Postupak : 2017/2210(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0031/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0031/2018

Rasprave :

PV 16/04/2018 - 23
CRE 16/04/2018 - 23

Glasovanja :

PV 17/04/2018 - 6.10
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0101

IZVJEŠĆE     
PDF 612kWORD 75k
23.2.2018
PE 612.271v02-00 A8-0031/2018

o rodnoj ravnopravnosti u medijskom sektoru u EU-u

(2017/2210(INI))

Odbor za prava žena i jednakost spolova

Izvjestiteljica: Michaela Šojdrová

AMANDMANI
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 MIŠLJENJE ODBORA ZA ZAPOŠLJAVANJE I SOCIJALNA PITANJA
 INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o rodnoj ravnopravnosti u medijskom sektoru u EU-u

(2017/2210(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 11. i 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama)(2),

–  uzimajući u obzir prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 26. travnja 2017. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (COM(2017)0253) koji je iznijela Komisija;

–  uzimajući u obzir treći srednjoročni Akcijski program Zajednice o jednakim mogućnostima za žene i muškarce za razdoblje od 1991. do 1995. (COM(90)0449),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća i predstavnika vlada država članica, koji su se sastali u okviru Vijeća 5. listopada 1995., o načinu na koji se prikazuju žene i muškarci u promidžbi i u medijima(3),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 7. lipnja 2000. naslovljenu „Prema okvirnoj strategiji Zajednice za rodnu ravnopravnost (2001. – 2005.)” (COM(2000)0335),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 9. lipnja 2008. o iskorjenjivanju rodnih stereotipa u društvu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 24. lipnja 2013. o unapređivanju uloge žena u donošenju odluka u medijskom sektoru,

–  uzimajući u obzir Europski pakt za jednakost spolova (2011. – 2020.), koji je usvojilo Europsko vijeće u ožujku 2011.,

–  uzimajući u obzir Plan djelovanja za ravnopravnost žena i muškaraca 2006. – 2010. od 1. ožujka 2006. (COM(2006)0092),

–  uzimajući u obzir Strategiju za ravnopravnost žena i muškaraca 2010. – 2015. od 21. rujna 2010. (COM (2010)0491),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. naslovljen „Strateško djelovanje za ravnopravnost spolova 2016. – 2019.” (SWD(2015)0278),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. srpnja 1997. o diskriminaciji žena u promidžbi,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. rujna 2008. o načinu na koji marketing i promidžba utječu na ravnopravnost žena i muškaraca,(4)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2013. o iskorjenjivanju rodnih stereotipa u EU-u(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2016. o jednakosti spolova i osnaživanju žena u digitalnom dobu(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o stvaranju povoljnih uvjeta na tržištu rada za ostvarivanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. rujna 2016. o primjeni Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja („Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju”)(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. lipnja 2017. o potrebi za strategijom EU-a kojom bi se otklonile i spriječile razlike u mirovinama muškaraca i žena(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2017. o uvjetima rada i nesigurnosti radnih mjesta(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o ekonomskom osnaživanju žena u privatnom i javnom sektoru u EU-u(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. listopada 2017. o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u(12),

–  uzimajući u obzir Preporuku Odbora ministara Vijeća Europe od 10. srpnja 2013. o rodnoj ravnopravnosti i medijima,

–  uzimajući u obzir Preporuku 1555 od 24. travnja 2002. Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o načinu na koji se prikazuju žene u medijima,

–  uzimajući u obzir Preporuku 1799 od 26. lipnja 2007. Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o načinu na koji se prikazuju žene u promidžbi,

–  uzimajući u obzir Preporuku Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama od 27. rujna 2017. o rodnoj ravnopravnosti u audiovizualnom sektoru,

–  uzimajući u obzir studiju Europskog instituta za ravnopravnost spolova iz 2013. naslovljenu „Pregled provedbe Pekinške platforme za djelovanje u državama članicama EU-a: žene i mediji – unapređenje rodne ravnopravnosti u donošenju odluka u medijskim organizacijama”,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje i njezine priloge, koje su donesene u rujnu 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama,

–  uzimajući u obzir izvješće Vijeća Europe iz 2013. naslovljeno „Mediji i prikaz žena”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0031/2018),

A.  budući da je ravnopravnost žena i muškaraca temeljno načelo Europske unije, kako je utvrđeno člankom 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u kojem se navodi da, u svim svojim aktivnostima, Unija teži uklanjanju nejednakosti i promicanju ravnopravnosti između muškaraca i žena; budući da politike Europske unije u području promicanja rodne ravnopravnosti pridonose poboljšanju života mnogih europskih građana;

B.  budući da mediji djeluju kao četvrta sila, utječu na javno mnijenje i u konačnici ga i oblikuju; budući da su mediji jedan od kamena temeljaca demokratskih društava i da su kao takvi dužni osigurati slobodu informiranja, raznolikost mišljenja i medijski pluralizam, promicati poštovanje ljudskog dostojanstva i suzbijati sve oblike diskriminacije i nejednakosti, između ostalog s pomoću prikazivanja diverzificiranih socijalnih uzora; budući da se stoga mora podići razina osviještenosti medijskih organizacija;

C.  budući da je na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama održanoj 1995. u Pekingu prepoznata važnost odnosa između žena i medija za postizanje ravnopravnosti između žena i muškaraca te da su tom prigodom u Pekinšku platformu za djelovanje uvrštena dva strateška cilja:

(a) povećanje sudjelovanja žena u medijima i novim komunikacijskim tehnologijama te njihova pristupa izražavanju i donošenju odluka u njima i s pomoću njih te

(b) promicanje uravnotežene i nestereotipne slike žena u medijima;

D.  budući da prikazivanje žena i muškaraca u medijima može dovesti do nejednake zastupljenosti u raznim kontekstima, uključujući političke, ekonomske, društvene, akademske, vjerske, kulturne i sportske kontekste, pri čemu se muškarci uglavnom pojavljuju u aktivnim socijalnim ulogama, dok se žene ograničava na pasivnije uloge; budući da među različitim stereotipima koji utječu na sliku o ženama i muškarcima prevladava seksualizacija ženskog tijela, što je posebno vidljivo u tabloidima i oglašavanju; budući da erotizacija nasilja i objektivizacija žena u medijima negativno utječe na borbu za iskorjenjivanje nasilja nad ženama; budući da se rodni stereotipi često kombiniraju s drugim stereotipima koji uključuju diskriminaciju na bilo kojoj osnovi;

E.  budući da mediji imaju znatan utjecaj na kulturne rodne norme i način na koji se društveni prikazi povezani sa ženama i muškarcima oblikuju i razvijaju te da utječu na javnost kroz stereotipno prikazivanje tijela i ideje muškosti i ženskosti, kao što je prikazivanje žena u oglašavanju i način na koji se proizvodi usmjeravaju na potencijalne potrošače nastojeći tako zadržati tradicionalne rodne norme; budući da u slučajevima kada mediji nastavljaju prikazivati žene i muškarce na stereotipan način, uključujući LGBTI osobe, javnost te prikaze često smatra stvarnima i stoga njihovo kritičko razmatranje postaje vrlo teško ili nemoguće;

F.  budući da u suvremenim društvima industrija oglašavanja ima važnu ulogu u medijskom prostoru s obzirom na to da komunicira s pomoću slika i predodžbi koje utječu na naše emocije i koje stoga mogu oblikovati naše vrijednosti, stajališta i poimanje svijeta; budući da oglašavanje prenošenjem iskrivljene rodne slike može dovesti do seksizma i preslikati diskriminatorne prakse; budući da se oglas može smatrati diskriminirajućim ili seksističkim ako se rod prikazuje na ponižavajući i uvredljiv način ili kao manje sposoban, inteligentan ili podređen;

G.  budući da nove tehnologije mijenjaju tradicionalne poslovne modele medija; budući da je audiovizualni sektor vrlo važna i ekonomski vrijedna industrija koja izravno zapošljava više od milijun ljudi u EU-u; budući da je zbog novih internetskih komunikacijskih sustava i multimedijskih sadržaja potrebna prilagodba nadzornih mehanizama na nacionalnoj razini te mehanizama samoregulacije, ne dovodeći u pitanje ishod pregovora o Direktivi o audiovizualnim medijskim uslugama;

H.  budući da bi trebalo u jednakoj mjeri uzimati u obzir žensku i mušku perspektivu kako bi se dobila potpuna i diversificirana slika svakog aspekta društvene stvarnosti; budući da je važno da se ne protrate potencijal i vještine žena u prenošenju informacija, činjenica i stavova o izazovima s kojima se susreću žene u medijima, te da se prizna da se žene ne mogu tretirati kao homogena skupina;

I.  budući da se neprekidno negativno i ponižavajuće predstavljanje žena u medijskim komunikacijama – elektroničkim, tiskanim, audiovizualnim – mora promijeniti; budući da se rodna neravnopravnost ujedno stvara i reproducira kroz jezik i slike koji se šire u medijima; budući da se djeca susreću s rodnim neravnopravnostima u vrlo ranoj dobi s obzirom na to da se u televizijskim serijama i programima, raspravama, igrama, videoigrama i oglasima promiču uzori; budući da se rodne uloge oblikuju uglavnom tijekom djetinjstva i adolescencije s utjecajem na cijeli život; budući da su osposobljavanje i edukacija stručnjaka u medijskom sektoru snažni alati u borbi protiv stereotipa i njihovu iskorjenjivanju te podizanju razine osviještenosti i promicanju ravnopravnosti;

J.  budući da su žene 2015. činile 68 % diplomiranih studenata novinarstva i informatologije u 28 država članica EU-a(13), dok podaci o zapošljavanju za EU-28 u razdoblju od 2008. do 2015. pokazuju da postotak žena zaposlenih u sektoru medija u prosjeku stagnira na oko 40 %;

K.  budući da je, štoviše, udio žena u donošenju odluka u medijima u EU-28 2015. i dalje bio ispod područja rodne ravnoteže (40-60 %) na samo 32 %, dok je na mjestima predsjednika uprave bilo samo 22 % žena(14);

L.  budući da je razlika u plaćama i mirovinama žena i muškaraca dugotrajni problem u EU-u i da se ona očituje u različitim gospodarskim sektorima, uključujući i sektor medija, u kojem razlika u plaćama žena i muškaraca iznosi 17 %;

M.  budući da se žene u medijima i dalje suočavaju sa staklenim stropom i možda nemaju iste mogućnosti unapređenja ili napretka u karijeri zbog različitih faktora, uključujući organizacijsku kulturu koja često ne pogoduje ravnoteži između poslovnog i privatnog života zbog konkurentnog okruženja obilježenog stresom, nefleksibilnim rokovima i dugim radnim vremenom; budući da žene imaju manje ovlasti u donošenju odluka prilikom utvrđivanja rasporeda novosti zbog svoje nedovoljne zastupljenosti na višim rukovodećim položajima;

N.  budući da medijske organizacije u državama članicama mogu uspostavljati vlastite politike ravnopravnosti, zbog čega praksa u EU-u varira od sveobuhvatnih političkih okvira koji obuhvaćaju medijske sadržaje i kojima se postiže uravnotežena zastupljenost muškaraca i žena u tijelima nadležnim za donošenje odluka do potpunog odsustva politika u tom području;

O.  budući da su istraživanja pokazala da je samo 4 % medijskih izvješćivanja protiv stereotipnog prikazivanja; budući da žene čine samo 24 % osoba o kojima slušamo ili čitamo u vijestima(15); budući da oko 37 % članaka internetskih i drugih publikacija pišu žene, odnosno da u posljednjih deset godina u tom smislu nije bilo znakova napretka(16); budući da se od žena najčešće traži da iznesu mišljenje javnosti (41 %) ili osobno iskustvo (38 %) te da se one rijetko citiraju kao stručnjaci (samo u 17 % članaka); budući da su istraživanja pokazala i da žene čine manje od jedne petine (18 %) stručnjaka i komentatora(17);

P.  budući da su žene nesrazmjerno nedovoljno zastupljene u informativnim medijima te da je njihova vidljivost još i manja u područjima sporta, politike, ekonomije i financija, bez obzira na raznolikost medijskih kuća diljem država članica; budući da povijesno značajne žene gotovo nisu prisutne u relevantnim medijskim sadržajima, kao što su biografski dokumentarci;

Q.  budući da je sudjelovanje žena na ravnopravnoj razini s muškarcima u sadržajima izvješćivanja te u pogledu izvora informacija od ključne važnosti ne samo zbog zastupljenosti, nego i iz razloga jednakih mogućnosti i punog priznanja njihova znanja i stručnosti; budući da u europskom medijskom krajoliku postoje prepreke sudjelovanju u odgovornom pristupu rodnoj ravnopravnosti s obzirom na financijska ograničenja i uvjete rada, uključujući nesigurnost radnih mjesta i razine profesionalnog iskustva, u kombinaciji sa sve većom brzinom širenja informacija i komercijalnim sagledavanjem;

R.  budući da je u medijskom sektoru mnogo žena na stručno najzahtjevnijim položajima, uključujući poznate redateljice, novinarke i reporterke koje su, iako svoj posao obavljaju jednako dobro kao muškarci, više izložene rodno uvjetovanom nasilju i diskriminaciji na radnom mjestu te im se nužno ne pruža jednaka razina uvažavanja kao njihovim kolegama muškarcima;

S.  budući da se žene koje su aktivne na društvenim mrežama susreću sa sve većom razinom uznemiravanja; budući da se takvim uznemiravanjem može ugušiti glas žena i smanjiti razina njihova sudjelovanja u društvu; budući da podaci prikupljeni na svjetskoj razini pokazuju da je polovica žena zaposlenih u sektoru medija doživjela seksualno zlostavljanje, četvrtina njih doživjela je tjelesno nasilje, a tri četvrtine doživjele su zastrašivanje, prijetnje ili zlostavljanje(18); budući da postoji sve veća zabrinutost zbog nasilja nad ženama i djevojčicama na internetu te da se procjenjuje da je jedna od deset žena u EU-u doživjela nekakav oblik nasilja na internetu nakon 15. godine života1; budući da ne postoji dovoljno podataka i istraživanja o nasilju nad ženama i djevojčicama na internetu na razini EU-a; budući da psihičko i seksualno uznemiravanje predstavljaju kršenja ljudskih prava; budući da bi mediji, nacionalna i međunarodna regulatorna tijela trebala utvrditi pravila, uključujući sankcije koje će primjenjivati medijske organizacije, za rješavanje tih pitanja;

T.  budući da su posebno istraživačke novinarke često izložene nasilju i smrtonosnim napadima, o čemu svjedoče slučajevi Veronice Guerin ili Daphne Caruana Galizia;

U.  budući da je u studiji Europske ženske audiovizualne mreže(19) utvrđeno da je samo jedan od pet filmova u sedam razmatranih europskih zemalja režirala žena, a velika većina sredstava za financiranje daje se za filmove koje ne režiraju žene, unatoč činjenici da su otprilike polovica diplomiranih studenata filmskih škola žene;

V.  budući da bi poduzeća u medijskom sektoru trebala donijeti sustave samoregulacije i pravila ponašanja kojima će se obuhvatiti postupovna pravila i kriteriji povezani s profesionalnom karijerom i medijskim izvješćivanjem u cilju zaštite i promicanja rodne ravnopravnosti; budući da takvu samoregulaciju i kodeks ponašanja treba osmisliti u suradnji sa sindikatima u sektoru, pri čemu se treba zalagati za jasnu politiku rodne ravnopravnosti;

Zastupljenost žena u medijima

1.  ističe činjenicu da, iako žene sa završenim studijem čine znatan dio radne snage u području medija, one nisu dovoljno zastupljene u upravi i na najvišim položajima; smatra da javne i privatne medijske službe imaju odgovornost jamčiti ravnopravnost žena i muškaraca i spriječiti svaki oblik diskriminacije; poziva države članice da osmisle političke poticaje za smanjenje prepreka u pristupu žena rukovodećim funkcijama i vodećim položajima u medijskim organizacijama;

2.  žali zbog činjenice da je zastupljenost žena u javnim medijima u EU-u u prosjeku niska i na visokim strateškim i operativnim položajima te u upravnim odborima (2017. žene su zastupljene na izvršnim položajima s 35,8 %, na neizvršnim položajima s 37,7 %, a u upravnim odborima s 33,3 %)(20);

3.  podsjeća da je, u vezi s praćenjem ključnih područja Pekinške platforme za djelovanje koja se odnose na žene u medijima, Europski institut za ravnopravnost spolova utvrdio sljedeće pokazatelje:

–  udio žena i muškaraca na položajima na kojima se donose odluke u medijskim organizacijama i u odborima medijskih organizacija u EU-u;

–  udio žena i muškaraca u odborima medijskih organizacija u EU-u;

–  politike za promicanje ravnopravnosti spolova u medijskim organizacijama;

4.  podsjeća da se u Direktivi o audiovizualnim medijskim uslugama navodi da njezine ciljeve „ne mogu u dovoljnoj mjeri postići države članice i stoga se oni mogu bolje ostvariti na razini Zajednice”, ali Direktiva ne sadržava nikakvo upućivanje na jednaku zastupljenost u medijskim organizacijama;

5.  napominje da, iako su trenutačno nedovoljno zastupljene u javnim medijima, žene ipak u javnim medijima imaju veće izglede da se zaposle ili da budu promaknute na visoke položaje nego u privatnim medijskim organizacijama(21);

6.  poziva države članice i medijske organizacije da osmisle i podupru mjere poticaja, uključujući kvote, kako bi se zajamčila ravnomjerna zastupljenost žena i muškaraca na položajima na kojima se donose odluke; traži da se u tim organizacijama prida veća važnost djelotvornom praćenju takvih napora; poziva Komisiju da uloži veće napore kako bi se prekinulo blokiranje Direktive o jednakoj zastupljenosti žena u izvršnim odborima, koja je na čekanju u Vijeću od 2013. godine;

7.  prima na znanje dugu tradiciju zapošljavanja samozaposlenih radnika i stalnog osoblja u sektoru medija, kao i kontinuiranu digitalizaciju koja je dovela do smanjenja tradicionalnih prihoda od prometa i oglašavanja, što utječe na vrstu ugovora o radu ponuđenih u tom sektoru; nadalje ističe da su žene prekomjerno zastupljene u mnogim atipičnim oblicima rada diljem tržišta rada; primjećuje da će sve veći pritisak na medijski sektor da zadrži ekonomsku isplativost vjerojatno dovesti do sve većeg broja tih vrsta ugovora;

8.  smatra da stereotipi mogu dovesti do negativnog društvenog okružja za žene te mogu doprinijeti rodnoj diskriminaciji na radnom mjestu; uviđa da je pozitivno društveno okružje važno kako bi se radnicima pomoglo da se nose s visokim radnim opterećenjem;

9.  podsjeća da su medijske organizacije slobodne određivati uloge svojim zaposlenicima, i muškarcima i ženama, ali poziva ih da to čine uz najviše poštovanje osobnog dostojanstva i stručne kvalitete; u tom kontekstu uočava zabrinjavajuću pojavu slučajeva u kojima se reporterke smatraju podobnijima za televizijsko novinarstvo jer se smatra da su privlačnije publici te se s vremenom zamjenjuju mlađim kolegicama;

10.  nadalje, osuđuje raširenu pojavu seksualnog uznemiravanja i drugih oblika zlostavljanja, posebno u internetskim igrama i na društvenim mrežama, te potiče medijske kompanije da stvaraju sigurna okružja koja će reagirati na svaki oblik uznemiravanja; stoga poziva na različite mjere, uključujući podizanje razine osviještenosti, unutarnja pravila o disciplinskim sankcijama za počinitelje, i psihološku i/ili pravnu pomoć žrtvama tih praksi, u cilju sprečavanja i borbe protiv psihičkog i seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu te u internetskom okruženju;

11.  snažno osuđuje napade na novinarke koje neustrašivo izvještavaju o važnim političkim i kaznenim pitanjima te poziva na ulaganje krajnjih napora kako bi se zajamčila zaštita i sigurnost svih novinara;

12.  potiče javne i privatne medijske organizacije da donesu unutarnje mjere kao što su politike za poticanje jednakih mogućnosti i raznolikosti koje uključuju mjere protiv uznemiravanja, sustav rodiljnog ili roditeljskog dopusta, fleksibilne radne uvjete kojima se podupire ravnoteža između poslovnog i privatnog života kako bi žene i muškarci mogli jednako profitirati od roditeljskog dopusta i kako bi se muškarce potaklo da uzimaju dopust za očeve, osiguravajući pravednu raspodjelu skrbi za djecu, kao i programe mentorstva i osposobljavanja za rukovodeće osoblje, korištenje radom na daljinu i fleksibilne radne uvjete za žene i muškarce na dobrovoljnoj osnovi i ne dovodeći u pitanje napredovanje u karijeri;

13.  poziva medijske organizacije na to da poštuju prava žena i muškaraca na rodiljni, očinski ili roditeljski dopust; podsjeća na to da trudnica zbog svojeg stanja ne smije biti žrtva diskriminacije i da se nijednoj ženi ne smije uskratiti zaposlenje pod izgovorom da bi u budućnosti mogla odlučiti zatrudnjeti;

14.  predlaže da medijske organizacije uspostave baze podataka žena stručnjaka u nekoliko područja, posebno u onima u kojima su žene nedovoljno zastupljene, kako bi se po potrebi mogle koristiti njima; nadalje potiče prikupljanje podataka razvrstanih prema spolu o svim mogućim medijskim sadržajima;

15.  poziva Komisiju i države članice da s pomoću medija i novih komunikacijskih tehnologija povećaju sudjelovanje žena i njihov pristup izražavanju i donošenju odluka;

16.  smatra da bi svi djelatnici medijskog sektora mogli profitirati od općeg poboljšanja uvjeta na radnom mjestu za žene; smatra, međutim, da to poboljšanje nije dovoljno i da nejednakosti i dalje postoje; naglašava potrebu da države članice i Komisija promiču i jamče načelo jednake plaće u skladu s člankom 157. UFEU-a, među ostalim suzbijanjem razlika u plaćama i mirovinama, smanjenjem nesigurnog rada(22), osiguranjem dostupnosti cjenovno pristupačne i kvalitetne skrbi za djecu, boljim politikama za uspostavljanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života te osiguranjem kolektivnih prava na pregovore;

17.  ponavlja da medijske organizacije moraju što prije provesti politiku jednake plaće za jednak rad, uključujući obveze u pogledu transparentnosti plaća, čime će se ženama pružiti jednake mogućnosti za napredovanje i osposobljavanje ili druge dodatne prednosti istovjetne s prednostima koje imaju muškarci;

18.  primjećuje pozitivnu ulogu vijećâ žena i službenika za rodnu ravnopravnost na radnom mjestu; poziva na promicanje rodne ravnopravnosti u okviru međusektorske politike ljudskih resursa u medijskom sektoru; smatra da ostvarivanje ravnopravnog položaja žena na svim razinama u sektoru medija, a posebno na razini na kojoj se donose odluke, zahtijeva kulturu usredotočenu na zaposlenike i rodno osjetljivo više rukovodstvo; preporučuje nacionalnim regulatornim tijelima i medijskim organizacijama da provode preporuku Komisije o jačanju načela jednakih plaća za muškarce i žene(23), izrade smjernice za pošten postupak odabira i uspostave sveobuhvatne politike ravnopravnosti kojima će se obuhvatiti medijski sadržaj i jamčiti napredak žena u tijelima nadležnima za donošenje odluka, te da uspostave interne postupke koji će se baviti problemom uznemiravanja na radnom mjestu; poziva Komisiju da nastavi pratiti ispravnu primjenu i provođenje Direktive 2006/54 u kojoj se teret dokazivanja krivnje u predmetima diskriminiranja na temelju spola preokreće;

Medijski sadržaj i žene

19.  naglašava ulogu medija kao posrednika u društvenim promjenama, kao i njihov utjecaj u oblikovanju javnog mišljenja, te poziva države članice na promicanje sadržaja o ravnopravnosti spolova u javnim medijima; ističe da su do sada sve regulatorne mjere u vezi sa seksizmom i stereotipnim prikazivanjima muškaraca i žena u medijskim sadržajima u nadležnosti država članica; podsjeća na zabranu diskriminacije na temelju spola u medijima, kako je navedeno u Direktivi o audiovizualnim medijskim uslugama; nadalje ističe da su regulatorne mjere podložne dužnom uzimanju u obzir načela slobode izražavanja, no da urednička sloboda ni u kojim okolnostima ne bi smjela služiti za poticanje ili opravdavanje ponižavajućih prikaza žena i pripadnika zajednice LGBTI; apelira na države članice da, uz zaštitu navedenih sloboda, reguliraju pristup videoigrama štetnog internetskog sadržaja i pornografiji na internetu;

20.  naglašava da ekonomski argumenti ne mogu biti izgovor za nastavak rodnih stereotipa u medijskom sadržaju;

21.  naglašava da nasilni i seksistički medijski sadržaj ima negativan utjecaj na žene i njihovo sudjelovanje u društvu; zabrinut je zbog određenih komercijalnih audiovizualnih komunikacija koje prouzročuju psihološku ili fizičku štetu u djece i mladih; apelira na relevantne dionike i tijela vlasti da riješe problem oglašavanja kojim se neizravno potiče razvoj poremećaja prehrane kao što je anoreksija, te da poduzmu ostale mjere kako bi se najosjetljivije osobe, na primjer djevojčice i djevojke, zaštitilo od takve vrste sadržaja;

22.  poziva na to da medijski sadržaji, uključujući oglašavanje, povezani s planiranjem obitelji, spolnim i reproduktivnim pravima, zdravljem majki i djece te osposobljavanjem budu u istoj mjeri usmjereni na muškarce i žene;

23.  naglašava da je važno poticati medijsku pismenost i svim relevantnim dionicima staviti na raspolaganje rodno osjetljive inicijative medijskog obrazovanja kako bi se mlade potaknulo na razvoj vještina kritičkog razmišljanja te kako bi im se pomoglo da identificiraju seksističke prikaze i diskriminaciju, rodno uvjetovano nasilje, nasilje na internetu, govor mržnje itd. te da javno progovore protiv takvih pojava; naglašava potrebu za preventivnim mjerama, uključujući šifriranje i roditeljski nadzor u cilju osiguravanja sigurnijeg korištenja interneta i digitalne i medijske pismenosti; skreće pozornost na činjenicu da stereotipi u oglašavanju i drugim medijskim proizvodima imaju potencijalni učinak na socijalizaciju djece i potom na način na koji djeca vide sama sebe, svoje članove obitelji i vanjski svijet; naglašava da oglašavanje može biti učinkovit alat za osporavanje stereotipa; stoga traži da se obrati veća pažnja aktivnostima stručnog osposobljavanja i obrazovanja kao načina za borbu protiv diskriminacije i promicanje rodne ravnopravnosti;

24.  preporučuje da „mekim mjerama” kao što su planovi ili smjernice za ravnopravnost spolova treba dati još više važnosti u medijskim organizacijama te savjetuje da se tim protokolima utvrde standardi za pozitivno prikazivanje žena u oglašavanju, vijestima, izvješćivanju, produkciji ili emitiranju te da se time obuhvate sva područja s osjetljivim sadržajem, kao što su prikazivanje moći i autoriteta, stručnost, donošenje odluka, seksualnost, nasilje, raznolikost uloga te uporaba jezika kojim se poštuje ravnopravnost spolova; nadalje potiče javne i privatne medije da uključe rodnu ravnopravnost u sve svoje sadržaje i da usvoje planove ravnopravnosti kako bi se odrazila društvena raznolikost;

25.  preporučuje da se propisima koje izdaju tijela nadležna za medije i komunikaciju utvrde kriteriji kojima će se zajamčiti odsustvo stereotipa u prikazima žena i djevojčica i da se njima predvidi mogućnost uklanjanja ili suspendiranja uvredljivog sadržaja; osim toga, preporučuje da se specijalizirane organizacije, kao što su nacionalna tijela za ravnopravnost i ženske nevladine organizacije, uključe u nadzor nad provedbom tih propisa;

26.  ističe da države članice svim odgovarajućim sredstvima moraju zajamčiti da se u medijima, uključujući internetske i društvene medije, kao i oglašavanje, ne pojavljuje poticanje na nasilje ili mržnju usmjereno protiv bilo koje osobe ili skupine osoba; naglašava da je potrebno prikupljati podatke s obzirom na rod i provoditi istraživanja u suradnji s EIGE-om kako bi se odgovorilo na internetsko nasilje, seksualno uznemiravanje na internetu, prijetnje, seksističke komentare i govor mržnje usmjeren protiv žena i djevojčica; naglašava da se posebna pozornost treba posvetiti obuci o tome kako mediji izvještavaju o slučajevima nasilja nad ženama; preporučuje da se stručnjacima u medijskom sektoru, uključujući one na rukovodećim položajima, stavi na raspolaganje kontinuirano obrazovanje o rodnim prikazima u medijskim sadržajima; preporučuje da se rodna ravnopravnost uvrsti u nastavne planove u okviru diplomskih i poslijediplomskih studija novinarstva i komunikologije;

27.  traži od država članica i Komisije da s pomoću kodeksa ponašanja promiču samoregulaciju i zajedničku regulaciju u medijskom sektoru;

Primjeri dobre prakse

28.  s entuzijazmom napominje da su razni primjeri dobre prakse uočljivi u svim državama članicama, među ostalim: medijske kampanje, posebno zakonodavstvo, nagrade ili antinagrade za stereotipno i seksističko oglašavanje, baze podataka stručnjakinja, obuka za djelatnike u sektoru te, na razini medijskih organizacija, planovi za ravnopravnost, kodeksi ponašanja i politike jednakih mogućnosti i raznolikosti te određivanje minimalnih pragova zastupljenosti svakog roda na administrativnim položajima u okviru regulatornih tijela u medijskom sektoru;

29.  potiče države članice da podupru kampanje kao što su, među ostalim, belgijski alat Expertalia, češka nagrada „Seksističko prase” (Sexistické prasátečko) ili švedska inicijativa „Ne, hvala” (#TackaNej); poziva države članice da redovito organiziraju informativne kampanje i kampanje za podizanje razine osviještenosti o rodno diskriminirajućem sadržaju u medijima te da redovito objavljuju izvješća o razvoju rodne ravnopravnosti u medijskom sektoru; poziva Komisiju da izdvoji posebna sredstva za potprograme koji su usmjereni na napredovanje žena u medijskoj industriji i da podupire medijska udruženja i medijske mreže u uvođenju javnih i sektorskih kampanja za podizanje razine osviještenosti; nadalje potiče Komisiju da osmisli nagradu EU-a za studente u području medija za radove o rodnoj ravnopravnosti;

30.  poziva organizacije civilnog društva da osmisle komunikacijske strategije za tradicionalne, ali i internetske oblike medija tako da povećaju raspon utjecaja na medijske sadržaje i nadzor nad njima;

Daljnje preporuke

31.  poziva države članice da zajedno s tijelima za ravnopravnost u potpunosti provedu postojeće zakonodavstvo u području rodne ravnopravnosti te da potaknu regulatorna tijela da vode računa o zastupljenosti žena i njihovu napredovanju te o nestereotipnim medijskim sadržajima; potiče države članice da provode redovite procjene gore navedenih područja i izrade, ako to još nije učinjeno, zakonodavstvo usredotočeno na nestereotipne medijske sadržaje; naglašava ulogu država članica koje, u okviru svojih ovlasti izvršavanja zadataka javne službe, moraju bolje iskoristiti postojeće resurse u medijima i time prikazati rodno uravnoteženije i demokratsko društvo;

32.  poziva Komisiju da provede daljnje istraživanje o zastupljenosti žena na rukovodećim položajima u medijima; pohvaljuje EIGE za njegov rad u tom području i poziva ga da nastavi razvijati i pratiti relevantni skup pokazatelja, uključujući, ali ne ograničavajući se na, prisutnost žena u donošenju odluka, njihove radne uvjete i rodnu ravnopravnost u medijskim sadržajima, a ujedno proširuje svoju pozornost na nove tehnologije društvenih medija kako bi se razvile metodologije za sprečavanje rodno uvjetovanog nasilja i uznemiravanja u društvenim medijima;

33.  poziva Komisiju i države članice da pruže financijsku potporu ženskim organizacijama koje djeluju u području promicanja rodne ravnopravnosti u medijima, uključujući organizacije koje pružaju potporu ženama i djevojčicama koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja, višedimenzionalne diskriminacije ili seksualnog uznemiravanja;

34.  poziva države članice da provedu akcijske programe kojima se osigurava sudjelovanje žena u osmišljavanju i provedbi djelotvornih i učinkovitih rodno osjetljivih politika i programa u medijskim organizacijama;

35.  poziva države članice da izrade programe za poboljšanje vještina žena u predmetima znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM) koji su važni za karijere u medijskom sektoru s većim tehničkim naglaskom, poput tehničara zvuka i audiovizualnih tehničara; naglašava važnost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u povećanju raznolikosti izbora zanimanja te upoznavanja žena i muškaraca s netradicionalnim prilikama za razvoj karijere kako bi prevladali horizontalnu i vertikalnu isključenost;

o

o    o

36.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)

SL L 204, 26.7.2006., str. 23.

(2)

SL L 95, 15.4.2010., str. 1.

(3)

SL C 296, 10.11.1995., str. 15.

(4)

SL C 295E, 4.12.2009., str. 43.

(5)

SL C 36, 29.1.2016., str. 18.

(6)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0204.

(7)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0338.

(8)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0360.

(9)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0260.

(10)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0290.

(11)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0364.

(12)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0417.

(13)

Zajednička baza podataka UNESCO-a/OECD-a/Eurostata (UOE), dostupna na poveznici: http://eige.europa.eu/gender-statistics/dgs/indicator/ta_educ_part_grad__educ_uoe_grad02

(14)

EIGE, indeks rodne ravnopravnosti 2017.

(15)

https://www.womenlobby.org/IMG/pdf/factsheet_women_and_media.pdf

(16)

Lenka Vochocová, javno saslušanje odbora FEMM o rodnoj ravnopravnosti u medijskom sektoru u EU-u od 26. lipnja 2017., snimka dostupna na poveznici http://www.europarl.europa.eu/ep-live/hr/committees/video?event=20170626-1500-COMMITTEE-FEMM

(17)

Global Media Monitoring project, regionalno izvješće za Europu (2015.), dostupno na poveznici http://cdn.agilitycms.com/who-makes-the-news/Imported/reports_2015/regional/Europe.pdf

(18)

Kampanja Međunarodne federacije novinara (IFJ) o rodno uvjetovanom nasilju na radnome mjestu https://www.ifj-stop-gender-based-violence.org/

(19)

„Gdje su redateljice u europskim filmovima?” (engl. Where are the women directors in European films?) Izvješće o ravnopravnosti spolova u pogledu redateljica (2006. – 2013.), s preporukama najboljih praksi i politika (engl. Gender equality report on female directors (2006-2013) with best practice and policy recommendations): http://www.ewawomen.com/en/research-.html

(20)

Rodna ravnopravnost na vodećim položajima i u postupcima donošenja odluka. Pregled provedbe Pekinške platforme za djelovanje u državama članicama EU-a, 2017. (izvor: baza podataka EIGE-a o rodnoj statistici – žene i muškarci u postupcima donošenja odluka).

(21)

Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE): Pregled provedbe Pekinške platforme za djelovanje u državama članicama EU-a: žene i mediji – unapređenje rodne ravnopravnosti u donošenju odluka u medijskim organizacijama (2013.).

(22)

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o uvjetima rada i nesigurnosti radnih mjesta.

(23)

https://ec.europa.eu/info/strategy/justice-and-fundamental-rights/discrimination/gender-equality/equal-pay/gender-pay-gap-situation-eu_en


OBRAZLOŽENJE

Tema ovog izvješća je ravnopravnost žena i muškaraca u medijima. Mediji su četvrta sila i u velikoj mjeri utječu na politiku i društvo. Stoga se posebna pozornost mora obratiti na njihov pravilan i uravnotežen rad. To nesumnjivo uključuje ravnotežu iz perspektive ravnopravnosti žena i muškaraca. Mediji, i javni i privatni, trebali bi služiti društvu u cjelini, te je stoga poželjno da njihova struktura i funkcioniranje održavaju činjenicu da žene čine polovicu društva.

Izvješće je u prvom redu usmjereno na položaj žena u medijima, u ulogama novinarki i komentatorica, ali skreće pozornost i na nedovoljnu zastupljenost žena na položajima na kojima se donose odluke. Situacija je prilično zabrinjavajuća kada je riječ o tom posljednjem aspektu: žene zauzimaju negdje između 30 i 40 % rukovodećih položaja u medijima, unatoč činjenici da čine većinu diplomiranih u toj struci. Taj nesrazmjer može utjecati na stvaranje sadržaja i fokusa medija, a usto može dovesti i do produbljenja općeg jaza u plaćama i mirovinama žena i muškaraca.

Reporterke i voditeljice također se suočavaju s brojnim preprekama u karijeri. One su pod velikim pritiskom kada je riječ o vanjskom aspektu i privlačnosti za publiku te im se rijetko povjeravaju zadaci koji uključuju važne političke ili gospodarske teme. Položaj žena također je često složeniji zbog veće potrebe za usklađivanjem obiteljskog života, prvenstveno majčinstva, i profesionalnih aktivnosti. U tome im smislu treba maksimalno pomoći.

Kao zasebni problem valja istaknuti prikazivanje žena u medijima i industriji oglašavanja, gdje smo svjedoci stereotipnog, pa čak i seksističkog pristupa. Situacija je slična u novim društvenim medijima. No, ovo se izvješće ne bavi tom temom zbog manjka podataka i nedovoljno provedenih istraživanja. Ipak, to područje treba razmotriti u budućnosti.

Točno je da Europska unija ne uređuje pitanje ravnopravnosti žena i muškaraca u medijima. Međutim, nepostojanje takvih zakona ne znači da nismo odgovorni za rješavanje tog problema i da na djelovanje ne moramo pozvati relevantne dionike. Odgovornost leži na medijima, regulatornim i nadzornim tijelima, ali i na građanskom društvu, čiji je zadatak upozoravati na zloupotrebe. Nacionalna i europska tijela mogu, međutim, osigurati ispravnu provedbu zakonodavstva u području borbe protiv diskriminacije i poboljšati zakonski okvir za usklađivanje poslovnog i obiteljskog života.


MIŠLJENJE ODBORA ZA ZAPOŠLJAVANJE I SOCIJALNA PITANJA (24.1.2018)

upućeno Odboru za prava žena i jednakost spolova

o ravnopravnosti spolova u medijskom sektoru u EU-u

(2017/2210(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Lynn Boylan

PRIJEDLOZI

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja poziva Odbor za prava žena i jednakost spolova da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o stvaranju povoljnih uvjeta na tržištu rada za ostvarivanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. rujna 2016. o primjeni Direktive o jednakosti pri zapošljavanju(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. lipnja 2017. o potrebi za strategijom EU-a kojom bi se otklonile i spriječile razlike u mirovinama muškaraca i žena(3)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2017. o uvjetima rada i nesigurnosti radnih mjesta (4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o ekonomskom osnaživanju žena u privatnom i javnom sektoru u EU-u(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. listopada 2017. o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u(6),

–  uzimajući u obzir prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 26. travnja 2017. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (COM(2017)0253) koji je iznijela Europska komisija;

1.  čvrsto žali zbog činjenice da iako žene čine većinu osoba sa sveučilišnom diplomom u sektoru novinarstva i medija u EU-u (68%)(7), i dalje su u velikoj mjeri nedovoljno zastupljene u medijima, posebno na razini donošenja odluka i na vodećim položajima; primjećuje da na svim upravljačkim razinama 32 % visokih položaja na kojima se donose odluke drže žene, dok je ta brojka još niža za žene na najvećem strateškom položaju glavnog izvršnog direktora i iznosi 16 %; nadalje primjećuje da među članovima uprave također ima malo žena, odnosno 25 %(8); primjećuje da ta nedovoljna zastupljenost žena doprinosi negativnom i stereotipnom prikazivanju žena u medijima u EU-u;

2.  smatra da ti stereotipi mogu dovesti do negativnog društvenog okruženja za žene te mogu doprinijeti rodnoj diskriminaciji na poslu; uviđa da je pozitivno društveno okruženje važno kako bi se radnicima pomoglo da se nose s visokim radnim opterećenjem;

3.  naglašava važnost osiguranja jednakih mogućnosti za muškarce i žene tako da se talentiranost može nagraditi neovisno o spolu, rasi, dobi, vjeri, invaliditetu, zdravlju ili ekonomskom statusu;

4.  poziva Komisiju, države članice i socijalne partnere da promiču rodnu ravnopravnost u medijskim organizacijama, predstavničkim tijelima i ustanovama za izobrazbu, a posebno u njihovim odborima, te da pomno prate ostvareni napredak;

5.  smatra da svi djelatnici medijskog sektora mogu profitirati od općeg poboljšanja uvjeta na radnom mjestu za žene; smatra, međutim, da to poboljšanje nije dovoljno i da nejednakosti i dalje postoje; naglašava potrebu da države članice i Komisija promiču i jamče načelo jednake plaće u skladu s člankom 157. UFEU-a, suzbijanjem između ostalog razlika u plaćama i mirovinama, smanjenjem nesigurnog rada(9), osiguranjem dostupnosti cjenovno pristupačne i kvalitetne skrbi za djecu, boljim politikama za uspostavljanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života te osiguranjem kolektivnih prava na pregovore; poziva Komisiju i države članice da se pozabave nesigurnim radnim mjestima, što uključuje neprijavljen rad i lažno samozapošljavanje, kako bi se zajamčilo da se svim vrstama ugovora o radu nude pristojni radni uvjeti i socijalna zaštita s odgovarajućim socijalnim osiguranjem u skladu s Programom za dostojanstven rad Međunarodne organizacije rada, člankom 9. UFEU-a, Poveljom EU-a o temeljnim pravima i Europskom socijalnom poveljom;

6.  vjeruje da rodni stereotipi koje stvaraju mediji doprinose segregaciji na tržištu rada; osuđuje način na koji se prikazuje žene kojim se umanjuje njihovo ljudsko dostojanstvo, npr. njihovim prikazivanjem kao seksualnih objekata na televizijskim programima i u oglašavanju; naglašava da se ekonomski argumenti ne mogu koristiti kao izgovor za nastavak upotrebe rodnih stereotipa u medijskom sadržaju; ukazuje na to da je često puno manje žena zastupljeno u medijskom izvještavanju o najvažnijim političkim i ekonomskim temama; nadalje primjećuje da je neprihvatljivo da su dob i privlačnost glavni faktori u odlučivanju o tome hoće li se određeni voditelj pojaviti na ekranima;

7.  primjećuje da u medijskom sektoru postoji duga tradicija samozaposlenih radnika i stalnog osoblja; primjećuje da stalna digitalizacija dovodi do smanjenja tradicionalnih prihoda od prometa i oglašavanja, što utječe na vrste ugovora o zaposlenju koje se nude u tom sektoru;

8.  preporučuje medijskim organizacijama da poštuju prava žena i muškaraca na jednako korištenje roditeljskog dopusta; posebno potiče muškarce da koriste očinski dopust;

9.  smatra da ostvarivanje ravnopravnog položaja žena na svim razinama u sektoru medija, a posebno na razini na kojoj se donose odluke, zahtijeva kulturu usredotočenu na zaposlenike, rodno osjetljivo više rukovodstvo, transparentnost u platnim sustavima, rodno neutralnu evaluaciju i klasifikaciju posla, transparentnost u postupcima promaknućima i zapošljavanja te učinkovite mjere za ukidanje praksi seksualnog uznemiravanja, poziva Komisiju da nastavi pratiti ispravnu primjenu i provođenje Direktive 2006/54 u kojoj se teret dokazivanja krivnje u predmetima diskriminiranja na temelju spola preokreće;

10.  prima na znanje nedavnu studiju Europskog parlamenta u kojoj se ističe sve veća nesigurnost svih oblika rada; uviđa da u medijskom sektoru postoji veći rizik od nesigurnosti u atipičnim oblicima rada kao što su rad na određeno, privremeni rad, samostalan rad i diskontinuirani rad; nadalje uviđa da su žene, kao što je to slučaj na tržištu rada, prekomjerno zastupljene u mnogim atipičnim oblicima rada(10); primjećuje da sve veći pritisak da medijski sektor zadrži ekonomsku isplativost zbog stalne digitalizacije utječe na vrste ugovora o zaposlenju koje se nude u tom sektoru, što će vrlo vjerojatno pogoršati taj trend; nadalje primjećuje da žene zaposlene uz takve oblike ugovora mogu biti u osjetljivijem položaju kad je riječ o uznemiravanju na poslu zbog relativne lakoće s kojom ih se može otpustiti;

11.  referirajući se na nadolazeće izvješće Eurofounda naslovljeno „Transparentnost plaća u Europi: iskustva pionira u vezi s izvještajima o plaći i revizijama” prima na znanje da je samo trećina država članica provela barem neke mjere za transparentnost plaća u skladu s Preporukom Europske komisije (C(2014) 1405 final) i da su neke države tek nedavno promijenile zakonodavstvo ili predstavile promišljene planove, dok više od polovine država članica dosada nije provelo nijednu od četiri mjere za transparentnost plaća;

12.  naglašava ulogu medija kao posrednika u društvenim promjenama, kao i njihov utjecaj na oblikovanje javnog mnijenja, te poziva države članice na promicanje sadržaja o rodnoj ravnopravnosti u javnim medijima; potiče javne i privatne medije da uključe rodnu ravnopravnost u sve svoje sadržaje i da ne upotrebljavaju jezični seksizam; potiče organizacije za emitiranje da usvoje plan ravnopravnosti u svojim internim strukturama i u produkciji sadržaja;

13.  poziva države članice da provedu akcijske programe kojima se osigurava sudjelovanje žena u osmišljavanju i provedbi djelotvorne i učinkovite rodno osjetljive politike i programa u medijskim organizacijama;

14.  ponavlja poziv koji je Europski parlament uputio Komisiji i Vijeću na brzo usvajanje i provedbu Direktive o ženama u upravnim odborima kojom se uspostavlja sustav kvota i u javnim i u privatnim medijskim organizacijama kako bi se osigurala jednaka zastupljenost žena na razini na kojima se donose odluke; podsjeća Komisiju na njezinu odgovornost da poduzme mjere kako bi se stvari u Vijeću pomaknule s mrtve točke kad je riječ o donošenju Direktive o ženama u upravnim odborima;

15.  posebno primjećuje zabrinjavajuće razmjere uznemiravanja kojima su izložene novinarke; prima na znanje da je prema podacima studije Međunarodne ženske medijske zaklade i Međunarodnog instituta za sigurnost vijesti iz 2013.(11) na međunarodnoj razini 64,8% žena zaposlenih u medijima doživjelo zastrašivanje, prijetnje ili zlostavljanje u vezi s njihovim radom, a 31,7% njih kazalo je da se najviše zastrašivanja i zlostavljanja događalo na radnom mjestu i da su počinitelji bili šefovi muškarci, nadređeni ili kolega; poziva medijske organizacije da osnuju interna tijela, ako prethodno nisu postojala, za pružanje pomoći žrtvama uznemiravanja tijekom čitavog postupka prijave; nadalje, poziva te organizacije da osiguraju da postoje jasne i konkretne interne politike, uključujući postupak za zviždače, koje se posebno tiču poslovne kulture koja omogućuje poticanje rodno uvjetovane diskriminacije i uznemiravanja; pozdravlja inicijative kao što je pokret # Metoo koji je istaknuo razmjere seksualnog uznemiravanja i nasilja nad ženama; snažno podupire sve žene i djevojčice koje su sudjelovale u kampanji i one koje su prijavile počinitelje;

16.  poziva države članice da izrade programe za poboljšanje vještina žena u predmetima STEM koji su važni za karijere u medijskom sektoru koje su više tehničke prirode, poput tehničara zvuka i audiovizualnih tehničara; naglašava važnost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u povećanju raznolikosti izbora zanimanja te upoznavanja žena i muškaraca s netradicionalnim prilikama za razvoj karijere kako bi prevladali horizontalnu i vertikalnu isključenost;

17.  poziva Komisiju i države članice da pruže financijsku potporu ženskim organizacijama koje djeluju u području promicanja rodne ravnopravnosti u medijima, uključujući organizacije koje pružaju potporu ženama i djevojčicama koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja, višedimenzionalne diskriminacije ili seksualnog uznemiravanja;

18.  uviđa da je povećanje udjela žena na vodećim ulogama u medijskom sektoru važan korak te poziva medijske organizacije da u tu svrhu uvedu mjere koje se tiču najboljih praksi; potiče takve organizacije da aktivno razmotre mjere poput onih koje su uvele javne radiotelevizije nordijskih država(12) te da ojačaju svoje interne mjere poput kodeksa ponašanja, revizije ravnopravnosti, planova za rodnu ravnopravnost, mehanizama izvješćivanja i obuka o uznemiravanju i rodnim stereotipima, kao i osposobljavanja i programa mentorstva te uzora za suradnice u medijskom sektoru za koje, prema podacima Eurofounda, postoji manja vjerojatnost u odnosu na muške kolege da će moći dobiti obuku koju plaća poslodavac; predlaže da se takve mjere ojačaju mehanizmima za praćenje te da se postave jasni i ostvarivi godišnji ciljevi; vjeruje da bi takve mjere mogle doprinijeti većem udjelu žena na strateškim položajima na kojima se donose odluke;

19.  cijeni pozitivnu ulogu sindikata zaposlenika u medijskom sektoru i profesionalnih udruženja koji u svojim internim strukturama promiču rodnu ravnopravnost učinkovitije nego što se to čini na radnom mjestu; smatra da bi takva strukovna udruženja trebala imati ključnu ulogu u razvoju strategija za rodnu ravnopravnost; također primjećuje proaktivnu ulogu koju nacionalna tijela za ravnopravnost i nacionalna regulatorna tijela za medije mogu imati u praćenju i rješavanju problema rodne neravnopravnosti u tom sektoru;

20.  priznaje da se žene ne mogu smatrati jednom homogenom skupinom, već da se žene različitih narodnosti, vjera, rodnog identiteta ili seksualne orijentacije te žene s invaliditetom suočavaju sa specifičnim rodno uvjetovanim preprekama i izvorima stresa na poslu, uključujući uznemiravanje, isključenost, diskriminaciju ili rodne stereotipe;

21.  apelira na Komisiju i države članice da zajamče punu provedbu postojećeg relevantnog europskog zakonodavstva o jednakom postupanju pri zapošljavanju i o nediskriminaciji; žali zbog toga što je samo nekoliko država članica sustavno osiguralo da su svi postojeći pravni tekstovi u skladu s načelom jednakog postupanja(13);

22.  poziva države članice da osmisle, financiraju i potiču obuke na radnom mjestu o politikama protiv uznemiravanja, za jednakost i raznolikost, uključujući upotrebu nediskriminirajućeg jezika te izbjegavanje rodnih stereotipa u medijima, kako bi se suzbilo uznemiravanje na radnom mjestom; naglašava da se posebna pozornost treba posvetiti obuci o tome kako mediji izvještavaju o slučajevima nasilja nad ženama;

23.  ustraje u tome da je važno osigurati da žene ostvare ravnotežu između poslovnog i privatnog, posebno s obzirom na neredovito radno vrijeme u medijskom sektoru; prima na znanje najnoviju studiju Eurofounda(14) koja sadrži izvještaje medijskih djelatnika u sektoru tiskarstva i izdavaštva o lošoj ravnoteži između poslovnog i privatnog života, pri čemu je najgore bilo na malim i srednjim radnim mjestima u medijskom i komunikacijskom sektoru; stoga pozdravlja prijedlog Komisije o ravnoteži između poslovnog i privatnog života kao odgovor na opetovane pozive Europskog parlamenta, te inzistira na tome da bi ishod međuinstitucionalnih pregovora trebao dovesti do učinkovitog zakonodavstva; primjećuje da će jednaka podjela odgovornosti, troškova i skrbi između muškaraca i žena pomoći ukloniti rodne nejednakosti;

24.  poziva vlade država članica da potiču mjere kojima će se izbjegavati diskriminacija muškaraca i žena u poduzećima kojima se dodijeli koncesija; primjećuje pozitivnu ulogu vijećâ žena i službenika za rodnu ravnopravnost na radnom mjestu; smatra da bi te organizacije trebale uz bok poslodavcima nastaviti raditi na provođenju odgovarajućih mjera za ostvarenje rodne ravnoteže u medijskim organizacijama;

25.  izražava žaljenje zbog toga što se diskriminacija na radnom mjestu ne prijavljuje u dovoljnoj mjeri te ističe da nedostatak objektivnih podataka otežava dokazivanje njezina postojanja; poziva Komisiju i države članice da prate pokazatelje koje je izradio EIGE te da prikupljaju podatke o ravnopravnosti unutar područja primjene Direktive o jednakosti pri zapošljavanju na točan i sustavan način te uz sudjelovanje socijalnih partnera, nacionalnih tijela za ravnopravnost i nacionalnih sudova; nadalje preporučuje da nacionalna, regionalna i lokalna tijela vlasti, tijela kaznenog progona, uključujući inspektore rada, nacionalna tijela za ravnopravnost i organizacije civilnog društva povećaju intenzitet praćenja intersekcionalnosti između rodne diskriminacije i diskriminacije na drugim osnovama i praksama.

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

23.1.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

42

3

5

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Guillaume Balas, Vilija Blinkevičiūtė, Enrique Calvet Chambon, David Casa, Ole Christensen, Michael Detjen, Geoffroy Didier, Martina Dlabajová, Lampros Fountoulis, Arne Gericke, Marian Harkin, Czesław Hoc, Agnes Jongerius, Rina Ronja Kari, Jan Keller, Ádám Kósa, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Jean Lambert, Jérôme Lavrilleux, Jeroen Lenaers, Verónica Lope Fontagné, Javi López, Thomas Mann, Dominique Martin, Anthea McIntyre, Joëlle Mélin, Elisabeth Morin-Chartier, Emilian Pavel, João Pimenta Lopes, Georgi Pirinski, Marek Plura, Dennis Radtke, Terry Reintke, Claude Rolin, Siôn Simon, Romana Tomc, Ulrike Trebesius, Marita Ulvskog, Tatjana Ždanoka

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Georges Bach, Lynn Boylan, Rosa D’Amato, Tania González Peñas, Krzysztof Hetman, Paloma López Bermejo, António Marinho e Pinto, Edouard Martin, Ivari Padar, Flavio Zanonato

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Morten Messerschmidt

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

42

+

ALDE

Enrique Calvet Chambon, Martina Dlabajová, Marian Harkin, António Marinho e Pinto

EFDD

Rosa D’Amato

GUE/NGL

Lynn Boylan, Tania González Peñas, Rina Ronja Kari, Paloma López Bermejo, João Pimenta Lopes

PPE

Georges Bach, David Casa, Geoffroy Didier, Krzysztof Hetman, Ádám Kósa, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Jérôme Lavrilleux, Jeroen Lenaers, Verónica Lope Fontagné, Thomas Mann, Elisabeth Morin-Chartier, Marek Plura, Dennis Radtke, Claude Rolin, Romana Tomc

S&D

Guillaume Balas, Vilija Blinkevičiūtė, Ole Christensen, Michael Detjen, Agnes Jongerius, Jan Keller, Javi López, Edouard Martin, Ivari Padar, Emilian Pavel, Georgi Pirinski, Siôn Simon, Marita Ulvskog, Flavio Zanonato

VERTS/ALE

Jean Lambert, Terry Reintke, Tatjana Ždanoka

3

-

ENF

Dominique Martin, Joëlle Mélin

NI

Lampros Fountoulis

5

0

ECR

Arne Gericke, Czesław Hoc, Anthea McIntyre, Morten Messerschmidt, Ulrike Trebesius

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

(1)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0338.

(2)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0360.

(3)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0260.

(4)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0290.

(5)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0364.

(6)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0417.

(7)

Unapređenje rodne ravnopravnosti u donošenju odluka u medijskim organizacijama, izvješće EIGE-a, 2013., str. 17.

(8)

Unapređenje rodne ravnopravnosti u donošenju odluka u medijskim organizacijama, izvješće EIGE-a, 2013., str. 29. – 33.

(9)

http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//TEXT+TA+P8-TA-2017-0290+0+DOC+XML+V0//HR

(10)

http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2016/587285/IPOL_STU(2016)587285_EN.pdf

(11)

https://www.iwmf.org/wp-content/uploads/2014/03/Violence-and-Harassment-against-Women-in-the-News-Media.pdf

(12)

http://www.nordicom.gu.se/sites/default/files/mediefakta-dokument/Gender_Media/Making_Change/1-12_makingchange_lr.pdf

(13)

usporedi Rezoluciju od 15. rujna 2016. o primjeni Direktive o jednakosti pri zapošljavanju.

(14)

https://www.eurofound.europa.eu/publications/information-sheet/2014/working-conditions/media-and-communications-working-conditions-and-job-quality.


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

20.2.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

25

4

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Beatriz Becerra Basterrechea, Malin Björk, Vilija Blinkevičiūtė, André Elissen, Iratxe García Pérez, Arne Gericke, Anna Hedh, Mary Honeyball, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Florent Marcellesi, Maria Noichl, Pina Picierno, Terry Reintke, Liliana Rodrigues, Michaela Šojdrová, Ernest Urtasun, Elissavet Vozemberg-Vrionidi, Jadwiga Wiśniewska, Maria Gabriela Zoană

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Sophia in ‘t Veld, Lívia Járóka, Urszula Krupa, Edouard Martin

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Krzysztof Hetman, Monika Hohlmeier, Lukas Mandl, Pavel Svoboda, Patricija Šulin


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

25

+

ALDE

Beatriz Becerra Basterrechea, Sophia in 't Veld

GUE/NGL

Malin Björk

PPE

Krzysztof Hetman, Monika Hohlmeier, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Lívia Járóka, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Lukas Mandl, Michaela Šojdrová, Patricija Šulin, Pavel Svoboda, Elissavet Vozemberg-Vrionidi

S&D

Vilija Blinkevičiūtė, Iratxe García Pérez, Anna Hedh, Mary Honeyball, Edouard Martin, Maria Noichl, Pina Picierno, Liliana Rodrigues, Maria Gabriela Zoană

VERTS/ALE

Florent Marcellesi, Terry Reintke, Ernest Urtasun

4

-

ECR

Arne Gericke, Urszula Krupa, Jadwiga Wiśniewska

ENF

André Elissen

0

0

 

 

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Posljednje ažuriranje: 9. ožujka 2018.Pravna napomena