Postupak : 2017/2118(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0186/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0186/2018

Rasprave :

PV 11/06/2018 - 19
CRE 11/06/2018 - 19

Glasovanja :

PV 12/06/2018 - 5.6
CRE 12/06/2018 - 5.6

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0248

IZVJEŠĆE     
PDF 596kWORD 85k
24.5.2018
PE 612.127v02-00 A8-0186/2018

Ususret održivom i konkurentnom europskom sektoru akvakulture: sadašnje stanje i budući izazovi

(2017/2118(INI))

Odbor za ribarstvo

Izvjestitelj: Carlos Iturgaiz

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 MIŠLJENJE MANJINE
 MIŠLJENJE MANJINE
 MIŠLJENJE Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane
 INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

Ususret održivom i konkurentnom europskom sektoru akvakulture: sadašnje stanje i budući izazovi

(2017/2118(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Strateške smjernice za održivi razvoj akvakulture EU-a” (COM(2013)0229),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 304/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 708/2007 o korištenju stranih i lokalno neprisutnih vrsta u akvakulturi(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 98/58/EZ o zaštiti životinja koje se drže u svrhu proizvodnje(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ) br. 710/2009 od 5. kolovoza 2009. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 889/2008 o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 s obzirom na detaljna pravila o ekološkoj akvakulturi i uzgoju morskih algi(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1/2005 od 22. prosinca 2004. o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka i o izmjeni direktiva 64/432/EEZ i 93/119/EZ i Uredbe (EZ) br. 1255/97,

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ) br. 889/2008 o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda s obzirom na ekološku proizvodnju, označivanje i kontrolu(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1379/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkom uređenju tržišta proizvodima ribarstva i akvakulture, izmjeni uredbi Vijeća (EZ) br. 1184/2006 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 104/2000(7),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 2328/2003, (EZ) br. 861/2006, (EZ) br. 1198/2006, (EZ) br. 791/2007 i Uredbe (EU) br. 1255/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(8),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/1004 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o uspostavi okvira Unije za prikupljanje i upotrebu podataka u sektoru ribarstva te upravljanje njima i potporu za znanstveno savjetovanje u vezi sa zajedničkom ribarstvenom politikom, i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 199/2008(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. prosinca 2008. o donošenju europskog plana za upravljanje populacijama kormorana u cilju smanjenja sve većeg utjecaja kormorana na riblje stokove, ribarstvo i akvakulturu(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 2010. o novom poticaju za Strategiju održivog razvoja europske akvakulture(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. srpnja 2010. o režimu za uvoz proizvoda ribarstva i akvakulture u EU radi buduće reforme ZRP-a(12),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište doneseno tijekom prvog čitanja 23. studenoga 2010. u cilju donošenja Uredbe (EU) br. .../2011 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 708/2007 o korištenju stranih i lokalno neprisutnih vrsta u akvakulturi(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o iskorištavanju potencijala istraživanja i inovacija u plavom gospodarstvu radi stvaranja radnih mjesta i ostvarivanja rasta(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2016. o sljedivosti proizvoda ribarstva i akvakulture u restoranima i maloprodaji(15),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije o primjeni Okvirne direktive o vodama i Okvirne direktive o pomorskoj strategiji (SWD(2016)0178) u vezi s akvakulturom,

–  uzimajući u obzir dokument Komisije iz 2015. naslovljen „Sažeto izvješće: Provedba pravila o ribljoj akvakulturi” (DG(SANTE) 2015 – 7406 – MR),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 29. lipnja 2017. naslovljenu „Europski akcijski plan ʻJedno zdravljeʼ za borbu protiv antimikrobne otpornosti” (COM(2017)0339),

–  uzimajući u obzir ekonomsko izvješće Znanstvenog, tehničkog i gospodarskog odbora za ribarstvo (STECF) o sektoru akvakulture u EU-u u 2016.,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurobarometra „Potrošačke navike u pogledu proizvoda ribarstva i akvakulture” (2017.) i dopunsku analizu Europskog tržišnog opservatorija za proizvode ribarstva i akvakulture (EUMOFA),

–  uzimajući u obzir znanstveno mišljenje naslovljeno „Hrana iz oceana” koje je izradila skupina znanstvenih savjetnika na visokoj razini u studenom 2017.,

–  uzimajući u obzir Kodeks ponašanja FAO-a za odgovorno ribarstvo,

–  uzimajući u obzir Kodeks o zdravlju akvatičnih životinja Svjetske organizacije za zdravlje životinja,

–  uzimajući u obzir članak 42. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2017. o promicanju kohezije i razvoja u najudaljenijim regijama Unije: primjena članka 349. UFEU-a(16),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0186/2018),

A.  budući da je sektor akvakulture, uključujući uzgoj morske i slatkovodne ribe, mekušaca, rakova, morske trave i bodljikaša, inovativan gospodarski sektor i aktivnost koja najbrže raste u sektoru proizvodnje hrane, te potencijalni sektor visoke tehnologije koji zahtijeva strukturno ulaganje i ulaganje u istraživanja te dugoročno operativno i financijsko planiranje;

B.  budući da sektor uzgoja ribe i školjkaša ima važnu i vrijednu ulogu u gospodarstvu, zapošljavanju te socijalnim pitanjima i pitanjima okoliša s obzirom na poboljšanje kvalitete života u obalnim i kopnenim područjima Unije i najudaljenijim regijama te na njegov doprinos prehrambenoj sigurnosti i sigurnosti opskrbe hranom europskih građana; budući da postoje određeni čimbenici koji negativno utječu na proizvodnju u akvakulturi, uključujući čimbenike povezane s okolišem i klimom, ali prije svega grabežljivce; budući da grabežljivci imaju velik utjecaj na proizvodnju, što potvrđuju razne studije;

C.  budući da se u Komunikaciji Komisije „Strateške smjernice za održivi razvoj akvakulture EU-a” ističu četiri prioritetna područja koja treba uzeti u obzir kako bi se iskoristio potencijal akvakulture EU-a: administrativni postupci, koordinirano prostorno planiranje, konkurentnost, posebice povezivanjem sektora i znanosti, i jednaki uvjeti za sve;

D.  budući da se u istoj Komunikaciji preporučuje da države članice izrade višegodišnje nacionalne strateške planove za akvakulturu kojima bi se analizirali ključni nedostaci i pitanja koja treba rješavati, utvrdili zajednički ciljevi i, ako je moguće, pokazatelji za ocjenjivanje napretka postignutog u tom smjeru;

E.  budući da održavanje lokalnih ekosustava i stokova mora biti temeljni i prioritetni cilj, pri čemu treba spriječiti uništavanje lokalnog ribarstva i poljoprivrede te raseljavanje stanovništa koje se njima bavi;

F.  budući da akvakultura EU-a stagnira unatoč dobrim namjerama i naporima, dok u ostalim regijama svijeta doživljava rast;

G.  budući da se prema procjenama akvakulturnom proizvodnjom u EU-u zadovoljava samo 10 % domaće potražnje za ribom te budući da se više od polovice potreba za ribljim proizvodima zadovoljava uvozom iz trećih zemalja;

H.  budući da akvakulturu treba promatrati kao oblik poljoprivrede te prema njoj tako i postupati, posebno kad je riječ o ribljem uzgoju;

I.  budući da najudaljenije regije zaostaju u razvoju akvakulture, što je od posebnog značaja;

J.  budući da su u nedavnom mišljenju Skupine znanstvenih savjetnika na visokoj razini o pitanju „Kako se iz oceana može dobiti više hrane i biomase, a da se buduće generacije ne liše njihovih koristi?” koje je toj skupini postavio povjerenik Vella, iznesene sljedeće preporuke: „uklopiti paradigmu odgovorne kulture u odnosu na „hranu iz oceana” ... u šire europske i svjetske političke agende na razini sustava”; i „dovesti razvoj marikulture u Europi na višu i u većoj mjeri stratešku razinu sveobuhvatnim, usklađenim političkim okvirom, što uključuje izdavanje smjernica za uključivanje zahtjeva marikulture u provedbu Direktive EU-a o pomorskom prostornom planiranju iz 2014. i proširenje tehnološke suradnje na marikulturu u okviru sporazumâ o partnerstvu u održivom ribarstvu (SFPA) između EU-a i južnih partnerskih zemalja”;

K.  budući da pokretanje ili širenje akvakulturnog uzgajališta u EU-u zahtijeva ishođenje raznih dozvola i ovlaštenja, da postupak izdavanja tih službenih dokumenata nije usklađen na razini EU-a te da je općenito spor, složen i da u okviru njega nema pravne sigurnosti i ekonomske predvidivosti; budući da zbog takvog stanja postoji rizik od sprječavanja razvoja sektora, da bi ono moglo odvraćati od poslovnih ulaganja te prouzročiti prekomjerne troškove u tom sektoru, osim toga što se njima neizravno potiče uvoz iz trećih zemalja;

L.  budući da su najsloženiji postupci za djelovanje u području akvakulture oni koji se odnose na zahtjeve u pogledu okoliša (procjena utjecaja na okoliš, strateška procjena utjecaja na okoliš i postupci nadzora), no paradoksalno, sporost i složenost tih administrativnih postupaka ne osigurava uvijek zaštitu okoliša, već naprotiv ponekad otežava osnivanje socioekonomski i okolišno održivih te kvalitetnih akvakulturnih uzgajališta; budući da postoje razlike između slatkovodne i morske akvakulture; budući razlike u podsektoru akvakulture zahtijevaju različite postupke u pogledu upravljanja stokovima, hranjenja i razmnožavanja; budući da pri izradi propisa EU-a o akvakulturi, a osobito o održivim normama za okoliš, odgovarajuću pozornost treba posvetiti tim razlikama;

M.  budući da birokratska složenost i kašnjenja, osobito u odnosu na izdavanje dozvola i planiranje, čine nedjelovanje koje neizbježno prouzročuje gospodarske i radno-socijalne troškove potencijalnim ulagačima u područjima u kojima se osnivaju akvakulturna uzgajališta, koji posebno utječu na nezaposlenost žena i mladih;

N.  budući da se za odgovarajuće prostorno planiranje moraju uzeti u obzir različite potrebe različitih korisnika, zajedno s potrebom da se zaštiti priroda, te se moraju uložiti napori u cilju njihova usklađivanja; budući da nedostupnost lokacija, nepostojanje odgovarajućeg prostornog planiranja te sukob s ostalim gospodarskim aktivnostima znatno utječe na razvoj akvakulture EU-a u nekim regijama jer sektor akvakulture može imati manju važnost u usporedbi s „moćnim” sektorima;

O.  budući da je prostorno planiranje jedan od ključnih preduvjeta za dugoročni razvoj akvakulture kojim bi kao instrumentom trebaloo osigurati odgovarajuće lokacije za planiranje akvakulture uzimajući u obzir ostale aktivnosti u predmetnim područjima;

P.  budući da se zakonodavstvo EU-a o okolišu zasniva na direktivama (Direktiva o pomorskoj strategiji, direktive o pticama i staništima) te budući da je stoga državama članicama te lokalnim i regionalnim tijelima prepušteno da ih prenose u nacionalno zakonodavstvo i primjenjuju s određenim stupnjem diskrecijskog prava; budući da zbog toga nema ujednačene provedbe diljem EU-a i da to dovodi do pravne nesigurnosti za poduzeća i uzgajališta, kao i do nemogućnosti predviđanja za ulagače te se stvaraju nejednaki uvjeti tržišnog natjecanja;

Q.  budući da se u znanstvenom mišljenju „Hrana iz oceana” (eng. „Food from the ocean”) navodi da je jedini način da se u kratkom roku ostvari znatno povećanje hrane i biomase iz oceana prikupljanje organizama s niže razine prehrambenog lanca kao što su makroalge i školjkaši;

R.  budući da se zbog različitih nacionalnih ili regionalnih pravnih okvira za akvakulturu poslovnim subjektima mogu postavljati različiti pravni uvjeti čak i ako djeluju u istom morskom bazenu, zbog čega postoji rizik od narušavanja tržišnog natjecanja;

S.  budući da treba pozdraviti primjere dobre suradnje na temelju dobrovoljnih sporazuma i drugih sporazuma između konzervatora prirode i sektora; budući da treba pozdraviti pozitivne primjere doprinosa akvakulture očuvanju dobre kvalitete vode i usluga vodenog ekosustava, također je važno priznati i pokušati smanjiti moguće negativne učinke akvakulture na lokalni okoliš i kvalitetu vode; stoga potiče daljnje inovacije i inicijative kako bi osigurao dugoročno održiv i isplativ sektor;

T.  budući da uzgoj školjkaša i makroalgi iziskuje uravnotežen prinos hranjivih soli u okoliš;

U.  budući da, u svjetlu navedenog, ta vrsta slatkovodnih ribogojilišta također ispunjava uvjete za zaštitu okoliša kojima se štiti kvaliteta i količina vode i zaslužuje znatno bolju zaštitu i potporu donositelja odluka u EU-u nego što je to trenutačno slučaj;

V.  budući da proizvodi iz EU-a moraju biti u skladu s nizom strogih pravila i standarda o okolišu, zdravlju životinja, dobrobiti životinja i zaštiti potrošača, koji obuhvaćaju proizvodne postupke, hranu za životinje, dobrobit, prijevoz, preradu i socijalne uvjete zapošljavanja, što izravno utječe na troškove proizvodnje; budući da to rezultira održivim proizvodima izvrsne kvalitete koji mogu biti skuplji, pa su samim time često manje konkurentni od uvoznih proizvoda koji često dolaze na tržište EU-a po niskim cijenama zbog praksi koje su neodržive s ekološkog, socijalnog i radno-pravnog stajališta i čija je proizvodnja popraćena lošim standardima u području dobrobiti životinja i zdravlja;

W.  budući da neka trgovačka društva iz područja akvakulture znatno ovise o izvorima energije, zbog čega se povećavaju troškovi akvakulturne proizvodnje;

X.  budući da bi trebalo povećati potrošnju ribe, hrane koja sadrži bjelančevine, masne kiseline, vitamine, minerale i bitne mikronutrijente koji su dobri za zdravlje ljudi, te budući da bi izvrsna kvaliteta plodova mora iz EU-a trebala biti jedna od glavnih konkurentnih prednosti akvakulture EU-a;

Y.  budući da se svjetska potrošnja ribe progresivno povećava istodobno sa svjetskim povećanjem stanovništva;

Z.  budući da, usto, trgovinske, socijalne i ekološke politike EU-a nisu uvijek međusobno usklađene: na primjer, EU dodjeljuje status u okviru općeg sustava povlastica (GSP i GSP +) ugroženim zemljama u razvoju, čiji je cilj omogućiti im da plaćaju manju carinu ili da uopće ne plaćaju carinu na izvoz u EU, a time im se omogućava nužan pristup tržištu EU-a i doprinosi njihovu rastu; budući da se istodobno u nekima od tih zemalja, primjerice nekim azijskim zemljama, proizvode akvakulturni proizvodi koji nisu u skladu s normama u području zaštite okoliša, dobrobiti životinja, zdravlja te socijalnih i radnih prava, koje moraju poštovati subjekti iz EU-a, te se takvom proizvodnjom u nekim slučajevima krše ljudska prava;

AA.  budući da je EU i u vezi s hranom za akvakulturu veoma ovisan o uvozu ribarskih proizvoda iz trećih zemalja te budući da održivija, alternativna hrana dosad nije u dovoljnoj mjeri istražena i potaknuta;

AB.  budući da je vanjska trgovina EU-a akvakulturnim proizvodima u deficitu i da između akvakulturnih proizvoda koji se uvoze iz trećih zemalja i akvakulturnih proizvoda iz EU-a postoji nepošteno tržišno natjecanje, čime se ugrožava kvaliteta hrane i zdravlje potrošača;

AC.  budući da akvakultura u trećim zemljama pruža mogućnosti za ulaganja EU-a;

AD.  budući da europski potrošači ne mogu shvatiti razlike između proizvoda europske akvakulture i onih iz trećih zemalja u pogledu kvalitete, ekološkog otiska, društvenog ponašanja i poštovanja dobrobiti životinja kad informacije koje o njima dobivaju nisu dovoljne ili točne (posebno u odnosu na zemlju podrijetla, odmrzavanje ili identifikaciju vrste);

AE.  budući da je zakonodavstvo EU-a jasno u vezi s informacijama o akvatičkim proizvodima za potrošače i da odgovornost za njihovu kontrolu imaju tijela država članica; međutim budući da je opće poznato da se te osnovne informacije potrošačima ne pružaju u ribarnicama i restoranima; budući da se nedostatnom provedbom dovodi u pitanje konkurentnost akvakulture EU-a;

AF.  budući da se održivi uzgoj ribe temelji na uzgoju zdravih životinja, a za to je nužno razviti konkretne i inovativne veterinarske instrumente, posebno cjepiva i antibiotike, koje bi trebalo koristiti odgovorno i restriktivno kako bi se bez štete za okoliš i divlje vrste osigurali zdravlje i dobrobit životinja i potrošača te sigurni i hranjivi akvakulturni proizvodi; budući da se u propisima EU-a o zdravlju životinja također moraju u obzir uzeti osobitosti akvakulture i posebnosti ribljih vrsta kad je riječ o liječenju infekcija i bolesti te utjecaju na kvalitetu proizvoda;

AG.  budući da se u europskom akcijskom planu „Jedno zdravlje” za borbu protiv antimikrobne otpornosti zapaža da je imunizacija cijepljenjem troškovno učinkovita intervencija u području javnog zdravlja u borbi protiv antimikrobne otpornosti(17), što se isto tako može primijeniti na akvakulturu;

AH.  budući da se predodžba europskog društva i potrošača o akvakulturi razlikuje od jedne države članice do druge, ali općenito je očigledno da bi mogla biti bolja;

AI.  budući da, unatoč tome što uvijek ima prostora za poboljšanje boljim praksama, ta aktivnost nije uvijek na lošem glasu zbog stvarnih problema (okoliš, aspekti kvalitete ili sigurnosni aspekti), već zbog predrasuda potrošača o akvakulturi; budući da dobar dio tog stanja proizlazi iz uvjerenja da su stvarni učinci akvakulture u nekim trećim zemljama (zemljama u razvoju) prisutni i u EU-u, što nije točno;

AJ.  budući da znatno različite prakse u području akvakulture dovode do znatnih razlika u kvaliteti proizvoda, utjecaju na okoliš i higijenskim uvjetima, zbog čega su, među ostalim, potrošači često nesigurni u pogledu konačnog proizvoda; 

AK.  budući da loš ugled akvakulture utječe na način na koji javne uprave njome upravljaju (izdavanje dozvola, planiranje itd.), ali i na uvjete stavljanja na tržište;

AL.  budući da je važno imati na umu potencijal slatkovodne akvakulture, kontinentalne akvakulture sa zatvorenim vodama, integrirane multitrofičke akvakulture i sustava za ponovnu cirkulaciju ili akvaponija u gradskim područjima za poboljšanje sigurnosti hrane i razvoj ruralnih područja;

AM.  budući da su rakovi, mekušci i vodeno bilje, kao što su alge, također važan resurs akvakulture;

AN.  budući da istraživanje i inovacije imaju temeljnu ulogu u iskorištavanju potencijala održive akvakulture; budući da se proizvodnja može održivo povećati širenjem utemeljenim na inovacija, regeneracijom i prečišćavanjem vode, korištenjem energije iz obnovljivih izvora te energetskom učinkovitošću i učinkovitim korištenjem resursa, a istodobno se može smanjiti utjecaj na okoliš i pružati usluge zaštite okoliša;

AO.  budući da su standardni protokoli znanstvenih podataka na razini EU-a koji omogućuju nadzor te poboljšanje upravljanja i postupaka proizvodnje, kao i njihov utjecaj na okoliš i zdravlje, od znatne važnosti;

AP.  budući da treba dati prednost uzgoju domaćih ili endemskih vrsta kako bi se smanjio utjecaj na okoliš i akvakultura učinila održivijom;

AQ.  budući da zbog poteškoća pri pristupu kreditima i znatno dugog vremenskog razmaka između trenutka ulaganja i prve prodaje (općenito tri godine ili više) postoji rizik od odvraćanja ulagača;

AR.  budući da su uvjeti pretfinanciranja koje nude banke i financijske institucije sve stroži;

AS.  budući da se postupcima koji su u većini slučajeva nedovoljno jasni korisnicina i brojnim dokumentima koji se moraju predati da bi se dobila sredstva iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) obeshrabruju podnositelji zahtjeva; budući da oko 1 280 milijuna EUR na raspolaganju u trenutačnom (2014. – 2020.) programskom razdoblju nije dovoljno za razvoj europskog sektora akvakulture; budući da su, osim toga, stope apsorpcije sredstava u državama članicama iznimno niske;

AT.  budući da se u okviru održive akvakulture mora uzeti u obzir mogući utjecaj na stokove divlje ribe i kvalitetu vode, no i za akvakulturu su potrebni zdravi riblji stokovi i izvrsna kvaliteta vode;

AU.  budući da dostupni podaci ukazuju na sve veći jaz, koji se procjenjuje na osam milijuna tona, između razine potrošnje morskih plodova u EU-u i količine ulova iz ribolova; budući da se održivom akvakulturom, zajedno s održivim ribarstvom, može doprinijeti tome da se zajamči dugoročna sigurnost opskrbe hranom i ishrane, uključujući zalihe hrane, kao i rast i radna mjesta za građane Unije, te da se njima može zadovoljiti sve veća svjetska potražnja za hranom iz akvakulture, pod uvjetom da se za akvakulturne aktivnosti koriste održivi izvori hrane i da se spriječi propadanje okoliša; budući da se stoga njome može doprinijeti općem cilju uklanjanja jaza između potrošnje i proizvodnje plodova mora u EU-u;

AV.  budući da se u akvakulturi kilogram ribe niske ekonomske vrijednosti može pretvoriti u kilogram ribe visoke vrijednosti (na primjer, iz kapelina u veliki romb, pri čemu se vrijednost povećava s 0,10 EUR na 7 EUR po kilogramu);

AW.  budući da su mladi zbog loše komunikacije i nedostatka financijskih mogućnosti i stabilnosti manje zainteresirani za rad u sektoru akvakulture ili za ulaganja u njega i njegov razvoj, zbog čega taj sektor nije privlačan za mlađe generacije;

AX.  budući da održiva akvakultura koja je u vlasništvu zajednice i kojom zajednica upravlja može donijeti socioekonomsku korist za rubne obalne regije i imati pozitivnu ulogu u plavom gospodarstvu;

AY.  budući da slatkovodna akvakultura čini oko 20 % ukupnog sektora u cijeloj Europi i da bi potpora EU-a trebala odgovarati tom udjelu; budući da posebni karakter slatkovodne akvakulture znači da su za nju potrebna posebna pravila i posebno poglavlje u zakonodavstvu o zajedničkoj ribarstvenoj politici EU-a;

AZ.  budući da su istraživanje i inovacije ključni za postizanje veće održivosti i konkurentnosti sektora akvakulture na tržištu EU-a;

AAB.  budući da se projekti slatkovodne akvakulture mogu provoditi i s financiranjem ex post, i da to često iziskuje neproporcionalni trud ulagača, a rezultat je da se u mnogim slučajevima uzgajivači ribe ne usuđuju sudjelovati u projektima; budući da intenzitet potpore u većini slučajeva nije na odgovarajućoj razini;

Iskorištavanje potencijala akvakulture EU-a

1.  prepoznaje pozitivne učinke koje održiva akvakultura, uključujući i morski i slatkovodni sektor, općenito može imati na zaposlenost i gospodarstvo Unije te na poboljšanje produktivnosti i kvalitete života u njezinim obalnim i kopnenim područjima, ističe da je potrebno potaknuti njezin razvoj, diversifikaciju i inovacije promicanjem veće proizvodnje ribe, rakova, mekušaca, algi i bodljikaša iz akvakulture, jačanjem konkurentnosti tih proizvoda (kako bi se poboljšala akvakulturna proizvodnja EU-a tako da dosegne barem trenutačnu svjetsku stopu rasta akvakulture u razdoblju od pet godina i kako bi se potaknula ulaganja u energetski učinkovitiju i ekonomičniju opremu) te povećanjem njihove potrošnje i doprinosa sigurnosti opskrbe hranom i ishrane za građane EU-a; ustraje u tome da se to mora činiti uz istodobno očuvanje pravilnog funkcioniranja morskih ekosustava kako bi se omogućila stalna praksa profitabilne akvakulture i komercijalnog ribolova te ostali održivi načini upotrebe morskog okoliša;

2.  smatra da EU treba povećati svoju proizvodnju u sektoru akvakulture, posebno u cilju smanjenja pritiska na prirodna ribolovna područja; smatra da se hrana za životinje proizvedena od ribe treba nabavljati na održiv način, da njome ne bi trebalo ugroziti ciljeve zajedničke ribarstvene politike u pogledu najvećeg održivog prinosa i da bi opterećenje hranjivim tvarima trebalo kontrolirati; ističe važnost suradnje znanstvenih istraživača, industrije akvakulture, proizvođača hrane za životinje te organizacija i uprava za zaštitu okoliša; ističe da bi u okviru akvakulture EU-a trebalo uzimati u obzir kvalitetu, održivost, sigurnost opskrbe hranom, okolišne aspekte te zdravlje životinja i ljudi i da ona u tom pogledu treba biti uzor; sa zadovoljstvom prima na znanje nove inicijative u vezi s kontinentalnom akvakulturom, osobito u osjetljivim morima i područjima EU-a sa zatvorenim vodama te smatra da su potrebne snažnije mjere kako bi se akvakultura pretvorila u učinkovitiji, gospodarski održiv, društveno odgovoran i ekološki sektor koji zadovoljava veći dio europske potražnje za ribom i kojim se smanjuje europska ovisnost o uvozu;

3.  pozdravlja komunikaciju Komisije „Strateške smjernice za održiv razvoj akvakulture EU-a” i činjenicu da su u njoj prepoznata područja u koja treba usmjeriti napore kako bi se iskoristio potencijal akvakulture EU-a te kako bi ona, zajedno s održivim ribarstvom, mogla doprinijeti cilju uklanjanja jaza između potrošnje i proizvodnje plodova mora u EU-u na ekološki, društveno i ekonomski održiv način;

4.  ističe da je slatkovodna akvakultura i dalje nedovoljno istražena mogućnost poboljšanja sigurnosti opskrbe hranom i razvoja ruralnih područja;

5.  ističe da se održiv rast treba temeljiti na: predvidivosti poslovnih ulaganja i pravnoj sigurnosti, koja se može stvoriti učinkovitijim administrativnim okvirima, većom transparentnošću upravljanja, jasnim, homogenim i pojednostavljenim kriterijima dodjele dozvola diljem EU-a, zajedničkim postupcima upravljanja bolestima i pristupom odgovarajućem veterinarskom liječenju koje nije štetno za ljudsko i životinjsko zdravlje, učinkovitim prostornim planiranjem, dostupnošću dokumenata koji sadrže smjernice, razmjenom dobre prakse, podrškom Savjetodavnog vijeća za akvakulturu i odgovarajućom financijskom potporom; ističe da svi ti čimbenici mogu doprinijeti održivom rastu;

6.  pozdravlja zaključke i preporuke iz znanstvenog mišljenja „Hrana iz oceana” iz studenog 2017. koji se odnose na razvoj i provedbu politika pomorstva, ribarstva i akvakulture u narednim godinama kako bi se povećala količina održive hrane iz oceana;

7.  poziva Komisiju da podrži nastojanja industrije da smanji ovisnost o stokovima divlje ribe kad je riječ o proizvodnji riblje hrane, među ostalim većom uporabom morske trave i drugih algi;

8.  poziva Komisiju da potiče daljnji razvoj novog sektora akvakulture morskih algi;

9.  prepoznaje potencijal akvakulture u pogledu doprinosa sigurnosti hrane i ishrane za građane EU-a te potrebu za održivom i zdravom prehranom, klimatski razboritim i ekološki održivim prehrambenim sustavima prilagođenima dobrobiti životinja te cirkularnosti i resursnom učinkovitosti prehrambenih sustava, kojima se potiču inovacije i osnažuju zajednice;

10.  ponavlja da se razvoj europske akvakulture mora povezati s osnovnom i neizostavnom potrebom za neovisnom, sigurnom i održivom proizvodnjom hranjive hrane te da mu treba pokloniti više pozornosti u globalnoj agendi EU-a;

11.  poziva Komisiju i države članice da ulažu u istraživanja, studije i pilot projekte za inovativne, budućnosti okrenute i ekološki odgovorne proizvodne prakse u akvakulturi, uključujući integrirane multitrofičke akvakulturne sustave (IMTA), hidropone i recirkulacijske akvatične sustave (RAS) kojima se smanjuje utjecaj akvakulturnih uzgajališta na staništa, populacije divljih životinja i kvalitetu vode, čime se doprinosi pristupu temeljenom na ekosustavu;

12.  traži od Komisije da izvrši detaljnu analizu i pobrine se za prikladno daljnje postupanje sa svakom od preporuka Skupine znanstvenih savjetnika na visokoj razini;

13.  ističe da se u svakoj održivoj europskoj politici akvakulture moraju u obzir uzeti karakteristike te različite potrebe i izazovi raznih vrsta akvakulturne proizvodnje te da se u sklopu nje moraju izraditi prilagođene mjere kojima se također vodi računa o geografskim razlikama i mogućim učincima klimatskih promjena; stoga poziva Europsku komisiju da u okviru zajedničke ribarstvene politike za razdoblje nakon 2020. uspostavi zasebna pravila prilagođena obilježjima svakog podsektora;

14.  ističe potencijal slatkovodne akvakulture, kontinentalne akvakulture u zatvorenim vodama, integrirane multitrofičke akvakulture i recirkulacijskih sustava te akvaponija u gradskim područjima; ističe da je slatkovodna akvakultura i dalje nedovoljno istražena mogućnost poboljšanja sigurnosti opskrbe hranom i razvoja ruralnih područja, no da ima važnu društvenu ulogu jer omogućava ruralno zapošljavanje u najsiromašnijim područjima, a ima i važnu ulogu za okoliš zbog očuvanja dragocjenih močvara i omogućavanja širokog raspona usluga ekosustava koje daleko nadilaze njezinu ekonomsku vrijednost;

15.  ističe važnost stvaranja instrumenata koordinacije, studijskih skupina i aktivnosti na razini EU-a s ciljem utvrđivanja slučajeva u kojima proizvodnju školjkaša ozbiljno ugrožava orada (Sparus aurata) i pronalaženja održivih rješenja prihvatljivih za okoliš;

16.  prepoznaje potencijal akvakulture i s njome komplementarne prerade i izvoza ribljih proizvoda kao autohtone industrije koja omogućuje zapošljavanje i gospodarsku korist, posebno u ruralnim obalnim i otočnim zajednicama;

17.  ukazuje na važnost činjenice da Okvirnom direktivom o vodama i Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji treba zajamčiti zaštitu područja za uzgoj školjkaša, kako je utvrđeno u tzv. Direktivi o školjkašima stavljenoj izvan snage;

18.  ističe da u okružju za proizvodnju makroalgi ili školjkaša pri smanjenju unosa hranjivih sastojaka radi ostvarivanja dobrog ekološkog statusa okoliša treba uzeti u obzir i sposobnost organizama koji se uzgajaju za prirodno smanjenje;

Pojednostavljivanje administrativnih postupaka

19.  ističe ključnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u razvoju europske akvakulture, među ostalim i u provedbi višegodišnjih strateških planova država članica;

20.  ističe da se održivi razvoj akvakulture treba temeljiti na predvidljivosti poslovnih ulaganja i pravnoj sigurnosti, koji se mogu stvoriti:

  a)  pojednostavljenjem i ubrzavanjem administrativnih postupaka, odnosno manjom birokracijom, na razini EU-a te na nacionalnoj i regionalnoj razini, čime se povećava primjena informacijske i komunikacijske tehnologije te istodobno osigurava da morski okoliš dodatno ne propada;

  b)  većom transparentnošću i odgovarajućim planiranjem;

c)  boljom koordinacijom u pogledu zajedničkih nadležnosti EU-a, država članica i po potrebi regionalnih i lokalnih tijela vlasti;

d)  brzim, jasnim i transparentnim postupcima izdavanja dozvola uz ograničene rokove za postizanje sporazuma kako se ne bi obeshrabrili ulagači;

  e)  pomnim praćenjem višegodišnjih nacionalnih strateških planova država članica koje provodi Komisija;

f)  smjernicama Komisije za nacionalne strateške planove za jedinstvenu primjenu zakonodavstva EU-a (uglavnom u vezi s okolišem te radi zaštite zdravlja i jamčenja da se ne nanosi šteta ni za ekosustave ni za ribarstvo);

g)  usklađenim zakonodavnim okvirom među različitim regijama i državama članicama koje dijele iste vode kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje i učinkovita politika zaštite okoliša;

h)  bliskom suradnjom između Komisije i nadležnih tijela (nacionalnih, ali i lokalnih i regionalnih) pri provedbi zakonodavstva EU-a (uglavnom u vezi sa sanitarnim uvjetima i okolišem), kao i podržavanjem usklađivanja nacionalnog ili regionalnog zakonodavstva kad je to potrebno;

  i)  mehanizmima za razmjenu informacija i najboljih praksi među državama članicama otvorenom metodom koordinacije nacionalnih mjera koje se odnose na poslovnu sigurnost, pristup vodama i prostoru Unije te pojednostavljenje postupaka izdavanja dozvola;

  j)  odgovarajućom javnom financijskom potporom na razini EU-a i na nacionalnoj razini za održivu i odgovornu akvakulturnu proizvodnju, inovacije i razvoj;

  k)  boljim uvrštavanjem perspektive akvakulture i ribarstva u trgovinske sporazume Unije;

21.  kad je riječ o administrativnom sustavu, predlaže uspostavu „jedinstvene točke” što je prije moguće, koja bi preuzimala i izvršavala sve ovlasti, čime bi se omogućilo podnošenje relevantnih dokumenata jedinstvenom administrativnom tijelu; smatra da bi se time poboljšao odnos između krajnjeg korisnika i različitih razina javne uprave;

22.  predlaže da se uspostavi pojednostavljeni ili „ubrzani” sustav izdavanja dozvola, u skladu s kojim bi nadležna uprava izdavala privremenu potvrdu kojom bi se subjektima koji ispunjavaju unaprijed utvrđene kriterije dopustilo da započnu obavljati djelatnost; ti bi se kriteriji mogli zasnivati na povijesti podnositelja zahtjeva ili činjenici da predlažu pionirski akvakulturni projekt u smislu inovacija i/ili održivosti, ili pak na uspostavi zona namijenjenih za akvakulturu za koje je unaprijed utvrđeno što su nesukladni oblici namjene;

Nepristranost u interakciji s drugim sektorima

23.  ističe da bi pri prikladnom prostornom planiranju trebalo voditi računa o svim sektorima (cjelovit pristup), održivosti i sigurnosti hrane, a da se pritom ne daje prednost moćnim gospodarskim sektorima na štetu akvakulture; ističe da se radi prostornog planiranja ne moraju nužno razdvajati djelatnosti u određenim područjima, već da njihova uravnotežena kompatibilnost potencijalno može svim dionicima donijeti korist;

24.  predlaže da se regionalizacijom podrže aktivnija i važnija uloga te uključenost akvakulturnih organizacija i lokalnih akcijskih skupina u ribarstvu u postupak donošenja odluka kako bi se osigurao najbolji pristup za svaku regiju;

25.  ističe da se primjerena pozornost mora posvetiti interesima sektora akvakulture i da se prema njemu mora postupati pravedno kad je u interakciji s drugim sektorima, npr. pri prostornom planiranju;

26.  poziva Komisiju i države članice da izrade karte prostornog planiranja kako bi se utvrdila moguća područja u kojima bi akvakultura mogla koegzistirati s drugim djelatnostima;

27.  ističe da su prostorno planiranje i uvjeti izdavanja dozvola najvjerojatniji razlog nespremnosti ostalih važnih ili snažnih sektora na dijeljenje prostora;

28.  ističe da bi se, kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti u području pristupa morskim resursima, studije o utjecaju na socioekonomsku situaciju i na okoliš potrebne za akvakulturu također trebale odnositi na sve povezane sektore, kao što su turizam ili ekstrakcija sirovina;

29.  poziva države članice i nacionalne vlasti da poštuju zakonodavstvo EU-a o vodama te regeneraciji i čišćenju kontaminiranih područja;

30.  ističe da bi zakonodavstvo trebalo donositi nakon ravnopravnog savjetovanja sa svim zainteresiranim stranama;

Prilagodba zakonodavstva potrebama akvakulture

31.  ističe da održivost okoliša mora ići ruku pod ruku sa socijalnom i gospodarskom održivošću (održivost ima tri stupa) te da je potrebno na odgovarajući način razmotriti sadašnji i potencijalni doprinos akvakulture sigurnosti hrane u Uniji;

32.  pozdravlja primjere dobre prakse i dobre suradnje u okviru sektora utemeljene na dobrovoljnim sporazumima i drugim sporazumima između konzervatora prirode i sektora, među ostalim i u područjima iz mreže Natura 2000; pozdravlja brojne primjere doprinosa akvakulture očuvanju dobre kvalitete vode; priznaje usluge vodenog ekosustava koje pruža taj sektor i poziva na uvođenje poticaja kojima bi se one ojačale; ističe da uvođenje dodatnih pravnih komplikacija u vezi s akvakulturom nije poželjno sa stajališta održivosti i socioekonomskog razvoja;

33.  ističe da bi zakonodavstvo EU-a trebalo bolje prilagoditi stvarnosti akvakulture, njezinim posebnostima i potrebama u okviru Zajedničke ribarstvene politike i u skladu, među ostalim, sa zakonodavstvom EU-a u području okoliša te u skladu s ciljem postizanja dobrog ekološkog stanja svih morskih voda do 2020. te uzimajući u obzir važnost zapošljavanja žena i mladih u tom sektoru;

34.  ističe da u slučajevima u kojima je provedba zakonodavstva EU-a problematična ili nedosljedna treba izdati smjernice o njegovu tumačenju i najboljoj praksi;

35.  ponavlja da bi taj sektor trebao biti bolje uključen u donošenje odluka;

36.  potiče Komisiju da poboljša ograničen doprinos akvakulturne proizvodnje domaćoj potražnji za ribom, procijenjen na 10 % i da izmijeni činjenicu da se više od polovice potražnje za ribom u Uniji zadovoljava uvezenim proizvodima;

Povećanje konkurentnosti akvakulture EU-a unutar i izvan naših granica

37.  poziva na to da se zahtijeva da uvezeni akvakulturni proizvodi ispunjavaju jednake norme u pogledu zaštite okoliša, sigurnosti hrane i radno-socijalnih prava te poštovanja ljudskih prava koje moraju ispunjavati i subjekti iz EU-a te žali zbog činjenice da još ne postoje jednaki uvjeti u tom području i da je opasno narušavanje tržišnog natjecanja ozbiljan problem za subjekte iz EU-a;

38.  upozorava na trenutačno stanje europskih uzgajivača u ribnjacima koji se suočavaju sa znatnim gubicima cijelih stokova zbog grabežljivaca kao što su vidra, čaplja i kormoran; ističe da ti grabežljivci također ubijaju ikru smuđa i šarana te tako znatno ograničavaju uzgoj i rasplod slatkovodnih riba; stoga poziva države članice da primjenjuju postojeća izuzeća u slučaju čaplje i kormorana te poziva Komisiju da preispita status očuvanja vidre i da ondje gdje je potrebno omogući potrebno uklanjanje i nadzor tih grabežljivaca;

39.  poziva na brojnije i bolje kontrole podrijetla i granične kontrole za uvezene proizvode te, na unutarnjoj razini, na uvođenje mjera za borbu protiv nezakonitih ili "prikrivenih" praksi u akvakulturi koje utječu na unutarnji razvoj sektora;

40.  ističe da bi EU trebao izvoziti svoje standarde održivosti te znanje i iskustvo; smatra da je to posebno važno za susjedne regije koje proizvode slične vrste onima koje se proizvode u EU-u, a posebno za treće zemlje koje dijele vode s EU-om;

41.  poziva Komisiju da zajamči da se u trgovinskim sporazumima s partnerima iz trećih zemalja povlašteni pristup tržištu uvjetuje poštovanjem standarda održivosti i dobrobiti životinja istovjetnih onima koji se primjenjuju u EU-u;

42.  poziva Komisiju da u okviru politike EU-a za suradnju sa zemljama u razvoju sponzorira mjere potpore i osposobljavanja čiji je cilj promicanje održive akvakulture i osvješćivanje proizvođača u akvakulturi u tim zemljama o politici kvalitete i višim proizvodnim standardima, posebno kad je riječ o higijenskim i socijalnim standardima te standardima u području zaštite okoliša;

43.  poziva da se poduzmu koraci za poticanje ulaganja EU-a u projekte akvakulture u trećim zemljama;

44.  poziva Komisiju da nastavi skrbiti o poštovanju pravila EU-a o uvozu, među ostalim i u pogledu postupaka uzgoja u trećim zemljama izvoznicama i njihova poštovanja normi u području zaštite okoliša te higijenskih i socijalnih normi, kako bi se na međunarodnoj razini mogli primjenjivati jednaki uvjeti; istodobno smatra da bi rezultati praćenja procesa akvakulture u trećim zemljama trebali imati odlučujući utjecaj na obnavljanje dozvola za izvoz proizvoda u EU;

45.  traži od Komisije da procijeni utjecaj Brexita na područje akvakulture;

Bolje informacije za potrošače

46.  inzistira na potpunoj provedbi zakonodavstva EU-a o označivanju i informiranju potrošača, kako u ribarnicama tako i u hotelijerskom i ugostiteljskom sektoru te restoranima; smatra da je to važno za sve proizvode ribarstva (a ne samo proizvode akvakulture), podjednako za uvezene proizvode i one proizvedene u EU-u; smatra da bi u tu svrhu trebalo prilagoditi i pooštriti Uredbu o kontroli;

Jamčenje dobrobiti životinja

47.  traži uvođenje posebne oznake za prepoznavanje proizvoda iz održive akvakulture EU-a te ističe potrebu za transparentnošću za potrošače, među ostalim i u pogledu proizvoda akvakulture uvezenih iz trećih zemalja, i to poboljšanjem sljedivosti;

48.  smatra da bi strategija usmrćivanja trebala uključivati prijedloge kojima će se osigurati procesi razvoja učinkovitih parametara za ljudske metode usmrćivanja ribe koje su u skladu sa smjernicama Svjetske organizacije za zdravlje životinja i Europske agencije za sigurnost hrane te da bi njome trebalo zajamčiti da je oprema koja se koristi za usmrćivanje ribe u skladu s tim parametrima i da se u cijelom EU-u provodi, procjenjuje, ocjenjuje i certificira učinkovito usmrćivanje ribe iz uzgoja;

Dostupnost veterinarskih proizvoda

49.  ističe da se veterinarsko zakonodavstvo EU-a mora bolje prilagoditi stvarnosti i potrebama akvakulture, uzimajući u obzir različite vrste i operativne razlike;

50.  ističe da je za cjepiva i ostale veterinarske proizvode kojima se štiti zdravlje ljudi i životinja, a posebno za „manje” vrste, potrebno istinsko zajedničko tržište EU-a;

51.  primjećuje da su relativno veći troškovi dijagnoze, alternativa za antimikrobna sredstva i cijepljenja u usporedbi sa širokom upotrebom antibiotika nažalost prepreka za ostvarenje veće upotrebe i veće stope cijepljenja, čemu se teži u akcijskom planu(18); pozdravlja činjenicu da je u akcijskom planu Komisija najavila poticaje za povećanje upotrebe dijagnostike, alternativa za antimikrobna sredstva i cjepiva(19);

52.  potiče Komisiju da uvede obvezu pružanja informacija o uporabi cjepiva i antibiotika u akvakulturi s obzirom na moguće rizike za ljudsko zdravlje i ekosustav;

53.  smatra da bi Komisija i države članice trebale osmisliti praktične poticaje i mjere, uključujući poboljšanu provedbu ili po potrebi izmjenu Direktive 2006/88/EZ, kako bi se potaknuo integrirani lančani pristup planu za borbu protiv antimikrobne otpornosti i povećala upotreba alternativa za antimikrobna sredstva, dijagnostike i cjepiva u akvakulturi, a samim time učinkovito poticala prevencija, kontrolirale i iskorijenile bolesti i otpornost na antibiotike u vodenih životinja te maksimalno povećalo njihovo preživljavanje, rast i učinkovitost proizvodnje;

54.  ističe da u europskim i nacionalnim programima za zdravlje riba i školjaka treba poticati znanstveno istraživanje i razvoj novih veterinarskih proizvoda za vodene vrste;

55.  u tom smislu napominje da otpornost na antibiotike postaje vrlo ozbiljan problem u ljudskoj i životinjskoj medicini te poziva Komisiju da ograniči njihovu uporabu na situacije u kojima postoji rizik od epizootskih bolesti u akvakulturnim objektima i da se više ne koriste preventivno te da procijeni učinak na rizik od prenošenja otpornosti na potrošače;

Bolje promotivne kampanje i komunikacija

56.  ističe da su potrebne bolje promotivne kampanje i komunikacija na razini EU-a o koristima akvakulture i konzumacije ribe;

57.  poziva Komisiju da potiče snažne i dugotrajne generičke kampanje EU-a u kojima se objašnjava prednost održivosti proizvoda akvakulture iz EU-a, s naglaskom na njihovim visokim standardima kvalitete, dobrobiti životinja i očuvanja okoliša u usporedbi s proizvodima uvezenima iz trećih zemalja, kao što je slučaj s oznakom „Uzgojeno u EU-u”;

58.  ističe potrebu da se potaknu i financiraju promotivne kampanje za regionalne programe kvalitete, obuhvaćene Uredbom (EU) br. 1151/2012, kao što su zaštićene oznake izvornosti; poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama na razini EU-a pokrene kampanju za informiranje potrošača i poslovnih subjekata o akvakulturi općenito, a osobito o razlikama između strogih i sveobuhvatnih standarda na europskom tržištu i nižih standarda koji se primjenjuju na uvezene proizvode iz trećih zemalja, s posebnim naglaskom na problemima za sigurnost hrane i javno zdravlje do kojih može doći uvođenjem posebno otpornih mikroorganizama i antimikrobne otpornosti u Uniju; ističe vrijednost koju zakonodavstvo EU-a o poboljšanju dobrobiti ribe iz uzgoja tijekom uzgoja, prijevoza i usmrćivanja ima za zadovoljavanje očekivanja potrošača i oglašavanje kvalitete proizvoda koja se jamči standardima EU-a u odnosu na proizvode uvezene iz trećih zemalja;

59.  poziva Komisiju da izdvoji odgovarajući iznos u proračunu EU-a za poticanje ribljih proizvoda i ostalih proizvoda ribarstva i akvakulture; smatra da bi trebalo pokrenuti sveobuhvatnu marketinšku kampanju zasnovanu na zajedničkim načelima koja bi obuhvatila sve države članice i koja bi bila uspostavljena kao zajednička mjera, uz potporu u iznosu od 80 % do 100 %, kako bi se povećala razina osviještenosti o proizvodima akvakulture EU-a i njihova prihvaćenost;

60.  podržava lokalne akcijske skupine u ribarstvu mreže FARNET u promicanju njihovih aktivnosti na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini;

Potpora za istraživanje i inovacije

61.  ističe da EFPR, iz kojega se dodjeljuje 1,2 milijarde EUR za održivi razvoj akvakulture EU-a, i ostali izvori financiranja, kao što je program Obzor 2020., pružaju priliku za inovacije;

62.  ističe važnost lokalnih akcijskih skupina u ribarstvu koje doprinose razvoju ribarstva i akvakulture na određenom području jačanjem lokalnih ribarstvenih resursa te poticanjem inovacija i diversifikacije u ribarstvu i akvakulturi;

63.  traži od Komisije da podupre istraživanja za borbu protiv herpesvirusa kamenice;

64.  zabrinut je zbog utjecaja nekih invazivnih stranih vrsta na europsku akvakulturu; ističe važnost znanstveno utemeljene, djelotvorne i razmjerne provedbe Uredbe (EU) br. 1143/2014 o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta kako bi se zaštitili sektor europske akvakulture, autohtone vrste i ekosustavi; poziva Komisiju i države članice da podupru istraživanje i inovacije za borbu protiv najproblematičnijih invazivnih stranih vrsta;

65.  poziva Komisiju i države članice da podupru borbu protiv invazivne vrste Ceratostoma inornatum koja napada kamenice;

66.  ističe da bi programom Obzor 2020. i devetim okvirnim programom trebalo i dalje podupirati istraživačke aktivnosti u području akvakulture kojima se povećava konkurentnost tog sektora i odgovara na pitanja istaknuta na konferenciji Komisije „FOOD 2030” održanoj 2016. te u mišljenju Skupine znanstvenih savjetnika na visokoj razini „Hrana iz oceana”;

67.  smatra da bi se Komisija o temama koje bi prioritetno trebalo uključiti u nacionalne strateške planove trebala savjetovati s Europskom tehnološkom i inovacijskom platformom (EATiP) i Savjetodavnim vijećem za akvakulturu;

68.  potiče ulaganja u istraživanja, studije i pilot-projekte povezane s praksama u akvakulturi koje se temelje na ekosustavu, posebno kad je riječ o najudaljenijim regijama i regijama s demografskim poteškoćama;

69.  ističe da bi trebalo ojačati suradnju između znanstvene zajednice s jedne strane te proizvođača u akvakulturi i ostalih dionika na početku i na kraju proizvodnog lanca s druge strane;

70.  poziva da se na temelju najboljih znanstvenih preporuka utvrde standardni protokoli na razini EU-a za prikupljanje podataka za praćenje i poboljšanje praksi upravljanja akvakulturom i proizvodnje, kao i njihovih socijalnih, zdravstvenih, ekonomskih i okolišnih utjecaja kad je riječ i o morskim i o slatkovodnim uzgajalištima ribe;

71.  poziva Komisiju i države članice da u području akvakulture potiču inovativne tehnologije prihvatljive za okoliš, kao što su akvaponije, kako bi se hrana proizvodila na održiv način i uz učinkovito trošenje resursa te kako bi se izbjegli negativni učinci za okoliš;

72.  poziva Komisiju da potiče istraživanje mogućnosti za daljnji razvoj akvakulture morskih algi jer je riječ o sektoru koji ima ekološku i gospodarsku vrijednost, uzimajući u obzir socijalnu i ekološku održivost;

Poticanje osposobljavanja i zapošljavanja

73.  poziva države članice da, kad god je to korisno, uz potporu Komisije zajamče odgovarajuće stručno osposobljavanje u području akvakulture i prima na znanje mogućnost ponovnog upoznavanja profesionalnih ribara s alternativnim metodama upravljanja vodenim okolišem, čime bi se pripomoglo otvaranju radnih mjesta za žene i mlade u ruralnim i obalnim područjima te u najudaljenijim regijama, na otocima i općenito u regijama koje u velikoj mjeri ovise o ribarstvu i akvakulturi kao djelatnostima;

Poboljšanje održivosti sektora akvakulture u EU-u

74.  ističe da žene imaju važnu ulogu u sektoru akvakulture i da se zakonodavstvo mora prilagoditi toj činjenici te ističe potrebu da se uzmu u obzir i ostale aktivnosti povezane s akvakulturom, kao što su one kojima se, među ostalim, bave žene koje pletu ribarske mreže i pakiraju proizvode;

75.  napominje da inovativni sustavi, čiji je cilj uzgoj ribe u što većem skladu s ekosustavom, uz upotrebu prirodne hrane, dosad nisu u dovoljnoj mjeri prisutni na europskom tržištu; poziva na poboljšanje okvirnih uvjeta za te sustave;

76.  smatra da su ulaganja potrebna kako bi se iskoristio potencijal i zajamčila održivost sektora akvakulture, zaštita okoliša i dostupnost javnih dobara te stoga poziva na povećanje financiranja za istraživanje, inovacije i proizvodne projekte orijentirane na kvalitetu i održivu proizvodnju; poziva Komisiju i države članice da dodatno pojednostave i smanje administrativno opterećenje za sektor akvakulture, uključujući uzgajivače u ribnjacima;

77.  ističe da će se poticanjem suradnje između istraživanja u području akvakulturnog sektora te inovacija i posebnih studijskih programa donijeti nove ideje i potaknuti interes za taj gospodarski sektor;

Osiguravanje odgovarajućeg financiranja preko EFPR-a i ostalih strukturnih fondova

78.  pozdravlja promicanje održive i konkurentne akvakulture kao jedan od prioriteta EFPR-a; međutim, izražava zabrinutost što prema zaključcima studije koju je 2014. objavio Europski revizorski sud njegov prethodnik, Europski fond za ribarstvo (EFR), nije djelotvorno podržavao održiv razvoj akvakulture; napominje da su se mjere potpore na europskoj razini smatrale loše osmišljenima i nadziranima te da nisu pružile dovoljno jasan okvir za razvoj akvakulture; nadalje napominje da na nacionalnoj razini mjere potpore nisu bile pravilno osmišljene ili primjenjivane, a da nacionalni strateški planovi i njihovi operativni programi nisu pružili dovoljno jasnu osnovu za promicanje akvakulture te da se situacija nije nimalo poboljšala potporom iz EFPR-a;

79.  ističe da će se obrazovanjem i dobrom komunikacijom privući mladi u taj sektor i zajamčiti njegova budućnost i konkurentnost te dovesti do novih tehnologija i inovacija u njegovu razvoju;

80.  poziva Komisiju, Parlament i Vijeće da u ribarstvenoj politici nakon 2020. povećaju potporu za ulaganja u slatkovodnu akvakulturu na 75 % kako bi se potaknula želja za ulaganjem i ribogojilištima pružila prijeko potrebna potpora; osim toga poziva Komisiju da zajedno s Europskom investicijskom bankom osmisli program za subvencioniranje kamatne stope na razini EU-a radi ulaganja u akvakulturu i financiranje likvidne imovine;

81.  osim toga predlaže povećanje potpore EU-a u budućnosti za istraživanje, razvoj i inovacije u akvakulturi, s posebnim osvrtom na područja koja utječu na održivost gospodarstva i međunarodnu konkurentnost, kao što su energetska učinkovitost i učinkovitost resursa, sredstva za razvoj bioloških materijala, smanjenje opterećenja okoliša, pružanje usluga za okoliš više razine itd.;

82.  napominje da zbog kašnjenja u odobravanju Uredbe o EFPR-u i operativnih programa država članica subjekti nisu počeli stvarno iskorištavati sredstva EFPR-a prije kraja 2016. u najboljem slučaju, što znači kašnjenje od gotovo tri godine;

83.  poziva na pojednostavljenje postupka i dokumenata koji se moraju podnijeti da bi se dobila financijska sredstva iz EFPR-a;

84.  poziva da se sva pravila kojima se priječi poticanje akvakulture, među ostalim i drugim financijskim instrumentima EU-a (kao što je EFRR), preispitaju tako da se usmjere prema njezinu poticanju;

85.  poziva Komisiju da uloži dodatne napore i osigura potrebnu dodatnu pomoć korisnicima EFPR-a kako bi ostvarili pristup sredstvima;

86.  ističe da je organizacijama proizvođača i međustrukovnim organizacijama potrebna snažnija potpora kako bi postale stupovi zajedničke organizacije tržišta (ZOT);

Skladna simbioza s ribarstvom

87.  ističe da ne bi smjelo biti antagonizma između ribarstva i akvakulture te da oba sektora mogu biti potpuno kompatibilna i komplementarna, posebno u obalnim regijama ili na otocima, koji izrazito ovise o tim aktivnostima i gdje se obavlja artizanalni ribolov; stoga poziva na daljnji razvoj odobalnih objekata za akvakulturu;

88.  ističe da je morska akvakultura kompatibilna s obalnim ribolovom u najudaljenijim regijama i da ga dopunjuje te poziva Komisiju da podrži razvoj tehnika uzgoja i odabira vrsta u toplim vodama tropskih i suptropskih područja; poziva Komisiju da istakne ulogu žena u malom obalnom ribolovu i svim aktivnostima povezanima s njim;

89.  poziva Komisiju da dodijeli više sredstava za ekološki odgovorne metode akvakulturne proizvodnje, kao što morski zatvoreni kavezni sustavi i kopneni sustavi za ponovnu cirkulaciju, kako bi se smanjio negativan učinak akvakulture na staništa, populacije divlje riblje i kvalitetu vode;

90.  ponavlja svoja stajališta prije iznesena u Rezoluciji o donošenju europskog plana za upravljanje populacijama kormorana te ističe da je smanjenje štete koju kormorani i druge ptice grabljivice mogu nanijeti akvakulturnim uzgajalištima najvažniji faktor troškova proizvodnje, a time i faktor njihova preživljavanja i konkurentnosti; poziva države članice da primjenjuju postojeća izuzeća u slučaju čaplje i kormorana te poziva Komisiju da preispita status očuvanja vidre;

91.  poziva Komisiju da zajedno s državama članicama poduzme mjere za smanjenje broja kormorana primjenom metoda kojima će se, s jedne strane, zajamčiti održavanje broja kormorana, ali i, s druge strane, ukloniti prijetnja za druge vrste i šteta za predmetnu akvakulturu;

92.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)

SL L 88, 4.4.2011., str. 1.

(2)

SL L 221, 8.8.1998., str. 23.

(3)

SL L 204, 6.8.2009., str. 15.

(4)

SL L 250, 18.9.2008., str. 1.

(5)

SL L 189, 20.7.2007., str. 1.

(6)

SL L 354, 28.12.2013., str. 22.

(7)

SL L 354, 28.12.2013., str. 1.

(8)

SL L 149, 20.5.2014., str. 1.

(9)

SL L 157, 20.6.2017., str. 1.

(10)

SL C 21 E, 28.1.2010., str. 11.

(11)

SL C 236 E, 12.8.2011., str. 132.

(12)

SL C 351 E, 2.12.2011., str. 119.

(13)

SL C 99 E, 3.4.2012., str. 177.

(14)

SL C 316, 22.9.2017., str. 64.

(15)

SL C 76, 28.2.2018., str. 40.

(16)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0316.

(17)

Europska komisija (29. lipnja 2017.), Europski akcijski plan „Jedno zdravlje” za borbu protiv antimikrobne otpornosti, str. 10.

(18)

Europski akcijski plan „Jedno zdravlje” za borbu protiv antimikrobne otpornosti, str. 15.

(19)

Ibidem, str. 12.


OBRAZLOŽENJE

OPĆI KONTEKST

U Europi akvakultura čini gotovo 20% proizvodnje ribe i u tom je sektoru izravno zaposleno oko 85 000 ljudi. Sektor se uglavnom sastoji od MSP-ova ili mikropoduzeća u obalnim i ruralnim područjima. Europska akvakultura nudi proizvode visoke kvalitete, uz visoke standarde održivosti i zaštite potrošača. Ukupna proizvodnja EU-a više ili manje je konstantna od 2000., dok obujam svjetske proizvodnje istovremeno raste gotovo 7 % godišnje. Između 2009. i 2013. proizvodnja se smanjila za približno 100 000 tona. Uslijed gospodarske krize i sve veće konkurencije iz trećih zemalja obujam akvakulturne proizvodnje u Europskoj uniji tijekom zadnjih 10 godina doživljava recesiju. To je dovelo i do strukturnih promjena u sektoru, uglavnom konsolidacije i spajanja malih poduzeća, što je rezultiralo prevlašću velikih poduzeća u sektoru uzgoja morske ribe i malim brojem novih ulagača. Unatoč tome, brojčano se sektor akvakulture EU-a uglavnom sastoji od mikropoduzeća.

Međutim, u dugoročnoj strategiji za podupiranje održivog rasta u morskom i pomorskom sektoru „Plavi rast” akvakultura je uvrštena među sektore koji imaju velik potencijal za održiva radna mjesta i rast, baš kao i obalni turizam, morska biotehnologija, energija oceana i podmorsko rudarenje. I što je najvažnije, akvakultura ima važnu ulogu u našem društvu: „trebala bi doprinijeti očuvanju potencijala za proizvodnju hrane na održivoj osnovi u cijeloj Uniji, tako da jamči dugoročnu sigurnost hrane, uključujući i zalihe hrane, kao i rast i zaposlenost za građane Unije, i da doprinese zadovoljavanju rastuće svjetske potražnje za hranom iz vodenog okoliša” (uvodna izjava 53 Uredbe o zajedničkoj ribarstvenoj politici).

Međutim, unatoč dobrim namjerama na razini EU-a, koje se odražavaju u temeljnoj Uredbi o zajedničkoj ribarstvenoj politici i u relevantnim komunikacijama Komisije, i to 2009. kada je za cilj postavljeno stvaranje „novog poticaja” i „izgradnja održive budućnosti za akvakulturu” i 2013. kad su predložene „strateške smjernice”, mjere na nacionalnoj/regionalnoj/lokalnoj razini, one ipak nisu ispunile očekivanja sektora i početni entuzijazam ubrzo se pretvorio u razočarenje i malodušnost.

Administrativna složenost i nedostatak transparentnosti pri izdavanju dozvola, odbijanje lokalnih vlasti da dodijele dozvole, često uz izgovor da je riječ o nesukladnosti sa zahtjevima u vezi s okolišem, otežan pristup prostoru i vodi koji vjerojatno kompliciraju društveni zahtjevi (nepostojanje odgovarajućih informacija za potrošače o proizvodima i aktivnostima akvakulture, loš imidž akvakulture te nerazmjerna potražnja za daljnjim poboljšanjima u pogledu ekološkog otiska ili dobrobiti životinja) otežana vanjskim pritiscima (klimatske promjene, bolesti) poništavaju pozitivne napore institucija EU-a.

Shodno tome u sektoru akvakulture EU-a nisu se uspjele iskoristiti brojne prilike, što se očituje u globalnom razvoju tog sektora, odnosno sve većoj potražnji za ribljim proizvodima, visokoj razini ekološke održivosti i kvalitete proizvoda EU-a i stručnog znanja te trajnoj potrazi za inovacijama poduzeća u EU-u koja se bave akvakulturom.

Međunarodna suradnja i razvojne mjere kojima se nastojati razvijati akvakultura izvan EU-a nalaze se visoko na ljestvici programa mnogih trećih zemalja koje cijene i traže europsko stručno znanje, posebno znanje sveučilišta i istraživačkih ustanova iz EU-a, proizvođača hrane za životinje i opreme te konzultantskih društava. Većina proizvođača u sektoru akvakulture EU-a nastoji preživjeti, a ne toliko drugdje ulagati radi povećanja proizvodnje i često nema povjerenja u takve politike.

Nadalje, Europski revizorski sud kritizirao je financijsku potporu EU-a dodijeljenu za akvakulturu u razdoblju 2007. – 2013.: „mjere za potporu akvakulturi u razdoblju do 2013. nisu bile dobro osmišljene i provedene na razini EU-a kao ni na razini država članica, a (...) Europski fond za ribarstvo (EFR), kao instrument financiranja zajedničke ribarstvene politike, nije uspio ostvariti vrijednost za novac i dati učinkovitu potporu održivom razvoju akvakulture.”

Novim ZRP-om nastoji se, među ostalim, pružiti novi poticaj za akvakulturu EU-a. Prema predviđanjima Komisije za uzgoj ribe i školjki u EU-u tijekom 2020., koja se temelje na njezinu sažetku nacionalnih strateških planova za akvakulturu, trebalo bi do tada doći do povećanja količine za oko 25 % – do 1,5 milijuna tona godišnje. Za promicanje održivih aktivnosti akvakulture također bi se do kraja financijskog razdoblja moglo iskoristi oko 1,2 milijarde EUR potpore iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR). Međutim, nastala su kašnjenja u postupku programiranja i početku učinkovite uporabe dostupne potpore iz EFPR-a. Usto je osnivanje Savjetodavnog vijeća za akvakulturu trajalo više od dvije godine prije nego što je započelo s radom, a tek je nedavno počelo objavljivati preporuke. Izdavanje novih smjernica Komisije za direktive o okolišu koje se odnose na akvakulturu također je dovršeno dvije godine kasnije nego što je bilo najavljeno u Komunikaciji iz 2013.

Srednjoročno ocjenjivanje otvorene metode koordinacije za akvakulturu EU-a, osobito za poboljšanje postupaka izdavanja dozvola i dodjelu prostora za akvakulturu, pokrenuto je početkom 2018. Države članice bile su pozvane da (na dobrovoljnoj osnovi) izvijeste o napretku ostvarenom u odnosu na svoje nacionalne strateške planove za akvakulturu. Ta će se izvješća uzeti u obzir zajedno s analizom i studijama slučaja pri procjeni učinkovitosti postojećeg pristupa smanjenju prepreka i pokretanju rasta u predmetnom sektoru. Ocjenjivanje će biti dovršeno do sredine 2019.

STAJALIŠTE IZVJESTITELJA

Izvjestitelj smatra da je iznimno važno savladati opisane prepreke kako bi sektor akvakulture EU-a počeo rasti, postao dinamičan, održiv i inovativan, pri čemu je glavni izazov uspostava jednakih uvjeta za sve unutar EU-a i u odnosu na konkurente izvan EU-a.

EU bi trebao iskoristiti svoje iskustvo, stručno znanje i vrijednosti – zadržati ih te ih izvoziti u treće zemlje koje žele pristup tržištu plodova mora Europske unije.

Strategija Europske komisije za održivi razvoj europske akvakulture donesena 2009. i strateške smjernice predložene 2013. i dalje su relevantne i predstavljaju izazov: pojednostavljenje administrativnih postupaka; osiguravanje održivog razvoja i rasta akvakulture koordiniranim prostornim planiranjem; povećanje konkurentnosti akvakulture EU-a; promicanje jednakih uvjeta za subjekte iz EU-a iskorištavanjem njihovih konkurentnih prednosti.

U tom kontekstu izvjestitelj smatra da se poslovna sigurnost i održiv razvoj sektora akvakulture u EU-u ne mogu ostvariti bez smanjenja birokracije, veće transparentnosti i učinkovitijeg planiranja, bolje koordinacije na razini EU-a i na nacionalnoj razini, nacionalnih strateških planova sa zajedničkim ciljevima utvrđenima na razini EU-a, koji ispunjavaju zahtjeve osnovne Uredbe o zajedničkoj ribarstvenoj politici, cjelovitog pristupa prostornom planiranju i posvećivanja odgovarajuće pozornosti akvakulturi uz uvriježene „moćne” sektore, odgovarajućeg uključivanja dionika, i to jačanjem uloge Savjetodavnog vijeća za akvakulturu, strožeg zakonodavstva EU-a o uvozu proizvoda akvakulture i bolje kontrole na granicama, boljeg informiranja potrošača i ispravnog označivanja proizvoda duž cijelog lanca, od proizvodnje do stola, te bez „zajedničkog tržišta” cjepiva.

U nedavnom mišljenju Skupine znanstvenih savjetnika na visokoj razini u sklopu mehanizma za znanstveno savjetovanje (SAM) naslovljenom „Kako se iz oceana može dobiti više hrane i biomase, a da se buduće generacije ne liše njihovih koristi?” potvrđeno je „da u marikulturi leži najveći i najiskoristiviji potencijal za globalno širenje”.

Neke od njezinih preporuka obuhvaćaju: „uklopiti paradigmu odgovorne kulture u odnosu na „hranu iz oceana” (...) u šire europske i svjetske političke agende na razini sustava”; „dovesti razvoj marikulture u Europi na višu i u većoj mjeri stratešku razinu sveobuhvatnim, usklađenim političkim okvirom, što uključuje izdavanje smjernica za uključivanje zahtjeva marikulture u provedbu Direktive EU-a o pomorskom prostornom planiranju iz 2014. i proširenje tehnološke suradnje na marikulturu u okviru sporazumâ o partnerstvu u održivom ribarstvu (SFPA) između EU-a i južnih partnerskih zemalja”.

Izvjestitelj se ne slaže sa svime što je navedeno. Problemi su utvrđeni, dijagnoza je dobra i do sada predložena rješenja vrlo su relevantna. Potreban je politički poticaj. U kontekstu uzajamnog poštovanja uloge svakog člana – institucija EU-a te lokalnih i regionalnih uprava država članica – potrebna doza supsidijarnosti u upravljanju akvakulturom EU-a morala bi se kombinirati s pojačanim djelovanjem na razini EU-a, i to postavljanjem ciljeva za cijeli EU, uz istovremeni odabir regionalnih ciljeva prilagođenih posebnostima svake grane akvakulture na lokalnoj/regionalnoj razini. Budući da je svrha načela supsidijarnosti osigurati donošenje odluka u što većoj blizini građana, ali pri tome ne isključiti djelovanje na razini EU-a, kad je to opravdano s obzirom na mogućnosti dostupne na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini.

U izvješću SAM nastavlja se u istom tonu: „S političkog stajališta mora se poštovati supsidijarnost (...). Bez obzira na to, ima smisla i vrijednosti uložiti jače i razmjerne napore na razini EU-a kako bi se podržalo stvaranje jednakih uvjeta i veću pozornost pridalo marikulturi zajedno s drugim aspektima „hrane iz oceana” koji su slični poljoprivrednoj politici ili široj prehrambenoj politici.” „Političkim okvirom (...) trebalo bi iskoristiti značajne napore koji su već uloženi (kao što je aktualna provedba strateških smjernica EU-a za akvakulturu iz 2013.) te im dodijeliti veći stupanj strateškog prioriteta.”

Ne smijemo propustiti neke predstojeće prilike i događaje kako bi akvakultura EU-a dobila mjesto koje zaslužuje: Europska komisija dostavit će do kraja 2018. procjenu stanja u vezi sa zahtjevima za izdavanje dozvola i dodjelom prostora za akvakulturu, na temelju izvješća država članica o napretku ostvarenom u odnosu na njihove nacionalne strateške planove za akvakulturu. Do 2021. države članice morat će donijeti nacionalne pomorske prostorne planove, kao što je predviđeno u Direktivi EU-a o uspostavi okvira za pomorsko prostorno planiranje. Budući ZRP također bi trebao obuhvatiti mjere i potrebna financijska sredstva za održiv razvoj prosperitetnog sektora akvakulture EU-a.


MIŠLJENJE MANJINE

Ususret održivom i konkurentnom europskom sektoru akvakulture: sadašnje stanje i budući izazovi (2017/2118(INI))

Odbor za ribarstvo, izvjestitelj: Carlos Iturgaiz

Mišljenje manjine podnio zastupnik Gabriel Mato

Potrošnja ribe na planetu upravo je premašila prosječni prag od 20 kg godišnje po stanovniku, što je dvostruko više od prosječne potrošnje tijekom 1960-ih. Akvakultura na svjetskoj razini u budućnosti mora rasti ako se želi prehraniti 2,5 milijarde ljudi više do kraja ovog stoljeća, posebno ako jedu dvostruko više ribe nego u prošlosti. Razlog je taj što je prirodna produktivnost oceana i slatke vode ograničena, a imaju potencijal da se to postigne. Stoga sektor akvakulture ima ključnu ulogu u našem društvu: iz njega se stanovništvo hrani nutritivno bogatom hranom, a ona je nužna dopuna ribi koju pruža ekstraktivni sektor ribarstva.

Akvakultura je za vodu ono što je poljoprivreda za zemljište: sve je u uzgoju. Međutim postoji tendencija da se sigurnost hrane i pitanja ishrane u velikoj mjeri promatraju kroz prizmu poljoprivrede, pri čemu se akvakultura često smatra marginalnom.

Sektor akvakulture EU-a pruža potrošaču održive proizvode visoke kvalitete i možemo samo biti ponosni na europske proizvođače. Socijalni i okolišni standardi te standardi području dobrobiti životinja među najvišima su u svijetu. Međutim neodrživi jeftini proizvodi iz trećih zemalja preplavljuju tržište EU-a i nepravedna su konkurencija proizvođačima iz EU-a koji prodaju na istom tržištu.

Osim toga, uzgoj dagnji i općenito školjkaša pruža vrijedne usluge zaštite okoliša jer se tim uzgojem filtrira i čisti more.

Zbog svih navedenih razloga potrebno je potaknuti razvoj te održive djelatnosti.


MIŠLJENJE MANJINE

Ususret održivom i konkurentnom europskom sektoru akvakulture: sadašnje stanje i budući izazovi (2017/2118(INI))

Odbor za ribarstvo, izvjestitelj: Carlos Iturgaiz

Mišljenje manjine podnijela zastupnica Maria Lidia Senra Rodríguez

Akvakultura nije rješenje za prekomjerni izlov niti je potrebno u more ubaciti sitnu industrijsku ribu radi opskrbe bjelančevinama potrebnima za dobru prehranu.

Temeljni cilj našeg djelovanja u ribarstvu trebalo bi biti očuvanje morskih ekosustava i lokalnog stanovništva, pri čemu će se izbjeći raseljavanje i uništavanje artizanalnog i malog ribolova, kao i očuvanje pogođenog poljoprivrednog zemljišta u morskom okružju u kojemu se nalazi taj sektor.

U intenzivnim ribogojilištima nastaju velike količine fekalnih tvari, ostataka hrane za životinje i lijekova (među ostalim antibiotika) koje onečišćuju vodu i imaju snažan negativan učinak na riječne, morske i zdravstvene ekosustave. Osim toga, lokalne vrste koje žive u okružju oko tih uzgajališta pogođene su bolestima koje iz njih dolaze.

Na temelju načela predostrožnosti i zbog negativnih učinaka koje će prouzročiti industrijska sitna riba (uništavanje radnih mjesta u obalnim područjima i nekompatibilnost sa sigurnom, održivom i zdravom hranom) ističemo da njezino ubacivanje u more ne treba promicati niti ga dopuštati ribogojilištima u Uniji jer će posljedice i učinci na ekosustave biti potpuno izvan kontrole.


MIŠLJENJE Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (21.3.2018)

upućeno Odboru za ribarstvo

Ususret održivom i konkurentnom europskom sektoru akvakulture: sadašnje stanje i budući izazovi

(2017/2118(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Francesc Gambús

KRATKO OBRAZLOŽENJE

Europska komisija objavila je u travnju 2013. Strateške smjernice za održivi razvoj akvakulture EU-a(1) koje uključuju nacrt okvira višegodišnjih nacionalnih planova. U svibnju 2016. Komisija je objavila svoj sažetak 27 višegodišnjih nacionalnih planova za akvakulturu u kojem se analiziraju glavni ciljevi i izazovi sektora akvakulture koje je prepoznalo 27 država članica u svojim planovima razvijenima u sveukupnom kontekstu reformirane zajedničke ribarstvene politike (ZRP).

Riba uzgojena u EU-u čini manje od 2 % ukupne količine ribe uzgojene u svijetu, no EU je svjetski predvodnik u pogledu kvalitete i održivosti. Izvjestitelj smatra da EU može i treba ostati svjetski predvodnik u tom području, ali da je potrebno povećati proizvodnju kako bi se u većoj mjeri zadovoljila potražnja za ribom u EU-u. Trenutačno se samo 10 % potražnje za ribom u EU-u pokriva akvakulturom, ostatak potječe iz ribarstva EU-a (30 %) i uvoza iz trećih zemalja (60 %). Izvjestitelj smatra da je moguće povećati proizvodnju iz akvakulture EU-a bez snižavanja standarda te očuvati kvalitetu i održivost. Kako bi se iskoristio ogroman potencijal sektora akvakulture, potrebno je smanjiti složenost administracije, npr. za dozvole, odobrenja i ekološke analize (odnosno studije učinka ili studije o praćenju) te akvakulturu prilagoditi zahtjevu za sigurnost ulaganja u taj sektor, a tržištu EU-a pružiti priliku da bude konkurentnije. Ulaganja, bilo da se radi o ulaganjima u istraživanje, radnu snagu, nova uzgajališta ili druga područja u sektoru akvakulture, omogućila bi EU-u da zadrži utjecaj na proizvodne standarde umjesto da tržište prepusti trećim zemljama s nižim standardima. Nadalje, budući da se sektor gotovo u potpunosti sastoji od mikro poduzeća, time bi se sačuvao, jamčio i povećao broj radnih mjesta.

Izvjestitelj stoga smatra da EU sad mora iskoristiti priliku i razviti svoj potencijal u tom području kao uzor ne samo u pogledu kvalitete i održivosti već i okoliša i sigurnosti hrane.

PRIJEDLOZI

Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane poziva Odbor za ribarstvo da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  ističe pravne obveze EU-a da osigura zaštitu prirode, među ostalim Direktivom o pticama, Direktivom o staništima i Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji;

2.  smatra da EU mora povećati svoju proizvodnju u sektoru akvakulture te održati i učvrstiti radna mjesta i strukture te istodobno u obzir uzeti aspekte kvalitete, održivosti, sigurnosti hrane, zdravlja životinja i ljudi te zaštite okoliša kao i pritisak na prirodna ribolovna područja; nadalje smatra da bi EU trebao biti svjetski uzor u tom području; ističe da se u Europi u okviru akvakulture (uzgoj ribe, školjaka i vodenog bilja) proizvodi gotovo 20 % ribljih proizvoda te da taj sektor trenutačno zapošljava oko 85 000 ljudi;

3.  smatra da su potrebne snažnije mjere kako bi se akvakultura pretvorila u učinkovitiji, gospodarski održiv, društveno odgovoran i ekološki prihvatljiv sektor koji zadovoljava veći dio europske potražnje za ribom i kojim se smanjuje europska ovisnost o uvozu;

4.  ističe da europska akvakultura ne smije dovesti do nastavka prekomjernog izlova i da se moraju uspostaviti prikladne zaštitne mjere kojima bi se spriječilo da rast akvakulture ugrožava ciljeve najvišeg održivog prinosa u okviru zajedničke ribarstvene politike;

5.  potvrđuje socijalno-ekonomsku važnost akvakulture za obalne zajednice i otoke;

6.  primjećuje da se u posljednjih 20 godina potrošnja ribe u svijetu povećala za trećinu te da će zbog porasta stanovništva doći do još većeg pritiska na ribolov;

7.  napominje da akvakultura može zadovoljiti veću potražnju za ribom samo ako se iz oceana ne uklanja više ribe nego što se uzgaja;

8.  poziva Komisiju da uvede zaštitne mjere kako bi se osigurala održiva nabava hrane za životinje proizvedene od ribe i one koja nije proizvedena od ribe;

9.  naglašava važnost smjernica za lokacije novih postrojenja za akvakulturu; utvrđuje važnost pomorskog prostornog planiranja, pri kojem se u obzir moraju uzeti različite potrebe i namjene, kao što su energija, pomorski prijevoz, ribarstvo i akvakultura, turizam, rekreacija i očuvanje, zaštita i poboljšanje prirode i okoliša, pa je potrebno uložiti napore da bi se one uskladile;

10.  ponavlja da je smanjenje opterećenja hranjivim tvarima preduvjet za akvakulturu; naglašava važnost suradnje između znanstvenih istraživača, industrije akvakulture, proizvođača hrane za životinje, tijela za zaštitu okoliša i ekoloških organizacija;

11.  uvjeren je da bi oslanjanje na međunarodna iskustva dobro isplaniranih akvakulturnih uzgajališta koja su integrirana u lokalna gospodarstva i promicanje najboljih europskih ekoloških praksi, posebno u području održivog upravljanja otpadom, poštovanja i vrednovanja lokalne biološke raznolikosti te odabira održivih načina prehrane, ojačalo akvakulturu i svim državama članicama pomoglo da povećaju održivu proizvodnju u akvakulturi; podsjeća da su primjeri najbolje prakse u drugim regijama nastali u drugačijim političkim i zemljopisnim uvjetima koji nisu nužno usporedivi s raznovrsnim uvjetima u državama članicama;

12.  ističe da je slatkovodna akvakultura i dalje nedovoljno istražena mogućnost za poboljšanje sigurnosti opskrbe hranom i razvoj ruralnih područja;

13.  ističe da slatkovodna akvakultura nema samo važnu društvenu ulogu jer omogućava zapošljavanje u najsiromašnijim ruralnim područjima, već ima i važnu ulogu za okoliš zbog očuvanja dragocjenih močvara i omogućavanja širokog raspona usluga ekosustava koje daleko nadilaze njezinu ekonomsku vrijednost;

14.  smatra da put prema održivom i konkurentnom europskom sektoru akvakulture vodi preko neovisne znanstvene procjene za određivanje kapaciteta okoliša, posebno preko marikulture na otvorenom moru, što je glavni preduvjet za dodjeljivanje prostora i davanje licenci ili dozvola te za jamčenje sukladnosti sa zakonodavstvom o okolišu;

15.  pozdravlja primjere dobre suradnje na temelju dobrovoljnih sporazuma i drugih sporazuma između konzervatora prirode i sektora; pozdravlja pozitivne primjere doprinosa akvakulture očuvanju dobre kvalitete vode i usluga vodenog ekosustava te istodobno prepoznaje moguć negativan učinak akvakulture na lokalni okoliš i kvalitetu vode i pokušava ga smanjiti; stoga potiče daljnje inovacije i inicijative kako bi osigurao dugoročno održiv i isplativ sektor;

16.  smatra da treba suzbiti pojavu miješanja divljih riba i riba iz uzgoja jer ona predstavlja opasno osiromašenje morskog genetskog fonda i potencijalnu prijetnju za ekosustav;

17.  poziva države članice da za akvakulturu izrade i primjenjuju karte zaštićenih vrsta i staništa prije nego što se odrede zone akvakulture kako bi se na prostorno planiranje primijenio pristup temeljen na ekosustavu;

18.  poziva države članice da uspostave standardizirane protokole za prikupljanje podataka o mjerljivim učincima akvakulture na okoliš, sanitarnim i veterinarskim uvjetima i sigurnosti hrane kako bi se pri praćenju proizvodnih praksi te njihovu upravljanju osigurala primjena pouzdanih i neovisnih znanstvenih dokaza; poziva Komisiju da uspostavi dugotrajno znanstveno praćenje koje bi se nastavilo i nakon završetka određenog projekta; naglašava važnost praćenja projekata i studija te bliske suradnje između znanstvenika i sektora akvakulture, uključujući uzgajivače u ribnjacima;

19.  ističe da nepravilna upotreba kemikalija i antibiotika u akvakulturi predstavlja rizike za ekosustave u blizini postrojenja za akvakulturu i ljudsko zdravlje; skreće pozornost na Komunikaciju Komisije od 29. lipnja 2017. upućenu Vijeću i Europskom parlamentu o europskom akcijskom planu „Jedno zdravlje” za borbu protiv antimikrobne otpornosti(2);

20.  naglašava da se u europskom akcijskom planu „Jedno zdravlje” za borbu protiv antimikrobne otpornosti zapaža da je imunizacija cijepljenjem troškovno učinkovita intervencija u području javnog zdravlja u borbi protiv antimikrobne otpornosti(3), što se isto tako može primijeniti na akvakulturu;

21.  primjećuje da su relativno veći troškovi dijagnoze, alternativa antimikrobnim sredstvima i cijepljenja u usporedbi sa širokom upotrebom antibiotika nažalost prepreka ostvarenju veće upotrebe i veće stope cijepljenja, čemu se teži u akcijskom planu(4); pozdravlja činjenicu da je u akcijskom planu Komisija najavila poticaje za povećanje upotrebe dijagnostike, alternativa antimikrobnim sredstvima i cjepiva(5);

22.  naglašava važnost provedbe Uredbe (EU) br. 1143/2014 o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta kako bi se zaštitili sektor akvakulture, autohtone vrste i ekosustavi;

23.  poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama na razini EU-a pokrene kampanju za informiranje potrošača i poduzeća o akvakulturi općenito, a osobito o razlikama između strogih i sveobuhvatnih standarda na europskom tržištu i standarda koji se primjenjuju na uvezene proizvode u trećim zemljama, s posebnim naglaskom na problemima za sigurnost hrane i javno zdravlje do kojih može doći uvođenjem posebno otpornih mikroorganizama i antimikrobne otpornosti u Uniju;

24.  traži od Komisije da se pri ocjeni novih planova upravljanja riječnim slivovima u obzir uzmu posebne potrebe u pogledu stopa protoka i hranjivih tvari kad je riječ o akvakulturnim objektima smještenima na rijekama i posebno, s obzirom na njihovu osjetljivost, objektima smještenima u prijelaznim vodama;

25.  naglašava važnost potpore koja je dostupna u okviru Europskog fonda za ribarstvo kako bi se osigurala održiva upotreba ribolovnih resursa i promicali zaštita okoliša i očuvanje vodenih resursa;

26.  smatra da su ulaganja potrebna kako bi se iskoristio potencijal i zajamčila održivost sektora akvakulture, zaštita okoliša i dostupnost javnih dobara te stoga poziva na povećanje financiranja za istraživanje, inovacije i proizvodne projekte orijentirane na kvalitetu i održivu proizvodnju; poziva Komisiju i države članice da dodatno pojednostave i smanje administrativno opterećenje za sektor akvakulture, uključujući uzgajivače u ribnjacima;

27.  vjeruje da bi Komisija i države članice trebale osmisliti praktične poticaje i mjere, uključujući poboljšanu provedbu ili, po potrebi, izmjenu Direktive 2006/88/EZ, kako bi se povećala upotreba cjepiva u akvakulturi, a samim time na troškovno učinkovit način spriječile, kontrolirale i iskorijenile bolesti te otpornost na antibiotike vodenih životinja i maksimiziralo njihovo preživljavanje, rast i proizvodna učinkovitost;

28.  poziva Komisiju i države članice da ulažu u istraživanja, studije i pilot projekte za inovativne, budućnosti okrenute i ekološki odgovorne proizvodne prakse u akvakulturi, uključujući integrirane multitrofičke akvakulturne sustave (IMTA), hidropone i recirkulacijske akvatične sustave (RAS) kojima se smanjuje utjecaj akvakulturnih uzgajališta na staništa, populacije divljih životinja i kvalitetu vode, čime se doprinosi pristupu temeljenom na ekosustavu;

29.  poziva Komisiju da pri natječajima za dodjelu bespovratnih sredstava i projekte pravi razliku između industrijske akvakulture i malih obiteljskih poduzeća s obzirom na njihova različita polazišta, mogućnosti razvoja i ciljeve;

30.  žali što je više od polovine svih proizvoda akvakulture koji se konzumiraju u EU-u uvezeno; prepoznaje pozitivan učinak koji akvakultura može imati na lokalna gospodarstva unutar EU-a zahvaljujući tome što podupire veću lokalnu proizvodnju i potrošnju hrane;

31.  sa zadovoljstvom prima na znanje nove inicijative u vezi s kontinentalnom akvakulturom, osobito u područjima EU-a sa zatvorenim vodama;

32.  uviđa da postrojenja za akvakulturu mogu znatno narušiti staništa kao i uznemiriti morske ptice; poziva na obavezno kartiranje osjetljivih prostora i strateške procjene utjecaja na okoliš za sve regionalne i nacionalne planove za akvakulturu kako bi se pronašle moguće zone za akvakulturu koje nisu u suprotnosti sa zakonodavstvom EU-a o okolišu;

33.  prepoznaje potencijal koji akvakultura ima u urbanim područjima, posebno u vezi s hidroponijom;

34.  napominje da su nakon preinake Uredbe o prikupljanju podataka sva morska uzgajališta obvezna prikupljati podatke, dok slatkovodna uzgajališta to mogu činiti dobrovoljno; s tim u vezi poziva na standardizaciju protokola.

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

20.3.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

61

1

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Marco Affronte, Margrete Auken, Pilar Ayuso, Ivo Belet, Biljana Borzan, Paul Brannen, Soledad Cabezón Ruiz, Nessa Childers, Birgit Collin-Langen, Miriam Dalli, Seb Dance, Angélique Delahaye, Mark Demesmaeker, Stefan Eck, Bas Eickhout, Karl-Heinz Florenz, Francesc Gambús, Elisabetta Gardini, Gerben-Jan Gerbrandy, Arne Gericke, Jens Gieseke, Julie Girling, Sylvie Goddyn, Françoise Grossetête, Andrzej Grzyb, Jytte Guteland, Anneli Jäätteenmäki, Karin Kadenbach, Kateřina Konečná, Urszula Krupa, Giovanni La Via, Jo Leinen, Peter Liese, Lukas Mandl, Valentinas Mazuronis, Susanne Melior, Rory Palmer, Massimo Paolucci, Piernicola Pedicini, Bolesław G. Piecha, Pavel Poc, Julia Reid, Frédérique Ries, Michèle Rivasi, Daciana Octavia Sârbu, Annie Schreijer-Pierik, Davor Škrlec, Renate Sommer, Claudiu Ciprian Tănăsescu, Ivica Tolić, Adina-Ioana Vălean, Jadwiga Wiśniewska, Damiano Zoffoli

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Christofer Fjellner, Elena Gentile, Merja Kyllönen, Norbert Lins, Gesine Meissner, Ulrike Müller, Mihai Ţurcanu

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Fernando Ruas, Ruža Tomašić

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

61

+

ALDE

Gerben-Jan Gerbrandy, Anneli Jäätteenmäki, Valentinas Mazuronis, Gesine Meissner, Ulrike Müller, Frédérique Ries

ECR

Mark Demesmaeker, Arne Gericke, Urszula Krupa, Bolesław G. Piecha, Ruža Tomašić, Jadwiga Wiśniewska

EFDD

Piernicola Pedicini

ENF

Sylvie Goddyn

GUE/NGL

Stefan Eck, Kateřina Konečná, Merja Kyllönen

PPE

Pilar Ayuso, Ivo Belet, Birgit Collin-Langen, Angélique Delahaye, Christofer Fjellner, Karl-Heinz Florenz, Francesc Gambús, Elisabetta Gardini, Jens Gieseke, Julie Girling, Françoise Grossetête, Andrzej Grzyb, Giovanni La Via, Peter Liese, Norbert Lins, Lukas Mandl, Fernando Ruas, Annie Schreijer-Pierik, Renate Sommer, Ivica Tolić, Mihai Ţurcanu, Adina-Ioana Vălean

S&D

Biljana Borzan, Paul Brannen, Soledad Cabezón Ruiz, Nessa Childers, Miriam Dalli, Seb Dance, Elena Gentile, Jytte Guteland, Karin Kadenbach, Jo Leinen, Susanne Melior, Rory Palmer, Massimo Paolucci, Pavel Poc, Daciana Octavia Sârbu, Claudiu Ciprian Tănăsescu, Damiano Zoffoli

VERTS/ALE

Marco Affronte, Margrete Auken, Bas Eickhout, Michèle Rivasi, Davor Škrlec

1

-

EFDD

Julia Reid

0

0

 

 

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

(1)

COM(2013)0229.

(2)

Europska komisija, Europski akcijski plan „Jedno zdravlje” za borbu protiv antimikrobne otpornosti, 29. lipnja 2017., COM(2017)0339.

(3)

Ibid., str. 10.

(4)

Ibid., str. 15.

(5)

Ibid., str. 12.


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

15.5.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

21

2

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Clara Eugenia Aguilera García, Renata Briano, Alain Cadec, David Coburn, Linnéa Engström, João Ferreira, Sylvie Goddyn, Carlos Iturgaiz, António Marinho e Pinto, Gabriel Mato, Norica Nicolai, Liadh Ní Riada, Annie Schreijer-Pierik, Ricardo Serrão Santos, Ruža Tomašić, Peter van Dalen, Jarosław Wałęsa

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Norbert Erdős, Yannick Jadot, Verónica Lope Fontagné, Maria Lidia Senra Rodríguez

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Tim Aker, Nessa Childers


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

21

+

ALDE

António Marinho e Pinto, Norica Nicolai

ECR

Peter van Dalen, Ruža Tomašić

ENF

Sylvie Goddyn

GUE/NGL

João Ferreira, Liadh Ní Riada

PPE

Alain Cadec, Norbert Erdős, Carlos Iturgaiz, Verónica Lope Fontagné, Gabriel Mato, Annie Schreijer-Pierik, Jarosław Wałęsa

S&D

Clara Eugenia Aguilera García, Renata Briano, Nessa Childers, Ulrike Rodust, Ricardo Serrão Santos

VERTS/ALE

Marco Affronte, Linnéa Engström

2

-

EFDD

Tim Aker, David Coburn

0

0

 

 

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Posljednje ažuriranje: 4. lipnja 2018.Pravna napomena