navedenih u instrumentu kojim je izvršen prijenos, odnosno ne ispunjavaju uvjete za njihov prijenos, sanacijsko ih tijelo može prenijeti s prijelazne središnje druge ugovorne strane natrag na središnju drugu ugovornu stranu u sanaciji ili na izvorne vlasnike.

8.  Prijenos iz stavaka 6. i 7. može se izvršiti bilo kada i mora biti u skladu sa svim drugim uvjetima koji su navedeni u instrumentu kojim je izvršen prijenos za odgovarajuću svrhu.

9.  Sanacijsko tijelo može prenijeti vlasničke instrumente ili imovinu, prava ili obveze iz prijelazne središnje druge ugovorne strane na treću stranu.

10.  Za potrebe ostvarivanja svojeg prava na pružanje usluga u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012, prijelazna središnja druga ugovorna strana smatra se nastavkom poslovanja središnje druge ugovorne strane u sanaciji i može nastaviti ostvarivati sva takva prava koja je ostvarivala središnja druga ugovorna strana u sanaciji u odnosu na prenesenu imovinu, prava ili obveze.

U svim ostalim slučajevima sanacijska tijela mogu zatražiti da se prijelazna središnja druga ugovorna strana smatra nastavkom poslovanja središnje druge ugovorne strane u sanaciji i da može nastaviti ostvarivati sva prava koja je ostvarivala središnja druga ugovorna strana u sanaciji u odnosu na prenesenu imovinu, prava ili obveze.

11.  Prijelazna središnja druga ugovorna strana ne smije biti spriječena u ostvarivanju prava članstva i pristupa sustavima za plaćanje i namiru ili bilo kojoj drugoj infrastrukturi financijskog tržišta središnje druge ugovorne strane u sanaciji pod uvjetom da ispunjava kriterije za članstvo i sudjelovanje u tim sustavima i infrastrukturama.

Ako prijelazna središnja druga ugovorna strana ne ispunjava kriterije iz prvog podstavka, prijelazna središnja druga ugovorna strana može nastaviti ostvarivati prava članstva središnje druge ugovorne strane i pristupati tim sustavima i infrastrukturama u razdoblju koje odredi sanacijsko tijelo. To razdoblje iznosi najviše 12 mjeseci.

12.  Prijelaznoj središnjoj drugoj ugovornoj strani ne smije se uskratiti pristup sustavima za plaćanje i namiru ili bilo kojoj drugoj infrastrukturi financijskog tržišta na temelju toga što prijelazna središnja druga ugovorna strana ne posjeduje rejting agencije za kreditni rejting ili što je taj rejting ispod razina rejtinga koje su potrebne za pristup tim sustavima ili infrastrukturama.

13.  Dioničari ili vjerovnici središnje druge ugovorne strane u sanaciji i druge treće strane čija se imovina, prava ili obveze ne prenose na prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu nemaju nikakva potraživanja na ili u vezi s imovinom, pravima ili obvezama koji su preneseni na prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu, ili prema njezinu odboru ili višem rukovodstvu.

14.  Prijelazna središnja druga ugovorna strana nema nikakvu dužnost ili odgovornost prema dioničarima ili vjerovnicima središnje druge ugovorne strane u sanaciji, a odbor ili više rukovodstvo prijelazne središnje druge ugovorne strane nema nikakvu odgovornost prema tim dioničarima ili vjerovnicima zbog svojeg djelovanja ili propusta tijekom obavljanja svojih dužnosti, osim ako je djelovanje ili propust posljedica grube nepažnje ili teške povrede radne dužnosti u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom.

Članak 43.Prijelazna središnja druga ugovorna strana: postupovni zahtjevi

1.  Prijelazna središnja druga ugovorna strana ispunjava sve sljedeće zahtjeve:

(a)  prijelazna središnja druga ugovorna strana traži odobrenje sanacijskog tijela za sve navedeno:

(i)  pravila o osnivanju prijelazne središnje druge ugovorne strane;

(ii)  članove odbora prijelazne središnje druge ugovorne strane, ako te članove nije izravno imenovalo sanacijsko tijelo;

(iii)  odgovornosti i naknade članova odbora prijelazne središnje druge ugovorne strane, ako te naknade i odgovornosti nije odredilo sanacijsko tijelo;

(iv)  strategiju i profil rizičnosti prijelazne središnje druge ugovorne strane;

(b)  prijelazna središnja druga ugovorna strana preuzima ovlaštenja središnje druge ugovorne strane u sanaciji za pružanje usluga ili provedbu aktivnosti koje proizlaze iz prijenosa iz članka 42. stavka 1.u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012.

Ako prijelazna središnja druga ugovorna strana nema odobrenje potrebno u skladu sa stavkom 1. točkom (b), sanacijsko tijelo traži odobrenje nadležnog tijela za provođenje prijenosa iz članka 42. stavka 1. Ako nadležno tijelo odobri taj prijenos, tada navodi razdoblje u kojem je prijelazna središnja druga ugovorna strana izuzeta od ispunjavanja zahtjeva iz Uredbe (EU) br. 648/2012.

Bonitetni zahtjevi u skladu s poglavljem 3. glave IV. Uredbe (EU) br. 648/2012 izuzimaju se samo na razdoblje od najviše tri mjeseca, dok sve druge odredbe Uredbe (EU) br. 648/2012 mogu biti izuzete na razdoblje od najviše 12 mjeseci.

2.  Podložno mogućim ograničenjima nametnutima na temelju propisa Unije ili nacionalnih propisa o tržišnom natjecanju, uprava prijelazne središnje druge ugovorne strane upravlja prijelaznom središnjom drugom ugovornom stranom u cilju očuvanja pristupa dionika ključnim funkcijama prijelazne središnje druge ugovorne strane i prodaje prijelazne središnje druge ugovorne strane ili bilo koje njezine imovine, prava ili obveza, jednom ili više kupaca iz privatnog sektora. Ta se prodaja odvija kad su tržišni uvjeti odgovarajući i u roku navedenom u stavku 5. i, prema potrebi, stavku 6. ovog članka.

3.  Sanacijsko tijelo obustavlja poslovanje prijelazne središnje druge ugovorne strane u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

(a)  ispunjeni su ciljevi sanacije;

(b)  prijelazna središnja druga ugovorna strana spaja se s drugim subjektom;

(c)  prijelazna središnja druga ugovorna strana više ne ispunjava zahtjeve iz članka 42. stavka 2.;

(d)  prijelazna središnja druga ugovorna strana ili gotovo sva njezina imovina, prava ili obveze prodani su u skladu sa stavkom 4.;

(e)  razdoblje navedeno u stavku 5. je isteklo;

(f)  ugovori čije se poravnanje obavlja posredstvom prijelazne središnje druge ugovorne strane namireni su, istekli su ili su zatvoreni i stoga su prava i obveze središnje druge ugovorne strane u odnosu na te ugovore u potpunosti izvršene.

4.  Prije prodaje prijelazne središnje druge ugovorne strane ili njezine imovine, prava ili obveza, sanacijsko tijelo oglašava dostupnost elemenata koji se namjeravaju prodati i osigurava da se oni stave na tržište na otvoren i transparentan način te da nisu bitno pogrešno prikazani.

Sanacijsko tijelo provodi prodaju iz prvog podstavka pod komercijalnim uvjetima i ne daje neopravdanu prednost potencijalnim kupcima niti ih diskriminira.

5.  Sanacijsko tijelo obustavlja poslovanje prijelazne središnje druge ugovorne strane dvije godine nakon datuma posljednjeg prijenosa sa središnje druge ugovorne strane u sanaciji.

Ako sanacijsko tijelo obustavlja poslovanje prijelazne središnje druge ugovorne strane, ono od nadležnog tijela zahtijeva oduzimanje odobrenja prijelaznoj središnjoj drugoj ugovornoj strani.

6.  Sanacijsko tijelo može produljiti razdoblje iz stavka 5. na jedno ili više dodatnih jednogodišnjih razdoblja ako je produljenje nužno za obustavu poslovanja prijelazne središnje druge ugovorne strane iz stavka 3. točaka (a) do (d).

Odluka da se razdoblje iz stavka 5. produlji mora biti obrazložena i sadržavati detaljnu procjenu stanja prijelazne središnje druge ugovorne strane u odnosu na relevantne tržišne uvjete i prognozu tržišta.

7.  Ako se poslovanje prijelazne središnje druge ugovorne strane prekine u okolnostima iz stavka 3. točke (d) ili (e), prijelazna središnja druga ugovorna strana likvidira se u redovnom postupku u slučaju insolventnosti.

Osim ako je drukčije predviđeno u ovoj Uredbi, svi prihodi nastali prekidom poslovanja prijelazne središnje druge ugovorne strane idu u korist njezinim dioničarima.

Ako se prijelazna središnja druga ugovorna strana upotrebljava za potrebe prijenosa imovine i obveza više od jedne središnje druge ugovorne strane u sanaciji, prihodi iz drugog podstavka raspodjeljuju se uzimajući u obzir imovinu i obveze koji su preneseni sa svake pojedine središnje druge ugovorne strane u sanaciji.

Odjeljak 6.Dodatni aranžmani financiranja

Članak 44.Alternativna sredstva financiranja

Sanacijsko tijelo može sklopiti ugovore o zajmu ili dobiti druge oblike financijske potpore, uključujući u okviru unaprijed financiranih sredstava koja su dostupna u bilo kojem neiskorištenom jamstvenom fondu u središnjoj drugoj ugovornoj strani u sanaciji, kada je to potrebno kako bi se osigurala djelotvorna upotreba instrumenata sanacije.

Odjeljak 7.

Državni instrumenti stabilizacije

Članak 45.

Državni instrumenti financijske stabilizacije

1.  Sanacijsko tijelo može upotrebljavati državne instrumente stabilizacije u skladu s člancima 46. i 47. za potrebe sanacije središnje druge ugovorne strane samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  financijska potpora potrebna je za postizanje ciljeva sanacije;

(b)  financijska potpora upotrebljava se kao zadnja mogućnost nakon što se u najvećoj mogućoj izvedivoj mjeri procijene i iskoriste ostali instrumenti sanacije istodobno održavajući financijsku stabilnost, kako je odredilo nadležno ministarstvo ili vlada nakon savjetovanja sa sanacijskim tijelom;

(c)  financijska potpora u skladu je s okvirom Unije za državne potpore;

(ca)  financijska potpora upotrebljava se u ograničenom razdoblju;

(d)  ▌

(d a)  sanacijsko tijelo unaprijed je definiralo sveobuhvatne i vjerodostojne aranžmane za povrat, u odgovarajućem roku, dodijeljenih javnih sredstava od sudionika koji su dobili javnu potporu, osim ako je iznos te potpore već vraćen prodajom privatnom kupcu u skladu s ili člankom 46. stavkom 3. ili člankom 47. stavkom 2.

2.  Za primjenu državnih instrumenata financijske stabilizacije nadležna ministarstva ili vlade imaju relevantne sanacijske ovlasti iz članaka 48. do 59. i osiguravaju primjenu članaka 52., 54. i 70.

3.  Smatra se da se državni instrumenti financijske stabilizacije primjenjuju kao zadnja mogućnost za potrebe stavka 1. točke (b), ako je ispunjen najmanje jedan od sljedećih uvjeta:

(a)  ako nadležno ministarstvo ili vlada i sanacijsko tijelo nakon savjetovanja sa središnjom bankom i nadležnim tijelom utvrde da primjena instrumenata sanacije ne bi bila dovoljna za izbjegavanje znatnih negativnih učinaka na financijski sustav;

(b)  ako nadležno ministarstvo ili vlada i sanacijsko tijelo utvrde da primjena instrumenata sanacije ne bi bila dovoljna za zaštitu javnog interesa u slučajevima u kojima je središnja druga ugovorna strana od središnje banke već dobila hitnu likvidnosnu pomoć;

(c)  u pogledu instrumenta privremenog javnog vlasništva, ako nadležno ministarstvo ili vlada nakon savjetovanja s nadležnim tijelom i sanacijskim tijelom utvrde da primjena instrumenata sanacije ne bi bila dovoljna za zaštitu javnog interesa u slučajevima u kojima je središnja druga ugovorna strana u okviru instrumenta potpora za vlasnički kapital već dobila javnu potporu za vlasnički kapital.

Članak 46.

Instrument javnih potpora za vlasnički kapital

1.  Javna financijska potpora može se dodijeliti za dokapitalizaciju središnje druge ugovorne strane u zamjenu za vlasničke instrumente.

2.  Središnjim drugim ugovornim stranama na koje se odnosi instrument javnih potpora za vlasnički kapital upravlja se na trgovinskoj i profesionalnoj osnovi.

3.  Vlasnički instrumenti iz stavka 1. prodaju se privatnom kupcu čim to trgovinske i financijske okolnosti dopuste.

Članak 47.

Instrument privremenog javnog vlasništva

1.  Središnja druga ugovorna strana može biti prenesena u privremeno javno vlasništvo s pomoću jednog ili više naloga za prijenos vlasničkih instrumenata koji je izvršila država članica, a primatelj prijenosa je jedan od sljedećeg:

(a)  osoba koju je imenovala država članica;

(b)  društvo u potpunom vlasništvu države članice.

2.  Središnjim drugim ugovornim stranama na koje se primjenjuje instrument privremenog javnog vlasništva upravlja se na trgovinskoj i profesionalnoj osnovi te se prodaju privatnom kupcu čim to trgovinske i financijske okolnosti dopuste, uz razmatranje mogućnosti nadoknade troškova sanacije.

POGLAVLJE IV.Sanacijske ovlasti

Članak 48.Opće ovlasti

1.  Sanacijsko tijelo ima sve potrebne ovlasti za djelotvornu primjenu instrumenata sanacije, uključujući sve sljedeće ovlasti:

(a)  ovlast da od bilo koje osobe zahtijeva da sanacijskom tijelu dostavi sve informacije potrebne za odlučivanje o mjeri sanacije i njezinoj pripremi, uključujući ažurirane i dodatne informacije o tome, navedene u planu sanacije ili zatražene u okviru izravnih nadzora;

(b)  ovlast za preuzimanje kontrole nad središnjom drugom ugovornom stranom u sanaciji i izvršavanje svih prava i ovlasti koje imaju imatelji vlasničkih instrumenata i odbor središnje druge ugovorne strane;

(ba)  ovlast za promjenu ili izmjenu pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane, uključujući u pogledu njezinih uvjeta sudjelovanja ako su takve promjene nužne radi uklanjanja prepreka mogućnosti sanacije;

(bb)  ovlast da se ne provedu određene ugovorne obveze iz pravila i aranžmana središnje druge ugovorne strane ili da se na neki drugi način odstupi od pravila i aranžmana središnje druge ugovorne strane ondje gdje je to potrebno kako bi se postigli sanacijski ciljevi i izbjegli znatni negativni učinci na financijski sustav;

(c)  ovlast za prijenos vlasničkih instrumenata koje je izdala središnja druga ugovorna strana u sanaciji;

(d)  ovlast za prijenos prava, imovine ili obveza središnje druge ugovorne strane u sanaciji na drugi subjekt, uz suglasnost tog subjekta;

(e)  ovlast za smanjivanje, uključujući smanjivanje na nulu, glavnice ili preostalog nepodmirenog dospjelog iznosa u vezi s dužničkim instrumentima ili drugim neosiguranim obvezama središnje druge ugovorne strane u sanaciji;

(f)  ovlast za konverziju dužničkih instrumenata ili drugih neosiguranih obveza središnje druge ugovorne strane u sanaciji u vlasničke instrumente te središnje druge ugovorne strane ili prijelazne središnje druge ugovorne strane na koju se prenose imovina, prava ili obveze središnje druge ugovorne strane u sanaciji;

(g)  ovlast za poništenje dužničkih instrumenata koje je izdala središnja druga ugovorna strana u sanaciji;

(h)  ovlast za smanjivanje, uključujući smanjivanje na nulu, nominalnog iznosa vlasničkih instrumenata središnje druge ugovorne strane u sanaciji i za poništenje tih vlasničkih instrumenata;

(i)  ovlast da od središnje druge ugovorne strane ▌u sanaciji zahtijeva izdavanje novih vlasničkih instrumenata, uključujući povlaštene dionice i uvjetovane konvertibilne instrumente;

(j)  u pogledu dužničkih instrumenata i drugih obveza središnje druge ugovorne strane, ovlast da mijenja ili prepravlja njihovo dospijeće, mijenja iznos kamata koje se plaćaju ili datum na koji kamata postaje naplativa, uključujući privremenu suspenziju plaćanja;

(k)  ovlast za zatvaranje i raskid financijskih ugovora;

(l)  ovlast da razriješi ili zamijeni odbor i više rukovodstvo središnje druge ugovorne strane u sanaciji;

(m)  ovlast da od nadležnog tijela zahtijeva pravodobnu procjenu kupca kvalificiranog udjela odstupajući od rokova utvrđenih u članku 31. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(n)  ovlast za smanjivanje, uključujući smanjivanje na nulu, iznosa varijacijskog iznosa nadoknade zbog člana sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane u sanaciji ili klijenta tog člana sustava poravnanja, podložno uvjetima utvrđenima u članku 30.;

(o)  ovlast za prijenos otvorenih pozicija i sve povezane imovine, uključujuću relevantne ugovore o financijskom kolateralu u vrijednosnim papirima, sporazume o prijeboju i sporazume o netiranju, s računa člana sustava poravnanja koji ne ispunjava obveze na člana sustava poravnanja koji ispunjava obveze na način koji je u skladu s člankom 48. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(p)  ovlast za provedbu svih postojećih i nepodmirenih ugovornih obveza sudionika središnje druge ugovorne strane u sanaciji;

(q)  ovlast za provedbu svih postojećih i nepodmirenih obveza matičnog društva središnje druge ugovorne strane uključujući pružanje financijske potpore središnjoj drugoj ugovornoj strani s pomoću jamstava ili kreditnih linija;

(r)  ovlast da se od članova sustava poravnanja zahtijeva da osiguraju dodatne doprinose u gotovini.

Sanacijska tijela mogu izvršavati ovlasti iz prvog podstavka pojedinačno ili u bilo kojoj kombinaciji.

2.  Osim ako je drukčije predviđeno u ovoj Uredbi i okviru Unije za državne potpore, sanacijsko tijelo ne podliježe nijednom od sljedećih zahtjeva ako izvršava ovlasti iz stavka 1.:

(a)  zahtjevu za dobivanje odobrenja ili suglasnosti od bilo koje javne ili privatne osobe;

(b)  zahtjevima koji se odnose na prijenos financijskih instrumenata, prava, obveza ili imovine središnje druge ugovorne strane u sanaciji ili prijelazne središnje druge ugovorne strane;

(c)  zahtjevu za obavješćivanje bilo koje javne ili privatne osobe;

(d)  zahtjevu za objavu bilo kakve obavijesti ili prospekta;

(e)  zahtjevu za dostavu ili prijavu isprava bilo kojem drugom tijelu.

Članak 49.Dodatne ovlasti

1.  Ako se izvršava ovlast iz članka 48. stavka 1., sanacijsko tijelo može izvršavati i bilo koju od sljedećih dodatnih ovlasti:

(a)  podložno članku 65., osigurati da prijenos proizvodi učinak bez ikakvih obveza ili tereta koji utječu na prenesene financijske instrumente, prava, imovinu ili obveze;

(b)  ukinuti prava za stjecanje dodatnih vlasničkih instrumenata;

(c)  zahtijevati od nadležnog tijela da prekine ili suspendira uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu ili službenu kotaciju svih financijskih instrumenata koje je izdala središnja druga ugovorna strana u skladu s Direktivom 2001/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(17);

(d)  osigurati da se prema kupcu ili prijelaznoj središnjoj drugoj ugovornoj strani, u skladu s člankom 40. odnosno 42., u pogledu svih prava, obveza ili mjera koje provodi središnja druga ugovorna strana u sanaciji, postupa kao da je središnja druga ugovorna strana u sanaciji, uključujući sva prava ili obveze povezane sa sudjelovanjem u tržišnoj infrastrukturi;

(e)  zahtijevati od središnje druge ugovorne strane u sanaciji ili kupca ili prijelazne središnje druge ugovore strane, da prema potrebi jedno drugomu pružaju informacije i pomoć;

(f)  osigurati članu sustava poravnanja koji je primatelj bilo kakvih pozicija koje su mu raspodijeljene temeljem ovlasti iz članka 48. stavka 1. točaka (o) i (p) preuzimanje bilo kakvih prava ili obveza koje se odnose na sudjelovanje u središnjoj drugoj ugovornoj strani u vezi s tim pozicijama;

(g)  poništiti ili izmijeniti uvjete ugovora u kojemu je središnja druga ugovorna strana u sanaciji jedna od strana ili zamijeniti kupca ili prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu kao stranu umjesto središnje druge ugovorne strane u sanaciji;

(h)  promijeniti ili izmijeniti pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane u sanaciji ▌;

(i)  prenijeti članstvo člana sustava poravnanja sa središnje druge ugovorne strane u sanaciji na kupca središnje druge ugovorne strane ili prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu.

Bilo kakvo pravo na naknadu predviđeno ovom Uredbom ne smatra se obvezom ili teretom za potrebe točke (a) prvog podstavka.

2.  Sanacijsko tijelo može omogućiti aranžmane o nastavku poslovanja koji su potrebni da se osigura djelotvornost mjere sanacije i toga da kupac ili prijelazna središnja druga ugovorna strana može upravljati prenesenim poslovanjem. Ti aranžmani o nastavku poslovanja mogu uključiti:

(a)  kontinuitet ugovora koje je sklopila središnja druga ugovorna strana u sanaciji, tako da kupac ili prijelazna središnja druga ugovorna strana preuzimaju prava i obveze središnje druge ugovorne strane u sanaciji u vezi sa svim financijskim instrumentima, pravima, imovinom ili obvezama koje su prenesene te zamijene središnju drugu ugovornu stranu u sanaciji, bilo izričito ili posredno, u svim relevantnim ugovornim dokumentima;

(b)  zamjena središnje druge ugovorne strane u sanaciji kupcem ili prijelaznom središnjom drugom ugovornom stranom u svim pravnim postupcima u vezi sa svim financijskim instrumentima, pravima, imovinom ili obvezama koje su prenesene.

3.  Ovlasti iz stavka 1. točke (d) i stavka 2. točke (b) ne utječu na:

(a)  pravo zaposlenika središnje druge ugovorne strane da otkaže ugovor o radu;

(b)  podložno člancima 55., 56. i 57., ostvarivanje ugovornih prava stranke ugovora, uključujući pravo na raskid ugovora, ako je to navedeno u uvjetima ugovora zbog djelovanja ili propusta središnje druge ugovorne strane prije prijenosa, ili kupca ili prijelazne središnje druge ugovorne strane nakon prijenosa.

Članak 50.Posebna uprava

1.  Sanacijsko tijelo može imenovati jednog ili više posebnih upravitelja, ili više njih, koji zamjenjuje odbor središnje druge ugovorne strane u sanaciji. Posebni upravitelj ima dovoljno dobar ugled i primjerenu stručnost u financijskim uslugama, upravljanju rizicima i uslugama poravnanja u skladu s člankom 27. stavkom 2. drugim podstavkom Uredbe (EU) br. 648/2012.

2.  Posebni upravitelj ima sve ovlasti dioničara i odbora središnje druge ugovorne strane. Posebni upravitelj te ovlasti može izvršavati samo pod nadzorom sanacijskog tijela. Sanacijsko tijelo može ograničiti djelovanja posebnog upravitelja ili zahtijevati prethodnu suglasnost za određena djelovanja.

Sanacijsko tijelo objavljuje imenovanje iz stavka 1. i uvjete povezane s tim imenovanjem.

3.  Posebni upravitelj imenuje se na najduže godinu dana. Sanacijsko tijelo može obnoviti to razdoblje ako je to potrebno za postizanje ciljeva sanacije.

4.  Posebni upravitelj provodi sve potrebne mjere za promicanje ostvarenja ciljeva sanacije i provođenja mjera sanacije koje je poduzelo sanacijsko tijelo. U slučaju nedosljednosti ili sukoba, ta zakonska obveza ima prednost u odnosu na sve druge upraviteljske obveze u skladu sa statutom središnje druge ugovorne strane ili nacionalnim pravom.

5.  Posebni upravitelj sastavlja izvješća za imenovano sanacijsko tijelo u redovnim intervalima koje odredi sanacijsko tijelo na početku i na kraju mandata. U tim izvješćima detaljno se opisuje financijska situacija središnje druge ugovorne strane i navode razlozi za poduzete mjere.

6.  Sanacijsko tijelo u svakom trenutku može smijeniti posebnog upravitelja. U svakom ga slučaju smjenjuje u sljedećim slučajevima:

(a) ako posebni upravitelj ne izvršava svoje dužnosti u skladu s uvjetima koje je odredilo sanacijsko tijelo;

(b) ako bi se ciljevi sanacije bolje postigli smjenjivanjem ili zamjenom tog posebnog upravitelja;

(c) ako više nisu ispunjeni uvjeti za imenovanje.

7.  Ako se nacionalnim zakonodavstvom o insolventnosti propisuje imenovanje uprave u slučaju insolventnosti, posebni upravitelj imenovan u skladu sa stavkom 1. može se imenovati i kao upravitelj u slučaju insolventnosti ili obrnuto.

Članak 51.Ovlast kojom se zahtijeva osiguravanje usluga i prostora

1.  Sanacijsko tijelo može od središnje druge ugovorne strane u sanaciji ili bilo kojeg njezina subjekta grupe ili člana sustava poravnanja zahtijevati da osiguraju sve usluge ili prostore koji su potrebni kupcu ili prijelaznoj središnjoj drugoj ugovornoj strani kako bi djelotvorno upravljali poslovanjem koje je na njih preneseno.

Prvi podstavak primjenjuje se neovisno o tome je li za subjekt koji je u istoj grupi kao i središnja druga ugovorna strana ili jednog od članova sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane pokrenut redovni postupak u slučaju insolventosti ili je sam u sanaciji.

2.  Sanacijsko tijelo može izvršavati obveze koje su u skladu sa stavkom 1. subjektima koji pripadaju istoj grupi kao i središnja druga ugovorna strana u sanaciji ili jednom od članova sustava poravnanja odredila sanacijska tijela iz drugih država članica u kojima se te ovlasti izvršavaju.

3.  Usluge i prostori iz stavka 1. ne uključuju nikakav oblik financijske potpore.

4.  Usluge i prostori pruženi u skladu sa stavkom 1. pružaju se:

(a)  pod istim tržišnim uvjetima pod kojima su bili pruženi središnjoj drugoj ugovornoj strani neposredno prije provedbe mjere sanacije, ako postoji sporazum za tu svrhu;

(b)  pod prihvatljivim komercijalnim uvjetima, ako ne postoji sporazum za tu svrhu ili ako je taj sporazum istekao.

Članak 52.Ovlast na temelju koje druge države članice provode mjere sanacije

ili mjere za sprečavanje krize

1.  Ako se vlasnički instrumenti, imovina, prava ili obveze središnje druge ugovorne strane u sanaciji nalaze u državi članici koja nije država članica sanacijskog tijela ili su uređeni pravom države članice koja nije država članica sanacijskog tijela, svaki prijenos ili sanacijska mjera u pogledu tih instrumenata, imovine, prava ili obveza proizvodi učinak u skladu s pravom te druge države članice.

2.  Tijela druge relevantne države članice pružaju sanacijskom tijelu države članice svu potrebnu pomoć kako bi osigurala da se svi vlasnički instrumenti, imovina, prava ili obveze prenose na kupca ili prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu ili da svaka druga sanacijska mjera postane djelotvorna u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom.

3.  Dioničari, vjerovnici i treće strane na koje utječe prijenos vlasničkih instrumenata, imovine, prava ili obveza iz stavka 1. nemaju pravo spriječiti, pobijati ili poništiti taj prijenos na temelju prava države članice kojim se uređuje taj prijenos.

4.  Ako sanacijsko tijelo države članice primjenjuje instrumente sanacije iz članaka 28. ili 32. i ugovori, obveze, vlasnički instrumenti ili dužnički instrumenti središnje druge ugovorne strane u sanaciji uključuju instrumente, ugovore ili obveze koji su uređeni pravom druge države članice, ili obveze koje se duguju vjerovnicima i ugovori u pogledu članova sustava poravnanja ili njihovih klijenata koji se nalaze u toj drugoj državi članici, relevantna tijela u toj drugoj državi članici osiguravaju da svaka mjera koja proizlazi iz tih instrumenata sanacije proizvodi učinak.

Za potrebe prvog podstavka, dioničari, vjerovnici i članovi sustava poravnanja ili njihovi klijenti koji su pogođeni tim instrumentima sanacije nemaju pravo pobijati smanjenje glavnice ili plativog iznosa instrumenta ili obveze ili njezinu konverziju ili restrukturiranje.

5.  Sljedeća prava i zaštitne mjere utvrđuju se u skladu sa pravom države članice sanacijskog tijela:

(a)  pravo dioničara, vjerovnika i trećih strana da u skladu s člankom 72. podnesu žalbu na prijenos vlasničkih instrumenata, imovine, prava ili obveza iz stavka 1. ovog članka;

(b)  pravo pogođenih vjerovnika da u skladu s člankom 72. podnesu žalbu na smanjenje glavnice ili plativog iznosa ili konverziju ili restrukturiranje instrumenta, obveze ili ugovora obuhvaćenih stavkom 4. ovoga članka.

(c)  zaštitne mjere za djelomične prijenose, navedene u poglavlju V., u vezi s imovinom, pravima ili obvezama iz stavka 1. ovog članka.

Članak 53.Ovlast u odnosu na imovinu, ugovore, prava, obveze

i vlasničke instrumente osoba koje se nalaze u trećim zemljama ili su uređeni pravom trećih zemalja

1.  Ako se mjera sanacije odnosi na imovinu ili ugovore osoba koje se nalaze u trećoj zemlji ili na vlasničke instrumente, prava ili obveze koji su uređeni pravom treće zemlje, sanacijsko tijelo može zahtijevati:

(a)  da središnja druga ugovorna strana u sanaciji i primatelj te imovine, ugovora, vlasničkih instrumenata, prava ili obveza poduzmu sve potrebne mjere kako bi se osiguralo da mjera postane djelotvorna;

(b)  da središnja druga ugovorna strana u sanaciji drži vlasničke instrumente, imovinu ili prava ili ispunjava obveze u ime primatelja dok mjera ne postane djelotvorna.

(c)  da se opravdani troškovi koji su primatelju valjano nastali pri provedbi bilo koje mjere iz točaka (a) i (b) ovog stavka nadoknade na bilo koji od načina iz članka 27. stavka 9.

2.  Za potrebe stavka 1. sanacijsko tijelo može od središnje druge ugovorne strane zahtijevati da osigura da se u njezine ugovore i druge sporazume s članovima sustava poravnanja i imateljima vlasničkih instrumenata i dužničkih instrumenata ili drugih obveza koji se nalaze u trećim zemljama ili su uređeni njihovim pravom uvrsti odredba kojom pristaju biti obvezani svakom mjerom u pogledu njihove imovine, ugovora, prava ili obveza koju poduzme sanacijsko tijelo, uključujući primjenu članaka 55., 56. i 57. Sanacijsko tijelo može od središnje druge ugovorne strane zahtijevati da mu dostavi pravno mišljenje u vezi s pravnom provedivošću i djelotvornošću takvih odredbi.

3.  Ako mjera sanacije iz stavka 1. ne postane djelotvorna, ta se mjera smatra nevažećom u odnosu na dotične vlasničke instrumente, imovinu, prava ili obveze.

Članak 54.Isključenje određenih ugovornih uvjeta pri ranoj intervenciji i sanaciji

1.  Mjera za sprečavanje krize ili mjera sanacije poduzete u skladu s ovom Uredbom, ili bilo kakav događaj izravno povezan s primjenom te mjere, ne smatra se događajem izvršenja ili postupkom u slučaju insolventnosti u smislu Direktive 2002/47/EZ i Direktive 98/26/EZ, pod uvjetom da se bitne obveze iz ugovora, uključujući obveze plaćanja i isporuke te pružanje kolaterala, i dalje izvršavaju.

Za potrebe prvog podstavka, sanacijski postupci trećih zemalja koji se priznaju u skladu s člankom 75. ili ako sanacijsko tijelo tako odluči, smatraju se mjerom sanacije koja je poduzeta u skladu s ovom Uredbom.

2.  Mjera za sprečavanje krize ili mjera sanacije iz stavka 1. ne primjenjuju se za sljedeće:

(a)  ostvarivanje bilo kakva prava raskida, suspenzije, izmjene, netiranja ili prijeboja, uključujući u odnosu na ugovor kojeg je sklopio bilo koji subjekt grupe kojoj pripada središnja druga ugovorna strana, a koji uključuje odredbe o unakrsnom kolateralnom jamstvu ili obveze za koje jamči ili ih na drugi način osigurava bilo koji subjekt grupe;

(b)  stjecanje posjeda, izvršavanje kontrole ili prisilne naplate bilo kakvog založnog prava nad bilo kojom imovinom dotične središnje druge ugovorne strane ili bilo kojeg subjekta grupe u odnosu na ugovor koji uključuje odredbe o unakrsnom kolateralnom jamstvu;

(c)  utjecanje na bilo kakva ugovorna prava središnje druge ugovorne strane ili bilo kojeg subjekta grupe u odnosu na ugovor koji uključuje odredbe o unakrsnom kolateralnom jamstvu.

Članak 55.Ovlast za suspenziju određenih obveza

1.  Sanacijsko tijelo može suspendirati bilo koju obvezu plaćanja ili isporuke obje druge ugovorne strane bilo kojeg ugovora koji je sklopila središnja druga ugovorna strana u sanaciji od trenutka objave obavijesti o suspenziji u skladu s člankom 70. do kraja radnog dana nakon te objave.

Za potrebe prvog podstavka kraj radnog dana znači ponoć u državi članici sanacijskog tijela.

2.  Ako bi obveza plaćanja ili isporuke dospijevala tijekom razdoblja suspenzije, obveza plaćanja ili isporuke dospijeva odmah nakon isteka razdoblja suspenzije.

3.  Sanacijsko tijelo ne izvršava ovlast iz stavka 1. na obveze plaćanja i isporuke prema sustavima ili operaterima sustava određenima za potrebe Direktive 98/26/EZ, uključujući druge središnje druge ugovorne strane i prema središnjim bankama;

Članak 56.Ovlast za ograničenje prisilne naplate založnih prava

1.  Sanacijsko tijelo može spriječiti osigurane vjerovnike središnje druge ugovorne strane u sanaciji u provedbi prisilne naplate založnih prava povezanih s imovinom te središnje druge ugovorne strane u sanaciji od trenutka objave obavijesti o ograničenju u skladu s člankom 70. do kraja radnog dana nakon te objave.

Za potrebe prvog podstavka kraj radnog dana znači ponoć u državi članici sanacijskog tijela.

2.  Sanacijsko tijelo ne izvršava ovlast iz stavka 1. u vezi s bilo kakvim založnim pravom sustava ili operatera sustava određenima za potrebe Direktive 98/26/EZ, uključujući središnje druge ugovorne strane, i središnje banke u vezi s imovinom, za koju središnja druga ugovorna strana u sanaciji jamči ili je osigurava maržom ili kolateralom.

Članak 57.Ovlast za privremenu suspenziju prava raskida

1.  Sanacijsko tijelo može suspendirati prava raskida svih stranaka u ugovornom odnosu sa središnjom drugom ugovornom stranom u sanaciji od trenutka objave obavijesti o raskidu u skladu s člankom 70. do kraja radnoga dana nakon te objave, pod uvjetom da se obveze plaćanja i isporuke te pružanje kolaterala i dalje izvršavaju.

Za potrebe prvog podstavka kraj radnog dana znači ponoć u državi članici sanacije.

2.  Sanacijsko tijelo ne izvršava ovlast iz stavka 1. u vezi sa sustavima ili operaterima sustava određenima u svrhu Direktive 98/26/EZ, uključujući druge središnje druge ugovorne strane i središnje banke.

3.  Ugovorna strana može ostvariti pravo raskida u skladu s tim ugovorom prije završetka razdoblja iz stavka 1. ako ta strana primi obavijest od sanacijskog tijela da se prava i obveze obuhvaćene ugovorom

(a)  ne prenose na drugi subjekt;

(b)  i da ne podliježu otpisu, konverziji ili primjeni instrumenta sanacije za raspodjelu gubitaka ili pozicija.

4.  Ako nije dana obavijest iz stavka 3., prava raskida mogu se ostvariti nakon što istekne razdoblje suspenzije, podložno članku 54., na sljedeći način:

(a)  ako su prava i obveze obuhvaćeni ugovorom preneseni na drugi subjekt, druga ugovorna strana može iskoristiti pravo raskida u skladu s odredbama tog ugovora samo ako je subjekt primatelj prouzročio nastanak ili nastavak događaja izvršenja;

(b)  ako prava i obveze koji su obuhvaćeni ugovorom ostanu središnjoj drugoj strani u sanaciji, prava raskida primjenjuju se u skladu s uvjetima za raskid kako su utvrđeni u ugovoru između središnje druge ugovorne strane i odgovarajuće druge ugovorne strane samo u slučaju nastanka događaja izvršenja ili njegova nastavka nakon isteka razdoblja suspenzije;

Članak 58.Ovlast za izvršavanje kontrole nad središnjom drugom ugovornom stranom

1.  Sanacijsko tijelo može izvršavati kontrolu nad središnjom drugom ugovornom stranom u sanaciji u svrhu:

(a)  upravljanja aktivnostima i uslugama središnje druge ugovorne strane, izvršavanja ovlasti svojih dioničara i odbora te savjetovanja odbora za rizike;

(b)  upravljanja i raspolaganja imovinom i vlasništvom središnje druge ugovorne strane u sanaciji.

Kontrolu iz prvog podstavka može izravno izvršavati sanacijsko tijelo ili neizravno osoba ili osobe koje je ono imenovalo.

2.  Ako sanacijsko tijelo izvršava kontrolu nad središnjom drugom ugovornom stranom, sanacijsko tijelo ne smatra se direktorom iz sjene ili de facto direktorom prema nacionalnom pravu.

Članak 59.

Izvršavanje ovlasti sanacijskih tijela

Podložno članku 72. sanacijska tijela provode mjere sanacije izvršnim nalogom u skladu s nacionalnim upravnim nadležnostima i postupcima.

POGLAVLJE V.Zaštitne mjere

Članak 60.Načelo jednakog postupanja prema svim vjerovnicima

Ako sanacijsko tijelo primjenjuje jedan ili više instrumenata sanacije, ono nastoji osigurati da dioničari, vjerovnici, članovi sustava poravnanja i njihovi klijenti ne snose veće gubitke nego što bi snosili da sanacijsko tijelo nije poduzelo mjeru sanacije u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu u trenutku kada je smatralo da su uvjeti za sanaciju u skladu s člankom 22. stavkom 1. ispunjeni i da su umjesto toga bili izloženi mogućim nepodmirenim obvezama u skladu s planom oporavka središnje druge ugovorne strane i svim drugim ugovornim aranžmanima iz njezinih pravila poslovanja radi događaja neispunjavanja obveza ili događaja ispunjavanja obveza te da je središnja druga ugovorna strana propala bez preostale tržišne vrijednosti franšize i likvidirana u redovnom postupku u slučaju insolventnosti uz odgovarajuće uzimanje u obzir bilo kakvih vjerojatnih negativnih učinaka sustavne nestabilnosti i previranja na tržištu.

(a)  ▌

(b)  ▌

Vjerojatni negativni učinci sustavne nestabilnosti i previranja na tržištu iz prvog podstavka ne uzimaju se u obzir dok regulatorni tehnički standardi iz članka 61. stavka 5. ne budu omogućavali njihovo vrednovanje.

Jednom kada regulatornih tehnički standardi iz članka 61. stavka 5. stupe na snagu, sanacijska tijela uzimaju u obzir vjerojatne negativne učinke sustavne nestabilnosti i previranja na tržištu u svrhu prvog podstavka.

Članak 61.Vrednovanje u svrhu primjene načela jednakog postupanja prema svim vjerovnicima

1.  Središnja druga ugovorna strana izrađuje procjenu, u svrhu informiranja dionika izloženih središnjoj drugoj ugovornoj strani, načina na koji bi gubitci utjecali na svaku kategoriju vjerovnika u iznimnim, ali vjerojatnim scenarijima u slučaju događaja neispunjavanja obveza i događaja ispunjavanja obveza koji dovode do insolventnosti središnje druge ugovorne strane i tu procjenu ažurira godišnje.

U toj se procjeni u cijelosti odražavaju ugovorni aranžmani za upravljanje redoslijedom pokrića gubitaka središnje druge ugovorne strane te je u skladu s maržom i metodologijom testiranja otpornosti na stres koja se upotrebljava za ispunjavanje obveza središnje druge ugovorne strane u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012.

1.a  Za potrebe procjene usklađenosti s načelom jednakog postupanja prema svim vjerovnicima kako je utvrđeno u članku 60., tijelo za sanaciju osigurava provedbu neovisnog vrednovanja čim prije nakon provedbe mjere sanacije.

2.  U procjeni iz stavka 1. navodi se:

(a)  postupanje prema dioničarima, vjerovnicima i članovima sustava poravnanja te njihovim klijentima kakvo bi bilo primijenjeno da sanacijsko tijelo nije poduzelo mjeru sanacije u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu u trenutku kada je smatralo da su uvjeti za sanaciju u skladu s člankom 22. stavkom 1. ispunjeni i da su oni umjesto toga bili izloženi provedbi mogućih nepodmirenih obveza u skladu s planom oporavka središnje druge ugovorne strane i drugim ugovornim aranžmanima iz njezinih pravila poslovanja te da je likvidacija središnje druge ugovorne strane provedena u redovnom postupku u slučaju insolventnosti bez preostale vrijednosti franšize uz odgovarajuće uzimanje u obzir bilo kakvih negativnih učinaka sustavne nestabilnosti i previranja na tržištu;

(b)  stvarno postupanje prema dioničarima, vjerovnicima i članovima sustava poravnanja ili njihovim klijentima primijenjeno pri sanaciji središnje druge ugovorne strane;

(c)  razlika između postupanja iz točke (a) i postupanja iz točke (b).

3.  Za potrebe izračuna rezultata postupanja iz stavka 2. točke (a), pri vrednovanju iz stavka 1. ne uzimaju se u obzir izvanredne javne financijske potpore dodijeljene središnjoj drugoj ugovornoj strani u sanaciji i metodologija određivanja cijena središnje druge ugovorne strane ako se u toj metodologiji ne održavaju učinkoviti tržišni uvjeti.

4.  Vrednovanje iz stavka 1. razlikuje se od vrednovanja koje se provodi u skladu s člankom 24. stavkom 3.

5.  ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje metodologija za provođenje vrednovanja iz stavka 1. uzimajući u obzir regulatorne tehničke standarde izrađene u skladu s člankom 74. stavkom 4. Direktive 2014/59/EU uključujući, ako i kada to bude tehnički moguće, određivanje vrijednosti vjerojatnih negativnih učinaka sustavne nestabilnosti i previranja na tržištu.

ESMA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do [PO unosi datum 12 mjeseci nakon stupanja Uredbe na snagu].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim u člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 62.Zaštitne mjere za dioničare, vjerovnike,

članove sustava poravnanja i klijente članova sustava poravnanja

Ako su prema vrednovanju provedenom u skladu s člankom 61. dioničari, vjerovnici, članovi sustava poravnanja ili klijenti članova sustava poravnanja snosili veće gubitke nego što bi snosili da sanacijsko tijelo nije poduzelo mjeru sanacije u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu i da su umjesto toga bili izloženi mogućim nepodmirenim obvezama u skladu s planom oporavka središnje druge ugovorne strane ili drugim ugovornim aranžmanima iz njezinih pravila poslovanja ili da je likvidacija središnje druge ugovorne strane provedena u redovnom postupku u slučaju insolventnosti, ti dioničari, vjerovnici ili sudionici sustava poravnanja imaju pravo na isplatu razlike.

Članak 62a.

Povrat plaćanja

Sanacijsko tijelo izvršava povrat svih razumnih izdataka nastalih u vezi s plaćanjem iz članka 62., na jedan ili više sljedećih načina:

(a)  od središnje druge ugovorne strane u sanaciji, kao povlašteni vjerovnik;

(b)  iz svih naknada koje je platio kupac ako se primjenjuje instrument prodaje poslovanja;

(c)  iz svih prihoda koji su stečeni kao rezultat likvidacije prijelazne središnje druge ugovorne strane, kao povlašteni vjerovnik;

(d)  od bilo kojeg člana sustava poravnanja ako član sustava poravnanja ne bi pretrpio gubitke veće od gubitaka koje bi pretrpio da sanacijsko tijelo nije provelo mjere sanacije u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu te bi oni umjesto toga bili podložni mogućim nepodmirenim obvezama na temelju plana sanacije središnje druge ugovorne strane ili drugim ugovornim aranžmanima iz njezinih pravila poslovanja ili bi se provela likvidacija središnje druge ugovorne strane redovnim postupkom u slučaju insolventnosti.

Članak 63.Zaštitne mjere za druge ugovorne strane u djelomičnim prijenosima

Zaštite iz članaka 64., 65. i 66. primjenjuju se u sljedećim okolnostima:

(a)  ako sanacijsko tijelo na kupca prenosi dio, ali ne i svu imovinu, prava ili obveze središnje druge ugovorne strane u sanaciji ili prijelazne središnje druge ugovorne strane;

(b)  ako sanacijsko tijelo izvršava ovlasti iz članka 49. stavka 1. točke (g).

Članak 64.Zaštita ugovora o financijskom kolateralu te sporazuma o prijeboju i netiranju

Sanacijsko tijelo osigurava da se primjenom instrumenta sanacije ne uzrokuje prijenos dijela, ali ne svih, prava i obveza iz ugovora o financijskom kolateralu s prijenosom prava vlasništva, sporazuma o prijeboju i sporazuma o netiranju između središnje druge ugovorne strane u sanaciji i drugih stranaka sporazuma ili izmjenu ili prekid prava i obveza iz tih sporazuma primjenom dodatnih ovlasti.

Sporazumi iz prvog podstavka uključuju sve sporazume u kojima stranke sporazuma imaju pravo na prijeboj ili netiranje tih prava i obveza.

Članak 65.Zaštita sporazuma o osiguranju

Ne dovodeći u pitanje primjenu instrumenata za raspodjelu pozicija iz članka 29., sanacijsko tijelo osigurava da se u odnosu na sporazume o osiguranju između središnje druge ugovorne strane u sanaciji i drugih stranaka sporazuma primjenom instrumenta sanacije ne uzrokuje bilo što od sljedećeg:

(a)  prijenos imovine kojom je obveza osigurana, osim ako se ta obveza i korist iz osiguranja također prenose;

(b)  prijenos osigurane obveze, osim ako se prenosi i korist iz osiguranja;

(c)  prijenos koristi iz osiguranja, osim ako se prenosi i osigurana obveza;

(d)  promjena ili raskid sporazuma o osiguranju primjenom dodatnih ovlasti, ako je učinak te promjene ili raskida takav da obveza više nije osigurana.

Članak 66.Zaštita strukturiranih financijskih sporazuma i pokrivenih obveznica

Sanacijsko tijelo osigurava da se u odnosu na strukturirane financijske sporazume, uključujući pokrivene obveznice, primjenom instrumenta sanacije ne uzrokuje bilo što od sljedećeg:

(a)  prijenos dijela, ali ne cijele imovine, prava i obveza, koji čine ili su sastavni dio strukturiranog financijskog sporazuma u kojemu je druga ugovorna strana u sanaciji jedna od stranaka;

(b)  unovčenje ili izmjenu, primjenom dodatnih ovlasti, imovine, prava i obveza koji čine ili su sastavni dio strukturiranog financijskog sporazuma u kojemu je druga ugovorna strana u sanaciji jedna od stranaka.

Za potrebe prvog podstavka, strukturirani financijski sporazumi uključuju sekuritizacije i instrumente koji se upotrebljavaju za zaštitu od rizika i sastavni su dio imovine za pokriće te koji su prema nacionalnom pravu osigurani na sličan način kao pokrivene obveznice, na temelju kojih jedna stranka sporazuma, ili stečajni upravitelj, zastupnik ili ovlaštenik dobiva i drži jamstva.

Članak 67.Djelomični prijenosi: zaštita sustava trgovanja, poravnanja i namire

1.  Sanacijsko tijelo osigurava da se primjenom instrumenta sanacije ne utječe na rad i pravila sustava obuhvaćenih Direktivom 98/26/EZ, ako sanacijsko tijelo:

(a)  prenese na kupca dio, ali ne svu imovinu, sva prava ili sve obveze središnje druge ugovorne strane u sanaciji;

(b)  poništi ili izmijeni uvjete ugovora u kojemu je središnja druga ugovorna strana u sanaciji jedna od stranaka ili kao ugovornu stranku zamijeni kupca ili prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu.

2.  Za potrebe stavka 1., sanacijsko tijelo osigurava da se primjenom instrumenta sanacije ne uzrokuje bilo što od sljedećeg:

(a)  opoziv naloga za prijenos u skladu s člankom 5. Direktive 98/26/EZ;

(b)  učinak na izvršivost naloga za prijenos i netiranje kako je propisano člancima 3. i 5. Direktive 98/26/EZ;

(c)  učinak na korištenje sredstava, vrijednosnih papira ili kreditnih linija kako je propisano člankom 4. Direktive 98/26/EZ;

(d)  utjecaj na zaštitu kolateralnog jamstva kako je propisano člankom 9. Direktive 98/26/EZ.

POGLAVLJE VI.

Postupovne obveze

Članak 68. Zahtjevi u vezi s obavješćivanjem

1.  Središnja druga ugovorna strana obavješćuje nadležno tijelo ako smatra da propada ili da je vjerojatno da će propasti, kako je navedeno u članku 22. stavku 2.

2.  Nadležno tijelo obavješćuje sanacijsko tijelo o svim obavijestima koje primi u skladu sa stavkom 1. te o svakoj mjeri oporavka ili drugim mjerama u skladu s glavom IV. koje središnja druga ugovorna strana poduzme na zahtjev nadležnog tijela.

Nadležno tijelo obavješćuje sanacijsko tijelo o svim kriznim situacijama iz članka 24. Uredbe (EU) br. 648/2012 koje se odnose na središnju drugu ugovornu stranu te o svim obavijestima primljenim u skladu s člankom 48. te Uredbe.

3.  Ako nadležno tijelo ili sanacijsko tijelo utvrdi da su u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu ispunjeni uvjeti iz članka 22. stavka 1. točaka (a) i (b), ono pravovremeno obavješćuje sljedeća tijela:

(a)  nadležno tijelo ili sanacijsko tijelo te središnje druge ugovorne strane;

(b)  nadležno tijelo matičnog društva središnje druge ugovorne strane;

(b a)  kolegij nadzornih tijela za dotičnu središnju drugu ugovornu stranu;

(bb)  sanacijski kolegij za dotičnu središnju drugu ugovornu stranu;

(c)  središnju banku,

(d)  nadležno ministarstvo;

(e)  ESRB i imenovano nacionalno makrobonitetno tijelo.  

Članak 69.Odluka sanacijskog tijela

1.  Nakon obavijesti od nadležnog tijela u skladu s člankom 68. stavkom 3., sanacijsko tijelo utvrđuje je li potrebno poduzeti neku mjeru sanacije.

2.  Odluka o provedbi ili neprovedbi mjere sanacije u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu sadržava informacije o sljedećem:

(a)  procjeni sanacijskog tijela o tome ispunjava li središnja druga ugovorna strana uvjete za sanaciju;

(b)  svim mjerama koje sanacijsko tijelo namjerava poduzeti, uključujući odluku o podnošenju zahtjeva za likvidaciju, imenovanju upravitelja te svakoj drugoj mjeri u okviru primjenjivog redovnog postupka u slučaju insolventnosti ili, u skladu s člankom 27. stavkom 1. točkom (e), prema nacionalnom pravu.

Članak 70.Postupovne obveze sanacijskih tijela

1.  Nakon provedbe mjere sanacije sanacijsko tijelo čim je prije moguće obavješćuje:

(a)  središnju drugu ugovornu stranu u sanaciji;

(b)  sanacijski kolegij;

(c)  imenovano nacionalno makrobonitetno tijelo i ESRB;

(d)  Komisiju, Europsku središnju banku i EIOPA-u i

(e)  upravitelje sustava obuhvaćenih Direktivom 98/26/EZ u kojima sudjeluje središnja druga ugovorna strana u sanaciji.

2.  Obavijest iz stavka 1. sadržava primjerak svih naloga ili instrumenata kojima se provode relevantne mjere te se u njoj navodi datum od kojega mjera sanacije proizvodi učinke.

U obavijesti sanacijskom kolegiju u skladu sa stavkom 1. točkom (b) navodi se i odstupa li mjera sanacije od plana sanacije te razlozi tog odstupanja.

3.  Primjerak naloga ili instrumenta kojim se mjera sanacije provodi ili obavijest u kojoj su sažeto navedeni učinci mjere sanacije te, prema potrebi, uvjeti i razdoblje suspenzije ili ograničenja iz članaka 55., 56. i 57., objavljuju se na sljedeće načine:

(a)  na internetskim stranicama sanacijskog tijela;

(b)  na internetskim stranicama nadležnog tijela, ako se razlikuje od sanacijskog tijela, te na internetskim stranicama ESMA-e;

(c)  na internetskim stranicama središnje druge ugovorne strane u sanaciji;

(d)  ako su vlasnički instrumenti ili dužnički instrumenti središnje druge ugovorne strane u sanaciji uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu, na sredstvima koja se upotrebljavaju za objavljivanje propisanih informacija o središnjoj drugoj ugovornoj strani u sanaciji u skladu s člankom 21. stavkom 1. Direktive 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(18).

4.  Ako vlasnički instrumenti ili dužnički instrumenti nisu uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu, sanacijsko tijelo osigurava da se dokumenti s dokazima o nalogu iz stavka 3. pošalju imateljima vlasničkih instrumenata i vjerovnicima središnje druge ugovorne strane u sanaciji čiji se podaci nalaze u registrima ili bazi podataka središnje druge ugovorne strane u sanaciji koji su dostupni sanacijskom tijelu.

Članak 71.Povjerljivost

1.  Zahtjevi o profesionalnoj tajni obvezujući su za sljedeće osobe:

(a)  sanacijska tijela;

(b)  nadležna tijela, ESMA-u i EBA-u;

(c)  nadležna ministarstva;

(d)  posebne upravitelje ili privremene upravitelje imenovane u skladu s ovom Uredbom;

(e)  potencijalne stjecatelje s kojima kontaktiraju nadležna tijela ili kojima se obrate sanacijska tijela, neovisno o tome je li to kontaktiranje ili obraćanje bilo priprema za primjenu instrumenta prodaje poslovanja i neovisno o tome je li obraćanje rezultiralo kupnjom;

(f)  revizore, računovođe, pravne i stručne savjetnike, procjenitelje i ostale stručnjake koje izravno ili neizravno angažiraju sanacijska tijela, nadležna tijela, nadležna ministarstva ili potencijalni stjecatelji iz točke (e);

(g)  središnje banke i ostala tijela uključena u postupak sanacije;

(h)  prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu;

(i)  sve ostale osobe koje izravno ili neizravno, trajno ili povremeno pružaju ili su pružale usluge osobama iz točaka (a) do (k);

(j)  više rukovodstvo, članove odbora središnje druge ugovorne strane te zaposlenike tijela ili subjekata iz točaka (a) do (k) prije, tijekom ili poslije njihova imenovanja;

(k)  sve ostale članove sanacijskog kolegija koji nisu navedeni u točkama (a), (b), (c) i (g).

2.  Da bi zajamčile postupanje u skladu sa zahtjevima o povjerljivosti iz stavaka 1. i 3., osobe iz stavka 1. točaka (a), (b), (c), (g), (h) i (k) osiguravaju uspostavu internih pravila, među ostalim i pravila kojima se osigurava tajnost informacija koje razmjenjuju osobe izravno uključene u postupak sanacije.

3.  Osobama iz stavka 1. zabranjuje se objavljivanje povjerljivih informacija koje dobiju tijekom obavljanja svojih profesionalnih aktivnosti ili od nadležnog tijela ili sanacijskog tijela u vezi s njihovim dužnostima na temelju ove Uredbe bilo kojoj osobi ili tijelu, osim ako je to objavljivanje u okviru izvršavanja njihovih dužnosti na temelju ove Uredbe ili ako su informacije u sažetom ili agregiranom obliku tako da nije moguće utvrditi identitet središnje druge ugovorne strane ili ako se informacije objavljuju uz izričitu prethodnu suglasnost tijela ili središnje druge ugovorne strane koji su dostavili informacije.

Prije objavljivanja bilo kakvih informacija, osobe iz stavka 1. procjenjuju moguće učinke objave na javni interes u pogledu financijske, monetarne ili gospodarske politike, na poslovne interese fizičkih i pravnih osoba, svrhu nadzora te istrage i revizije.

Postupak provjere učinaka objavljivanja informacija sadržava posebnu procjenu učinaka svake objave sadržaja i pojedinosti plana oporavka i plana sanacije iz članaka 9. i 13. te rezultate svake procjene provedene na temelju članaka 10. i 16.

Svaka osoba ili subjekt iz stavka 1. snose građansku odgovornost u slučaju kršenja zahtjeva ovoga članka, u skladu s nacionalnim pravom.

4.  Odstupajući od stavka 3., osobe iz stavka 1. mogu razmjenjivati povjerljive informacije s bilo kojom od sljedećih osoba ako su za potrebe te razmjene sklopljeni sporazumi o povjerljivosti:

(a)  svakom drugom osobom kada je to potrebno u svrhu planiranja ili provođenja mjere sanacije;

(b)  parlamentarnim istražnim odborima u svojoj državi članici, revizorskim sudovima u svojoj državi članici i drugim subjektima nadležnim za istrage u svojoj državi članici;

(c)  nacionalnim tijelima nadležnim za nadzor nad platnim sustavima, tijelima nadležnim za redovne postupke u slučaju insolventnosti, tijelima kojima je povjerena javna dužnost nadzora nad drugim subjektima financijskog sektora, tijelima nadležnim za nadzor financijskih tržišta i društava za osiguranje i inspektorima koji djeluju u njihovo ime, tijelima nadležnim za očuvanje stabilnosti financijskog sustava u državama članicama primjenom makrobonitetnih pravila, tijelima nadležnim za zaštitu stabilnosti financijskog sustava te osobama nadležnim za provođenje zakonskih revizija.

5.  Ovim člankom ne sprečava se:

(a)  razmjena informacija među zaposlenicima i stručnjacima tijela ili subjekata iz stavka 1. točaka (a) do (g) i točke (k) unutar svakog pojedinog tijela ili subjekta;

(b)  razmjena informacija među sanacijskim tijelima i nadležnim tijelima, uključujući njihove zaposlenike i stručnjake, i s drugim sanacijskim tijelima u Uniji, drugim nadležnim tijelima u Uniji, nadležnim ministarstvima, središnjim bankama, tijelima nadležnim za redovne postupke u slučaju insolventnosti, tijelima nadležnim za održavanje stabilnosti financijskog sustava u državama članicama primjenom makrobonitetnih pravila, osobama nadležnim za provođenje zakonskih revizija financijskih izvještaja, EBA-om, ESMA-om ili, u skladu s člankom 78., s tijelima trećih zemalja koja izvršavaju istovrijedne dužnosti kao i sanacijska tijela ili, u skladu sa strogim zahtjevima povjerljivosti, s potencijalnim stjecateljem za potrebe planiranja ili provođenja mjere sanacije.

6.  Ovim člankom ne dovode se u pitanje nacionalni propisi o objavljivanju informacija za potrebe sudskih postupaka u kaznenim ili građanskim predmetima.

POGLAVLJE VII.

Pravo na žalbu i isključivanje drugih mjera

Članak 72.

Prethodna suglasnost suda i pravo na žalbu

1.  ▌2.  Sve osobe na koje utječe odluka o provedbi mjere za sprečavanje krize ili odluka o izvršenju bilo koje ovlasti, osim mjere sanacije, imaju pravo podnijeti žalbu protiv te odluke.

3.  Sve osobe na koje utječe odluka o provedbi mjere sanacije imaju pravo podnijeti žalbu protiv te odluke.

4.  Pravo na žalbu iz stavka 3. uvjetovano je sljedećim:

(a)  odluka sanacijskog tijela odmah je izvršiva te stvara oborivu pretpostavku da suspenzija njezine izvršivosti ne bi bila u javnom interesu;

(b)  postupak koji se odnosi na pravni lijek provodi se žurno;

(c)  vlastita procjena suda temelji se na ekonomskim procjenama činjenica koje je provelo sanacijsko tijelo.

4.a  Odluka sanacijskog tijela o provedbi sanacijske mjere, mjere za sprečavanje krize ili odluka o izvršavanju bilo kakve druge ovlasti, osim sanacijske mjere, poništava se na materijalnoj osnovi samo ako je bila proizvoljna i nerazumna u vrijeme kada je odluka donesena, na osnovi tada lako dostupnih informacija.

4.b  Podnošenje pravnog lijeka nema za posljedicu automatsku suspenziju učinaka pobijane odluke.

5.  Ako je to potrebno radi zaštite interesa trećih strana koje su u dobroj vjeri mjerom sanacije stekle vlasničke instrumente, imovinu, prava ili obveze središnje druge ugovorne strane u sanaciji, poništenje odluke sanacijskog tijela ne utječe na naknadne administrativne radnje ili transakcije dotičnog sanacijskog tijela koje su se temeljile na poništenoj odluci.

Za potrebe prvog podstavka, u slučaju poništenja odluke sanacijskog tijela pravni je lijek podnositelju žalbe ograničen na naknadu zbog gubitka pretrpljenog zbog te odluke.

Članak 73.Ograničenja drugih postupaka

1.  Redovni postupak u slučaju insolventnosti središnje druge ugovorne strane pokreće se isključivo na inicijativu sanacijskog tijela ili uz njegovu suglasnost u skladu sa stavkom 3.

2.  Nadležna tijela i sanacijska tijela obavješćuju se bez odgode o svakom zahtjevu za pokretanje redovnog postupka u slučaju insolventnosti središnje druge ugovorne strane bez obzira na to je li ta središnja druga ugovorna strana u sanaciji ili je odluka o tome javno objavljena u skladu s člankom 70. stavkom 3.

3.  Tijela nadležna za redovni postupak u slučaju insolventnosti mogu pokrenuti postupak tek nakon što ih sanacijsko tijelo obavijesti o svojoj odluci o neprovođenju mjera sanacije u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu ili ako obavijest ne prime u roku od sedam dana od obavijesti iz stavka 2.

Ako je to potrebno radi učinkovite primjene instrumenata sanacije i sanacijskih ovlasti, sanacijska tijela mogu od suda zatražiti da na određeno vrijeme ovisno o cilju koji se želi postići prekine svaku sudsku mjeru ili postupak u kojima središnja druga ugovorna strana u sanaciji jest ili može postati stranka.

GLAVA VI.ODNOSI S TREĆIM ZEMLJAMA

Članak 74.Suradnja s trećim zemljama

1.  U skladu s člankom 218. UFEU-a, Komisija može dati preporuke Vijeću za otvaranje pregovora o sporazumima s jednom ili više trećih zemalja o načinima suradnje sanacijskih tijela i relevantnih tijela trećih zemalja u području planiranja oporavka i sanacije središnjih drugih ugovornih strana i središnjih drugih ugovornih strana trećih zemalja u sljedećim situacijama:

(a)  ako središnja druga ugovorna strana treće zemlje pruža usluge ili ima jedno društvo kćer ili više njih u državi članici;

(b)  ako središnja druga ugovorna strana s poslovnim nastanom u državi članici pruža usluge ili ima jedno društvo kćer ili više njih u trećoj zemlji.

(ba)  ako znatan broj članova sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane ima poslovni nastan u dotičnoj trećoj zemlji;

(bb)  ako središnja druga ugovorna strana treće zemlje ima znatan broj članova sustava poravnanja s poslovnim nastanom u Uniji.

2.  Sporazumima iz stavka 1. posebno se nastoji osigurati uspostava postupaka i aranžmana za suradnju pri izvršenju zadaća i ovlasti navedenih u članku 77., među ostalim i pri razmjeni informacija potrebnih u te svrhe.

Članak 75.Priznavanje i provedba sanacijskih postupaka treće zemlje

1.  Ovaj članak primjenjuje se na sanacijski postupak treće zemlje osim ako s relevantnom trećom zemljom stupi na snagu međunarodni sporazum iz članka 74. stavka 1. te do njegova stupanja na snagu. Članak se primjenjuje i nakon stupanja na snagu međunarodnog sporazuma iz članka 74. stavka 1. s relevantnom trećom zemljom u mjeri u kojoj priznavanje i provedba sanacijskog postupka treće zemlje nisu uređeni tim sporazumom.

2.  Relevantna nacionalna tijela priznaju sanacijski postupak treće zemlje koji se odnosi na središnju drugu ugovornu stranu treće zemlje u sljedećim slučajevima:

(a)  središnja druga ugovorna strana treće zemlje pruža usluge ili ima društva kćeri s poslovnim nastanom u jednoj državi članici ili više njih;

(b)  središnja druga ugovorna strana treće zemlje ima imovinu, prava ili obveze u jednoj državi članici ili više njih ili su ta imovina, prava ili obveze uređeni pravom tih država članica.

Relevantna nacionalna tijela osiguravaju provedbu priznatog sanacijskog postupka treće zemlje u skladu s njihovim nacionalnim pravom.

3.  Relevantna nacionalna tijela ovlaštena su barem za sljedeće:

(a)  izvršavanje sanacijskih ovlasti u odnosu na sljedeće:

(i)   imovinu središnje druge ugovorne strane treće zemlje koja se nalazi u njihovoj državi članici ili koja je uređena pravom njihove države članice;

(ii)   prava ili obveze središnje druge ugovorne strane treće zemlje koji su evidentirani u njihovoj državi članici ili su uređeni pravom njihove države članice ili ako su potraživanja povezana s takvim pravima i obvezama izvršiva u njihovoj državi članici;

(b)  provedbu, uključujući zahtjev drugoj osobi da poduzme mjere radi provedbe, prijenosa vlasničkih instrumenata u društvu kćeri s poslovnim nastanom u državi članici koja tu provedbu nalaže;

(c)  izvršavanje ovlasti iz članaka 55., 56. i 57. u odnosu na prava bilo koje stranke ugovora sa subjektom iz stavka 2. ovog članka ako su te ovlasti potrebne za provedbu sanacijskog postupka treće zemlje;

(d)  poništenje bilo kojeg ugovornog prava na raskid, unovčenje ili prijevremeno izvršenje ugovora ili učinak na ugovorna prava subjekata iz stavka 2. i drugih subjekata u grupi ako to pravo proizlazi iz mjere sanacije koju u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu treće zemlje provodi sanacijsko tijelo treće zemlje ili se ta mjera provodi na neki drugi način u skladu s pravnim ili regulatornim zahtjevima u pogledu sanacijskih aranžmana u toj zemlji, pod uvjetom da se i dalje izvršavaju bitne obveze iz ugovora, uključujući obveze plaćanja i isporuke te pružanje kolaterala.

4.  Priznavanjem i izvršenjem sanacijskog postupka treće zemlje ne dovodi se u pitanje redovni postupak u slučaju insolventnosti u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom.

Članak 76.Pravo na odbijanje priznavanja ili provedbe sanacijskog postupka treće zemlje

Odstupajući od članka 75. stavka 2., relevantna nacionalna tijela mogu odbiti priznati ili izvršiti sanacijski postupak treće zemlje u svakom od sljedećih slučajeva:

(a)  sanacijski postupak treće zemlje mogao bi negativno utjecati na financijsku stabilnost njihove države članice;

(b)  postupanje prema vjerovnicima ili članovima sustava poravnanja ili klijentima tih članova sustava poravnanja u njihovoj državi članici ne bi bilo jednako kao prema vjerovnicima ili članovima sustava poravnanja ili klijentima tih članova sustava poravnanja u trećoj zemlji koji u sanacijskom postupku matične treće zemlje imaju slična zakonska prava;

(c)  priznavanje ili provedba sanacijskog postupka treće zemlje mogli bi imati značajne fiskalne posljedice za njihovu državu članicu;

(d)  priznavanje ili izvršenje bili bi u suprotnosti s nacionalnim pravom.

Članak 77.Suradnja s nadležnim tijelima trećih zemalja

1.  Ovaj članak primjenjuje se na suradnju s trećim zemljama osim ako s relevantnom trećom zemljom stupi na snagu međunarodni sporazum iz članka 74. stavka 1. te do njegova stupanja na snagu. Članak se primjenjuje i nakon stupanja na snagu međunarodnog sporazuma s relevantnom trećom zemljom predviđenog člankom 74. stavkom 1. u mjeri u kojoj predmet ovog članka nije uređen tim sporazumom.

2.  Nadležna tijela ili sanacijska tijela, ovisno o slučaju, uspostavljaju dogovore o suradnji sa sljedećim relevantnim tijelima trećih zemalja, uzimajući u obzir postojeće dogovore o suradnji uspostavljene u skladu s člankom 25. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 648/2012:

(a)  ako središnja druga ugovorna strana treće zemlje pruža usluge ili ima društva kćeri u jednoj državi članici ili više njih, s relevantnim tijelima treće zemlje u kojoj ta središnja druga ugovorna strana ima poslovni nastan;

(b)  ako središnja druga ugovorna strana pruža usluge ili ima društva kćeri u jednoj trećoj zemlji ili više njih, s relevantnim tijelima trećih zemalja u kojima se te usluge pružaju ili u kojima ta društva kćeri imaju poslovni nastan.

3.  Dogovorima o suradnji iz stavka 2. uspostavljaju se postupci i aranžmani između uključenih tijela radi razmjene potrebnih informacija i suradnje u obavljanju sljedećih zadaća te izvršavanju ovlasti u odnosu na središnje druge ugovorne strane iz stavka 2. točaka (a) i (b) ili grupe čiji su te središnje druge ugovorne strane članovi:

(a)  izrada planova sanacije u skladu s člankom 13. i sličnih zahtjeva u skladu s pravom relevantnih trećih zemalja;

(b)  procjena mogućnosti sanacije tih institucija i grupa u skladu s člankom 16. i sličnim zahtjevima u skladu s pravom relevantnih trećih zemalja;

(c)  primjena ovlasti za rješavanje ili uklanjanje prepreka mogućnosti sanacije u skladu s člankom 17. te svih sličnih ovlasti u skladu s pravom relevantnih trećih zemalja;

(d)  primjena mjera rane intervencije u skladu s člankom 19. te sličnih ovlasti u skladu s pravom relevantnih trećih zemalja;

(e)  primjena instrumenata sanacije i izvršavanje sanacijskih ovlasti te sličnih ovlasti dodijeljenih tijelima relevantnih trećih zemalja.

4.  Dogovori o suradnji uspostavljeni između sanacijskih tijela i nadležnih tijela država članica i trećih zemalja u skladu sa stavkom 2. mogu sadržavati odredbe o sljedećim pitanjima:

(a)  razmjeni informacija potrebnih za pripremu i provedbu planova sanacije;

(b)  savjetovanju i suradnji pri izradi planova sanacije, uključujući načela izvršavanja ovlasti iz članka 75. te sličnih ovlasti u skladu s pravom relevantnih trećih zemalja;

(c)  razmjeni informacija potrebnih za primjenu instrumenata sanacije i izvršavanje sanacijskih ovlasti te sličnih ovlasti u skladu s pravom relevantnih trećih zemalja;

(d)  ranom upozoravanju strana dogovora o suradnji ili savjetovanju s njima prije provedbe bilo kakvih značajnih mjera u skladu s ovom Uredbom ili pravom relevantne treće zemlje koje utječu na središnju drugu ugovornu stranu ili grupu na koju se dogovor odnosi;

(e)  koordinaciji javne komunikacije u slučaju zajedničkih mjera sanacije;

(f)  postupcima i aranžmanima za razmjenu informacija i suradnju u skladu s točkama (a) do (e), među ostalim i prema potrebi uspostavom i radom skupina za upravljanje krizama.

Da bi se osigurala zajednička, jedinstvena i dosljedna primjena stavka 3., ESMA objavljuje smjernice o vrstama i sadržaju odredaba iz stavka 4. do [PO unosi datum 18 mjeseci nakon stupanja Uredbe na snagu].

5.  Sanacijska tijela i nadležna tijela obavješćuju ESMA-u o svakom dogovoru o suradnji koji uspostave u skladu s ovim člankom.

Članak 78.Korištenje povjerljivih informacija

1.  Sanacijska tijela, nadležna tijela, nadležna ministarstva i, ovisno o slučaju, druga relevantna nacionalna tijela razmjenjuju povjerljive informacije, uključujući planove oporavka, s relevantnim tijelima trećih zemalja jedino ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  ta tijela trećih zemalja podliježu zahtjevima i standardima profesionalne tajne koja se, prema mišljenju svih dotičnih tijela, smatraju barem istovrijednima onima koji su propisani člankom 71.;

(b)  informacije su potrebne za izvršavanje zadaća relevantnih tijela trećih zemalja u skladu s nacionalnim pravom koje su usporedive sa zadaćama iz ove Uredbe, i ne koriste se u druge svrhe.

2.  Ako se razmjena informacija odnosi na osobne podatke, postupanje s takvim osobnim podacima i njihova dostava nadležnim tijelima treće zemlje uređeni su primjenjivim pravom Unije i nacionalnim pravom o zaštiti podataka.

3.  Ako povjerljive informacije potječu iz druge države članice, sanacijska tijela, nadležna tijela i nadležna ministarstva objavljuju te informacije relevantnim tijelima treće zemlje samo ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti:

(a)  relevantno tijelo države članice iz koje su potekle informacije slaže se s objavljivanjem informacija;

(b)  informacije se objavljuju samo u svrhe koje je odobrilo tijelo iz točke (a).

4.  Za potrebe ovog članka informacije se smatraju povjerljivima ako podliježu zahtjevima za zaštitu povjerljivosti u skladu s pravom Unije.

Članak 78.a

Administrativne sankcije i druge administrativne mjere

1.   Ne dovodeći u pitanje pravo država članica da predvide i izriču kaznenopravne sankcije, države članice utvrđuju pravila o administrativnim sankcijama i drugim administrativnim mjerama koje se primjenjuju u slučaju nepoštovanja odredaba ove Uredbe te poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu primjenu. Ako države članice odluče da neće utvrditi pravila za administrativne sankcije za kršenja koja podliježu nacionalnom kaznenom pravu, obavješćuju Komisiju o relevantnim odredbama kaznenog prava. Administrativne sankcije i druge administrativne mjere moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

2.   Države članice osiguravaju da se, u slučaju kršenja, podložno uvjetima utvrđenima nacionalnim pravom i ako se obveze iz prvog stavka primjenjuju na središnje druge ugovorne strane, članove središnjih drugih ugovornih strana ili matična društva, administrativne sankcije mogu primijeniti na članove odbora središnje druge ugovorne strane i druge fizičke osobe koje su u skladu s nacionalnim pravom odgovorne za kršenje.

3.   Ovlasti izricanja administrativnih sankcija iz ove Uredbe daju se sanacijskim tijelima ili, ako su različita, nadležnim tijelima, ovisno o vrsti kršenja. Sanacijska tijela i nadležna tijela imaju sve ovlasti za prikupljanje informacija i sve istražne ovlasti koje su potrebne za izvršavanje njihovih funkcija. Pri izvršavanju svojih ovlasti izricanja sankcija sanacijska tijela i nadležna tijela blisko surađuju kako bi osigurala da administrativne sankcije ili druge administrativne mjere daju željene rezultate te usklađuju svoje djelovanje kada je riječ o prekograničnim slučajevima.

4.   Sanacijska tijela i nadležna tijela izvršavaju svoje administrativne ovlasti za izricanje sankcija u skladu s ovom Uredbom i nacionalnim pravom na bilo koji od sljedećih načina:

(a)  izravno;

(b)  u suradnji s drugim tijelima;

(c)  u okviru svoje odgovornosti delegiranjem drugim tijelima;

(d)  podnošenjem zahtjeva nadležnim sudskim tijelima.

Članak 78.b

Posebne odredbe

1.   Države članice osiguravaju da se njihovim zakonima i drugi propisima predviđaju sankcije i druge administrativne mjere, barem u odnosu na sljedeće situacije:

(a)   ako se planovi oporavka ne izrade, ne održavaju i ne ažuriraju, čime se krši članak 9.;

(b)   nepružanje svih informacija potrebnih za izradu planova sanacije, čime se krši članak 14.;

(c)   ako uprava odbora središnje druge ugovorne strane ne obavijesti nadležno tijelo da središnja druga ugovorna strana propada ili da će vjerojatno propasti, čime se krši članak 68. stavak 1.

2.   Države članice osiguravaju da, u slučajevima iz stavka 1., administrativne sankcije i druge administrativne mjere koje je moguće primijeniti obuhvaćaju barem sljedeće:

(a)   javnu izjavu u kojoj je navedena fizička osoba, institucija, matično društvo u Uniji, središnja druga ugovorna strana ili druga pravna osoba koja je odgovorna te vrsta kršenja;

(b)   naredbu kojom se od odgovorne fizičke ili pravne osobe traži da prekine postupanje i da više ne ponavlja takvo postupanje;

(c)   privremenu zabranu obavljanja funkcija u središnjim drugim ugovornim stranama za člana višeg upravljačkog tijela središnje druge ugovorne strane ili svaku drugu fizičku osobu koja se smatra odgovornom;

(d)   u slučaju pravne osobe, administrativne novčane kazne u iznosu do 10 % ukupnog godišnjeg neto prometa te pravne osobe u prethodnoj poslovnoj godini; ako je pravna osoba društvo kći matičnog društva, relevantni promet je promet koji proizlazi iz konsolidiranih financijskih izvještaja krajnjeg matičnog poduzeća u prethodnoj poslovnoj godini;

(e)   u slučaju fizičke osobe, novčane kazne do 5 000 000 EUR ili, u državama članicama gdje euro nije službena valuta, iznos u nacionalnoj valuti odgovarajuće vrijednosti na [datum stupanja na snagu Uredbe];

(f)   administrativne novčane kazne u visini do dvostrukog iznosa koristi stečene kršenjem, ako je takvu korist moguće utvrditi.

Članak 78.c

Objavljivanje administrativnih sankcija

1.   Države članice osiguravaju da sanacijska tijela i nadležna tijela na svojoj službenoj internetskoj stranici objave barem sve administrativne sankcije koje su izrekle zbog kršenja odredaba utvrđenih ovom Uredbom kada protiv takvih sankcija nije podnesen pravni lijek ili je pravo na pravni lijek iskorišteno. Takvo objavljivanje provodi se bez odgode, nakon što je fizička ili pravna osoba obaviještena o toj sankciji, uključujući podatke o vrsti i prirodi kršenja te identitet fizičke ili pravne osobe kojoj je sankcija izrečena.

Ako države članice dopuste objavljivanje sankcija protiv kojih je moguće podnošenje pravnog lijeka, sanacijska tijela i nadležna tijela na svojim službenim internetskim stranicama bez odgode objavljuju obavijest o statusu tog pravnog lijeka i njegovu ishodu.

2.   Sanacijska tijela i nadležna tijela objavljuju sankcije koje su izrekla anonimno, na način koji je u skladu s nacionalnim pravom, u sljedećim situacijama:

(a)   ako je sankcija izrečena fizičkoj osobi, a objavljivanje osobnih podataka pokazalo se nerazmjernim na temelju obvezne prethodne procjene proporcionalnosti takva objavljivanja;

(b)   kada bi objava ugrozila stabilnost financijskih tržišta ili kaznenu istragu koja je u tijeku;

(c)   kada bi objavljivanje za uključene središnje druge ugovorne strane ili fizičke osobe prouzročilo nerazmjernu štetu, ako ju je moguće utvrditi.

Umjesto toga, u takvim se slučajevima objavljivanje podataka o kojima je riječ može odgoditi na razumno razdoblje ako se može predvidjeti da će u tom razdoblju prestati postojati razlozi za anonimno objavljivanje.

3.   Sanacijska tijela i nadležna tijela osiguravaju da svaka objava u skladu s ovim člankom ostane na njihovim službenim internetskim stranicama najmanje pet godina. Objavljeni osobni podaci ostaju na službenoj internetskoj stranici sanacijskih tijela ili nadležnih tijela samo onoliko dugo koliko je to potrebno u skladu s mjerodavnim propisima o zaštiti podataka.

4.   Do ... [PO: umetnuti datum: 18 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe] ESMA podnosi izvješće Komisiji o anonimnoj objavi država članica kako je predviđeno stavkom 2., koja se odnosi na sankcije za nepoštovanje odredaba utvrđenih ovom Uredbom, osobito o činjenici jesu li u tom smislu prisutne znatne razlike među državama članicama. To izvješće također sadržava podatke o svim važnim odstupanjima u trajanju objave sankcija u skladu s nacionalnim pravom država članica za objavljivanje sankcija.

Članak 78.d

Održavanje središnje baze podataka koje provodi ESMA

1.   Podložno obvezi čuvanja poslovne tajne iz članka 71., sanacijska tijela i nadležna tijela obavješćuju ESMA-u o svim administrativnim sankcijama koje su izrekla u skladu s člankom 78.a zbog kršenja odredaba utvrđenih tim člankom te o statusu pravnog lijeka i njegovu ishodu.

2.   ESMA održava središnju bazu podataka o sankcijama o kojima je obaviještena isključivo u svrhu razmjene informacija između sanacijskih tijela, koje su dostupne samo sanacijskim tijelima te se ažuriraju na temelju informacija koje daju sanacijska tijela.

3.   ESMA održava središnju bazu podataka o sankcijama o kojima je obaviještena isključivo u svrhu razmjene informacija između nadležnih tijela, koje su dostupne samo nadležnim tijelima te se ažuriraju na temelju informacija koje daju nadležna tijela.

4.   ESMA održava internetsku stranicu s poveznicama na svako objavljivanje sankcija sanacijskog tijela i svako objavljivanje sankcija nadležnog tijela u skladu s člankom 78.c. te navodi razdoblje za koje svaka država članica objavljuje sankcije.

Članak 78.e

Učinkovita primjena sankcija i izvršavanje ovlasti izricanja sankcija nadležnih tijela i sanacijskih tijela

Države članice osiguravaju da pri određivanju vrste administrativnih sankcija ili drugih administrativnih mjera i razine administrativnih novčanih kazni nadležna tijela i sanacijska tijela uzimaju u obzir sve bitne okolnosti, uključujući, prema potrebi:

(a)   ozbiljnost i trajanje kršenja;

(b)   stupanj odgovornosti odgovorne fizičke ili pravne osobe;

(c)   financijsku snagu odgovorne fizičke ili pravne osobe, uzetu kao ukupni promet odgovorne pravne osobe ili godišnji dohodak odgovorne fizičke osobe;

(d)   iznos ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka odgovorne fizičke ili pravne osobe, ako ih je moguće utvrditi;

(e)   gubitke koje su zbog kršenja imale treće osobe, ako ih je moguće utvrditi;

(f)   razinu suradnje odgovorne fizičke ili pravne osobe s nadležnim tijelima i sanacijskim tijelima; (g) prethodna kršenja odgovorne fizičke ili pravne osobe;

(h)   moguće sistemske posljedice kršenja.

GLAVA VII.IZMJENE UREDBI (EU) BR. 1095/2010, (EU) BR. 648/2012 I (EU) 2015/2365

Članak 79. Izmjena Uredbe (EU) br. 1095/2010

Uredba (EU) br. 1095/2010 mijenja se kako slijedi:

(22)  u članku 4. stavku 3. dodaje se sljedeća točka iv.:

u smislu Uredbe (EU) br. [o oporavku i sanaciji središnjih drugih ugovornih strana], sanacijsko tijelo kako je definirano člankom 2. stavkom 1. točkom 3. Uredbe (EU) br. [o oporavku i sanaciji središnjih drugih ugovornih strana].”;

(23)  u članku 40. stavku 5. dodaje se sljedeći podstavak:

„Za potrebe djelovanja unutar područja primjene Uredbe (EU) [o oporavku i sanaciji središnjih drugih ugovornih strana], člana Odbora nadzornih tijela iz stavka 1. točke (b) može u svakoj državi članici prema potrebi pratiti predstavnik sanacijskog tijela, koji nema pravo glasa.”.

Članak 80.

Izmjene Uredbe (EU) br. 648/2012

Uredba (EU) br. 648/2012 mijenja se kako slijedi:

(1)  umeće se sljedeći članak 6.a:

„Članak 6.a

Suspenzija obveze poravnanja u sanaciji

1.  Ako središnja druga ugovorna strana ispunjava uvjete iz članka 22. Uredbe (EU) [o oporavku i sanaciji središnjih drugih ugovornih strana], sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane imenovano u skladu s člankom 3. stavkom 1. te Uredbe ▌ može zatražiti od Komisije privremenu suspenziju obveze poravnanja iz članka 4. stavka 1. za određene vrste ugovora o OTC izvedenicama ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  središnja druga ugovorna strana u sanaciji koja u skladu s člankom 14. ima odobrenje za obavljanje poravnanja određenih vrsta ugovora o OTC izvedenicama koji podliježu obvezi poravnanja u skladu s člankom 4. stavkom 1. za koje se traži suspenzija;

(b)  suspenzija obveze poravnanja iz članka 4. za te određene vrste ugovora o OTC izvedenicama potrebna je da bi se izbjegla ozbiljna prijetnja financijskoj stabilnosti u Uniji povezana sa sanacijom središnje druge ugovorne strane, posebno ako su ispunjena oba sljedeća kriterija:

(i)   postoje nepovoljni događaji ili kretanja koji su ozbiljna prijetnja financijskoj stabilnosti;

(ii)   mjera je potrebna radi uklanjanja prijetnje i neće imati štetni učinak na financijsku stabilnost, uključujući moguće procikličke učinke, nerazmjeran koristima koje se njome postižu.

(iia)  nisu dostupne alternativne središnje druge ugovorne strane koje nude usluge poravnanja članovima sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane u sanaciji ili članovi sustava poravnanja i klijenti nisu operativno i tehnički sposobni u razumnom roku ispuniti sve pravne ili operativne zahtjeve tih alternativnih središnjih drugih ugovornih strana.

Zahtjevu iz prvog podstavka prilaže se dokaz ispunjenja uvjeta iz prvog podstavka točaka (a) i (b).

Sanacijsko tijelo iz prvog podstavka dostavlja ESMA-i i ESRB-u svoj obrazloženi zahtjev istovremeno s dostavom zahtjeva Komisiji.

2.  ESMA u roku od 24 sata od primitka obavijesti o zahtjevu iz stavka 1. i nakon savjetovanja s ESRB-om donosi mišljenje o namjeravanoj suspenziji, uzimajući u obzir potrebu da se izbjegne ozbiljna prijetnja financijskoj stabilnosti u Uniji, ciljevima sanacije iz članka 21. Uredbe (EU) [o oporavku i sanaciji središnjih drugih ugovornih strana] i kriterijima iz članka 5. stavaka 4. i 5. ove Uredbe.

3.  Mišljenje iz stavka 2. javno se ne objavljuje.

4.  Komisija u roku od 48 sati od primitka zahtjeva iz stavka 1. i u skladu sa stavkom 6. donosi odluku o privremenoj suspenziji obveze poravnanja za određene vrste ugovora o OTC izvedenicama ili o odbijanju zahtjeva za suspenziju.

5.  Komisijina odluka dostavlja se tijelu koje je zatražilo suspenziju i ESMA-i i objavljuje se na internetskim stranicama Komisije. Ako Komisija donese odluku o suspenziji obveze poravnanja, ta se odluka objavljuje u javnom registru iz članka 6.

6.  Komisija može donijeti odluku o privremenoj suspenziji obveze poravnanja iz stavka 1. za određene vrste ugovora o OTC izvedenicama ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točaka (a) i (b). Komisija pri donošenju te odluke uzima u obzir mišljenje ESMA-e iz stavka 2., ciljeve sanacije iz članka 21. Uredbe (EU) [o oporavku i sanaciji središnjih drugih ugovornih strana], kriterije iz članka 5. stavaka 4. i 5. o tim vrstama ugovora o OTC izvedenicama te potrebu da se suspenzijom izbjegne ozbiljna prijetnja financijskoj stabilnosti.

7.  Početno razdoblje valjanosti suspenzije obveze poravnanja u skladu sa stavkom 4. ne traje dulje od jednog mjeseca od datuma njezine objave u Službenom listu Europske unije.

8.  Komisija može nakon savjetovanja sa sanacijskim tijelom, ESMA-om i ESRB-om obnoviti suspenziju iz stavka 7. za još jedno razdoblje ili više njih, koja ukupno ne traju dulje od šestmjeseci od završetka početnog razdoblja suspenzije, ako je suspenzija i dalje utemeljena.

9.  Suspenzija koja se ne obnovi do završetka početnog razdoblja ili do završetka razdoblja naknadne obnove automatski istječe.

10.  Komisija obavješćuje ESMA-u o namjeravanoj obnovi suspenzije obveze poravnanja.

ESMA u roku od 48 sati od primitka Komisijine obavijesti o namjeravanoj obnovi suspenzije obveze poravnanja donosi mišljenje o obnovi suspenzije, uzimajući u obzir potrebu da se izbjegne ozbiljna prijetnja financijskoj stabilnosti u Uniji, ciljevima sanacije iz članka 21. Uredbe (EU) [o oporavku i sanaciji središnjih drugih ugovornih strana] i kriterijima iz članka 5. stavaka 4. i 5. ove Uredbe.”;

(2)  U članku 28. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.  Odbor za rizike savjetuje upravu o svim aranžmanima koji mogu utjecati na upravljanje rizicima središnje druge ugovorne strane, kao što je značajna promjena u njezinu modelu rizika, postupcima u slučaju neispunjavanja obveza, kriterijima za prihvaćanje članova u sustav poravnanja, poravnanju novih vrsta instrumenata ili izdvajanju poslovnih procesa. Odbor za rizike pravovremeno obavješćuje upravu o svim novim rizicima koji utječu na otpornost središnje druge ugovorne strane. Savjeti odbora za rizike nisu potrebni za dnevne operacije središnje druge ugovorne strane. Ulažu se odgovarajući napori radi savjetovanja s odborom za rizike o događajima koji utječu na upravljanje rizicima središnje druge ugovorne strane u kriznim situacijama, među ostalim i o događajima koji su bitni za izloženosti članova sustava poravnanja prema središnjoj drugoj ugovornoj strani te međuovisnostima s ostalim središnjim drugim ugovornim stranama, ne dovodeći u pitanje ograničenja u pogledu razmjene informacija utvrđena u pravu Unije o tržišnom natjecanju.

(3)  U članku 28. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.   Središnja druga ugovorna strana odmah obavješćuje nadležno tijelo i odbor za rizike o svakoj odluci kojom odbor odluči da neće prihvatiti savjete odbora za rizike te obrazlaže tu odluku. Odbor za rizike ili članovi odbora za rizike mogu obavijestiti nadležno tijelo o svim područjima u vezi s kojima smatraju da savjeti odbora za rizike nisu prihvaćeni.”;

(4)  u članku 38. dodaje se sljedeći stavak 6.:

Članovi sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane jasno obavješćuju svoje postojeće i potencijalne klijente o određenim mogućim gubicima ili drugim troškovima koje bi mogli snositi kao rezultat primjene postupka upravljanja neispunjenim obvezama i aranžmana za raspodjelu gubitaka utvrđenih u pravilima poslovanja središnje druge ugovorne strane, među ostalim i o vrsti naknade koju mogu primiti, uzimajući u obzir članak 48. stavak 7. Uredbe (EU) br. 648/2012. Klijentima se dostavlja dovoljno informacija kako bi se osiguralo njihovo razumijevanje o gubicima koje bi u najgorem slučaju mogli pretrpjeti ili drugim troškovima kojima bi mogli biti izloženi ako središnja druga ugovorna strana poduzme mjere oporavka.”;

(5)  u članku 81. stavku 3. dodaje se sljedeća točka (q):

”(q) sanacijska tijela imenovana u skladu s člankom 3. Uredbe (EU) br. [o oporavku i sanaciji središnjih drugih ugovornih strana].”.

Članak 81.Izmjene Uredbe (EU) 2015/2365

U članku 12. stavku 2. dodaje se sljedeća točka (n):

„(n) sanacijska tijela imenovana u skladu s člankom 3. Uredbe (EU) [o oporavku i sanaciji središnjih drugih ugovornih strana].”.

GLAVA VIII.ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 82.Pregled

Najkasnije do ... [dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe], a i ranije ako je to prikladno u svjetlu drugih donesenih zakonskih akata, ESMA ocjenjuje kadrovske potrebe i potrebe za sredstvima koje proizlaze iz njenog preuzimanja ovlasti i zadaća u skladu s ovom Uredbom i podnosi izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji.

Do ...[tri godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe ili nakon donošenja drugog relevantnog zakonodavstva] Komisija preispituje ovu Uredbu i njezinu provedbu te ocjenjuje učinkovitost aranžmana za upravljanje oporavkom i sanacijom središnjih drugih ugovornih strana u Uniji te o tome podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću.

U tom izvješću posebno se:

(a)  procjenjuje bi li uspostava jedinstvenog sanacijskog tijela za središnje druge ugovorne strane u Uniji imala prednosti i bila pravodobna i dosljedna u odnosu na razvoj nadzorne strukture za središnje druge ugovorne strane u Uniji i stanje integracije te nadzorne strukture; i

(b)  preispituju institucije, tijela i agencije Unije koje bi mogle preuzeti dužnosti jedinstvenog sanacijskog tijela za središnje druge ugovorne strane Unije i procjenjuje njihova prikladnost.

Ako se do donošenja tog izvješća uspostavi jedinstveno nadzorno tijelo za središnje druge ugovorne strane u Uniji ili ako se u izvješću zaključi da je nadzorna struktura za središnje druge ugovorne strane u Uniji dovoljno integrirana kako bi se uskladila s jedinstvenim sanacijskim tijelom za središnje druge ugovorne strane, Komisija predstavlja prijedlog za izmjenu ove Uredbe kako bi se uspostavilo jedinstveno sanacijsko tijelo za središnje druge ugovorne strane ili, ovisno o slučaju, kako bi se sanacija središnjih drugih ugovornih strana u Uniji povjerila odgovarajućoj instituciji, tijelu ili agenciji Unije.

Članak 83.Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od [PO unosi datum iz članka 9. stavka 1. drugog podstavka Direktive o izmjeni Direktive 2014/59/EU].

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu

Za Europski parlament   Za Vijeće

Predsjednik  Predsjednik

PRILOG

ODJELJAK AZahtjevi koji se primjenjuju na planove oporavka

1.  Planom oporavka:

(1)  ne pretpostavljaju se dostupnost ili primitak izvanrednih javnih financijskih potpora;

(2)  vodi se računa o interesima svih dionika na koje će taj plan vjerojatno utjecati;

(3)  osigurava se da članovi sustava poravnanja nemaju neograničenih izloženosti prema središnjoj drugoj ugovornoj strani.

Središnja druga ugovorna strana izrađuje odgovarajuće mehanizme za uključivanje povezanih infrastruktura financijskog tržišta i dionika koji bi snosili gubitke i troškove ili bi doprinijeli pokriću manjka likvidnosti u slučaju provedbe plana oporavka tijekom izrade toga plana.

ODJELJAK BInformacije koje sanacijska tijela mogu zahtijevati od središnjih drugih ugovornih strana radi izrade i provedbe planova sanacije

Sanacijska tijela mogu radi izrade i provedbe planova sanacije od institucija zahtijevati sljedeće informacije:

(2)  detaljan opis organizacijske strukture središnje druge ugovorne strane, uključujući popis svih pravnih osoba;

(3)  podatke o neposrednim vlasnicima te postotak dionica s pravom glasa i bez tog prava svake pravne osobe;

(4)  mjesto i državu osnivanja društva, dozvole za rad i ključne članove uprave za svaku pravnu osobu;

(5)  pregled ključnih djelatnosti središnje druge ugovorne strane i temeljnih linija poslovanja, uključujući podatke iz bilance o tim djelatnostima i linijama poslovanja, uz navođenje pravnih osoba;

(6)  detaljan opis sastavnica središnje druge ugovorne strane i djelatnosti svih njezinih pravnih subjekata uz zasebno navođenje, barem po vrstama usluga i odnosnim iznosima poravnanja, otvorenih pozicija, inicijalne marže, promjena varijacijske marže, jamstvenih fondova i svih povezanih prava na procjenu ili drugih mjera oporavka koje se odnose na te linije poslovanja;

(7)  detaljne podatke o instrumentima kapitala i dužničkim instrumentima koje su izdali središnja druga ugovorna strana i njezini pravni subjekti;

(8)  podatke o osobama od kojih je središnja druga ugovorna strana primila kolaterale i u kojem obliku (prijenos vlasništva ili založno pravo) i kojima je založila kolaterale i u kojem obliku te o osobi koja drži kolaterale, a u oba slučaja i podatke o državi u kojoj se kolaterali nalaze;

(9)  opis izvanbilančnih izloženosti središnje druge ugovorne strane i njezinih pravnih subjekata, uključujući pregled njezinih ključnih djelatnosti i temeljnih linija poslovanja;

(10)  bitne zaštite središnje druge ugovorne strane od rizika, uključujući pregled po pravnim osobama;

(11)  podatke o relativnim izloženostima i važnosti članova sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane te analizu učinka propasti glavnih članova sustava poravnanja na središnju drugu ugovornu stranu;

(12)  svaki sustav u okviru kojega središnja druga ugovorna strana provodi transakcije trgovanja značajne po broju ili po vrijednosti, uključujući pregled po pravnim osobama, ključnim djelatnostima i temeljnim linijama poslovanja središnje druge ugovorne strane;

(13)  svaki platni sustav, sustav poravnanja ili sustav namire čiji je središnja druga ugovorna strana izravno ili neizravno član, uključujući pregled po pravnim osobama, ključnim djelatnostima i temeljnim linijama poslovanja središnje druge ugovorne strane;

(14)  detaljan popis i opis ključnih upravljačkih informacijskih sustava, uključujući sustave za upravljanje rizicima, računovodstvo te financijsko i regulatorno izvješćivanje koje središnja druga ugovorna strana upotrebljava, uključujući pregled po pravnim osobama, ključnim djelatnostima i temeljnim linijama poslovanja središnje druge ugovorne strane;

(15)  podatke o vlasnicima sustava navedenima u točki 13., sporazuma o razini usluga koji se na njih odnose te o svim softverima i sustavima ili dozvolama, uključujući pregled po njihovim pravnim subjektima, ključnim djelatnostima i temeljnim linijama poslovanja;

(16)  identificiranje i raspored pravnih osoba te međusobne veze i odnosi ovisnosti između različitih pravnih osoba kao što su:

–  zajedničko ili dijeljeno osoblje, prostori i sustavi;

–  aranžmani u vezi s kapitalom, financiranjem ili likvidnošću;

–  postojeća ili potencijalna kreditna izloženost;

–  sporazumi o međusobnom jamstvu, dogovori o međusobnom kolateralnom jamstvu, odredbe o međusobnoj odgovornosti kod neplaćanja i sporazumi o međusobnom netiranju između povezanih društava;

–  prijenosi rizika i dogovori o naizmjeničnom trgovanju; sporazumi o razini usluga;

(17)  nadležno tijelo i sanacijsko tijelo za svaku pravnu osobu, ako se razlikuju od tijela određenih u skladu s člankom 22. Uredbe (EU) br. 648/2012 i člankom 3. ove Uredbe;

(18)  član uprave odgovoran za pružanje informacija potrebnih za pripremu plana sanacije središnje druge ugovorne strane te, ako se ne radi o istoj osobi, osobe odgovorne za različite pravne osobe, ključne djelatnosti i temeljne linije poslovanja;

(19)  opis programa kojima središnja druga ugovorna strana raspolaže kako bi se osiguralo da u slučaju sanacije sanacijsko tijelo dobije sve potrebne informacije, o kojima će odlučiti sanacijsko tijelo, za primjenu instrumenata sanacije i sanacijskih ovlasti;

(20)  svi sporazumi koje su središnja druga ugovorna strana i njezini pravni subjekti sklopili s trećim stranama do čijeg bi prestanka moglo doći zbog odluke tijela o primjeni nekog instrumenta sanacije te bi li posljedice prestanka mogle utjecati na primjenu tog instrumenta sanacije;

(21)  opis mogućih izvora likvidnosti za potporu sanaciji;

(22)  informacije o imovini s teretom, likvidnoj imovini, izvanbilančnim aktivnostima, strategijama zaštite od rizika i načinu knjiženja.

ODJELJAK C

Pitanja koja sanacijsko tijelo mora razmotriti pri procjeni

mogućnosti sanacije središnje druge ugovorne strane

Pri procjeni moguće sanacije središnje druge ugovorne strane sanacijsko tijelo uzima u obzir sljedeće:

(23)  u kojoj mjeri središnja druga ugovorna strana može utvrditi temeljne linije poslovanja i ključne djelatnosti po pravnim osobama;

(24)  u kojoj su mjeri pravna i korporativna struktura usklađene s temeljnim linijama poslovanja i ključnim djelatnostima;

(25)  u kojoj su mjeri uspostavljeni aranžmani kojima se osigurava nužno osoblje, infrastruktura, financiranje, likvidnost i kapital za potporu temeljnim linijama poslovanja i ključnim djelatnostima te za njihovo očuvanje;

(26)  u kojoj su mjeri sporazumi o uslugama koje središnja druga ugovorna strana izvršava u potpunosti izvršivi u slučaju sanacije središnje druge ugovorne strane;

(27)  u kojoj je mjeri upravljačka struktura središnje druge ugovorne strane prikladna za upravljanje i osiguravanje usklađenosti s unutarnjim politikama središnje druge ugovorne strane u odnosu na njezine sporazume o razini usluga;

(28)  u kojoj mjeri središnja druga ugovorna strana ima uspostavljen postupak prijenosa usluga koje pruža u skladu sa sporazumima o razini usluga na treće strane u slučaju izdvajanja ključnih funkcija ili temeljnih linija poslovanja;

(29)  u kojoj mjeri postoje planovi i mjere za nepredviđene događaje kojima se osigurava kontinuitet pristupa platnim sustavima i sustavima namire;

(30)  prikladnost upravljačkih informacijskih sustava u smislu jamstva sanacijskim tijelima da će moći prikupiti točne i potpune informacije o temeljnim linijama poslovanja i glavnim djelatnosti radi što lakšeg i bržeg donošenja odluka;

(31)  kapacitet upravljačkih informacijskih sustava za redovito pružanje informacija nužnih za učinkovitu sanaciju središnje druge ugovorne strane, čak i u slučaju iznenadne promjene okolnosti;

(32)  u kojoj je mjeri središnja druga ugovorna strana testirala svoje upravljačke informacijske sustave u stresnim scenarijima koje je definiralo sanacijsko tijelo;

(33)  u kojoj mjeri središnja druga ugovorna strana može osigurati kontinuitet svojih upravljačkih informacijskih sustava i za zahvaćenu središnju drugu ugovornu stranu i za novu središnju drugu ugovornu stranu u slučaju izdvajanja ključnih djelatnosti i temeljnih linija poslovanja od ostatka djelatnosti i linija poslovanja;

(34)  ako središnja druga ugovorna strana upotrebljava unutargrupna jamstva ili je njima izložena, u kojoj su mjeri ta jamstva pružena po tržišnim uvjetima te u kojoj su mjeri učinkoviti sustavi upravljanja rizicima koji se odnose na ta jamstva;

(35)  ako središnja druga ugovorna strana provodi naizmjenične transakcije, u kojoj se mjeri te transakcije provode po tržišnim uvjetima te u kojoj su mjeri učinkoviti sustavi upravljanja rizicima koji se odnose na te transakcije;

(36)  u kojoj mjeri upotreba unutargrupnih jamstava ili naizmjeničnih transakcija knjiženja povećava rizik zaraze unutar grupe;

(37)  u kojoj mjeri pravna struktura središnje druge ugovorne strane ometa primjenu instrumenata sanacije zbog broja pravnih osoba, složenosti strukture grupe ili poteškoća u koordinaciji poslovanja po pravnim subjektima;

(38)  u kojoj bi mjeri sanacija središnje druge ugovorne strane mogla imati negativan učinak na drugi dio njezine grupe, ako je primjenjivo;

(39)  postoje li sporazumi o razini usluga i jesu li stabilni;

(40)  imaju li tijela treće zemlje instrumente sanacije potrebne da se podupru mjere sanacije koje poduzimaju sanacijska tijela Unije te mogućnost za koordinirano djelovanje nadležnih tijela Unije i treće zemlje;

(41)  je li upotreba instrumenata sanacije korisna za ostvarenje ciljeva sanacije, s obzirom na raspoložive instrumente i strukturu središnje druge ugovorne strane;

(42)  posebne zahtjeve za izdavanje novih vlasničkih instrumenata iz članka 33. stavka 1.;

(43)  aranžmani i instrumenti koji bi mogli nepovoljno utjecati na sanaciju ako središnja druga ugovorna strana ima članove sustava poravnanja s poslovnim nastanom u različitim državama ili ugovore o kolateralu sklopljene u različitim državama;

(44)  je li izvjesno da će se upotrebom instrumenata sanacije ostvariti ciljevi sanacije, s obzirom na mogući učinak na članove sustava poravnanja, druge ugovorne strane i zaposlenike te mjere koje bi mogla poduzeti nadležna tijela trećih zemalja;

(45)  u kojoj se mjeri učinak sanacije središnje druge ugovorne strane na financijski sustav i povjerenje u financijsko tržište može na odgovarajući način vrednovati;

(46)  u kojoj bi mjeri sanacija središnje druge ugovorne strane mogla imati znatan izravan ili neizravan negativan učinak na financijski sustav, povjerenje u tržište ili gospodarstvo;

(47)  u kojoj bi se mjeri širenje zaraze na druge središnje druge ugovorne strane ili na financijska tržišta moglo ograničiti primjenom instrumenata sanacije i sanacijskih ovlasti;

(48)  u kojoj bi mjeri sanacija središnje druge ugovorne strane mogla imati znatan učinak na funkcioniranje platnih sustava i sustava namire.

(1)

  SL C 372, 1.11.2017., str. 6.

(2)

  SL C 209, 30.6.2017, str. 28.

(3)

* Amandmani: novi ili izmijenjeni tekst označava se podebljanim kurzivom; a brisani tekst oznakom ▌.

(4)

  SL C, , str. .

(5)

   SL C 209, 30.6.2017, str. 28.

(6)

  SL C 372, 1.11.2017., str. 6.

(7)

  Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.).

(8)

  Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.).

(9)

  Uredba (EU) br 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o zlouporabi tržišta (Uredba o zlouporabi tržišta) te stavljanju izvan snage Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i direktiva Komisije 2003/124/EZ, 2003/125/EZ i 2004/72/EZ (SL L 173, 12.6.2014., str. 1.).

(10)

  Uredba (EU) 2015/2365 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o transparentnosti transakcija financiranja vrijednosnih papira i ponovne uporabe te o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 337, 23.12.2015., str. 1.).

(11)

  Uredba (EU) 2015/2365 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o transparentnosti transakcija financiranja vrijednosnih papira i ponovne uporabe te o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 337, 23.12.2015., str. 1.).

(12)

  Direktiva 2002/47/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. lipnja 2002. o financijskom kolateralu (SL L 168, 27.6.2002., str. 43.).

(13)

  Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).

(14)

  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 876/2013 od 28. svibnja 2013. o dopuni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na regulatorne tehničke standarde o kolegijima za središnje druge ugovorne strane (SL L 244, 13.9.2013., str. 19.)

(15)

  Delegirana uredba Komisije (EU) … оd 23. ožujka 2016. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju sadržaj planova oporavka, planova sanacije i planova sanacije grupe, minimalni kriteriji koje nadležno tijelo treba procijeniti u pogledu planova oporavka i planova oporavka grupe, uvjeti za financijsku potporu grupe, zahtjevi za neovisne procjenitelje, ugovorno priznavanje ovlasti otpisa i konverzije, postupci i sadržaj zahtjeva u pogledu obavješćivanja i obavijesti o suspenziji te operativno funkcioniranje sanacijskih kolegija, C(2016) 1691 final [Napomena Uredu za publikacije – molimo unijeti broj delegirane uredbe]

(16)

  Direktiva 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja u trgovanje te o izmjeni Direktive 2001/34/EZ (SL L 345, 31.12.2003., str. 64.).

(17)

  Direktiva 2001/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. svibnja 2001. o uvrštenju vrijednosnih papira u službenu kotaciju burze te o informacijama koje treba objaviti o tim vrijednosnim papirima (SL L 184, 6.7.2001., str. 1.).

(18)

  Direktiva 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o usklađivanju zahtjeva za transparentnošću u vezi s informacijama o izdavateljima čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu i o izmjeni Direktive 2001/34/EZ (SL L 390, 31.12.2004., str. 38.).


POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU

Naslov

Okvir za oporavak i sanaciju središnjih ugovornih strana

Referentni dokumenti

COM(2016)0856 – C8-0484/2016 – 2016/0365(COD)

Datum podnošenja EP-u

28.11.2016

 

 

 

Nadležni odbor

       Datum objave na plenarnoj sjednici

ECON

13.2.2017

 

 

 

Odbori koji daju mišljenje

       Datum objave na plenarnoj sjednici

ITRE

13.2.2017

JURI

13.2.2017

 

 

Odbori koji nisu dali mišljenje

       Datum odluke

ITRE

12.1.2017

JURI

25.1.2017

 

 

Izvjestitelji

       Datum imenovanja

Jakob von Weizsäcker

15.12.2016

Kay Swinburne

15.12.2016

 

 

Razmatranje u odboru

23.11.2017

 

 

 

Datum usvajanja

24.1.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

49

3

6

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Gerolf Annemans, Burkhard Balz, Hugues Bayet, Pervenche Berès, Udo Bullmann, David Coburn, Esther de Lange, Markus Ferber, Jonás Fernández, Sven Giegold, Roberto Gualtieri, Brian Hayes, Danuta Maria Hübner, Cătălin Sorin Ivan, Barbara Kappel, Wajid Khan, Wolf Klinz, Philippe Lamberts, Werner Langen, Paloma López Bermejo, Bernd Lucke, Olle Ludvigsson, Ivana Maletić, Fulvio Martusciello, Gabriel Mato, Costas Mavrides, Bernard Monot, Caroline Nagtegaal, Luděk Niedermayer, Stanisław Ożóg, Dimitrios Papadimoulis, Sirpa Pietikäinen, Dariusz Rosati, Pirkko Ruohonen-Lerner, Anne Sander, Martin Schirdewan, Molly Scott Cato, Pedro Silva Pereira, Peter Simon, Kay Swinburne, Paul Tang, Ramon Tremosa i Balcells, Ernest Urtasun, Marco Valli, Tom Vandenkendelaere, Jakob von Weizsäcker, Lieve Wierinck, Marco Zanni

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Enrique Calvet Chambon, Matt Carthy, Herbert Dorfmann, Thomas Mann, Emmanuel Maurel, Luigi Morgano

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Edward Czesak, Manolis Kefalogiannis, Helga Stevens, Rainer Wieland

Datum podnošenja

31.1.2018


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

49

+

ALDE

Enrique Calvet Chambon, Wolf Klinz, Caroline Nagtegaal, Ramon Tremosa i Balcells, Lieve Wierinck

ECR

Edward Czesak, Bernd Lucke, Stanisław Ożóg, Pirkko Ruohonen-Lerner, Helga Stevens, Kay Swinburne

ENF

Barbara Kappel

PPE

Burkhard Balz, Herbert Dorfmann, Markus Ferber, Brian Hayes, Danuta Maria Hübner, Manolis Kefalogiannis, Werner Langen, Ivana Maletić, Thomas Mann, Fulvio Martusciello, Gabriel Mato, Luděk Niedermayer, Sirpa Pietikäinen, Dariusz Rosati, Anne Sander, Tom Vandenkendelaere, Rainer Wieland, Esther de Lange

S&D

Hugues Bayet, Pervenche Berès, Udo Bullmann, Jonás Fernández, Roberto Gualtieri, Cătălin Sorin Ivan, Wajid Khan, Olle Ludvigsson, Emmanuel Maurel, Costas Mavrides, Luigi Morgano, Pedro Silva Pereira, Peter Simon, Paul Tang, Jakob von Weizsäcker

Verts/ALE Group

Sven Giegold, Philippe Lamberts, Molly Scott Cato, Ernest Urtasun

3

-

EFDD

David Coburn

ENF

Bernard Monot, Marco Zanni

6

0

EFDD

Marco Valli

ENF

Gerolf Annemans

GUE/NGL

Matt Carthy, Paloma López Bermejo, Dimitrios Papadimoulis, Martin Schirdewan

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Posljednje ažuriranje: 14. veljače 2018.Pravna napomena