Postupak : 2017/2010(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0141/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0141/2018

Rasprave :

PV 17/04/2018 - 23

Glasovanja :

PV 18/04/2018 - 12.15
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0120

IZVJEŠĆE     
PDF 550kWORD 64k
9.4.2018
PE 612.381v02-00 A8-0141/2018

o godišnjim izvješćima za 2015. i 2016. o supsidijarnosti i proporcionalnosti

(2017/2010(INI))

Odbor za pravna pitanja

Izvjestiteljica: Mady Delvaux

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 MIŠLJENJE Odbora za ustavna pitanja
 INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o godišnjim izvješćima za 2015. i 2016. o supsidijarnosti i proporcionalnosti

(2017/2010(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 5. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 1. o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 16. prosinca 2003. o boljoj izradi zakonodavstva i najnoviju verziju Međuinstitucijskog sporazuma od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva,

–  uzimajući u obzir praktične modalitete za provedbu članka 294. stavka 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u slučaju sporazuma u prvom čitanju o kojima su se 22. srpnja 2011. dogovorile nadležne službe Europskog parlamenta i Vijeća,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. svibnja 2017. o godišnjem izvješću za 2014. o supsidijarnosti i proporcionalnosti(1) te svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o godišnjim izvješćima za 2012. i 2013. o supsidijarnosti i proporcionalnosti(2),

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće Komisije za 2015. o supsidijarnosti i proporcionalnosti (COM(2016)0469) i Godišnje izvješće Komisije za 2016. o supsidijarnosti i proporcionalnosti (COM(2017)0600),

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće Komisije za 2015. o odnosima Europske komisije s nacionalnim parlamentima (COM(2016)0471) i Godišnje izvješće Komisije za 2016. o odnosima Europske komisije s nacionalnim parlamentima (COM(2017)0601),

  uzimajući u obzir sve prethodne komunikacije Komisije o potrebi za boljom regulativom radi postizanja boljih rezultata u korist građana EU-a,

–  uzimajući u obzir odluku predsjednika Europske komisije od 14. studenoga 2017. o uspostavi radne skupine za supsidijarnost, proporcionalnost i pristup „činiti manje, ali učinkovitije” (C(2917)7810),

–  uzimajući u obzir polugodišnja izvješća Konferencije odbora za europske poslove (COSAC) o promjenama u postupcima i praksi Europske unije važnima za parlamentarni nadzor od 19. lipnja 2014., 14. studenoga 2014., 6. svibnja 2015., 4. studenoga 2015., 18. svibnja 2016., 18. listopada 2016. i 3. svibnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Sporazum o suradnji između Europskog parlamenta i Odbora regija potpisan 5. veljače 2014.,

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće Odbora regija o supsidijarnosti za 2015. godinu,

–  uzimajući u obzir članke 52. i 132. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za ustavna pitanja (A8-0141/2018),

A.  budući da su 2015. i 2016. bile prve dvije pune godine Komisije pod vodstvom predsjednika Junckera, koja je dužnost preuzela u studenome 2014.; budući da se predsjednik Juncker obvezao da će supsidijarnost staviti u središte europskog demokratskog postupka i da će osigurati potpunu usklađenost s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti tijekom čitavog zakonodavnog postupka;

B.  budući da novi Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.(3) sadrži obvezu triju institucija da poštuju i provode načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

C.  budući da je Komisija 2015. primila osam obrazloženih mišljenja o svoja tri prijedloga; budući da je Komisija te godine primila ukupno 350 podnesaka;

D.  budući da je Komisija 2016. primila 65 obrazloženih mišljenja o svojih 26 prijedloga; budući da je to 713 % više nego osam obrazloženih mišljenja zaprimljenih 2015. i treći najveći broj zaprimljenih mišljenja u kalendarskoj godini od uvođenja mehanizma kontrole poštovanja načela supsidijarnosti Ugovorom iz Lisabona 2009. (84 mišljenja (2012.) i 70 mišljenja (2013.)); budući da je ukupan broj podnesaka koje je Komisija primila te godine porastao i iznosi 620;

E.  budući da je 19. svibnja 2015. Komisija donijela paket mjera za bolju regulativu s novim integriranim smjernicama za bolju regulativu, uključujući ažurirane smjernice za procjenu supsidijarnosti i proporcionalnosti u kontekstu procjene učinka novih inicijativa;

F.  budući da je 2015. Komisija pokrenula mrežne stranice „Smanjenje opterećenja – iznesite svoje mišljenje”(4) i novu platformu za REFIT (za učinkovitu i djelotvornu regulaciju), pružajući dionicima dodatne mogućnosti da Komisiju obavijeste o svim nedostacima u pogledu postojećih regulatornih mjera, uključujući pitanja u vezi sa supsidijarnošću i/ili proporcionalnošću;

G.  budući da je 2015. Služba Europskog parlamenta za istraživanja sastavila 13 početnih vrednovanja, jednu procjenu učinka značajnih parlamentarnih izmjena i šest procjena učinka ex post; budući da je, osim toga, sastavila četiri izvješća o cijeni neujedinjene Europe i dvije ocjene europske dodane vrijednosti; budući da je 2016. Služba Europskog parlamenta za istraživanja sastavila 36 početnih vrednovanja, jednu procjenu učinka značajnih parlamentarnih izmjena i 14 procjena europskog učinka ex post; budući da je, osim toga, sastavila sedam izvješća o cijeni neujedinjene Europe i pet ocjena europske dodane vrijednosti;

H.  budući da se delegirane ovlasti u zakonodavnim aktima Unije dodjeljuju kad je potrebna fleksibilnost i učinkovitost koja se ne može ostvariti u okviru redovnog zakonodavnog postupka; budući da je donošenje propisa nužnih za određeni predmet rezervirano za zakonodavce;

I.  budući da su supsidijarnost i proporcionalnost ključne teme razmatranja u kontekstu procjena učinka i retrospektivnih evaluacija kojima se procjenjuje jesu li djelovanja na razini EU-a potrebna, mogu li se njihovi ciljevi učinkovitije ostvariti nekim drugim sredstvima te ostvaruju li se djelovanjem EU-a uistinu očekivani rezultati u smislu učinkovitosti, djelotvornosti, koherentnosti, relevantnosti i dodane vrijednosti EU-a;

J.  budući da su 2014. tri doma nacionalnih parlamenata (Danski parlament, nizozemski Zastupnički dom i Dom lordova Ujedinjene Kraljevine) objavila izvješća s detaljnim prijedlozima o tome kako bi se mogla osnažiti uloga nacionalnih parlamenata u postupku donošenja odluka;

1.  podsjeća na važnost godišnjih izvješća o supsidijarnosti i proporcionalnosti koje priprema Komisija; primjećuje da su godišnja izvješća Komisije za 2015. i 2016. detaljnija i iscrpnija od onih za prethodne godine;

2.  ističe da je važno da Europska unija djeluje samo u onim područjima u kojima može ostvariti dodanu vrijednost kako bi se smanjio „demokratski deficit”;

3.  ističe da su supsidijarnost i proporcionalnost temeljna načela koja institucije EU-a trebaju uzeti u obzir pri izvršavanju nadležnosti EU-a kako bi se zajamčilo da se djelovanjima Unije ostvaruje dodana vrijednost; podsjeća da se tim načelima želi poboljšati funkcioniranje Unije, uz uvjet da su djelovanja na razini Unije potrebna, da njihove ciljeve ne mogu na odgovarajući način ostvariti države članice koje samostalno djeluju, da njihova priroda i sadržaj ne nadilaze ono što je nužno kako bi se ispunili ciljevi Ugovorâ i da se uvijek poduzimaju na najprimjerenijoj razini vlasti; skreće pozornost na činjenicu da se ta načela mogu zloupotrijebiti i staviti u službu euroskeptičnih ciljeva te ističe da bi institucije EU-a trebale biti na oprezu kako bi izbjegle i suzbile taj rizik;

4.  podsjeća da je supsidijarnost temeljno načelo federacija kao i neodređeni pravni pojam koji bi, prema tome, trebao biti podložan političkom tumačenju;

5.  smatra da se načelo supsidijarnosti ne može upotrijebiti za restriktivno tumačenje ovlasti dodijeljenih Uniji na temelju Ugovorâ;

6.  smatra da bi se svako promišljanje o supsidijarnosti ili nadzor nad njome trebali odvijati u kontekstu sve brojnijih apela građana Unije za rješavanje velikih globalnih izazova kao što su, među ostalim, međukontinentalni financijski tokovi, sigurnost, migracije i klimatske promjene;

7.  pozdravlja upućivanje na supsidijarnost u Rimskoj deklaraciji od 25. ožujka 2017.; smatra da supsidijarnost zaslužuje istaknuto mjesto u promišljanju o budućnosti EU-a;

8.  prima na znanje inicijativu, koju je najavio predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker u svojem govoru o stanju Unije 2017. godine, o osnivanju radne skupine za supsidijarnost i proporcionalnost i pristup „činiti manje, ali učinkovitije”, kojom će predsjedati potpredsjednik Komisije Frans Timmermans; podsjeća da bi se, prema mišljenju Parlamenta, sudjelovanjem u radnoj skupini koju je osnovala Komisija zanemarilo institucionalnu ulogu i položaj Parlamenta kao jedine izravno izabrane institucije Europske unije, koja predstavlja građane na razini Unije i izvršava funkcije političkog nadzora nad Komisijom, te da je stoga odlučio odbiti poziv da sudjeluje u toj radnoj skupini;

9.  prima na znanje metodologiju Komisije u godišnjim izvješćima za 2015. i 2016., u okviru koje se koristi statistika za svrstavanje obrazloženih mišljenja nacionalnih parlamenata o paketu prijedlogâ u samo jedno obrazloženo mišljenje umjesto u obrazložena mišljenja o svakom pojedinačnom prijedlogu;

10.  pozdravlja činjenicu da je broj obrazloženih mišljenja koja su 2016. dostavili nacionalni parlamenti (65) treći po redu za pojedinu kalendarsku godinu otkad je u Ugovor iz Lisabona uveden mehanizam kontrole poštovanja načela supsidijarnosti; primjećuje velik porast (+ 713 %) u odnosu na osam obrazloženih mišljenja zaprimljenih 2015.; osim toga, uviđa znatno povećanje broja mišljenja koja je Komisija zaprimila u okviru političkog dijaloga (s 350 na 620); ističe da su ti trendovi nastali u kontekstu smanjenja zakonodavne aktivnosti, što također pokazuje da se sudjelovanje nacionalnih parlamenata razvilo u usporedbi s prethodnim godinama; pozdravlja izrazito zanimanje nacionalnih parlamenata za donošenje odluka na razini EU-a;

11.  pozdravlja činjenicu da je 2016. više domova nacionalnih parlamenata izdalo obrazložena mišljenja (26 od 41, u odnosu na osam 2015.); primjećuje znatne razlike među domovima aktivnim u okviru političkog dijaloga i obrazloženih mišljenja; ističe da nacionalne parlamente i dalje više zanima utjecaj na sadržaj zakonodavstva EU-a nego utvrđivanje slučajeva koji bi mogli biti sporni u pogledu supsidijarnosti; napominje da ovlast nacionalnih parlamenata da nadziru poštovanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti također obuhvaća pravo na zahtijevanje od europskog zakonodavca da, ako je to potrebno, djeluje na europskoj razini;

12.  priznaje rad koji je obavio Odbor za procjenu učinka odnosno Odbor za nadzor regulative koji ga je od srpnja 2015. naslijedio; napominje da su Odbor za procjenu učinka i Odbor za nadzor regulative zaključili da otprilike 23 % procjena učinka koje su 2015. proučili iziskuje poboljšanje ili u pogledu supsidijarnosti ili u pogledu proporcionalnosti, ili oboje; primjećuje da je 2016. postotak procjena učinka koje je Odbor za nadzor regulative smatrao nezadovoljavajućima iznosio 15 %; pozdravlja činjenicu da je taj postotak smanjen u odnosu na prethodne godine; ističe da je Komisija preispitala sve predmetne procjene učinka uzimajući u obzir analize Odbora za nadzor regulative;

13.  napominje da je provedba programa za bolju izradu zakonodavstva dovela do toga da Komisija razvije jače unutarnje instrumente i postupke za izbjegavanje kršenja načela supsidijarnosti; naglašava da su procjene učinka ključan instrument za jamčenje poštovanja načela supsidijarnosti i proporcionalnosti te promicanje odgovornosti; posebno ističe ulogu Odbora za nadzor regulative i pozdravlja činjenicu da su supsidijarnost i proporcionalnost dio provjere kvalitete koju provodi Odbor; naglašava, međutim, da bi se neovisnost tog Odbora mogla dodatno poboljšati;

14.  pozdravlja činjenicu da je Komisija u svibnju 2015. usvojila novi paket za bolju regulativu kako bi se osiguralo da se zakonodavstvom EU-a učinkovitije služi javnom interesu i na sveobuhvatniji način zajamči poštovanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, čime će se pak doprinijeti višem stupnju transparentnosti u postupku donošenja odluka na razini EU-a; smatra da bi novi okvir za bolju regulativu trebao biti sredstvo koje će Europskoj uniji omogućiti da djeluje u potpunosti u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti; ne dovodeći u pitanje gore navedeno, naglašava da, iako bi se tim okvirom trebala predvidjeti ispitivanja procjene usklađenosti s tim načelima kako bi se osiguralo da Unija djeluje samo u onim područjima u kojima ostvaruje dodanu vrijednost, njime se ne bi smjelo dovesti do nepotrebnih kašnjenja u donošenju relevantnog zakonodavstva;

15.  pozdravlja činjenicu da je Komisija 24. listopada 2017. objavila svoju komunikaciju naslovljenu „Dovršenje Agende za bolju regulativu: boljim rješenjima do boljih rezultata”, u kojoj iznosi svoje napore za povećanje transparentnosti, legitimnosti i odgovornosti u radu na boljoj izradi zakonodavstva, posebice u pogledu postupka savjetovanja i mogućnosti dionika da pruže povratnu informaciju o njezinim prijedlozima;

16.  pozdravlja činjenicu da je Komisija 2015. uvela i nove mehanizme savjetovanja i davanja povratnih informacija za nove inicijative politike;

17.  ističe da je u cilju poštovanja načela supsidijarnosti i proporcionalnosti važno pružiti odgovarajuća objašnjenja o potrebi za zakonodavnim inicijativama i njihovim učinkom na sve važne sektore (gospodarstvo, okoliš i društvo);

18.  podržava predanost Komisije „prethodnoj evaluaciji” prije razmatranja mogućih zakonodavnih promjena; u tom pogledu smatra da bi Europska unija i vlasti država članica trebale blisko surađivati na osiguravanju boljeg praćenja, mjerenja i evaluacije stvarnog učinka regulative EU-a na građane, gospodarstvo, strukturu društva i okoliš;

19.  pozdravlja činjenicu da su Europski parlament, Vijeće i Komisija 2016. potpisali novi Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva; podsjeća na to da se Komisija obvezala u svojim obrazloženjima pojasniti svoje prijedloge s obzirom na načela supsidijarnosti i proporcionalnosti; pozdravlja činjenicu da se u okviru Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva Komisija obvezala izraditi procjene učinka svojih zakonodavnih i nezakonodavnih prijedloga dostupnih nacionalnim parlamentima; podsjeća na to da je tim sporazumom također naglašena potreba za većom transparentnošću u okviru zakonodavnog postupka i da se nacionalni parlamenti, na temelju njima dostupnih informacija, moraju moći u potpunosti koristiti svojim ovlastima na temelju Ugovorâ;

20.  poziva nacionalne parlamente da odmah pri podnošenju jasno naznače da je njihov podnesak obrazloženo mišljenje u skladu s Protokolom br. 2 priloženom Ugovorima i na koji se zakonodavni prijedlog odnosi, da jasno navedu razloge zbog kojih smatraju da se prijedlogom krši načelo supsidijarnosti, da daju kratak sažetak svoje argumentacije i da poštuju rok od osam tjedana od datuma prosljeđivanja nacrta predmetnog zakonodavnog akta; napominje da će to omogućiti da sve uključene institucije pravovremeno i na odgovarajući način obrade obrazložena mišljenja;

21.  smatra da se od donošenja Ugovora iz Lisabona sudjelovanje nacionalnih parlamenata u zakonodavnim postupcima EU-a znatno proširilo, među ostalim i njihovim kontaktima s drugim nacionalnim parlamentima; potiče nacionalne parlamente da nastave svoje međuparlamentarne kontakte i dodatno ih ojačaju, između ostalog i na bilateralnoj razini, kao sredstvo za poboljšanje suradnje među državama članicama, i da to čine uz demokratsku europsku viziju u područjima u kojima djelovanja Unije mogu ostvariti dodanu vrijednost, i u duhu solidarnosti, a na temelju vladavine prava i temeljnih prava; ističe da ti kontakti mogu olakšati razmjenu najboljih praksi u vezi s primjenom načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

22.  pozdravlja činjenicu da Parlament u sve većoj mjeri i redovitije ima ulogu posrednika među nacionalnim parlamentima i ulogu njihova sugovornika u pogledu mehanizama supsidijarnosti i proporcionalnosti; smatra da bi se jačanjem dijaloga s nacionalnim parlamentima na političkoj razini mogla racionalizirati provjera primjene načela supsidijarnosti i proporcionalnosti zahvaljujući boljem pristupu sadržaju zakonodavnih prijedloga;

23.  skreće pozornost na činjenicu da je 2016. godine 14 domova 11 nacionalnih parlamenata podnijelo obrazložena mišljenja o prijedlogu Direktive o izmjeni Direktive 96/71/EZ od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga(5), čime je dosegnut prag od jedne trećine glasova iz članka 7. stavka 2. Protokola br. 2 priloženog Ugovorima za pokretanje takozvanog postupka „žutog kartona”; podsjeća na to da se u Parlamentu opsežno raspravljalo s Komisijom o argumentima koje su iznijeli nacionalni parlamenti; napominje da je Komisija kontakte s nacionalnim parlamentima uspostavila u okviru COSAC-a; napominje da je Komisija objavila komunikaciju u kojoj je iznijela sveobuhvatne razloge za zadržavanje prijedloga(6); smatra da je, unatoč bojaznima koje su izrazili neki nacionalni parlamenti, Komisija uz argumentaciju koja je tamo izložena, ispunila svoju obvezu da obrazloži svoje odluke;

24.  napominje da je, u vezi s gore navedenim prijedlogom Komisije, sedam domova nacionalnih parlamenata poslalo mišljenja u okviru političkog dijaloga, te da su oni uglavnom smatrali da je prijedlog u skladu s načelom supsidijarnosti; napominje da je Stručna skupina Odbora regija za supsidijarnost zaključila da se ciljevi prijedloga mogu bolje ostvariti na razini EU-a;

25.  podsjeća da je postupak „žutog kartona” dosad pokrenut dva puta (jedanput 2012., a jedanput 2013. godine), što zajedno s novim postupkom „žutog kartona” pokazuje da sustav funkcionira i da nacionalni parlamenti mogu lako i pravodobno sudjelovati u raspravi o supsidijarnosti kada to žele; u svakom slučaju smatra da veća svijest o ulozi nacionalnih parlamenata i bolja suradnja među njima mogu poboljšati ex ante nadzor nad načelom supsidijarnosti;

26.  podsjeća na to da, u skladu s člankom 7. Protokola br. 2 priloženog Ugovorima, europske institucije trebaju uzeti u obzir obrazložena mišljenja koja su objavili nacionalni parlamenti ili domovi nacionalnog parlamenta; napominje da je nekoliko nacionalnih parlamenata u prošlosti izrazilo razočarenje zbog odgovora koji je Komisija dala u slučajevima kada su izdani „žuti kartoni”; međutim, primjećuje da je Komisija uspostavila proceduru kako bi zajamčila da nacionalni parlamenti na vrijeme dobivaju podrobne političke odgovore na svoje zabrinutosti; poziva Komisiju da svoje odgovore na obrazložena mišljenja sustavno prosljeđuje Europskom parlamentu;

27.  prima na znanje izmjene koje su neki nacionalni parlamenti predložili o mehanizmu kontrole poštovanja načela supsidijarnosti; pozdravlja zaključak COSAC-a da poboljšanje mehanizma kontrole poštovanja načela supsidijarnosti ne bi smjelo imati za posljedicu izmjenu Ugovora; napominje da bi za produljenje roka od osam tjedana koji nacionalni parlamenti imaju za izdavanje obrazloženog mišljenja bilo potrebno izmijeniti Ugovore ili njihove protokole; podsjeća na sadržaj dopisa od 1. prosinca 2009. o praktičnim mjerama za primjenu mehanizma kontrole poštovanja načela supsidijarnosti koji su predsjednik i potpredsjednik Europske komisije poslali predsjednicima nacionalnih parlamenata, u kojoj Komisija navodi da, kako bi se vodilo računa o ljetnim stankama u nacionalnim parlamentima, mjesec kolovoz neće se uzeti u obzir pri određivanju roka iz Protokola br. 2; podsjeća na prijedlog koji je podnijelo nekoliko nacionalnih parlamenata o tome da bi Komisija također trebala razmotriti mogućnost izuzimanja stanke nacionalnih parlamenata u prosincu iz izračuna roka od osam tjedana;

28.  ističe da je za donošenje pravnih akata potrebna suglasnost velike većine u Vijeću, koje se sastoji od nacionalnih ministara svih država članica koji bi trebali odgovarati svojim nacionalnim parlamentima;

29.  napominje da nacionalni parlamenti i građani već imaju na raspolaganju niz instrumenata koji im omogućuju sudjelovanje u svim fazama zakonodavnog postupka, a kojima se osigurava nadzor nad poštovanjem načela supsidijarnosti i proporcionalnosti; stoga potiče na potpunu primjenu postojećih instrumenata, po mogućnosti izbjegavajući stvaranje još složenijih administrativnih struktura i dugotrajnih postupaka u vrijeme kada se Europska unija trudi postati razumljivija vlastitim građanima, uvijek u cilju poštovanja i zaštite njihovih prava i interesa; poziva države članice da organiziraju informacijske kampanje i relevantne seminare radi točnog informiranja građana o mogućnostima sudjelovanja u svakoj fazi zakonodavnog postupka;

30.  ističe da zakonodavstvo treba biti sveobuhvatno i jasno kako bi uključene strane mogle razumjeti svoja prava i obaveze, da treba obuhvaćati odgovarajuće uvjete u pogledu izvješćivanja, praćenja i ocjenjivanja i da njime treba izbjegavati nerazmjerne troškove te da treba biti praktično za provedbu;

31.  ističe važnost promicanja pristupa procjenama učinka i planovima koje je pripremila Komisija, sudjelovanja u javnim raspravama i/ili savjetovanjima s dionicima koje organizira Komisija i/ili Europski parlament, te podnošenja prijedloga putem platforme REFIT „Smanjenje opterećenja: prijedlozi”; primjećuje, u tom kontekstu, neometano funkcioniranje internetskih stranica i učinkovitog i djelotvornog programa za regulativu (REFIT), koji je stupio na snagu 2016.;

32.  podsjeća da je potrebno poboljšati postojeće okvire suradnje i utvrditi mogućnosti za poboljšanje platforme IPEX kako bi nacionalni parlamenti osvijestili svoju ulogu u provjeravanju supsidijarnosti i proporcionalnosti i kako bi im se pomoglo u učinkovitijoj obradi informacija primljenih u okviru sustava ranog upozoravanja i poboljšanju suradnje i koordinacije; potiče nacionalne parlamente da izdaju mišljenja o prijedlozima Komisije, koji su svi dostupni na uvid u bilo kojem trenutku u internoj bazi podataka CONNECT; podsjeća na to da su sve informacije dostupne na platformi REGPEX;

33.  potiče nacionalne i regionalne parlamente na daljnji razvoj svojih odnosa s Odborom regija, čija skupina od 12 stručnjaka razmatra zakonodavne prijedloge s obzirom na načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

34.  pozdravlja zanimanje koje su neki nacionalni parlamenti pokazali za pozitivniju i proaktivniju ulogu u europskim poslovima upotrebom postupka „zelenog kartona”; primjećuje da nacionalni parlamenti imaju različita stajališta o modalitetima tog postupka; smatra da se neformalnim mehanizmom koji se zasniva na međuparlamentarnoj suradnji može doprinijeti jačanju političkog dijaloga s nacionalnim parlamentima;

35.  napominje, s obzirom na navedeno, da je 2015. godine 20 parlamentarnih domova supotpisalo ili podržalo prvu inicijativu u okviru postupka „zelenog kartona” povezanu s rasipanjem hrane, i da je u srpnju 2016. devet parlamentarnih domova supotpisalo drugi „zeleni karton” kojim su pozvali Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog o provedbi načela društveno odgovornog poslovanja na europskoj razini; primjećuje da su neki prijedlozi iz prvog „zelenog kartona” kasnije uvršteni u revidirani paket o kružnom gospodarstvu koji je Komisija usvojila u prosincu 2015.; stoga primjećuje da nacionalni parlamenti već imaju konstruktivnu ulogu u institucionalnom okviru i da u ovom trenutku nema potrebe za stvaranjem nove institucionalne i administrativne strukture, čime bi se cijeli postupak učinio nepotrebno složenim;

36.  primjećuje da su 2016. neki regionalni parlamenti izravno izvijestili Komisiju o svojim mišljenjima o nekim prijedlozima Komisije; napominje da je Komisija ta stajališta uzela u obzir kad je to bilo primjereno; podsjeća da se u skladu s člankom 6. Protokola br. 2 svaki nacionalni parlament ili svaki dom nacionalnog parlamenta po potrebi savjetuje s regionalnim parlamentima koji imaju zakonodavne ovlasti;

37.  prima na znanje sudsku praksu Suda Europske unije u području supsidijarnosti i proporcionalnosti iz 2015. i 2016. godine; naglašava da je Sud zaključio da se poštovanje obveze zakonodavca Europske unije da obrazloži razloge s obzirom na načelo supsidijarnosti treba ocjenjivati ne samo u odnosu na formulaciju osporavanog akta, već i na njegov kontekst i okolnosti pojedinog slučaja, i da pružene informacije moraju biti dostatne i razumljive nacionalnim parlamentima, građanima i sudovima; naglašava, nadalje, da je Sud u pogledu načela proporcionalnosti potvrdio da zakonodavac Europske unije treba imati široku diskrecijsku ovlast u područjima u kojima se od njega zahtijevaju političke, gospodarske i socijalne odluke i u kojima se poziva na izvršavanje složenih procjena;

38.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0210.

(2)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0103.

(3)

SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(4)

http://ec.europa.eu/smart-regulation/refit/simplification/consultation/contributions_hr.htm

(5)

COM(2016)0128.

(6)

Komunikacija Komisije od 20. srpnja 2016. o prijedlogu Direktive o izmjeni Direktive o upućivanju radnika, u pogledu načela supsidijarnosti, u skladu s Protokolom br. 2 (COM(2016)0505).


OBRAZLOŽENJE

Cilj je ovog izvješća o supsidijarnosti i proporcionalnosti analizirati način na koji europske institucije i njihovi partneri primjenjuju ta načela kako bi se odgovorilo na očekivanja građana i njihovih nacionalnih institucija. Riječ je o jednom od izvješća koja svake godine sastavlja Odbor za pravna pitanja. S obzirom na zaostatke u vezi s usvajanjem navedenih izvješća od početka saziva, odlučeno je da će se analiza za 2015. i 2016. godinu objediniti u jedno izvješće.

Načela supsidijarnosti i proporcionalnosti temeljna su načela nužna za učinkovito funkcioniranje Unije. Ugovorom iz Lisabona već im se jamči istaknuto mjesto jer su upisana u članak 5. Ugovora o Europskoj uniji.

Načelo supsidijarnosti je pravilo o podjeli nadležnosti između Unije i njezinih država članica. Tako Europska unija izvan područja u kojima ima isključivu nadležnost može djelovati samo ako je djelotvornija od država EU-a na nacionalnoj odnosno lokalnoj razini. Na temelju načela proporcionalnosti sredstva EU-a za ostvarivanje ciljeva utvrđenih u Ugovorima ne smiju nadilaziti ono što je potrebno za njihovo ostvarivanje.

Navedenim se načelima jamči učinkovit europski zakonodavni postupak uz poštovanje nacionalnog suvereniteta. Naša je zadaća osigurati da se primjenom ovih načela očuva ta ravnoteža. Međutim, posljednjih godina političari euroskeptičnih stavova ta načela zloupotrebljavaju ne bi li se njima poslužili kao sredstvom protiv europskih integracija. Ovim se izvješćem želi podsjetiti da su ona u službi djelovanja Europske unije, a ne smetnja njezinoj učinkovitosti.

Iz uvida u izvješća Komisije za 2015. i 2016. godinu, zaključke COSAC-a i rad Odbora regija te mišljenja i prijedloge nacionalnih parlamenata proizlazi da se sve strane trude djelovati u sinergiji. Izvješćem se pozdravlja sve veći interes različitih sudionika za politiku Europske unije.

Posebno je utvrđeno da su od 2014. uvedeni novi instrumenti, između ostalog i programom REFIT, koji su omogućili veću uključenost nacionalnih parlamenata u zakonodavni postupak. Ističe se da Komisija i dalje primjenjuje svoj pojačani program za bolju regulativu i da su vidljivi konkretni učinci tih napora, koji nisu bili zabilježeni u godišnjem izvješću za 2014. godinu.

Budući da svi postojeći alati omogućuju građanima, dionicima i nacionalnim parlamentima interakciju u različitim fazama europskog zakonodavnog postupka, u izvješću se ne preporučuje uvođenje novih instrumenata. Ne bismo skoro ništa dobili usložnjavanjem sustava koji postojeći saziv zapravo nastoji pojednostavniti. Nasuprot tome, pružanje potpunih informacija o instrumentima koji su već na raspolaganju i njihova uporaba najbolji su doprinos primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti.


MIŠLJENJE Odbora za ustavna pitanja (28.2.2018)

upućeno Odboru za pravna pitanja

o godišnjim izvješćima za 2015. i 2016. o supsidijarnosti i proporcionalnosti

(2017/2010(INI))

Izvjestitelj za mišljenje Cristian Dan Preda

PRIJEDLOZI

Odbor za ustavna pitanja poziva Odbor za pravna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1.  pozdravlja činjenicu da je broj obrazloženih mišljenja koja su 2016. dostavili nacionalni parlamenti (65) na trećem mjestu za pojedinu kalendarsku godinu otkad je u Ugovor iz Lisabona uveden mehanizam kontrole poštovanja načela supsidijarnosti; primjećuje velik porast (+ 713 %) u odnosu na osam obrazloženih mišljenja zaprimljenih 2015.; osim toga, prepoznaje znatno povećanje broja mišljenja koja je Komisija zaprimila u okviru političkog dijaloga (s 350 na 620); ističe da su ti trendovi nastali u kontekstu smanjenja zakonodavne aktivnosti, što također pokazuje da se sudjelovanje nacionalnih parlamenata razvilo se u usporedbi s prethodnim godinama; pozdravlja izrazito zanimanje nacionalnih parlamenata za donošenje odluka na razini EU-a;

2.  podsjeća da je supsidijarnost temeljno načelo federacija kao i neodređeni pravni pojam koji bi, prema tome, trebao biti podložan političkom tumačenju;

3.  smatra da načelo supsidijarnosti ne može upotrijebiti za restriktivno tumačenje ovlasti dodijeljenih Uniji na temelju Ugovora;

4.  smatra da bi se svako promišljanje o supsidijarnosti ili nadzor iste trebali odvijati u kontekstu sve većeg broja poziva građana Unije na rješavanje velikih globalnih izazova kao što su, među ostalim, međukontinentalni financijski tokovi, sigurnost, migracije i klimatske promjene;

5.  prima na znanje da je 2016. treći (odnosno prvi u okviru mandata aktualne Komisije) postupak „žutog kartona” pokrenut u vezi s revizijom Direktive o upućivanju radnika (Direktiva 96/71/EZ); ističe da veća svijest o ulozi nacionalnih parlamenata te bolja suradnja među njima mogu poboljšati ex ante nadzor supsidijarnosti;

6.  pozdravlja činjenicu da je 2016. više domova nacionalnih parlamenata izdalo obrazložena mišljenja (26 od 41, u odnosu na osam 2015.); primjećuje znatne razlike među domovima aktivnim u okviru političkog dijaloga i obrazloženih mišljenja; ističe da nacionalne parlamente i dalje više zanima utjecaj na sadržaj zakonodavstva EU-a nego utvrđivanje slučajeva koji bi mogli biti sporni u pogledu supsidijarnosti; napominje da ovlast nacionalnih parlamenata da nadziru poštovanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti također obuhvaća pravo na zahtijevanje od europskog zakonodavca da, ako je to potrebno, djeluje na europskoj razini;

7.  pozdravlja činjenicu da Parlament u sve većoj mjeri i redovno ima ulogu posrednika među nacionalnim parlamentima i ulogu njihova sugovornika u pogledu mehanizama supsidijarnosti i proporcionalnosti; smatra da bi se jačanjem dijaloga s nacionalnim parlamentima na političkoj razini mogla racionalizirati provjera primjene načela supsidijarnosti i proporcionalnosti zahvaljujući boljem pristupu sadržaju zakonodavnih prijedloga;

8.  podsjeća da je potrebno poboljšati postojeće okvire suradnje i utvrditi mogućnosti za poboljšanje platforme IPEX kako bi nacionalni parlamenti osvijestili svoju ulogu u provjeravanju supsidijarnosti i proporcionalnosti i kako bi im se pomoglo u učinkovitijoj obradi informacija primljenih u okviru sustava ranog upozoravanja i poboljšanju suradnje i koordinacije;

9.  pozdravlja činjenicu da su supsidijarnost i proporcionalnost stavljene u središte donošenja odluka na razini EU-a, što je vidljivo iz političkih prioriteta Komisije i donošenja paketa o boljoj izradi zakonodavstva; pozdravlja usvajanje ovog paketa pomoću kojeg će se osigurati da se načela supsidijarnosti i proporcionalnosti primjenjuju na integriraniji i sveobuhvatniji način, čime će se pridonijeti većem stupnju transparentnosti u postupku donošenja odluka EU-a; pozdravlja činjenicu da se u okviru Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva Komisija obvezala izraditi procjene učinka svojih zakonodavnih i nezakonodavnih prijedloga dostupnih nacionalnim parlamentima; podsjeća na to da je tim sporazumom također naglašena potreba za većom transparentnošću u okviru zakonodavnog postupka i da se nacionalni parlamenti, na temelju njima dostupnih informacija, moraju moći u potpunosti koristiti svojim ovlastima na temelju Ugovorâ; poziva Komisiju da poboljša kvalitetu svojih obrazloženja o supsidijarnosti te svoju razinu angažmana u pogledu obrazloženih mišljenja;

10.  napominje da je provedba programa za bolju izradu zakonodavstva dovela do toga da Komisija razvije jače unutarnje instrumente i postupke za izbjegavanje kršenja načela supsidijarnosti; naglašava da su procjene učinka ključan instrument za jamčenje poštovanja načela supsidijarnosti i proporcionalnosti te promicanje odgovornosti; poziva Komisiju da pri provedbi procjena učinka u okviru smjernica za bolju regulativu veći naglasak stavi na supsidijarnost i proporcionalnost; posebno ističe ulogu Odbora za nadzor regulative i pozdravlja činjenicu da su supsidijarnost i proporcionalnost dio provjere kvalitete koju provodi Odbor; naglašava, međutim, da bi se neovisnost tog Odbora mogla dodatno poboljšati;

11.  ponavlja da je za veće sudjelovanje nacionalnih parlamenata u zakonodavnom postupku EU-a potrebno povećati fleksibilnost sustava ranog upozorenja, posebno osmotjednog roka za podnošenje obrazloženih mišljenja, u okviru Ugovora o EU-u, i razmotriti njegovo formalno proširenje, u slučaju da bi bilo potrebno izmijeniti Ugovore; naglašava da je također potrebno nastaviti razmatrati uvođenje mehanizma, u skladu s prijedlozima iz izvješća o provedbi odredbi Ugovora o nacionalnim parlamentima, na temelju kojeg bi se obrazložena mišljenja mogla podnijeti Komisiji kako bi se pozitivno utjecalo na politike EU-a; vjeruje da bi to mogao biti pozitivan i konstruktivan instrument za povećanje sudjelovanja nacionalnih parlamenata u zakonodavnom postupku EU-a;

12.  izražava razočaranost nekim odgovorima koje je Komisija uputila nacionalnim parlamentima u vezi sa slučajevima u kojima su izdani žuti kartoni; vjeruje da je potrebno da Komisija na sve primjedbe koje su iznijeli nacionalni parlamenti odgovori na sveobuhvatan način; ističe da je važno pružiti odgovarajuća objašnjenja o potrebi za zakonodavnim inicijativama i njihovim učinkom, posebno na gospodarstvo, okoliš i društvo, poštujući načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

13.  prima na znanje osnivanje Radne skupine za supsidijarnost, proporcionalnost i inicijativu „Činiti manje, ali učinkovitije”; uzima u obzir da će se Radna skupina kritički osvrnuti na sva područja politika kako bi se osiguralo da EU djeluje samo u slučajevima u kojima se time pruža dodana vrijednost; poziva Komisiju da detaljnije utvrdi ovlasti i planirani način rada; sa zanimanjem iščekuje izvješće Radne skupine, predviđeno za 15. srpnja 2018., koje bi trebalo sadržavati preporuke o tome kako bi Europska unija mogla bolje poštovati načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, s obzirom na dodjelu i izvršavanje svojih ovlasti, kao i o utvrđivanju načina za veću uključenost regionalnih i lokalnih tijela u oblikovanje politika EU-a; smatra da se tom inicijativom može pridonijeti utvrđivanju situacija u kojima Unija, države članice i regionalne vlasti određena djelovanja mogu ostvariti na odgovarajući način i djelotvornije; izražava nadu da će Komisija brzo provesti prijedloge iz ovog okvira;

14.  potiče nacionalne parlamente da izdaju mišljenja o prijedlozima Komisije, koji su svi dostupni na uvid u bilo kojem trenutku u internoj bazi podataka CONNECT; poziva nacionalne i regionalne parlamente na daljnji razvoj svojih odnosa s Odborom regija, čija skupina stručnjaka razmatra zakonodavne prijedloge s obzirom na načela supsidijarnosti i proporcionalnosti; smatra da se neformalnim mehanizmom koji se zasniva na međuparlamentarnoj suradnji može doprinijeti jačanju političkog dijaloga s nacionalnim parlamentima;

15.  ističe da je za donošenje pravnih akata potrebna suglasnost velike većine u Vijeću, koje se sastoji od nacionalnih ministara svih država članica koji bi trebali odgovarati svojim nacionalnim parlamentima;

16.  pozdravlja upućivanje na supsidijarnost u Rimskoj deklaraciji od 25. ožujka 2017.; smatra da supsidijarnost zaslužuje istaknuto mjesto u promišljanju o budućnosti EU-a.

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

26.2.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

21

1

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Mercedes Bresso, Richard Corbett, Pascal Durand, Danuta Maria Hübner, Diane James, Ramón Jáuregui Atondo, Morten Messerschmidt, Maite Pagazaurtundúa Ruiz, Pedro Silva Pereira, Barbara Spinelli, Kazimierz Michał Ujazdowski

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Max Andersson, Enrique Guerrero Salom, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Jérôme Lavrilleux, Mairead McGuinness, Cristian Dan Preda, Jasenko Selimovic

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Eleonora Evi, Seán Kelly, Jeroen Lenaers, Ramón Luis Valcárcel Siso

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

21

+

ALDE

Maite Pagazaurtundúa Ruiz, Jasenko Selimovic

ECR

Morten Messerschmidt, Kazimierz Michał Ujazdowski

EFDD

Eleonora Evi

GUE/NGL

Barbara Spinelli

PPE

Danuta Maria Hübner, Seán Kelly, Jérôme Lavrilleux, Jeroen Lenaers, Mairead McGuinness, Cristian Dan Preda, Ramón Luis Valcárcel Siso

S&D

Mercedes Bresso, Richard Corbett, Enrique Guerrero Salom, Ramón Jáuregui Atondo, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Pedro Silva Pereira

VERTS/ALE

Max Andersson, Pascal Durand

1

-

NI

Diane James

0

0

 

 

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

27.3.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

19

0

3

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Max Andersson, Joëlle Bergeron, Marie-Christine Boutonnet, Kostas Chrysogonos, Rosa Estaràs Ferragut, Enrico Gasbarra, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Sylvia-Yvonne Kaufmann, António Marinho e Pinto, Emil Radev, Julia Reda, Evelyn Regner, Pavel Svoboda, József Szájer, Axel Voss, Francis Zammit Dimech, Tadeusz Zwiefka

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Luis de Grandes Pascual, Pascal Durand, Angel Dzhambazki, Evelyne Gebhardt, Angelika Niebler, Virginie Rozière, Rainer Wieland

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Mylène Troszczynski


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

19

+

ALDE

António Marinho e Pinto

EFDD

Joëlle Bergeron

GUE/NGL

Kostas Chrysogonos

PPE

Rosa Estaràs Ferragut, Luis de Grandes Pascual, Emil Radev, Pavel Svoboda, József Szájer, Rainer Wieland, Francis Zammit Dimech

S&D

Enrico Gasbarra, Evelyne Gebhardt, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Evelyn Regner, Virginie Rozière

VERTS/ALE

Max Andersson, Pascal Durand, Julia Reda

0

-

 

 

3

0

ECR

Angel Dzhambazki

ENF

Marie-Christine Boutonnet, Mylène Troszczynski

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Posljednje ažuriranje: 13. travnja 2018.Pravna napomena