Postupak : 2017/2275(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0187/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0187/2018

Rasprave :

PV 02/07/2018 - 18
CRE 02/07/2018 - 18

Glasovanja :

PV 04/07/2018 - 6.13
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0292

IZVJEŠĆE     
PDF 610kWORD 76k
24.5.2018
PE 618.011v02-00 A8-0187/2018

Ususret vanjskoj strategiji EU-a protiv ranih i prisilnih brakova - sljedeći koraci

(2017/2275(INI))

Odbor za vanjske poslove

Izvjestitelj: Charles Goerens

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 MIŠLJENJE Odbora za prava žena i jednakost spolova
 INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

Ususret vanjskoj strategiji EU-a protiv ranih i prisilnih brakova - sljedeći koraci

(2017/2275(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. listopada 2017. o zaustavljanju prakse dječjih brakova(1),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, a posebno njezin članak 16., kao i sve ostale ugovore i instrumente Ujedinjenih naroda povezane s ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 23. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 10. stavak 1. Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta koju je Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila 20. studenog 1989. i njezina četiri temeljna načela: načelo nediskriminacije (članak 2.), načelo djelovanja u najboljem interesu djeteta (članak 3.), načelo opstanka, razvoja i zaštite (članak 6.) te načelo sudjelovanja (članak 12.) te uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenog 2014. o 25. obljetnici Konvencije UN-a o pravima djeteta(2),

–  uzimajući u obzir članak 16. Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pristanku na sklapanje braka, minimalnoj dobi za stupanje u brak i registraciji brakova,

–  uzimajući u obzir rezolucije Opće skupštine Ujedinjenih naroda od 18. prosinca 2014. i od 19. prosinca 2016. o dječjim, ranim i prisilnim brakovima,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 29/8 Vijeća UN-a za ljudska prava o jačanju napora za sprečavanje i iskorjenjivanje dječjih, ranih i prisilnih brakova, njegovu Rezoluciju 24/23 od 9. listopada 2013. o jačanju napora za sprečavanje i iskorjenjivanje dječjih, ranih i prisilnih brakova: izazovi, postignuća, najbolje prakse i nedostaci u provedbi i njegovu Rezoluciju 35/16 od 22. lipnja 2017. o dječjem, ranom i prisilnom braku u humanitarnom kontekstu;

–  uzimajući u obzir stajalište Konferencije šefova država i vlada Afričke unije iz lipnja 2015. u vezi dječjih brakova u Johannesburgu (Južnoafrička Republika),

–  uzimajući u obzir opću zajedničku izjavu Afričke komisije za ljudska prava i prava naroda i Afričkog odbora stručnjaka za prava i dobrobit djeteta o zaustavljanju prakse dječjih brakova;

–  uzimajući u obzir članke 32. i 37. te članak 59. stavak 4. Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir izvješće Fonda UN-a za stanovništvo (UNFPA) iz 2012. naslovljeno „Premladi u brak – zaustavljanje prakse dječjih brakova”,

–  uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezin članak 9.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. listopada 2015. o Akcijskom planu za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2016. – 2020.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 3. travnja 2017. o promicanju i zaštiti prava djece,

–  uzimajući u obzir temeljna načela utvrđena u Komunikaciji Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) iz 2016. o sveobuhvatnoj strategiji za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije,

–  uzimajući u obzir Strateški okvir i Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju koje je Vijeće usvojilo 25. lipnja 2012.(3), uzimajući u obzir Akcijski plan za ljudska prava i demokraciju za razdoblje od 2015. do 2019. koji je Vijeće usvojilo 20. srpnja 2015.(4), uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi Komisije i visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 27. lipnja 2017. naslovljen „Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju (2015. – 2019.): Revizija sredinom provedbenog razdoblja u lipnju 2017.” (SWD(2017)0254),

–  uzimajući u obzir revidirane smjernice EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta naslovljene „Ne zaboravimo nijedno dijete” usvojene 6. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir Europski konsenzus o razvoju od 7. lipnja 2017. u kojem je naglašena obveza Europske unije u pogledu uključivanja ljudskih prava i rodne ravnopravnosti u skladu s Programom održivog razvoja do 2030.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za ženska prava i jednakost spolova (A8-0187/2018),

A.  budući da dječji, rani i prisilni brakovi predstavljaju ozbiljno kršenje ljudskih prava, a osobito prava žena, uključujući prava na ravnopravnost, neovisnost i tjelesni integritet, pristup obrazovanju i slobodu od iskorištavanja i diskriminacije te su problem koji ne postoji samo u trećim zemljama, već se može pojaviti i u nekim državama članicama; budući da je iskorjenjivanje tih praksi zacrtano kao jedan od prioriteta vanjskog djelovanja EU-a u području promicanja prava žena i ljudskih prava; budući da je sklapanje braka za maloljetnike zabranjeno brojnim međunarodnim poveljama i zakonima kao što su Konvencija UN-a o pravima djeteta i njezini fakultativni protokoli; budući da dječji, rani i prisilni brakovi imaju krajnje negativne posljedice na fizičko i mentalno zdravlje te osobni razvoj dotičnih osoba kao i na djecu rođenu u tim brakovima te čitavo društvo; budući da je dječji brak vrsta prisilnog braka, s obzirom na to da djeca sama po sebi nisu sposobna dati svoj puni, slobodni i informirani pristanak na brak ili na vrijeme sklapanja tog braka; budući da su djeca dio vrlo ranjive skupine;

B.  budući da je EU predan promicanju prava djeteta i budući da dječji, rani i prisilni brakovi predstavljaju kršenje tih prava; budući da se EU obvezao da na sveobuhvatan način štiti i promiče prava djeteta u svojoj vanjskoj politici;

C.  budući da se brak ne može zakonski sklopiti bez potpune i slobodne suglasnosti obiju strana koje su dosegnule minimalnu dob za stupanje u brak;

D.  budući da su dječji brakovi globalni problem koji nadilazi zemlje, kulture i religije; budući da se udane djevojčice mogu naći u svim dijelovima svijeta, od Bliskog istoka, Latinske Amerike i Azije, pa sve do Europe, Afrike i Sjeverne Amerike; budući da dječji brakovi zahvaćaju i dječake, no u mnogo manjoj mjeri nego djevojčice;

E.  budući da je danas na svijetu više od 750 milijuna žena koje su udane prije navršene 18. godine, od čega je njih 250 milijuna bilo mlađe od 15 godina; budući da trenutačno oko 40 milijuna djevojčica između 15 i 19 godina živi u braku ili u partnerstvu; budući da svake godine njih još 15 milijuna stupi u brak prije navršenih 18 godina, od kojih četiri milijuna to učini prije navršenih 15 godina; budući da je danas na svijetu također oko 156 milijuna muškaraca koji su oženjeni prije navršene 18. godine, od čega je njih 25 milijuna bilo mlađe od 15 godina; budući da su dječji, rani i prisilni brakovi češći u siromašnim i slabo razvijenim regijama; budući da rani i prisilni brakovi pokazuju tendenciju rasta s rastom svjetskog stanovništva; budući da bi prema nedavnom izvješću UNICEF-a do 2050. na svijetu moglo biti 1,2 milijarde žena koje su sklopile brak prije navršenih 18 godina; budući da se devet od deset zemalja s najvišim stopama dječjih brakova svrstavaju među nestabilne države;

F.  budući da su dječji brakovi općenito rezultat kombinacije siromaštva, manjka obrazovanja, duboko ukorijenjene rodne neravnopravnosti i stereotipa, percepcije da će brak pružiti „zaštitu”, obiteljske časti i manjka učinkovite zaštite prava dječaka i djevojčica, kao i štetnih praksi, percepcija, običaja i diskriminirajućih društvenih normi; budući da su ti faktori često otežani zbog ograničenog pristupa kvalitetnom obrazovanju i prilikama za zapošljavanje te ih neke ukorijenjene socijalne norme u pogledu dječjih, ranih i prisilnih brakova još više osnažuju;

G.  budući da su dječji, rani i prisilni brakovi povezani s visokim rizikom od ranih i neželjenih trudnoća, visokom stopom smrtnosti majki i djece, niskom stopom planiranja obitelji i neželjenim trudnoćama s povećanim zdravstvenim rizicima, krajnje neodgovarajućim ili nepostojećim pristupom informacijama povezanima sa spolnim i reproduktivnim zdravljem te djevojčice o kojima je riječ zbog njih najčešće prekinu obrazovanje; budući da se u nekim zemljama zabranjuje povratak u učionicu trudnim djevojkama i mladim majkama; budući da dječji brakovi također mogu dovesti do prisilnog rada, ropstva i prostitucije;

H.  budući da, iako Konvencija UN-a o pravima djeteta naglašava važnost mjera kojima se potiče redovito pohađanje škole, mnoge djevojčice nisu uključene u obrazovanje zbog niza čimbenika, primjerice zato što škole nisu dostupne ili su skupe; budući da dječji, rani i prisilni brakovi imaju nerazmjerno štetan utjecaj i doživotne posljedice za njegove žrtve te da se tim osobama često uskraćuje mogućnost nastavka obrazovanja; jer djevojčice u pravilu odustaju od školovanja tijekom pripremnog vremena prije sklapanja braka ili ubrzo nakon toga; budući da je obrazovanje, uključujući spolni odgoj, djelotvorno sredstvo za sprječavanje ranih i prisilnih brakova jer jednak pristup obrazovanju i osposobljavanju doprinosi osnaživanju i stvaranju prilika za zapošljavanje te promiče slobodu izbora i pravo na samoodređenje i aktivno sudjelovanje u društvu, čime se pojedincima omogućuje da slobodno od bilo kakvog oblika kontrole koja negativno utječe na njihova prava bez kojih su gospodarska, pravna, zdravstvena i socijalna situacija žena i djevojčica te razvoj društva u cjelini i dalje ograničeni;

I.  budući da svake godine 17 milijuna maloljetnika dobije dijete, što ih prisiljava na preuzimanje odgovornosti i dovodi u opasnost njihovo zdravlje, obrazovanje i ekonomske izglede; budući da dječji, rani i prisilni brakovi izlažu djevojčice ranom rađanju, koje uključuje znatne rizike i poteškoće tijekom trudnoće i pri porodu, prije svega zbog nepostojećeg ili neodgovarajućeg pristupa zdravstvenoj skrbi, uključujući kvalitetnim zdravstvenim centrima, uslijed čega često dolazi do smrti rodilja; budući da postoji veći rizik od prenosivih bolesti, među ostalim i zaraze virusom HIV-a; budući da su komplikacije u trudnoći i pri porodu vodeći uzrok smrti djevojaka u dobi između 15 i 19 godina u zemljama s niskim ili srednje visokim dohotkom; budući da je za bebe koje rode majke adolescentice stopa smrtnosti viša za oko 50 % i da za te bebe postoji veći rizik od tjelesnih i kognitivnih poteškoća; budući da česte i rane trudnoće također mogu uzrokovati niz dugoročnih zdravstvenih komplikacija, pa čak i smrt;

J.  budući da dječji, rani i prisilni brakovi predstavljaju kršenje prava djeteta i oblik nasilja nad djevojčicama te da stoga države imaju obvezu da istraže navode, kazneno gone počinitelje i pruže pravnu zaštitu žrtvama, koje su prvenstveno žene i djevojčice; budući se ti brakovi moraju osuditi i da ih se ne može opravdati nikakvim kulturnim ili vjerskim razlozima; budući da dječji, rani i prisilni brakovi povećavaju rizik od rodno uvjetovanog nasilja, te su često uzrok nasilja i seksualnog, fizičkog, psihološkog, emocionalnog i financijskog zlostavljanja od strane člana obitelji ili partnera te drugih praksi koje štete ženama i djevojčicama, kao što su genitalno sakaćenje žena i takozvani zločini iz časti, te povećavaju rizik da djevojčice i žene tijekom života budu izložene diskriminaciji i rodno uvjetovanom nasilju;

K.  budući da broj dječjih, ranih i prisilnih brakova znatno raste u situacijama nestabilnosti, oružanog sukoba te prirodnih i humanitarnih katastrofa, tijekom kojih često manjkaju prilike za pružanje liječničke i psihološke pomoći, pristup obrazovanju i zaradi te su narušene socijalne mreže i rutine; budući da tijekom migracijske krize neki roditelji žele zaštititi svoju djecu, osobito kćeri, od seksualnog nasilja, dok ih drugi vide kao financijsko opterećenje za obitelj, te stoga smatraju da nemaju drugog izbora nego da pristanu da one sklope brak prije navršenih 18 godina, smatrajući da će se tako izbaviti od siromaštva;

L.  budući da je prisilni brak jedan od najčešćih uzroka progona na temelju roda, čemu je dokaz znatan broj žena koje ga navode prilikom traženja azila; budući da postoji još niz prepreka prije nego što bi se prisilni brak mogao priznati kao razlog za pružanje međunarodne zaštite unatoč tome što je riječ o obliku progona na temelju roda koji predstavlja ozbiljno i sustavno kršenje temeljnih prava te podrazumijeva nečovječno i ponižavajuće postupanje koje se može okarakterizirati kao mučenje;

M.  budući da se u Istanbulskoj konvenciji prisilni brak prepoznaje kao oblik nasilja nad ženama te da se njome zahtijeva kriminaliziranje čina prisiljavanja djece na stupanje u brak te mamljenja djece u drugu zemlju kako bi ih se prisililo na stupanje u brak; budući da nedostatak pristupa žrtava zakonodavnoj, medicinskoj i socijalnoj potpori može pogoršati problem; budući da 11 država članica EU-a još nije ratificiralo Konvenciju;

N.  budući da se zbog prirode dječjih, ranih ili prisilnih brakova mnogi slučajevi često ne prijavljuju, da zlostavljanje prelazi međunarodne i kulturne granice i da može predstavljati oblik trgovine ljudima, što dovodi do ropstva, iskorištavanja, i/ili kontrole;

O.  budući da je u srpnju 2014. u Londonu održan prvi sastanak na vrhu pod nazivom „Girl Summit” u cilju mobiliziranja domaćih i međunarodnih napora za okončanje genitalnog sakaćenja žena te dječjih, ranih i prisilnih brakova unutar jedne generacije;

P.  budući da je sprečavanje svih oblika nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama, uključujući rane i prisilne brakove, te pronalaženje odgovora na njih, jedan od ciljeva Akcijskog plana EU-a za ravnopravnost spolova za razdoblje 2016. – 2020.;

Q.  budući da će do 2030. dječji brakovi zemlje u razvoju koštati bilijune dolara(5);

R.  budući da su dječji i rani brakovi i dalje tabu te se o njima mora javno govoriti kako bi se okončale svakodnevne patnje djevojčica i djevojaka i kako bi se stalo na kraj ustrajnom kršenju njihovih ljudskih prava; budući da je jedan od načina da se to učini podupiranje i širenje rada novinara, umjetnika, fotografa i aktivista koji se bave pitanjem ranih brakova;

1.  napominje da neke države članice EU-a dopuštaju sklapanje braka sa 16 godina uz suglasnost roditelja; poziva zakonodavce, kako u državama EU-a tako i u trećim zemljama, da utvrde jedinstvenu dob od 18 godina kao minimalnu dob za sklapanje braka i da uvedu potrebne administrativne, pravosudne i financijske mjere kako bi izvršili taj zahtjev, na primjer promicanjem registracije brakova i rođenja te jamčeći da djevojčice imaju pristup institucionalnim mehanizmima potpore, među ostalim psihosocijalnom savjetovanju, zaštitnim mehanizmima te prilikama za ekonomsko osnaživanje; ponavlja da bi dječje, rane i prisilne brakove trebalo smatrati teškom povredom ljudskih prava i kršenjem temeljnih prava djece, prije svega prava na slobodno davanje suglasnosti i prava na vlastiti integritet te duševno zdravlje, no također posredno i prava na obrazovanje te uživanje svih građanskih i političkih prava; osuđuje dječje, rane i prisilne brakove te smatra da bi svaku povredu s njima povezanog zakonodavstva trebalo rješavati na učinkovit i razmjeran način;

2.  smatra da je važno uhvatiti se u koštac s višestrukim uzrocima dječjih, ranih i prisilnih brakova, među ostalim štetnim tradicijama, trajnim siromaštvom, sukobima, običajima, posljedicama prirodnih katastrofa, predrasudama, nepoštivanjem rodne ravnopravnosti i prava žena i djevojčica te njihova zdravlja i dobrobiti, manjkom odgovarajućih obrazovnih prilika te slabim pravnim i političkim odgovorima, uz pridavanje posebne pozornosti djeci iz zajednica u nepovoljnom položaju; u tom pogledu poziva EU i države članice da rade zajedno s odgovarajućim tijelima UN-a i drugim partnerima kako bi skrenuli pozornost na pitanje dječjih, ranih i prisilnih brakova; poziva EU i države članice da ispune ciljeve Programa održivog razvoja do 2030. kako bi se na djelotvorniji način borili protiv štetnih praksi, kao što je genitalno sakaćenje žena, i kako bi se odgovorne osobe izvelo pred lice pravde; podržava povećano financiranje koje EU i njegove države članice upućuju preko mehanizama razvojne pomoći kako bi se promicali rodna ravnopravnost i obrazovanje i povećale obrazovne mogućnosti za žene i djevojčice te mogućnosti za njihovo sudjelovanje u razvoju zajednica te gospodarskom i političkom vodstvu u cilju rješavanja uzroka dječjih, ranih i prisilnih brakova;

3.  uviđa da zakonska zabrana dječjih, ranih i prisilnih brakova ne jamči sama po sebi prestanak tih praksi; poziva EU i njegove države članice da bolje usklade i ojačaju provedbu međunarodnih ugovora, zakonodavstva i programa, kao i diplomatske odnose s vladama i organizacijama u trećim zemljama kako bi se posvetili pitanjima koja se odnose na dječje, rane i prisilne brakove; poziva da se poduzmu svi mogući napori kako bi se provele zakonske zabrane te kako bi se one nadopunile opsežnijim skupom zakona i politika; priznaje da se u tu svrhu trebaju donijeti i provesti sveobuhvatne i cjelovite politike, strategije i programi, uključujući stavljanje izvan snage diskriminatornih pravnih odredbi o braku i donošenje poticajnih mjera za osnaživanje djevojčica;

4.  napominje da su rodna neravnopravnost, općenito nepoštovanje djevojčica i žena i ustrajanje na kulturnim i društvenim običajima kojima se nastavlja diskriminacija djevojčica, djevojaka i žena među najvećim preprekama u borbi protiv dječjih, ranih i prisilnih brakova; nadalje ističe poveznicu između dječjih, ranih i prisilnih brakova i nasilja zbog časti te poziva da se ti zločini na pravilan način istraže, a počinitelji kazneno gone; napominje osim toga da dječaci i mladići također mogu biti žrtve takvog nasilja; poziva da se, uz obrazovanje i nastojanja za podizanje razine osviještenosti u partnerskim zemljama, pristupi rješavanju problema tih praksi u okviru svih relevantnih programa EU-a i političkih dijaloga EU-a s partnerskim zemljama kako bi se osigurali mehanizmi s pomoću kojih će se s njima uhvatiti u koštac;

5.  ističe da bi Europska unija, kao vodeći globalni akter na području razvoja i ljudskih prava, trebala imati glavnu ulogu u suradnji s regionalnim organizacijama i lokalnim zajednicama u cilju sveobuhvatne borbe protiv dječjih, ranih i prisilnih brakova; poziva EU i države članice da surađuju s tijelima kaznenog progona i pravosudnim sustavima u trećim zemljama te da osiguraju osposobljavanje i tehničku pomoć kako bi pomogli pri donošenju i provedbi zakonodavstva u vezi sa zabranom dječjih, ranih i prisilnih brakova te uklanjanju zakona, društvenih normi i kulturnih tradicija koji zaustavljaju put prema ostvarenju prava i slobode za djevojčice i žene; poziva države članice EU-a da doprinose inicijativama kao što je inicijativa EU-a i UN-a Spotlight koja se bavi uklanjanjem svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama;

6.  stoga poziva one države članice EU-a koje to još nisu učinile da u svoja nacionalna zakonodavstva unesu potpunu zabranu dječjih, ranih i prisilnih brakova, da provode kaznene zakone i ratificiraju Istanbulsku konvenciju; poziva države članice da surađuju s civilnim društvom kako bi se uskladile njihove aktivnosti u tom području; ističe važnost odgovarajuće i dugoročne potpore utočištima za žene i izbjeglice te raseljenu djecu i djecu bez pratnje, tako da nikome ne bude uskraćena zaštita zbog nedostatka sredstava; poziva sve države članice da provode zakonodavne odredbe o minimalnoj dobi za sklapanje braka i da prate stanje prikupljanjem podataka razvrstanih po spolu i dokaza o povezanim čimbenicima kako bi se mogao bolje procijeniti opseg problema; traži od Komisije stvaranje europske baze podataka za praćenje pojave prisilnih brakova koja bi uključivala informacije iz trećih zemalja;

7.  preporučuje državama članicama da usklade svoje zakone u pogledu postupanja prema građanima trećih zemalja u EU-u, uključujući migrante koji su sklopili brak prije no što su napunili 18 godina i da uvedu sustav upravljanja predmetima u čijem je središtu dijete kako bi se utvrdili najbolji interesi djeteta na temelju čega se može donijeti odluka o pravnom priznavanju braka, jamčeći pritom humano postupanje prema osobama koje su sklopile brak prije no što su napunile 18 godina ili prisilno, jamčeći pritom zaštitu u slučajevima u kojima dotične žene ili djevojčice traže raskid prisilnog braka; poziva da se u centrima za prihvat izbjeglica i tražitelja azila uspostave posebni postupci;

8.  potiče Europsku uniju da, u okviru svoje vanjske politike i politike razvojne suradnje, svojim partnerima ponudi strateški sporazum i da u tom smislu zahtijeva:

a. da se zabrane dječji, rani i prisilni brakovi u svim partnerskim zemljama, uklone sve rupe u zakonima i provodi zakonodavstvo u skladu s međunarodnim standardima u području ljudskih prava, uključujući ukidanje svih odredbi kojima bi se mogli omogućiti, opravdati ili poticati dječji, rani ili prisilni brakovi, među kojima i one odredbe koje omogućavaju počiniteljima silovanja, seksualnog zlostavljanja i otmica te osobama odgovornima za trgovinu ljudima i moderne oblike ropstva da izbjegnu progon i kažnjavanje tako što stupaju u brak sa svojim žrtvama, posebice stavljanjem izvan snage ili izmjenom tih zakona;

b. da se nakon stupanja tog zakona na snagu ta zabrana poštuje i provodi u praksi na svim razina te da se uspostave sveobuhvatne i cjelovite strategije i programi koji uključuju postupne mjerljive ciljeve radi sprječavanja i iskorjenjivanja dječjih, ranih i prisilnih brakova, kao i da se financiraju i ocjenjuju na odgovarajući način, osobito osiguravanjem pristupa pravosuđu i mehanizmima odgovornosti i pravnim sredstvima;

c. da partnerske vlade pokažu trajno vodstvo i političku volju da se stane na kraj dječjim brakovima te razviju sveobuhvatne pravne okvire i akcijske planove s jasnim ključnim točkama i rasporedom za uključivanje mjera za sprječavanje dječjih brakova u različite sektore te promiču političko, socijalno, kulturno i civilno okružje u kojem se štite i osnažuju žene i djevojčice te podržava rodna ravnopravnost;

d. da se mobiliziraju sredstva potrebna za ostvarenje tog cilja, vodeći računa o tome da se suradnja u području borbe protiv dječjih, ranih i prisilnih brakova omogući svim subjektima iz institucija, kao što su stručnjaci iz područja sudstva, obrazovanja i zdravstva, policija te lokalni i vjerski vođe, kao i civilnom društvu;

e. da se iznos razvojne pomoći dodijeljene vladinim tijelima zemlje primatelja uvjetuje pridržavanjem zahtjeva u pogledu ljudskih prava, uključujući u pogledu borbe protiv dječjih, ranih i prisilnih brakova;

f. da se Populacijski fond Ujedinjenih naroda (UNFPA) i Fond Ujedinjenih naroda za djecu (UNICEF) uključe u trostranu suradnju kojom bi se te organizacije, Europska unija, države članice i njihove organizacije civilnog društva koje djeluju na tom području te partnerske zemlje povezale u borbi protiv dječjih, ranih i prisilnih brakova, provedbom nacionalnih akcijskih planova utvrđenih proračunom, dajući prednost programima i metodama kojima se mogu nadići spomenute kulturne, vjerske ili plemenske prakse, a koje u praksi predstavljaju najteža kršenja prava i dostojanstva djeteta; poziva da se tom suradnjom također pristupi rješavanju povezanog problema nasilja iz časti;

g. da se u provedbi spomenutih programa osloni na povezane konvencije i tekstove kao i na konkretne ciljeve usvojene rezolucijom Opće skupštine Ujedinjenih naroda od 25. rujna 2015. u okviru Programa održivog razvoja do 2030. i ciljeva održivog razvoja, posebno cilja br. 3 (jamčenje zdravog života i promicanje dobrobiti za sve bez obzira na dobnu skupinu), cilja br. 4. (jamčenje uključivog i pravednog kvalitetnog obrazovanja i promicanje mogućnosti cjeloživotnog učenja za sve) i cilja br. 16. (promicanje miroljubivih i uključivih društva za održiv razvoj, pružanje pristupa pravdi za sve i izgradnja učinkovitih, odgovornih i uključivih institucija na svim razinama) te posebno okončanja zlostavljanja, izrabljivanja te svih oblika nasilja nad djecom i mučenja djece, kao i trgovanja djecom;

h. da se provedba tih programa oslanja na cilj br. 5 (postizanje rodne ravnopravnosti i osnaživanje svih žena i djevojčica), uključujući pristup planiranju obitelji i cjelokupnom rasponu javnih i univerzalnih prava u području spolnog i reproduktivnog zdravlja, posebno modernim metodama kontracepcije te sigurnom i zakonitom pobačaju za djevojčice; poziva Europsku komisiju i države članice da u ovom kontekstu podrže pokret SheDecides i obvežu se na dodatno financiranje međunarodne potpore za usluge spolnog i reproduktivnog zdravlja, uključujući siguran pobačaj i informacije o pobačaju, u cilju suzbijanja pravila globalnog blokiranja koje je američka vlada ponovno uvela početkom 2017.;

i. da se pitanja povezana s dječjim, ranim i prisilnim brakovima postavljaju u trajnom dijalogu između posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava, Stavrosa Lambrinidisa i trećih zemalja; potiče Komisiju i države članice da uključe rodnu perspektivu u izgradnju mira i programe obnove nakon sukoba, da razviju programe za ekonomske mogućnosti i obrazovne programe za djevojčice, djevojke i žene koje su žrtve dječjih, ranih i prisilnih brakova te da im olakšaju pristup uslugama povezanima sa spolnim i reproduktivnim zdravljem u područjima zahvaćenima sukobima;

9.  smatra da je u okviru borbe protiv dječjih, ranih i prisilnih brakova od ključne važnosti stvoriti prostor za dijalog u duhu poštovanja s vođama zajednica i podići razinu osviještenosti u čitavoj javnosti te osobito među ugroženim osobama, služeći se obrazovnim i informativnim kampanjama te društvenim mrežama i novim medijima; stoga poziva na razvoj transverzalnih vladinih, pravnih, društvenih i diplomatskih aktivnosti u cilju sprječavanja takvih praksi; smatra da je važno povezati se s ključnim dionicima u lokalnim zajednicama kao što su učenici i učenice adolescentske dobi, nastavnici, roditelji, lokalni i vjerski vođe preko programa prilagođenih zajednici ili programima za podizanje razine osviještenosti u cilju ukazivanja na negativan učinak dječjih brakova na djecu, obitelji i zajednice te povesti dijalog o postojećem zakonu o dječjim brakovima i rodnoj neravnopravnosti te pristupanju sredstvima za rješavanje tih pitanja;

10.  smatra da je osnaživanje žena i djevojčica obrazovanjem, socijalnom potporom i gospodarskim mogućnostima ključan alat za borbu protiv tih praksi; preporučuje da EU promiče i štiti jednaka prava za žene i djevojčice u pogledu pristupa obrazovanju, uz poseban naglasak na besplatnom i kvalitetnom osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju te uključivanju obrazovanja o spolnom i reproduktivnom zdravlju u školske kurikulume te pružanju obiteljima djevojčica financijskih poticaja i/ili pomoći za upis u školu i dovršenje školovanja; ističe da je potrebno djeci izbjeglicama zajamčiti potpuni pristup obrazovanju te promicati njihovu integraciju i uključenost u nacionalne obrazovne sustave; prepoznaje potrebu za pružanjem podrške i zaštite onima kojima prijete dječji, rani ili prisilni brakovi i onima koji su u takvim brakovima, u pogledu obrazovanja, psihološke i socijalne potpore, smještaju i drugim kvalitetnim socijalnim uslugama, kao i uslugama u području mentalnog, spolnog i reproduktivnog zdravlja i zdravstvene skrbi;

11.  poziva Europsku uniju da osigura osposobljavanje za vladine dužnosnike, uključujući njihovo diplomatsko osoblje, socijalne radnike, vjerske vođe i vođe zajednica, tijela kaznenog progona, pravosudne sustave trećih zemalja, učitelje, nastavnike i drugo osoblje u kontaktu s potencijalnim žrtvama, kako bi reagirali na slučajeve dječjeg braka i rodno uvjetovanog nasilja te bili sposobniji identificirati djevojčice i dječake izložene dječjim, prisilnim i ranim brakovima, obiteljskom nasilju, riziku od seksualnog nasilja i svim drugim praksama koje ugrožavaju ljudska prava i dostojanstvo te im pružiti podršku, kao i poduzeti učinkovite mjere kako bi se osiguralo poštovanje prava i dostojanstva tih osoba;

12.  poziva Europsku uniju da se pobrine o provedbi osposobljavanja policijskih službenika kako bi bili obučeniji za zaštitu prava djevojčica izloženih ranim i prisilnim brakovima, obiteljskom nasilju, riziku od silovanja i svim drugim praksama kojima se narušava ljudsko dostojanstvo;

13.  poziva države članice da osiguraju ženama, djevojkama i djevojčicama migranticama neovisnu boravišnu dozvolu koja ne ovisi o statusu njihova bračnog druga ili partnera, osobito za žrtve fizičkog i psihičkog nasilja, uključujući prisilne ili dogovorene brakove, te da zajamče poduzimanje svih administrativnih mjera za njihovu zaštitu, uključujući učinkovit pristup pomoći i zaštitnim mehanizmima;

14.  poziva EU i njegove države članice da razmisle o potpori i poboljšanju mjera zaštite u trećim zemljama, kao što su sigurne kuće i pristup pravnoj, medicinskoj i, prema potrebi, konzularnoj pomoći za žrtve dječjih, ranih i prisilnih brakova;

15.  potvrđuje da je Europska unija predana poštovanju ljudskih prava i temeljnih vrijednosti kao što su poštovanje ljudskog dostojanstva i da mora besprijekorno djelovati na razini država članica te poziva Komisiju da započne opsežnu kampanju za podizanje razine osviještenosti i da jednu europsku godinu posveti borbi protiv dječjih, ranih i prisilnih brakova;

16.  snažno potiče globalno partnerstvo Girls Not Brides čiji je cilj okončati dječje brakove i pomoći djevojčicama da ostvare svoj puni potencijal;

17.  pozdravlja trenutačnu kampanju Afričke unije za okončanje dječjih brakova i rad organizacija kao što je Royal Commonwealth Society koje zagovaraju veće djelovanje u cilju okončanja dječjih brakova i uklanjanja rodne nejednakosti;

18.  naglašava da je potrebno smjesta informirati i educirati muškarce i dječake kako bi ih se uključilo u zaštitu ljudskih prava, uključujući prava djece i žena;

19.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te Ujedinjenim narodima.

(1)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0379.

(2)

SL L 289, 9.8.2016., str. 57.

(3)

https://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/EN/foraff/131181.pdf

(4)

https://eeas.europa.eu/sites/eeas/files/eu_action_plan_on_human_rights_and_democracy_en_2.pdf

(5)

Wodon, Quentin T.; Male, Chata; Nayihouba, Kolobadia Ada; Onagoruwa, Adenike Opeoluwa; Savadogo, Aboudrahyme; Yedan, Ali; Edmeades, Jeff; Kes, Aslihan; John, Neetu; Murithi, Lydia; Steinhaus, Mara; Petroni, Suzanne, Ekonomski učinci dječjih brakova: Globalno objedinjeno izvješće, Economic Impacts of Child Marriage, Washington, D.C., World Bank Group, 2017.


MIŠLJENJE Odbora za prava žena i jednakost spolova (18.4.2018)

upućeno Odboru za vanjske poslove

Ususret vanjskoj strategiji EU-a protiv ranih i prisilnih brakova – sljedeći koraci

(2017/2275(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Daniela Aiuto

PRIJEDLOZI

Odbor za prava žena i jednakost spolova poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

A.  budući da su dječji, rani i prisilni brakovi(1) kršenje ljudskih prava koja su utvrđena u različitim međunarodnim normama kao što su Pekinška deklaracija i Platforma za djelovanje, Međunarodna konferencija o stanovništvu i razvoju programa djelovanja te Konvencija Ujedinjenih naroda o pristanku na sklapanje braka, minimalnoj dobi za stupanje u brak i registraciji brakova, koje čine dio temeljnih načela Europske unije u području slobode, sigurnosti, pravde i ljudskih prava, uključujući prava žena, djevojaka i djevojčica; budući da dječji, rani i prisilni brakovi potiču druga kršenja ljudskih prava koja nerazmjerno utječu na žene, djevojke i djevojčice te su prepreka za socioekonomski razvoj;

B.  budući da su prema procjenama UN-a, i unatoč obvezama na međunarodnoj, nacionalnoj i regionalnoj razini, dječji, rani i prisilni brakovi i dalje prošireni u cijelome svijetu te zahvaćaju gotovo 700 milijuna žena i 150 milijuna muškaraca koji su u prisilnim brakovima u koje su stupili prije punoljetnosti; budući da su rani brakovi i dalje problem koji nerazmjerno utječe na djevojčice i djevojke; budući da bi iskorjenjivanje dječjih brakova bilo strateški način za promicanje prava i osnaživanja žena;

C.  budući da je u više navrata dokazano da dječji ili rani brakovi imaju negativne i štetne posljedice za djevojčice, djevojke i žene, njihovu djecu i njihove zajednice; budući da dječji, rani i prisilni brakovi vrlo često dovode do prijevremenoga napuštanja škole, čime se djevojčicama, djevojkama i ženama oduzimaju njihova temeljna prava i povećava vjerojatnost da će biti žrtvama rodno uvjetovanog i trajnog siromaštva, te budući da je vjerojatnije da će zbog lišenosti obrazovanja i buduće plaćene zaposlenosti mlade nevjeste biti i ostati siromašne;

D.  budući da svake godine u svijetu 16 milijuna djevojaka između 15 i 19 godina rodi dijete, a najmanje milijun djevojčica postane majkom prije napunjenih 15 godina; budući da se 95 % djece koju rađaju adolescentice rodi u zemljama u razvoju, da je devet od deset njih rođeno u braku ili zajednici i da godišnje oko 70 tisuća adolescentica u zemljama u razvoju umire od uzroka povezanih s trudnoćom i porodom(2);

E.  budući da studije pokazuju snažnu povezanost između dječjih brakova i ranih poroda; budući da rani i prisilni brakovi imaju ozbiljne posljedice na spolno i reproduktivno zdravlje i prava žena, djevojaka i djevojčica, uključujući neželjenu trudnoću, s obzirom na niske razine obiteljskog planiranja i spolnog obrazovanja, te čine ozbiljnu prijetnju fizičkom i mentalnom zdravlju žena, djevojaka i djevojčica zbog znatnoga povećanja rizika od ranih, čestih i/ili neželjenih trudnoća, smrtnosti žena i novorođenčadi, opstetričkih fistula i spolno prenosivih bolesti, uključujući zarazu virusom HIV-a, dok su komplikacije u trudnoći i pri porodu glavni uzrok smrti djevojaka u dobi od 15 do 19 godina, a vjerojatnost da će djeca koju rađaju tinejdžerke umrijeti u prvih nekoliko dana nakon rođenja 50 je posto veća;

F.  budući da svakih sedam sekundi u svijetu jedna djevojčica mlađa od 15 godina stupi u brak, često s muškarcem koji je od nje znatno stariji; budući da će prema procjenama 2030. biti 950 milijuna žena koje su u brak stupile veoma mlade, a 2050. godine ta će se brojka povisiti na 1,2 milijarde(3) ako broj djevojčica koje stupaju u brak nastavi rasti sadašnjom brzinom;

G.  budući da stupanje u brak prije 18. godine života povećava vjerojatnost pojave nasilja u braku; budući da su udane djevojčice često žrtve nasilja jer se velikom dobnom razlikom pogoršava neravnoteža moći između djevojčica i njihovih znatno starijih muževa;

H.  budući da su duboko ukorijenjena rodna neravnopravnost i stereotipi, štetne prakse, percepcija, običaji i diskriminirajuće društvene norme temeljni uzroci dječjih, ranih i prisilnih brakova; budući da se time povećava rizik da žene, djevojke i djevojčice tijekom svojega života budu izložene diskriminaciji i rodno uvjetovanom nasilju;

I.  budući da je obrazovanje jedan od najboljih načina da se spriječe rani i prisilni brakovi te da se ženama, djevojkama i djevojčicama pomogne da donose utemeljene odluke o svojim životima; budući da se obrazovanjem djevojčice priprema za radna mjesta i ostvarivanje prihoda, povećava njihovo samopouzdanje i status u kućanstvu i zajednici te im se omogućuje češće sudjelovanje u odlukama koje utječu na njihov život(4), čime se smanjuje vjerojatnost dječjih brakova i odgađa rađanje djece;

J.  budući da postoji sve veća zabrinutost zbog ranih i prisilnih brakova u područjima zahvaćenima sukobima; budući da određene ratoborne i ekstremističke skupine opravdavaju takvu praksu, dok ona istodobno ima golem utjecaj na zdravlje i dobrobit žena, djevojaka i djevojčica;

K.  budući da su dječji brakovi ukorijenjeni u nekim tradicijama i kulturama, ali da nijedna kultura ili religija ne može opravdati takvu praksu, osobito kada su dovedena u pitanje ljudska prava i prava djece; budući da u mnogim zajednicama u kojima su česti rani brakovi muška djeca imaju više povlastica, a djevojčice se često smatraju ekonomskim opterećenjem za obitelj, te zbog toga obično imaju nisku razinu samopouzdanja;

L.  budući da djevojčice imaju pravo u svoj punini proživjeti vlastito djetinjstvo, da se igraju, ostvaruju pravo na školovanje i budu zaštićene od nasilja, tjelesnih i psihičkih ozljeda te zlostavljanja i iskorištavanja svake vrste;

M.  budući da djevojčice i djevojke imaju pravo da u cijelosti razviju svoj građanski potencijal, kako se navodi u Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima djeteta;

N.  budući da rani i prisilni brakovi sami po sebi čine zapreku razvoju te da činjenica da se takvi brakovi i dalje sklapaju negativno utječe na ostvarenje Milenijskih razvojnih ciljeva jedan do šest, posebno u područjima ravnopravnosti spolova i osnaživanja žena, djevojaka i djevojčica, smanjenja siromaštva, obrazovanja, smrtnosti majki i djece te zdravlja, što se odnosi i na spolno i reproduktivno zdravlje(5);

O.  budući da je sprečavanje i reagiranje na sve oblike nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama, uključujući rane i prisilne brakove, jedan od ciljeva Akcijskog plana EU-a za ravnopravnost spolova za razdoblje 2016. – 2020.;

P.  budući da, iako su prisilni brakovi protivni pravu diljem EU-a, njegova točna definicija varira; budući da se zbog nepostojanja općeprihvaćene definicije ometaju nastojanja da se prikupe podaci o broju prisilnih brakova u EU-u;

Q.  budući da u EU-u i dalje vlada zabrinutost zbog prisilnih brakova; budući da taj čin u većini država članica ne predstavlja kazneno djelo, već se zaštita pruža s pomoću općenitijih kaznenih odredbi kao što su odredbe za silovanja ili otmice;

R.  budući da, s obzirom na to da maloljetna osoba mlađa od 18 godina ne može valjano pristati na brak, dječje brakove treba smatrati prisilnim brakovima; budući da je stoga žaljenja vrijedno da 144 od 193 zemlje nemaju zakon kojim se zabranjuju dječji brakovi;

S.  budući da se mnogi slučajevi prisilnog braka ne prijavljuju ili se prijavljuju privatnim organizacijama i nevladinim organizacijama, a ne državnim tijelima; budući da za slučajeve koji se prijave nacionalnim tijelima ne postoji dosljedan sustav prikupljanja podataka na razini država članica, iako je to prijeko potrebno;

T.  budući da će do 2030. dječji brakovi zemlje u razvoju koštati bilijune dolara(6);

U.  budući da bi vlade trebale uvidjeti važnost borbe protiv dječjih i ranih brakova za ostvarivanje ciljeva Programa održivog razvoja do 2030.; budući da pomoć koja se djevojčicama pruža radi sprečavanja dječjeg braka, odgađanja trudnoće i omogućavanja školovanja daje mogućnost da poboljšaju svoje vještine i buduće prihode, čime se doprinosi iskorjenjivanju siromaštva za buduće generacije; budući da se promicanjem rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena osigurava da djevojčice i djevojke imaju moć u donošenju odluka u pogledu svojeg obiteljskog života te spolnog i reproduktivnog zdravlja; budući da iskorjenjivanje dječjih i ranih brakova dovodi do smanjenja smrtnosti novorođenčadi i raznih zdravstvenih problema povezanih s ranom trudnoćom ili ranim porodom;

V.  budući da su u većini zajednica koje provode praksu dječjih i ranih brakova žene često žrtve postupaka donošenja odluka te budući da su uključivanje i obrazovanje vođa i žena u tim zajednicama ključni za promjenu stavova i ponašanja kada je riječ o dječjim brakovima; budući da je osim toga potrebno zakonodavstvo kojim se zabranjuju rani i prisilni brakovi;

W.  budući da je međugeneracijsko siromaštvo jedan od najčešće navođenih razloga za prisiljavanje djevojčica na dječje brakove; budući da je ograničeno poznavanje spolnog i reproduktivnog zdravlja uzrok toga da roditelji općenito nisu svjesni opasnosti povezanih s ranom trudnoćom;

X.  budući da je u slučaju dječjih brakova, kao u svim područjima djelovanja oko borbe protiv nasilja nad ženama, uključivanje muškaraca i dječaka presudno za borbu protiv rodne diskriminacije i za promjenu štetnih tradicionalnih praksi duboko ukorijenjenih u kulturi određene zajednice;

Y.  budući da su dječji i rani brakovi i dalje tabu te se o njima mora javno govoriti kako bi se okončale dnevne patnje djevojčica i djevojaka i kako bi se stalo na kraj ustrajnom kršenju njihovih ljudskih prava; budući da je jedan od načina da se to učini podupiranje i širenje rada novinara, umjetnika, fotografa i aktivista koji se bave pitanjem ranih brakova;

Z.  budući da kampanje za okončanje ranih brakova djevojčica i djevojaka ne mogu biti uspješne bez prihvaćanja seksualnosti adolescentica i njihova prava da donose vlastite odluke o svojem tijelu, svojim odnosima i o svojim seksualnim aktivnostima; budući da je, kako bi se te odluke donosile na utemeljen način, i mladima i njihovim roditeljima potrebno staviti na raspolaganje informacije o seksualnosti i metodama kontracepcije;

1.  osuđuje dječje, rane i prisilne brakove te druge štetne prinudne prakse nametnute ženama, djevojkama i djevojčicama, uključujući tinejdžerke i žensku djecu u Europi i svijetu jer su prakse te vrste teško kršenje ljudskih prava i konkretno, ako je žrtva mlađa od 18 godina, zlostavljanje maloljetnika;

2.  naglašava da su dječji, rani i prisilni brakovi teški napad na pravo na slobodno izražavanje pristanka;

3.  uviđa da su dječji i prisilni brakovi postali stvaran problem i unutar EU-a te da to pitanje zahtijeva zajedničko, odlučno i usklađeno djelovanje svih država članica;

4.  poziva države članice na aktivno odbijanje priznavanja prisilnih brakova i na pružanje pune, o njihovim obiteljima neovisne, potpore žrtvama;

5.  napominje da mnogi roditelji koji žive u nevolji i ekstremnom siromaštvu u izbjegličkim kampovima žele zaštiti svoje kćeri od seksualnog nasilja tako da ih udaju za starije muškarce; međutim, naglašava da bi EU i države članice trebali biti ujedinjeni i dosljedni u odbijanju zahtjeva izbjeglica za pravno priznavanje braka ako je jedan od navodnih bračnih drugova dijete ili adolescent; naglašava da se izbjeglički status ne može upotrebljavati kao način da se dječji brakovi na mala vrata uvedu u pravni sustav u Europi;

6.  preporučuje da se prema dječjim, ranim i prisilnim brakovima pristupi na cjelovit i sveobuhvatan način, što znači rješavanje temeljnih uzroka dječjih brakova, uključujući rodnu nejednakost, siromaštvo i nedostatak socijalnih i gospodarskih mogućnosti; iako ističe važnost obrazovanja kao snažnog sredstva za sprečavanje dječjih, ranih i prisilnih brakova, naglašava da isticanje rodno osviještene politike treba proširiti i izvan tradicionalnih sektora kao što su obrazovanje i zdravlje te zahvatiti sva ostala područja politike;

7.  traži da EU nosi važnu ulogu u borbi protiv kršenja ljudskih prava na nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini te poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i Komisiju da iskoriste sve postojeće raspoložive instrumente i istodobno predstave konkretnu strategiju za utvrđivanje koraka potrebnih za borbu protiv ranih, prisilnih i dječjih brakova i drugih praksi štetnih za djevojčice, djevojke i žene, kao što su genitalno sakaćenje žena, takozvani zločini iz časti, seksualno ropstvo i trgovanje ljudima, te za utvrđivanje ciljeva i namjenskih sredstava koji se trebaju odrediti u tu svrhu kako bi se u skladu s ciljem održivog razvoja Ujedinjenih naroda (cilj 5.3) postigao opći cilj iskorjenjivanja navedenih vrsta braka do 2030.; stoga poziva Komisiju i ESVD da u tu strategiju uvrste potrebu za rješavanjem pitanja rodnih stereotipa i diskriminirajućih društvenih normi koji doprinose prihvaćanju i daljnjem provođenju navedenih štetnih praksi;

8.  podsjeća da je prekidanje prakse dječjih, ranih i prisilnih brakova jedan od prioriteta vanjskog djelovanja EU-a u području promicanja ženskih prava i ljudskih prava;

9.  traži od Komisije i ESVD-a da izrade akcijski plan kojim bi se uz primjenu „klauzule o ljudskim pravima” poticala borba protiv dječjih, ranih i prisilnih brakova u odnosima EU-a s partnerskim i trećim zemljama, posebno u području razvoja, te da posebno obrate pozornost na poštovanje prava žena, djevojaka i djevojčica u svim trgovinskim i partnerskim sporazumima; poziva Komisiju i ESVD da ta pitanja odrede kao prioritet u političkim dijalozima sa zemljama partnerima i uspostave konkretne mjere u suradnji sa svim ključnim dionicima kako bi se uklonile štetne prakse; nadalje traži i od država članica da u svojim odnosima s trećim zemljama potiču na borbu protiv dječjih, ranih i prisilnih brakova;

10.  pozdravlja pokretanje zajedničke globalne inicijative EU-a i UN-a za rodnu ravnopravnost, inicijative „Spotlight”, kako bi se riješila pitanja seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja i štetnih praksi kao što su rani prisilni brakovi, genitalno sakaćenje žena ili trgovanje ljudima; napominje, međutim, da se inicijativa „Spotlight” uglavnom bavi elementima programa koji već izazivaju zajedničku zabrinutost u svijetu; stoga naglašava potrebu za sveobuhvatnijim promicanjem rodne ravnopravnosti uz prikladnu kombinaciju programa i modaliteta; poziva Komisiju da iskoristi reviziju svojih programa međunarodne suradnje sredinom provedbenog razdoblja za povećanje sredstava u Paketu sredstava za rodna pitanja kako bi se ona integrirala u bilateralnu suradnju i posredstvom tematskih programa;

11.  poziva EU i države članice da surađuju s organizacijama UN Women, UNICEF, UNFPA i drugim partnerima, uključujući organizacije civilnog društva, dijasporu i udruge migranata, kako bi se pozornost skrenula na problem dječjih, ranih i prisilnih brakova usmjeravajući napore na osnaživanje žena, među ostalim u okviru obrazovanja, jačanja ekonomskog položaja i većeg sudjelovanja u odlučivanju, kao i na zaštitu i promicanje ljudskih prava svih žena, djevojaka i djevojčica, uključujući spolno i reproduktivno zdravlje;

12.  upućuje na potrebu da se dodjela europskih sredstava za vanjsko djelovanje uvjetuje učinkovitom provedbom mjera usmjerenih na iskorjenjivanje ranih i prisilnih brakova;

13.  potiče Komisiju i države članice da uključe rodnu perspektivu u izgradnju mira i programe obnove nakon sukoba, da razviju programe za ekonomske mogućnosti i obrazovne programe za djevojčice, djevojke i žene koje su žrtve ranih i prisilnih brakova te da im olakšaju pristup uslugama povezanima sa spolnim i reproduktivnim zdravljem u područjima zahvaćenima sukobima;

14.  naglašava da je potrebno dodijeliti sredstva za programe namijenjene za sprečavanje dječjih brakova kojima se nastoji stvoriti društveno okruženje u kojem djevojčice mogu ostvariti svoj puni potencijal, među ostalim i u sklopu obrazovnih, socijalnih i gospodarskih programa za djevojčice koje nisu u obrazovnom sustavu, programa za zaštitu djece, prihvatilišta, pravnog savjetovanja i psihološke potpore; poziva Komisiju i države članice da osiguraju dovoljno sredstava u svojim vanjskim djelovanjima za programe i aktivnosti tih vrsta; nadalje poziva Komisiju da provede sustavnu procjenu svojih postojećih programa namijenjenih za sprečavanje ranog stupanja u brak ocjenjujući njihovu učinkovitost i korištenje dostupnih financijskih sredstava kako bi se zajamčilo da se programi provode u regijama i zemljama u kojima se bilježi najveća pojavnost dječjih brakova; potiče delegacije EU-a da ispune obvezu EU-a iz Akcijskog plana za ravnopravnost spolova 2016. – 2020. te da pomno prate situaciju i izrade relevantne programe za potporu lokalnim zakonodavnim mjerama;

15.  naglašava da je potrebno izraditi programe osnaživanja za djevojčice i djevojke kao glavne elemente strategije za sprečavanje i odvraćanje od ranog braka, poboljšanje njihova samopouzdanja i upoznatosti s njihovim pravima, uključujući zakonsko pravo da odbiju brak;

16.  ističe da bi okončanje dječjih, ranih i prisilnih brakova zauzvrat imalo veliki pozitivan utjecaj na razinu obrazovanja djevojčica i njihove djece te doprinijelo tome da žene imaju manje djece i mogu povećati svoju očekivanu zaradu i boljitak kućanstva;

17.  podsjeća na to da je od temeljne važnosti rad na lokalnoj razini, zajedno sa zajednicama, čime se doprinosi suprotstavljanju tradicionalnim i diskriminirajućim pogledima na pristup djevojčica obrazovanju i istovremeno povećavaju mogućnosti za zapošljavanje žena te se doprinosi njihovoj egzistenciji i egzistenciji njihovih obitelji;

18.  potiče razvoj programa za razvijanje svijesti koji uključuju sve vođe zajednica da bi ih se poučilo o štetnosti tradicija kao što su rani brak te da bi kasnije postali aktivni sudionici u razvijanju svijesti zajednice;

19.  naglašava da je potrebno smjesta informirati i educirati muškarce i dječake kako bi ih se uključilo u zaštitu ljudskih prava, uključujući prava djece i žena;

20.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu integrirane, sveobuhvatne i koordinirane mjere kako bi se spriječili svi oblici nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama, uključujući dječje, rane i prisilne brakove, i kako bi se borilo protiv njih, osobito omogućivanjem lakšeg pristupa žrtava pravosuđu i jačanjem mehanizama za zaštitu djece uz pružanje veće podrške te dodatnog i boljeg pristupa financiranju za nevladine organizacije koje rade na okončanju te prakse;

21.  poziva države članice da u cijelosti primjenjuju zakone kojima se zabranjuju dječji, rani i prisilni brakovi jamčenjem pristupa pravosuđu, uključujući pravna sredstva, i uspostavom struktura i programa za potporu, pomoć i zaštitu žrtava dječjih, ranih i prisilnih brakova, što uključuje centre za siguran prihvat i pomoć kvalificiranog ženskog osoblja kao što su primalje, ginekologinje, psihologinje i socijalne radnice; u vezi s time poziva Komisiju i države članice da osiguraju učinkovitu provedbu Direktive EU-a o žrtvama, prije svega tako da se za žrtve nasilja nad ženama poboljša pristup općoj i specijaliziranoj potpori te da se uspostave djelotvorni mehanizmi izvješćivanja uz istovremeno poštovanje anonimnosti i povjerljivosti žrtava kako bi se žrtve prisilnog braka potaknule na prijavljivanje toga kaznenog djela bez straha od daljnje stigmatizacije;

22.  poziva EU i države članice da zajamče objekte i osposobljavanje za zdravstvene djelatnike kako bi bez predrasuda mogli pružati povjerljive usluge prilagođene mladima te informacije i materijale koji udovoljavaju načelima WHO-a u pogledu pravičnosti, pristupačnosti, prihvatljivosti, prikladnosti i učinkovitosti;

23.  potiče Komisiju i države članice da pokrenu kampanje za podizanje razine osviještenosti o tom fenomenu, njegovim posljedicama i dostupnim pravnim lijekovima diljem EU-a, pa i u izbjegličkim kampovima te u državama kandidatkinjama;

24.  pozdravlja činjenicu da je u Schengenski informacijski sustav uvedeno novo upozorenje kojim bi se mogla zaštititi djeca kojoj prijeti opasnost od prisilnog stupanja u brak;

25.  podsjeća na to da su prema članku 37. Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) države stranke dužne „namjerno prisiljavanje odrasle osobe ili djeteta na sklapanje braka” smatrati kaznenim djelom; stoga osuđuje činjenicu da se prisilni brak samo u 12 država članica EU-a smatra kaznenim djelom i podsjeća da bi se u skladu sa zahtjevima te konvencije žrtvama koje su dovedene u drugu zemlju u kojoj zbog stupanja u prisilni brak izgube pravo na boravak u EU-u trebala dati mogućnost korištenja djelotvornim pravnim sredstvima da dobiju natrag svoj boravišni status; poziva države članice koje još nisu ratificirale Istanbulsku konvenciju da to učine bez odgađanja(7);

26.  poziva države članice da osiguraju ženama, djevojkama i djevojčicama migranticama neovisnu boravišnu dozvolu koja ne ovisi o statusu njihova bračnog druga ili partnera, osobito za žrtve fizičkog i psihičkog nasilja, uključujući prisilne ili dogovorene brakove, te da zajamče poduzimanje svih administrativnih mjera za njihovu zaštitu, uključujući učinkovit pristup pomoći i zaštitnim mehanizmima;

27.  poziva Komisiju i države članice da donesu mjere kojima se roditelje, bez obzira na to jesu li državljani EU-a ili ne, odvraća od toga da nude vlastite maloljetne kćeri kao nevjeste odlaskom u vlastite zemlje podrijetla ili, što je još gore, unutar granica same Europske unije te da po potrebi te roditelje kazne;

28.  prima na znanje da većina zemalja diljem svijeta ima zakone kojima je određena najniža dob za sklapanje braka, no naglašava da mnoge zemlje za taj zahtjev predviđaju iznimke, većinom nakon pristanka roditelja ili odobrenja suda, a na te iznimke trebala bi reagirati potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku; traži od država članica i poziva zemlje izvan EU-a koje to još nisu učinile da prisilne i rane brakove proglase kaznenim djelima, među ostalim izmjenom najniže zakonske dobi, bez obzira na suglasnost roditelja, uz zahtjev za potpunu suglasnost obaju bračnih drugova i određivanje sankcija za one koji prisiljavaju osobe na brak;

29.  predlaže da se pojam prisilnih brakova kao oblik trgovanja ljudima smjesta uvrsti u članak 2. Direktive 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te da se razvije zajednička politika i zajednička definicija prisilnih brakova koja bi se trebala dosljedno koristiti na nacionalnoj i europskoj razini u politikama te odredbama građanskog i kaznenog prava o prisilnim brakovima;

30.  poziva Komisiju i države članice da nadziru slučajeve dječjih, ranih i prisilnih brakova u EU-u i da razmotre mogućnost uspostave jedinstvenih pravnih načela u pogledu postupka za rješavanje slučajeva dječjih i ranih brakova;

31.  potiče na razmatranje obvezne prijave rođenja u zemljama u kojima je pojava ranih, dječjih i prisilnih brakova česta jer nedostatak obveze prijavljivanja može dovesti do povećanja rizika od dječjih i ranih brakova;

32.  traži od Komisije stvaranje europske baze podataka radi praćenja i izvještavanja o prisilnim brakovima i ostalim oblicima rodno uvjetovanoga kršenja ljudskih prava, uključujući seksualno iskorištavanje;

33.  poziva Komisiju i države članice da uspostave dosljedan sustav za prikupljanje podataka o dječjim, ranim i prisilnim brakovima, uključujući podatke razvrstane po spolu, jer su čvrsti i pouzdani podaci ključni za donošenje politika na temelju dokaza i za preciznije usmjerene intervencije;

34.  poziva Komisiju i države članice da izrade posebne studije na temelju prikupljenih podataka kako bi se stekla jasna slika o tom fenomenu na razini EU-a, s konkretnim informacijama o svakoj državi članici;

35.  ističe negativan utjecaj humanitarne krize, sukoba i prirodnih katastrofa na širenje prisilnih, dječjih i ranih brakova; stoga naglašava potrebu za udruživanjem napora u području razvoja i humanitarne pomoći;

36.  ponovno ističe važnost promicanja i zaštite temeljnih prava svih žena, djevojaka i djevojčica, posebno prava na spolno izražavanje i slobodno i odgovorno donošenje odluka koje se tiču njihove spolnosti, a osobito njihova spolnog i reproduktivnog zdravlja, a da pritom nisu izložene zaprekama, diskriminaciji ili nasilju;

37.  naglašava da univerzalno poštovanje i pristup seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima (SRHR) doprinosi postizanju svih ciljeva održivog razvoja povezanih sa zdravljem, kao što je prenatalna skrb i mjere za izbjegavanje visokorizičnih pobačaja i smanjenje smrtnosti novorođenčadi i djece; ističe da su planiranje obitelji, zdravstvene usluge za rodilje i sigurne i zakonite usluge pobačaja važni elementi za spašavanje života žena, djevojaka i djevojčica; zabrinut je zbog činjenice da ni jedna delegacija EU-a na području Bliskog istoka i sjeverne Afrike te Europe i Srednje Azije nije odabrala nijedan pokazatelj u vezi sa spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima, unatoč velikim potrebama u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava u tim regijama; poziva delegacije EU-a u tim regijama da ponovno razmotre te zabrinjavajuće podatke kako bi se utvrdilo jesu li oni povezani s pogrešnim izvještavanjem i je li potrebno postojeće programe dopuniti ciljanim mjerama u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava;

38.  naglašava da, iako bi se trebalo usredotočiti na sprečavanje ranih brakova, EU, države članice i treće zemlje također bi trebale podupirati mlade žene koje su već u braku, pomažući im da postanu svjesne svojih spolnih i reproduktivnih prava te, primjerice, prava na kontracepciju;

39.  osuđuje ponovno uvođenje i širenje tzv. pravila globalnog blokiranja i njegov utjecaj na zdravlje žena, djevojaka i djevojčica; podsjeća da je najviše pogođeno stanovništvo koje se nalazi u ranjivom položaju, uključujući stanovništvo koje obično nema pristup uslugama „zbog stigmatizacije, siromaštva, lokacije, nasilja ili HIV statusa”;

40.  ponavlja svoj poziv EU-u i njegovim državama članicama da proaktivno podupiru prava žena, djevojaka i djevojčica diljem svijeta i znatno povećaju nacionalnu i europsku razvojnu pomoć za seksualno i reproduktivno zdravlje i prava, osobito za pristup kontracepciji te sigurnom i zakonitom pobačaju, radi smanjenja nedostatka sredstava zbog politike SAD-a u tom području;

41.  snažno podupire inicijativu „Ona odlučuje” te poziva EU i države članice da povećaju svoju podršku toj inicijativi i drugim naporima u području spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava;

42.  smatra da povećanje broja žena na položajima na kojima se donose političke i gospodarske odluke može pomoći u uvođenju potrebnoga zakonodavstva i jačanju potpore institucijama i organizacijama civilnog društva koje rade na sprečavanju ranih i prisilnih brakova.

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

12.4.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

19

1

3

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Daniela Aiuto, Beatriz Becerra Basterrechea, Malin Björk, Vilija Blinkevičiūtė, Anna Maria Corazza Bildt, Iratxe García Pérez, Anna Hedh, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Florent Marcellesi, Angelika Mlinar, Marijana Petir, João Pimenta Lopes, Elissavet Vozemberg-Vrionidi, Jadwiga Wiśniewska

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Lívia Járóka, Urszula Krupa, Kostadinka Kuneva, Nosheena Mobarik, Jordi Solé, Marc Tarabella, Mylène Troszczynski, Julie Ward

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Margrete Auken

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

19

+

ALDE

Beatriz Becerra Basterrechea, Angelika Mlinar

ECR

Nosheena Mobarik

EFDD

Daniela Aiuto

GUE/NGL

Malin Björk, Kostadinka Kuneva, João Pimenta Lopes

PPE

Anna Maria Corazza Bildt, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Lívia Járóka, Elissavet Vozemberg-Vrionidi

S&D

Vilija Blinkevičiūtė, Iratxe García Pérez, Anna Hedh, Marc Tarabella, Julie Ward

VERTS/ALE

Margrete Auken, Florent Marcellesi, Jordi Solé

1

-

PPE

Marijana Petir

3

0

ECR

Urszula Krupa, Jadwiga Wiśniewska

ENF

Mylène Troszczynski

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

(1)

Definiran kao „brak sklopljen bez slobodnog i valjanog pristanka jednog ili oboje supružnika, ili prije navršenih 18 godina” prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pristanku na sklapanje braka, minimalnoj dobi za stupanje u brak i registraciji brakova od 7. studenoga 1962. i Rezoluciji 1468 (2005) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o prisilnim brakovima i dječjim brakovima.

(2)

„Majčinstvo u djetinjstvu: Suočavanje s izazovom adolescentske trudnoće”, UNFPA (2013.).

(3)

„Every Last Girl: Free to live, free to learn, free from harm” (Sve do posljednje djevojčice: slobodna da živi, slobodna da uči, slobodna od zla), izvješće organizacije Save the Children, 11. listopada 2016.

(4)

„Majčinstvo u djetinjstvu: Suočavanje s izazovom adolescentske trudnoće”, UNFPA (2013.).

(5)

Rezolucija Opće skupštine UN-a br. 69/156 od 18. prosinca 2014. o dječjim, ranim i prisilnim brakovima.

(6)

Ekonomski učinci dječjih brakova: globalno objedinjeno izvješće za 2017.

(7)

„Forced marriage from a gender perspective” (Prisilni brak iz rodne perspektive), Glavna uprava za unutarnju politiku, Europski parlament (2016).

2 Popis stanja oko ratifikacije Istanbulske konvencije u pojedinim zemljama: https://www.coe.int/en/web/conventions/full-list/-/conventions/treaty/210/signatures?desktop=true


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

16.5.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

45

2

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Lars Adaktusson, Michèle Alliot-Marie, Francisco Assis, Petras Auštrevičius, Goffredo Maria Bettini, Elmar Brok, Klaus Buchner, Fabio Massimo Castaldo, Aymeric Chauprade, Javier Couso Permuy, Arnaud Danjean, Eugen Freund, Sandra Kalniete, Tunne Kelam, Wajid Khan, Eduard Kukan, Arne Lietz, Barbara Lochbihler, Sabine Lösing, Tamás Meszerics, Francisco José Millán Mon, Clare Moody, Javier Nart, Pier Antonio Panzeri, Ioan Mircea Paşcu, Tonino Picula, Julia Pitera, Cristian Dan Preda, Jozo Radoš, Michel Reimon, Sofia Sakorafa, Alyn Smith, Dubravka Šuica, Charles Tannock, László Tőkés, Ivo Vajgl

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

David Coburn, Marek Jurek, Norica Nicolai, Urmas Paet, Soraya Post, Marie-Christine Vergiat, Željana Zovko

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Charles Goerens, Heidi Hautala, Renate Weber, Francis Zammit Dimech, Joachim Zeller, Jaromír Štětina


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

45

+

ALDE

Petras Auštrevičius, Charles Goerens, Javier Nart, Norica Nicolai, Urmas Paet, Jozo Radoš, Ivo Vajgl, Renate Weber

EFDD

Fabio Massimo Castaldo, Aymeric Chauprade

GUE/NGL

Javier Couso Permuy, Sabine Lösing, Sofia Sakorafa, Marie-Christine Vergiat

PPE

Lars Adaktusson, Michèle Alliot-Marie, Elmar Brok, Arnaud Danjean, Sandra Kalniete, Tunne Kelam, Eduard Kukan, Francisco José Millán Mon, Julia Pitera, Cristian Dan Preda, László Tőkés, Joachim Zeller, Željana Zovko, Jaromír Štětina, Dubravka Šuica

S&D

Francisco Assis, Goffredo Maria Bettini, Eugen Freund, Wajid Khan, Arne Lietz, Clare Moody, Pier Antonio Panzeri, Ioan Mircea Paşcu, Tonino Picula, Soraya Post

VERTS/ALE

Klaus Buchner, Heidi Hautala, Barbara Lochbihler, Tamás Meszerics, Michel Reimon, Alyn Smith

2

EFDD

David Coburn

PPE

Francis Zammit Dimech

2

0

ECR

Marek Jurek, Charles Tannock

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Posljednje ažuriranje: 22. lipnja 2018.Pravna napomena