Postupak : 2016/0361(COD)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0216/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0216/2018

Rasprave :

PV 15/04/2019 - 17
CRE 15/04/2019 - 17

Glasovanja :

PV 16/04/2019 - 8.13
CRE 16/04/2019 - 8.13

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2019)0371

IZVJEŠĆE     ***I
PDF 722kWORD 94k
25.6.2018
PE 610.851v02-00 A8-0216/2018

o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 806/2014 u pogledu kapaciteta pokrića gubitaka i dokapitalizacije za kreditne institucije i investicijska društva

(COM(2016)0851 – C8-0478/2016 – 2016/0361(COD))

Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku

Izvjestitelj: Gunnar Hökmark

AMANDMANI
NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 806/2014 u pogledu kapaciteta pokrića gubitaka i dokapitalizacije za kreditne institucije i investicijska društva

(COM(2016)0851 – C8-0478/2016 – 2016/0361(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0851),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0478/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0216/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Amandman    1

AMANDMANI EUROPSKOG PARLAMENTA(1)*

na Prijedlog Komisije

---------------------------------------------------------

2016/0361 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni Uredbe (EU) br. 806/2014 u pogledu kapaciteta pokrića gubitaka i dokapitalizacije za kreditne institucije i investicijska društva

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke(2),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Odbor za financijsku stabilnost (FSB) objavio je 9. studenoga 2015. sažeti pregled o ukupnom kapacitetu pokrića gubitaka (TLAC – Total Loss-Absorbing Capacity) – „standard TLAC” – koji je u studenome 2015. podržala skupina G-20. Na temelju standarda TLAC globalne sistemski važne banke (GSV banke), koje se u okviru Unije navode kao globalne sistemski važne institucije (GSV institucije), obvezne su raspolagati dostatnim minimalnim iznosom obveza kojima se u velikoj mjeri mogu pokriti gubici (koji se mogu namiriti u bail-inu) kako bi se osiguralo neometano i brzo pokrivanje gubitaka i dokapitalizacija u sanaciji. Komisija se u svojoj Komunikaciji od 24. studenoga 2015.(4) obvezala podnijeti zakonodavni prijedlog do kraja 2016. kako bi se standard TLAC mogao provesti do roka koji je dogovoren na međunarodnoj razini, tj. do 2019.

(2)  Provedba standarda TLAC u Uniji mora uzeti u obzir postojeće minimalne zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze („MREL”), posebne za svaku instituciju, koji su primjenjivi na sve kreditne institucije i investicijska društva u Uniji kako je utvrđeno Direktivom 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća(5). S obzirom na to da TLAC i MREL nastoje ostvariti iste ciljeve osiguravanja toga da institucije u Uniji raspolažu dostatnim kapacitetima za pokriće gubitaka i dokapitalizaciju, ta bi dva zahtjeva trebala biti komplementarni elementi zajedničkog okvira. U operativnom smislu, minimalna usklađena razina standarda TLAC za GSV institucije (minimalni zahtjev za TLAC) trebala bi biti uvedena u zakonodavstvo Unije izmjenama Uredbe br. 575/2013(6), dok bi se dodatak koji je specifičan za GSV institucije te zahtjev specifičan za institucije koje nisu GSV institucije, naveden kao minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, trebao riješiti ciljanim izmjenama Direktive 2014/59/EU i Uredbe (EU) br. 806/2014(7). Relevantne odredbe ove Uredbe u pogledu kapaciteta pokrića gubitaka i dokapitalizacije institucija trebale bi se primjenjivati na dosljedan način zajedno s onima u prethodno navedenim zakonodavnim aktima i u Direktivi 2013/36/EU(8).

(3)  Nedostatak usklađenih pravila u državama članicama sudionicama u jedinstvenom sanacijskom mehanizmu (SRM) u odnosu na provedbu standarda TLAC stvorio bi dodatne troškove i pravnu nesigurnost i dodatno otežao primjenu bail-in instrumenta za prekogranične institucije. Nedostatak usklađenih pravila Unije isto tako rezultira narušavanjem tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu s obzirom na to da bi se troškovi za institucije u pogledu usklađivanja s postojećim zahtjevima i standardom TLAC mogli znatno razlikovati u državama članicama sudionicama. Stoga je važno otkloniti te prepreke funkcioniranju unutarnjeg tržišta i izbjeći narušavanje tržišnog natjecanja koje je posljedica nedostatka usklađenih pravila u odnosu na provedbu standarda TLAC. Slijedom toga, odgovarajuća pravna osnova za ovu Uredbu je članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) kako se tumači u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije.

(4)  Uredbom (EU) br. 806/2014 trebalo bi se u skladu sa standardom TLAC nastaviti priznavati strategiju sanacije s jedinstvenom točkom pristupanja (SPE), kao i s višestrukim točkama pristupanja (MPE). Pod strategijom jedinstvene točke pristupanja samo je jedan subjekt grupe (obično matično društvo) saniran, dok drugi subjekti grupe, obično društva kćeri koja posluju, nisu stavljeni u sanaciju, već prosljeđuju svoje gubitke i potrebe za dokapitalizacijom subjektu koji će biti u sanaciji. Pod strategijom višestrukih točaka pristupanja može se sanirati više subjekata grupe. Za djelotvornu primjenu željene strategije sanacije važno je jasno utvrditi subjekte koji će biti sanirani („subjekti u sanaciji”) i društva kćeri koja im pripadaju („grupe u sanaciji”). To je utvrđivanje relevantno i za određivanje razine primjene pravila o kapacitetu pokrića gubitaka i dokapitalizacije koja bi financijska društva trebala primjenjivati. Stoga je potrebno uvesti pojmove „subjekta u sanaciji” i „grupe u sanaciji” te izmijeniti Uredbu (EU) br. 806/2014 u vezi s planiranjem sanacije grupe kako bi se izričito zatražilo od Jedinstvenog sanacijskog odbora („Odbor”) da utvrdi subjekte u sanaciji i grupe u sanaciji te uzme u obzir utjecaje svih planiranih mjera sanacije unutar grupe kako bi se osigurala djelotvorna sanacija grupe.

(5)  Odbor bi trebao osigurati da institucije raspolažu dostatnim kapacitetom pokrića gubitaka i dokapitalizacije kako bi se osiguralo neometano i brzo pokrivanje dugova te dokapitalizacija u sanaciji s minimalnim utjecajem na financijsku stabilnost i porezne obveznike. To bi se trebalo postići usklađivanjem institucija s minimalnim zahtjevom za regulatorni kapital i prihvatljive obveze koji je specifičan za svaku instituciju, kao što je predviđeno Uredbom (EU) br. 806/2014.

(6)  Kako bi se uskladili nazivnici kojima se mjeri kapacitet pokrića gubitaka i dokapitalizacije institucije s onima predviđenima u standardu TLAC, MREL bi se trebao izraziti kao postotak ukupnog iznosa izloženosti riziku i mjera izloženosti omjera financijske poluge relevantnih institucija.

(7)  Trebalo bi detaljno uskladiti kriterije prihvatljivosti za MREL s onima utvrđenima Uredbom (EU) br. 575/2013 za minimalni zahtjev za TLAC, u skladu s dopunskim prilagodbama i zahtjevima uvedenima ovom Uredbom. Konkretno, određeni dužnički instrumenti s ugrađenom izvedenicom, kao što su određeni strukturirani dužnički instrumenti, trebali bi biti prihvatljivi za ispunjavanje MREL-a tako što imaju fiksni iznos glavnice koji automatski dospijeva na naplatu, dok se samo dodatni prinos povezuje s izvedenicom i ovisi o učinku referentne imovine. S obzirom na njihov fiksni iznos glavnice, tim bi se instrumentima u velikoj mjeri trebali pokrivati gubici i bilo bi ih lako namiriti bail-inom u okviru sanacije.

(8)  Opseg obveza za ispunjavanje MREL-a u načelu uključuje sve obveze koje su posljedica potraživanja koja dolaze od neosiguranih nepovlaštenih vjerovnika (nepodređene obveze), osim ako ne ispunjavaju posebne kriterije prihvatljivosti koji su predviđeni ovom Uredbom. Da bi se povećala provedivost sanacije institucije djelotvornom upotrebom bail-in instrumenta, Odbor bi trebao moći zahtijevati da se specifični zahtjevi za svako društvo ispunjavaju s pomoću podređenih obveza, osobito kada postoje jasne indikacije da će vjerovnici čije su obveze namirene u bail-inu vjerojatno pretrpjeti gubitke u sanaciji koja bi premašila njihove potencijalne gubitke u slučaju insolventnosti. Zahtjev za ispunjavanje MREL-a s pomoću podređenih obveza trebao bi se zahtijevati samo za razinu koja je potrebna da bi se spriječili viši gubici vjerovnika u sanaciji od onih koje bi pretrpjeli u slučaju insolventnosti. Bilo kakva podređenost dužničkih instrumenata koju zahtijeva Odbor u pogledu MREL-a ne bi smjela dovesti u pitanje mogućnost za djelomičnim ispunjavanjem minimalnog zahtjeva za TLAC s pomoću nepodređenih dužničkih instrumenata u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013, kako je dopušteno standardom TLAC.

(9)  MREL bi trebao omogućiti institucijama da pokriju gubitke očekivane u sanaciji i dokapitaliziraju instituciju nakon sanacije. Odbor bi, na temelju strategije sanacije koju su odabrali, trebao propisno opravdati utvrđenu razinu MREL-a, osobito u pogledu potrebe i razine zahtjeva navedenog u članku 104.a Direktive 2013/36/EU za iznos dokapitalizacije. Kao takva, ta bi razina trebala biti sastavljena od zbroja iznosa gubitaka očekivanih u sanaciji koji odgovaraju zahtjevima za regulatorni kapital institucija i iznosu dokapitalizacije koji omogućava da institucija nakon sanacije ispuni zahtjeve regulatornog kapitala potrebne da bi joj se odobrilo obavljanje njezinih aktivnosti pod odabranom strategijom sanacije. MREL bi se trebao izraziti kao postotak ukupne izloženosti riziku i mjera omjera financijske poluge te bi institucije trebale ispuniti razine koje istodobno proizlaze iz tih dvaju mjerila. Odbor bi trebao moći prilagoditi iznose dokapitalizacije u propisno opravdanim slučajevima kako bi se primjereno prikazali i povećani rizici koji bi utjecali na provedivost sanacije, a koji proizlaze iz poslovnog modela grupe u sanaciji, profila financiranja i profila ukupnog rizika te bi prema tome u takvim ograničenim okolnostima zahtijevali premašivanje iznosa dokapitalizacije navedenih u članku 12.d stavcima 3. i 4. prvom podstavku.

(10)  Da bi se povećala njihova provedivost sanacije, Odbor bi trebao moći utvrditi MREL specifičan za svaku GSV instituciju povrh minimalnog zahtjeva za TLAC predviđenog Uredbom (EU) br. 575/2013. MREL specifičan za svaku instituciju može se utvrditi kada minimalni zahtjev za TLAC nije dovoljan za pokrivanje gubitaka i dokapitaliziranje GSV institucije pod odabranom strategijom sanacije.

(11)  Odbor bi pri određivanju razine MREL-a trebao uzeti u obzir stupanj sistemske važnosti institucije i potencijalno nepovoljan utjecaj njezine propasti na financijsku stabilnost. Odbor bi trebao uzeti u obzir i potrebu za ravnopravnim uvjetima tržišnog natjecanja između GSV institucija i drugih usporedivih institucija sa sistemskom važnosti unutar država članica sudionica. Stoga MREL institucija koje nisu utvrđene kao GSV institucije, no čija je sistemska važnost u državama članicama sudionicama usporediva sa sistemskom važnosti GSV institucija, ne bi se trebao nerazmjerno razlikovati od razine i sastava MREL-a koji je u pravilu uspostavljen za GSV institucije.

(12)  Slično ovlastima koje su Direktivom 2013/36/EU dodijeljene nadležnim tijelima, Odboru se omogućava da utvrđuje visoke razine MREL-a uz istodobno fleksibilnije rješavanje problema nepoštovanja tih razina, osobito ublažavanjem automatskih učinaka tih kršenja u obliku ograničenja najvećih raspodjeljivih iznosa („MDA”). Odbor bi institucijama trebao davati smjernice za ispunjavanje dodatnih iznosa za pokrivanje gubitaka u sanaciji koje su iznad razina zahtjeva za regulatorni kapital utvrđenih Uredbom (EU) br. 575/2013 i Direktivom 2013/36/EU, i/ili za osiguravanje dovoljnog tržišnog povjerenja u institucije nakon sanacije. Kako bi se osigurala dosljednost s Direktivom 2013/36/EU, smjernice za pokrivanje dodatnih gubitaka mogu se dati kada nadležna nadzorna tijela zatraže „smjernice za kapital” u skladu s Direktivom 2013/36/EU i ne bi trebale premašiti razinu zatraženu u tim smjernicama. Za iznos dokapitalizacije razina zatražena u smjernici za osiguravanje tržišnog povjerenja trebala bi instituciji omogućiti da nastavi ispunjavati uvjete za odobrenje za odgovarajuće razdoblje, uključujući omogućivanjem instituciji da obuhvaća troškove u vezi s restrukturiranjem svojih aktivnosti nakon sanacije. Ta zaštita tržišnog povjerenja ne bi trebala premašiti zahtjev za kombinirani zaštitni sloj kapitala u skladu s Direktivom 2013/36/EU, osim ako je potrebna viša razina osiguravanja da subjekt, nakon postupka sanacije, nastavlja ispunjavati uvjete za dobivanje odobrenja za odgovarajuće razdoblje. Kada subjekt postojano nema dodatni regulatorni kapital i prihvatljive obveze kao što je očekivano u okviru smjernice, Odbor bi trebao moći zahtijevati da se iznos MREL-a poveća kako bi se obuhvatio iznos smjernice. Za potrebe razmatranja toga radi li se o dosljednom propustu, Odbor bi u obzir trebao uzeti izvješća subjekta o MREL-u kako se zahtijeva Direktivom 2014/59/EU.

(13)  U skladu s Uredbom br. 575/2013 institucije koje se mogu smatrati subjektima u sanaciji trebale bi podlijegati MREL-u za grupu u sanaciji isključivo na konsolidiranoj razini. To znači da bi subjekti u sanaciji trebali biti dužni izdavati prihvatljive instrumente i stavke kako bi se ispunio MREL za vanjske vjerovnike koji su treća strana te koji bi bili namireni u bail-inu ako subjekt u sanaciji uđe u sanaciju.

(14)  Institucije koje nisu subjekti u sanaciji trebale bi na pojedinačnoj razini poštovati zahtjeve specifične za svako društvo. Potrebe pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije za te bi institucije u pravilu trebala pokrivati njihova sanacijska tijela tako što bi subjekti u sanaciji stekli prihvatljive obveze koje su te institucije izdale i njihov otpis ili konverziju u instrumente vlasništva kada te institucije više nisu održive. Kao takav, MREL koji je primjenjiv na institucije koje nisu subjekti u sanaciji trebao bi se primjenjivati zajedno i dosljedno s drugim zahtjevima koji su primjenjivi na subjekte u sanaciji. To bi Odboru trebalo omogućiti da sanira grupu u sanaciji a da pritom ne stavi u sanaciju određene subjekte koji su društva kćeri te grupe, izbjegavajući tako moguće smetnje na tržištu. Uz suglasnost Odbora, trebalo bi biti moguće zamijeniti izdavanje prihvatljivih obveza subjektima u sanaciji s kolateraliziranim jamstvima između subjekta u sanaciji i njegovih društava kćeri, što se može potaknuti kada se ispune uvjeti u pogledu vremena koji su istovrijedni onima uz koje se omogućava otpis ili konverzija prihvatljivih obveza. Kolateral kojim se jamstvo podržava treba biti visokoutrživ i imati minimalni tržišni i kreditni rizik. Odbor bi trebao moći i potpuno izuzeti primjenu MREL-a koja je primjenjiva na institucije koje nisu subjekti u sanaciji ako subjekt u sanaciji i njegova društva kćeri imaju poslovni nastan u istoj državi članici sudionici.

(15)  Primjena MREL-a na institucije koje nisu subjekti u sanaciji trebala bi biti u skladu s odabranom strategijom sanacije. Osobito, njome se ne bi trebao mijenjati odnos vlasništva između institucija i njihovih grupa u sanaciji nakon dokapitalizacije tih institucija.

(16)  Nadležna tijela, sanacijska tijela i odbor trebali bi na odgovarajući način riješiti i otkloniti sva kršenja minimalnog zahtjeva za TLAC i MREL. S obzirom na to da bi kršenje tih zahtjeva moglo biti prepreka provedivosti sanacije institucije ili grupe, postojeći bi se postupci za otklanjanje prepreka provedivosti sanacije trebali skratiti kako bi se brzo riješila sva kršenja tih zahtjeva. Isto tako, Odbor bi trebao moći zahtijevati od institucija da preinače profile dospijeća te pripreme i provedu planove za vraćanje razine tih zahtjeva.

(17)  Ova je Uredba u skladu s temeljnim pravima i njome se poštuju načela koja su posebno priznata u Povelji, a osobito prava na vlasništvo i slobodu poduzetništva i mora se primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima.

(18)  S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno utvrđivanje jedinstvenih pravila za potrebe okvira oporavka i sanacije Unije, ne mogu dovoljno ostvariti države članice, nego se zbog opsega aktivnosti oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti ovu Uredbu, u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim tim člankom ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(19)  Kako bi se omogućilo primjereno vrijeme za primjenu ove Uredbe, ova bi se Uredba trebala primjenjivati [18 mjeseci nakon stupanja na snagu],

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

1.  U Uredbi (EU) br. 806/2014 članak 3. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)  umeću se sljedeće točke:

„(24a),subjekt u sanaciji’ znači subjekt s poslovnim nastanom u Uniji za koji Odbor u skladu s člankom 8. odredi da je subjekt na koji se primjenjuju sanacijske mjere iz sanacijskog plana;

(24b)  ,grupa u sanaciji’ znači:

(a) grupa subjekata koju Odbor odredi u skladu s člankom 8. sastavljena od subjekta u sanaciji i njegovih društava kćeri koja nisu:

i. sami subjekti u sanaciji;

ii. društva kćeri drugih subjekata u sanaciji; ili

iii. subjekti koji imaju poslovni nastan u trećoj zemlji te nisu uključeni u grupu u sanaciji u skladu s planom sanacije i njihova društva kćeri;

(aa) kreditne institucije koje su povezane sa središnjim tijelom, središnje tijelo i svaka institucija pod nadzorom središnjeg tijela, ako je barem jedan od tih subjekata subjekt u sanaciji.”;

(b)  izraz ,prihvatljive obveze’ u točki (49) zamjenjuje se izrazom ,obveze prihvatljive za bail-in’.

(c) umeće se sljedeća točka (49a):

„(49a)  ,prihvatljive obveze’ znači obveze prihvatljive za bail-in koje ispunjavaju uvjete iz članka 12.c ili članka 12.h stavka 3. točke (a).”.

2.  U članku 7. stavak 3. točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d)  utvrđivanje razine minimalnih zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, u skladu s člancima od 12. do 12.k”.

3.  Članak 8. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.  Sanacijskim planom utvrđuju se mogućnosti primjene sanacijskih instrumenata i izvršenja sanacijskih ovlasti iz ove Uredbe na subjekte iz stavka 1.’.

(b)  U stavku 6. prvi i drugi podstavak zamjenjuju se sljedećim:

,Sanacijskim planom osiguravaju se sanacijske mjere koje Odbor može poduzeti ako subjekt iz stavka 1. ispunjava uvjete za sanaciju.

Informacije iz stavka 9. točke (a) objavljuju se predmetnom subjektu.’.

(c)  stavak 9. točka (p) zamjenjuje se sljedećim:

,(p)  minimalni zahtjev za regulatorni kapital i podređene instrumente u skladu s člankom 12.c i rok za postizanje te razine, prema potrebi;’;

(d)  stavak 10. zamjenjuje se sljedećim:

,10.  Planovi za sanaciju grupa uključuju plan za sanaciju grupe iz stavka 1., kojom upravlja matično društvo u Uniji s poslovnim nastanom u državi članici sudionici, i u njima su utvrđene mjere za sanaciju:

(a)  matičnog društva u Uniji;

(b)  društava kćeri koja su dio grupe i koja imaju poslovni nastan u Uniji;

(c)  subjekata iz članka 2. točke (b) i

(d)  sukladno članku 33., društava kćeri koja su dio grupe i koja imaju poslovni nastan izvan Unije.

U skladu s mjerama iz prvog podstavka sanacijskim planom za svaku se grupu utvrđuje sljedeće:

(a)  subjekti u sanaciji;

(b)  grupe u sanaciji.’;

(e)  točke (a) i (b) stavka 11. zamjenjuju se sljedećim:

„(a)  određuje koje sanacijske mjere treba poduzeti u odnosu na subjekt u sanaciji prema scenarijima iz stavka 6. i implikacije koje to ima na druge članice grupe, matično društvo i institucije kćeri iz stavka 1.;

(a1)   ako se grupa iz stavka 1. sastoji od više od jedne grupe u sanaciji, utvrđuju se sanacijske mjere koje treba provesti u odnosu na subjekte u sanaciji svake grupe u sanaciji te implikacije tih na mjera na sljedeće:

i. druge članice grupe koji su dio iste grupe u sanaciji i

ii. druge grupe u sanaciji;

(b)  preispituje razmjer u kojem se sanacijski instrumenti i ovlasti mogu primijeniti na subjekte u sanaciji s poslovnim nastanom u Uniji te koordinirano izvršiti, uključujući mjere kojima se trećoj strani olakšava kupnja cjelokupne grupe ili zasebnih linija poslovanja ili aktivnosti koje provodi određeni broj članica grupe ili pojedinačnih članica grupe ili grupa u sanaciji te utvrđuje sve moguće prepreke koordiniranoj sanaciji;”.

4.  članak 10. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.  Smatra se da je nad grupom moguće provesti sanaciju ako je izvedivo i vjerojatno da Odbor likvidira članice grupe po redovnom postupku u slučaju insolventnosti ili da nad njima provede sanaciju primjenom sanacijskih instrumenata i sanacijskih ovlasti nad subjektima u sanaciji, pritom izbjegavajući, u najvećoj mogućoj mjeri, bilo kakve znatne štetne posljedice na financijske sustave, uključujući okolnosti šire financijske nestabilnosti ili događaja na razini cijelog sustava države članice u kojoj članice grupe imaju poslovni nastan ili drugih država članica odnosno Unije te u cilju osiguravanja kontinuiteta temeljnih funkcija koje te članice grupe provode zato što se pravodobno mogu jednostavno razdvojiti ili drugim načinima.

Odbor pravodobno obavještava EBA-u kada se smatra da grupu nije moguće sanirati.

Ako je grupa sastavljena od više od jedne grupe u sanaciji, Odbor procjenjuje provedivost sanacije svake grupe u sanaciji u skladu s ovim člankom.

Procjena iz prvog podstavka provodi se uz procjenu provedivosti sanacije cijele grupe’.

(b)  Stavku 7. dodaje se sljedeći podstavak:

„Ako je prepreka provedivosti sanacije subjekta ili grupe povezana sa situacijom iz članka 141.a stavka 2. Direktive 2013/36/EU, Odbor o svojoj procjeni te prepreke obavješćuje matično društvo u Uniji.”

(c)  Stavku 9. dodaje se sljedeći podstavak:

„Ako je prepreka provedivosti sanacije povezana sa situacijom iz članka 141.a stavka 2. Direktive 2013/36/EU, matično društvo u Uniji predlaže Odboru moguće mjere za rješavanje ili uklanjanje prepreke utvrđene u skladu s prvim podstavkom u roku od dva tjedna od dana primitka obavijesti prenesene u skladu sa stavkom 7.”

(d)  U stavku 11. točkama (i) i (j) izraz „iz članka 12.” zamjenjuje se izrazom „iz članaka 12.g i 12.h”.

(e)  u stavku 11. dodaju se sljedeće točke:

„(k)  zahtijevaju od subjekta da dostavi plan za ponovno usklađivanje s člancima 12.g i 12.h i zahtjevom iz članka 128. stavka 6. Direktive 2013/36/EU;

(l)  zahtijevaju od subjekta da promijeni profil dospijeća stavki iz članka 12.c i članka 12.h stavka 3. točaka (a) i (b) kako bi se osiguralo kontinuirano poštovanje članaka 12.g i 12.h.”

5.  Članak 12. Uredbe (EU) br. 806/2014 zamjenjuje se sljedećim člancima:

„Članak 12.

Određivanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze”

1.  Nakon dogovora s nadležnim tijelima, uključujući ESB, Odbor određuje minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze iz članaka od 12.a do 12.i, koje podliježu ovlastima za izvršavanje otpisa i konverzije, a koji su subjekti i grupe iz članka 7. stavka 2. te subjekti i grupe iz članka 7. stavka 4. točke (b) i stavka 5. dužni ispunjavati u svakom trenutku, ako su ispunjeni uvjeti za primjenu tih stavaka.

2.  Pri izradi sanacijskih planova u skladu s člankom 9., a nakon savjetovanja s nadležnim tijelima, nacionalna sanacijska tijela određuju minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, kako je navedeno u člancima 12.a do 12.i, koje podliježu ovlastima za izvršavanje otpisa i konverzije i koji subjekti iz članka 7. stavka 3. moraju ispunjavati u svakom trenutku. U tom pogledu primjenjuje se postupak iz članka 31.

3.  Uz sve što određuje prema stavku 1., Odbor istodobno razvija i provodi sanacijske planove iz članka 8.

4.  Odbor o onome što je odredio obavještava nacionalna sanacijska tijela. Nacionalna sanacijska tijela provode naloge Odbora u skladu s člankom 29. Odbor zahtijeva da nacionalna sanacijska tijela provjere i osiguraju da institucije i matična društva ispune minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze utvrđen u stavku 1. ovog članka.

5.  Odbor obavješćuje ESB i EBA-u o minimalnom zahtjevu za regulatorni kapital i prihvatljive obveze koji je odredio za svaku instituciju i matično društvo na temelju stavka 1.

6.  Kako bi osigurao učinkovitu i dosljednu primjenu ovog članka, Odbor izdaje smjernice i šalje upute nacionalnim sanacijskim tijelima u vezi s određenim subjektima ili grupama.

          Članak 12.a

Primjena i izračun minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze

1.  Odbor i nacionalna sanacijska tijela osiguravaju da subjekti iz članka 12. stavaka 1. i 2. u svakom trenutku ispunjavaju minimalne zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze u skladu s člancima od 12.a do 12.i.

2.  Taj zahtjev iz stavka 1. izračunava se u skladu s člankom 12.d stavkom 3. ili 4., ovisno o tome što je primjenjivo, kao iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza izražen kao postotak

(a)  ukupnog iznosa izloženosti riziku relevantnog subjekta iz stavka 1. izračunanog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 i

(b)  mjere izloženosti omjera financijske poluge relevantnog subjekta iz stavka 1. izračunane u skladu s člankom 429. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.

2.a  Institucije i tijela iz članka 12. stavaka 1. i 2. mogu udovoljavati bilo kojem dijelu zahtjeva iz stavka 1. ovog članka putem instrumenata redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili instrumenata dopunskog kapitala.

          Članak 12.b

Izuzeće od minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze

1.  Neovisno o članku 12.a Odbor od zahtjeva iz članka 12.a stavka 1. izuzima hipotekarne kreditne institucije koje se financiraju osiguranim obveznicama i kojima prema nacionalnom pravu nije dopušteno primati depozite ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  te će se institucije likvidirati u nacionalnim postupcima u slučaju insolventnosti ili drugim vrstama postupaka koji će se provoditi u skladu s člancima 38., 40. ili 42. Direktive 2014/59/EU, namijenjenima za te institucije; i

(b)  takvim nacionalnim postupcima u slučaju insolventnosti ili drugim vrstama postupaka osigurat će se da će vjerovnici, uključujući prema potrebi imatelje osiguranih obveznica, snositi gubitke na takav način kojim se ispunjavaju ciljevi sanacije.

2.  Institucije izuzete od zahtjeva iz članka 12. stavka 1. nisu uključene u konsolidaciju iz članka 12.g stavka 1.

Članak 12.c

Prihvatljive obveze za subjekte u sanaciji

1.  Prihvatljive obveze uključuju se u iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza subjekta u sanaciji samo ako ispunjavaju uvjete iz sljedećih članaka ▌ Uredbe (EU) br. 575/2013:

(a)  članka 72.a;

(b)  članka 72.b, uz iznimku stavka 2. točke (d);

(c)  članka 72.c.

1.a  Odstupajući od stavka 1., obveze koje su izdane prije... [datum stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] i koje ne ispunjavaju uvjete iz točaka od (g) do (o) članka 72.b stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 mogu biti uključene u iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza subjekta u sanaciji obuhvaćenih MREL-om.

2.  Odstupajući od članka 72.a stavka 2. točke 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, obveze koje proizlaze iz dužničkih instrumenata s obilježjima izvedenice, primjerice strukturiranih obveznica, uključuju se u iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  određeni iznos obveze koja proizlazi iz dužničkog instrumenta poznat je unaprijed u trenutku izdavanja, fiksan je i nije pod utjecajem obilježja izvedenice;

(b)  dužnički instrument, uključujući njegovo obilježje izvedenice, nije predmet sporazuma o netiranju, a njegovo vrednovanje ne podliježe članku 49. stavku 3.;

(ba)  Subjekt je na zadovoljstvo Odbora dokazao da instrument ima dovoljnu sposobnost pokrivanja gubitaka i da je na njega moguće primijeniti bail-in bez nepotrebne složenosti, vodeći računa o načelima opreznog vrednovanja iz Direktive 2014/59/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013.

obveza iz prvog podstavka uključuje se u iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza samo u mjeri u kojoj odgovara iznosu iz prvog podstavka točke (a).

3.  Nakon savjetovanja s nacionalnim sanacijskim tijelom ili nakon prijedloga nacionalnog sanacijskog tijela te nakon savjetovanja s nadležnim tijelima Odbor na vlastitu inicijativu ocjenjuje i odlučuje ispunjavaju li i u kojoj mjeri subjekti u sanaciji zahtjev iz članka 12.g s pomoću instrumenata koji ispunjavaju sve uvjete iz članka 72.a Uredbe (EU) br. 575/2013 kako bi se subjekt u sanaciji mogao sanirati u skladu s ciljevima sanacije.

Odluka Odbora na temelju ovog stavka sadržava obrazloženje te odluke. To se obrazloženje temelji na sljedećem:

(a)  činjenici da nepodređene obveze iz stavaka 1. i 2. imaju u nacionalnoj stečajnoj hijerarhiji jednaki položaj kao i određene obveze isključene iz primjene otpisa ili konverzije u skladu s člankom 44. stavkom 2. ili člankom 44. stavkom 3. Direktive 2014/59/EU;

(b)  riziku da vjerovnici čija potraživanja proizlaze iz nepodređenih obveza koje nisu isključene iz primjene ovlasti otpisa ili konverzije u skladu s člankom 44. stavkom 2. ili člankom 44. stavkom 3. Direktive 2014/59/EU trpe na temelju planirane primjene otpisa ili konverzije tih obveza gubitke koji su veći nego što bi bili prilikom likvidacije u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti;

Iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza koji se zahtijeva odlukom temeljenom na ovom stavku i koji se treba postići s pomoću instrumenata koji ispunjavaju sve uvjete iz članka 72.a Uredbe (EU) br. 575/2013 ne smije prelaziti:

(a)  omjer od 18 % koji je zasnovan na riziku i koji predstavlja regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije, iskazano kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavcima 3. i 4. te uredbe;

(b)  omjer od 6,75 % koji nije zasnovan na riziku i koji predstavlja regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije iskazano kao postotni udio mjere ukupne izloženosti iz članka 429. stavka 4. te uredbe;

sukladno odredbama članka 72.b stavaka 3. i 4. Uredbe (EU) br. 575/2013 i prijelaznim odredbama navedenima u članku 494. te uredbe.

Sukladno trećem podstavku, iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza koji se zahtijeva odlukom temeljenom na ovom stavku dostatan je da se osigura da vjerovnici iz točke (b) drugog podstavka ne pretrpe gubitke koji su veći od onih koje bi inače pretrpjeli prilikom likvidacije u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti.

Članak 12.d

Određivanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze

1.  U suradnji s nadležnim tijelima, uključujući ESB, Odbor određuje zahtjev iz članka 12.a stavka 1. za svaki subjekt na temelju sljedećih kriterija:

(a)  potrebe za tim da se za subjekt u sanaciji osigura mogućnost sanacije primjenom instrumenata sanacije, uključujući, prema potrebi, bail-in instrument, na način na koji se postižu ciljevi sanacije;

(b)  potrebe za tim da se, u primjerenom slučaju, osigura da subjekt u sanaciji i njegova društva kćeri koja jesu institucije, ali ne i subjekti u sanaciji imaju dovoljno prihvatljivih obveza da se – u slučaju da se na njih primijene bail-in instrument, otpis ili konverzija – gubici mogu pokriti te da se kapitalni zahtjevi ili omjer financijske poluge u obliku redovnog osnovnog kapitala relevantnih subjekata, ovisno o tome što je primjenjivo, mogu dovesti na razinu potrebnu za to da i dalje poštuju uvjete odobrenja za rad i obavljaju djelatnosti za koje su na temelju Direktive 2013/36/EU ili Direktive 2014/65/EU dobili odobrenje za rad;

(c)  potrebe za tim da se osigura da subjekt u sanaciji, ako je planom sanacije predviđena mogućnost da određene vrste prihvatljivih obveza budu isključene iz bail-ina na temelju članka 27. stavka 5. ili da se u potpunosti prenesu na primatelja na temelju djelomičnog prijenosa, ima dovoljno drugih prihvatljivih obveza kako bi se osigurala mogućnost pokrića gubitaka i mogućnost da kapitalni zahtjevi ili omjer financijske poluge u obliku redovnog osnovnog kapitala subjekta u sanaciji, ovisno o tome što je primjenjivo, mogu dovesti na razinu potrebnu za to da i dalje poštuje uvjete odobrenja za rad i obavlja djelatnosti za koje su na temelju Direktive 2013/36/EU ili Direktive 2014/65/EU dobili odobrenje za rad;

(d)  veličine, poslovnog modela, modela financiranja i profila rizičnosti subjekta;

(f)  razmjera u kojem bi propast relevantnog subjekta imala štetne posljedice na financijsku stabilnost, uključujući širenje na druge institucije ili subjekte zbog međusobne povezanosti subjekta s ostalim institucijama ili subjektima ili s ostatkom financijskog sustava.

Odbor osigurava da je visina zahtjeva iz članka 12.a stavka 1. razmjerna posebnostima poslovnih modela i modela financiranja subjekta u sanaciji uzimajući u obzir sljedeće:

i.  raširenost depozita u strukturi financiranja;

ii.  nedostatak iskustva u izdavanju dužničkih instrumenata zbog ograničenog pristupa prekograničnim i veleprodajnim tržištima kapitala;

iii.  činjenicu da će se institucija prvenstveno oslanjati na instrumente redovnog osnovnog kapitala (CET1) i instrumente kapitala u pogledu ispunjavanja zahtjeva iz članka 12.a stavka 1.

2.  Kada je sanacijskim planom predviđeno poduzimanje sanacijskih mjera ili primjena otpisa ili konverzije, zahtjev iz članka 12.a stavka 1. odgovara iznosu koji je dostatan za to da se osigura sljedeće:

(a)  da gubici koje subjekt očekuje budu u cijelosti pokriveni („pokriće gubitaka”);

(b)  da subjekt ili njegova društva kćeri koja jesu institucije, ali ne i subjekti u sanaciji budu dokapitalizirani do razine koja im omogućuje da i dalje poštuju uvjete odobrenja za rad i obavljaju djelatnosti za koje su na temelju Direktive 2013/36/EU, Direktive 2014/65/EU ili jednakovrijednog propisa dobili odobrenje za rad („dokapitalizacija”);

Kada je sanacijskim planom predviđeno da subjekt bude likvidiran u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti, zahtjev iz članka 12.a stavka 1. za taj subjekt ne premašuje iznos dostatan za pokriće gubitaka u skladu s prvim podstavkom točkom (a).

2.a   Odbor osigurava da se iznos pokrića gubitaka iz točke (a) stavka 2. automatski ne smatra većim ili jednakim stvarnoj razini regulatornog kapitala subjekta.

3.  Ne dovodeći u pitanje zadnji podstavak ovog stavka, za subjekte u sanaciji, kako bi odredio iznos iz stavka 2. Odbor uzima u obzir veću od sljedećih vrijednosti:

(a)   zbroj:

i. iznosa gubitaka koje bi trebalo pokriti pri sanaciji koji odgovara zahtjevima iz članka 92. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 i članka 104.a Direktive 2013/36/EU za subjekt u sanaciji na konsolidiranoj razini grupe u sanaciji,

ii. iznosa dokapitalizacije koji grupi u sanaciji omogućuje da na temelju sanacije uspostavi sukladnost sa zahtjevom u pogledu stope ukupnog kapitala iz članka 92. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 i zahtjevom iz članka 104.a Direktive 2013/36/EU na konsolidiranoj razini grupe u sanaciji nakon provedbe preferirane mjere sanacije;

(b)  zbroj:

i. iznosa gubitaka koje treba pokriti pri sanaciji koji odgovara zahtjevu za omjer financijske poluge subjekta u sanaciji iz članka 92. stavka 1. točke (d)Uredbe (EU) br. 575/2013 na konsolidiranoj razini grupe u sanaciji i

ii. iznosa dokapitalizacije koji grupi u sanaciji omogućuje da na temelju sanacije uspostavi sukladnost sa zahtjevom u pogledu omjera financijske poluge iz članka 92. stavka 1. točke (d) Uredbe (EU) br. 575/2013 na konsolidiranoj razini grupe u sanaciji, nakon provedbe preferirane mjere sanacije;

Za potrebe prvog podstavka točke (a) podtočke ii. i točke (b) podtočke ii., iznos dokapitalizacije također se dopunjuje dodatnim iznosom koji Odbor smatra potrebnim za održavanje dovoljnog povjerenja tržišta nakon sanacije, uzimajući u obzir poslovni model, model financiranja i profil rizičnosti subjekta u sanaciji.

Iznos zaštitnog sloja iz drugog podstavka ovog stavka ne premašuje iznos zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. stavka 6. Direktive 2013/36/EU, ne uključujući zahtjev iz točke (a) te odredbe, osim ako je viša razina potrebna kako bi se nakon sanacije osiguralo da subjekt nastavi ispunjavati uvjete odobrenja za rad tijekom odgovarajućeg razdoblja u trajanju od najviše od jedne godine.

Za potrebe članka 12.a stavka 2. točke (a) zahtjev iz članka 12.a stavka 1. izražen je kao iznos izračunan u skladu s točkom (a) podijeljen ukupnim iznosom izloženosti riziku („TREA”).

Za potrebe članka 12.a stavka 2. točke (b) zahtjev iz članka 12.a stavka 1. izražen je kao iznos izračunan u skladu s točkom (b) podijeljen mjerom izloženosti omjera financijske poluge.

Odbor utvrđuje iznose dokapitalizacije iz prethodnih podstavaka u skladu sa sanacijskim mjerama predviđenima u sanacijskom planu i te iznose dokapitalizacije može prilagoditi kako bi se adekvatno izrazili rizici koji utječu na provedivost sanacije s obzirom na poslovni model, profil financiranja i ukupni profil rizičnosti grupe u sanaciji.

3 a.   Ako Odbor procijeni da bi institucija u slučaju propadanja bila likvidirana ili da bi u protivnom ušla u postupak u slučaju insolventnosti, zahtjev iz članka 12.a stavka 1. ove Uredbe ne premašuje zahtjeve iz točaka (a), (b) i (c) članka 92. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 i članka 104.a Direktive 2013/36/EU.

4.  Ne dovodeći u pitanje zadnji podstavak ovog stavka, za subjekte koji sami po sebi nisu subjekti u sanaciji, kako bi odredio iznos iz stavka 2. Odbor uzima u obzir veću od sljedećih vrijednosti:

(a)  zbroj:

i. iznosa gubitaka koje treba pokriti pri sanaciji koji odgovara zahtjevima iz članka 92. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 i članka 104.a Direktive 2013/36/EU u odnosu na subjekt, i

ii. iznosa dokapitalizacije koji subjektu omogućuje da uspostavi sukladnost sa zahtjevom u pogledu stope ukupnog kapitala iz članka 92. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 i zahtjevom iz članka 104.a Direktive 2013/36/EU nakon izvršavanja ovlasti otpisa ili konverzije relevantnih instrumenata kapitala i prihvatljivih obveza u skladu s člankom 21.;

(b)  zbroj:

i. iznosa gubitaka koje bi trebalo pokriti pri sanaciji koji odgovara zahtjevu za omjer financijske poluge subjekta iz članka 92. stavka 1. točke (d) Uredbe (EU) br. 575/2013; i

ii. iznosa dokapitalizacije koji subjektu omogućuje da uspostavi sukladnost sa zahtjevom u pogledu omjera financijske poluge iz članka 92. stavka 1. točke (d) Uredbe (EU) br. 575/2013 nakon izvršavanja ovlasti za otpis ili konverziju relevantnih instrumenata kapitala i prihvatljivih obveza u skladu s člankom 21. ove Uredbe.

Za potrebe prvog podstavka točke (a) podtočke ii. i točke (b) podtočke ii., iznos dokapitalizacije također se dopunjuje dodatnim iznosom koji Odbor smatra potrebnim za održavanje dovoljnog povjerenja tržišta nakon sanacije, uzimajući u obzir poslovni model, model financiranja i profil rizičnosti subjekta.

Iznos zaštitnog sloja iz drugog podstavka ovog stavka ne premašuje iznos zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke 6. Direktive 2013/36/EU, ne uključujući zahtjev iz točke (a) te odredbe, osim ako je viša razina potrebna kako bi se nakon sanacije osiguralo da subjekt nastavi ispunjavati uvjete odobrenja za rad tijekom odgovarajućeg razdoblja u trajanju od najviše od jedne godine.

Za potrebe članka 12.a stavka 2. točke (a) zahtjev iz članka 12.a stavka 1. izražen je kao postotni iznos izračunan u skladu s točkom (a) podijeljen ukupnim iznosom izloženosti riziku („TREA”).

Za potrebe članka 12.a stavka 2. točke (b) zahtjev iz članka 12.a stavka 1. izražen je kao postotni iznos izračunan u skladu s točkom (b) podijeljen mjerom izloženosti omjera financijske poluge.

Odbor utvrđuje iznose dokapitalizacije iz ovog stavka u skladu sa sanacijskim mjerama predviđenima u sanacijskom planu i te iznose dokapitalizacije može prilagoditi kako bi se adekvatno izrazili rizici koji utječu na potrebe za dokapitalizacijom s obzirom na poslovni model, profil financiranja i ukupni profil rizičnosti subjekta.

5.  Ako Odbor očekuje da određene vrste prihvatljivih obveza budu isključene iz bail-ina na temelju članka 27. stavka 5. ili u potpunosti prenesene na primatelja na temelju djelomičnog prijenosa, zahtjev iz članka 12.a stavka 1. ne premašuje iznos koji je dostatan za sljedeće:

(a)  pokrivanje iznosa isključenih obveza utvrđenih u skladu s člankom 27. stavkom 5.;

(b)  osiguranje toga da se ispune uvjeti iz stavka 2.

6.  Odluka Odbora o uvođenju minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze u skladu s ovim člankom sadržava obrazloženje, uključujući cjelovitu procjenu elemenata iz stavaka 2. do 5.

7.  Za potrebe stavaka 3. i 4., kapitalni zahtjevi tumače se u skladu s primjenom, od strane nadležnih tijela, prijelaznih odredbi utvrđenih u dijelu desetom glavi I. poglavljima 1., 2. i 4. Uredbe (EU) br. 575/2013. i u odredbama nacionalnog zakonodavstva u kojima se propisuju mogućnosti koje su nadležnim tijelima dodijeljene tom Uredbom.

Članak 12.e

Određivanje zahtjeva za subjekte koji su globalne sistemski važne institucije

1.  Minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze subjekta u sanaciji koji je globalna sistemski važna institucija ili dio globalne sistemski važne institucije sastoji se od sljedećega:

(a)  u skladu s odredbama članka 72.b stavaka 3. i 4. i prijelaznim odredbama navedenima u članku 494. Uredbe (EU) br. 575/2013, više do sljedećih vrijednosti:

i.   omjera od 18 % koji je zasnovan na riziku i koji predstavlja regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije, iskazano kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavcima 3. i 4. te uredbe;

ii.  omjera od 6,75 % koji nije zasnovan na riziku i koji predstavlja regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije iskazano kao postotni udio mjere ukupne izloženosti iz članka 429. stavka 4. te uredbe; i

(b)  svakog dodatnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze koji Odbor odredi posebno za subjekt u skladu sa stavkom 2. i koji se ispunjava na temelju obveza koje ispunjavaju uvjete iz članka 12.c.

2.  Odbor može uvesti dodatni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze iz stavka 1. točke (b) samo

(a)  ako zahtjev iz stavka 1. točke (a) nije dostatan da bi se ispunili uvjeti iz članka 12.d i

(b)  u mjeri u kojoj iznos zahtijevanog regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza ne premašuje razinu koja je potrebna radi ispunjavanja uvjeta iz članka 12.d.

3.  Odluka Odbora u uvođenju dodatnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze u skladu sa stavkom 1. točkom (b) sadržava obrazloženje, uključujući cjelovitu procjenu elemenata iz stavka 2.

Članak 12.g

Primjena minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na subjekte u sanaciji

1.  Na razini grupe u sanaciji, subjekti u sanaciji poštuju zahtjeve utvrđene člancima 12.d do 12.f na konsolidiranoj osnovi.

2.  Zahtjev iz članka 12.a stavka 1. za subjekt u sanaciji s poslovnim nastanom u državi članici sudionici na konsolidiranoj razini grupe u sanaciji određuje Odbor, nakon savjetovanja sa sanacijskim tijelom na razini grupe i konsolidacijskim nadzornim tijelom, na temelju zahtjeva utvrđenih u člancima 12.d i 12.f i na temelju toga hoće li se društva kćeri grupe iz treće zemlje sanirati zasebno prema sanacijskom planu.

Članak 12.h

Primjena zahtjeva na subjekte koji sami po sebi nisu subjekti u sanaciji

1.  Institucije koje su društva kćeri subjekta u sanaciji, ali same po sebi nisu subjekti u sanaciji, poštuju zahtjeve utvrđene u člancima 12.d do 12.f na pojedinačnoj osnovi.

Odbor može, nakon savjetovanja s nadležnim tijelima i ESB-om, odlučiti primijeniti zahtjev utvrđen ovim člankom na subjekt iz članka 1. stavka 1. točki (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU koji je društvo kći subjekta u sanaciji, ali sam po sebi nije subjekt u sanaciji.

2.  Zahtjev iz članka 12.a stavka 1. za subjekte iz prvog stavka podliježe sljedećim uvjetima:

(a)  subjekt u sanaciji poštuje konsolidirani zahtjev iz članka 12.g;

(b)  zbroj svih zahtjeva koji se primjenjuju na društva kćeri grupe u sanaciji pokriva se konsolidiranim zahtjevom iz članka 12.g i ne premašuje taj zahtjev, osim ako do toga dođe samo zbog učinaka konsolidacije na razini grupe u sanaciji u skladu s člankom 12.g stavkom 1;

(c)  njime se ispunjava kriterij prihvatljivosti iz stavka 3.;

(d)  iznosi između 75 % i 90 % zahtjeva izračunanih u skladu s člankom 12.a stavkom 1. te ne premašuje doprinos društva kćeri konsolidiranom zahtjevu iz članka 12.g stavka 1.;

3.  Zahtjev iz članka 12.a stavka 1. ispunjava se s pomoću najmanje jednoga od sljedećeg:

(a)  obveza:

i. koje su izdane subjektu u sanaciji i koje je subjekt u sanaciji kupio izravno ili neizravno putem drugih subjekata u istoj grupi u sanaciji koja je kupila obveze od subjekta koji podliježe ovom članku ili od postojećeg dioničara koji ne pripada istoj grupi u sanaciji, pod uvjetom da izvršavanje ovlasti za otpis ili konverziju u skladu s člankom 21. ne utječe na kontrolu koju subjekt u sanaciji ima nad društvom kćeri;

ii. koje ispunjavaju kriterije prihvatljivosti iz članka 72.a, osim točke (b) u članku 72.b stavku 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

iii. koje u redu prvenstva u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti dolaze poslije obveza koje nisu obveze prihvatljive za zahtjev u pogledu regulatornog kapitala i koje su izdane subjektima koji nisu subjekt u sanaciji i koje su kupili subjekti koji nisu subjekt u sanaciji;

iv. koje podliježu otpisu ili konverziji u skladu s člankom 21. i u skladu sa sanacijskom strategijom grupe u sanaciji, osobito u smislu da nema utjecaja na kontrolu koju subjekt u sanaciji ima nad društvom kćeri.

(b)  prihvatljivih instrumenata regulatornog kapitala koji su izdani subjektima koji nisu subjekt u sanaciji i koje su kupili subjekti koji nisu subjekt u sanaciji u slučaju kad otpis ili konverzija u skladu s člankom 21. ne utječu na kontrolu koju subjekt u sanaciji ima nad društvom kćeri.

3 a.  Odstupajući od stavka 3. točke (a) podtočke ii. obveze koje su izdane prije... [datum stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] i koje ne ispunjavaju uvjete iz točaka od (g) do (o) članka 72.b stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 mogu biti uključene u iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza.

3b.  Odbor, koji ima ulogu sanacijskog tijela za subjekt u okviru grupe u sanaciji koji nije subjekt u sanaciji može, nakon što razmotri implikacije, djelomično ili u cijelosti izuzeti taj subjekt od primjene stavaka od 1. do 5. ako su zadovoljeni svi sljedeći uvjeti:

(a) subjekt u sanaciji u okviru grupe u sanaciji središnje je tijelo mreže ili grupe zadruga;

(b) subjekt je kreditna institucija koja je trajno povezana s tim središnjim tijelom;

(c) članovi mreže podliježu pravno utemeljenom internom mehanizmu solidarnosti.

Članak 12.i

Izuzeće od minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze primjenjivo na subjekte koji sami po sebi nisu subjekti u sanaciji

Odbor može u cijelosti izuzeti od primjene članka 12.h društvo kćer subjekta u sanaciji s poslovnim nastanom u državi članici sudionici ako:

(a)  i društvo kći i subjekt u sanaciji nalaze se u državi članici sudionici;

(b)  subjekt u sanaciji poštuje zahtjev iz članka 12.g;

(c)  nema trenutačnih ili očekivanih bitnih praktičnih ili pravnih prepreka brzom prijenosu regulatornog kapitala ili otplati obveza od strane subjekta u sanaciji u korist društva kćeri za koje je to određeno u skladu s člankom 21. stavkom 3., osobito ako su sanacijske mjere poduzete u odnosu na subjekt u sanaciji.

Članak 12.j

Kršenje zahtjeva

1.  Ako subjekt prekrši minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, Odbor i druga mjerodavna tijela rješavaju to pitanje s pomoću barem jedne od sljedećih mjera:

(a)  ovlastima za rješavanje ili uklanjanje prepreka provedivosti sanacije u skladu s člankom 10.;

(b)  mjerama iz članka 104. Direktive 2013/36/EZ;

(c)  mjerama rane intervencije u skladu s člankom 13.;

(d)  administrativnim kaznama i drugim administrativnim mjerama u skladu s člancima 110. i 111. Direktive 2014/59/EU.

1.a  Odbor i druga sanacijska tijela svaka tri mjeseca prate ispunjavanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze i obavještavaju nadležno tijelo o svim kršenjima ili drugim relevantnim događajima koji mogu utjecati na ispunjavanje zahtjeva.

2.  Odbor, sanacijska tijela i nadležna tijela države članice sudionice međusobno se savjetuju pri izvršenju ovlasti iz stavka 1. točaka od (a) do (d).”

2.a  Odstupajući od članka 141.a stavka 1. Direktive 2013/36/EU, ne smatra se da institucija nije ispunila zahtjev za kombinirani zaštitni sloj za potrebe članka 141. te direktive ako ispunjava uvjete iz članka 141.a stavak 2. točaka (a) i (b) te direktive, ako se neispunjavanje tog zahtjeva odnosi samo na minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze kako je navedeno u člancima 12.d i 12.e ove Uredbe i ako neispunjavanje tog zahtjeva ne traje duže od 12 mjeseci.

Članak 12.ja

Prijelazne i postsanacijske mjere

Odstupajući od članka 12. stavka 1., Odbor određuje odgovarajuće prijelazno razdoblje u kojem institucija ili subjekt iz članka 2. točaka (b) i (c) mora ispuniti zahtjeve iz članaka 12.g, 12.h ili 12.i ili zahtjev koji proizlazi iz primjene članka 12.c stavka 3., prema potrebi. Rok za ispunjavanje zahtjeva iz članaka 12.g ili 12.h ili zahtjeva koji proizlazi iz primjene članka 12.c stavka 3. je 1. siječnja 2024.

Odbor utvrđuje privremenu ciljnu razinu za ispunjavanje zahtjeva iz članaka 12.g, 12.h ili 12.i ili zahtjeva koji proizlazi iz primjene članka 12.c stavka 3., prema potrebi. Institucija ili subjekt iz članka 2. točaka (a) i (b) tu privremenu ciljnu razinu moraju ostvariti do 1. siječnja 2022. Privremenim ciljem osigurava se linearno povećanje prihvatljivih obveza i regulatornog kapitala u svrhu ispunjavanju tog zahtjeva.

6.  Članak 16. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Odbor poduzima sanacijsku mjeru u vezi s matičnim društvom iz članka 2. točke (b) ako su ispunjeni uvjeti navedeni u članku 18. stavku 1.’;”

(b)   stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Neovisno o činjenici da matično društvo ne ispunjava uvjete utvrđene u članku 18. stavku 1., Odbor može odlučiti o sanacijskim mjerama u pogledu tog matičnog društva ako je ono subjekt u sanaciji i ako jedno njegovo društvo kći koje je institucija i nije subjekt u sanaciji ili više takvih društava kćeri ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 18. stavku 1., a njihova imovina i obveze su takve da njihovo propadanje prijeti instituciji ili grupi u cjelini i ako su sanacijske mjere u pogledu tog matičnog društva potrebne za sanaciju takvih društava kćeri koja su institucije ili za sanaciju grupe kao cjeline.”.

7.  Izraz „relevantni instrumenti kapitala” u članku 18. stavku 1. točki (b) zamjenjuje se izrazom „relevantni instrumenti kapitala i prihvatljive obveze” u odgovarajućem gramatičkom obliku.

8.  U članku 20. stavku 5. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

(c)  „kada se primjenjuje ovlast za otpis ili konverziju relevantnog instrumenata kapitala i prihvatljivih obveza u skladu s člankom 21. stavkom 7., pružanje informacija za donošenje odluke o mjeri u kojoj se poduzima poništavanje ili razvodnjavanje vlasničkih instrumenata te mjera u kojoj se otpisuju i konvertiraju relevantni instrumenti kapitala i prihvatljive obveze;”

9.  Članak 21. Zamjenjuje se sljedećim:

(a)  naslov se zamjenjuje sljedećim:

„Otpis i konverzija instrumenata kapitala i prihvatljivih obveza”

(b)  izraz „instrumenti kapitala” u prvoj rečenici stavka 1. zamjenjuje se izrazom „instrumenti kapitala i prihvatljive obveze” u odgovarajućem gramatičkom obliku

(c)  izraz „instrumenti kapitala” stavku 1. točki (b) zamjenjuje se izrazom „instrumenti kapitala i prihvatljive obveze” u odgovarajućem gramatičkom obliku;

(d)  izraz „instrumenti kapitala” stavku 3. točki (b) zamjenjuje se izrazom „instrumenti kapitala i prihvatljive obveze” u odgovarajućem gramatičkom obliku;

(e)  izraz „instrumenti kapitala” u stavku 8. drugom podstavku zamjenjuje se izrazom „instrumenti kapitala i prihvatljive obveze” u odgovarajućem gramatičkom obliku;

(f)  stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„7.  Ako je ispunjen najmanje jedan uvjet iz stavka 1., Odbor, koji postupa u skladu s postupkom utvrđenim u članku 18., utvrđuje izvršavaju li se ovlasti za otpis ili konverziju relevantnih instrumenata kapitala i prihvatljivih obveza zasebno ili, u skladu s postupkom iz članka 18., u kombinaciji sa sanacijskim mjerama.

Ovlast za zaseban otpis ili zasebnu konverziju prihvatljivih obveza može se izvršiti samo za prihvatljive obveze koje ispunjavaju uvjete iz članka 12. stavka 3. točke (a), osim uvjeta koji se odnosi na preostalo dospijeće obveza.”.

(g)  u stavku 10. dodaje se sljedeća točka:

„(d)  glavnica prihvatljivih obveza iz stavka 7. otpisuje se ili konvertira u instrumente redovnog osnovnog kapitala ili oboje, do mjere potrebne za postizanje ciljeva sanacije iz članka 14. ili do mjere kapaciteta relevantnih prihvatljivih obveza, što god je manje.”.

9a.  U članak 27. umeće se stavak 3.a:

„3a.  Države članice zabranjuju institucijama ili subjektima iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) da insinuiraju, navode ili tvrde da obveza, uz iznimku obveza navedenih u točkama od (a) do (g) stavka 2. ovog članka, ne podliježe primjeni otpisa ili konverzije. Svako kršenje takve zabrane podliježe sankcijama u skladu s poglavljem VI.”

9b.   U članku 38. stavku 2. dodaje se sljedeća točka (ca):

„(ca) ako insinuiraju, navode ili tvrde da obveza, uz iznimku obveza navedenih u točkama od (a) do (g) članka 27. stavka 3., ne podliježe primjeni otpisa ili konverzije, čime bi se prekršio stavak 3.a tog članka.”

Članak 6.Stupanje na snagu

1.  Ova Uredba o izmjeni stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.  Ova se Uredba počinje primjenjivati u roku od 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu

Za Europski parlament  Za Vijeće

Predsjednik  Predsjednik

(1)

* Amandmani: novi ili izmijenjeni tekst označava se podebljanim kurzivom; a brisani tekst oznakom ▌.

(2)

SL C […], […], str. […].

(3)

SL C […], […], str. […].

(4)

  Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskoj središnjoj banci, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija „Ususret dovršetku bankarske unije”, 24.11.2015., COM(2015) 587 final.

(5)

  Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava, SL L 173, 12.6.2014., str. 190.

(6)

  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i kojom se izmjenjuje Uredba (EU) br. 648/2012, SL L 176, 27.6.2013., str. 1.

(7)

  Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 225, 30.7.2014., str. 1.).

(8)

  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ, SL L 176, 27.6.2013., str. 338.


POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU

Naslov

Kapacitet pokrića gubitaka i dokapitalizacije za kreditne institucije i investicijska društva

Referentni dokumenti

COM(2016)0851 – C8-0478/2016 – 2016/0361(COD)

Datum podnošenja EP-u

23.11.2016

 

 

 

Nadležni odbor

       Datum objave na plenarnoj sjednici

ECON

1.2.2017

 

 

 

Odbori koji daju mišljenje

       Datum objave na plenarnoj sjednici

JURI

1.2.2017

AFCO

1.2.2017

 

 

Odbori koji nisu dali mišljenje

       Datum odluke

JURI

25.1.2017

AFCO

30.1.2017

 

 

Izvjestitelji

       Datum imenovanja

Gunnar Hökmark

24.11.2016

 

 

 

Razmatranje u odboru

28.2.2017

25.4.2017

3.5.2017

11.12.2017

 

22.2.2018

 

 

 

Datum usvajanja

19.6.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

38

8

11

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Gerolf Annemans, Burkhard Balz, Hugues Bayet, Pervenche Berès, David Coburn, Thierry Cornillet, Esther de Lange, Markus Ferber, Jonás Fernández, Sven Giegold, Neena Gill, Roberto Gualtieri, Brian Hayes, Gunnar Hökmark, Cătălin Sorin Ivan, Barbara Kappel, Wolf Klinz, Georgios Kyrtsos, Philippe Lamberts, Werner Langen, Olle Ludvigsson, Ivana Maletić, Fulvio Martusciello, Marisa Matias, Gabriel Mato, Alex Mayer, Bernard Monot, Caroline Nagtegaal, Luděk Niedermayer, Stanisław Ożóg, Sirpa Pietikäinen, Anne Sander, Alfred Sant, Martin Schirdewan, Pedro Silva Pereira, Peter Simon, Theodor Dumitru Stolojan, Kay Swinburne, Paul Tang, Ramon Tremosa i Balcells, Ernest Urtasun, Marco Valli, Miguel Viegas, Jakob von Weizsäcker, Marco Zanni

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Andrea Cozzolino, Ashley Fox, Doru-Claudian Frunzulică, Syed Kamall, Alain Lamassoure, Thomas Mann, Luigi Morgano, Michel Reimon, Joachim Starbatty

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Christofer Fjellner, Petr Ježek, Wolf Klinz, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz

Datum podnošenja

25.6.2018


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

38

+

ALDE

Thierry Cornillet, Petr Ježek, Wolf Klinz, Ramon Tremosa i Balcells

ENF

Barbara Kappel

PPE

Burkhard Balz, Markus Ferber, Christofer Fjellner, Brian Hayes, Gunnar Hökmark, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Georgios Kyrtsos, Alain Lamassoure, Esther de Lange, Werner Langen, Ivana Maletić, Thomas Mann, Fulvio Martusciello, Gabriel Mato, Luděk Niedermayer, Sirpa Pietikäinen, Anne Sander, Theodor Dumitru Stolojan

S&D

Pervenche Berès, Andrea Cozzolino, Jonás Fernández, Doru-Claudian Frunzulică, Neena Gill, Roberto Gualtieri, Cătălin Sorin Ivan, Olle Ludvigsson, Alex Mayer, Luigi Morgano, Alfred Sant, Pedro Silva Pereira, Peter Simon, Paul Tang, Jakob von Weizsäcker

8

-

EFDD

David Coburn, Bernard Monot, Marco Valli

ENF

Gerolf Annemans, Marco Zanni

GUE/NGL

Marisa Matias, Martin Schirdewan, Miguel Viegas

11

0

ALDE

Caroline Nagtegaal

ECR

Ashley Fox, Syed Kamall, Stanisław Ożóg, Joachim Starbatty, Kay Swinburne

S&D

Hugues Bayet

VERTS/ALE

Sven Giegold, Philippe Lamberts, Michel Reimon, Ernest Urtasun

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Posljednje ažuriranje: 10. srpnja 2018.Pravna napomena