Postupak : 2016/2237(INL)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0231/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0231/2018

Rasprave :

Glasovanja :

PV 05/07/2018 - 6.17

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0317

IZVJEŠĆE     
PDF 634kWORD 73k
27.6.2018
PE 612.248v02-00 A8-0231/2018

s preporukama Komisiji o Statutu za socijalna i solidarna poduzeća

(2016/2237(INL))

Odbor za pravna pitanja

Izvjestitelj: Jiří Maštálka

(Inicijativa – članak 46. Poslovnika)

Izvjestitelj za mišljenje (*): Heinz K. Becker

(*) Pridruženi odbor – članak 54. Poslovnika

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 PRILOG PRIJEDLOGU REZOLUCIJE:PREPORUKE O SADRŽAJU TRAŽENOG PRIJEDLOGA
 OBRAZLOŽENJE
 MIŠLJENJE Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja
 INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

s preporukama Komisiji o Statutu za socijalna i solidarna poduzeća

(2016/2237(INL))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju izjavu od 10. ožujka 2011. o uvođenju europskih statuta za uzajamna društva, udruge i zaklade,

–  uzimajući u obzir članke 225. i 50. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. veljače 2009. o socijalnoj ekonomiji(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. studenog 2012. pod nazivom „Inicijativa socijalnog poslovanja – stvaranje povoljne klime za socijalna poduzeća, ključne dionike u socijalnoj ekonomiji i inovacijama”(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2015. o socijalnom poduzetništvu i socijalnim inovacijama u borbi protiv nezaposlenosti(3),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 7. prosinca 2015. pod nazivom „Promicanje socijalnog gospodarstva kao ključnog pokretača gospodarskog i socijalnog razvoja u Europi”(4),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. travnja 2011. naslovljenu „Akt o jedinstvenom tržištu – dvanaest poluga za stimuliranje rasta i jačanje povjerenja – zajednički rad za stvaranje novog rasta” (COM(2011)0206),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. listopada 2011. pod nazivom „Inicijativa socijalnog poslovanja – stvaranje povoljne klime za socijalna poduzeća, ključne dionike u socijalnoj ekonomiji i inovacijama” (COM(2011)0682),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 346/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(6), a posebno njezin članak 2. stavak 1.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća(7), a posebno njezin članak 20.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1435/2003(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2013. s preporukama Komisiji o Statutu europskog uzajamnog društva(9),

–  uzimajući u obzir studiju iz srpnja 2011. koju je naručio Odbor Parlamenta za zapošljavanje i socijalna pitanja naslovljenu „Uloga uzajamnih društava u 21. stoljeću”,

–  uzimajući u obzir izvješće Stručne skupine Komisije za socijalno poduzetništvo (GECES) iz listopada 2016. pod nazivom „Budućnost socijalnih poduzeća i socijalne ekonomije”(10),

–  uzimajući u obzir studiju koju je naručio Resorni odjel C Europskog parlamenta iz veljače 2017. pod nazivom „Europski statut za socijalna i solidarna poduzeća”,

–  uzimajući u obzir članke 46. i 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0231/2018),

A.  budući da se termini „socijalno poduzeće” i „solidarno poduzeće” često upotrebljavaju kao sinonimi iako poduzeća koja označavaju nisu uvijek ista i mogu se znatno razlikovati od jedne države članice do druge; budući da se pojam „socijalno poduzeće” u načelu odnosi na tradicionalne organizacije socijalne ekonomije, kao što su zadruge, uzajamne organizacije, udruge i zaklade; budući da su granice pojma „socijalno poduzeće” poticaj za važne rasprave znanstvenika iz područja društvenih znanosti i pravnika; budući da se čini neophodnim bez odgode usmjeriti se prema boljem priznavanju pojma „socijalnog i solidarnog poduzeća” uspostavom osnovne pravne definicije koja bi mogla znatno doprinijeti nastojanjima Europske unije i država članica za razvoj socijalnih i solidarnih poduzeća tako da i ona mogu iskoristiti prednosti unutarnjeg tržišta;

B.  budući da socijalna i solidarna ekonomija najviše doprinosi gospodarstvu Unije; budući da je Parlament u svojim rezolucijama od 19. veljače 2009., 20. studenog 2012. i 10. rujna 2015. naglasio da socijalna i solidarna ekonomija osigurava radna mjesta za više od 14 milijuna ljudi, što čini oko 6,5 % radnika u EU-u i 10 % poduzeća EU-a; budući da se taj sektor pokazao osobito otpornim na gospodarsku i financijsku krizu te ima potencijal za socijalne i tehnološke inovacije, stvaranje dostojnih, uključivih, lokalnih i održivih radnih mjesta, poticanje gospodarskog rasta, zaštitu okoliša i jačanje socijalne, gospodarske i regionalne kohezije; budući da socijalna i solidarna poduzeća skreću pozornost na nove načine za rješavanje društvenih problema svijetu koji se brzo mijenja; budući da se socijalna i solidarna ekonomija i dalje razvija i stoga je pokretač rasta i zapošljavanja te bi je trebalo poticati i podupirati;

C.  budući da postoje znatne razlike među državama članicama u načinu na koji reguliraju socijalna i solidarna poduzeća i organizacijske oblike dostupne socijalnim poduzetnicima u okviru svojih pravnih sustava; budući da raznovrsni organizacijski oblici koje socijalna i solidarna poduzeća usvajaju ovise o postojećim pravnim okvirima, političkoj ekonomiji sustava socijalne skrbi i solidarnosti te o kulturnim i povijesnim tradicijama u svakoj državi članici;

D.  budući da su u pojedinim državama članicama posebni pravni oblici stvoreni, među ostalim, prilagodbom zadružnog modela, modela uzajamnih organizacija, udruga ili zaklada i drugih modela odnosno uvođenjem pravnih oblika kojima se priznaje socijalna obveza koju je preuzeo veći broj subjekata i koja uključuje neke značajke specifične za socijalna i solidarna poduzeća; budući da u ostalim državama članicama nije uspostavljen poseban pravni oblik za socijalna i solidarna poduzeća te ona stoga posluju na temelju unaprijed definiranih pravnih oblika, uključujući pravne oblike koje upotrebljavaju konvencionalna poduzeća, kao što je društvo s ograničenom odgovornošću ili dioničko društvo; budući da u nekim državama članicama pravni oblik koji mogu usvojiti socijalna i solidarna poduzeća može biti fakultativan; budući da treba napomenuti da čak i kad su za njih namijenjeni posebni pravni oblici, socijalna i solidarna poduzeća često se odluče za druge pravne oblike koji bolje odgovaraju njihovim potrebama i ciljevima;

E.  budući da se donošenjem različitih pravnih okvira za socijalna i solidarna poduzeća u mnogim državama članicama potvrđuje razvoj nove vrste poduzetništva koje se temelji na načelima solidarnosti i odgovornosti i koje je više usredotočeno na stvaranje socijalne dodane vrijednosti, lokano povezivanje i promicanje održivijeg gospodarstva; budući da ta različitost također potvrđuje da je socijalno poduzetništvo inovativno i korisno područje;

F.  budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji od 10. rujna 2015. o socijalnom poduzetništvu i socijalnim inovacijama u borbi protiv nezaposlenosti naglasio da se socijalne inovacije odnose na razvoj i provedbu novih ideja, bilo da se radi o proizvodima, uslugama bilo o modelima socijalne organizacije, koji su namijenjeni za to da se odgovori na nove socijalne, teritorijalne i ekološke zahtjeve i izazove, poput starenja stanovništva, depopulacije, ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života, hvatanja u koštac s raznolikošću, nezaposlenošću mladih, integracijom onih koji su najviše isključeni s tržišta rada i klimatskim promjenama;

G.  budući da, u svjetlu te različitosti pravnih oblika dostupnih za stvaranje socijalnih i solidarnih poduzeća diljem država članica, u Europskoj uniji trenutačno ne postoji konsenzus o uspostavi posebnog oblika socijalnog poduzeća; budući da je Parlament već naglasio da je važno razviti nove pravne okvire na razini Unije, ali i da bi oni trebali biti fakultativni za poduzeća u odnosu na nacionalne okvire i da bi tome trebala prethoditi procjena učinka kako bi se u obzir uzelo postojanje različitih socijalnih poslovnih modela diljem država članica; budući da je Parlament isto tako naglasio da bi se sve mjere trebale dokazati dodanu vrijednost na razini Unije;

H.  budući da je socijalni dijalog iznimno važan i za ostvarivanje cilja socijalnog tržišnog gospodarstva, odnosno potpunog zapošljavanja uz društveni napredak, i za konkurentnost i pravednost na jedinstvenom tržištu EU-a; budući da su socijalni dijalog i savjetovanje sa socijalnim partnerima u okviru donošenja politika EU-a velika socijalna inovacija;

I.  budući da je prednost postojanja izbora između dostupnih pravnih oblika ta da socijalna i solidarna poduzeća mogu oblikovati svoju strukturu na način koji im najbolje odgovara u okviru danih okolnosti, tradicije iz koje potječu i vrste djelatnosti koje žele obavljati;

J.  budući da je, usprkos prethodno navedenom, iz nacionalnih iskustava na razini države članice moguće izvući određene razlikovne značajke i kriterije koje bi socijalna i solidarna poduzeća trebala ispunjavati, bez obzira na pravni oblik koji usvoje, ako žele da ih se smatra takvom vrstom poduzeća; budući da se čini poželjnim na razini Unije utvrditi zajednički skup značajki i kriterija u obliku minimalnih standarda u cilju stvaranja učinkovitijeg i dosljednog pravnog okvira za takva poduzeća i osigurati da, unatoč svojoj raznolikosti, sva socijalna poduzeća imaju zajednički identitet bez obzira na državu članicu u kojoj su osnovana; budući da bi takve institucionalne značajke trebale socijalnim poduzećima omogućiti da i dalje imaju prednosti u usporedbi s alternativnim načinima organizacije pružanja usluga, među ostalim i socijalnih usluga;

K.  budući da je u svojoj Komunikaciji od 25. listopada 2011. („Inicijativa socijalnog poslovanja”) Komisija definirala socijalno poduzeće kao „subjekt socijalne ekonomije čiji je glavni cilj utjecaj na društvo, a ne zarada njegovih vlasnika ili dioničara. Ono funkcionira tako da tržištu osigurava robu i usluge na poduzetnički i inovativan način, a zaradu koristi prvenstveno za ostvarivanje društvenih ciljeva. Njime se upravlja na otvoren i odgovoran način, a uključuje posebno zaposlenike, potrošače i dionike na koje utječu njegove poslovne aktivnosti”;

L.  budući da za potrebe Uredbe (EU) br. 1296/2013 „socijalno poduzeće” znači poduzetnik, bez obzira na pravni oblik, koji:

(a)   sukladno Statutima ili bilo kojem drugom pravnom aktu kojim se osniva, kao glavni cilj ima postizanje mjerljivih i pozitivnih društvenih učinaka ispred stvaranja dobiti za svoje vlasnike, članove i dioničare koji:

i.   pruža usluge ili dobra koja ostvaruju društveni prinos i/ili

ii.   koristi metodu proizvodnje dobara ili usluga koja sadrži njegov društveni cilj;

(b)   prihode koristi prvo i osnovno za postizanje svojih primarnih ciljeva i posluje u skladu s unaprijed određenim postupcima i pravilima za raspodjelu prihoda dioničarima i vlasnicima kako bi se osiguralo da bilo kakva raspodjela ne dovodi u pitanje primarne ciljeve; i

(c)   njime upravlja poduzetnički, odgovorno i transparentno, u prvom redu uključivanjem radnika, klijenata i dionika povezanih s njegovom poslovnom djelatnošću;

M.   budući da je u svojoj Rezoluciji od 10. rujna 2015. Parlament napomenuo da su poduzeća socijalne i solidarne ekonomije, koja ne moraju nužno biti neprofitne organizacije, poduzeća čija je svrha ostvarenje njihova društvenog cilja, bio on otvaranje radnih mjesta za najugroženije skupine, pružanje usluga svojim članovima bilo općenito stvaranje pozitivnog utjecaja na društvo i okoliš, te koja dobit ulažu prvenstveno radi postizanja tih ciljeva; ističe da se poduzeća socijalne i solidarne ekonomije pridržavaju sljedećih vrijednosti:

–   individualni i društveni ciljevi imaju prednost nad interesima kapitala

–   demokratsko upravljanje članova

–   spoj interesa članova i korisnika s općim interesom

–   zaštita i primjena načela solidarnosti i odgovornosti

–   ulaganje viška sredstava u ciljeve dugoročnog razvoja ili u pružanje usluga u interesu članova ili u općem interesu

–   dobrovoljno i otvoreno članstvo

–  autonomno upravljanje nezavisno od javne vlasti;

N.  budući da su navedene definicije kompatibilne i objedinjuju značajke koje dijele sva socijalna i solidarna poduzeća bez obzira na državu članicu u kojoj su osnovana i pravni oblik koji odluče usvojiti u skladu s nacionalnim pravom; budući da bi takve značajke trebale činiti temelj za transverzalnu i jasniju, univerzalno dogovorenu pravnu definiciju „socijalnog poduzeća” koja bi se primjenjivala na razini Unije;

O.  budući da su socijalna poduzeća privatne organizacije nezavisne od javnih vlasti;

P.  budući da socijalna poduzeća djeluju na tržištu na poduzetnički način; budući da to podrazumijeva da socijalna poduzeća provode aktivnosti ekonomske prirode;

Q.  budući da ruralna područja nude znatne mogućnosti za socijalna poduzeća te budući da je stoga od ključne važnosti da je odgovarajuća infrastruktura dostupna diljem ruralnih regija;

R.  budući da obrazovanje i osposobljavanje moraju biti prioritetna područja za poticanje kulture poduzetništva među mladima;

S.  budući da uzajamna društva koja djeluju u sektorima zdravstvene skrbi i socijalne pomoći u Uniji zapošljavaju 8,6 milijuna ljudi i pružaju potporu za 120 milijuna građana te da ta uzajamna društva imaju tržišni udjel od 24 % i ostvaruju više od 4 % BDP-a Unije;

T.  budući da doprinos stvaranju društvene vrijednosti mora biti glavna svrha socijalnog i solidarnog poduzeća; budući da bi ta socijalna poduzeća trebala izričito težiti postizanju cilja koji se sastoji od ostvarenja koristi za zajednicu u cjelini ili za posebnu skupinu ljudi, nadilazeći članstvo; budući da bi socijalna svrha čijem ostvarenju teže socijalna poduzeća trebala biti jasno naznačena u njihovim osnivačkim dokumentima; budući da pojam socijalnog i solidarnog poduzeća ne bi trebalo miješati s pojmom društveno odgovornog poslovanja, iako komercijalna poduzeća sa znatnim aktivnostima društveno odgovornog poslovanja mogu biti čvrsto povezana sa socijalnim poslovanjem; budući da glavni cilj socijalnih poduzeća ne bi trebao biti stvaranje tradicionalne komercijalne dobiti, nego bi ona, umjesto toga, trebala svu stvorenu dodanu vrijednost upotrijebiti za daljnji razvoj projekata usmjerenih na poboljšanje okružja za njihove ciljne skupine;

U.  budući da digitalizacija, ambiciozni ciljevi u području klime, migracija, nejednakost, razvoj zajednice, osobito u marginaliziranim područjima, socijalna skrb i zdravstvene usluge, potrebe osoba s invaliditetom i borba protiv siromaštva, socijalne isključenosti, dugotrajne nezaposlenosti i razlike među spolovima te posebne ekološke zadaće pružaju veliki potencijal za socijalno poduzetništvo; budući da većina socijalnih i solidarnih poduzeća djeluje na tržištu na poduzetnički način, prihvaćajući gospodarski rizik;

V.  budući da bi socijalna i solidarna poduzeća trebala obavljati društveno korisnu aktivnost; budući da mogu sudjelovati u cijelom nizu aktivnosti; budući da se socijalna i solidarna poduzeća obično bave pružanjem usluga za poboljšanje životnih uvjeta zajednice, osobito usluga za pružanje potpore pojedincima u nesigurnim okolnostima ili onima koje pogađa socioekonomska isključenost te za olakšavanje integracije skupina u nepovoljnom položaju; budući da, u svjetlu stvorene društvene vrijednosti i sposobnosti za reintegraciju dugotrajno nezaposlenih osoba, u cilju daljnje socijalne kohezije i gospodarskog rasta u nacionalnom zakonodavstvu postoji opći trend povećanja raspona aktivnosti kojima se socijalna poduzeća imaju pravo baviti, pod uvjetom da su te aktivnosti od općeg interesa i/ili od koristi za društvo, kao što je pružanje usluga za zajednicu, među ostalim u području obrazovanja, zdravlja, kulture, stanovanja, slobodnog vremena i okoliša;

W.  budući da socijalna i solidarna poduzeća omogućuju poslovni model za 21. stoljeće kojim se postiže ravnoteža financijskih i socijalnih potreba; budući da se socijalna i solidarna poduzeća općenito povezuju sa socijalnim, tehnološkim i gospodarskim inovacijama, kao rezultat širenja njihovih aktivnosti na nova područja proizvodnje robe ili pružanja usluga, uključujući usluge iz područja okoliša, kulture, obrazovanja i rekreacije, i/ili uvođenja inovativne proizvodnje ili metoda organizacije rada osmišljenih za suočavanje s novim socijalnim, teritorijalnim i ekološkim zahtjevima i izazovima, poput starenja stanovništva, depopulacije, ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života, hvatanja u koštac s raznolikošću i nezaposlenošću mladih, integracije onih koji su najviše isključeni s tržišta rada i borbe protiv klimatskih promjena;

X.  budući da socijalna i solidarna poduzeća zbog svoje socijalne i integrativne prirode nude zaposlenje onim skupinama radnika koje su najčešće isključene s tržišta rada te budući da znatno doprinose reintegraciji dugotrajno nezaposlenih osoba i borbi protiv nezaposlenosti općenito, te time promiču socijalnu koheziju i gospodarski rast;

Y.  budući da je socijalna ekonomija već u brojnim prilikama pokazala da je, s obzirom na posebnu prirodu poduzeća i organizacija od kojih se sastoji, posebna pravila, socijalni angažman i inovativne metode, otporna na gospodarske teškoće i da može brže savladati krizne situacije;

Z.  budući da financijsko sudjelovanje zaposlenika, osobitu u malim i srednjim poduzećima, često služi socijalnoj svrsi, kako pokazuju primjeri najbolje prakse uspješne reintegracije dugotrajno nezaposlenih osoba u Španjolskoj s pomoću poslovnog modela „Sociedad Laboral (SL)” u okviru kojeg tražitelji zaposlenja mogu svoju naknadu za nezaposlene upotrijebiti za osnivanje poduzeća te tako otvoriti više radnih mjesta, i to uz potporu i savjetovanje, koje pruža država članica, o pitanjima upravljanja;

Aa.  budući da socijalna i solidarna poduzeća nisu nužno neprofitne organizacije te također mogu ostvarivati dobit, pod uvjetom da njihove aktivnosti u potpunosti ispunjavaju kriterije za dobivanje europske oznake socijalne ekonomije; budući da bi, unatoč tome, socijalna i solidarna poduzeća prvenstveno trebala biti usmjerena na društvene vrijednosti i ostvarenje pozitivnog i trajnog učinka na dobrobit i gospodarski razvoj društva, a ne na ostvarenje dobiti za njihove vlasnike, članove ili dioničare; budući da je u tom kontekstu ozbiljno ograničenje raspodjele dobiti i imovine među članovima ili dioničarima, također poznato kao „zabrana raspodjele imovine” (eng. asset lock), od ključne važnosti za socijalna i solidarna poduzeća; budući da je moguće dopustiti ograničenu raspodjelu dobiti, uzimajući u obzir pravni oblik koji je usvojilo socijalno poduzeće, no trebalo bi utvrditi postupke i pravila koji se odnose na tu raspodjelu tako da se uvijek osigura da se raspodjelom ne ugrožava primarna svrha poduzeća; budući da bi u svakom slučaju najveći dio dobiti koju ostvari socijalno i solidarno poduzeće trebalo ponovno uložiti ili na drugi način upotrijebiti za očuvanje i postizanje njegove socijalne svrhe;

Ab.  budući da bi, radi učinkovitosti, ograničenje koje se odnosi na neraspodjelu trebalo obuhvaćati niz aspekata, posebno isplatu redovnih dividendi, raspodjelu akumuliranih rezervi, prijenos preostale imovine pri gašenju poslovnih aktivnosti subjekta, transformaciju socijalnog poduzeća u drugu vrstu organizacije, ako je to dopušteno, i gubitak statusa socijalnog poduzeća; budući da bi se ograničenje koje se odnosi na neraspodjelu moglo kršiti i neizravno isplatom naknade zaposlenicima ili direktorima koja je neopravdana i premašuje tržišne vrijednosti;

Ac.  budući da bi se socijalnim i solidarnim poduzećima trebalo upravljati u skladu s modelima demokratskog upravljanja koji u donošenje odluka uključuju zaposlenike, klijente i dionike na koje utječe njihova aktivnost; budući da taj model sudjelovanja predstavlja strukturni postupak za kontrolu stvarnog postizanja društvenih ciljeva organizacije; budući da se ovlasti članova u donošenju odluka ne bi trebale temeljiti samo ili prvenstveno na njihovu udjelu u kapitalu, čak i ako je socijalno i solidarno poduzeće usvojilo pravni oblik komercijalnog trgovačkog društva;

Ad.   budući da u nekim državama članicama socijalna i solidarna poduzeća mogu usvojiti pravni oblik komercijalnog trgovačkog društva; budući da bi mogućnost da takva društva budu priznata kao socijalna i solidarna poduzeća na razini EU-a trebala ovisiti o ispunjenju određenih zahtjeva i uvjeta za rješavanje mogućih proturječnosti između oblika trgovačkog društva i modela socijalnog poduzeća;

Ae.  budući da bi postupanje prema zaposlenicima u socijalnim poduzećima trebalo biti usporedivo s postupanjem prema zaposlenicima u tradicionalnim poduzećima čiji je cilj ostvarivanje dobiti;

Af.  budući da bi pozitivan učinak socijalnih i solidarnih poduzeća na zajednicu mogao opravdati donošenje konkretnih mjera u njihovu korist, kao što su isplata subvencija i donošenje povoljnih mjera koje se odnose na poreze i javnu nabavu; budući da bi u načelu trebalo smatrati da su te mjere u skladu s Ugovorima, s obzirom na to da je njihov cilj olakšati razvoj gospodarskih aktivnosti ili područja čija je glavna svrha ostvarivanje pozitivnog učinka na društvo i da je sposobnost tih poduzeća da prikupe sredstva i ostvare dobit znatno ograničenija od one komercijalnog trgovačkog društva;

Ag.  budući da se Uredbom (EU) br. 346/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(11) utvrđuju uvjeti i zahtjevi za uspostavu europskih fondova za socijalno poduzetništvo;

Ah.  budući da bi Unija trebala osmisliti certifikat ili oznaku za socijalna i solidarna poduzeća kako bi ona postala vidljivija i kako bi se poticao usklađeniji pravni okvir; budući da je bitno da javne vlasti provjere i osiguraju da određeno poduzeće ispunjava zahtjeve za izdavanje oznake socijalnog i solidarnog poduzeća prije nego što mu se ta oznaka dodijeli te bi na taj način mogla iskoristiti prednosti mjera koje se donose na razini EU-a; budući da bi socijalnom i solidarnom poduzeću trebalo oduzeti taj certifikat ako ne ispuni te zahtjeve i svoje pravne obveze;

Ai.  budući da bi socijalna i solidarna poduzeća trebala jednom godišnje objavljivati socijalno izvješće u kojem bi izvještavala barem o svojim aktivnostima, rezultatima, uključenosti dionika, raspodjeli dobiti, plaćama, subvencijama i ostalim primljenim povlasticama;

1.  naglašava da solidarna i socijalna poduzeća, kojih u Europi ima približno dva milijuna(12) i u kojima je zaposleno više od 14,5 milijuna ljudi(13), imaju iznimno važnu ulogu te ističe njihov neprocjenjiv doprinos otvaranju kvalitetnih radnih mjesta, socijalnoj i regionalnoj koheziji i kontinuiranom gospodarskom rastu na unutarnjem tržištu;

2.   poziva Komisiju da na razini Unije uvede europsku oznaku socijalne ekonomije koja bi se dodijelila poduzećima koja se temelje na socijalnoj ekonomiji i solidarnosti te na jasnim kriterijima osmišljenima kako bi se naglasila posebna obilježja takvih poduzeća i njihov društveni učinak, povećala njihova vidljivost, poticala ulaganja, olakšao pristup financiranju te jedinstvenom tržištu za one koji se žele proširiti na nacionalnoj razini ili na druge države članice, istovremeno poštujući pravne oblike te okvire u sektoru i u državama članicama;

3.  smatra da bi europska oznaka socijalne ekonomije trebala biti dostupna privatnim organizacijama i subjektima koji u svim svojim aktivnostima striktno ispunjavaju pravne zahtjeve za socijalna i solidarna poduzeća, bez obzira na pravni oblik njihova osnivanja u državi članici; napominje da bi oznaka trebala za poduzeće biti fakultativna;

4.  smatra da bi europska oznaka socijalne ekonomije trebala biti dobrovoljna za poduzeća, ali da je moraju priznati sve države članice;

5.  smatra da bi pravni zahtjevi za stjecanje i zadržavanje europske oznake socijalne ekonomije trebali biti utvrđeni u skladu s određenim značajkama i kriterijima, posebno onima utvrđenim u Prilogu ovoj Rezoluciji;

6.  ističe da s obzirom na rastuću potražnju za socijalnim uslugama, socijalna poduzeća u Uniji postaju sve važnija u pružanju socijalnih usluga za podršku osobama kojima prijeti siromaštvo i socijalna isključenost ili koje se s tim pojavama suočavaju; ističe da socijalna i solidarna poduzeća ne bi trebala zamijeniti socijalne usluge koje pružaju javni subjekti, već bi trebala imati komplementarnu ulogu; skreće pozornost na važnost socijalnih i solidarnih poduzeća koja pružaju socijalne, zdravstvene ili obrazovne usluge te obavljaju posebne ekološke zadaće u suradnji s lokalnim vlastima i volonterima; ističe da socijalna i solidarna poduzeća potencijalno mogu riješiti određene društvene izazove primjenom pristupa „odozdo prema gore”;

7.  ističe da socijalna i solidarna poduzeća pružaju mogućnost za zapošljavanje osoba s invaliditetom, kao i osoba iz drugih skupina koje su u nepovoljnom položaju;

8.  naglašava da su socijalna i solidarna poduzeća snažno ukorijenjena na lokalnoj i regionalnoj razini, zbog čega su u prednosti jer bolje prepoznaju konkretne potrebe te mogu ponuditi proizvode i usluge koji su potrebni u određenom području i tako poboljšati gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju;

9.  napominje da socijalna i solidarna poduzeća mogu doprinijeti većoj rodnoj ravnopravnosti i smanjenju razlike u plaćama između žena i muškaraca;

10.  naglašava potrebu za zapošljavanjem onih koji su najčešće isključeni iz tržišta rada reintegracijom dugotrajno nezaposlenih osoba te općenito suzbijanjem nezaposlenosti;

11.  smatra da bi trebalo uspostaviti mehanizam koji uključuje države članice u sklopu kojeg subjekti koji ispunjavaju odgovarajuće pravne zahtjeve mogu dobiti europsku oznaku socijalne ekonomije; te da bi svaki pravni subjekt uređen javnim pravom koji ispunjava pravne kriterije trebao imati pravo na oznaku EU-a, neovisno o tome postoji li u državi članici osnivanja poseban pravni oblik za socijalna i solidarna poduzeća;

12.  smatra da bi mehanizam trebalo uspostaviti u bliskoj suradnji s državama članicama radi zaštite europske oznake socijalne ekonomije i sprečavanja osnivanja i djelovanja „lažnih” socijalnih poduzeća; tim bi se mehanizmom trebalo osigurati redovito praćenje poduzeća s europskom oznakom socijalne ekonomije u pogledu njihova poštovanja odredbi utvrđenih za tu oznaku; smatra da bi države članice trebale utvrditi djelotvorne i razmjerne kazne kako bi osigurale da se oznaka ne dobije niti koristi na neprimjeren način;

13.  smatra da bi socijalna i solidarna poduzeća s europskom oznakom socijalne ekonomije trebala biti priznata kao takva u svim državama članicama, u skladu s vrstama aktivnosti koje obavljaju, te da bi trebala uživati iste povlastice, prava i obveze kao i poduzeća osnovana u skladu s pravom države članice u kojoj djeluju;

14.  naglašava potrebu za širokom i uključivom definicijom na razini Unije, ističući važnost načela da se znatan postotak dobiti poduzeća treba reinvestirati ili iskoristit na drugi način kako bi se ostvarila društvena svrha socijalnih i solidarnih poduzeća; naglašava posebne izazove s kojima se suočavaju socijalne zadruge i socijalna poduzeća za radnu integraciju pri obavljanju svojih zadaća pružanja pomoći onima koji su obično isključeni iz tržišta rada te ističe da, kad je riječ o novoj oznaci, treba uključiti i takve organizacije;

15.  smatra da minimalni kriteriji i pravni zahtjevi za stjecanje i zadržavanje europske oznake socijalne ekonomije moraju obuhvaćati društveno korisnu djelatnost koju bi trebalo definirati na razini Unije; ističe da bi ta djelatnost trebala biti mjerljiva u pogledu društvenog učinka u područjima poput socijalne integracije ranjivih osoba, integracije na tržište rada onih kojima prijeti isključenost iz kvalitetnih i održivih radnih mjesta, smanjenja rodne nejednakosti, borbe protiv marginalizacije migranata, poboljšanja jednakih mogućnosti s pomoću zdravstva, obrazovanja, kulture i dostojnog stambenog prostora te borbe protiv siromaštva i nejednakosti; naglašava da u svom radu socijalna i solidarna poduzeća moraju biti u skladu s najboljim praksama u pogledu uvjeta rada i zapošljavanja;

16.  ističe da dobivanje oznake kvalitete ne bi smjelo prouzročiti visoke troškove i radno opterećenje kako socijalna poduzeća ne bi bila u nepovoljnom položaju, posebno vodeći računa o malim i srednjim socijalnim i solidarnim poduzećima; u skladu s tim, zajednički kriteriji na razini Unije moraju biti jednostavni, jasni i utemeljeni na materijalnim, umjesto na formalnim faktorima, a relevantni postupci ne smiju predstavljati opterećenje; napominje da, iako su obveze izvješćivanja razumno sredstvo za provjeru imaju li socijalna i solidarna poduzeća i dalje pravo na europsku oznaku socijalne ekonomije, učestalost takvih izvješća i obvezne informacije koje u njih treba uključiti ne smiju predstavljati pretjerano opterećenje; primjećuje da bi se troškovi postupka dodjele oznake ili certifikata mogli ograničiti kad bi se središnja administracija provodila na razini nacionalnih tijela koja bi u suradnji sa socijalnim i solidarnim poduzećima mogla prenijeti administraciju i postupanje na razinu nacionalne samouprave nakon paneuropskog definiranja kriterija za socijalna i solidarna poduzeća;

17.  poziva Komisiju i države članice da aktivno promiču europsku oznaku socijalne ekonomije te promiču društvene i gospodarske prednosti socijalnih i solidarnih poduzeća, uključujući stvaranje kvalitetnih radnih mjesta i socijalnu koheziju;

18.  ističe da provedba strategije društveno odgovornog poslovanja u okviru poslovnog plana nije dovoljna kako bi se poduzeće klasificiralo kao socijalno i solidarno te stoga naglašava važnost isticanja jasne razlike između socijalnih i solidarnih poduzeća te poduzeća čije je poslovanje društveno odgovorno;

19.  poziva Komisiju da osigura da njezine politike odražavaju obvezu stvaranja povoljnog okružja za socijalna i solidarna poduzeća; poziva Komisiju da s tim u vezi u suradnji s državama članicama i sektorom socijalnih poduzeća provede usporednu studiju različitih nacionalnih i regionalnih pravnih okvira kojima su uređena socijalna poduzeća diljem EU-a, operativnih uvjeta za socijalna poduzeća te njihovih značajki, uključujući njihovu veličinu i broj te područje aktivnosti, kao i studiju različitih nacionalnih sustava certificiranja, statusa i označivanja;

20.  ističe da socijalna i solidarna poduzeća imaju dugu povijest u većini država članica te da su se pokazala ključnim i važnim dionicima na tržištu;

21.  smatra da investicijski prioriteti za socijalnu ekonomiju i socijalna poduzeća ne bi trebali biti ograničeni na socijalnu uključenost, već bi trebali uključivati zapošljavanje i obrazovanje, kako bi se odrazio širok spektar gospodarskih djelatnosti u kojima su prisutni;

22.  poziva na nastavak programa „Erasmus za mlade poduzetnike” te na učinkovito korištenje njegova proračuna i laku dostupnost informacija o programu;

23.  poziva na to da se postupci za uspostavu socijalnih poduzeća pojednostave, tako da prekomjerna birokracija ne predstavlja prepreku za socijalno poduzetništvo;

24.   poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama sastavi popis (koji bi trebao biti predmetom preispitivanja) postojećih pravnih oblika u državama članicama koji imaju značajke socijalnih poduzeća te da stalno ažurira taj popis, uz poštovanje povijesnih i pravnih posebnosti poduzeća socijalne ekonomije;

25.  poziva Komisiju da bolje uključi socijalnu ekonomiju u zakonodavstvo Unije kako bi se uspostavili jednaki uvjeti za socijalna i solidarna poduzeća, s jedne strane, te za druge oblike poduzeća, s druge strane;

26.  naglašava važnost umrežavanja socijalnih poduzeća te poziva države članice da potiču prijenos znanja i najboljih praksi u državama članicama (na primjer osnivanjem nacionalnih kontaktnih točaka) i u cijeloj Uniji, uključujući ne samo socijalna i solidarna poduzeća već i tradicionalna poduzeća, akademsku zajednicu i druge zainteresirane strane; poziva Komisiju da u kontekstu Stručne skupine za socijalno poduzetništvo te u suradnji s državama članica nastavi prikupljati i dijeliti informacije o postojećim dobrim praksama te da analizira i kvalitativne i kvantitativne podatke o doprinosu socijalnih i solidarnih poduzeća javnoj politici i lokalnim zajednicama;

27.  ističe da bi Komisija, države članice te regionalna i lokalna tijela trebali uvrstiti dimenziju socijalnih poduzeća u odgovarajuće politike, programe i prakse;

28.  snažno ističe da u sklopu pravila o načinu poslovanja socijalnih poduzeća moraju poštovati načela poštenog tržišnog natjecanja i ne smije dozvoliti nepošteno tržišno natjecanje kako bi se omogućilo pravilno funkcioniranje tradicionalnih malih i srednjih poduzeća;

29.  poziva Komisiju da preispita postojeće pravo Unije i po potrebi podnese zakonodavne prijedloge za uspostavu usklađenijeg i cjelovitijeg pravnog okvira radi pružanja potpore poduzećima koja se temelje na socijalnoj ekonomiji i solidarnosti, posebno, ali ne samo, u području javne nabave, prava tržišnog natjecanja i oporezivanja, kako bi se s takvim poduzećima postupalo u skladu s njihovom posebnom prirodom te doprinosom socijalnoj koheziji i gospodarskom rastu; smatra da bi takve mjere trebalo staviti na raspolaganje poduzećima koja su dobila europsku oznaku socijalne ekonomije kojom se jamči poštovanje kriterija na temelju kojih se neko poduzeće smatra socijalnim i solidarnim poduzećem; smatra da bi se takvim zakonodavnim prijedlozima mogli osobito olakšati prekogranična suradnja i transakcije socijalnih i solidarnih poduzeća;

30.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu konkretne korake kako bi se ponovno pokrenulo i u većoj mjeri privuklo javno i privatno financiranje koje je potrebno socijalnim i solidarnim poduzećima, uključujući promidžbu europske oznake socijalne ekonomije;

31.  poziva na javnu internetsku višejezičnu europsku platformu za socijalna i solidarna poduzeća na kojoj bi ona mogla dobiti informacije i razmjenjivati ideje o osnivanju, mogućnostima i zahtjevima za financiranje iz fondova EU-a, sudjelovanju u javnoj nabavi i mogućim pravnim strukturama;

32.  smatra prikladnim da Komisija preispita mogućnost za uspostavu linije financiranja radi pružanja potpore inovacijama u poduzećima koja se temelje na socijalnoj ekonomiji i solidarnosti, posebno kad inovativni karakter aktivnosti koju poduzeće obavlja tom poduzeću otežava osiguranje dostatnih sredstava u uobičajenim tržišnim uvjetima; poziva Komisiju i države članice da poduzmu konkretne korake kako bi se poduzećima koja se temelje na socijalnoj ekonomiji i solidarnosti olakšalo da privuku sredstva potrebna za nastavak rada;

33.  naglašava potrebu za pružanjem potpore socijalnim i solidarnim poduzećima tako da im se osiguraju dostatna sredstva s obzirom na to da je financijska održivost presudna za njihov opstanak; naglašava potrebu za poticanjem financijske potpore koju socijalnim i solidarnim poduzećima pružaju privatni ulagači i javna tijela na regionalnoj i nacionalnoj razini te na razini Unije, s posebnim naglaskom na financiranju inovacija; poziva Komisiju da u kontekstu sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) 2021. – 2027. ojača socijalnu dimenziju postojećih instrumenata Unije za financiranje, kao što su Europski socijalni fond, Europski fond za regionalni razvoj i Program Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije, u cilju promicanja socijalne ekonomije i socijalnog poduzetništva; poziva Komisiju da ojača provedbu Programa Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije te njegova potprograma Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo, te da poveća osviještenost u financijskom sektoru o obilježjima te društvenim i gospodarskim prednostima socijalnih i solidarnih poduzeća; nadalje, smatra da je općenito važno poticati alternativne načine financiranja, kao što su fondovi rizičnog kapitala, financiranje novoosnovanih poduzeća, mikrokreditiranje i skupno financiranje, kako bi se povećala ulaganja u tom sektoru utemeljena na oznaci europske socijalne ekonomije;

34.  poziva na to da se fondovi Europske unije učinkovito koriste te ističe da korisnicima treba olakšati pristup, među ostalim i u svrhu jačanja i podupiranja socijalnih poduzeća u ostvarivanju njihova primarnog cilja, a to je ostvarivanje socijalnog učinka, a ne maksimalne dobiti, što u konačnici omogućuje povrat ulaganja za društvo u dugoročnom razdoblju; poziva Komisiju da u kontekstu sljedećeg VFO-a 2021. – 2027. preispita regulatorni okvir fondova za socijalna ulaganja kako bi se socijalnim i solidarnim poduzećima olakšao pristup financijskom tržištu; u tom kontekstu poziva na učinkovitu europsku kampanju za smanjenje birokracije te za promicanje europske oznake socijalne ekonomije;

35.  s tim u vezi primjećuje da se socijalna ekonomija i dalje suočava s poteškoćama u pristupu javnoj nabavi, na primjer s preprekama koje se odnose na veličinu i financijske mogućnosti; ponavlja da je važno da države članice učinkovito provedu paket mjera za reformu javne nabave radi povećanja sudjelovanja tih poduzeća u postupcima nadmetanja za postupke javne nabave boljim obavještavanjem o pravilima u vezi s javnim nabavama, kriterijima i informacijama o ponudama te poboljšanjem pristupa u pogledu ugovora tim poduzećima, uključujući socijalne klauzule i kriterije, pojednostavljivanjem postupaka te sastavljanjem natječaja tako da budu dostupniji manjim sudionicima;

36.  uzima u obzir važnost pružanja financijske potpore poduzećima u okviru socijalne i solidarne ekonomije; poziva Komisiju da u obzir uzme posebnosti socijalnih poduzeća koja primaju državne potpore; predlaže olakšavanje pristupa financiranju po uzoru na kategorije utvrđene u Uredbi Komisije (EU) br. 651/2014(14);

37.  napominje da je za jačanje rasta tog sektora, uz financiranje, ključno pružanje usluga obrazovanja i stručnog usavršavanja osobama zaposlenima u socijalnim poduzećima, posebno kako bi se potaknule poduzetničke vještine i ekonomska znanja potrebna za vođenje poduzeća, te pružanje specijalističke potpore i smanjenje administracije; poziva države članice da uspostave politike kojima će se omogućiti povoljan fiskalni tretman socijalnih poduzeća;

38.  poziva Komisiju i države članice da prikupljaju kvantitativne i kvalitativne podatke i analize o socijalnim i solidarnim poduzećima i njihovu doprinosu javnoj politici unutar i diljem zemalja, uzimajući u obzir posebnosti tih poduzeća te primjenjujući odgovarajuće i relevantne kriterije, u cilju unapređenja oblikovanja politika i strategija te razvoja alata koji će poduprijeti razvoj tih poduzeća;

39.  traži od Komisije da na temelju članka 50. Ugovora o funkcioniranju Europske unije podnese prijedlog zakonodavnog akta o stvaranju europske oznake socijalne ekonomije za poduzeća koja se temelje na socijalnoj ekonomiji i solidarnosti, u skladu s preporukama utvrđenima u Prilogu;

40.  smatra da financijske posljedice traženog prijedloga moraju pokriti Unija i države članice;

41.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i priložene preporuke proslijedi Komisiji i Vijeću te parlamentima i vladama država članica.

(1)

Usvojeni tekstovi, P6_TA(2009)0062.

(2)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0429.

(3)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0320.

(4)

13766/15 SOC 643 EMPL 423.

(5)

Uredba (EU) br. 346/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o europskim fondovima za socijalno poduzetništvo (SL L 115, 25.4.2013., str. 18.).

(6)

Uredba (EU) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o Programu Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije i izmjeni Odluke br. 283/2010/EU o uspostavi Europskog mikrofinancijskog instrumenta za zapošljavanje i socijalnu uključenost – Progress (SL L 347, 20.12.2013., str. 238.).

(7)

Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.).

(8)

Uredba Vijeća (EZ) br. 1435/2003 od 22. srpnja 2003. o Statutu europskih zadruga (SCE) (SL L 207, 18.8.2003., str. 1.).

(9)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0094.

(10)

http://ec.europa.eu/growth/tools-databases/newsroom/cf/itemdetail.cfm?item_id=9024

(11)

Uredba (EU) br. 346/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o europskim fondovima za socijalno poduzetništvo (SL L 115, 25.4.2013., str. 8.).

(12)

https://ec.europa.eu/growth/sectors/social-economy_hr

(13)

http://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=738&langId=hr&pubId=7523, str. 47.

(14)

Uredba Komisije (EU) br. 651/2014 od 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora (SL L 187, 26.6.2014., str. 1.).


PRILOG PRIJEDLOGU REZOLUCIJE:PREPORUKE O SADRŽAJU TRAŽENOG PRIJEDLOGA

Preporuka 1 (o stvaranju europske oznake socijalne ekonomije i poduzećima koja ispunjavaju uvjete)

Europski parlament smatra da bi se zakonodavnim aktom koji se treba donijeti trebalo nastojati stvoriti „europsku oznaku socijalne ekonomije” koja će biti fakultativna za poduzeća koja se temelje na socijalnoj ekonomiji i solidarnosti (socijalna i solidarna poduzeća), bez obzira na pravni oblik koji odluče usvojiti u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

Europski parlament smatra da bi europsku oznaku socijalne ekonomije trebalo dodijeliti samo onim poduzećima koja kumulativno ispunjavaju sljedeće kriterije:

(a)  organizacija bi trebala biti privatni subjekt osnovan u bilo kojem obliku dostupnom u državama članicama i u skladu s pravom EU-a te bi trebala biti nezavisna od države i javne vlasti;

(b)  svrha poduzeća mora biti prvenstveno usmjerena na opći interes ili korist za javnost;

(c)  poduzeće bi prije svega trebalo obavljati društveno korisne aktivnosti i aktivnosti koje se temelje na solidarnosti, odnosno svojim aktivnostima trebalo bi pružati potporu ranjivim skupinama, boriti se protiv socijalne isključenosti, nejednakosti i kršenja temeljnih prava, među ostalim i na međunarodnoj razini, ili doprinositi zaštiti okoliša, biološke raznolikosti, klime i prirodnih resursa;

(d)  poduzeće bi trebalo podlijegati barem djelomičnom ograničenju raspodjele dobiti i posebnim pravilima o dodjeli dobiti i imovine tijekom cijelog razdoblja njegova postojanja, među ostalim i u slučaju prestanka poslovanja; u svakom slučaju, najveći dio dobiti koju poduzeće ostvari trebalo bi ponovno uložiti ili na drugi način upotrijebiti kako bi se ostvarila njegova socijalna svrha;

(e)  poduzećem bi se trebalo upravljati u skladu s modelima demokratskog upravljanja koji uključuju njegove zaposlenike, klijente i dionike na koje utječu njegove aktivnosti; ovlasti i utjecaj članova u postupku donošenja odluka ne bi se smjele temeljiti na kapitalu koji posjeduju.

Europski parlament smatra da ništa ne sprečava dodjelu europske oznake socijalne ekonomije konvencionalnim poduzećima ako ispunjavaju navedene zahtjeve, posebno u vezi s njihovim ciljem, raspodjelom dobiti, upravljanjem i donošenjem odluka.

Preporuka 2 (o mehanizmu za certificiranje, nadzor i praćenje europske oznake socijalne ekonomije)

Zakonodavnim aktom trebalo bi utvrditi mehanizam certificiranja te nadzora i praćenja pravne oznake uz sudjelovanje država članica i predstavnika socijalne ekonomije. Takav je mehanizam od ključne važnosti za zaštitu pravne oznake poduzeća koje se temelji na socijalnoj ekonomiji i solidarnosti te očuvanje njezine svojstvene vrijednosti. Europski parlament smatra da bi taj nadzor trebao uključivati organizacije koje zastupaju sektor socijalnih poduzeća.

Kazne za kršenje mjerodavnih pravila mogle bi varirati od puke opomene do povlačenja oznake.

Preporuka 3 (o priznavanju europske oznake socijalne ekonomije)

Europska oznaka socijalne ekonomije trebala bi biti valjana u svim državama članicama. Poduzeće koje nosi oznaku trebalo bi biti priznato kao socijalno i solidarno poduzeće u svim državama članicama. Oznaka bi trebala omogućiti svakom poduzeću koje ju nosi da provodi svoju glavnu aktivnost u drugim državama članicama pod istim uvjetima kao nacionalna poduzeća koja nose tu oznaku. Trebali bi uživati iste povlastice, prava i obveze kao socijalna i solidarna poduzeća osnovana u skladu sa zakonom države članice u kojoj djeluju.

Preporuka 4 (o obvezama izvješćivanja)

Zakonodavnim aktom bi se od socijalnih i solidarnih poduzeća koja žele zadržati oznaku trebalo zahtijevati da jednom godišnje objavljuju socijalno izvješće o svojim aktivnostima, rezultatima, uključenosti dionika, raspodjeli dobiti, plaćama, subvencijama i ostalim primljenim povlasticama. S tim u vezi Komisija bi trebala biti ovlaštena za stvaranje modela kojim bi se socijalnim i solidarnim poduzećima pomoglo u tom nastojanju.

Preporuka 5 (o smjernicama dobre prakse)

Zakonodavnim aktom također bi trebalo ovlastiti Komisiju da izradi smjernice dobre prakse za socijalna i solidarna poduzeća u Europi. Takva dobra praksa trebala bi osobito uključivati sljedeće:

(a)  modele učinkovitog demokratskog upravljanja;

(b)  postupke savjetovanja za uspostavu učinkovite poslovne strategije;

(c)  prilagodbu socijalnim potrebama i tržištu rada, posebno na lokalnoj razini;

(d)  politiku plaća, stručno osposobljavanje, zdravlje i sigurnost na radu i kvalitetu zapošljavanja;

(e)  odnose s korisnicima i klijentima te odgovor na socijalne potrebe koje tržište ili država još ne zadovoljavaju;

(f)  situaciju poduzeća u pogledu različitosti, nediskriminacije i jednakih mogućnosti za muškarce i žene među svojim članovima, uključujući odgovorne i rukovodeće položaje;

Preporuka 6 (o popisu pravnih oblika)

Zakonodavni akt trebao bi uključivati popis pravnih oblika poduzeća i poduzetnika u državama članicama koji ispunjavaju uvjete za europsku oznaku socijalne ekonomije. Taj bi popis trebalo redovito preispitivati.Kako bi se osigurala transparentnost i učinkovita suradnja među državama članicama, taj bi popis trebalo objaviti na internetskim stranicama Europske komisije.

Preporuka 7 (o reviziji postojećeg zakonodavstva)

Poziva se Komisija da revidira postojeće pravne akte i, po potrebi, podnese zakonodavne prijedloge kojima se uspostavlja usklađeniji i cjelovitiji pravni okvir radi pružanja potpore socijalnim poduzećima.

Preporuka 8 (o ekosustavu za socijalna poduzeća i suradnji među državama članicama)

Komisija bi trebala osigurati da njezine politike odražavaju obvezu uspostave ekosustava za socijalna poduzeća. Komisija se poziva da u obzir uzme činjenicu da socijalna i solidarna poduzeća imaju snažan lokalni i regionalni utjecaj zbog čega su u prednosti jer bolje prepoznaju konkretne potrebe te mogu ponuditi svoje proizvode i usluge, većinom na području zajednice, i poboljšati socijalnu i teritorijalnu koheziju. Poziva se Komisija da poduzme korake za promicanje suradnje između socijalnih poduzeća i solidarnih poduzeća preko nacionalnih i sektorskih granica kako bi se potaknula razmjena znanja i praksi i time podržao razvoj takvih poduzeća;


OBRAZLOŽENJE

Socijalna i solidarna poduzeća dio su socijalne ekonomije. Ona objedinjuju šire društvene i ekološke ciljeve te ciljeve koji se odnose na zajednicu s upravljanjem temeljenim na poduzetničkom modelu. Njihove su aktivnosti raznolike. Obično se bave pružanjem socijalnih usluga i usluga profesionalne integracije za skupine u nepovoljnom položaju, no čini se da u nacionalnom zakonodavstvu postoji opći trend povećanja raspona aktivnosti kojima se socijalna poduzeća imaju pravo baviti, pod uvjetom da su te aktivnosti od općeg interesa i/ili od koristi za društvo, kao što je pružanje usluga za zajednicu, među ostalim u području obrazovanja, kulture i okoliša.

Nedavna gospodarska i financijska kriza pokazala je da su pojedinci koji su u najvećoj mjeri bili zahvaćeni posljedicama krize pripadnici skupina koje su najugroženije i najisključenije s tržišta rada, odnosno žene, osobe s invaliditetom, mladi i radnici s nižom stručnom spremom. U tom kontekstu izvjestitelj podsjeća da socijalna i solidarna ekonomija osigurava radna mjesta za više od 14 milijuna ljudi, što čini oko 6,5 % radnika u EU-u i 10 % poduzeća EU-a.

U državama članicama EU-a socijalna poduzeća mogu usvojiti niz pravnih oblika i statusa, od tradicionalnijih pravnih oblika (npr. udruge, zaklade, zadruge, uzajamna društva, dionička društva) do novih pravnih oblika koji su isključivo namijenjeni za socijalna poduzeća (npr. socijalne zadruge u Italiji ili GmbH u Njemačkoj). Ta različitost i inovativni karakter nekih od tih pravnih oblika pozivaju na oprez u tom području koje je trenutno u fazi intenzivnog razvoja. To je i pokazatelj da će biti teško postići konsenzus u Europi u pogledu toga je li u ovom trenutku prikladno ili potrebno uspostaviti poseban pravni oblik socijalnog poduzeća na razini EU-a.

Upravo zbog toga izvjestitelj primjenjuje oprezniji pristup za koji smatra da bi mogao pomoći postizanju značajnijeg političkog konsenzusa i, što je još važnije, koji može imati znatne prednosti za socijalna poduzeća. Izvjestitelj predlaže da se Komisija pozove da na razini EU-a uvede „europsku oznaku socijalne ekonomije” koja će biti fakultativna, odnosno dostupna na zahtjev socijalnih poduzeća, i koja bi se dodjeljivala onim poduzećima koja ispunjavaju niz kriterija bez obzira na pravni oblik koji odluče usvojiti u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. Taj niz kriterija definiran je u tekstu izvješća i nije posve nov. Nastavlja se na prethodne tekstove i rezolucije institucija EU-a. Kako bi otklonio svaku sumnju, izvjestitelj u tom kontekstu naglašava da njegova definicija socijalnih poduzeća uključuje organizacije koje ostvaruju dobit. Ključni element je da se najveći dio koristi ponovno ulaže u aktivnosti organizacije i namijeni za socijalni cilj.

Izvjestitelj smatra da bi ideja označivanja učinila socijalna poduzeća vidljivijima, da bi im pružila više mogućnosti za pristup javnom i privatnom financiranju, pronalazak boljeg financiranja i ostvarivanje većih koristi te omogućila veću mobilnost unutar Europske unije.

Uz ovu preporuku izvjestitelj u Prilog svojem nacrtu izvješća uključuje niz drugih preporuka. Izvjestitelj predlaže uspostavu mehanizma za certificiranje, nadzor i praćenje europske pravne oznake uz sudjelovanje država članica. Time će se socijalna poduzeća zaštititi od prijevare.

Izvjestitelj također predlaže da bi europska oznaka socijalne ekonomije trebala biti valjana u svim državama članicama, što znači da bi svako poduzeće s tom oznakom trebalo imati mogućnost obavljanja svoje glavne djelatnosti u drugoj državi članici pod istim uvjetima kao nacionalna poduzeća s tom oznakom. Također bi trebala uživati iste povlastice, prava i obveze kao socijalna poduzeća osnovana u skladu sa zakonom države članice u kojoj djeluju.

Zakonodavnim aktom bi se od socijalnih poduzeća koja žele zadržati oznaku trebalo zahtijevati da redovito objavljuju socijalno izvješće o svojim aktivnostima, rezultatima, uključenosti dionika, raspodjeli dobiti, plaćama, subvencijama i ostalim primljenim povlasticama. S tim u vezi Komisija bi trebala biti ovlaštena za stvaranje modela kojim bi se socijalnim poduzećima pomoglo u tom nastojanju.

Zakonodavnim aktom također bi trebalo ovlastiti Komisiju da izradi smjernice dobre prakse za socijalna poduzeća u Europi. Osnovni elementi na koje bi se te smjernice trebale odnositi navedeni su u Prilogu.

Zakonodavni bi akt iz praktičnih razloga trebao uključivati popis pravnih oblika poduzeća i poduzetnika u državama članicama koji ispunjavaju uvjete za europsku oznaku socijalne ekonomije koji se može mijenjati.

Naposljetku, izvjestitelj poziva Komisiju da revidira postojeće zakonodavstvo i, po potrebi, podnese zakonodavne prijedloge za uspostavu usklađenijeg i cjelovitijeg pravnog okvira radi pružanja potpore socijalnim poduzećima.


MIŠLJENJE Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (23.5.2018)

upućeno Odboru za pravna pitanja

o statutu za socijalna i solidarna poduzeća

(2016/2237(INL))

Izvjestitelj za mišljenje (*): Heinz K. Becker

(*)  Pridruženi odbor – članak 54. Poslovnika

(Inicijativa – članak 46. Poslovnika)

PRIJEDLOZI

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja poziva Odbor za pravna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

A.  budući da diljem Europe postoji niz regulatornih okvira za socijalna i solidarna poduzeća na nacionalnoj razini koja se znatno razlikuju u pogledu pravnih pristupa (poput zadruga, udruženja, dobrotvornih organizacija, uzajamnih društava, zaklada itd.), poslovnih modela i javnih potpora; budući da su socijalna i solidarna poduzeća akteri socijalne ekonomije koja je sastavni dio europskog socijalnog tržišnog gospodarstva u društvenom, obrazovnom i kulturnom području te području zaštite okoliša;

B.  budući da socijalna i solidarna poduzeća zauzimaju inovativan pristup u pogledu izazova s kojima se društvo suočava te pružaju potrebnu pomoć državama članicama; budući da socijalna i solidarna poduzeća pružaju važan doprinos društvenim inovacijama; budući da se socijalnu i solidarnu ekonomiju treba smatrati jednom od pokretačkih sila za razvoj društveno i ekološki održivog tržišnog gospodarstva te europskog unutarnjeg tržišta; budući da socijalna i solidarna poduzeća na svom primjeru pokazuju nove načine rješavanja društvenih problema u brzo mijenjajućem svijetu; budući da se utjecaj socijalnih i solidarnih poduzeća, pogotovo tijekom gospodarske krize, posebno osjetio kada je riječ o stvaranju poštenih, uključivih, lokalnih i održivih radnih mjesta, poticanju gospodarskog rasta, zaštiti okoliša i jačanju socijalne, gospodarske i regionalne kohezije(1);

C.  budući da digitalizacija, ambiciozni ciljevi u pogledu klimatskih promjena, migracija, nejednakost, razvoj zajednice, osobito u marginaliziranim područjima, socijalna skrb i zdravstvene usluge, potrebe osoba s invaliditetom i borba protiv siromaštva, socijalne isključenosti, dugotrajne nezaposlenosti i razlike među spolovima te posebne ekološke zadaće pružaju veliki potencijal za socijalno poduzetništvo; budući da većina socijalnih i solidarnih poduzeća djeluju na tržištu na poduzetnički način, prihvaćajući gospodarski rizik;

D.  budući da bi u svim državama članicama socijalna i solidarna poduzeća trebala imati zajednički identitet, pri čemu treba istaknuti važnost prepoznavanja njihove raznolikosti; budući da se u nedavnoj studiji pod nazivom „Europski statut za socijalna i solidarna poduzeća” koju je provela Glavna uprava za unutarnju politiku prepoznaje dodana vrijednost djelovanja na razini Unije i preporučuje utvrđivanje statusa te s njim povezane oznake, certifikacije ili žiga, a ne utvrđivanje zahtjeva za stvaranje posebnog pravnog subjekta za socijalna i solidarna poduzeća;

E.  budući da ruralna područja nude znatne mogućnosti za socijalna poduzeća, i budući da je stoga dostupnost odgovarajuće infrastrukture diljem ruralnih regija ključna;

F.  budući da obrazovanje i osposobljavanje moraju biti prioritetna područja za poticanje kulture poduzetništva među mladima;

G.  budući da uzajamna društva koja djeluju u sektorima zdravstvene skrbi i socijalne pomoći u Uniji zapošljavaju 8,6 milijuna ljudi i pružaju potporu za 120 milijuna građana; ta uzajamna društva imaju tržišni udjel od 24 % te ostvaruju više od 4 % BDP-a Unije;

H.  budući da se Uredbom (EU) br. 346/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(2) utvrđuju uvjeti i zahtjevi za uspostavu europskih fondova za socijalno poduzetništvo;

1.  naglašava da poduzeća socijalne ekonomije, kojih u Europi ima približno dva milijuna(3) i u kojima je zaposleno više od 14,5 milijuna osoba(4), imaju iznimno važnu ulogu te ističe njihov neprocjenjiv doprinos otvaranju kvalitetnih radnih mjesta, socijalnoj i regionalnoj koheziji i kontinuiranom gospodarskom rastu na unutarnjem tržištu;

2.  ističe da socijalna i solidarna poduzeća imaju dugu povijest u većini država članica te da su se pokazala ključnim i važnim dionicima na tržištu;

3.  poziva Komisiju i nacionalna tijela da poštuju povijesne i pravne posebnosti poduzeća socijalne ekonomije kada je riječ o regulaciji tržišta;

4.  ističe da s obzirom na potražnju za socijalnim uslugama, koja je u porastu, socijalna poduzeća u Uniji postaju sve važnija u pružanju socijalnih usluga za podršku osobama kojima prijeti ili koje su suočene sa siromaštvom i socijalnom isključenosti; ističe da socijalna i solidarna poduzeća ne bi trebala zamijeniti socijalne usluge koje pružaju javni subjekti, već bi trebali imati komplementarnu ulogu; skreće pozornost na važnost socijalnih i solidarnih poduzeća koja pružaju socijalne, zdravstvene ili obrazovne usluge te obavljaju posebne ekološke zadaće u suradnji s lokalnim tijelima i volonterima; ističe da socijalna i solidarna poduzeća potencijalno mogu riješiti određene društvene izazove primjenom pristupa „odozdo prema gore”;

5.  ističe da socijalna i solidarna poduzeća pružaju mogućnost zapošljavanja osoba s invaliditetom, kao i osoba iz drugih skupina koje su u nepovoljnom položaju;

6.  naglašava da socijalna i solidarna poduzeća imaju snažnu lokalnu i regionalnu ukorijenjenost, zbog čega su u prednosti jer bolje prepoznaju konkretne potrebe te mogu ponuditi proizvode i usluge koji su potrebni u određenom području, te tako poboljšati gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju;

7.  napominje da socijalna i solidarna poduzeća mogu doprinijeti većoj rodnoj ravnopravnosti i smanjenju razlike u plaćama između žena i muškaraca;

8.  naglašava važnost umrežavanja socijalnih poduzeća te poziva države članice da potiču prijenos znanja i najboljih praksi u državama članicama (na primjer osnivanjem nacionalnih kontaktnih mjesta) i u cijeloj Uniji, uključujući ne samo socijalna i solidarna poduzeća već i tradicionalna poduzeća, akademsku zajednicu i druge zainteresirane strane; poziva Komisiju da u kontekstu Stručne skupine za socijalno poduzetništvo te u suradnji s državama članica nastavi prikupljati i dijeliti informacije o postojećim dobrim praksama, te da analizira i kvalitativne i kvantitativne podatke o doprinosu socijalnih i solidarnih poduzeća javnoj politici i lokalnim zajednicama;

9.  poziva na javnu internetsku višejezičnu europsku platformu za socijalna i solidarna poduzeća putem koje bi ona mogla dobiti informacije i razmjenjivati ideje o osnivanju, mogućnostima i zahtjevima za financiranje iz sredstava EU-a, sudjelovanju u javnoj nabavi i mogućim pravnim strukturama;

10.  poziva Komisiju da na razini Unije uvede „europsku oznaku socijalne ekonomije“ za socijalna i solidarna poduzeća, temeljenu na jasnim kriterijima osmišljenima kako bi se naglasila posebna obilježja tih poduzeća i njihov društveni učinak, povećala njihova vidljivost, poticala ulaganja, olakšao pristup financiranju te jedinstvenom tržištu za one koji se žele proširiti na nacionalnoj razini ili na druge države članice, istovremeno poštujući različite pravne oblike te okvire u sektoru i u državama članicama; nadalje napominje da bi se kriterijima, i u gospodarskom i u socijalnom smislu, trebao utvrditi jasan cilj djelovanja za dobrobit zajednice ili određene grupe ljudi, s naglaskom na financijsku održivost; ističe da bi stavljanje naglaska na socijalne aspekte trebalo biti glavni cilj socijalnih i solidarnih poduzeća; smatra da bi se oznaka trebala dodjeljivati na zahtjev poduzeća koja ispunjavaju kriterije prihvatljivosti, poput ostvarivanja socijalnih ciljeva, poduzetničke dimenzije, participativnog donošenja odluka i znatnog reinvestiranja dobiti; smatra da bi „europska oznaka socijalne ekonomije“ trebala biti neobavezna za poduzeća, ali da mora biti priznata u svim državama članicama;

11.  ističe da trenutačno postoje kriteriji kako bi se definirala socijalna i solidarna poduzeća za potrebe postojećeg zakonodavstva Unije poput onih navedenih u Uredbi (EU) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(5), prema kojoj „socijalno poduzeće” znači poduzetnik, bez obzira na pravni oblik, koji:

(a)  sukladno Statutima ili bilo kojem drugom pravnom aktu kojim se osniva, kao glavni cilj ima postizanje mjerljivih i pozitivnih društvenih učinaka ispred stvaranja dobiti za svoje vlasnike, članove i dioničare i koji:

i.  pruža usluge ili dobra koja ostvaruju društveni prinos i/ili

ii. koristi metodu proizvodnje dobara ili usluga koja sadrži njegov društveni cilj;

(b)  prihode koristi kao prvo i osnovno za postizanje svojih primarnih ciljeva i posluje u skladu s unaprijed određenim postupcima i pravilima za raspodjelu prihoda dioničarima i vlasnicima kako bi se osiguralo da bilo kakva raspodjela ne dovodi u pitanje primarne ciljeve; i

(c)  njime se upravlja poduzetnički, odgovorno i transparentno, u prvom redu uključivanjem radnika, klijenata i dionika povezanih s njegovom poslovnom djelatnošću;

12.  naglašava potrebu za širokom i uključivom definicijom na razini Unije, ističući važnost načela da se znatan postotak dobiti poduzeća treba reinvestirati ili iskoristit na drugi način kako bi se ostvarila društvena svrha socijalnih i solidarnih poduzeća; naglašava posebne izazove s kojima se suočavaju socijalne zadruge i socijalna poduzeća za radnu integraciju pri obavljanju svojih zadaća pružanja pomoći onima koji su obično isključeni iz tržišta rada te ističe da, kada je riječ o novoj oznaci, treba uključiti i takve organizacije;

13.  smatra da minimalni kriteriji i pravni zahtjevi za stjecanje i zadržavanje „europske socijalne oznake” moraju biti društveno korisna djelatnost, koju treba definirati na razini Unije; ističe da bi ta djelatnost trebala biti mjerljiva u pogledu društvenog učinka u područjima poput socijalne integracije ranjivih osoba, integracije na tržište rada onih kojima prijeti isključenost iz kvalitetnih i održivih radnih mjesta, smanjenja rodne nejednakosti, borbe protiv marginalizacije migranata, poboljšanja jednakih mogućnosti putem zdravstva, obrazovanja, kulture i dostojnih stambenih uvjeta te borbe protiv siromaštva i nejednakosti; naglašava da socijalna i solidarna poduzeća moraju u svom radu biti u skladu s najboljim praksama u pogledu uvjeta rada i zapošljavanja;

14.  ističe da dobivanje oznake kvalitete ne bi smjelo uzrokovati visoke troškove i radno opterećenje kako socijalna poduzeća ne bi bila u nepovoljnom položaju, posebno vodeći računa o malim i srednjim socijalnim i solidarnim poduzećima; u skladu s tim, zajednički kriteriji na razini Unije moraju biti jednostavni, jasni i temeljeni na materijalnim, a ne formalnim čimbenicima, te relevantni postupci ne smiju predstavljati opterećenje; napominje da, iako su obveze izvješćivanja razumno sredstvo kojim se provjerava imaju li socijalna i solidarna poduzeća i dalje pravo na „europsku oznaku socijalne ekonomije“, učestalost takvih izvješća i obvezne informacije koje treba uključiti u izvješće ne smiju predstavljati preveliko opterećenje; smatra da bi se troškovi postupka dodjele oznake/certifikata potencijalno mogli ograničiti ako se središnja administracija provodi na razini nacionalnih tijela koja bi u suradnji sa socijalnim i solidarnim poduzećima prenijela izvršenje i postupanje na razinu nacionalne samouprave nakon paneuropskog definiranja kriterija za socijalna i solidarna poduzeća;

15.  poziva Komisiju i države članice da aktivno promiču „europsku oznaku socijalne ekonomije” i promiču društvene i gospodarske prednosti socijalnih i solidarnih poduzeća, uključujući stvaranje kvalitetnih radnih mjesta i socijalnu koheziju;

16.  ističe da provedba strategije društveno odgovornog poslovanja u okviru poslovnog plana nije dovoljna kako bi se poduzeće klasificiralo kao socijalno i solidarno te stoga naglašava važnost isticanja jasne razlike između socijalnih i solidarnih poduzeća te poduzeća čije je poslovanje društveno odgovorno;

17.  smatra da investicijski prioriteti za socijalnu ekonomiju i socijalna poduzeća ne bi trebali biti ograničeni na socijalnu uključenost, već bi trebali uključivati zapošljavanje i obrazovanje, čime bi se odrazio širok spektar gospodarskih djelatnosti u kojima su prisutni;

18.  poziva na nastavak programa „Erasmus za mlade poduzetnike” te na učinkovito korištenje njegovog proračuna i laku dostupnost informacija o programu;

19.  poziva na to da se postupci za uspostavu socijalnih poduzeća pojednostave, tako da prekomjerna birokracija ne predstavlja prepreku za socijalno poduzetništvo;

20.  poziva Komisiju da bolje uključi socijalnu ekonomiju u zakonodavstvo Unije kako bi se uspostavili jednaki uvjeti za socijalna i solidarna poduzeća s jedne te za druge oblike poduzeća s druge strane;

21.  naglašava potrebu za pružanjem potpore socijalnim i solidarnim poduzećima na način da im se osiguraju dostatna sredstva, s obzirom da je financijska održivost presudna za njihov opstanak; naglašava potrebu za poticanjem financijske potpore koju socijalnim i solidarnim poduzećima pružaju privatni ulagači i javna tijela na regionalnoj i nacionalnoj razini te na razini Unije, s posebnim naglaskom na financiranje inovacija, te poziva Komisiju da ojača socijalnu dimenziju postojećih financijskih sredstava Unije u kontekstu sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) 2021. – 2027., kao što su Europski socijalni fond, Europski fond za regionalni razvoj i Program Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije, u cilju promicanja socijalne ekonomije i socijalnog poduzetništva; poziva Komisiju da ojača provedbu Programa Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije te njegovog potprograma Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo, te da poveća osviještenost u financijskom sektoru o obilježjima te društvenim i gospodarskim prednostima socijalnih i solidarnih poduzeća; nadalje, smatra da je općenito važno poticati alternativne načine financiranja, kao što su fondovi rizičnog kapitala, financiranje novoosnovanih poduzeća, mikrokreditiranje i skupno financiranje, kako bi se povećala ulaganja u tom sektoru temeljena na „europskoj oznaci socijalne ekonomije”;

22.  poziva na to da se fondovi Europske unije učinkovito koriste te ističe da korisnicima treba olakšati pristup, između ostalog i u svrhu jačanja i podupiranja socijalnih poduzeća u ostvarivanju njihova primarnog cilja, a to je ostvarivanje socijalnog učinka, a ne maksimalne dobiti, što u konačnici omogućuje povrat ulaganja za društvo u dugoročnom razdoblju; poziva Komisiju da u kontekstu sljedećeg VFO-a 2021. – 2027. preispita regulatorni okvir fondova za socijalna ulaganja kako bi se socijalnim i solidarnim poduzećima olakšalo pristup financijskom tržištu; u tom kontekstu poziva na učinkovitu europsku kampanju za smanjenje birokracije te za promicanje „europske oznake socijalne ekonomije”;

23.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu mjerljive korake za ponovno pokretanje i privlačenje javnih i privatnih ulaganja koja su potrebna za socijalna i solidarna poduzeća, uključujući promidžbu „europske oznake socijalne ekonomije”; u tom pogledu primjećuje da kada je riječ o socijalnoj ekonomiji još uvijek postoje poteškoće u pristupu javnoj nabavi, kao što su prepreke koje se odnose na veličinu i financijske mogućnosti; ponavlja da je važno da države članice učinkovito provedu paket mjera za reformu javne nabave radi povećanja sudjelovanja tih poduzeća u postupcima nadmetanja za postupke javne nabave kroz bolje priopćavanje pravila o javnim nabavama, kriterija i informacija o ponudama, te poboljšanjem dodjele ugovora tim poduzećima, uključujući socijalne klauzule i kriterije, pojednostavljivanjem postupaka te sastavljanjem natječaja na način da budu dostupniji manjim sudionicima;

24.  uzima u obzir važnost pružanja financijske potpore poduzećima u okviru socijalne i solidarne ekonomije; poziva Komisiju da uzme u obzir posebnosti socijalnih poduzeća koja primaju državne potpore; predlaže olakšavanje pristupa financiranju po uzoru na kategorije utvrđene u Uredbi Komisije (EU) br. 651/2014(6);

25.  ističe da bi Komisija, države članice te regionalna i lokalna tijela trebali uvrstiti dimenziju socijalnih poduzeća u odgovarajuće politike, programe i prakse;

26.  naglašava potrebu za zapošljavanjem onih koji su najčešće isključeni iz tržišta rada na način da se ponovno integriraju dugotrajno nezaposlene osobe te da se bori protiv nezaposlenosti općenito;

27.  napominje da je za jačanje rasta tog sektora, uz financiranje, ključno pružanje usluga obrazovanja i stručnog usavršavanja osobama zaposlenima u socijalnim poduzećima, posebice kako bi se potaknule poduzetničke vještine i ekonomska znanja potrebna za vođenje poduzeća, te pružanje specijalističke potpore i smanjenje administracije; poziva države članice da uspostave politike kojima će se omogućiti povoljan fiskalni tretman za socijalna poduzeća;

28.  snažno ističe da pravila kojima se utvrđuje način na koji socijalna poduzeća posluju moraju poštovati načela poštenog tržišnog natjecanja i ne smiju dozvoliti nepošteno tržišno natjecanje, kako bi se omogućilo pravilno funkcioniranje tradicionalnih malih i srednjih poduzeća;

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

15.5.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

40

3

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Laura Agea, Brando Benifei, Vilija Blinkevičiūtė, Enrique Calvet Chambon, David Casa, Geoffroy Didier, Martina Dlabajová, Lampros Fountoulis, Elena Gentile, Arne Gericke, Marian Harkin, Danuta Jazłowiecka, Agnes Jongerius, Jan Keller, Ádám Kósa, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Jean Lambert, Jérôme Lavrilleux, Jeroen Lenaers, Verónica Lope Fontagné, Javi López, Thomas Mann, Joëlle Mélin, Miroslavs Mitrofanovs, Elisabeth Morin-Chartier, Emilian Pavel, Georgi Pirinski, Robert Rochefort, Claude Rolin, Siôn Simon, Romana Tomc, Marita Ulvskog, Jana Žitňanská

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Georges Bach, Tania González Peñas, Sergio Gutiérrez Prieto, Krzysztof Hetman, Miapetra Kumpula-Natri, Joachim Schuster, Helga Stevens, Neoklis Sylikiotis

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Dominique Bilde, Dietmar Köster

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

40

+

ALDE

Enrique Calvet Chambon, Martina Dlabajová, Marian Harkin, Robert Rochefort

ECR

Arne Gericke, Helga Stevens, Jana Žitňanská

EFDD

Laura Agea

GUE/NGL

Tania González Peñas, Neoklis Sylikiotis

PPE

Georges Bach, David Casa, Geoffroy Didier, Krzysztof Hetman, Danuta Jazłowiecka, Ádám Kósa, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Jérôme Lavrilleux, Jeroen Lenaers, Verónica Lope Fontagné, Thomas Mann, Elisabeth Morin-Chartier, Claude Rolin, Romana Tomc

S&D

Brando Benifei, Vilija Blinkevičiūtė, Elena Gentile, Sergio Gutiérrez Prieto, Agnes Jongerius, Jan Keller, Dietmar Köster, Miapetra Kumpula-Natri, Javi López, Emilian Pavel, Georgi Pirinski, Joachim Schuster, Siôn Simon, Marita Ulvskog

VERTS/ALE

Jean Lambert, Miroslavs Mitrofanovs

3

-

ENF

Dominique Bilde, Joëlle Mélin

NI

Lampros Fountoulis

0

0

 

 

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

(1)

http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/BRIE/2015/545736/EPRS_BRI(2017)611030_EN.pdf

(2)

Uredba (EU) br. 346/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o europskim fondovima za socijalno poduzetništvo (SL L 115, 25.4.2013., str. 18.).

(3)

https://ec.europa.eu/growth/sectors/social-economy_hr

(4)

http://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=738&langId=hr&pubId=7523, str. 47.

(5)

Uredba (EU) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o Programu Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije i izmjeni Odluke br. 283/2010/EU o uspostavi Europskog mikrofinancijskog instrumenta za zapošljavanje i socijalnu uključenost - Progress (SL L 347, 20.12.2013., str. 238.).

(6)

Uredba Komisije (EU) br. 651/2014 od 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora (SL L 187, 26.6.2014., str. 1.).


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

20.6.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

19

2

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Max Andersson, Joëlle Bergeron, Marie-Christine Boutonnet, Jean-Marie Cavada, Rosa Estaràs Ferragut, Enrico Gasbarra, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Heidi Hautala, Mary Honeyball, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Gilles Lebreton, António Marinho e Pinto, Julia Reda, Evelyn Regner, Pavel Svoboda, József Szájer, Francis Zammit Dimech, Tadeusz Zwiefka

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Sergio Gaetano Cofferati, Geoffroy Didier, Angel Dzhambazki, Angelika Niebler, Kosma Złotowski


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

19

+

ALDE

Jean-Marie Cavada, António Marinho e Pinto

EFDD

Joëlle Bergeron

PPE

Geoffroy Didier, Rosa Estaràs Ferragut, Angelika Niebler, Pavel Svoboda, József Szájer, Francis Zammit Dimech, Tadeusz Zwiefka

S&D

Sergio Gaetano Cofferati, Enrico Gasbarra, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Mary Honeyball, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Evelyn Regner

VERTS/ALE

Max Andersson, Heidi Hautala, Julia Reda

2

-

ENF

Marie-Christine Boutonnet, Gilles Lebreton

2

0

ECR

Angel Dzhambazki, Kosma Złotowski

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Posljednje ažuriranje: 28. lipnja 2018.Pravna napomena