Postupak : 2017/2279(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0138/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0138/2018

Rasprave :

PV 16/04/2018 - 27
CRE 16/04/2018 - 27

Glasovanja :

PV 17/04/2018 - 6.14
CRE 17/04/2018 - 6.14
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0105

IZVJEŠĆE     
PDF 711kWORD 92k
5.4.2018
PE 616.856v02-00 A8-0138/2018

o jačanju gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Europskoj uniji: 7. izvješće Europske komisije

(2017/2279(INI))

Odbor za regionalni razvoj

Izvjestitelj: Marc Joulaud

AMANDMANI
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 MIŠLJENJE Odbora za proračune
 MIŠLJENJE Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja
 MIŠLJENJE Odbora za kulturu i obrazovanje
 INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o jačanju gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Europskoj uniji: 7. izvješće Europske komisije

(2017/2279(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 4., 162., 174. do 178. i 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1084/2006(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja”(5),

–  uzimajući u obzir 7. izvješće o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji naslovljeno „Moja regija, moja Europa, naša budućnost: Sedmo izvješće o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji” (COM(2017)0583) od 9. listopada 2017.,

–  uzimajući u obzir Amsterdamski pakt kojim se uspostavlja Plan EU-a za gradove koji su na neformalnom sastanku održanom 30. svibnja 2016. u Amsterdamu odobrili ministri EU-a odgovorni za urbana pitanja,

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 15. prosinca 2015.(6),

–  uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenog 2017. u Göteborgu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 25. travnja 2017. o povećanju učinkovitosti, relevantnosti i vidljivosti kohezijske politike našim građanima(7),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 15. studenog 2017. naslovljene „Sinergije i pojednostavnjenje kohezijske politike nakon 2020.”(8),

–  uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije od 1. ožujka 2017. naslovljenu „Budućnost Europe: razmatranja i scenariji za EU-27 do 2025.” (COM(2017)2025),

–  uzimajući u obzir Dokument Europske komisije za razmatranje o socijalnoj dimenziji Europe (COM(2017)0206) od 26. travnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Dokument Europske komisije za razmatranje o svladavanju globalizacije (COM(2017)240) od 10. svibnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Dokument Europske komisije za razmatranje o produbljenju ekonomske i monetarne unije (COM(2017)0291) od 31. svibnja 2017.,

  uzimajući u obzir Dokument Europske komisije za razmatranje o budućnosti financija EU-a od 28. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Radni dokument Komisije od 10. travnja 2017. o konkurentnosti u regijama s niskim prihodima i slabim rastom: izvješće o regijama koje zaostaju (SWD(2017)0132),

–  uzimajući u obzir Radni dokument Komisije naslovljen „Why Regional Development matters for Europe’s Economic Future” (WP 07/2017)(9),

  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 14. veljače 2018. o novom, modernom, višegodišnjem financijskom okviru za Europsku uniju koja učinkovito ostvaruje svoje prioritete nakon 2020. (COM(2018)0098),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. listopada 2017. naslovljenu „Jače i obnovljeno strateško partnerstvo s najudaljenijim regijama EU-a” (COM(2017)0623),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija od 11. svibnja 2017. naslovljeno „Budućnost kohezijske politike nakon 2020. – Za snažnu i učinkovitu europsku kohezijsku politiku nakon 2020.”(10),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 25. svibnja 2016. o komunikaciji Komisije naslovljenoj „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova”(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o ulaganju u radna mjesta i rast: promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o urbanoj dimenziji politika EU-a(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. svibnja 2016. o novim alatima za teritorijalni razvoj u kohezijskoj politici za razdoblje 2014. – 2020.: integrirana teritorijalna ulaganja (ITI) i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice (CLLD)(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. svibnja 2017. o pravoj kombinaciji financiranja za europske regije: uravnotežena primjena financijskih instrumenata i bespovratnih sredstava u kohezijskoj politici EU-a(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o kohezijskoj politici te istraživačkim i inovacijskim strategijama za pametnu specijalizaciju (RIS3)(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o europskoj teritorijalnoj suradnji – najbolje prakse i inovativne mjere(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o ulaganju u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova: ocjena izvješća u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2017. o temeljima za kohezijsku politiku EU-a nakon 2020.(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2017. o jačanju sudjelovanja partnera i vidljivosti rezultata europskih strukturnih i investicijskih fondova(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2017. o promicanju kohezije i razvoja u najudaljenijim regijama Unije: primjena članka 349. UFEU-a(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. listopada 2017. o dokumentu za razmatranje o budućnosti financija EU-a(22),

  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2018. o „regijama koje zaostaju u EU-u”(23),

–  uzimajući u obzir Izvješće Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o sljedećem VFO-u: priprema stajališta Parlamenta o VFO-u nakon 2020.(24),

–  uzimajući u obzir zaključke i preporuke skupine na visokoj razini za praćenje pojednostavljenja za korisnike europskih strukturnih i investicijskih fondova,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za proračune, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0138/2018),

A.  budući da je svrha kohezijske politike promicanje skladnog i ravnomjernog razvoja cijele Unije i njezinih regija koje vodi jačanju njezine ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije, u duhu solidarnosti i u cilju promicanja održivog rasta, zapošljavanja, socijalne uključenosti te smanjenja razlika između i unutar regija, kao i zaostalosti regija u najnepovoljnijem položaju, u skladu s Ugovorima;

B.  budući da 7. izvješće o koheziji pokazuje da se regionalne nejednakosti ponovno smanjuju, no da situacija veoma varira od područja do područja, bilo da se mjeri BDP-om po glavi stanovnika, stopom zapošljavanja ili drugim pokazateljima, te da su određene razlike i dalje prisutne, ili se pak povećavaju ili kreću između i unutar regija i država članica, uključujući unutar europodručja;

C.  budući da se u 7. izvješću o koheziji navode zabrinjavajući podaci u pogledu stope nezaposlenosti, uključujući stope nezaposlenosti mladih, koje se u mnogim regijama nisu vratile na razinu prije krize, te konkurentnosti, siromaštva i socijalne uključenosti;

D.  budući da 24 % ili gotovo 120 milijuna Europljana žive u siromaštvu, u opasnosti od siromaštva ili se nalaze u teškoj materijalnoj oskudici i/ili žive u kućanstvima s niskim intenzitetom rada; budući da se broj siromašnih radnika povećava i da je broj mladih nezaposlenih osoba i dalje visok;

E.  budući da stope nezaposlenosti i nezaposlenosti mladih u Uniji od 2013. postupno opadaju, iako su još uvijek više nego 2008. i iznose 7,3 %, odnosno 16,1 % (prosinac 2017.)(25), uz velike razlike između država članica i unutar pojedinih država članica, posebno u onima koje su najviše pogođene financijskom krizom; budući da su se regionalne razlike počele smanjivati; budući da su razlike u stopama nezaposlenosti između država članica i dalje velike te da, prema najnovijim podacima(26), variraju od 2,4 % u Češkoj Republici i 3,6 % u Njemačkoj do 16,3 % u Španjolskoj i 20,9 % u Grčkoj; budući da je prikrivena nezaposlenost (pojava pri kojoj nezaposlene osobe žele raditi, ali ne traže aktivno posao) 2016. iznosila 18 %;

F.  budući da se u 7. izvješću o koheziji ističe velika raznolikost regija i područja, uključujući i unutar sadašnjih kategorija regija, radi njihovih specifičnosti (najudaljenije regije, rijetka naseljenost, niski prihodi ili slab rast itd.), zbog čega je potrebno uvesti prilagođen teritorijalni pristup;

G.  budući da je jedan od glavnih doprinosa 7. izvješća o koheziji povezan s identifikacijom određenih regija za koje se kaže da su u „zamci srednjih prihoda” i koje su u opasnosti od zaostajanja ili stagniranja;

H.  budući da se u 7. izvješću o koheziji ističe postojanje izoliranih područja siromaštva, rizik od teritorijalne fragmentacije i produbljivanje subregionalnih nejednakosti, uključujući i u naprednijim regijama;

I.  budući da se u 7. izvješću o koheziji ističe „da učinak globalizacije, migracija, siromaštva i manjka inovacija, klimatskih promjena, energetske tranzicije i onečišćenja nije ograničen na manje razvijene regije”;

J.  budući da je kohezijska politika imala važnu ulogu u oporavku gospodarstva EU-a promicanjem pametnog, održivog i uključivog rasta, međutim, javna ulaganja u EU-u i dalje su ispod razine iz vremena prije krize s velikim nedostacima u nekim zemljama koje su najviše pogođene krizom s obzirom na to da su javna ulaganja u EU-u pala s 3,4 % BDP-a u 2008. na 2,7 % u 2016.;

K.  budući da se u 7. izvješću o koheziji jasno predstavljaju rezultati kohezijske politike u pogledu rasta, zapošljavanja, prometa, energije, okoliša te obrazovanja i osposobljavanja, kao što smo vidjeli u programskom razdoblju 2014. – 2020. u kojem je pružena potpora za 1,1 milijuna malih i srednjih poduzeća, što izravno dovodi do otvaranja dodatnih 420 000 novih radnih mjesta, čime se pomaže više od 7,4 milijuna nezaposlenih osoba da pronađu posao i dodatnih preko 8,9 milijuna osoba da steknu nove kvalifikacije, te zbog toga kohezijska politika predstavlja vezivno tkivo Europe;

Dodana vrijednost kohezijske politike

1.  smatra da je iznimno važno da se kohezijskom politikom u novom programskom razdoblju nastavi prikladno obuhvaćati sve europske regije i da ona ostane glavni instrument Unije za javna ulaganja na temelju dugoročne strategije i perspektiva, s proračunom dovoljnim za suočavanje s postojećim i novim izazovima i kojim se jamči postizanje temeljnih ciljeva te politike; ističe da bi se usmjeravanjem kohezijske politike isključivo na najslabije razvijene regije kočio napredak u pogledu političkih prioriteta Unije kao cjeline;

2.  naglašava da kohezijska politika ima dodanu europsku vrijednost zbog svojeg doprinosa europskim javnim dobrima i prioritetima, kao što su rast, socijalna uključenost, inovacije i zaštita okoliša, kao i javnim i privatnim ulaganjima, te da je ona temeljni alat za ostvarenje cilja Ugovora koji se odnosi na smanjenje nejednakosti u svrhu prilagodbe životnog standarda prema gore i smanjenja zaostalosti regija u najnepovoljnijem položaju;

3.  podsjeća na svoju snažnu predanost podijeljenom upravljanju, načelu partnerstva, koje je potrebno zadržati i osnažiti u razdoblju nakon 2020., kao i upravljanju na više razina i supsidijarnosti, kojima se pridonosi dodanoj vrijednosti kohezijske politike; ističe da se dodana vrijednost te politike u prvom redu očituje u njezinoj sposobnosti da uzme obzir potrebe nacionalnog razvoja, uz potrebe i posebnosti različitih regija i područja i da približi Europsku uniju njezinim građanima;

4.  ističe da se europska dodana vrijednost snažno odražava u europskoj teritorijalnoj suradnji u svim njezinim dimenzijama (prekogranična, transnacionalna i međuregionalna suradnja, kako unutarnja tako i vanjska) s obzirom na to da doprinosi ciljevima ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije te solidarnosti; ponavlja poziva da se poveća udio proračuna dodijeljen kohezijskoj politici, uz istodobno poboljšanje koordinacije između različitih programa kako bi se izbjegla preklapanja; podsjeća na važnost provedbe makroregionalnih strategija za postizanje ciljeva kohezijske politike;

5.  napominje da provedba kohezijske politike u jednoj regiji može dovesti do vanjskih učinaka te do izravnog i neizravnog prelijevanja koristi u cijelom EU-u zahvaljujući, među ostalim, povećanom obujmu trgovine, čime se jača jedinstveno tržište; međutim, ističe da se ta korist može znatno razlikovati od jedne države članice do druge te osobito ovisi o geografskoj blizini i strukturi gospodarstva država članica;

6.  ističe da je potrebno razviti metodu za određivanje „cijene nepostojanja kohezijske politike“ kako bi se pružili dodatni mjerljivi dokazi europske dodane vrijednosti kohezijske politike, po uzoru na rad Europskog parlamenta o „cijeni neujedinjene Europe”;

Teritorijalna dimenzija

7.  napominje da u urbanim područjima postoje, s jedne strane, velike prilike za rast, ulaganja i inovacije te, s druge strane, razni ekološki, gospodarski i socijalni izazovi, među ostalim, zbog koncentracije ljudi u njima i postojanja izoliranih područja siromaštva, pa tako i u relativno bogatim gradovima; stoga ističe da je opasnost od siromaštva ili socijalne isključenosti i dalje ključni izazov;

8.  naglašava da jačanje teritorijalne dimenzije kohezijske politike zahtijeva da se veća pozornost posveti problemima prigradskih i ruralnih sredina, uz korištenje stručnosti lokalnih nadležnih tijela i s posebnim naglaskom na gradovima srednje veličine u svakoj državi članici;

9.  naglašava važnost podupiranja ruralnih područja u svoj njihovoj raznolikosti stavljanjem naglaska na njihove potencijale, poticanjem projekata kojima se daje podrška lokalnim gospodarstvima, poboljšanjem povezivosti i dostupnosti u području prometa i povezivosti vrlo velike brzine, te pružanjem pomoći tim područjima u suočavanju s izazovima: dezertifikacijom ruralnih područja, socijalnom uključenosti, nedostatkom mogućnosti zaposlenja, poduzetničkim poticajima i cjenovno pristupačnim stanovanjem, opadanjem broja stanovništva, odumiranjem centara gradova, pojavom područja bez zdravstvene skrbi itd.; u tom pogledu naglašava važnost drugog stupa ZPP-a u promicanju održivog ruralnog razvoja;

10.  poziva na to da se pri određivanju prioriteta ulaganja u većoj mjeri uzmu u obzir teritorijalne posebnosti, primjerice, posebnosti regija iz članka 174. stavka 3. UFEU-a, kao što su otočne, planinske, ruralne, granične, najsjevernije, obalne i periferne regije; naglašava važnost stvaranja prilagođenih strategija, programa i djelovanja za te različite regije ili čak istraživanja mogućeg pokretanja novih specifičnih programa, po uzoru na Plan EU-a za gradove i Amsterdamski pakt;

11.  podsjeća na to da specifična strukturna gospodarska i socijalna situacija najudaljenijih regija opravdava posebne mjere, uključujući u vezi s njihovim uvjetima pristupa europskim strukturnim fondovima, u skladu s člankom 349. UFEU-a; naglašava potrebu da se nastave sve privremene mjere kojima se nastoje nadoknaditi njihovi strukturni nedostaci te da se poboljšaju posebne mjere usmjerene na te regije njihovom prilagodbom kada god je ona potrebna; poziva Komisiju i države članice da presudu Suda EU-a od 15. prosinca 2015. uzmu kao temelj kako bi se osigurala prikladna primjena članka 349. UFEU-a u vezi s uvjetima pristupa strukturnim fondovima; posebno predlaže da se poveća socijalna komponenta posebnih sredstava za najudaljenije regije, da se održi trenutačna razina sufinanciranja Unije u tim regijama te da se predvide promjene u tematskoj koncentraciji; ističe potencijal najudaljenijih regija kao, primjerice, privilegiranih područja za provedbu eksperimentalnih projekata;

12.  smatra da je uvođenje integriranih strategija održivog urbanog razvoja bilo uspješno te smatra da ga stoga treba osnažiti i proširiti na druga subregionalna područja, primjerice utvrđivanjem integriranog teritorijalnog pristupa uz tematske ciljeve, ne dovodeći u pitanje tematsku koncentraciju; ističe važnost lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice, čime se poboljšava sposobnost kohezijske politike da obuhvati lokalne dionike; naglašava da je potrebno istražiti mogućnost uvođenja pripreme nacionalnih i regionalnih operativnih programa na temelju integriranih teritorijalnih strategija i strategija za pametnu specijalizaciju;

„Regije sa srednjim prihodima”: poticanje otpornosti i sprečavanje zaostajanja područja u nepovoljnom položaju

13.  ističe da regije sa srednjim prihodima nisu bilježile isti rast kao i regije s niskim prihodima (koje i dalje trebaju uhvatiti korak s ostatkom EU-a) i regije s vrlo visokim prihodima s obzirom na to da se suočavaju s izazovom koji se naziva „zamka srednjih prihoda”, koji je posljedica njihovih visokih troškova u usporedbi s regijama s niskim prihodima tj. slabih inovacijskih sustava u usporedbi s regijama s vrlo visokim prihodima; nadalje, napominje da je za ta područja svojstven i oslabljen proizvodni sektor i osjetljivost na šokove prouzročene globalizacijom i posljedičnim socijalno-gospodarskim promjenama;

14.  smatra da će velik izazov za buduću kohezijsku politiku biti pružanje odgovarajuće podrške regijama sa srednjim prihodima kako bi se, među ostalim, stvorilo okruženje pogodno za ulaganja, te da kohezijska politika mora istodobno smanjiti razlike i nejednakosti, ali i spriječiti zaostajanje regija u nepovoljnom položaju, uzimajući u obzir različite trendove, dinamike i okolnosti;

15.  poziva Komisiju da riješi izazove s kojima se suočavaju regije sa srednjim prihodima, koje obilježava niska stopa rasta u usporedbi s prosjekom EU-a, kako bi se promicao skladan razvoj cijele Unije; podsjeća da bi, u svrhu pružanja potpore tim regijama i pronalaska rješenja za njihove probleme, sljedeće programsko razdoblje buduće kohezijske politike trebalo na primjeren način obuhvatiti, podržati i uključiti te regije, uključujući stvaranjem i provedbom prilagođenih strategija, programa i djelovanja; u tom kontekstu podsjeća na važnost komplementarnih pokazatelja uz BDP kako bi se ponudila preciznija slika o društveno-gospodarskim uvjetima tih specifičnih regija; smatra da je potrebno više pozornosti posvetiti ranoj identifikaciji osjetljivosti kako bi se kohezijskom politikom podržala otpornost regija i spriječilo stvaranje novih razlika u svim vrstama regija;

16.  pozdravlja činjenicu da je Europska komisija pokrenula pilot-projekt za pružanje podrške „po mjeri”, prilagođene izazovima specifičnima za regije u industrijskoj tranziciji; poziva Komisiju da izvuče pouku iz pilot-projekta te očekuje predviđene rezultate što je prije moguće; smatra da strategije pametne specijalizacije imaju potencijal da holističkim pristupom ponude bolju potporu tim regijama u njihovim razvojnim strategijama i, općenitije, promiču diferenciranu provedbu na regionalnoj razini, ali i da bi im također mogle dati potporu dodatnom suradnjom i razmjenom znanja i iskustva među regijama; pozdravlja aktivnosti poput inicijative Vanguard za korištenje strategija pametne specijalizacije s ciljem poticanja rasta i obnove industrije u prioritetnim područjima EU-a;

17.  naglašava da fiskalna i socijalna konvergencija doprinose jačanju kohezije te da istodobno poboljšavaju funkcioniranje jedinstvenog tržišta; smatra da različitost praksi u tom području može biti u suprotnosti s ciljem kohezije i da može prouzročiti dodatne probleme za područja koja zaostaju ili područja najosjetljivija na posljedice globalizacije i skreće pozornost na stalnu potrebu da slabije razvijene regije dohvate ostatak Unije; smatra da bi kohezijska politika pozitivnim poticajima mogla doprinijeti promicanju socijalne i fiskalne konvergencije (zajedno s ekonomskom i teritorijalnom konvergencijom); u tom pogledu naglašava mogućnost oslanjanja, na primjer, na europski stup socijalnih prava; poziva Komisiju da u europskom semestru više uzme u obzir taj aspekt kako bi se socijalna dimenzija kohezijske politike bolje integrirala s ekonomskom politikom, a istodobno propisno uključila lokalna i regionalna tijela vlasti radi povećanja učinkovitosti procesa i jačanja vlasništva nad njime;

Područja djelovanja

18.  podržava jaku tematsku koncentraciju na ograničeni broj prioriteta povezanih s glavnim europskim političkim ciljevima, dajući pritom upravljačkim tijelima veću fleksibilnost u osmišljavanju teritorijalnih strategija na temelju potreba i potencijala, a nakon uključivog savjetovanja na lokalnoj i regionalnoj razini prilikom pripreme sporazuma o partnerstvu; naglašava da bi zapošljavanje (uključujući nezaposlenost mladih), društvena uključenost, borba protiv siromaštva, potpora inovacijama, digitalizacija, potpora MSP-ovima i novoosnovanim inovativnim poduzećima, borba protiv klimatskih promjena, kružno gospodarstvo te infrastruktura trebali biti prioritetna područja djelovanja u budućoj kohezijskoj politici;

19.  pozdravlja donošenje europskog stupa socijalnih prava, koji predstavlja korak naprijed u izgradnji socijalne Europe; podsjeća na svoju predanost ESF-u kao snažnom integriranom dijelu europskih strukturnih i investicijskih fondova te Jamstvu za mlade, Inicijativi za zapošljavanje mladih i Europskim snagama solidarnosti s obzirom na njihovu ulogu u rješavanju izazova zapošljavanja, socijalne uključenosti, gospodarskog rasta, obrazovanja i stručnog osposobljavanja;

20.  naglašava da kohezijska politika u budućnosti treba biti više usredotočena na zaštitu i potporu zajednica i područja na koje negativno utječu globalizacija (selidba poslovanja izvan EU-a, gubitak radnih mjesta) i slični trendovi unutar EU-a; poziva na to da se razmotri koordinacija između strukturnih fondova i Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u odgovarajućim slučajevima kako bi se, između ostalog, obuhvatilo premještanje poslovanja unutar EU-a;

21.  napominje da osjetljivost na klimatske promjene znatno varira od područja do područja; smatra da bi europske strukturne i investicijske fondove trebalo što djelotvornije koristiti za pomoć EU-u da ispuni svoje obveze u okviru Sporazuma o klimi u Parizu (COP21), primjerice s obzirom na energiju iz obnovljivih izvora, energetsku učinkovitost ili razmjenu dobrih praksi, posebno u stambenom sektoru, i uzeti u obzir ciljeve održivog razvoja UN-a; ustraje na tome da bi sredstva iz instrumenata solidarnosti u slučaju elementarnih nepogoda trebala biti dostupna u što kraćem roku u datim okolnostima, i uvijek na koordinirani način;

22.  poziva na iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova na održiv način u cilju suočavanja s demografskim izazovima (starenje, opadanje broja stanovništva, demografski pritisak, nemogućnosti privlačenja ili zadržavanja odgovarajućeg kadra) koji su u različitoj mjeri prisutni u europskim regijama; posebno ističe da je potrebno osigurati primjerenu potporu područjima kao što su neke najudaljenije regije;

23.  traži da se u okviru članka 349. UFEU-a uspostavi poseban mehanizam financiranja za razdoblje nakon 2020. godine namijenjen za integraciju migranata u najudaljenijim regijama koje su zbog svojih osobitosti suočene s većim migracijskim pritiskom, čime će se doprinijeti njihovu održivom razvoju;

24.  smatra da fondovi EU-a moraju biti u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom te da bi se tim fondovima i dalje trebala poticati deinstitucionalizacija;

25.  naglašava potencijal za daljnja ulaganja u kulturu, baštinu, mlade, sport i održivi turizam radi otvaranja radnih mjesta, uključujući i posebno kvalitetna radna mjesta za mlade, ali i rasta i poboljšanja socijalne kohezije uz istodobnu borbu protiv siromaštva i diskriminacije, što je osobito važno, na primjer, za najudaljenije, ruralne i udaljene regije; podržava razvoj kulturnih i kreativnih industrija koje su usko povezane s inovativnošću i kreativnošću;

Programski okvir nakon 2020. godine

26.  naglašava da se u 7. izvješću o koheziji ističe da je pri raspodjeli sredstava i davanju točnije slike socioekonomskih uvjeta potrebno u obzir uzeti komplementarne pokazatelje BDP-a po stanovniku, koji bi trebali ostati glavni pokazatelji, u skladu s utvrđenim izazovima i potrebama, uključujući i na subregionalnoj razini; napominje važnost oslanjanja na kvalitetne, pouzdane, ažurirane, strukturirane i dostupne podatke; stoga traži od Komisije i Eurostata da osiguraju najdetaljnije moguće statističke podatke od važnosti za kohezijsku politiku, i njihovu zemljopisnu raščlambu, tako da na odgovarajući način odražavaju potrebe regija u procesu programiranja; zagovara uključivanje socijalnih, ekoloških i demografskih kriterija, posebice stope nezaposlenosti i stope nezaposlenosti mladih;

27.  zagovara jačanje integriranih pristupa i snažno naglašava da ESF mora ostati sastavni dio europske regionalne politike zbog svoje bitne kohezijske dimenzije;

28.  ističe da bi bespovratna sredstva trebala ostati glavni instrument financiranja kohezijske politike, ali priznaje da financijski instrumenti mogu predstavljati učinkovitu polugu i da ih treba podupirati ako stvaraju dodanu vrijednost, te na temelju odgovarajuće ocjene ex ante; ističe, međutim, da njihova upotreba ne smije postati sama sebi svrhom i da njihova učinkovitost ovisi o mnogim čimbenicima (vrsti projekta, područja ili rizika) i da sve regije, neovisno o svojoj razini razvoja, moraju imati slobodu da utvrde najprikladniji načina financiranja; protivi se svakom obvezujućem cilju u pogledu uporabe financijskih instrumenata;

29.  poziva na pojednostavljenje uvjeta za korištenje financijskih instrumenata i potiče njihovo koordiniranje s bespovratnim sredstvima s obzirom na komplementarnost, učinkovitost i situaciju na terenu; naglašava važnost administrativnih kapaciteta i kvalitetnog upravljanja te komplementarne uloge nacionalnih razvojnih banaka i institucija u provedbi financijskih instrumenata prilagođenih lokalnim potrebama; smatra da je potrebno u što većoj mjeri uskladiti pravila o financijskim instrumentima, bez obzira na način na koji se njima upravlja; predlaže, uz već postojeće financijske instrumente kohezijske politike, i promicanje participativnih financijskih instrumenata;

30.  smatra da veza između kohezijske politike i jamstva povoljnog okruženja za ulaganja, učinkovitost i uspješno korištenje sredstava također doprinosi ostvarivanju ciljeva kohezijske politike, ističući pritom da se kohezijska politika ne može svesti na instrument u službi prioriteta ne uzimajući u obzir njezine ciljeve; naglašava potrebu da se primijeni dogovoreno stajalište o Paktu o stabilnosti i rastu s obzirom na fleksibilnost cikličkih uvjeta, strukturnih reformi i ulaganja; smatra da je potrebno pažljivo analizirati mjere koje povezuju djelotvornost europskih strukturnih i investicijskih fondova s dobrim gospodarskim upravljanjem, kako je navedeno u Uredbi br. 1303/2013, među ostalim i uključivanjem svih dionika; mišljenja je da bi Komisija trebala razmotriti izmjene u načinu povezanosti kohezijske politike i Europskog semestra radi jačanja njegove teritorijalne i socijalne dimenzije te uzeti u obzir druge čimbenike koji pridonose ostvarivanju ciljeva kohezijske politike, na primjer, stvarnu konvergenciju; u tom kontekstu i u okviru europskog semestra poziva Komisiju da razmotri regionalno i nacionalno sufinanciranje u sklopu europskih strukturnih i investicijskih fondova, kao i njihov učinak na nacionalne deficite;

31.  poziva na jačanje strategija pametne specijalizacije kao sredstva kojim se u kontekstu brzih tehnoloških promjena i globalizacije otvara novi put daljnjim ulaganjima u dugoročni potencijal rasta; priznaje korist prethodnih uvjeta, ali ističe da su ti uvjeti u nekim slučajevima doprinijeli većoj složenosti i kašnjenju u izradi i početku programiranja; prima na znanje opažanja Revizorskog suda o prethodnim uvjetima u njegovu tematskom izvješću br. 15/2017; poziva Komisiju da, gdje je to primjereno, razmotri smanjivanje broja tematskih izvješća i u tom području ojača poštovanje načela proporcionalnosti i supsidijarnosti, oslanjajući se u najvećoj mogućoj mjeri na postojeće strateške dokumente koji bi mogli ispuniti buduće prethodne uvjete; ističe da bi prethodni uvjeti trebali biti usko povezani s učinkovitošću ulaganja i da bi istodobno trebalo jamčiti jednak tretman za sve države članice;

32.  napominje da su kvaliteta i stabilnost javne uprave, čiji su preduvjet dobro obrazovanje, osposobljavanje i lokalno dostupna savjetodavna pomoć, i dalje odlučujući faktor za regionalni rast i učinkovitost europskih strukturnih i investicijskih fondova; naglašava da je potrebno poboljšati kvalitetu upravljanja i zajamčiti dostupnost dovoljne razine tehničke pomoći jer to veoma utječe na ispravnu provedbu kohezijske politike, a može se znatno razlikovati ovisno o državi članici, što je osobito vidljivo u, na primjer, regijama koje zaostaju; poziva Komisiju da, prije svega, ocijeni budući program JASPERS u skladu s preporukama Europskog revizorskog suda;

33.  podržava veću usmjerenost kohezijske politike na rezultate i sadržaj, s prijelazom s računovodstvene logike na logiku utemeljenu na učinkovitosti, pri čemu se upravljačkim tijelima omogućuje veća fleksibilnost u načinu postizanja ciljeva uz puno poštovanje, između ostalog, načela partnerstva, transparentnosti i odgovornosti;

34.  smatra neophodnim nastavak borbe protiv prijevara i poziva na nultu toleranciju u pogledu korupcije;

Pojednostavljena kohezijska politika

35.  poziva Komisiju da u svojim budućim zakonodavnim prijedlozima uzme u obzir preporuke skupine na visokoj razini zadužene za pojednostavljenje;

36.  naglašava potrebu za pružanjem okvira kojim će se zajamčiti pravna stabilnost na temelju jednostavnih, jasnih i predvidljivih pravila, posebno u pogledu upravljanja i revizije, kako bi se ostvarila odgovarajuća ravnoteža između učinkovitosti i ciljeva pojednostavljenja; poziva da se u sljedećem programskom razdoblju smanji količina zakonodavstva i smjernica (ali oprezno, kako bi se u bliskoj suradnji s dionicima osigurao neophodan kontinuitet pravila i procedura s kojima su zainteresirani subjekti i upravljačka tijela upoznati); poziva da se relevantni dokumenti prevedu na sve jezike EU-a i da se retroaktivna primjena i tumačenje pravila izbjegava koliko god je to moguće; poziva na objedinjeni zakonski okvir i smjernice za prekogranične projekte;

37.  istodobno ističe potrebu da se izbjegne prekomjerna regulacija i da operativni programi postanu pravi strateški dokumenti, sažetiji i fleksibilniji, s pojednostavljenim postupcima ciljane izmjene tijekom programskog razdoblja (npr. u slučaju elementarnih nepogoda) kako bi bili odgovarajući odgovor na globalne promjene i regionalne zahtjeve;

38.  poziva na stvaranje istinski jedinstvenog skupa pravila za europske strukturne i investicijske fondove, uključujući daljnje usklađivanje zajedničkih pravila za instrumente koji pridonose istom tematskom cilju; smatra da je potrebno pojednostaviti postupak nabave u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova te ubrzati postupak dodjele državnih potpora kada je potrebna sukladnost; podupire ujednačeni i koherentniji način postupanja s europskim sredstvima kojima se izravno upravlja i fondovima kohezijske politike kada su u pitanju državne potpore i, općenitije gledano, usklađena pravila za europske instrumente namijenjene istim korisnicima; ističe važnost bolje komplementarnosti između kohezijske politike i budućeg programa EU-a za istraživanja kako bi se obuhvatio cijeli ciklus, od temeljnog istraživanja do tržišnih rješenja; smatra da tematsku koncentraciju treba očuvati kako bi se omogućile sinergije među različitim izvorima financiranja na razini projekta;

39.  prima na znanje uspostavu radne skupine zadužene za pitanja supsidijarnosti i proporcionalnosti i od nje očekuje konkretne prijedloge za jačanje poštovanja tih načela u okviru kohezijske politike; podržava jamčenje primjene tih načela kako bi se ostvarilo istinsko višerazinsko upravljanje, koje iziskuje odgovarajuće dodjeljivanje ovlasti lokalnim i regionalnim vlastima, ali i drugim dionicima;

40.  žali zbog toga što Komisija nije pružila više integriranu procjenu međusektorskih politika, kao i zbog toga što se ne navode sinergije između različitih europskih politika; poziva na ambiciozne strategije, financiranje i mjere kojima će se povećati sinergije s drugim fondovima EU-a i privući dodatna financijska potpora; ističe potrebu da se dodatno optimiraju sinergije između europskih strukturnih i investicijskih fondova i drugih instrumenata, uključujući Europski fond za strateška ulaganja (EFSU), kao i s ostalim programima kojima se središnje upravlja, kao što je Obzor 2020., čime se nadopunjuje kohezijska politika u pružanju potpore istraživanju i inovacijama;

41.  poziva da uvjeti u pogledu programiranja, provedbe i kontrole europskih strukturnih i investicijskih fondova ubuduće počivaju na načelima diferencijacije i proporcionalnosti, na temelju transparentnih i pravednih kriterija, ovisno o iznosu programâ, profilu rizika, kvaliteti administrativnog upravljanja i visini vlastitog doprinosa;

42.  smatra nužnim da odnos između Komisije i upravljačkih tijela preraste u „ugovor o povjerenju”; u tom kontekstu podsjeća na važnost postojanja adekvatnog i funkcionalnog okvira za višerazinsko upravljanje; poziva Komisiju da iskoristi postignuća u području dobrog upravljanja javnim sredstvima dodjelom nove oznake kao nagrade tijelima za upravljanje koja su dokazala svoju sposobnost da se pridržavaju propisa; poziva da se u području nadzora više oslanja na nacionalne i regionalne propise nakon što se provjeri i potvrdi njihova učinkovitost;

43.  poziva na jačanje načela jedinstvene revizije, ubrzanje provedbe e-kohezije i rašireniju primjenu pojednostavljenih i standardiziranih troškova jer se to, između ostalog, pokazalo rješenjem lakšim za provedbu i nije dovodilo do pogrešaka; naglašava potencijal digitalizacije aktivnosti praćenja i izvješćivanja; mišljenja je da razmjenu stručnog znanja treba olakšati uspostavom portala za dijeljenje znanja radi razmjene dobrih praksi;

44.  poziva Komisiju da iznese ideje za poboljšanje odgovora kohezijske politike na nepredviđene događaje i u tom kontekstu podsjeća na svoj poziv da se stvori neka vrsta pričuve kojom bi se regijama mogla pružiti dodatna fleksibilnost, a da se pritom ne dovedu u pitanje dugoročni ciljevi operativnih programa;

Izazovi i perspektive

45.  izražava vrlo veliku zabrinutost zbog scenarijâ koje je Komisija nedavno predstavila u vezi s mogućim proračunskim rezovima u području kohezijske politike u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru, što bi moglo dovesti do izuzimanja mnogih regija iz kohezijske politike; podupire ambiciozan proračun u visini prilagođenoj izazovima i poziva na to da se kohezijska politika ne pretvori u varijablu prilagodbe; podsjeća na to da za Europski parlament uvjet obuhvaćanja svih regija nije predmet pregovora; naglašava da teorija „skupinâ za gospodarski razvoj” potvrđuje važnost diferencirane potpore za sve europske regije, uključujući one s vrlo visokim prihodima, koje se i dalje moraju uspješno nositi sa svojom globalnom konkurencijom;

46.  smatra da kohezijska politika može pomoći u odgovaranju na nove izazove kao što su sigurnost ili integracija izbjeglica pod međunarodnom zaštitom; ipak, naglašava da se ne može očekivati da će kohezijska politika riješiti sve krize i protivi se uporabi fondova kohezijske politike za pokrivanje kratkoročnih financijskih potreba izvan njezinih okvira i podsjeća da je njezina svrha srednjoročni i dugoročni socijalni i ekonomski razvoj u Europskoj uniji;

47.  prima na znanje pozitivne rezultate EFSU-a, čija se sredstva, međutim, moraju ulagati još transparentnije i svrsishodnije; naglašava da se kohezijska politika i EFSU temelje na različitim konceptima i ciljevima, koji se u nekim slučajevima mogu nadopunjavati, ali da nisu međusobno zamjenjivi, bez obzira na stupanj razvoja regija, posebno zbog toga jer se EFSU, za razliku od strukturnih fondova, uglavnom temelji na zajmovima; podsjeća na važnost odgovarajućeg razlikovanja između EFSU-a i kohezijske politike, kao i utvrđivanja jasnih mogućnosti njihova kombiniranja;

48.  ponavlja svoju predanost dugoročnom programiranju; smatra da je jedina održiva alternativa sadašnjem VFO-u od 7 godina okvir od 5 + 5 godina s revizijom na sredini razdoblja; poziva Komisiju da izradi jasan prijedlog kojim se utvrđuju načini praktične provedbe financijskog okvira u trajanju od 5 + 5 godina;

49.  poziva da se poduzmu svi mogući napori da se izbjegnu kašnjenja u programiranju novog razdoblja kako bi se spriječila zakašnjela plaćanja i opozivi, koji otežavaju ostvarivanje pozitivnih rezultata kohezijske politike; ističe da je važno pravovremeno dostaviti sve dokumente koji pripadaju budućem pravnom okviru na svim službenim jezicima kako bi se svim korisnicima osigurale što pravodobnije i točnije informacije;

50.  poziva na mjere za poboljšanje komunikacije s europskim građanima, čime bi se povećala osviještenost javnosti o konkretnim postignućima kohezijske politike; poziva Komisiju da dâ veću ulogu upravljačkim tijelima i nositeljima projekata koji se koriste inovativnim i lokalnim metodama informiranja građana o rezultatima korištenja sredstava u regijama; naglašava da je potrebno osigurati bolje informiranje i komunikaciju ne samo na kraju lanca financiranja (provedba europskih strukturnih i investicijskih fondova) nego i na njegovu početku (mogućnosti financiranja), osobito za male nositelje projekta; poziva Komisiju i države članice da uspostave mehanizme i opsežne institucionalizirane platforme za suradnju kako bi se zajamčila bolja vidljivost i podizanje razine osviještenosti;

51.  napominje da su neke europske regije posebno osjetljive na posljedice Brexita; naglašava da bi se budućom kohezijskom politikom trebao što više smanjiti negativan utjecaj Brexita na druge europske regije i poziva na to da se razmotri mogućnost nastavka partnerstava u okviru europske teritorijalne suradnje;

°

°  °

52.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)

SL L 347, 20.12.2013., str. 320.

(2)

SL L 347, 20.12.2013., str. 289.

(3)

SL L 347, 20.12.2013., str. 470.

(4)

SL L 347, 20.12.2013, str. 281.

(5)

SL L 347, 20.12.2013, str. 259.

(6)

Presuda Suda Europske unije od 15. prosinca 2015., Parlament i Komisija/Vijeće, C-132/14 do C-136/14, ECLI:EU:C:2015:813.

(7)

Doc. 8463/17

(8)

Doc. 14263/17

(9)

Iammarino, S., Rodríguez-Pose, A., Storper, M. (2017.), „Why regional development matters for Europe’s economic future”, Radni dokument 07/2017, Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku , Europska komisija.

(10)

CDR 1814/2016.

(11)

SL C 303, 19.8.2016., str. 94.

(12)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0308.

(13)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0307.

(14)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0211.

(15)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0222.

(16)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0320.

(17)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0321.

(18)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0053.

(19)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0254.

(20)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0245.

(21)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0316.

(22)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0401.

(23)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0067.

(24)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0075.

(25)

http://ec.europa.eu/eurostat/documents/2995521/8631691/3-31012018-BP-EN.pdf/bdc1dbf2-6511-4dc5-ac90-dbadee96f5fb

(26)

http://ec.europa.eu/eurostat/documents/2995521/8701418/3-01032018-AP-EN/37be1dc2-3905-4b39-9ef6-adcea3cc347a


OBRAZLOŽENJE

U skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, Europska komisija mora svake tri godine predstaviti izvješće o koheziji „o napretku postignutom prema ostvarivanju gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije (...)”.

Europska komisija objavila je 7. izvješće o koheziji 9. listopada 2017., nekoliko mjeseci prije podnošenja svog prijedloga o sljedećem višegodišnjem financijskom okviru i svojih prijedloga o regulatornom okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova za razdoblje nakon 2020. godine.

U tom je kontekstu izvjestitelj htio iskoristiti iskustva stečena iz izvješća koje je objavila Komisija te ih pretočiti u konkretne prijedloge za budućnost kohezijske politike.

U vrijeme kada se naglasak opravdano stavlja na pojam „europske dodane vrijednosti” izvjestitelji smatra da se ona u prvom redu odražava u sposobnosti kohezijske politike da približi Europsku uniju njezinim građanima na temelju provedbe koja će se odvijati što je više moguće lokalno i načela supsidijarnosti, koje mora biti ojačano. Kohezijska politika mora biti otjelovljenje Europe koja djeluje konkretno i tako podupire svoje regije.

U tekstu Komisije navodi se da „učinak globalizacije, migracije, siromaštva i nedostatka inovacija, klimatskih promjena, energetske tranzicije i onečišćenja nije ograničen na manje razvijene regije”. Izvjestitelj se slaže s tom tvrdnjom te je zbog toga uvjeren da je od ključne važnosti da buduća kohezijska politika i dalje obuhvaća sve europske regije s proračunom prilagođenim izazovima.

Iako je istina da sve regije trebaju biti obuhvaćene, u izvješću Komisije upućuje se na to koliko se zapravo područja EU-a i njihove potrebe međusobno razlikuju. U tom se okviru mora ojačati teritorijalna dimenzija kohezijske politike kako bi se zajamčio po mjeri prilagođen pristup kojim bi se bolje odgovorilo na izazove u različitim područjima, bila ona gradska, prigradska, ruralna, otočna, planinska ili granična. Specifični socijalni i gospodarski strukturni položaj najudaljenijih regija mora, kao što je predviđeno Ugovorima, dovesti i do poduzimanja posebnih mjera koje se moraju poboljšati i prilagoditi kad god se to pokaže potrebnim.

Iako 7. izvješće o koheziji upućuje na to da se regionalne nejednakosti ponovno smanjuju, iz njega se također može zaključiti da se stanje razlikuje od područja do područja, s određenim razlikama koje su i dalje prisutne ili se povećavaju ili premještaju između i unutar regija.

U tom smislu ključna pouka tog izvješća po mišljenju izvjestitelja jest identificiranje područja u tzv. zamci srednjih prihoda i područja koja se suočavaju s rizikom od zaostajanja. Ta područja ne bilježe isti rast kao i regije s niskim prihodima i regije s vrlo visokim prihodima zbog svojih visokih troškova u usporedbi s regijama s niskim prihodima te slabih inovacijskih sustava u usporedbi s regijama s vrlo visokim prihodima.

Imajući to na umu, kohezijska politika u budućnosti bi trebala ne samo smanjivati nejednakosti nego i poticati otpornost i sprečavati zaostajanje područja u nepovoljnom položaju, vodeći u većoj mjeri računa o trendovima i dinamikama.

Naposljetku, u 7. izvješću o koheziji ističe se postojanje izoliranih područja siromaštva, rizik od teritorijalne fragmentacije i produbljivanje subregionalnih nejednakosti, uključujući i u relativno naprednim regijama. Riječ je o problemu koji zahtijeva posebnu pozornost, primjerice u vidu uspostave integriranog teritorijalnog cilja, zajedno s tematskim ciljevima.

Što se tiče područja djelovanja, izvjestitelj podržava jaku tematsku koncentraciju na ograničeni broj prioriteta povezanih s glavnim ciljevima europske politike, a upravljačkim tijelima prepušta osmišljavanje svojih teritorijalnih strategija. Zapošljavanje, inovacije, potpora MSP-ovima, borba protiv klimatskih promjena i kružno gospodarstvo moraju biti prioritetna područja djelovanja u budućoj kohezijskoj politici.

Kako bi se odgovorilo na te izazove, pri dodjeli financijskih sredstava potrebno je, uz BDP po glavi stanovnika uzeti u obzir i dodatne pokazatelje. Oni moraju biti usklađeni s utvrđenim ciljevima i izazovima, prije svega u pogledu zapošljavanja, zbog čega izvjestitelj zagovara uzimanje u obzir socijalnih pokazatelja, posebice stope nezaposlenosti i stope nezaposlenosti mladih.

Iako se izvjestitelj slaže s ciljem jačanja socijalne dimenzije Europske unije i podržava bolju koordinaciju instrumenata koji joj doprinose, smatra da Europski socijalni fond mora ostati sastavni dio kohezijske politike. Naime, taj fond ima neospornu teritorijalnu dimenziju. Davanje prednosti učinkovitosti, a time i njezino odjeljivanje od kohezijske politike, predstavlja stratešku pogrešku.

Zbog obrazloženja kohezijske politike sadržanog u Ugovorima, izvjestitelj smatra da se ona ne može svesti na instrument u službi prioriteta koji nemaju veze s njezinim ciljevima te da se ne smije koristiti kao instrument kažnjavanja. Ipak, smatra da je legitimno uspostaviti poveznicu između kohezijske politike i jamčenja okruženja koje pogoduje ulaganjima te učinkovitoj i pravilnoj upotrebi sredstava.

U tom kontekstu smatra i da je potrebno na otvoren način razmotriti vezu između kohezije i porezne i socijalne konvergencije, s obzirom na to da porezna i socijalna konvergencija doprinose ostvarivanju cilja kohezije, a istodobno poboljšavaju funkcioniranje jedinstvenog tržišta. S druge strane, različite prakse u tom području mogu biti u suprotnosti s ciljem kohezije i mogu prouzročiti dodatne probleme za područja koja zaostaju ili područja najosjetljivija na posljedice globalizacije, kao što su područja u zamci srednjih prihoda, opisana u izvješću Komisije.

Što se tiče načina financiranja, financijske instrumente treba podupirati onda kada imaju dodanu vrijednost, ali se mora pojednostaviti njihova uporaba. Osim toga, upravljačka tijela moraju moći slobodno odrediti najprikladniji način financiranja, pa bi zato, kada je riječ o upotrebi financijskih instrumenata, trebalo izbjegavati sve obvezujuće ciljeve.

Naposljetku, izvjestitelj smatra da pojednostavljenje treba biti jedan od glavnih izazova u reformi kohezijske politike. U vrijeme kada mnogi potencijalni korisnici izbjegavaju korištenje europskih sredstava, u pitanje se dovodi vjerodostojnost djelovanja EU-a. Trebat će zaustaviti daljnje donošenje pravila koja su postala nerazumljiva. Također će trebati osigurati istinski jedinstveni skup pravila za različite fondove i zajamčiti ujednačeno postupanje s financijskim sredstvima u okviru izravnog upravljanja i s fondovima kohezijske politike, osobito u području državnih potpora. Naposljetku, potrebna će biti i pragmatičnost kako bi se zahtjevi u pogledu programiranja i kontrole u budućnosti temeljili na načelima diferencijacije i proporcionalnosti, osobito kada je riječ o kvaliteti upravljanja i proračunima programa.


MIŠLJENJE Odbora za proračune (21.3.2018)

upućeno Odboru za regionalni razvoj

o jačanju gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Europskoj uniji: 7. izvješće Europske komisije

(2017/2279(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Younous Omarjee

PRIJEDLOZI

Odbor za proračune poziva Odbor za regionalni razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  naglašava ključnu ulogu kohezijske politike u ostvarivanju ekonomske, socijalne i teritorijalne konvergencije u EU-u i u postizanju ciljeva održivog razvoja UN-a; međutim, izražava zabrinutost zbog trajno prisutnih nejednakosti između bogatih i siromašnih regija te zbog produbljivanja socioekonomskih razlika u pogledu primanja i pristupa zdravstvenoj skrbi između različitih socijalnih kategorija građana; izražava zabrinutost zbog općeg osiromašenja određenih regija, uključujući regija u tranziciji, od financijske krize 2008.; ističe potencijal koji kohezijska politika ima za prilagodbu europskih ekonomija tehnološkim revolucijama te načine na koji im može pomoći da se nose sa starenjem stanovništva i otvaranjem europskih i svjetskih tržišta; ističe da bi ulaganja u nove tehnologije, modernizaciju, nove vještine i znanja, inovacije, istraživanje i razvoj koji će pomoći manje razvijenim regijama da zauzmu više mjesto u vrijednosnom lancu trebala snažno poduprijeti kohezijskom politikom; naglašava da ni ciljevi ni financiranje kohezijske politike iz proračuna Unije ni u kojem slučaju ne smiju biti oslabljeni; ističe da bi kohezijska politika trebala i dalje doprinositi svim regijama;

2.  konstatira nedostatke u financijskom planiranju i provedbi koji su doveli do kašnjenja zahtjeva za plaćanja i plaćanja te do gomilanja neplaćenih računa, što se protivi duhu Ugovorâ; izražava zabrinutost zbog znatnog kašnjenja u donošenju operativnih programa i imenovanju upravljačkih tijela, tijela za plaćanja i tijela za ovjeravanje u okviru kohezijske politike, koja su otežana kasnim zaključenjem pregovora o VFO-u za razdoblje od 2014. do 2020. i kasnim donošenjem uredbi o europskim strukturnim i investicijskim fondovima te koja su dovela do iznimno niske stope apsorpcije sredstava kohezijske politike u aktualnom programskom razdoblju, čime se u prvom redu kažnjavaju sami nositelji projekta; u tom pogledu traži veće pojednostavnjenje koje je započeto u okviru revizije Financijske uredbe(1) koja je na snazi od 1. siječnja 2016., osobito dodatnim usredotočavanjem na ex post kontrole, usklađivanjem postupaka te većom fleksibilnosti u okviru sljedećeg VFO-a; ističe da razina odobrenih sredstava za plaćanja mora barem odgovarati prethodno preuzetim obvezama; nadalje prima na znanje preporuke skupine neovisnih stručnjaka na visokoj razini za praćenje postupka pojednostavnjenja za korisnike europskih strukturnih i investicijskih fondova;

3.  primjećuje da je svake godine razlika između procijenjenih i stvarnih plaćanja iz proračuna EU-a za kohezijsku politiku golema i poziva Komisiju da utvrdi metodologiju za bolje planiranje izvršenja proračuna EU-a u uskoj suradnji s državama članicama; naglašava da bi uspostavljanje sustava e-kohezije u koji bi države članice unosile podatke o projektnim portfeljima, planove za javnu nabavu s predviđenim i stvarnim datumima za provedbu javnih natječaja, ugovaranje i provedbu, kao i sve financijske i računovodstvene podatke o računima, sufinanciranju, prihvatljivosti rashoda itd. bio važan doprinos boljem upravljanju i praćenju provedbe kohezijske politike u državama članicama te bi se njime omogućile preciznije procjene plaćanja iz proračuna EU-a;

4.  naglašava da financijski instrumenti kohezijske politike EU-a ne bi smjeli zamjenjivati bespovratna sredstva i izravne potpore te da bi trebali biti osmišljeni kao dodatni alati koji nadilaze opseg projekata ili područja u kojima projekti ostvaruju prihod; u tom pogledu ističe da se europskim strukturnim i investicijskim fondovima (ESIF) i Europskim fondom za strateška ulaganja (EFSU) upravlja na različite načine i da bi njihova suradnja mogla biti uspješna u pogledu velikih projekata, no da se njome ni u kojem slučaju ne smiju narušavati strateška usklađenost, teritorijalna koncentracija i dugoročna perspektiva programâ kohezijske politike;

5.  ustraje na tome da se zakonodavni prijedlozi za sljedeći VFO podnesu što je prije moguće kako bi se spriječila kašnjenja u programiranju za sljedeće razdoblje; smatra da gornje granice u okviru kohezijske politike treba zadržati na istoj razini za EU-27 u sljedećem programskom razdoblju uz daljnje poboljšanje učinkovitosti kohezijske politike i pojednostavljenje s njom povezanih postupaka kako bi se osiguralo da Unija raspolaže svim financijskim sredstvima potrebnima za ispunjavanje svojih ciljeva i prioriteta, kako je propisano ugovorima; podsjeća da se kohezijskom politikom građani EU-a štite od određenih posljedica globalizacije i da se u okviru te politike pruža financijska pomoć malim i srednjim poduzećima (MSP-ovima) te podržavaju istraživački i zajednički projekti, kao i potiče sudjelovanje u inicijativama za razvoj ljudskog kapitala, te da zbog svih tih razloga mora ostati jaka, učinkovita i vidljiva građanima;

6.  naglašava poveznicu između kvalitete upravljanja te uspješnih javnih i privatnih ulaganja, inovacija i rasta; pozdravlja sveobuhvatni pristup u 7. izvješću Komisije o ekonomskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji i poziva da se te točke u potpunosti uzmu u obzir prilikom budućeg financiranja u okviru kohezijske politike;

7.  smatra da bi ekonomska, socijalna i teritorijalna kohezijska politika trebala i dalje doprinositi svim regijama, a posebno regijama s najvećim zaostatkom u razvoju te najudaljenijim regijama te da bi u najrazvijenijim regijama trebala biti usmjerena na rubna područja, područja pogođena siromaštvom i ona koja su manje atraktivna u pogledu razvoja i mogućnosti zapošljavanja, osobito pružanjem pomoći za izgradnju infrastruktura kojima se može omogućiti prekid izolacije;

8.  poziva na veću usklađenost između kohezijske politike i drugih politika EU-a koje, kao što je slučaj s trgovinskim sporazumima, narušavaju napore za postizanje cilja konvergencije u EU-u uložene u sklopu regionalne politike ;

9.  ističe da je potrebno nastaviti s kohezijskom politikom te je ojačati u sljedećem programskom razdoblju VFO-a; protivi se pokušajima smanjenja proračuna i narušavanju regionalne politike, koja je i dalje jedina velika politika solidarnosti EU-a;

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

21.3.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

29

4

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Nedzhmi Ali, Jean Arthuis, Richard Ashworth, Gérard Deprez, Manuel dos Santos, André Elissen, Eider Gardiazabal Rubial, Ingeborg Gräßle, Iris Hoffmann, Monika Hohlmeier, John Howarth, Bernd Kölmel, Zbigniew Kuźmiuk, Vladimír Maňka, Liadh Ní Riada, Jan Olbrycht, Younous Omarjee, Urmas Paet, Pina Picierno, Răzvan Popa, Paul Rübig, Jordi Solé, Patricija Šulin, Eleftherios Synadinos, Indrek Tarand, Inese Vaidere, Daniele Viotti, Tiemo Wölken, Marco Zanni

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Jean-Paul Denanot, Georgios Kyrtsos, Ivana Maletić, Tomáš Zdechovský

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

29

+

ALDE

Nedzhmi Ali, Jean Arthuis, Gérard Deprez, Urmas Paet

ECR

Zbigniew Kuźmiuk

GUE/NGL

Liadh Ní Riada, Younous Omarjee

PPE

Richard Ashworth, Ingeborg Gräßle, Monika Hohlmeier, Georgios Kyrtsos, Ivana Maletić, Jan Olbrycht, Paul Rübig, Patricija Šulin, Inese Vaidere, Tomáš Zdechovský

S&D

Jean-Paul Denanot, Eider Gardiazabal Rubial, Iris Hoffmann, John Howarth, Vladimír Maňka, Pina Picierno, Răzvan Popa, Manuel dos Santos, Daniele Viotti, Tiemo Wölken

VERTS/ALE

Jordi Solé, Indrek Tarand

4

-

ECR

Bernd Kölmel

ENF

André Elissen, Marco Zanni

NI

Eleftherios Synadinos

0

0

 

 

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

(1)

SL L 286, 30.10.2015., str. 1.


MIŠLJENJE Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (22.3.2018)

upućeno Odboru za regionalni razvoj

o jačanju gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Europskoj Uniji: 7. izvješće Europske komisije

(2017/2279(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Marita Ulvskog

PRIJEDLOZI

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja poziva Odbor za regionalni razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

A.  budući da stope nezaposlenosti i nezaposlenosti mladih u Uniji od 2013. postupno opadaju, iako su još uvijek više nego 2008. i iznose 7,3 %, odnosno 16,1 % (prosinac 2017.)(1), uz velike razlike između država članica i unutar pojedinih država članica, posebno u onima koje su najviše pogođene financijskom krizom; budući da su se regionalne razlike počele smanjivati; budući da su, prema posljednjim podacima, razlike u stopama nezaposlenosti među državama članicama i dalje velike, u rasponu od 2,4 % u Češkoj i 3,6 % u Njemačkoj do 16,3 % u Španjolskoj i 20,9 % u Grčkoj(2); budući da je prikrivena nezaposlenost – nezaposlene osobe koje žele raditi, ali ne traže aktivno posao – 2016. iznosila 18 %;

B.  budući da je dugotrajna nezaposlenost i dalje prisutna i čini više od 50 % ukupne nezaposlenosti u nekim državama članicama, dok u Uniji u cjelini iznosi 45,6 %, a u europodručju 49,7 %; budući da su u stopu nezaposlenosti uključene samo osobe koje nemaju posao i koje su aktivno tražile posao u prethodna četiri tjedna, dok se stopom dugotrajne nezaposlenosti mjeri samo onaj udio ekonomski aktivnog stanovništva u dobi od 15 do 74 godine koji je bez posla 12 mjeseci ili dulje;

C.  budući da stopa zaposlenosti u Uniji raste već četvrtu godinu uzastopno i trenutačno iznosi 72,3 %, što je više nego 2008., iako je u nekim državama članicama i dalje niža nego što je bila u razdoblju prije krize(3); budući da su se regionalne razlike počele smanjivati, iako između više i manje razvijenih regija i unutar njih i dalje postoje znatne razlike u prosječnoj stopi zaposlenosti; budući da se stopa zaposlenosti kreće u rasponu od znatno ispod prosjeka EU-a u nekim državama članicama, pa tako iznosi 58 % u Grčkoj, 64 % u Hrvatskoj, 63 % u Italiji i 66 % u Španjolskoj, do znatno iznad 75 % u Nizozemskoj, Danskoj, Ujedinjenoj Kraljevini, Njemačkoj, Češkoj, Estoniji, Litvi, Latviji, Austriji i Švedskoj(4); budući da je zaposlenost koja se mjeri u radnim satima po zaposleniku i dalje 3 % ispod razine iz vremena prije krize u Uniji te 4 % u europodručju(5); budući da se mladi sve više zapošljavaju na osnovi nestandardnih ili atipičnih oblika zapošljavanja(6); budući da treba osuditi zlouporabu ugovora na nepuno radno vrijeme;

D.  budući da se u mnogim manje razvijenim regijama BDP po stanovniku približio prosjeku EU-a zbog bržeg rasta produktivnosti, ali je zaposlenost smanjena; budući da se u nekoliko država članica bruto raspoloživi dohodak kućanstava (GDHI) po stanovniku još nije vratio na razinu prije krize; budući da u nekoliko država članica nije zabilježeno smanjenje porasta nejednakosti u prihodima od početka krize, a u nekim su se slučajevima nejednakosti čak povećale(7); budući da razlike u nezaposlenosti i dohotku diljem EU-a potiču ljude na preseljenje kako bi pronašli bolje prilike; budući da neuravnotežena i nagla promjena u strukturi stanovništva, povezana s odljevom mozgova, prouzročuje probleme, ponajprije za ruralne regije u zemljama iz skupine EU-13;

E.  budući da je na regionalnoj razini u cijeloj Uniji očito smanjenje razlika u zaposlenosti, koje prati smanjenje razlika u BDP-u po stanovniku;

F.  budući da je razlika u zaposlenosti muškaraca i žena u Uniji i dalje veća od 10 postotnih bodova (11,6 %), pri čemu stopa zaposlenosti za muškarce iznosi 76,9 %, a za žene 65,3 %, dok je razlika još veća u pogledu žena rođenih izvan EU-a i Romkinja;

G.  budući da je rizik od siromaštva i socijalne isključenosti u Uniji i dalje previsok, uključujući u razvijenijim regijama, unatoč činjenici da je pao na razinu iz razdoblja prije krize te budući da je još dalek put do ostvarenja cilja strategije Europa 2020. koji se odnosi na smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti; budući da nejednakosti i dalje rastu; budući da je 2015. godine 118,8 milijuna ljudi bilo izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti (AROPE), a to je 1,7 milijuna ljudi više nego u 2008., što nije ni blizu cilju iz strategije Europa 2020. da se broj osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti smanji za 20 milijuna; budući da je stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti kod djece (od 0 do 17 godina) 2016. iznosila 26,4 %, što je više od stope koja se odnosi na odrasle osobe (od 16 do 64 godine, 24,2 %) i za gotovo 10 postotnih bodova više od stope kod starijih osoba (više od 65 godina, 18,3 %)(8); budući da je broj djece izložene riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti i dalje zabrinjavajuće visok te je 2016. iznosio 24,8 milijuna(9); budući da su se sve države članice EU-a obvezale na ispunjavanje ciljeva održivog razvoja UN-a, koji obuhvaćaju cilj „iskorijeniti siromaštvo u svim njegovim oblicima i svugdje”;

H.  budući da je glavni cilj kohezijske politike jačanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije smanjenjem regionalnih razlika unutar država članica i između njih, poboljšanjem dobrobiti građana EU-a i pružanjem jednakih mogućnosti građanima EU-a neovisno o njihovu mjestu boravka; budući da je kohezijska politika posljednjih godina imala važnu ulogu u rješavanju problema učinka gospodarske i socijalne krize pružanjem prijeko potrebnih mogućnosti za javna ulaganja; budući da se u aktualnom financijskom razdoblju očekuje da će se u okviru kohezijske politike pružiti potpora za 1,1 milijun MSP-ova, da će se pomoći da 7,4 milijuna nezaposlenih osoba pronađe posao i da još 8,9 milijuna osoba stekne nove kvalifikacije, uložiti 16 milijardi EUR u digitalnu ekonomiju i osigurati znatna ulaganja u socijalnu infrastrukturu;

I.  budući da podregionalne razlike rastu, uključujući u naprednijim regijama u kojima postoje područja zahvaćena siromaštvom; budući da najnaprednije regije pružaju znatan poticaj rastu;

J.  budući da Komisija i države članice moraju pokazati snažniju predanost primjeni članaka 174. i 175. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU);

1.  ističe da je kohezijska politika temelj za poboljšanje uzlazne socijalne konvergencije i zajedničkog blagostanja u Uniji te da se treba usredotočiti na glavne društvene izazove, kao što su životni uvjeti, nezaposlenost, nesigurnost, siromaštvo, isključenost, diskriminacija, migracije i klimatske promjene; mišljenja je da se za kohezijsku politiku, kao glavnu investicijsku politiku Unije za te ciljeve, treba namijeniti barem sličan proračunski iznos u budućem višegodišnjem financijskom okviru (VFO);

2.  naglašava da je potrebno znatno povećati sredstva za Europski socijalni fond (ESF) kao glavni instrument EU-a za socijalnu koheziju i provedbu europskog stupa socijalnih prava, među ostalim za uključivanje i ponovno uključivanje radnika na tržište rada, te da je potrebno poticati mjere za društvenu uključenost, borbu protiv siromaštva i nejednakosti te stvaranje jednakih mogućnosti, dok financiranje borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti treba zadržati na 20 %; smatra da bi scenarij spajanja ESF-a u jedan jedinstven fond za socijalna ulaganja predstavljao prijetnju za integritet kohezijske politike, čiji se cilj socijalne kohezije, utvrđen u Ugovorima, uglavnom ostvaruje financiranjem iz ESF-a; naglašava da ESF stoga mora ostati sastavni dio kohezijske politike kako bi se osiguralo da se obnovljena predanost EU-a socijalnoj Europi može ostvariti na terenu;

3.  smatra da indeks društvenog napretka regija EU-a treba promatrati kao moguću dopunu uz pokazatelj BDP-a s obzirom na to da povećanje BDP-a po stanovniku ne odgovara jednakovrijednom povećanju zaposlenosti u svim regijama i samo po sebi nije dovoljno za mjerenje novih vrsta nejednakosti između regija EU-a te da gospodarski rast ne utječe na neke odrednice društvenog napretka i uključenosti; poziva Komisiju da ujedno vodi računa o uporabi novih socijalnih kriterija pri utvrđivanju raspodjele sredstava EU-a za tematske ciljeve sa socijalnom dimenzijom i da kohezijsku politiku bolje poveže s područjima koja su trenutačno utvrđena kao područja za djelovanje EU-a; smatra da bi se socijalni pokazatelji mogli upotrijebiti kao alat za

ex post evaluaciju kako bi se procijenio uspjeh financiranja EU-a u postizanju boljih socijalnih rezultata;

4.  podsjeća da su javna ulaganja u Uniji i dalje ispod razine iz vremena prije krize zbog čega je regijama i državama članicama potrebna veća potpora da bi se mogle suočiti s trenutačnim i budućim izazovima; smatra da se u svjetlu sve većih socijalnih razlika diljem EU-a ideja socijalnog ulaganja mora postaviti u središte usklađenog političkog okvira, u kojem bi okvir upravljanja EU-a i njegov proračun bili usklađeni s imperativom socijalnog ulaganja; naglašava da su te vrste ulaganja s dugoročnom dobiti ključne za buduću konkurentnost regija EU-a;

5.  prima na znanje podatke iz 7. izvješća o koheziji, koji pokazuju znakove općeg poboljšanja socijalne situacije, ali također ukazuju na postojane socijalne razlike između država članica, koje su se pogoršale zbog štetnog učinka gospodarske krize i godina provedbe mjera štednje; sa zabrinutošću primjećuje da je unatoč pozitivnim znakovima rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti i dalje ključan izazov i, zajedno s povećanjem nejednakosti u mnogim državama članicama, jedan od glavnih izazova za socijalnu koheziju;

6.  smatra da je povezivanje programa kohezijske politike s mjerljivim ciljevima strategije Europa 2020., kao što je smanjenje siromaštva, jedno od glavnih postignuća u programskom razdoblju 2014. –2020.; smatra da doprinos gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji u Uniji treba biti glavni cilj strategije Europe nakon 2020., utemeljen na međunarodno prihvaćenim ciljevima održivog razvoja;

7.  ponavlja da je potrebno ojačati proračun EU-a s pomoću nacionalnih doprinosa u skladu s bruto nacionalnim dohocima radi poticanja javnog ulaganja za pružanje potpore nacionalnim proizvodnim sektorima i doprinosa smanjenju višestrukih strukturnih ovisnosti, promicanja zapošljavanja uz zaštitu prava i kvalitetnih javnih usluga te kako bi se u cijelosti iskoristio globalni potencijal država članica;

8.  izjavljuje da neke od izraženijih neravnoteža u pogledu zaposlenosti i socijalnih pitanja te socijalne razlike u Europi, kao što su segmentiranost tržišta rada, disperzija plaća i siromaštvo djece, nisu riješene već su se zapravo pogoršale, što pokazuje da nacionalne javne politike i europski mehanizmi nisu dovoljni za izgradnju snažnije socijalne kohezije i pravednijeg europskog tržišta rada; ističe da su potrebne jače i obuhvatnije europske politike kako bi se dopunili napori koje već poduzimaju države članice; naglašava da je fiskalna fleksibilnost neophodna kako bi se podržala socijalna ulaganja u socijalna prava te da je neophodno u svim fazama zaista provesti sva načela sadržana u europskom stupu socijalnih prava;

9.  naglašava da je usklađenost obiteljskog i poslovnog života važna za gospodarski napredak i koheziju svih regija;

10.  žali zbog spore provedbe programa za razdoblje 2014. – 2020., za koje je do srpnja 2017. dodijeljeno samo 39 % ukupnih financijskih sredstva(10); smatra da su nužni brža provedba, neometan prijelaz između programskih razdoblja, jasni ciljevi, referentne vrijednosti i pokazatelji rezultata, istinsko pojednostavljivanje i razvoj kapaciteta;

11.  u tom kontekstu navodi prijedlog iznesen u dokumentu Komisije za razmatranje o budućnosti financija EU-a(11) da bi se s pomoću jedinstvenih pravila za kohezijsku politiku mogla poboljšati usklađenost s drugim financijskim instrumentima za programe i projekte iste vrste, čime bi se osigurala veća komplementarnost između kohezijske politike i troškova za inovacije i infrastrukturu te pojednostavljenje za korisnike; smatra da će u novom razdoblju VFO-a ključna biti učinkovitija i fleksibilnija provedba fondova;

12.  smatra da u tome moraju sudjelovati regionalne vlasti i da je potrebno promijeniti pokazatelje socijalnog napretka u kohezijskoj politici prije nego što se socijalno financiranje bude moglo povezati s prioritetima politike dogovorenima s državama članicama u europskom semestru; naglašava da izvješća za pojedine zemlje i preporuke za pojedine zemlje ne mogu postati jedini referentni dokumenti za izradu programa ulaganja EU-a na terenu, posebno socijalnih ulaganja;

13.  traži od Komisije da donese politike za borbu protiv demografskog pada i disperzije stanovništva; ističe da je u kohezijskoj politici prednost potrebno dati regijama u kojima se bilježi demografski pad; poziva stoga da se strateški ulaže u te regije, posebno u infrastrukturu širokopojasnog pristupa, kako bi one postale konkurentnije te kako bi se poboljšala njihova industrijska i teritorijalna struktura;

14.  podsjeća da u upravljanju kohezijskim programima i njihovu nadzoru mora prevladavati načelo proporcionalnosti; poziva Komisiju i države članice da ispitaju mogućnost uvođenja sustava za podnošenja zahtjeva putem interneta koji bi voditeljima projekata omogućio da pojednostave administrativne postupke;

15.  naglašava da su, od brojnih izazova s kojima će se europske regije suočiti u predstojećim godina, za kohezijsku politiku od posebne važnosti izazovi u pogledu socijalne isključenosti, siromaštva, nezaposlenosti i nejednakosti između i unutar regija; podsjeća da nejednakosti ugrožavaju budućnost europskog projekta, narušavaju njegovu legitimnost i mogu narušiti povjerenje u Uniju kao pokretača društvenog napretka te da smanjenje nejednakosti mora biti jedan od glavnih prioriteta EU-a, kao što je to nedavno izjavio Parlament; smatra da je ključno poboljšati proces koordinacije politika na nacionalnoj razini kako bi se unaprijedilo praćenje, sprečavanje i ispravljanje negativnih trendova koji bi mogli povećati nejednakosti i oslabiti socijalnu koheziju ili negativno utjecati na socijalnu pravdu, i to po potrebi uspostavom preventivnih i korektivnih mjera; naglašava da je potreban pristup odozdo prema gore kako bi se učinkovito riješila pitanja siromaštva i socijalne isključenosti u zajednicama jer je za ta pitanja potreban prilagođen odgovor i aktivna uključenost one razine upravljanja koje se to izravno tiče;

16.  smatra da je potencijal fondova Unije za otvaranje radnih mjesta i dalje nedovoljno iskorišten te da bi ga trebalo dodatno ojačati učinkovitijim osmišljavanjem i provedbom politika na temelju rezultata, uz potporu učinkovite tehničke pomoći te stavljanjem naglaska prije svega na sektore usmjerene na budućnost koji imaju neto potencijal za otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, posebice na zeleno i kružno gospodarstvo, sektor skrbi i digitalni sektor; nadalje smatra da pristup financiranju treba olakšati svim korisnicima, uključujući subjekte socijalne ekonomije, MSP-ove, nevladine organizacije, manje općine i samozaposlene;

17.  poziva države članice na veća ulaganja u vještine koje pomažu u jačanju gospodarskog rasta, smanjivanjem nedostatka vještina te smanjivanjem siromaštva i socijalne isključenosti; poziva države članice da veću pozornost posvete ruralnim regijama koje nisu imale dovoljnu korist od gospodarskog rasta;

18.  poziva države članice, posebno one s niskom razinom produktivnosti, da započnu strukturne reforme ili nastave s njima kako bi se poboljšalo tržišno natjecanje, poslovno okruženje i potencijal vještina;

19.  ustraje u tome da je transparentna javna nabava ključna za promicanje razvoja i poštenog tržišnog natjecanja; smatra da je javna nabava najbolji način za ostvarenje ulaganja u korist društva i okoliša;

20.  poziva Komisiju i države članice da nastave s inicijativama čiji je cilj poboljšanje pristupa kvalitetnom i uključivom javnom obrazovanju i osposobljavanju, uključujući tercijarno obrazovanje, strukovno obrazovanje i osposobljavanje, učenje kroz rad te stjecanje i usavršavanje vještina, posebno digitalnih vještina, kao i pristup kvalitetnom, održivom i uključivom zapošljavanju, osobito za mlade te niskokvalificirane i starije radnike; u tom pogledu napominje važnost Novog programa vještina za Europu, posebno njegove inicijative „Oblici usavršavanja”; ističe da bi programi osposobljavanja koji se financiraju sredstvima Europskog socijalnog fonda trebali biti prilagođeni potrebama radnika i nezaposlenih, istodobno uzimajući u obzir mogućnosti na tržištu rada;

21.  ponavlja svoju zabrinutost zbog rastućeg trenda podzaposlenosti i prikrivene nezaposlenosti, sve kroničnije naravi dugotrajne nezaposlenosti te razine nezaposlenosti mladih i dugotrajne nezaposlenosti; podsjeća na važnost ulaganja u planove u kojima se daje prednost smanjenju dugotrajne nezaposlenosti, kombiniranjem strukovnog osposobljavanja s osobnim usmjeravanjem;

22.  poziva na jačanje proračunskih linija kojima se promiču učinkoviti odgovori na prihvat i socijalno uključivanje izbjeglica i migranata;

23.  naglašava činjenicu da se socijalnom i fiskalnom konvergencijom pridonosi ciljevima kohezije i da različite prakse u tom području mogu prouzročiti dodatne probleme za područja najosjetljivija na globalizaciju;

24.  naglašava nužnost zadržavanja škola i obrazovnih ustanova u blizini domova ljudi i u tu svrhu zahtjeva nacionalne politike koje će se, gdje je to moguće, podupirati sredstvima iz europskih strukturnih fondova;

25.  smatra da fondovi EU-a moraju biti u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom te da bi se njima i dalje trebala poticati deinstitucionalizacija.

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

21.3.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

34

6

5

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Laura Agea, Guillaume Balas, Brando Benifei, Enrique Calvet Chambon, David Casa, Michael Detjen, Lampros Fountoulis, Czesław Hoc, Danuta Jazłowiecka, Agnes Jongerius, Ádám Kósa, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Jean Lambert, Jeroen Lenaers, Thomas Mann, Dominique Martin, Anthea McIntyre, Joëlle Mélin, Miroslavs Mitrofanovs, Elisabeth Morin-Chartier, Emilian Pavel, Georgi Pirinski, Marek Plura, Dennis Radtke, Sofia Ribeiro, Robert Rochefort, Claude Rolin, Siôn Simon, Romana Tomc, Yana Toom, Ulrike Trebesius, Renate Weber

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Maria Arena, Georges Bach, Amjad Bashir, Lynn Boylan, Tania González Peñas, Sergio Gutiérrez Prieto, Paloma López Bermejo, Ivari Padar, Sven Schulze, Jasenko Selimovic, Tom Vandenkendelaere, Flavio Zanonato

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Jytte Guteland

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

34

+

ALDE

Enrique Calvet Chambon, Robert Rochefort, Jasenko Selimovic, Yana Toom, Renate Weber

EFDD

Laura Agea

PPE

Georges Bach, David Casa, Danuta Jazłowiecka, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Thomas Mann, Elisabeth Morin-Chartier, Marek Plura, Dennis Radtke, Sofia Ribeiro, Claude Rolin, Sven Schulze, Romana Tomc, Tom Vandenkendelaere

S&D

Maria Arena, Guillaume Balas, Brando Benifei, Michael Detjen, Jytte Guteland, Sergio Gutiérrez Prieto, Agnes Jongerius, Ivari Padar, Emilian Pavel, Georgi Pirinski, Siôn Simon, Flavio Zanonato

VERTS/ALE

Jean Lambert, Miroslavs Mitrofanovs

NI

Lampros Fountoulis

6

PPE

Jeroen Lenaers

GUE/NGL

Lynn Boylan, Tania González Peñas, Paloma López Bermejo

ENS

Dominique Martin, Joëlle Mélin

5

0

PPE

Ádám Kósa

ECR

Amjad Bashir, Czesław Hoc, Anthea McIntyre, Ulrike Trebesius

Korišteni znakovi:

+  :  za

–  :  protiv

0  :  suzdržani

(1)

1 http://ec.europa.eu/eurostat/documents/2995521/8631691/3-31012018-BP-EN.pdf/bdc1dbf2-6511-4dc5-ac90-dbadee96f5fb

(2)

2 http://ec.europa.eu/eurostat/documents/2995521/8701418/3-01032018-AP-EN/37be1dc2-3905-4b39-9ef6-adcea3cc347a

(3)

1 http://ec.europa.eu/social/main.jsp?langId=en&catId=89&newsId=9051&furtherNews=yes, grafikon 14, str. 21.

(4)

2 Podaci iz tromjesečnog pregleda Zapošljavanje i socijalna kretanja u Europi, veljača 2018.

(5)

3 Nacrt Zajedničkog izvješća o zapošljavanju za 2018., odjeljak 1.1.

(6)

4 Nacrt Zajedničkog izvješća o zapošljavanju za 2018., odjeljak 3.2.1.

(7)

5 Nacrt Zajedničkog izvješća o zapošljavanju za 2018., odjeljak 3.4.1.

(8)

6 Nacrt Zajedničkog izvješća o zapošljavanju za 2018., odjeljak 1.2.

(9)

1 http://ec.europa.eu/eurostat/en/web/products-eurostat-news/-/EDN-20171120-1

(10)

1 Sedmo izvješće o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji, str. 175.

(11)

1 https://ec.europa.eu/commission/sites/beta-political/files/reflection-paper-eu-finances_hr.pdf, str. 24.


MIŠLJENJE Odbora za kulturu i obrazovanje (20.3.2018)

upućeno Odboru za regionalni razvoj

o jačanju gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Europskoj Uniji: 7. izvješće Europske komisije

(2017/2279(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Mircea Diaconu

PRIJEDLOZI

Odbor za kulturu i obrazovanje poziva Odbor za regionalni razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  smatra da kultura, obrazovanje, mladi i sport imaju ključnu ulogu u promicanju socijalne kohezije i oblikovanju budućnosti EU-a, posebno u kontekstu izgradnje zajednice građana ujedinjenih u različitosti vezama solidarnosti, te da imaju golem potencijal u pogledu, između ostalog, stvaranja europske dodane vrijednosti i gospodarskog blagostanja u svim regijama EU-a, posebno u okviru kohezijske politike;

2.  podsjeća na važnost kulture i kulturne baštine, između ostalog i kada je riječ o gospodarskom napretku gradova i regija; stoga poziva države članice da donesu sve potrebne mjere za učinkovitu zaštitu materijalne i nematerijalne kulturne baštine i da u tu svrhu upotrijebe sve raspoložive instrumente kohezijske politike; preporučuje da se kulturna baština u svim stupovima kohezijske politike u sljedećoj generaciji programâ smatra horizontalnim prioritetom i da se u obzir uzmu preporuke izdane tijekom 2018., Europske godine kulturne baštine, kao i njezini rezultati;

3.  ističe važnost jednakih mogućnosti za one koji su u nepovoljnom položaju, fizički ili zemljopisno, kako bi se osiguralo da imaju jednak pristup kulturi i obrazovanju;

4.  naglašava da se ulaganjima u kulturu, obrazovanje, mlade i sport znatno povećava socijalna kohezija u EU-u, posebno olakšavanjem socijalne integracije europskih građana;

5.  prepoznaje važnost očuvanja prirodne i kulturne baštine te iskorištavanja njihova potencijala kao pokretača gospodarstva;

6.  izražava žaljenje zbog toga što se u 7. izvješću Komisije o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji ne ističu ulaganja u kulturu niti kvantitativne ni kvalitativne reference, raščlanjene prema sektoru, u vezi s projektima u području kulture, za koje je izdvojeno barem 11 milijardi EUR rashoda kohezijske politike za programska razdoblja 2007. – 2013. i 2014. – 2020. iz Europskog fonda za regionalni razvoj;

7.  napominje da kohezijska politika i politika ruralnog razvoja EU-a mogu biti ključne u promicanju obnove kulturne baštine, podupiranju kulturnih i kreativnih industrija te financiranju izgradnje kapaciteta stručnjaka u kulturi;

8.  naglašava da je jednak pristup obrazovanju, osposobljavanju i kulturnim aktivnostima važan za ostvarivanje istinske konvergencije i smanjenje razlika i društveno-gospodarskih nejednakosti među europskim regijama;

9.  poziva Komisiju da i dalje ulaže u kulturu, obrazovanje, mlade i sport te da se temelji na pozitivnim ishodima prethodnih dviju generacija programa (2007. – 2013. i 2014. – 2020.);

10.  poziva na to da se u sljedećem programskom razdoblju stvore mogućnosti za financiranje kulture, obrazovanja, mladih i sporta u vidu posebno oblikovanih tematskih ciljeva za ulaganja u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova;

11.  ističe potencijal kulturnog i kreativnog sektora za zapošljavanje mladih; ističe da bi se dodatnim promicanjem kulturnog i kreativnog sektora i ulaganjem u njega moglo znatno doprinijeti ulaganjima, rastu, inovacijama i zapošljavanju; stoga poziva Komisiju da razmotri jedinstvene mogućnosti koje nudi cijeli kreativni i kulturni sektor, uključujući nevladine organizacije i male udruge;

12.  poziva Komisiju da kulturu i obrazovanje uvrsti među prioritete i strateške ciljeve sljedećeg programskog razdoblja, kao horizontalne aspekte politika regionalnog razvoja i područja na koje će se staviti naglasak;

13.  poziva države članice da osmisle, u okviru kohezijske politike, dugoročne strategije i održive strategije u području kulture, obrazovanja, mladih i sporta, koje mogu poslužiti kao temelj za strateška ulaganja tijekom programskog razdoblja 2021. – 2027.;

14.  ustraje na tome da bi se odabrani projekti trebali međusobno nadopunjavati te poziva Komisiju da u potpunosti iskoristi potencijalne sinergije između europskih strukturnih i investicijskih fondova, dostupnih financijskih instrumenata Europske investicijske banke (Europski fond za strateška ulaganja (EFSU)) i ostalih programa EU-a predviđenih za programsko razdoblje 2014. – 2020., a to su u prvom redu Erasmus+ i Kreativna Europa, uz pomoć pružanja boljih informacija na razini EU-a i odlučnije provedbe u državama članicama i njihovim regijama; ističe da bespovratna sredstva ne bi trebala biti usmjerena samo na razvoj infrastrukture, već i na stvaranje „kulturnih klastera”, koji bi obuhvaćali nekoliko povezanih područja, kao što su kulturna baština, kulturne i kreativne industrije, programi osposobljavanja, kulturni turizam i lokalna umjetnosti i obrt;

15.  poziva na to da se u sljedećem programskom razdoblju djeluje u smjeru utvrđivanja posebnih mjera te da se izdvoje sredstva za fizičku infrastrukturu, poput inkubatora, digitalnu infrastrukturu (npr. širokopojasnu infrastrukturu) i nematerijalnu infrastrukturu za obrazovanje, kulturu i istraživačka tijela;

16.  smatra da bi ulaganja u okviru kohezijske politike za razdoblje nakon 2020. u kulturu i obrazovanje trebala biti učinkovitija i djelotvornija, i u smislu kvalitete i kvantitete projekata koji će se provoditi;

17.  poziva Komisiju i države članice da podupiru sklapanje partnerstva za znanje među sveučilištima, obrazovnim, strukovnim i istraživačkim tijelima i institutima za kulturu kako bi se zadovoljile sve veće potrebe za novim vještinama i prekvalifikacijama u kulturnom i kreativnom sektoru;

18.  poziva Komisiju da uključi pokazatelje kvalitete za ulaganja u kulturnu baštinu u revidiranoj Uredbi o zajedničkim odredbama, što je također jedan od zahtijeva Rezolucije Parlamenta od 8. rujna 2015. naslovljene „Ususret cjelovitom pristupu kulturnoj baštini u Europi”;

19.  podsjeća na ulogu kulturnih i kreativnih industrija te ponavlja svoj poziv Komisiji da kulturne i kreativne industrije odredi kao horizontalni prioritet; naglašava da regije imaju dokazanu sposobnost razvijanja klastera i prekogranične suradnje u tom području te prima na znanje pozitivne učinke pametne specijalizacije u okviru kulturnih i kreativnih industrija, kojima u prilog idu dosad zabilježeni pozitivni rezultati; poziva Komisiju i države članice da zadrže i ojačaju politike u tom području te da upotrebljavaju sredstava dostupna u okviru programa EU-a i europskih strukturnih i investicijskih fondova;

20.  poziva na veći teorijski i praktični opseg za srednjoročne i dugoročne projekte u kulturnom, audiovizualnom i kreativnom području, što će se postići predviđanjem kombinirane uporabe europskih strukturnih i investicijskih fondova i EFSU-a;

21.  poziva na to da se mjerama kohezijske politike veći naglasak stavi na ulaganja u kulturni i obrazovni sektor, posebno u gradskim i rubnim područjima, u vidu prekvalifikacije i alata za uključivanje;

22.  poziva Komisiju da iskoristi kapacitete EFRR-a za potporu razvoju sportske infrastrukture i promicanje održivih sportskih aktivnosti te aktivnosti na otvorenom kao alat za regionalni i ruralni razvoj kao i kapacitete Europskog socijalnog fonda kako bi se poboljšale vještine i zapošljivost radnika u sektoru sporta;

23.  poziva države članice da izdvoje dio sredstava kohezijske politike za financiranje visokokvalitetnih kulturnih i obrazovnih projekata, koji, iako zaslužuju financiranje, ne primaju potporu EU-a zbog nedostatka financijskih sredstava;

24. poziva države članice da podupru integrirane teritorijalne projekte s naglaskom na kulturi, poput kulturnih ruta, kojima se potiče visokokvalitetan teritorijalni razvoj i javno-privatna partnerstava u području kulturnog turizma.

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

20.3.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

23

0

4

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Isabella Adinolfi, Dominique Bilde, Andrea Bocskor, Nikolaos Chountis, Silvia Costa, Mircea Diaconu, Jill Evans, María Teresa Giménez Barbat, Petra Kammerevert, Svetoslav Hristov Malinov, Curzio Maltese, Rupert Matthews, Morten Messerschmidt, Luigi Morgano, John Procter, Yana Toom, Sabine Verheyen, Bogdan Brunon Wenta, Theodoros Zagorakis, Bogdan Andrzej Zdrojewski, Milan Zver, Krystyna Łybacka

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Elena Gentile, Liliana Rodrigues, Algirdas Saudargas

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

John Howarth, Luděk Niedermayer

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

23

+

ALDE

Mircea Diaconu, María Teresa Giménez Barbat, Yana Toom

EFDD

Isabella Adinolfi

ENF

Dominique Bilde

GUE/NGL

Nikolaos Chountis, Curzio Maltese

PPE

Andrea Bocskor, Svetoslav Hristov Malinov, Luděk Niedermayer, Algirdas Saudargas, Sabine Verheyen, Bogdan Brunon Wenta, Theodoros Zagorakis, Bogdan Andrzej Zdrojewski, Milan Zver

S&D

Silvia Costa, Elena Gentile, John Howarth, Petra Kammerevert, Luigi Morgano, Liliana Rodrigues, Krystyna Łybacka

0

-

4

0

ECR

Rupert Matthews, Morten Messerschmidt, John Procter

Verts/ALE

Jill Evans

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

27.3.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

35

4

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Pascal Arimont, Franc Bogovič, Victor Boştinaru, Mercedes Bresso, Steeve Briois, Rosa D’Amato, Raymond Finch, Michela Giuffrida, Krzysztof Hetman, Ivan Jakovčić, Marc Joulaud, Constanze Krehl, Martina Michels, Iskra Mihaylova, Andrey Novakov, Paul Nuttall, Younous Omarjee, Konstantinos Papadakis, Mirosław Piotrowski, Stanislav Polčák, Liliana Rodrigues, Fernando Ruas, Monika Smolková, Ruža Tomašić, Ramón Luis Valcárcel Siso, Ángela Vallina, Matthijs van Miltenburg, Lambert van Nistelrooij, Derek Vaughan, Kerstin Westphal, Joachim Zeller

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Daniel Buda, Elena Gentile, Elsi Katainen, Ivana Maletić, Tonino Picula, Bronis Ropė, Davor Škrlec, Damiano Zoffoli

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Ricardo Serrão Santos


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

35

+

ALDE

Ivan Jakovčić, Elsi Katainen, Iskra Mihaylova, Matthijs van Miltenburg

ECR

Mirosław Piotrowski, Ruža Tomašić

GUE/NGL

Martina Michels, Younous Omarjee, Ángela Vallina

PPE

Pascal Arimont, Franc Bogovič, Daniel Buda, Krzysztof Hetman, Marc Joulaud, Ivana Maletić, Lambert van Nistelrooij, Andrey Novakov, Stanislav Polčák, Fernando Ruas, Ramón Luis Valcárcel Siso, Joachim Zeller

S&D

Victor Boştinaru, Mercedes Bresso, Elena Gentile, Michela Giuffrida, Constanze Krehl, Tonino Picula, Liliana Rodrigues, Ricardo Serrão Santos, Monika Smolková, Derek Vaughan, Kerstin Westphal, Damiano Zoffoli

VERTS/ALE

Bronis Ropė, Davor Škrlec

4

-

EFDD

Raymond Finch, Paul Nuttall

ENF

Steeve Briois

NI

Konstantinos Papadakis

1

0

EFDD

Rosa D'Amato

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Posljednje ažuriranje: 13. travnja 2018.Pravna napomena