Postupak : 2016/0360A(COD)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0242/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0242/2018

Rasprave :

PV 15/04/2019 - 17
CRE 15/04/2019 - 17

Glasovanja :

PV 16/04/2019 - 8.11
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2019)0369

IZVJEŠĆE     ***I
PDF 2852kWORD 888k
28.6.2018
PE 613.409v04-00 A8-0242/2018

o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu omjera financijske poluge, omjera neto stabilnih izvora financiranja, zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, kreditnog rizika druge ugovorne strane, tržišnog rizika, izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama, izloženosti prema subjektima za zajednička ulaganja, velikih izloženosti, zahtjeva za izvješćivanje i objavu i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012

(COM(2016)0850 – C8-0480/2016 – 2016/0360A(COD))

Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku

Izvjestitelj: Peter Simon

AMANDMANI
NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu omjera financijske poluge, omjera neto stabilnih izvora financiranja, zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, kreditnog rizika druge ugovorne strane, tržišnog rizika, izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama, izloženosti prema subjektima za zajednička ulaganja, velikih izloženosti, zahtjeva za izvješćivanje i objavu i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012

(COM(2016)0850 – C8-0480/2016 – 2016/0360A(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Parlamentu i Vijeću (COM(2016)0850),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0480/2016),

-  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje švedskog Parlamenta, podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojem se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 8. studenog 2017.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 30. ožujka 2017.(2),

–  uzimajući u obzir odluku Konferencije predsjednika od 18. svibnja 2017. kojom se Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku daje ovlast da razdijeli navedeni prijedlog Komisije i na temelju njega sastavi dva zasebna zakonodavna izvješća,  

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0242/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Izmjena    1

AMANDMANI EUROPSKOG PARLAMENTA(3)*

na Prijedlog Komisije

---------------------------------------------------------

2016/0360 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu omjera financijske poluge, omjera neto stabilnih izvora financiranja, zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, kreditnog rizika druge ugovorne strane, tržišnog rizika, izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama, izloženosti prema subjektima za zajednička ulaganja, velikih izloženosti, zahtjeva za izvješćivanje i objavu i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke(4),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(5),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Nakon financijske krize do koje je došlo u razdoblju 2007. – 2008. Unija je provela opsežnu reformu regulatornog okvira za financijske usluge radi jačanja otpornosti svojih financijskih institucija. Ta se reforma u velikoj mjeri temeljila na međunarodno dogovorenim standardima. Među brojnim mjerama paket reformi uključivao je donošenje Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(6) i Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća(7), čime su pojačani bonitetni zahtjevi za kreditne institucije i investicijska društva.

(2)  Iako je zbog reforme financijski sustav postao stabilniji i otporniji na brojne vrste mogućih budućih šokova i kriza,, njome se nisu riješili svi utvrđeni problemi. Važan razlog za to bio je taj što međunarodna tijela koja donose standarde, kao npr. Bazelski odbor za nadzor banaka (Bazelski odbor) i Odbor za financijsku stabilnost, tada još nisu završili svoj rad na međunarodno dogovorenim rješenjima za te probleme. Sada kada je rad na važnim dodatnim reformama dovršen trebalo bi odgovoriti na neriješene probleme.

(3)  Komisija je u Komunikaciji od 24. studenoga 2015. prepoznala potrebu za daljnjim smanjenjem rizika te se obvezala predstaviti zakonodavni prijedlog koji bi se temeljio na međunarodno dogovorenim standardima. I u Zaključcima Vijeća od 17. lipnja 2016. i Rezoluciji Europskog parlamenta od 10. ožujka 2016. prepoznata je potreba za poduzimanjem daljnjih konkretnih zakonodavnih mjera koje bi trebalo donijeti za smanjenje rizika u financijskom sektoru(8).

(4)  Mjerama za smanjenje rizika trebalo bi se ne samo dodatno ojačati otpornost europskog bankarskog sustava i povjerenje tržišta u taj sustav, nego i stvoriti temelj za daljnji napredak u dovršetku bankarske unije. Te se mjere trebaju razmotriti i s obzirom na šire izazove koji utječu na gospodarstvo Unije, posebno s obzirom na potrebu za promicanjem rasta i otvaranjem novih radnih mjesta u razdoblju neizvjesnih gospodarskih izgleda. U tom su kontekstu pokrenute različite važne inicijative politika, kao npr. Plan ulaganja za Europu i unija tržišta kapitala, kako bi se ojačalo gospodarstvo Unije. Stoga je važna nesmetana interakcija svih mjera za smanjenje rizika s tim inicijativama politika, kao i s nedavnim širim reformama u financijskom sektoru.

(5)  Odredbe ove Uredbe o izmjeni trebale bi biti istovjetne međunarodno dogovorenim standardima te bi se njima trebalo osigurati da Direktiva 2013/36/EZ i ova Uredba i dalje budu istovjetne okviru Basel III. Ciljano usmjerene prilagodbe koje bi odražavale posebnosti Unije i šira razmatranja u pogledu politika trebale bi imati ograničeno područje primjene ili vrijeme kako se ne bi narušila opća pouzdanost bonitetnog okvira.

(6)  Trebalo bi poboljšati i postojeće mjere za smanjenje rizika, a posebno zahtjeve za izvješćivanje i objavu, kako bi se osiguralo da se mogu primijeniti proporcionalnije te da se njima ne stvara pretjerano opterećenje u pogledu usklađenosti, posebno za manje i jednostavnije institucije.

(6a)  Kako bi se ciljano olakšala primjena načela proporcionalnosti, potrebna je jasna definicija malih i jednostavnih institucija. Kako bi se poduzelo i utvrdilo primjereno razvrstavanje i definiranje malih i jednostavnih institucija te kako bi se adekvatno odredili rizici tih institucija, također je potrebno uzeti u obzir veličinu i profil rizičnosti male i jednostavne institucije u odnosu na ukupnu veličinu ukupnog gospodarstva u kojoj ta institucija pretežno posluje. Ti se zahtjevi ne mogu ispuniti samo s pomoću jedinstvenog apsolutnog praga. Stoga bi nadležna nadzorna tijela uzimanjem u obzir relativne komponente, koja se utvrđuje prema gospodarskom učinku države članice, trebala moći iskoristiti diskrecijska prava u cilju usklađivanja praga s nacionalnim okolnostima i, po potrebi, njegova povećanja ili smanjenja. Budući da se profil rizičnosti institucije ne mjeri isključivo njezinom veličinom, potrebno je primijeniti i dodatne kvalitativne kriterije kako bi se utvrdilo da se institucija smatra malom i jednostavnom institucijom te da se na nju primjenjuju relevantna pravila za povećanu proporcionalnost ako ispunjava sve relevantne kriterije.

(7)  Omjerima financijske poluge pridonosi se očuvanju financijske stabilnosti jer djeluju kao potpora kapitalnim zahtjevima koji se temelje na riziku te ograničavaju stvaranje prekomjerne financijske poluge u vrijeme gospodarskog oporavka. Stoga bi trebalo uvesti zahtjev za omjer financijske poluge kako bi se dopunio postojeći sustav izvješćivanja i objavljivanja u pogledu omjera financijske poluge.

(8)  Kako se ne bi nepotrebno ograničavalo pozajmljivanje institucija poduzećima i kućanstvima te kako bi se spriječili neopravdani negativni učinci na tržišnu likvidnost, zahtjev za omjer financijske poluge trebalo bi odrediti na razini na kojoj bi djelovao kao pouzdana potpora za rizik prekomjerne financijske poluge i pritom ne bi ometao gospodarski rast.

(9)  Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) zaključilo je u svojem izvješću Komisiji(9) da bi omjer financijske poluge osnovnog kapitala kalibriran na 3 % za sve vrste kreditnih institucija predstavljao pouzdanu funkciju potpore. Zahtjev za omjer financijske poluge od 3 % dogovorio je i Bazelski odbor na međunarodnoj razini. Stoga bi zahtjev za omjer financijske poluge trebao biti kalibriran na 3 %.

(10)  Međutim, zahtjevom za omjer financijske poluge od 3 % određene poslovne modele i poslovne linije ograničilo bi se više nego ostale. To bi posebno neproporcionalno utjecalo na javno kreditiranje od strane javnih razvojnih banaka i službeno zajamčene izvozne kredite. Omjer financijske poluge stoga bi trebalo prilagoditi za te vrste izloženosti. Stoga bi trebalo utvrditi jasne kriterije koji pomažu u određivanju javne zadaće takvih kreditnih institucija i obuhvatiti aspekte kao što su njihovo osnivanje, vrsta aktivnosti kojima se bave, njihov cilj, aranžmani jamstva javnih tijela i ograničenja u vezi s aktivnostima primanja depozita. Međutim, o obliku i načinu osnivanja banke trebali bi odlučivati središnja, regionalna ili lokalna uprava države članice i ono se može sastojati od uspostave nove kreditne institucije, stjecanja ili preuzimanja, među ostalim koncesijom i u kontekstu sanacijskog postupka, već postojećeg subjekta od strane takvih javnih tijela.

(11)  Omjerom financijske poluge ne bi se smjelo ugroziti ni pružanje usluga središnjeg poravnanja klijentima od strane institucija. Stoga bi iz mjere izloženosti omjera financijske poluge trebalo isključiti inicijalne marže za transakcije izvedenicama čije se poravnanje provodi centralno, koje su institucije u gotovini primile od svojih klijenata i koje prenose središnjim drugim ugovornim stranama.

(12)  Bazelski odbor revidirao je međunarodni standard za omjer financijske poluge kako bi se pobliže odredili određeni aspekti strukture tog omjera. Uredbu (EU) br. 575/2013 trebalo bi uskladiti s revidiranim standardom kako bi se poboljšali jednaki međunarodni uvjeti za institucije iz EU-a koje posluju izvan Unije te kako bi se osiguralo da omjer financijske poluge ostane djelotvorna dopuna kapitalnim zahtjevima koji se temelje na riziku.

(13)  Za institucije koje se zbog svoje veličine, povezivosti, složenosti, nezamjenjivosti ili globalne važnosti smatraju globalnim sistemski važnim institucijama (GSV institucije) potrebno je uvođenje dodatnog omjera financijske poluge s obzirom na to da GSV institucije suočene s financijskim teškoćama trajno oslabljuju cijeli financijski sustav, što može ponovno smanjiti raspoloživost kredita u Uniji. Na temelju te opasnosti za financijski sustav i financiranje realnoga gospodarstva GSV institucije dobivaju implicitno jamstvo na temelju očekivanja da ih država spašava. To može dovesti do smanjenja tržišne discipline GSV institucija i preuzimanja prevelikog rizika, što bi pak povećalo vjerojatnost da se GSV institucija u budućnosti suoči s teškoćama. Kako bi se učinkovito spriječili ti negativni vanjski utjecaji, u europskom zakonodavstvu trebali bi se uzeti u obzir postojeći stroži omjeri financijske poluge u ostalim jurisdikcijama. Uzimajući u obzir konačni ishod rada Bazelskog odbora na kalibraciji, omjer financijske poluge za GSV institucije potrebno je povećati za 50 % zahtjeva u pogledu rizikom ponderirane veće sposobnosti apsorbiranja gubitaka GSV institucija, uz minimalni prag od 3 %.

(14)  Odbor za financijsku stabilnost 9. studenoga 2015. objavio je Popis obveza („standard TLAC”) za ukupnu sposobnost pokrivanja gubitaka (TLAC) koji je u studenome 2015. prihvaćen na sastanku na vrhu država skupine G20 u Turskoj. Standardom TLAC od globalno sistemski važnih banaka (GSV banke) zahtijeva se da imaju dovoljan iznos obveza s velikom sposobnošću pokrivanja gubitaka (tj. obaveza na koje se primjenjuje bail-in) kako bi se osiguralo nesmetano i brzo pokrivanje gubitaka i dokapitalizacija u sanaciji. U svojoj Komunikaciji od 24. studenoga 2015. Komisija se obvezala da će do kraja 2016. predstaviti zakonodavni prijedlog . kojim bi se omogućilo provođenje standarda TLAC do 2019., odnosno do roka koji je dogovoren na međunarodnoj razini.

(15)  Pri provedbi standarda TLAC u Uniji treba uzeti u obzir postojeći minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL) naveden u Direktivi 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća(10). Budući da TLAC i MREL imaju isti cilj, osigurati da institucije imaju dovoljnu sposobnost za pokrivanje gubitaka, ta su dva zahtjeva elementi zajedničkog okvira koji se međusobno dopunjuju. U operativnom smislu, usklađenu minimalnu razinu standarda TLAC trebalo bi uvesti u Uredbu (EU) br. 575/2013 u obliku novog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, dok bi faktor uvećanja specifičan za društva za globalno sistemski važne institucije (GSV institucije) i zahtjev specifičan za društva za institucije koje nisu globalno sistemski važne trebalo uvesti ciljanim izmjenama Direktive 2014/59/EU i Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(11). Relevantne odredbe kojima se uvodi standard TLAC u ovoj Uredbi (EU) trebalo bi tumačiti zajedno s onima u prethodno navedenom zakonodavstvu i s Direktivom 2013/36/EU.

(16)  U skladu sa standardom TLAC koji se odnosi samo na GSV banke, minimalni zahtjev za dostatni iznos regulatornog kapitala i obveze s velikom sposobnošću pokrivanja gubitaka uveden ovom Uredbom trebalo bi primjenjivati samo u slučaju GSV institucija. Međutim, pravila koja se odnose na prihvatljive obveze uvedene ovom Uredbom trebala bi se primjenjivati na sve institucije, u skladu s dopunskim prilagodbama i zahtjevima iz Direktive 2014/59/EU.

(17)  U skladu sa standardom TLAC, zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze trebalo bi primjenjivati na subjekte u sanaciji koji su ili sami GSV institucije ili su dio grupe za koju je utvrđeno da je GSV institucija. Zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze trebalo bi primjenjivati ili na pojedinačnoj osnovi ili na konsolidiranoj osnovi, ovisno o tome jesu li ti subjekti u sanaciji samostalne institucije koje nemaju društva kćeri ili su to matična društva.

(18)  Direktivom 2014/59/EU omogućuje se upotreba sanacijskih alata ne samo za institucije, već i za financijske holdinge i mješovite financijske holdinge. Matični financijski holdinzi i matični mješoviti financijski holdinzi trebali bi stoga imati dostatnu sposobnost pokrivanja gubitaka na isti način kao i matične institucije.

(19)  Kako bi se osigurala djelotvornost zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, ključno je da instrumenti koji se drže radi ispunjavanja tog zahtjeva imaju veliku sposobnost pokrivanja gubitaka. Obveze koje se isključuju iz bail-in instrumenta iz Direktive 2014/59/EU nemaju takvu sposobnost, kao ni druge obveze koje bi, iako se na njih u načelu može primijeniti bail-in, mogle u praksi uzrokovati poteškoće za primjenu bail-ina. Te obveze stoga ne bi trebalo smatrati prihvatljivima za zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze. S druge strane, instrumenti kapitala, kao i podređene obveze, imaju veliku sposobnost pokrivanja gubitaka. Osim toga, potencijal pokrivanja gubitaka obveza koje imaju isti rang kao i određene isključene obveze trebalo bi priznati u određenoj mjeri, u skladu sa standardom TLAC.

(19a)  Pri provođenju standarda TLAC u pravu Unije potrebno je osigurati da institucije što brže ispune utvrđene kapitalne zahtjeve i prihvatljive obveze kako bi se osiguralo nesmetano i brzo pokrivanje gubitaka i dokapitalizacija u slučaju sanacije. Imajući to na umu, potrebno je uvesti odredbu o nastavku priznavanja koja se odnosi na dužničke instrumente koji ispunjavaju određene kriterije. Stoga određene kriterije prihvatljivosti ne bi trebalo koristiti za obveze koje su izdane prije ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe]. Ta bi se klauzula o priznavanju trebala odnositi na obveze podređenog dijela zahtjeva TLAC-a i podređenog dijela zahtjeva MREL-a u skladu s Direktivom 2014/59/EU te na nepodređeni dio zahtjeva TLAC-a i nepodređeni dio zahtjeva MREL-a u skladu s Direktivom 2014/59/EU.

(20)  Kako bi se izbjeglo dvostruko obračunavanje obveza za potrebe zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, trebalo bi uvesti pravila za odbitak ulaganja u stavke prihvatljivih obveza koja su u skladu s odgovarajućim pristupom odbitaka koji je već razvijen u Uredbi (EU) br. 575/2013 za instrumente kapitala. U skladu s tim pristupom, ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza trebalo bi najprije odbiti od prihvatljivih obveza, a ako nema dovoljno obveza, trebalo bi ih odbiti od instrumenata dopunskog kapitala.

(21)  Standard TLAC sadržava neke kriterije prihvatljivosti za obveze koji su stroži od postojećih kriterija prihvatljivosti za instrumente kapitala. Kako bi se osigurala dosljednost, kriterije prihvatljivosti za instrumente kapitala trebalo bi uskladiti u pogledu neprihvatljivosti instrumenata koje izdaju subjekti posebne namjene od 1. siječnja 2022.

(22)  Od donošenja Uredbe (EU) br. 575/2013 međunarodni standard za bonitetni tretman izloženosti institucija središnjim drugim ugovornim stranama izmijenjen je kako bi se poboljšao tretman izloženosti institucija prema kvalificiranim središnjim drugim ugovornim stranama. Važne revizije tog standarda uključivale su upotrebu jedinstvene metode za određivanje kapitalnog zahtjeva za izloženosti zbog uplata u jamstveni fond, izričitu gornju granicu općih kapitalnih zahtjeva koja se primjenjuje na izloženosti prema kvalificiranim središnjim drugim ugovornim stranama te pristup za određivanje vrijednosti izvedenica koji je osjetljiviji na rizik u izračunu hipotetskih sredstava kvalificiranih središnjih drugih ugovornih strana. Istodobno je tretman izloženosti prema nekvalificiranim središnjim drugim ugovornim stranama ostao nepromijenjen. S obzirom na to da je revidiranim međunarodnim standardima uveden tretman koji je primjereniji za okruženje središnjeg poravnanja, pravo Unije trebalo bi izmijeniti kako bi se uključili ti standardi.

(23)  Kako bi se osiguralo da institucije na odgovarajući način upravljaju svojim izloženostima u obliku udjela ili dionica u subjektima za zajednička ulaganja, pravila kojima se uređuje tretman tih izloženosti trebala bi biti osjetljiva na rizik te bi se njima trebala promicati transparentnost u pogledu odnosnih izloženosti subjekata za zajednička ulaganja. Bazelski odbor stoga je donio revidirani standard kojim se utvrđuje jasna hijerarhija pristupa za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za te izloženosti. U toj se hijerarhiji odražava stupanj transparentnosti za odnosne izloženosti. Uredbu (EU) br. 575/2013 trebalo bi uskladiti s tim pravilima dogovorenim na međunarodnoj razini.

(24)  Za izračun vrijednosti izloženosti transakcija izvedenicama u skladu s okvirom za kreditni rizik druge ugovorne strane Uredbom (EU) br. 575/2013 institucijama se trenutačno daje mogućnost odabira između triju različitih standardiziranih pristupa: standardizirana metoda („SM”), metoda tržišne vrijednosti („MtMM”) i metoda originalne izloženosti („OEM”).

(25)  Međutim, tim standardiziranim pristupima ne priznaje se na odgovarajući način karakter smanjenja rizika kolaterala u izloženostima. Njihove su kalibracije zastarjele i u njima se ne odražava visoka razina volatilnosti koja je opažena za vrijeme financijske krize. Njima se ne priznaju ni koristi od netiranja na odgovarajući način. Kako bi se uklonili ti nedostaci, Bazelski odbor odlučio je zamijeniti SM i MtMM novim standardiziranim pristupom za izračun vrijednosti izloženosti izvedenica, takozvanim standardiziranim pristupom za kreditni rizik druge ugovorne strane („SA-CCR”). S obzirom na to da je revidiranim međunarodnim standardima uveden novi standardizirani pristup koji bolje odgovara okruženju središnjeg poravnanja, pravo Unije trebalo bi izmijeniti kako bi se uključili ti standardi.

(26)  Metoda SA-CCR osjetljivija je na rizik od metoda SM i MtM te bi se njome trebali razviti kapitalni zahtjevi u kojima se bolje odražavaju rizici institucija povezani s transakcijama izvedenicama. Istodobno je metoda SA-CCR složenija za provedbu u institucijama. Za neke od institucija koje trenutačno upotrebljavaju metodu MtM metoda SA-CCR može se pokazati kao previše složena i zahtjevna za provedbu. Za ▌institucije i institucije koje su dio konsolidirane grupe s transakcijom izvedenicama srednje veličine trebalo bi uvesti pojednostavljenu inačicu metode SA-CCR. Budući da će takva pojednostavljena inačica biti manje osjetljiva na rizik od metode SA-CCR, ona bi trebala biti primjereno kalibrirana kako bi se osiguralo da se u njoj ne podcjenjuje vrijednost izloženosti transakcija izvedenicama.

(27)  Za izračun vrijednosti izloženosti svojih izvedenica institucije trenutačno uglavnom primjenjuju metodu MtM zamijenjenu metodom SA-CCR. Međutim, kalibracija metode MtM temelji se na odredbama utvrđenima u okviru Basel I, tržišnim uvjetima s kraja 1980-ih i nije dovoljno precizna da adekvatno obuhvati rizik poslovanja s izvedenicama. Za institucije koje imaju ▌ograničene pozicije u izvedenicama i koje trenutačno upotrebljavaju metodu MtM ili OEM, metoda SA-CCR i pojednostavljena metoda SA-CCR mogle bi biti previše složene za provedbu. Metodu OEM trebalo bi stoga alternativno ograničiti na te institucije, no trebalo bi je revidirati. Taj izmijenjeni oblik metode OEM trebao bi biti prikladno alternativno rješenje za institucije i institucije koje su dio konsolidirane grupe s ograničenom transakcijom izvedenicama koje se primjenjuje umjesto metode MtM i ne bi trebao sadržavati nedostatke te zastarjele metode.

(28)  Trebalo bi uvesti jasne kriterije kako bi se instituciju usmjerilo pri odabiru dozvoljenih pristupa. Ti bi se kriteriji trebali temeljiti na veličini poslova s izvedenicama u instituciji, koja upućuje na stupanj složenosti koji bi institucija trebala biti sposobna zadovoljiti pri izračunu vrijednosti izloženosti.

(29)  Za vrijeme financijske krize gubici u knjizi trgovanja za neke institucije s poslovnim nastanom u Uniji bili su znatni. Za neke se od njih pokazalo da razina potrebnog kapitala koja se zahtijevala za te gubitke nije bila dovoljna, što je dovelo do toga da su tražile izvanrednu javnu financijsku potporu. Zbog tih opažanja Bazelski je odbor uklonio brojne slabe točke u bonitetnom tretmanu pozicija iz knjige trgovanja koje su kapitalni zahtjevi za tržišne rizike.

(30)  U 2009. je na međunarodnoj razini dovršen prvi skup reformi i prenesen u pravo Unije Direktivom 2010/76/EU Europskog parlamenta i Vijeća(12).

(31)  Međutim reformom iz 2009. nisu se uklonile strukturne slabosti standarda za kapitalne zahtjeve za tržišni rizik. Zbog nedovoljno jasne granice između knjige trgovanja i knjige pozicija kojima se ne trguje nastale su mogućnosti za regulatornu arbitražu, dok zbog nedostatka osjetljivosti na rizik kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike nije bilo moguće obuhvatiti sve rizike kojima su institucije bile izložene.

(32)  Bazelski odbor stoga je pokrenuo temeljito preispitivanje knjige trgovanja (FRTB) kako bi se riješili ti nedostaci. To preispitivanje završeno je u siječnju 2016. Standardima FRTB-a poboljšava se osjetljivost na rizik okvira za tržišni rizik utvrđivanjem iznosa kapitalnih zahtjeva koji je proporcionalniji rizicima pozicija iz knjige trgovanja te se pojašnjava definicija granice između knjige pozicija kojima se ne trguje i knjige trgovanja.

(33)  Provedbom standarda FRTB-a u Uniji treba se očuvati dobro funkcioniranje financijskih tržišta u Uniji. Nedavnim studijama učinka o standardima FRTB-a pokazalo se da se očekuje da će provedba standarda FRTB-a dovesti do naglog povećanja općih kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike. Kako bi se spriječilo naglo smanjenje trgovanja u Uniji, trebalo bi uvesti razdoblje postupnog uvođenja tako da institucije mogu priznati opću razinu kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike nastalu prenošenjem standarda FRTB-a u Uniji. Tim se prijelaznim razdobljem mora osigurati postupno uvođenje zahtjeva Bazelskog odbora kako bi se smanjila nesigurnost institucija kad je riječ o budućim kapitalnim zahtjevima za tržišne rizike. Prikladnim prijelaznim razdobljem mora se, s jedne strane, osigurati da provedba standarda FRTB-a ne dovede do naglog povećanja ukupnih kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike i, s druge strane, osigurati da prijelazno razdoblje ne može dovesti do nižih kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike u odnosu na trenutačno stanje. Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti i europskim posebnostima trgovanja i prilagodbi kapitalnih zahtjeva za državne i pokrivene obveznice te jednostavnim, transparentnim i standardiziranim sekuritizacijama.

(34)  Proporcionalni tretman za tržišne rizike trebalo bi primijeniti i na institucije s ograničenim obujmom poslova u knjizi trgovanja, što bi omogućilo većem broju institucija s malim obujmom poslova trgovanja da primjenjuju okvir za kreditni rizik za pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje, kako je određeno u revidiranoj inačici odstupanja za mali obujam poslova iz knjige trgovanja. Osim toga, institucijama sa srednjim obujmom poslova iz knjige trgovanja trebalo bi omogućiti da upotrebljavaju pojednostavnjeni standardizirani pristup za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike u skladu s pristupom koji se trenutačno primjenjuje u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013. Ti smanjeni zahtjevi trebali bi se primjenjivati i na institucije koje su dio konsolidirane grupe ako te institucije ispunjavaju navedene zahtjeve kao samostalne institucije.

(35)  Trebalo bi ojačati okvir za velike izloženosti kako bi se poboljšala sposobnost institucija za pokrivanje gubitaka i kako bi se bolje uskladile s međunarodnim standardima. U tu svrhu trebalo bi upotrebljavati kapital veće kvalitete kao kapitalnu osnovu za izračun ograničenja velike izloženosti, a izloženosti prema kreditnim izvedenicama trebalo bi izračunavati s pomoću metode SA-CCR. Nadalje, ograničenje izloženosti koju GSV banke mogu imati prema drugim GSV bankama trebalo bi smanjiti kako bi se smanjili sistemski rizici koji se odnose na međusobne poveznice među velikim institucijama i vjerojatnost koju nastanak statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane GSV banke može imati na financijsku stabilnost.

(36)  Iako se koeficijentom likvidnosne pokrivenosti (LCR) osigurava da kreditne institucije i sistemska investicijska društva mogu podnijeti veliki stres u kratkoročnom razdoblju, njime se ne osigurava da te kreditne institucije i investicijska društva dugoročno imaju stabilnu strukturu izvora financiranja. Stoga je jasno da bi trebalo oblikovati detaljan obvezujući zahtjev za stabilne izvore financiranja na razini EU-a koji bi trebao biti stalno ispunjen u cilju sprječavanja prekomjerne ročne neusklađenosti između imovine i obveza te pretjeranog oslanjanja na kratkoročne izvore financiranja velikih klijenata.

(37)  U skladu sa standardima Bazelskog odbora za stabilne izvore financiranja trebalo bi stoga donijeti pravila za definiranje zahtjeva za stabilne izvore financiranja kao omjera iznosa dostupnih stabilnih izvora financiranja institucije i njezina iznosa potrebnih stabilnih izvora financiranja u razdoblju od jedne godine. To je obvezujući omjer neto stabilnih izvora financiranja („NSFR”). Iznos dostupnih stabilnih izvora financiranja trebalo bi izračunati množenjem obveza i regulatornog kapitala institucije odgovarajućim faktorima kojima se odražava njihov stupanj pouzdanosti za vrijeme jednogodišnjeg razdoblja NSFR-a. Iznos dostupnih stabilnih izvora financiranja trebalo bi izračunati množenjem imovine i izvanbilančnih izloženosti institucije odgovarajućim faktorima kojima se odražavaju njihova likvidnosna obilježja i preostali rokovi do dospijeća za vrijeme jednogodišnjeg razdoblja NSFR-a.

(38)  NSFR bi trebalo iskazati kao postotak i utvrditi na najnižoj razini od 100 %, što upućuje na to da institucija ima dovoljno stabilnih izvora financiranja kako bi ispunila svoje potrebe za financiranjem tijekom jednogodišnjeg razdoblja u uobičajenim i stresnim uvjetima. Ako NSFR padne ispod razine od 100 %, institucija bi trebala ispuniti posebne zahtjeve određene u članku 414. Uredbe (EU) br. 575/2013 za pravodobno ponovno uspostavljanje svoje najniže razine NSFR-a. Nadzorne mjere u slučaju neusklađenosti ne bi trebale biti automatske, već bi nadležna tijela trebala procijeniti razloge za neusklađenost sa zahtjevom za NSFR prije određivanja mogućih nadzornih mjera.

(39)  U skladu s preporukama EBA-e iz njezina izvješća od 15. prosinca 2015., sastavljenog u skladu s člankom 510. stavcima 1. i 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, pravila za izračun NSFR-a trebala bi biti blisko usklađena sa standardima Bazelskog odbora, uključujući razvoj tih standarda u pogledu tretmana transakcija izvedenicama. Međutim, potreba da se uzmu u obzir neke europske posebnosti kako bi se osiguralo da se NSFR-om ne sprječava financiranje europskog realnog gospodarstva opravdava donošenje nekih prilagodbi NSFR-a iz bazelskog okvira radi definiranja europskog NSFR-a. Te prilagodbe zbog europskog konteksta preporučuju se u izvješću o NSFR-u koji je sastavila EBA i odnose se uglavnom na poseban tretman za i. prolazne modele općenito, a posebno za izdavanje pokrivenih obveznica; ii. poslove financiranja trgovine; iii. centraliziranu reguliranu štednju; iv. stambene kredite za koje postoji jamstvo; i v. kreditne unije. U tim predloženim posebnim tretmanima u velikoj se mjeri odražava povlašteni tretman koji imaju ti poslovi u europskom LCR-u u usporedbi s LCR-om iz bazelskog okvira. Budući da se NSFR-om dopunjuje LCR, ta dva omjera zaista bi trebala biti dosljedna u svojoj definiciji i kalibraciji. To posebno vrijedi za faktore potrebnih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuju na visokokvalitetnu likvidnu imovinu iz LCR-a za izračun NSFR-a koji mora odražavati definicije i korektivne faktore koji se primjenjuju u europskom LCR-u, bez obzira na usklađenost s općim i operativnim zahtjevima utvrđenima za izračun LCR-a koji nisu primjereni u jednogodišnjem okviru za izračun NSFR-a.

(40)  Izvan okvira europskih posebnosti strogi tretman transakcija izvedenicama u bazelskom NSFR-u mogao bi imati važan učinak na poslove s izvedenicama institucija i, posljedično, na europska financijska tržišta te na pristup krajnjih korisnika nekim postupcima. Na transakcije izvedenicama i na neke međusobno povezane transakcije, uključujući poslove poravnanja, uvođenje bazelskog NSFR-a bez provođenja opsežnih studija kvantitativnog učinka i javnog savjetovanja moglo bi imati neopravdan i neproporcionalan učinak. Dodatni zahtjev u pogledu držanja 20 % stabilnih izvora financiranja za bruto obveze po izvedenicama vrlo se često smatra grubom mjerom kojom se precjenjuju dodatni rizici financiranja povezani s mogućim porastom obveza po izvedenicama tijekom jednogodišnjeg razdoblja. Stoga se čini razumnim donijeti alternativnu mjeru osjetljiviju na rizik kako se ne bi narušilo dobro funkcioniranje europskih financijskih tržišta i osiguravanje instrumenata za zaštitu od rizika za institucije i krajnje korisnike, uključujući poduzeća, kako bi se osiguralo njihovo financiranje kao cilj unije tržišta kapitala. Za transakcije izvedenicama koje nisu pokrivene maržom Bazelski odbor nedavno je revidirao odredbe o postupanju prema transakcijama izvedenicama u okviru NSFR-a iz 2014. i utvrdio je da je postojeći standard neprikladan za utvrđivanje potrebe za refinanciranjem te da je faktor potrebnih stabilnih izvora financiranja od 20 % odviše konzervativan. Bazelski odbor se složio da jurisdikcije mogu, na osnovi nacionalnog diskrecijskog prava, smanjiti vrijednost tog faktora, uz gornji prag od 5 %.

(41)  Neujednačenim tretmanom iz bazelskog okvira za kratkoročne izvore financiranja, kao što su repo transakcije (stabilni izvori financiranja ne priznaju se) i za kratkoročno pozajmljivanje, kao što su obratne repo transakcije (zahtijevaju se određeni stabilni izvori financiranja – 10 % ako su kolateralizirani visokokvalitetnom likvidnom imovinom prvog stupnja – HQLA – kako je definirana LCR-om i 15 % za druge transakcije) s financijskim klijentima nastoji se obeshrabriti snažne poveznice kratkoročnim izvorima financiranja među financijskim klijentima koji su izvor međusobne povezanosti i otežava se sanacija pojedine institucije bez prijenosa rizika na ostatak financijskog sustava u slučaju njezine propasti. Međutim, kalibracija neujednačenosti pretjerano je konzervativna i može utjecati na likvidnost vrijednosnih papira koji se obično upotrebljavaju kao kolateral u kratkoročnim transakcijama, posebno državne obveznice, jer će institucije vjerojatno smanjiti obujam svojih operacija na tržištima repo transakcija. Takvim pristupom mogle bi se ugroziti i aktivnosti održavanja tržišta jer tržišta repo transakcija olakšavaju upravljanje nužnim inventarom i na taj su način suprotna ciljevima unije tržišta kapitala. Nadalje, tako bi se otežalo brzo pretvaranje tih vrijednosnih papira u gotovinu po dobroj cijeni, što bi moglo ugroziti djelotvornost LCR-a čija je svrha osigurati zaštitni sloj likvidne imovine koja se može lako pretvoriti u gotovinu u slučaju likvidnosnog stresa. U konačnici, kalibracija te neujednačenosti mogla bi utjecati na likvidnost međubankovnog tržišta financiranja, posebno za potrebe upravljanja likvidnošću, jer će bankama postati skuplje međusobno kreditiranje na kratkoročnoj osnovi. Trebalo bi zadržati neujednačen tretman, no faktore RSF-a trebalo bi smanjiti na 5 %, odnosno 10 % (umjesto dosadašnjih 10 % i 15 %).

(42)  Osim ponovne kalibracije bazelskog faktora RSF-a koji se primjenjuje na kratkoročne obratne repo transakcije s financijskim klijentima, koje su osigurane državnim obveznicama (faktor RSF-a od 5 % umjesto 10 %), pokazalo se da su potrebne neke druge prilagodbe kako bi se osiguralo da se uvođenjem NSFR-a ne ugrožava likvidnost tržišta državnih obveznica. Bazelski faktor RSF-a od 5 % koji se primjenjuje na HQLA prvog stupnja, uključujući državne obveznice, upućuje na to da bi institucije trebale držati brzo dostupne dugoročne neosigurane izvore financiranja u tom postotku, bez obzira na vrijeme u kojem očekuju da će držati te državne obveznice. To bi mogao biti dodatni poticaj za institucije da radije polažu gotovinu kod središnjih banaka, nego da djeluju kao primarni trgovci i osiguravaju likvidnost na tržištu državnih obveznica. Osim toga, to nije u skladu s LCR-om koji priznaje potpunu likvidnost te vrste imovine čak i u vrijeme ozbiljnog likvidnosnog stresa (korektivni faktor 0 %). Faktor RSF-a za HQLA prvog stupnja kako je definiran u europskom LCR-u, isključujući iznimno visokokvalitetne pokrivene obveznice, stoga bi trebalo smanjiti s 5 % na 0 %.

(43)  Nadalje, svu likvidnu imovinu visoke kvalitete prvog stupnja kako je definirana LCR-om, isključujući visokokvalitetne pokrivene obveznice, koja je primljena kao varijacijska marža u ugovorima o izvedenicama, trebalo bi prebiti s imovinom iz izvedenica, dok se u skladu s bazelskim standardom prihvaća samo gotovina, uz poštovanje uvjeta iz okvira financijske poluge za prijeboj imovine iz izvedenica. Takvim širim priznavanjem imovine koja je primljena kao varijacijska marža pridonijet će se likvidnosti tržišta državnih obveznica, izbjeći će se kažnjavanje krajnjih korisnika koji drže velike iznose državnih obveznica, a malo gotovine ( npr. mirovinski fondovi) te će se izbjeći dodatno povećanje potražnje za gotovinom na tržištima repo transakcija.

(44)  NSFR bi trebalo primjenjivati na institucije na pojedinačnoj i na konsolidiranoj osnovi, osim ako nadležna tijela izuzmu iz primjene NSFR na pojedinačnoj osnovi. Time se udvostručuje područje primjene LCR-a koje NSFR nadopunjuje. Ako NSFR na pojedinačnoj osnovi nije izuzet iz primjene, transakcijama između dviju institucija koje pripadaju istoj grupi ili istom institucionalnom sustavu zaštite trebalo bi, u načelu, dodijeliti iste faktore dostupnog i potrebnog stabilnog izvora financiranja kako bi se izbjegao gubitak izvora financiranja na internom tržištu te kako se ne bi ugrozilo djelotvorno upravljanje likvidnošću u europskim grupama u kojima se likvidnošću upravlja centralno. Takav povlašteni jednaki tretman trebalo bi odobriti samo za transakcije unutar grupe, kada postoje svi nužni zaštitni mehanizmi, na temelju dodatnih kriterija za prekogranične transakcije te samo uz prethodno odobrenje uključenih nadležnih tijela jer se ne može pretpostaviti da će institucije koje imaju poteškoće u ispunjavanju svojih obveza plaćanja uvijek primati financijsku potporu od drugih društava koja pripadaju istoj grupi ili istom institucionalnom sustavu zaštite.

(44a)  Usto, malim i jednostavnim institucijama potrebno je omogućiti primjenu pojednostavljene inačice NSFR-a. Pojednostavljena inačica NSFR-a zbog svoje ograničene detaljnosti zahtijeva prikupljanje manjeg broja podatkovnih točaka, čime se, s jedne strane, smanjuje složenost izračuna za male i jednostavne institucije u smislu proporcionalnosti te, s druge strane, strožom kalibracijom jamči da male i jednostavne institucije raspolažu s dovoljno stabilnim izvorima financiranja.

(45)  Pri konsolidaciji društava kćeri u trećim zemljama trebalo bi uzeti u obzir na odgovarajući način zahtjeve za stabilne izvore financiranja u tim zemljama. U skladu s tim, pravilima o konsolidaciji u Uniji ne bi se smio uvesti povoljniji tretman za dostupne i potrebne stabilne izvore financiranja u društvima kćerima iz trećih zemalja od onog koji je na raspolaganju na temelju nacionalnog prava u tim trećim zemljama.

(46)  U skladu s člankom 508. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 Komisija treba izvijestiti o primjerenom sustavu za bonitetni nadzor investicijskih društava i dostaviti, prema potrebi, zakonodavni prijedlog. Dok se ne počne primjenjivati ta odredba, na investicijska društva koja nisu sistemska investicijska društva trebalo bi i dalje primjenjivati nacionalno pravo država članica koje se odnosi na zahtjev za neto stabilne izvore financiranja. Međutim, na investicijska društva koja nisu sistemska investicijska društva trebalo bi primjenjivati NSFR propisan Uredbom (EU) br. 575/2013 na konsolidiranoj osnovi, ako su ona dio bankovne grupe, kako bi se omogućio odgovarajući izračun NSFR-a na konsolidiranoj osnovi.

(47)  Od institucija bi trebalo zahtijevati da podnose izvješće svojim nadležnim tijelima u izvještajnoj valuti o obvezujućem detaljnom NSFR-u za sve stavke i zasebno za stavke nominirane u svakoj značajnoj valuti kako bi se osiguralo odgovarajuće praćenje mogućih valutnih neusklađenosti. Zbog NSFR-a ne bi trebalo doći do bilo kakvih dvostrukih zahtjeva za izvješćivanje za institucije ili do zahtjeva za izvješćivanje koji nisu u skladu s pravilima koja su na snazi te bi institucije trebale imati dovoljno vremena da se pripreme za stupanje na snagu novih zahtjeva za izvješćivanje.

(48)  Budući da je pružanje smislenih i usporedivih informacija tržištu o zajedničkim ključnim podacima o riziku institucija temeljna okosnica pouzdanog bankarskog sustava, nužno je smanjiti neujednačenost informacija što je više moguće i olakšati usporedivost profila rizičnosti kreditnih institucija unutar iste nadležnosti i među različitim nadležnostima. Bazelski odbor za nadzor banaka (BCBS) objavio je revidirane standarde za objavljivanje iz stupa 3. u siječnju 2015. kako bi se poboljšala usporedivost, kvaliteta i dosljednost regulatornih objava institucija za tržište. Stoga je primjereno izmijeniti postojeće zahtjeve za objavu kako bi se proveli ti novi međunarodni standardi.

(49)  Sudionici Komisijina poziva na očitovanje o regulatornom okviru EU-a za financijske usluge smatraju trenutačne zahtjeve za objavu neproporcionalnima i opterećujućima za manje institucije. Ne dovodeći u pitanje veće usklađivanje objava s međunarodnim standardima, od manjih i manje složenih institucija trebalo bi zahtijevati da njihove objave budu manje učestale i detaljne nego objave većih, usporedivih institucija, čime bi se smanjilo administrativno opterećenje kojem podliježu.

(50)  Financijske institucije trebale bi primjenjivati rodno neutralne politike primitaka u skladu s načelom utvrđenim u članku 157. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Trebalo bi pojasniti objave u pogledu primitaka. Zahtjevi za objavu u pogledu primitaka utvrđeni ovom Uredbom trebali bi biti usklađeni s ciljevima pravila o primicima, naročito da se utvrde i održe politike i prakse u pogledu primitaka koje su u skladu s učinkovitim upravljanjem rizicima za kategorije zaposlenika čije profesionalne aktivnosti imaju znatan učinak na profil rizičnosti kreditnih institucija i investicijskih društava. Nadalje, od institucija koje ostvaruju korist od odstupanja od određenih pravila o primicima trebalo bi zahtijevati da objavljuju informacije koje se odnose na takvo odstupanje.

(52)  Mali i srednji poduzetnici (MSP-ovi) čine jedan od stupova gospodarstva Unije s obzirom na to da imaju ključnu ulogu u stvaranju gospodarskog rasta i zaposlenosti. Budući da MSP-ovi imaju niži sistemski rizik od većih poduzeća, kapitalni zahtjevi za izloženosti prema MSP-ovima trebali bi biti niži od onih za velika poduzeća kako bi se osiguralo da banke na optimalan način financiraju MSP-ove. Trenutačno se na izloženosti prema MSP-ovima u iznosu do 1,5 milijuna EUR primjenjuje smanjenje iznosa izloženosti ponderirane rizikom od 23,81 %. Prag bi se trebao povećati na 3,0 milijuna EUR. Smanjenje kapitalnih zahtjeva trebalo bi proširiti na izloženosti prema MSP-ovima iznad praga od 3,0 milijuna EUR, a za dio koji premašuje taj prag trebalo bi primijeniti smanjenje iznosa izloženosti ponderirane rizikom od 15 %.

(53)  Ulaganja u infrastrukturu ključna su za jačanje europske konkurentnosti i poticanje otvaranja novih radnih mjesta. Oporavak i budući rast gospodarstva Unije uvelike ovise o raspoloživosti kapitala za strateška ulaganja od europske važnosti u infrastrukturu, posebno u širokopojasne i energetske mreže te u prometnu infrastrukturu i infrastrukturu za elektromobilnost, posebno u industrijskim centrima; obrazovanje, istraživanje i inovacije; i obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost. U Planu ulaganja za Europu nastoji se promicati dodatno financiranje održivih infrastrukturnih projekata, među ostalim mobilizacijom dodatnih privatnih izvora financiranja. Za više potencijalnih ulagača glavni su razlozi za zabrinutost primijećeni nedostatak održivih projekata i ograničena sposobnost za pravilnu ocjenu rizika, s obzirom na njihovu suštinski složenu prirodu.

(54)  Kako bi se potaknula privatna i javna ulaganja u infrastrukturne projekte ključno je stoga odrediti regulatorno okruženje kojim se mogu promicati visokokvalitetni infrastrukturni projekti i smanjiti rizici za ulagatelje. Posebno je potrebno smanjiti kapitalne zahtjeve za izloženosti prema infrastrukturnim projektima, pod uvjetom da zadovoljavaju skup kriterija pomoću kojih je moguće smanjiti njihov profil rizičnosti i poboljšati predvidivost novčanih tokova. Komisija bi trebala preispitati tu odredbu [tri godine nakon stupanja na snagu] kako bi se procijenili (a) njezin učinak na opseg infrastrukturnih ulaganja▌; i (b) njezina primjerenost s bonitetnog stajališta. Komisija bi trebala razmotriti i je li potrebno proširiti područje primjene na ulaganja poduzeća u infrastrukturu.

(55)  Člankom 508. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća2 propisuje se da Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće o primjerenom režimu bonitetnog nadzora investicijskih društava i društava iz članka 4. stavka 1. točaka 2.(b) i (c) te Uredbe, nakon čega, prema potrebi, donosi zakonodavni prijedlog. Tim se zakonodavnim prijedlogom mogu uvesti novi zahtjevi za navedena društva. Za osiguravanje proporcionalnosti i izbjegavanje nepotrebnih regulatornih promjena koje se ponavljaju investicijska društva koja nisu sistemska trebalo bi stoga isključiti iz usklađivanja s novim odredbama o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013. Međutim, na investicijska društva koja predstavljaju isti sistemski rizik kao i kreditne institucije trebalo bi primjenjivati iste zahtjeve kakvi se primjenjuju na kreditne institucije.

(55a)  Prema preporukama EBA-e, ESMA-e i ESB-a, zbog njihova drugačijeg poslovnog modela, infrastruktura financijskih tržišta u obliku središnjih drugih ugovornih strana i središnjih depozitorija vrijednosnih papira trebala bi biti izuzeta od zahtjeva za omjer financijske poluge, minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i zahtjeva za omjer neto stabilnih izvora financiranja. Takve su institucije obvezne nabaviti bankovnu licenciju iz jednostavnog razloga da im se odobri pristup prekonoćnim instrumentima središnje banke i kako bi ispunile svoju ulogu kao ključno sredstvo za postizanje važnih političkih i regulatornih ciljeva u financijskom sektoru. Komisija bi u tom pogledu trebala zajamčiti usklađenost s preporukama EBA-e, ESMA-e i ESB-a odobravanjem odgovarajućih izuzeća.

(56)  S obzirom na poboljšani nadzor nad grupom koji je posljedica snažnijeg okvira za bonitetni nadzor i uspostave bankarske unije poželjno je da institucije više iskorištavaju prednosti jedinstvenog tržišta, među ostalim kako bi osigurale učinkovito upravljanje kapitalnim i likvidnosnim resursima u cijeloj grupi. Stoga bi mogućnost izuzeća iz primjene zahtjeva na pojedinačnoj osnovi za društva kćeri ili matična društva trebala biti dostupna za prekogranične grupe, pod uvjetom da postoje odgovarajući zaštitni mehanizmi kojima se osigurava da subjekti na koje se primjenjuje izuzeće imaju na raspolaganju dovoljan kapital i likvidnost. Ako su ispunjeni svi zaštitni mehanizmi, nadležno tijelo odlučuje hoće li odobriti takva izuzeća. Odluke nadležnih tijela trebale bi biti opravdane na odgovarajući način.

(56a)  U skladu s temeljitim preispitivanjem knjige trgovanja (FRTB), koje je Bazelski odbor predložio radi uvođenja okvira za procjenu mogućnosti modeliranja faktora rizika na osnovi kriterija stvarnih cijena, banke bi trebale moći procijeniti vlastiti potreban prag za faktor rizika na osnovi pouzdanih podataka o cijenama koji održavaju stvarno stanje na tržištu. Podatci o transakcijama koji dolaze samo iz banke možda neće biti dovoljni za pouzdanu procjenu rizika. Ovom bi se Uredbom bankama trebalo omogućiti da se koriste agregatorima podataka, koje mogu pružati i treće strane, kao instrumentima koji objedinjuju stvarne cijene i pružaju uvid u njihov izvor na tržištima te proširuju uvid u procjeni rizika banke i poboljšavaju razinu odgovornosti u pogledu podataka koji se upotrebljavaju za modeliranje praga faktora rizika.

(57)  Kako bi se institucijama olakšalo usklađivanje s pravilima iz ove Uredbe i Direktive 36/2013/EU kao i s regulatornim tehničkim standardima, provedbenim tehničkim standardima, smjernicama i predlošcima donesenim radi provedbe tih pravila, EBA bi trebala razviti informatički alat u cilju pružanja smjernica institucijama za odgovarajuće odredbe, standarde i predloške, s obzirom na njihovu veličinu i poslovni model.

(58)  Kako bi se olakšala usporedivost objavljivanja, EBA bi trebala biti zadužena za izradu standardiziranih predložaka za objavu koji bi obuhvaćali sve značajne zahtjeve za objavu iz Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća. Pri izradi tih standarda EBA bi trebala uzeti u obzir veličinu i složenost institucija, kao i prirodu i razinu rizika njihovih poslova.

(59)  Kako bi se osigurala odgovarajuća definicija nekih posebnih tehničkih odredaba iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i kako bi se uzela u obzir moguća kretanja na međunarodnoj razini, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji s obzirom na popis proizvoda ili usluga čija se imovina i obveze mogu smatrati međuovisnima te s obzirom na tretman transakcija izvedenicama, transakcija osiguranih kolateralom i transakcija ovisnih o kretanju na tržištu kapitala te neosiguranih transakcija s financijskim klijentima koje imaju preostalo dospijeće kraće od šest mjeseci za izračun neto stabilnih izvora financiranja.

(60)  Komisija bi trebala donijeti nacrt regulatornih tehničkih standarda koje je izradila EBA u području kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik za pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje, instrumenata izloženih preostalim rizicima, izračuna iznenadnih statusa neispunjavanja obveza odgovarajuće odnosne obveze, odobrenja za upotrebu internih modela za tržišni rizik, retroaktivnog testiranja internih modela, raspodjele dobiti i gubitka, faktora rizika koji se ne mogu modelirati i rizika nastanka statusa neispunjavanja obveze za pristup internih modela za tržišni rizik, s pomoću delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a i u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka. Komisija i EBA trebale bi osigurati da te standarde i zahtjeve mogu primijeniti sve odgovarajuće institucije na način koji je razmjeran vrsti, opsegu i složenosti tih institucija i poslova koje obavljaju.

(61)  Za potrebe primjene pravila o velikim izloženostima Komisija bi trebala donošenjem akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije odrediti u kojim su okolnostima uvjeti za postojanje grupe povezanih klijenata ispunjeni te kako izračunati vrijednost izloženosti koja proizlazi iz ugovora navedenih u Prilogu II. i kreditnih izvedenica koje nisu ugovorene izravno s klijentom, već se na njima temelji dužnički ili vlasnički instrument koji je izdao taj klijent, kao i rok u kojem nadležna tijela mogu dopustiti prekoračenje ograničenja izloženosti. Komisija bi trebala izdati i regulatorni tehnički standard kako bi odredila format i učestalost izvješćivanja o velikim izloženostima, kao i kriterije za utvrđivanje banaka u sjeni na koje se odnose obveze izvješćivanja o velikim izloženostima.

(61a)  Državne obveznice imaju ključnu ulogu u pružanju visokokvalitetne likvidne imovine za ulagače te sigurnih izvora financiranja za vlade. Međutim, financijske institucije u nekim državama članicama prekomjerno su uložile u obveznice koje je izdala njihova vlastita vlada što predstavlja prekomjernu domaću pristranost. Budući da je jedan od glavnih ciljeva bankovne unije prekinuti povezanost između banaka i države, a regulatorni okvir Unije o bonitetnom tretmanu državnog duga trebao bi ostati u skladu s međunarodnim standardom, banke bi trebale nastaviti ulagati napore u cilju postizanja diversificiranijih portfelja državnih obveznica.

(62)  U pogledu kreditnog rizika druge ugovorne strane ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu definiranja aspekata povezanih sa značajnim činiteljem rizika transakcija, nadzornom deltom i faktorom uvećanja za kategoriju robnog rizika.

(63)  Prije donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provode u skladu s načelima navedenim u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(64)  Kako bi se učinkovitije odgovorilo na kretanja tijekom vremena u pogledu standarda za objavu na međunarodnoj razini i na razini Unije, Komisija bi trebala imati ovlast za donošenje izmjena zahtjeva za objavu iz Uredbe (EU) br. 575/2013 na temelju delegiranog akta.

(65)  EBA bi trebala izvijestiti o tome kako bi se mogla poboljšati proporcionalnost paketa Unije o nadzornom izvješćivanju u smislu područja primjene, detaljnosti ili učestalosti i barem dati konkretne preporuke o tome kako bi se prosječni troškovi usklađivanja malih institucija mogli smanjiti za, u idealno slučaju, 20 %, a najmanje 10 % prilagođenim i smanjenim zahtjevima.

(65a)  EBA bi također u roku od dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe i uzimajući u obzir preostale nadležne institucije, osobito ESB, trebala izraditi sveobuhvatno izvješće o nužnom preispitivanju izvješćivanja, koje bi trebalo biti temelj zakonodavnog prijedloga Europske komisije. Cilj tog izvješća trebala bi biti uspostava integriranog i jedinstvenog sustava za obveze izvješćivanja u pogledu statističkih i bonitetnih podataka za sve institucije s poslovnim nastanom u Uniji. U tom bi se sustavu, među ostalim, trebale upotrebljavati jedinstvene definicije i norme za podatke koji se prikupljaju, njime bi se trebala zajamčiti pouzdana i stalna razmjena informacija među nadležnim tijelima te uspostaviti središte za statističke i bonitetne podatke u kojemu bi se upravljalo zahtjevima za podatke i prikupljenim podacima te ih se objedinjavalo i dijelilo. Cilj je centralizacijom i objedinjavanjem prikupljanja i provjere podataka spriječiti da različita tijela višestruko provjeravaju slične ili iste podatke i tako znatno smanjiti administrativno i financijsko opterećenje nadležnih tijela i institucija.

(66)  Za potrebe primjene kapitalnih zahtjeva za izloženosti u obliku udjela ili dionica u subjektima za zajednička ulaganja Komisija bi trebala donošenjem regulatornog tehničkog standarda odrediti način na koji institucije izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom prema pristupu koji se temelji na politici ulaganja ako nije dostupan nijedan ulazni podatak koji se zahtijeva za taj izračun.

(67)  S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno jačanje i poboljšanje već postojećeg zakonodavstva Unije kojim se osiguravaju jedinstveni bonitetni zahtjevi koji se primjenjuju na kreditne institucije i investicijska društva u cijeloj Uniji, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njezina opsega ili učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je nužno za ostvarivanje tih ciljeva. Ovom se Uredbom od institucija se ne bi trebalo zahtijevati da pružaju informacije na osnovi računovodstvenih okvira koji se razlikuju od okvira koje te institucije koriste na temelju drugih akata nacionalnog prava i prava Unije.

(67a)  Dovršetak bankovne unije važan je korak naprijed prema stvaranju prekograničnih tržišta koja dobro funkcioniraju i prema jamčenju toga da klijenti banaka mogu imati koristi od pozitivnih učinaka koji proizlaze iz usklađenog i integriranog europskog bankovnog tržišta kojim se osiguravaju jednaki uvjeti za europske banke. Ostvaren je znatan napredak u pogledu dovršetka bankovne unije, ali i dalje su prisutne neke prepreke, poput onih u području mogućnosti i diskrecijskih prava. Usklađivanje pravila posebno je teško u području velikih prekograničnih izloženosti unutar grupe, jer jedinstveni nadzorni mehanizam u tom području nema jedinstvenu nadležnost. Nadalje, prekogranične aktivnosti unutar bankovne unije u potpunosti podliježu metodologiji koju primjenjuje Bazelski odbor za nadzor banaka (BCBS), zbog čega je za banku koja se nalazi u zemlji europodručja privlačnije proširiti svoje aktivnosti na domaćem tržištu nego na druge zemlje europodručja. Slijedom toga, Komisija bi nakon savjetovanja s ESB-om, ESRB-om i EBA-om trebala revidirati postojeći okvir, uz zadržavanje uravnoteženog i bonitetno prihvatljivog pristupa prema matičnim zemljama i zemljama domaćinima te uz uzimanje u obzir mogućih koristi i rizika za države članice i regije.

(68)  S obzirom na izmjene tretmana izloženosti prema kvalificiranim središnjim drugim ugovornim stranama, posebno tretmana uplata institucija u jamstvene fondove kvalificiranih središnjih drugih ugovornih strana, trebalo bi izmijeniti relevantne odredbe Uredbe (EU) br. 648/2012 koje su uvedene tom Uredbom na temelju Uredbe (EU) br. 575/20136 i u kojima se navodi izračun hipotetskog kapitala središnjih drugih ugovornih strana koji tada institucije upotrebljavaju za izračun svojih kapitalnih zahtjeva.

(69)  Primjena određenih odredaba o novim kapitalnim zahtjevima i prihvatljivim obvezama kojima se provodi standard TLAC trebala bi početi 1. siječnja 2019., kako je dogovoreno na međunarodnoj razini.

(70)  Uredbu (EU) br. 575/2013 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EU) br. 575/2013 mijenja se kako slijedi:

(1)  Članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1.Područje primjene

Ovom Uredbom propisuju se jedinstvena pravila o općim bonitetnim zahtjevima koje institucije, financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi koji podliježu nadzoru u skladu s Direktivom 2013/36/EU ispunjavaju u odnosu na sljedeće stavke:

(a)  kapitalni zahtjevi koji se odnose na potpuno mjerive, jedinstvene i standardizirane elemente kreditnog rizika, tržišnog rizika, operativnog rizika i rizika namire;

(b)  zahtjevi za ograničavanje velikih izloženosti;

(c)  likvidnosni zahtjevi koji se odnose na potpuno mjerive, jedinstvene i standardizirane elemente likvidnosnog rizika;

(d)  izvještajni zahtjevi u vezi s točkama (a), (b) i (c) i s financijskom polugom;

(e)  zahtjevi za javnu objavu.

Ovom Uredbom propisuju se jedinstvena pravila o kapitalnim zahtjevima i zahtjevima za prihvatljive obveze koje ispunjavaju subjekti u sanaciji koji su globalne sistemski važne institucije (GSV institucije) ili su dio GSV institucija i značajnih društava kćeri GSV institucija izvan EU-a.

Ovom Uredbom ne određuju se zahtjevi za objavu za nadležna tijela u području bonitetne regulative i nadzora institucija propisani Direktivom 2013/36/EU.”.

(2)  Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2. Ovlasti nadzora

1.  Radi osiguranja usklađenosti s ovom Uredbom nadležna tijela imaju ovlasti i provode postupke propisane Direktivom 2013/36/EU i ovom Uredbom.

2.  Radi osiguranja usklađenosti s ovom Uredbom sanacijska tijela imaju ovlasti i provode postupke propisane Direktivom 2014/59/EU i ovom Uredbom.

3.  Nadležna tijela i sanacijska tijela surađuju radi osiguranja usklađenosti s kapitalnim zahtjevima i zahtjevima za prihvatljive obveze.

4.  Za potrebe jamčenja usklađenosti u okviru vlastitih nadležnosti, Jedinstveni sanacijski odbor, kako je utvrđeno člankom 42. Uredbe (EU) br. 806/2014, i ESB jamče regularnu i pouzdanu razmjenu relevantnih informacija i uzajamno si odobravaju pristup svojim bazama podataka.”.

(3)  Članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. točka 7. zamjenjuje se sljedećim:

“(7)  „subjekt za zajedničko ulaganje” ili „CIU” znači UCITS definiran člankom 1. stavkom 2. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(13) ili AIF definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća(14);”;

(b)  u stavku 1. točka 20. zamjenjuje se sljedećim:

„financijski holding” znači financijska institucija čija su društva kćeri isključivo ili uglavnom institucije ili financijske institucije i koja nije mješoviti financijski holding.

Društva kćeri financijske institucije uglavnom su institucije ili financijske institucije ako je barem jedno od njih institucija i ako je više od 50 % vlasničkog kapitala, konsolidirane imovine, prihoda, osoblja ili drugog pokazatelja financijske institucije koje nadležno tijelo smatra relevantnim povezano s društvima kćerima koja su institucije ili financijske institucije.”;

(c)  u stavku 1. točka 26. zamjenjuje se sljedećim:

„(26) „financijska institucija” znači društvo koje nije institucija i nije samo industrijski holding, a čija je osnovna djelatnost stjecanje udjela ili obavljanje jedne ili više djelatnosti navedenih u točkama 2. do 12. i točki 15. Priloga I. Direktivi 2013/36/EU, uključujući financijski holding, mješoviti financijski holding, instituciju za platni promet u smislu Direktive 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(15) i društvo za upravljanje imovinom, ali isključujući osigurateljne holdinge i mješovite osigurateljne holdinge definirane člankom 212. stavkom 1. točkama (f) i (g) Direktive 2009/138/EZ;”;

(ca)  u stavku 1. točki 27. podtočka (e) zamjenjuje se sljedećim:

„(e) društvo za osiguranje iz treće zemlje (izvan EU-a);”

(cb)  u stavku 1 . točki 27. podtočka (g) zamjenjuje se sljedećim:

„(g) društvo za reosiguranje iz treće zemlje (izvan EU-a);”

(cc)  u stavku 1. točki 27. dodaje se sljedeći podstavak nakon točke (l):

  „Za potrebe ove Uredbe društva iz točaka (d), (f) i (h) kvalificiraju se kao subjekti financijskog sektora ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

  a) dionice takva društva ne kotiraju na uređenom tržištu EU-a;

  b) takva društva ne djeluju sukladno s poslovnim modelom s nižom stopom financijskog rizika;

  c) institucija posjeduje više od 15 % glasačkih prava ili kapitala tog društva.

  Neovisno o prethodno navedenome, nadležna tijela država članica zadržavaju ovlast da takve subjekte klasificiraju kao subjekte financijskog sektora ako nisu zadovoljna razinom kontrole rizika i postupcima financijske analize koje je institucija posebno donijela radi nadzora ulaganja u dotično društvo ili holding.

(d)  u stavku 1. točki 39. umeće se sljedeći podstavak:

„Dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje zbog svoje izravne izloženosti istoj središnjoj drugoj ugovornoj strani za potrebe poravnanja ispunjavaju uvjete iz točaka (a) i (b) ne smatraju se grupom povezanih osoba.”;

(da)  umeće se sljedeća točka (39a):

  „„povezana stranka” znači fizička osoba ili njezin bliski član obitelji ili pravna osoba koja je povezana s upravljačkim tijelom institucije;”

(e)  u stavku 1. točki 71. uvodna rečenica u podtočki (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b) za potrebe članka 97. to znači zbroj sljedećih elemenata:”;

(f)  u stavku 1. točki 72. podtočka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a) uređeno je tržište ili tržište treće zemlje koje se smatra istovjetnim uređenom tržištu u skladu s postupkom iz članka 25. stavka 4. točke (a) Direktive 2014/65/EU;”;

(g)  u stavku 1. točka 86. zamjenjuje se sljedećim:

„knjiga trgovanja” znači sve pozicije u financijskim instrumentima i robi koje institucija drži s namjerom trgovanja ili da bi zaštitila pozicije koje drži s namjerom trgovanja ili pozicije iz članka 104. stavka 2., isključujući pozicije iz članka 104. stavka 3.;”.

(h)  u stavku 1. točka 91. zamjenjuje se sljedećim:

„izloženost iz trgovanja” znači sadašnja izloženost, uključujući varijacijsku maržu koja pripada klirinškom članu i koju on tek treba primiti, i svaka potencijalna buduća izloženost klirinškog člana ili klijenta prema središnjoj drugoj ugovornoj strani koja proizlazi iz ugovora i transakcija navedenih u članku 301. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) te inicijalna marža;”.

(i)  u stavku 1. točka 96. zamjenjuje se sljedećim:

„(96) „interna zaštita” znači pozicija koja značajno poništava elemente rizika između pozicija iz knjige trgovanja i jedne ili više pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje ili između dva stola za trgovanje; ”.

(ia)  u stavku 1. točka 127. podtočka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)  institucije su obuhvaćene istim institucionalnim sustavom zaštite kako se navodi u članku 113. stavku 7. ili su trajno mrežom povezane sa središnjim tijelom;

(j)  u stavku 1. dodaju se sljedeće točke:

(129) „sanacijsko tijelo” znači sanacijsko tijelo definirano člankom 2. stavkom 1. točkom 18. Direktive 2014/59/EU;

(130) „subjekt u sanaciji” znači subjekt u sanaciji definiran člankom 2. stavkom 1. točkom 83.a Direktive 2014/59/EU;

(131) „grupa u sanaciji” znači grupa u sanaciji definirana člankom 2. stavkom 1. točkom 83.b Direktive 2014/59/EU;

(132) „globalna sistemski važna institucija” (GSV institucija) znači GSV institucija utvrđena u skladu s člankom 131. stavcima 1. i 2. Direktive 2013/36/EU;

(133) „globalna sistemski važna institucija izvan EU-a” (GSV institucija izvan EU-a) znači globalne sistemski važne bankarske grupacije ili banke (GSV banke) koje nisu GSV institucije i na popisu su GSV banaka koji objavljuje Odbor za financijsku stabilnost i koji se redovito ažurira;

(134) „značajno društvo kći” znači društvo kći koje na pojedinačnoj ili konsolidiranoj osnovi ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)  društvo kći drži više od 5 % konsolidirane rizikom ponderirane imovine svojeg izvornog matičnog društva;

(b)  društvo kći ostvaruje više od 5 % ukupnih prihoda iz poslovanja svojeg izvornog matičnog društva;

(c)  mjera ukupne izloženosti omjera financijske poluge društva kćeri iznosi više od 5 % konsolidirane mjere izloženosti omjera financijske poluge njegova izvornog matičnog društva;

(135) „GSV subjekt” znači subjekt koji ima pravnu osobnost i koji je GSV institucija ili je dio GSV institucije ili GSV institucije izvan EU-a;

(136) „bail-in instrument” znači bail-in instrument definiran člankom 2. stavkom 1. točkom 57. Direktive 2014/59/EU;

(137) „grupa” znači grupa društava od kojih je najmanje jedno institucija i koja se sastoji od matičnog društva i njegovih društava kćeri ili društava povezanih odnosom iz članka 22. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća(16);

(138) „transakcija financiranja vrijednosnim papirima” znači repo transakcija, transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili maržni kredit;

(139) „sistemsko investicijsko društvo” znači investicijsko društvo utvrđeno kao GSV institucija ili OSV institucija u skladu s člankom 131. stavkom 1., 2. ili 3. Direktive 2013/36/EU”;

(140) „inicijalna marža” ili „IM” znači bilo koji kolateral, osim varijacijske marže, primljen od subjekta ili dan subjektu radi pokrića postojeće ili potencijalne buduće izloženosti transakcije ili portfelja transakcija u razdoblju potrebnom za unovčenje tih transakcija, ili radi ponovne uspostave zaštite njihovih tržišnih rizika, nakon nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u transakciji ili portfelju transakcija;

(141) „tržišni rizik” znači rizik gubitka koji proizlazi iz promjene tržišnih cijena;

(142) „valutni rizik” znači rizik gubitka koji proizlazi iz promjene tečajeva stranih valuta;

(143) „robni rizik” znači rizik gubitka koji proizlazi iz promjene cijene robe;

(144) „stol za trgovanje” znači jasno određena skupina trgovaca koju je institucija osnovala radi zajedničkog upravljanja portfeljem pozicija u knjizi trgovanja u skladu s jasno određenom i dosljednom poslovnom strategijom i koja posluje u okviru iste strukture za upravljanje rizicima.”;

(144a) „mala i jednostavna institucija” znači institucija koja ispunjava sve sljedeće uvjete, pod uvjetom da nije velika institucija prema definiciji iz točke 144b:

(a)  ukupna vrijednost njezine imovine na pojedinačnoj osnovi ili, ako je primjenjivo, na konsolidiranoj osnovi u skladu s ovom Uredbom i Direktivom 2013/36/EU, u prosjeku je jednaka pragu od 5 milijardi EUR ili manja u razdoblju od četiri godine koje neposredno prethodi tekućem godišnjem razdoblju objave.

(b)  institucija ne podliježe obvezama ili podliježe pojednostavnjenim obvezama u pogledu planiranja oporavka i sanacije u skladu s člankom 4. Direktive 2014/59/EU;

(c)  njezini poslovi iz knjiga trgovanja klasificiraju se kao mali u skladu s člankom 94.;

(d)  ukupna vrijednost pozicija u izvedenicama iznosi 2 % ili manje od ukupne bilančne ili izvanbilančne imovine, pri čemu se kod izračuna pozicija u izvedenicama u obzir uzimaju samo izvedenice koje se smatraju pozicijama koje se drže s namjerom trgovanja;

(e)  institucija se ne koristi internim modelima za izračun kapitalnih zahtjeva;

(f)  institucija se nije usprotivila tomu da je nadležno tijelo klasificira kao malu i jednostavnu instituciju;

(g)  nadležno tijelo nije odlučilo da institucija na temelju analize veličine, povezanosti, složenosti i profila rizičnosti ne može biti klasificirana kao mala i jednostavna institucija;

odstupajući od točke (a) i pod uvjetom da nadležno tijelo to smatra nužnim, nadležno tijelo može po vlastitu nahođenju smanjiti prag od 5 milijardi EUR do razine od 1,5 milijardi EUR ili razine od 1 % bruto domaćeg proizvoda države članice u kojoj institucija ima poslovni nastan, pod uvjetom da je iznos koji odgovara vrijednosti od 1 % bruto domaćeg proizvoda te države članice manji od 1,5 milijardi EUR;

odstupajući od točke (e), nadležno tijelo može dopustiti ograničenu uporabu internih modela za izračun kapitalnih zahtjeva za društva kćeri koristeći se internim modelima izrađenima na razini grupe, pod uvjetom da grupa podliježe zahtjevima za objavljivanje iz članka 433.a ili 433.c na konsolidiranoj osnovi.

(144b) „velika institucija” znači institucija koja ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)  institucija se smatra globalno sistemski važnom institucijom (GSV institucija) u skladu s člankom 131. stavcima 1. i 2. Direktive 2013/36/EU;

(b)  institucija se smatra još jednom sistemski važnom institucijom (OSV institucija) u skladu s člankom 131. stavcima 1. i 3. Direktive 2013/36/EU;

(c)  institucija je, prema ukupnoj vrijednosti imovine, jedna od triju najvećih institucija u državi članici u kojoj ima poslovni nastan;

(d)  ukupna vrijednost imovine institucije na temelju konsolidiranog stanja iznosi 30 milijardi EUR ili više;

(e)  udio njezine ukupne imovine u BDP-u države članice u kojoj ima poslovni nastan iznosi u prosjeku 20 % ili više u razdoblju od četiri godine koje neposredno prethodi tekućem godišnjem razdoblju objave;

(144c) „veliko društvo kći” znači društvo kći koje se smatra velikom institucijom;

(144d) „institucija koja ne kotira na burzi” znači institucija koja ne izdaje vrijednosne papire koji su uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu bilo koje države članice, kako je definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (21) Direktive 2014/65/EU;

(144e) „središnji depozitorij vrijednosnih papira” ili „CSD” znači središnji depozitorij vrijednosnih papira definiran člankom 2. stavkom 1. točkom (1) i dozvoljen u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 909/2014.

(144f) „CSD banka” je kreditna institucija koja je u skladu s člankom 54. stavkom 2. točkom (b) Uredbe (EU) br. 909/2014 određena za pružanje pomoćnih bankarskih usluga kako je utvrđeno u odjeljku C Priloga Uredbi (EU) br. 909/2014;

(144g) „kreditna institucija infrastrukture financijskih tržišta” ili „FMI kreditna institucija” znači središnja druga ugovorna strana koja ima odobrenje za rad u skladu s člankom 14.. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili je CSD koji ima odobrenje za rad kao kreditna institucija ili CSD banka;

(144h) „prodaja velikih razmjera” znači prodaja koju je institucija provela u okviru višegodišnjeg programa kojim se nastoji znatno smanjiti iznos izloženosti koje su u statusu neispunjavanja obveza u njezinoj bilanci i o kojoj je prethodno obavijestila svoje nadležno tijelo. Njima je obuhvaćeno najmanje 15 % svih zabilježenih neispunjavanja obveza u smislu članka 181. stavka 1. točke (a) tijekom razdoblja provedbe programa.”.

(k)  dodaje se sljedeći stavak 4.:

„4. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojim se utvrđuju okolnosti u kojima su ispunjeni uvjeti iz točke 39. prvog podstavka podtočaka (a) ili (b).

EBA dostavlja Komisiji nacrt regulatornih tehničkih standarda u roku od [godinu dana nakon stupanja Uredbe na snagu].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”.

(4)  Članak 6. mijenja se kako slijedi:

(a)  Stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Institucije ispunjavaju obveze iz dijela drugog do dijela petog te dijela sedmog i dijela osmog na pojedinačnoj osnovi.”.

(b)  Umeće se sljedeći stavak 1.a:

„1.a   Odstupajući od stavka 1., samo institucije koje se smatraju subjektima u sanaciji te koje su i GSV institucije ili dio GSV institucije i nemaju društva kćeri ispunjavaju zahtjev iz članka 92.a na pojedinačnoj osnovi.

Samo značajna društva kćeri GSV institucije izvan EU-a koja nisu društva kćeri matičnog društva iz EU-a, koja nisu subjekti u sanaciji i nemaju društva kćeri, ispunjavaju uvjete iz članka 92.b na pojedinačnoj osnovi.”.

(ba)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Kreditne institucije i investicijska društva koja imaju odobrenje za pružanje investicijskih usluga i aktivnosti navedenih u točkama (3) i (6) odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ moraju ispunjavati obveze propisane u dijelu šestom na pojedinačnoj osnovi. FMI kreditne institucije koje ne vrše promjene dospijeća nisu obvezne biti usklađene s obvezama utvrđenima u članku 413. stavku 1. na pojedinačnoj osnovi. Dok Komisija ne pripremi izvješće u skladu s člankom 508. stavkom 3., nadležna tijela mogu izuzeti investicijska društva od ispunjavanja obveza propisanih u dijelu šestom, vodeći računa o vrsti, opsegu i složenosti poslova investicijskih društava.”

(bb)  stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5. Institucije, osim investicijskih društava iz članka 95. stavka 1. i članka 96. stavka 1. i institucije za koje nadležna tijela primijene odstupanje navedeno u članku 7. stavku 1. ili stavku 3., moraju ispunjavati obveze propisane u dijelu sedmom na pojedinačnoj osnovi. FMI kreditne institucije nisu obvezne biti usklađene s obvezama utvrđenima u dijelu sedmom na pojedinačnoj osnovi.”

(5)  U članku 7. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1. Kako bi se osigurala adekvatna raspodjela regulatornog kapitala između matičnog društva i društva kćeri, nadležna tijela mogu izuzeti od primjene članka 6. stavka 1. bilo koje društvo kćer ako društvo kći i matično društvo imaju sjedište u istoj državi članici i ako je društvo kći uključeno u nadzor na konsolidiranoj osnovi matičnog društva koje je institucija, financijski holding ili mješoviti financijski holding te ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  ne postoje trenutačne ili očekivane značajne praktične ili pravne prepreke za promptni prijenos regulatornog kapitala ili za podmirenje obveza društva kćeri prema njegovu matičnom društvu;

(b)  matično društvo ispunjava zahtjeve nadležnog tijela u vezi s razboritim upravljanjem društvom kćeri te je izjavilo, uz odobrenje nadležnog tijela, da jamči za obveze društva kćeri ili su rizici društva kćeri zanemarivi;

(c)  postupci procjene, mjerenja i kontrole rizika matičnog društva obuhvaćaju društvo kćer;

(d)  matično društvo ima više od 50 % glasačkih prava povezanih s udjelima u kapitalu društva kćeri ili ima pravo imenovati ili razriješiti većinu članova upravljačkog tijela društva kćeri.

2. Nakon savjetovanja s konsolidirajućim nadzornim tijelom, nadležno tijelo može od primjene članka 6. stavka 1. izuzeti društvo kćer čije se sjedište nalazi u državi članici koja nije država članica sjedišta njegova matičnog društva i ako je društvo kći uključeno u nadzor na konsolidiranoj osnovi tog matičnog društva koje je institucija, financijski holding ili mješoviti financijski holding, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  uvjeti utvrđeni u stavku 1. točkama (a) do (c);

(aa)   iznos izuzetog kapitalnog zahtjeva ne prelazi 25 % minimalnih kapitalnih zahtjeva;

(ab)  matično društvo ima 100% glasačkih prava povezanih s udjelima u kapitalu društva kćeri ili ima pravo imenovati ili razriješiti većinu članova upravljačkog tijela društva kćeri;

(b)  institucija je svojem društvu kćeri odobrila jamstvo koje u svakom trenutku ispunjava sljedeće uvjete:

(i)  jamstvo je odobreno za iznos koji je najmanje jednak iznosu kapitalnog zahtjeva izuzetog društva kćeri;

(ii)  jamstvo se aktivira ako društvo kći ne može podmiriti svoja dospjela dugovanja ili druge obveze ili se o društvu kćeri donese zaključak u skladu s člankom 59. stavkom 3. Direktive 2014/59/EU, ovisno o tome što nastupi ranije;

(iii)  najmanje 50 % iznosa jamstva u cijelosti je osigurano ugovorom o financijskom kolateralu kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki (a) Direktive 2002/47/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(17);

(iv)  jamstvo i ugovor o financijskom kolateralu uređeni su propisima države članice u kojoj se nalazi sjedište društva kćeri, osim ako nadležno tijelo društva kćeri odredi drukčije;

(v)  kolateral kojim je jamstvo osigurano prihvatljivi je kolateral iz članka 197. koji je nakon primjene primjereno konzervativnih korektivnih faktora dostatan za potpuno pokriće iznosa iz podtočke iii.;

(vi)  kolateral kojim je jamstvo osigurano nije opterećen i ne koristi se kao kolateral za osiguranje bilo kojeg drugog jamstva;

(vii)  ne postoje pravne, regulatorne ili operativne prepreke za prijenos kolaterala s matičnog društva na odgovarajuće društvo kćer.”.

2a.  Stavak 2. ne primjenjuje se na društvo kći koje prelazi prag značaja iz članka 6. stavak 4.. Uredbe (EU) br. 1024/2013.

2b.  EBA će, u suradnji sa svim nadležnim tijelima:

(a)  istražiti mogućnost podizanja praga iz stavka 2. točke (b) i

(b)  istražiti učinke izuzeća od primjene bonitetnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi u skladu sa stavkom 2.

To izvješće obuhvaća, među ostalim:

(a)  moguće prilagodbe u pogledu ugovornih i pravnih uvjeta u cilju mogućeg poboljšanja postojećih odredaba;

(b)  moguće trenutačne ili buduće pravne, regulatorne ili praktične prepreke za aktivaciju jamstva i prijenos kolaterala s institucije koja daje jamstvo instituciji ili grupi institucija na koje se primjenjuje izuzeće i koje se koriste jamstvom i mogućim korektivnim mjerama;

(c)  tretman velikih izloženosti koje se osiguravaju kao jamstvo u obliku unutargrupnih izloženosti i na koje se još ne primjenjuje izuzeće od postojećih bonitetnih pravila u skladu s člankom 400. stavkom 2. točkom (c) ili člankom 493. stavkom 3.

EBA o svojim nalazima izvješćuje Komisiju u roku od [jedne godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe]. [Napomena - promatrati zajedno s novim izmjenama pod uvjetom da se članak 7. stavak 2. primjenjuje tek tri godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe].

EBA može na temelju rezultata tog izvješća izraditi nacrte regulatornih tehničkih standarda ili preporučiti Komisiji da donese jedan ili više zakonodavnih prijedloga. U nacrtima regulatornih tehničkih standarda objašnjavaju se preduvjeti iz članka 7. stavka 2., osobito uvjeti i jamstva na temelju kojih nadležno tijelo može odobriti izuzeće.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem delegiranih akata u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Alternativno, Komisija može izmijeniti regulatorne tehničke standarde do [tri godine nakon stupanja ugovora na snagu] ili, prema potrebi, podnijeti jedan ili više zakonodavnih prijedloga za provedbu preporuka EBA-e.

(6)  Članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 8.Izuzeće od primjene likvidnosnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi

1.  Nadležna tijela mogu u cijelosti ili djelomično izuzeti od primjene dijela šestog instituciju i sva ili neka njezina društva kćeri koja imaju sjedište u istoj državi članici kao i institucija i nadzirati ih kao jedinstvenu likvidnosnu podgrupu, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  matična institucija na konsolidiranoj osnovi ili društvo kći na potkonsolidiranoj osnovi ispunjavaju uvjete iz dijela šestog;

(b)  matična institucija na konsolidiranoj osnovi ili institucija kći na potkonsolidiranoj osnovi stalno prate likvidnosne pozicije svih institucija unutar likvidnosne podgrupe na koje se primjenjuje izuzeće u skladu s ovim stavkom i osiguravaju zadovoljavajuću razinu likvidnosti za sve te institucije;

(c)  institucije unutar likvidnosne grupe sklopile su ugovore koji su u skladu sa zahtjevima nadležnih tijela i koji omogućavaju slobodno kretanje sredstava između njih kako bi one mogle podmiriti pojedinačne i zajedničke obveze po njihovu dospijeću;

(d)  ne postoji trenutačna ili očekivana značajna praktična ili pravna prepreka za ispunjenje ugovora iz točke (c).

2.  Nadležna tijela mogu u cijelosti ili djelomično izuzeti od primjene dijela šestog instituciju i sva ili neka njezina društva kćeri čije se sjedište nalazi u državi članici koja nije država članica sjedišta institucije i nadzirati ih kao jedinstvenu likvidnosnu podgrupu tek nakon provedbe postupka iz članka 21. i samo institucije čija se nadležna tijela slažu oko sljedećih elemenata:

(a)  njihove procjene usklađenosti s uvjetima iz stavka 1.;

(b)  njihove procjene usklađenosti ustrojstva i tretmana likvidnosnog rizika s uvjetima iz članka 86. Direktive 2013/36/EU unutar jedinstvene likvidnosne podgrupe;

(c)  razdiobe iznosa, lokacije i vlasništva nad zahtijevanom likvidnom imovinom koju mora imati jedinstvena likvidnosna podgrupa;

(d)  određivanja minimalnih iznosa likvidne imovine koju moraju imati institucije koje se izuzimaju od primjene dijela šestog;

(e)  potrebe za primjenom strožih parametara od onih navedenih u dijelu šestom;

(f)  neograničene razmjene svih informacija među nadležnim tijelima;

(g)  potpunog razumijevanja implikacija takvog izuzeća.

3.  Tijelo koje je nadležno za nadzor na pojedinačnoj osnovi institucije i svih ili nekih njezinih društava kćeri čije se sjedište nalazi u državi članici koja nije država članica sjedišta institucije može tu instituciju i sva ili neka njezina društva kćeri u cijelosti ili djelomično izuzeti od primjene dijela šestog i nadzirati ih kao jedinstvenu likvidnosnu podgrupu ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  uvjeti iz stavka 1. te stavka 2. točke (b);

(b)  matična institucija na konsolidiranoj osnovi ili institucija kći na potkonsolidiranoj osnovi odobrava instituciji ili grupi institucija čije je sjedište u drugoj državi članici jamstvo koje ispunjava sve sljedeće uvjete:

(i)  jamstvo je odobreno za iznos koji je najmanje jednak iznosu neto likvidnosnih odljeva koji se jamstvom zamjenjuju i izračunato je u skladu s Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2015/61(18) na pojedinačnoj osnovi za instituciju ili na potkonsolidiranoj osnovi za grupu institucija na koje se izuzeće primjenjuje i koje koriste jamstva, ne uzimajući u obzir povlašteni tretman;

(ii)  jamstvo se aktivira ako institucija ili grupa institucija na koje se izuzeće primjenjuje i koje ostvaruju korist od izuzeća ne mogu podmiriti svoja dospjela dugovanja ili druge obveze ili se o instituciji ili grupi institucija donese zaključak u skladu s člankom 59. stavkom 3. Direktive 2014/59/EU, ovisno o tome što nastupi ranije;

(iii)  jamstvo je u cijelosti osigurano ugovorom o financijskom kolateralu kako je definirano u članku 2. stavku 1. točki (a) Direktive 2002/47/EZ;

(iv)  jamstvo i ugovor o financijskom kolateralu uređeni su propisima države članice u kojoj se nalazi sjedište institucije ili grupe institucija na koje se izuzeće primjenjuje i koje koriste jamstva, osim ako nadležno tijelo te institucije odredi drukčije;

(v)  kolateral kojim je jamstvo osigurano prihvatljiv je kao likvidna imovina visoke kvalitete kako je definirano u člancima 10. do 13. i članku 15. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/61 te se njime nakon primjene korektivnih faktora iz glave II. poglavlja 2. te Uredbe pokriva najmanje 50 % iznosa neto likvidnosnih odljeva izračunatih u skladu s tom Uredbom na pojedinačnoj osnovi za instituciju ili na potkonsolidiranoj osnovi za grupu institucija na koje se izuzeće primjenjuje i koje koriste jamstvo, ne uzimajući u obzir povlašteni tretman;

(vi)  kolateral kojim je jamstvo osigurano nije opterećen i ne koristi se kao kolateral za osiguranje bilo koje druge transakcije;

(vii)  ne postoje trenutačne ili očekivane pravne, regulatorne ili praktične prepreke za prijenos kolaterala s institucije koja odobrava jamstvo na instituciju ili grupu institucija na koje se primjenjuje izuzeće i koje koriste jamstvo.

4.  Nadležna tijela mogu stavke 1., 2. i 3. primjenjivati i na jedno ili nekoliko društava kćeri financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga te kao jedinstvenu likvidnosnu podgrupu nadzirati financijski holding ili mješoviti financijski holding i društva kćeri na koje se izuzeće primjenjuje ili samo društva kćeri na koja se izuzeće primjenjuje. Smatra se da se upućivanja na matičnu instituciju u stavcima 1., 2. i 3. odnose i na financijski holding ili mješoviti financijski holding.

5.  Nadležna tijela mogu stavke 1., 2. i 3. primjenjivati i na institucije koje su članice istog institucionalnog sustava zaštite iz članka 113. stavka 7. ako te institucije ispunjavaju sve uvjete iz tih stavaka te na druge institucije povezane odnosom iz članka 113. stavka 6. ako te institucije ispunjavaju sve uvjete iz tih stavaka. Nadležna tijela u tom slučaju na osnovi konsolidiranog položaja svih institucija jedinstvene likvidnosne podgrupe određuju koja od institucija na koje se izuzeće primjenjuje mora ispuniti zahtjeve iz dijela šestog.

6.  Ako je izuzeće odobreno u skladu sa stavcima 1. do 5. nadležna tijela mogu na razini jedinstvene likvidnosne podgrupe primijeniti i članak 86. Direktive 2013/36/EU ili neke njegove dijelove te na pojedinačnoj osnovi odobriti izuzeće od primjene članka 86. Direktive 2013/36/EU ili nekih njegovih dijelova.

Ako je izuzeće odobreno u skladu sa stavcima 1. do 5., za dijelove dijela šestog koji se ne primjenjuju nadležna tijela na razini jedinstvene likvidnosne podgrupe primjenjuju obveze izvješćivanja iz članka 415. ove Uredbe te na pojedinačnoj osnovi odobravaju izuzeće od primjene članka 415.

7.  Ako izuzeće u skladu sa stavcima 1. do 5. nije odobreno institucijama kojima je izuzeće prethodno bilo odobreno na pojedinačnoj osnovi, nadležna tijela uzimaju u obzir vrijeme potrebno tim institucijama da se pripreme za primjenu dijela šestog ili njegovog dijela i odobravaju odgovarajuće prijelazno razdoblje prije primjene tih odredaba na te institucije.”

(6a)  Umeće se sljedeći članak 8.a:

„Članak 8.a

1. Nadležna tijela do 31. ožujka svake godine izvješćuju EBA-u o slučajevima u kojima su odobrila izuzeće od primjene bonitetnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi u skladu s člankom 7. i poštujući primjenu likvidnosnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi u skladu s člankom 8. te pritom dostavljaju sljedeće informacije:

(a) ime i/ili pravni subjekt institucije kćeri i matične institucije koja se koristi izuzećem;

(b) državu članicu u kojoj matična institucija i institucija kći imaju poslovni nastan;

(c) pravnu osnovu izuzeća i datum dodjele izuzeća;

(d) detaljan pregled dodijeljenih bonitetnih izuzeća i razlozi njihove dodjele.

2. EBA nadzire uporabu i dodjelu tih izuzeća u Uniji i svake godine, do 1. rujna, podnosi izvješće Komisiji. EBA razvija jedinstveni format za izvješćivanje o izuzećima i priopćavanje navedenih informacija.

3. Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće o dodjeli izuzeća u pogledu likvidnosti i financiranja koja su odobrila nadležna tijela, osobito u prekograničnim situacijama.”

(7)  Članak 11. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 11.Opći tretman

1.  Za potrebe primjene zahtjeva iz ove Uredbe na konsolidiranoj osnovi pojmovi „institucije”, „matične institucije u državi članici”, „matična institucija iz EU-a” i „matično društvo”, ovisno o slučaju, odnose se i na financijske holdinge i mješovite financijske holdinge kojima je izdano odobrenje za rad u skladu s člankom 21.a Direktive 2013/36/EU.

2.  Matične institucije u državi članici na osnovi svojeg konsolidiranog položaja te u opsegu i na način propisan člankom 18. ispunjavaju obveze iz dijela drugog do dijela četvrtog i dijela sedmog. Matična društva i njihova društva kćeri na koja se primjenjuje ova Uredba uspostavljaju odgovarajuću organizacijsku strukturu i odgovarajuće mehanizme unutarnjih kontrola kako bi osigurala da su podaci potrebni za konsolidaciju na odgovarajući način obrađeni i proslijeđeni. Posebno trebaju osigurati da društva kćeri na koja se ne primjenjuje ova Uredba primjenjuju sustave, procese i mehanizme kojima se osigurava odgovarajuća konsolidacija.

3.  Odstupajući od stavka 2., samo matične institucije koje se smatraju subjektima u sanaciji te koje su GSV institucije, dio GSV institucije ili dio GSV institucije izvan EU-a ispunjavaju uvjete iz članka 92.a na konsolidiranoj osnovi, u opsegu i na način propisan člankom 18.

Samo matična društva iz EU-a koja su značajna društva kćeri GSV institucija izvan EU-a i koja nisu subjekti u sanaciji ispunjavaju uvjete iz članka 92.b na konsolidiranoj osnovi, u opsegu i na način propisan člankom 18.

4.  Matične institucije iz EU-a ispunjavaju uvjete iz dijela šestog na osnovi svojeg konsolidiranog položaja ako grupu čini jedna ili više kreditnih institucija ili investicijskih društava koja imaju odobrenje za pružanje investicijskih usluga i aktivnosti navedenih u točkama 3. i 6. odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ. Dok Komisija ne pripremi izvješće u skladu s člankom 508. stavkom 2. ove Uredbe, i ako grupu čine samo investicijska društva, nadležna tijela mogu matične institucije iz EU-a izuzeti od ispunjavanja uvjeta iz dijela šestog na konsolidiranoj osnovi, uzimajući u obzir vrstu, opseg i složenost poslova investicijskog društva.

Ako je izuzeće odobreno u skladu s člankom 8. stavcima 1. do 5., institucije i, ako je primjenjivo, financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi koji su dio likvidnosne podgrupe ispunjavaju uvjete iz dijela šestog na konsolidiranoj osnovi ili na potkonsolidiranoj osnovi likvidnosne podgrupe.”

5.  Pri primjeni članka 10. središnje tijelo iz tog članka ispunjava zahtjeve iz dijela drugog do dijela osmog na osnovi konsolidiranog položaja cjeline koju čini središnje tijelo zajedno s njegovim povezanim institucijama.

6.  Osim zahtjeva iz stavaka 1. do 4. i ne dovodeći u pitanje ostale odredbe ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU, te kada je to opravdano potrebama nadzora zbog specifičnosti rizika ili strukture kapitala institucije ili kada države članice donesu nacionalne propise kojima se zahtijeva strukturno razdvajanje djelatnosti unutar bankovne grupacije, nadležna tijela mogu zahtijevati da institucija na potkonsolidiranoj osnovi ispunjava obveze iz dijela drugog do dijela četvrtog i dijela šestog do dijela osmog ove Uredbe te glave VII. Direktive 2013/36/EU.

Primjena pristupa iz prvog podstavka ne smije dovesti u pitanje djelotvornost nadzora na konsolidiranoj osnovi i ne smije dovesti do nerazmjernih negativnih utjecaja na cijeli financijski sustav, ili na njegove dijelove, u drugim državama članicama ili u Uniji kao cjelini ni biti zapreka ili stvoriti zapreku funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

6a.  Nadležna tijela mogu odobriti izuzeće od primjene stavaka 1. ili 3. tog članka matičnoj instituciji u smislu institucije koja pripada grupi zadružnih kreditnih institucija stalno povezanih sa središnjim tijelom koje ispunjava zahtjeve iz članka 113. stavka 6. i ako su ispunjeni svi uvjeti iz članka 7. stavka 3. ili članka 8. stavka 1.

(8)  članak 12. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 12.Izračun na konsolidiranoj osnovi za GSV institucije s nekoliko subjekata u sanaciji

Ako se više GSV subjekata koji pripadaju istoj GSV instituciji smatra subjektima u sanaciji, matična institucija te GSV institucije iz EU-a izračunava iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza iz članka 92.a stavka 1. točke (a). Izračun se temelji na konsolidiranom položaju matične institucije iz EU-a kao da je ona jedini subjekt za sanaciju u okviru GSV institucije.

Ako je iznos izračunat u skladu s prvim podstavkom manji od zbroja iznosa regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza iz članka 92.a stavka 1. točke (a) svih subjekata u sanaciji koji pripadaju toj GSV instituciji, sanacijska tijela postupaju u skladu s člankom 45.d stavkom 3. i člankom 45.h stavkom 2. Direktive 2014/59/EU.

Ako je iznos izračunan u skladu s prvim podstavkom viši od zbroja iznosa regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza iz članka 92.a stavka 1. točke (a) svih subjekata u sanaciji koji pripadaju toj GSV instituciji, sanacijska tijela postupaju u skladu s člankom 45.d stavkom 3. i člankom 45.h stavkom 2. Direktive 2014/59/EU.”.

(9)  članak 13. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 13. Primjena zahtjeva za objavljivanje na konsolidiranoj osnovi

1.  Matične institucije iz EU-a ispunjavaju uvjete iz dijela osmog na osnovi svojeg konsolidiranog položaja.

Velika društva kćeri matičnih institucija iz EU-a objavljuju informacije utvrđene u člancima 437., 438., 440., 442., 450., 451., 451.a, 451.d i 453. na pojedinačnoj osnovi ili, ako je to primjenjivo, na potkonsolidiranoj osnovi u skladu s ovom Uredbom i Direktivom 2013/36/EU.

2.  Institucije koje se smatraju subjektima u sanaciji i koje su GSV institucije ili su dio GSV institucije ispunjavaju uvjete iz dijela osmog na osnovi svojeg konsolidiranog financijskog položaja.

3.  Odredbe iz stavka 1. prvog podstavka ne primjenjuju se na matične institucije iz EU-a, matične financijske holdinge iz EU-a, matične mješovite financijske holdinge iz EU-a i subjekte u sanaciji ako su oni obuhvaćeni istovjetnim informacijama koje na konsolidiranoj osnovi objavljuje matično društvo s poslovnim nastanom u trećoj zemlji.

Odredbe iz stavka 1. drugog podstavka primjenjuju se na društva kćeri matičnih društava s poslovnim nastanom u trećoj zemlji ako se smatra da su ta društva kćeri velika društva kćeri.

4.  Pri primjeni članka 10. središnje tijelo iz tog članka ispunjava zahtjeve iz dijela osmog na osnovi konsolidiranog položaja središnjeg tijela. Članak 18. stavak 1. primjenjuje se na središnje tijelo, a povezane institucije tretiraju se kao društva kćeri središnjeg tijela.”.

(9a)  članak 14. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 14.

Primjena zahtjeva iz članka 5. Uredbe (EU) br. 2017/2402 na konsolidiranoj osnovi

1.  Matična društva i njihova društva kćeri na koja se primjenjuje ova Uredba moraju ispunjavati obveze propisane u članku 5. Uredbe (EU) br. 2017/2402 na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi kako bi se osiguralo da su njihovi sustavi, procesi i mehanizmi koji se zahtijevaju ovim odredbama usklađeni i dobro integrirani i da je moguće pružiti sve podatke i informacije koji su potrebni za nadzor. Posebno trebaju osigurati da društva kćeri na koja se ne primjenjuje ova Uredba provode sustave, procese i mehanizme koji osiguravaju usklađenost s ovim odredbama.

2.  Institucije primjenjuju dodatni ponder rizika u skladu s člankom 270.a pri provedbi članka 92. na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi ako su zahtjevi iz članka 5. Uredbe (EU) br. 2017/2402 prekršeni na razini subjekta s poslovnim nastanom u trećoj zemlji uključenog u konsolidaciju u skladu s člankom 18. te ako je kršenje značajno u odnosu na ukupni profil rizičnosti grupe.”

(10)  članak 18. zamjenjuje se sljedećim:

Članak 18.Metode bonitetne konsolidacije

1.  Institucije, financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi koji su obvezni ispunjavati zahtjeve iz odjeljka 1. ovog poglavlja na osnovi svojeg konsolidiranog položaja provode punu konsolidaciju svih institucija i financijskih institucija koje su njihova društva kćeri. Odredbe iz ovog članka stavaka 3. do 7. ne primjenjuju se ako se dio šesti primjenjuje na osnovi konsolidiranog položaja institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga ili na potkonsolidiranoj osnovi likvidnosne podgrupe kako je utvrđeno u člancima 8. i 10.

Institucije koje su obvezne ispunjavati zahtjeve iz članaka 92.a i 92.b na konsolidiranoj osnovi provode punu konsolidaciju svih institucija i financijskih institucija koja su njihova društva kćeri u odgovarajućim grupama u sanaciji.

2.  Ako se nadzor zahtijeva na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 111. Direktive 2013/36/EU, društva za pomoćne usluge uključuju se u konsolidaciju u slučajevima i u skladu s metodama utvrđenima u ovom članku.

3.  Ako su društva povezana odnosom u smislu članka 22. stavka 7. Direktive 2013/34/EU, nadležna tijela određuju način provedbe konsolidacije.

4.  Konsolidirajuće nadzorno tijelo zahtijeva proporcionalnu konsolidaciju prema udjelu u kapitalu sudjelujućih udjela u institucijama i financijskim institucijama kojima upravlja društvo uključeno u konsolidaciju zajedno s jednim ili više društava koja nisu uključena u konsolidaciju, ako je odgovornost tih društava ograničena visinom njihova udjela u kapitalu.

5.  U slučaju sudjelujućih udjela ili kapitalnih veza koji nisu navedeni u stavcima 1. i 4., nadležna tijela određuju hoće li i na koji način konsolidacija biti provedena. Ona posebno mogu dopustiti ili zahtijevati upotrebu metode udjela. Ta metoda, međutim, ne može biti osnova za uključivanje predmetnih društava u nadzor na konsolidiranoj osnovi.

6.  Nadležna tijela određuju hoće li i na koji način konsolidacija biti provedena u sljedećim slučajevima:

  ako prema mišljenju nadležnih tijela institucija ostvaruje znatan utjecaj na jednu ili više institucija ili financijskih institucija, no nema sudjelujući udio ili druge kapitalne veze u tim institucijama i

  ako su dvije ili više institucija ili financijskih institucija pod jedinstvenom upravom, koja nije uprava određena ugovorom ili odredbama društvenog ugovora ili statuta.

Nadležna tijela posebno mogu dopustiti ili zahtijevati upotrebu metode navedene u članku 22. stavcima 7. do 9. Direktive 2013/34/EU. Ta metoda, međutim, ne može biti osnova za uključivanje dotičnih društava u nadzor na konsolidiranoj osnovi.

7.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti prema kojima se mora provesti konsolidacija u slučajevima navedenim u stavcima 2. do 6. ovog članka.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2016.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”.

(11)  Članak 22. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 22.Potkonsolidacija subjekata u trećim zemljama

1.  Institucije kćeri primjenjuju zahtjeve iz članaka 89. do 91., dijela trećeg i četvrtog na osnovi svojeg potkonsolidiranog položaja ako te institucije imaju instituciju ili financijsku instituciju kao društvo kći u trećoj zemlji ili ako imaju sudjelujući udio u takvom društvu.

2.  Odstupajući od stavka 1., institucije kćeri ne primjenjuju zahtjeve iz članaka 89. do 91. i dijela trećeg i dijela četvrtog na osnovi svojeg potkonsolidiranog položaja ako je vrijednost ukupne imovine njihovog društva kćeri u trećoj zemlji manja od 10 % ukupne vrijednosti imovine i izvanbilančnih stavki institucije kćeri.

(12)  Naslov dijela drugog zamjenjuje se sljedećom:

„REGULATORNI KAPITAL I PRIHVATLJIVE OBVEZE”.

(12a)  U članku 26. umeće se sljedeći stavak:

„(3.a) Ako su novi instrumenti redovnog osnovnog kapitala koji se trebaju izdati jednaki instrumentima koje je nadležno tijelo već odobrilo u smislu kriterija utvrđenih u članku 28. ili, gdje je primjenjivo, članku 29., institucija može, odstupajući od stavka 3., samo obavijestiti nadležno tijelo o svojoj namjeri izdavanja novih instrumenata redovnog osnovnog kapitala.

Usto, institucija dostavlja nadležnom tijelu sve informacije koje su mu potrebne kako bi ocijenio je li nadležno tijelo odobrilo instrumente.”

(12b)  U članku 28. stavku 3. dodaje se sljedeći podstavak:

„Smatra se da su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točke (h) podtočke (v) neovisno o tome podliježe li institucija obvezi plaćanja nekih ili svih imatelja instrumenata, pod uvjetom da institucija ima mogućnost izbjegavanja nerazmjernog opterećenja regulatornog kapitala jačanjem svojeg redovnog osnovnog kapitala, osobito dodjelom dobiti rezervama za opće bankovne rizike ili zadržanoj dobiti prije plaćanja imateljima.”

(13)  U članku 33. stavku 1., točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c) dobitke ili gubitke po obvezama iz izvedenica institucije vrednovanim po fer vrijednosti, nastale kao rezultat promjena kreditnog rizika same institucije.”.

(14)  Članak 36. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)  nematerijalnu imovinu, osim softvera;

Za potrebe ovog stavka, EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje pojam „softver”. Tom se definicijom osigurava bonitetno dobro utvrđivanje okolnosti u kojima bi se neodbijanje softvera iz stavki redovnog osnovnog kapitala moglo opravdati na temelju bonitetnog stajališta i uzeti u obzir sljedeće:

i.  razvoj bankarskog sektora u još većem digitalnom okruženju te prilike i prijetnje s kojima se banke suočavaju u doba digitalizacije;

ii.  međunarodne razlike u regulatornom postupku ulaganja u softver ako se softver ne odbija od kapitala (npr. tretira se kao materijalna imovina), kao i različita bonitetna pravila koja se primjenjuju na banke i osiguravajuća društva;

iii.  raznolikost financijskog sektora Unije, uključujući neregulirane subjekte kao što su poduzeća koja se bave financijskom tehnologijom;

EBA Komisiji dostavlja navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do [šest mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz točke (b) u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(b)  Točka (j) zamjenjuje se sljedećim:

„(j) iznos stavki koje treba odbiti od stavki dodatnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 56. koji premašuje stavke dodatnog osnovnog kapitala institucije;”.

(15)  Članak 37. mijenja se kako slijedi:

(a)  Točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b) iznos koji se odbija uključuje goodwill koji je uključen u vrednovanje značajnih ulaganja institucije. Institucije ne vraćaju negativni goodwill u svoj redovni osnovni kapital.”

(b)  umeće se sljedeća točka (c):

iznos koji treba odbiti umanjuje se za iznos računovodstvene revalorizacije nematerijalne imovine društava kćeri koja proizlazi iz konsolidacije društava kćeri koja pripadaju osobama koje nisu društva obuhvaćena konsolidacijom u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2.”.

(16)  U članku 39. stavku 2. prvom podstavku uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„Odgođena porezna imovina koja ne ovisi o budućoj profitabilnosti ograničena je na odgođenu poreznu imovinu koja proizlazi iz privremenih razlika nastalih prije [datum donošenja izmijenjene Uredbe na kolegiju], ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:”.

(17)  U članku 45. podtočka i. u točki (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(i) datum dospijeća kratke pozicije jednak je datumu dospijeća duge pozicije ili je kasniji od njega ili je preostali rok do dospijeća duge pozicije najmanje 365 dana;”

(18)  Članak 49. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Za potrebe izračuna regulatornog kapitala na pojedinačnoj osnovi, potkonsolidiranoj osnovi i konsolidiranoj osnovi, kada nadležna tijela od institucija zahtijevaju ili im dopuštaju primjenu metode 1., 2. ili 3. iz Priloga I. Direktivi 2002/87/EZ, institucije ne odbijaju ulaganja u instrumente regulatornog kapitala subjekta financijskog sektora u kojem matična institucija, matični financijski holding ili matični mješoviti financijski holding ili institucija imaju značajno ulaganje ako su ispunjeni uvjeti iz točaka od (a) do (e) ovog stavka:

(a) subjekt financijskog sektora je društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje ili osigurateljni holding;

(b) to društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje ili osigurateljni holding:

(i)  uključeno je u isti dodatni nadzor u skladu s Direktivom 2002/87/EZ kao matična institucija, matični financijski holding ili matični mješoviti financijski holding ili institucija koja ima ulaganje; or

(ii)  institucija je konsolidirala primjenom metode neto udjela, a nadležna tijela zadovoljna su razinom kontrole rizika i postupcima financijske analize koje je institucija posebno donijela radi nadzora ulaganja u dotično društvo ili holding;

(c) kontinuirano su ispunjeni uvjeti nadležnih tijela da su razina integriranog upravljanja, upravljanje rizikom i unutarnja kontrola što se tiče subjekata koji bi bili uključeni u opseg konsolidacije prema metodi 1., 2. ili 3. odgovarajući;

(d) ulaganja u subjekt pripadaju jednom od sljedećih:

(i) matičnoj kreditnoj instituciji;

(ii) matičnom financijskom holdingu;

(iii) matičnom mješovitom financijskom holdingu;

(iv) instituciji;

(v) društvu kćeri jednog od subjekata iz podtočaka od i. do iv. koji je uključen u opseg konsolidacije u skladu s poglavljem 2. glavom II. dijela prvog.

Odabrana se metoda primjenjuje dosljedno tijekom vremena.

1a. Nakon 31. prosinca 2022. I na temelju izuzeća od članka 1., za potrebe izračuna regulatornog kapitala na pojedinačnoj osnovi, potkonsolidiranoj osnovi i konsolidiranoj osnovi, kada nadležna tijela od institucija zahtijevaju ili im dopuštaju primjenu metode 1., 2. ili 3. iz Priloga I. Direktivi 2002/87/EZ, nadležna tijela mogu dopustiti institucijama da ne odbijaju ulaganja u instrumente regulatornog kapitala subjekta financijskog sektora u kojem matična institucija, matični financijski holding ili matični mješoviti financijski holding ili institucija imaju značajno ulaganje ako su ispunjeni uvjeti iz točaka od (a) do (e) ovog stavka:

(a) subjekt financijskog sektora je društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje ili osigurateljni holding;

(b) to društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje ili osigurateljni holding uključeno je u isti dodatni nadzor u skladu s Direktivom 2002/87/EZ kao matična institucija, matični financijski holding ili matični mješoviti financijski holding ili institucija koja ima ulaganje;

(c) institucija je dobila prethodno odobrenje nadležnih tijela;

(d) prije davanja odobrenja iz točke (c) i kontinuirano nakon toga ispunjeni su uvjeti nadležnih tijela da su razina integriranog upravljanja, upravljanje rizikom i unutarnja kontrola što se tiče subjekata koji bi bili uključeni u opseg konsolidacije prema metodi 1., 2. ili 3. odgovarajući;

(e) ulaganja u subjekt pripadaju jednom od sljedećih:

(i) matičnoj kreditnoj instituciji;

(ii) matičnom financijskom holdingu;

(iii) matičnom mješovitom financijskom holdingu;

(iv) instituciji;

(v) društvu kćeri jednog od subjekata iz podtočaka od i. do iv. koji je uključen u opseg konsolidacije u skladu s poglavljem 2. glavom II. dijela prvog.

Odabrana se metoda primjenjuje dosljedno tijekom vremena.”

(b)  sljedeći podstavak dodaje se na kraju stavka 2.:

„Ovaj stavak ne primjenjuje se pri izračunu regulatornog kapitala za potrebe zahtjeva iz članaka 92.a i 92.b.”

(19)  Članak 52. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)  točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a) instrumente je izravno izdala institucija i plaćeni su u potpunosti”;

(aa)  točka 1. podtočka (i) zamjenjuje se sljedećim:

„(i) isplaćuju se iz stavki raspoloživih za raspodjelu ili rezervi uspostavljenih nacionalnim pravom;”

(b)  točka (p) zamjenjuje se sljedećim:

„(p) ako izdavatelj ima poslovni nastan u trećoj zemlji i u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU određen je kao dio grupe u sanaciji čiji subjekt u sanaciji ima poslovni nastan u Uniji ili ako ima poslovni nastan u državi članici, propisom ili ugovornim odredbama kojima se uređuju instrumenti zahtijeva se trajan otpis ili konverzija glavnice instrumenata u instrumente redovnog osnovnog kapitala, nakon odluke sanacijskog tijela o izvršenju ovlasti iz članka 59. Direktive 2014/59/EU;

ako izdavatelj ima poslovni nastan u trećoj zemlji i u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU nije određen je kao dio grupe u sanaciji čiji subjekt u sanaciji ima poslovni nastan u Uniji, propisom ili ugovornim odredbama kojima se uređuju instrumenti zahtijeva se trajan otpis ili konverzija glavnice instrumenata u instrumente redovnog osnovnog kapitala, nakon odluke sanacijskog tijela o izvršenju ovlasti iz članka 59. Direktive 2014/59/EU;”;

(c)  ▌ dodaju se sljedeće točke (q) i (r):

„(q) ako izdavatelj ima poslovni nastan u državi članici ili ima poslovni nastan u trećoj zemlji te je određen u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU kao dio grupe u sanaciji, subjektom u sanaciji čiji je poslovni nastan u Uniji, instrumenti se mogu izdavati u skladu s propisima treće zemlje ili na temelju njih samo ako je prema tim propisima izvršenje ovlasti otpisa i konverzije iz članka 59. Direktive 2014/59/EU djelotvorno i izvršivo na temelju zakonskih odredaba ili pravno izvršivih ugovornih odredaba kojima se priznaje sanacija ili druge mjere otpisa ili konverzije;

(r) instrumenti nisu predmet sporazuma o prijeboju ili prava na netiranje kojima bi se umanjila njihova sposobnost za apsorbiranje gubitaka.”.

(19a)  U članku 54. stavku 1. dodaje se sljedeća točka:

  „(da) ako je instrumente dodatnog osnovnog kapitala izdalo društvo kćer s poslovnim nastanom u trećoj zemlji okidač iz točke (a) od 5,125 % ili viši izračunava se u skladu s propisima ili ugovornim odredbama treće zemlje kojima se uređuju instrumenti, pod uvjetom da nadležno tijelo nakon savjetovanja s EBA-om bude uvjereno da su te odredbe barem istovjetne zahtjevima iz ovog članka.”

(20)  U članku 56. točka (e) zamjenjuje se sljedećim:

iznos stavki koje treba odbiti od stavki dopunskog kapitala u skladu s člankom 66. koji premašuje stavke dopunskog kapitala institucije;”.

(21)  U članku 59. točka (a) podtočka (i) zamjenjuje se sljedećim:

datum dospijeća kratke pozicije jednak je datumu dospijeća duge pozicije ili je kasniji od njega ili je preostali rok do dospijeća duge pozicije najmanje 365 dana;”.

(22)  U članku 62. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

instrumenata kapitala i podređenih kredita, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 63. i u opsegu utvrđenom u članku 64.;”.

(23)  Članak 63. mijenja se kako slijedi:

(a)  točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a) institucija je izravno izdala instrumente ili je izravno primila podređene kredite, ovisno o slučaju, i oni su u potpunosti plaćeni;”

(b)  točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d) potraživanja koja se odnose na glavnicu instrumenata u skladu s odredbama kojima se uređuju instrumenti ili potraživanja koja se odnose na glavnicu podređenih kredita u skladu s odredbama kojima se uređuju podređeni krediti, ovisno o slučaju, podređena su potraživanjima koja se odnose na instrumente prihvatljivih obveza;”.

(c)  točka (n) zamjenjuje se sljedećim:

„(n) ako izdavatelj ima poslovni nastan u trećoj zemlji i u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU određen je kao dio grupe u sanaciji čiji subjekt u sanaciji ima poslovni nastan u Uniji ili ako ima poslovni nastan u državi članici, propisom ili ugovornim odredbama kojima se uređuju instrumenti zahtijeva se trajan otpis ili konverzija glavnice instrumenata u instrumente redovnog osnovnog kapitala, nakon odluke sanacijskog tijela o izvršenju ovlasti iz članka 59. Direktive 2014/59/EU;

ako izdavatelj ima poslovni nastan u trećoj zemlji i u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU nije određen je kao dio grupe u sanaciji čiji subjekt u sanaciji ima poslovni nastan u Uniji, propisom ili ugovornim odredbama kojima se uređuju instrumenti zahtijeva se trajan otpis ili konverzija glavnice instrumenata u instrumente redovnog osnovnog kapitala, nakon odluke sanacijskog tijela o izvršenju ovlasti iz članka 59. Direktive 2014/59/EU;”;

(d)  dodaju se sljedeće točke (o) i (p):

„(o) ako izdavatelj ima poslovni nastan u državi članici ili ima poslovni nastan u trećoj zemlji te je određen u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU kao dio grupe u sanaciji, subjektom u sanaciji čiji je poslovni nastan u Uniji, instrumenti se mogu izdavati u skladu s propisima treće zemlje ili na temelju njih samo ako je prema tim propisima izvršenje ovlasti otpisa i konverzije iz članka 59. Direktive 2014/59/EU djelotvorno i izvršivo na temelju zakonskih odredaba ili pravno izvršivih ugovornih odredaba kojima se priznaje sanacija ili druge mjere otpisa ili konverzije;

(p) instrumenti nisu predmet sporazuma o prijeboju ili prava na netiranje kojima bi se umanjila njihova sposobnost za apsorbiranje gubitaka.”.

(24)  Članak 64. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 64. Amortizacija instrumenata dopunskog kapitala

1.  Puni iznos instrumenata dopunskog kapitala čiji je preostali rok do dospijeća duži od pet godina ispunjava uvjete za stavke dopunskog kapitala.

2.  Opseg u kojem instrumenti dopunskog kapitala ispunjavaju uvjete za stavke dopunskog kapitala tijekom posljednjih pet godina do dospijeća instrumenata izračunava se tako da se rezultat izveden iz izračuna iz točke (a) pomnoži s iznosom iz točke (b) na sljedeći način:

(a)  knjigovodstvena vrijednost instrumenata ili podređenih kredita na prvi dan posljednjeg petogodišnjeg razdoblja njihova ugovornog dospijeća podijeljena brojem kalendarskih dana u tom razdoblju;

(b)  broj preostalih kalendarskih dana ugovornog dospijeća instrumenata ili podređenih kredita.”.

(25)  U članku 66. dodaje se sljedeća točka (e):

„(e) iznos stavki koje treba odbiti od stavki prihvatljivih obveza u skladu s člankom 72.e koji premašuje prihvatljive obveze institucije.”.

(26)  U članku 69. točka (a) podtočka (i) zamjenjuje se sljedećim:

„(i) datum dospijeća kratke pozicije jednak je datumu dospijeća duge pozicije ili je kasniji od njega ili je preostali rok do dospijeća duge pozicije najmanje 365 dana;”.

(27)  Nakon članka 72. umeće se sljedeće poglavlje 5.a:

„POGLAVLJE 5.a Prihvatljive obveze

Odjeljak 1. Stavke i instrumenti prihvatljivih obveza

Članak 72.a Instrumenti prihvatljivih obveza

1.  Stavke prihvatljivih obveza sastoje se od sljedećeg, osim ako pripadaju bilo kojoj kategoriji isključenih obveza iz stavka 2.:

(a)  instrumenti prihvatljivih obveza ako su ispunjeni uvjeti iz članka 72.b, u opsegu u kojem ne ispunjavaju uvjete za stavke redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala;

(b)  instrumenti dopunskog kapitala čije je preostalo razdoblje do dospijeća najmanje godinu dana, u opsegu u kojem ne ispunjavaju uvjete za stavke dopunskog kapitala u skladu s člankom 64.

2.  Odstupajući od stavka 1., sljedeće obveze isključuju se iz stavki prihvatljivih obveza:

(a)  osigurani depoziti;

(b)  depoziti po viđenju i kratkoročni depoziti čiji je izvorni rok dospijeća kraći od godinu dana;

(c)  dio prihvatljivih depozita fizičkih osoba i mikro, malih i srednjih poduzetnika koji premašuje razinu pokrića iz članka 6. Direktive 2014/49/EU;

(d)  depoziti koji bi bili prihvatljivi depoziti fizičkih osoba, mikro, malih i srednjih poduzetnika da ih nisu uplatile podružnice izvan Unije institucija u Uniji;

(e)  osigurane obveze, uključujući pokrivene obveznice i obveze u obliku financijskih instrumenata, koje se upotrebljavaju za zaštitu od rizika i sastavni su dio skupa za pokriće i koje su u skladu s nacionalnim propisima osigurane na sličan način kao pokrivene obveznice, pod uvjetom da sva osigurana imovina povezana s pokrivenim iznosom pokrivenih obveznica ostane jednaka, odijeljena i s dovoljnim sredstvima i isključujući bilo koji dio osigurane obveze ili obveze za koju je osiguran kolateral koji premašuje vrijednost imovine, zaloga, založnog prava ili kolaterala kojim je osigurana;

(f)  svaka obveza koja nastane na temelju držanja imovine ili novca klijenta, među ostalim i imovine ili novca klijenta koji se drže u ime subjekata za zajednička ulaganja, pod uvjetom da je takav klijent zaštićen primjenjivim propisima o insolventnosti;

(g)  svaka obveza koja nastane na temelju fiducijarnog odnosa subjekta u sanaciji ili bilo kojeg njegova društva kćeri (kao fiducijara) i neke druge osobe (kao korisnika), pod uvjetom da je taj korisnik zaštićen primjenjivim propisima o insolventnosti ili građanskim pravom;

(h)  obveze prema institucijama, isključujući obveze prema subjektima koji su dio iste grupe, čiji je izvorni rok dospijeća kraći od sedam dana;

(i)  obveze prema sustavima ili upraviteljima sustava uspostavljenima u skladu s Direktivom 98/26/EZ ili njihovim sudionicima koje nastaju na temelju sudjelovanja u takvom sustavu, čiji je preostali rok do dospijeća kraći od sedam dana;

(j)  obveza prema bilo kojoj od sljedećih osoba:

(i)  zaposleniku, koja se odnosi na obračunatu plaću, mirovinske pogodnosti ili druge fiksne primitke, osim varijabilne komponente primitaka koja nije uređena kolektivnim ugovorom i varijabilne komponente primitaka osoba koje preuzimaju značajni rizik, kako je navedeno u članku 92. stavku 2. Direktive 2013/36/EU;

(ii)  komercijalnom ili poslovnom vjerovniku, koja nastaje na temelju prodaje robe ili pružanja usluga instituciji ili matičnom društvu, a koje su ključne za svakodnevno funkcioniranje poslovanja institucije ili matičnog društva, uključujući IT usluge, komunalne usluge te usluge najma, popravaka i održavanja poslovnih prostora; a vjerovnik sam po sebi nije institucija;

(iii)  poreznim tijelima i tijelima nadležnim za socijalno osiguranje, pod uvjetom da te obveze prema primjenjivim propisima imaju pravo prvenstva;

(iv)  sustavima osiguranja depozita, koja nastaje na temelju doprinosa koji se plaćaju u s kladu s Direktivom 2014/49/EU;

(k)  obveze koje proizlaze iz izvedenica;

(l)  obveze koje proizlaze iz dužničkih instrumenata s ugrađenim izvedenicama.

(la)  obveze koje su povlaštene za neosigurane vjerovnike višeg isplatnog reda prema relevantnim nacionalnim propisima o insolventnosti;

U svrhu točke (l), ugrađenim izvedenicama nisu obuhvaćeni instrumenti čije odredbe sadržavaju mogućnost prijevremene otplate za izdavatelja ili imatelja tog instrumenta.

U svrhu točke (l), dužničke instrumente s promjenjivim kamatnim stopama koje se temelje na referentnoj stopi kao što su Euribor ili Libor ne bi se trebalo smatrati dužničkim instrumentima s ugrađenim izvedenicama samo zbog te značajke.

Članak 72.b Instrumenti prihvatljivih obveza

1.  Obveze ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza ako ispunjavaju uvjete iz ovog članka i samo u opsegu utvrđenom ovim člankom.

2.  Obveze ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  obveze koje je institucije izravno izdala ili primila, ovisno o slučaju, i u potpunosti su podmirene;”

(b)  obveze nije kupila bilo koja od sljedećih osoba:

(i)  institucija ili subjekt obuhvaćeni istom grupom u sanaciji;

(ii)  društvo u kojem institucija ima izravan ili neizravan sudjelujući udio u obliku vlasništva, izravnog ili putem kontrole, od 20 % ili više glasačkih prava ili kapitala tog društva;

(iii)   mali ulagatelji kako su definirani u članku 4. stavku 1. točki 11. Direktive 2014/65/EU, osim ako nisu ispunjena oba sljedeća uvjeta:

a) ulažu ukupni iznos koji ne premašuje 10 % njihovog portfelja financijskih instrumenata i

b) uloženi iznos iznosi najmanje 10 000 EUR.

(c)  kupnju obveza, izravno ili neizravno, ne financira subjekt u sanaciji;

(d)  potraživanje u odnosu na glavnicu obveza u skladu s odredbama kojima se uređuju instrumenti u cijelosti je podređeno potraživanjima koja nastaju na temelju isključenih obveza iz članka 72.a stavka 2. Smatra se da je zahtjev podređenosti ispunjen u bilo kojoj od sljedećih situacija:

(i)  u ugovornim odredbama kojima se uređuju obveze navedeno je da je u slučaju redovnog postupka u slučaju insolventnosti kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki 47. Direktive 2014/59/EU potraživanje u odnosu na glavnicu instrumenata podređeno potraživanjima koja nastaju na temelju bilo koje isključene obveze iz članka 72.a stavka 2.;

(ii)  u propisima kojima se uređuju obveze navedeno je da je u slučaju redovnog postupka u slučaju insolventnosti kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki 47. Direktive 2014/59/EU potraživanje u odnosu na glavnicu instrumenata podređeno potraživanjima koja nastaju na temelju bilo koje isključene obveze iz članka 72.a stavka 2.;

(iii) instrumente je izdao subjekt u sanaciji koji u svojoj bilanci nema ni jednu isključenu obvezu iz članka 72.a stavka 2. koja je u jednakom položaju ili ima podređen položaj u odnosu na instrumente prihvatljivih obveza;

(f)  obveze nisu osigurane niti pokrivene jamstvom ili nekim drugim aranžmanom kojim se poboljšava nadređenost potraživanja bilo koje od sljedećih osoba:

(i)  institucije ili njezinih društava kćeri;

(ii)  matičnog društva institucije ili njegovih društava kćeri;

(iii)  bilo kojeg društva koje je usko povezano sa subjektima iz podtočaka i. i ii.;

(g)  obveze nisu predmet sporazuma o prijeboju ili prava na netiranje kojima bi se umanjila njihova sposobnost za apsorbiranje gubitaka tijekom sanacije;

(h)  odredbe kojima se uređuju obveze ne uključuju poticaj instituciji da, ovisno o slučaju, izvrši opciju kupnje, otkupi, ponovno kupi prije dospijeća ili prijevremeno otplati njihovu glavnicu, osim u situaciji iz članka 72.c stavka 2.a;

(i)  u skladu s člankom 72.c stavkom 2. imatelji instrumenata ne mogu otkupiti obveze prije njihova dospijeća;

(j)  ako obveze uključuju jednu ili više opcija kupnje ili jednu ili više opcija prijevremene otplate, ovisno o slučaju, opcije se mogu izvršiti isključivo na osnovi diskrecijskog prava izdavatelja;

(k)  u skladu s člankom 72.c stavcima 2. i 2.a, opcija kupnje obveza, njihov otkup, ponovna kupnja ili prijevremena otplata mogući su samo ako su ispunjeni uvjeti iz članaka 77. i 78.;

(m)  odredbama kojima se uređuju obveze ne daje se imatelju pravo da ubrza buduće planirano plaćanje kamata ili glavnice, osim u slučaju insolventnosti ili likvidacije subjekta u sanaciji;

(n)  razina isplate kamata ili dividendi, ovisno o slučaju, po obvezama ne mijenja se u odnosu na kreditnu sposobnost subjekta u sanaciji ili njegova matičnog društva;

(o)  primjenjivim propisima ili ugovornim odredbama kojima se uređuju obveze zahtijeva se trajan otpis glavnice obveza ili konverzija obveza u instrumente redovnog osnovnog kapitala, nakon što sanacijsko tijelo izvrši ovlasti otpisa i konverzije iz članka 48. Direktive 2014/59/EU.

U svrhu točke (d), ako su neke isključene obveze iz članka 72.a stavka 2. podređene običnim neosiguranim potraživanjima u skladu s nacionalnim pravom o insolventnosti, između ostaloga, koja imaju poseban odnos s vjerovnikom, koji je ili je bio dionik, u nadzornom ili grupnom odnosu, član upravnog tijela ili povezan s bilo kojom od prethodno navedenih osoba, podređenost se ne procjenjuju na temelju potraživanja koje proizlazi iz takvih isključenih obveza.

3.  Osim obveza iz stavka 2., sanacijsko tijelo može dozvoliti obveze radi ispunjavanja uvjeta za instrumente prihvatljivih obveza do ukupnog iznosa koji ne premašuje 3,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunatog u skladu s člankom 92. stavcima 3. i 4. pod sljedećim uvjetima:

(a)  ispunjeni su svi uvjeti iz stavka 2., osim uvjeta iz točke (d);

(b)  obveze su u jednakom položaju kao i isključene obveze najnižeg položaja iz članka 72.a stavka 2., s iznimkom isključenih obveza podređenih običnim neosiguranim potraživanjima prema nacionalnim propisima o insolventnosti iz zadnjeg podstavka stavka 2. i

(c)  ▌sanacijsko tijelo osigurava da sposobnost za isključivanje ili djelomično isključivanje obveza iz jamčevine ne prouzroči materijalni rizik od uspješnog pravnog spora ili valjana potraživanja za naknadu štete.

Sanacijsko tijelo može dopustiti instituciji ▌da obveze iz prvog podstavka uključi u stavke prihvatljivih obveza.

4.  Ako sanacijsko tijelo dopusti instituciji da donese odluku o uračunavanju obveza iz stavka 3. drugog podstavka, obveze ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza, uz obveze iz stavka 2., pod sljedećim uvjetima:

(a)  na snazi je odluka institucije da u stavke prihvatljivih obveza neće uključiti obveze iz stavka 3. prvog podstavka, u skladu sa stavkom 5.;

(b)  ispunjeni su svi uvjeti iz stavka 2., osim uvjeta iz točke (d) tog stavka;

(c)  obveze su u jednakom položaju ili su nadređene u odnosu na isključene obveze najnižeg položaja iz članka 72.a stavka 2., s iznimkom isključenih obveza podređenih običnim neosiguranim potraživanjima u skladu s nacionalnim propisima o insolventnosti iz zadnjeg podstavka stavka 2.;

(d)  iznos isključenih obveza iz članka 72.a stavka 2. koje su u jednakom ili podređenom položaju u odnosu na te obveze u postupku insolventnosti u bilanci institucije ne premašuje 5 % iznosa regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza institucije;

(e)  uključenje tih obveza u stavke prihvatljivih obveza nema značajan nepovoljan utjecaj na mogućnost sanacije institucije, kako je potvrdilo sanacijsko tijelo nakon procjene elemenata iz članka 45.b stavka 3. točaka (b) i (c) Direktive 2014/59/EU.

5.  Sanacijsko tijelo može dopustiti instituciji korištenje iznimke iz stavka 3. ili stavka 4. Institucija ne može odlučiti da će u stavke prihvatljivih obveza uključiti i obveze iz stavka 3. i obveze iz stavka 4.

Odluka se objavljuje u godišnjem izvješću i proizvodi učinke šest mjeseci nakon objave tog izvješća. Odluka ostaje na snazi najmanje godinu dana.

6.  Kada provjerava jesu li ispunjeni uvjeti iz ovog članka, sanacijsko se tijelo savjetuje s nadležnim tijelom.

Članak 72.cAmortizacija instrumenata prihvatljivih obveza

1.  Instrumenti prihvatljivih obveza čiji je preostali rok do dospijeća najmanje godinu dana u cijelosti ispunjavaju uvjete za stavke prihvatljivih obveza.

Instrumenti prihvatljivih obveza čiji je preostali rok do dospijeća kraći od godinu dana ne ispunjavaju uvjete za stavke prihvatljivih obveza.

2.  Za potrebe stavka 1., ako instrument prihvatljivih obveza uključuje opciju otkupa od imatelja koja se može izvršiti prije izvorno navedenog dospijeća instrumenta, dospijeće instrumenta utvrđuje se na najraniji mogući datum na koji imatelj može izvršiti opciju otkupa i zatražiti otkup ili otplatu instrumenta.

2 a.  Za potrebe stavka 1., ako instrument prihvatljivih obveza obuhvaća poticaj za izdavatelja da kupi, otkupi, otplati ili ponovno kupi instrument prije izvorno navedenog dospijeća instrumenta, dospijeće instrumenta utvrđuje se na najraniji mogući datum na koji imatelj može izvršiti opciju otkupa i zatražiti otkup ili otplatu instrumenta.

Članak 72.dPosljedice prestanka ispunjavanja uvjeta prihvatljivosti

Ako instrument prihvatljivih obveza prestane ispunjavati primjenjive uvjete iz članka 72.b, obveze odmah prestaju ispunjavati uvjete za instrumente prihvatljivih obveza.

Obveze iz članka 72.b stavka 2. mogu se i dalje smatrati instrumentima prihvatljivih obveza sve dok ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza u skladu s člankom 72.b stavkom 3. ili 4.

Odjeljak 2. Odbici od stavki prihvatljivih obveza

Članak 72.e Odbici od stavki prihvatljivih obveza

1.  Institucije utvrđene na temelju članka 131. Direktive 2013/36 od stavki prihvatljivih obveza odbijaju sljedeće:

(a)  izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u vlastite instrumente prihvatljivih obveza, uključujući vlastite obveze za koje bi institucija mogla imati obvezu kupnje na temelju postojećih ugovornih obveza;

(b)  izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata s kojima institucija ima recipročna međusobna ulaganja za koja nadležno tijelo smatra da im je cilj umjetno povećati kapacitet subjekta u sanaciji za apsorbiranje gubitaka i dokapitalizaciju;

(c)  primjenjivi iznos određen u skladu s člankom 72.i izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata ako institucija u tim subjektima nema značajno ulaganje;

(d)  izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata ako institucija u tim subjektima ima značajno ulaganje, isključujući pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drži najviše pet radnih dana.

2.  Za potrebe ovog odjeljka, svi instrumenti koji su u jednakom položaju kao instrumenti prihvatljivih obveza tretiraju se kao instrumenti prihvatljivih obveza, osim instrumenata koji su u jednakom položaju kao instrumenti priznati kao prihvatljive obveze u skladu s člankom 72.b stavcima 3. i 4.

3.  Za potrebe ovog odjeljka, institucije mogu iznos ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza iz članka 72.b stavka 3. izračunati na sljedeći način:

ako je

h  = iznos ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza iz članka 72.b stavka 3.;

I  = indeks koji označuje instituciju izdavatelja;

Hi  = ukupni iznos ulaganja institucije izdavatelja i u prihvatljive obveze iz članka 72.b stavka 3.;

li  = iznos obveza institucije izdavatelja i uključen u stavke prihvatljivih obveza u okviru ograničenja navedenih u članku 72.b stavku 3. u skladu s najnovijim informacijama koje je objavila institucija izdavatelja;

Li  = ukupni iznos preostalih obveza institucije izdavatelja i iz članka 72.b stavka 3. u skladu s najnovijim informacijama koje je objavio izdavatelj.

4.  Ako matična institucija iz EU-a ili matična institucija u državi članici koja podliježe članku 92.a ima izravna, neizravna ili sintetska ulaganja u instrumente regulatornog kapitala ili instrumente prihvatljivih obveza jednog ili nekoliko društava kćeri koja ne pripadaju istoj grupi u sanaciji kao i to matično društvo, sanacijsko tijelo nadležno za tu matičnu instituciju može, u dogovoru sa sanacijskim tijelima bilo kojeg dotičnog društva kćeri, matičnoj instituciji dopustiti da odbijanjem manjeg iznosa koji utvrdi nacionalno sanacijsko tijelo primijeni izuzeće od stavka 1. točaka (c) i (d) i stavka 2. Manji iznos mora biti barem jednak iznosu (m) izračunatom na sljedeći način:

pri čemu je:

I  = indeks koji označuje društvo kći;

Oi   = iznos instrumenata regulatornog kapitala koje je izdalo društvo kći i koji je priznat u konsolidiranom regulatornom kapitalu matične institucije;

Pi   = iznos instrumenata prihvatljivih obveza koje je izdalo društvo kći i koje drži matična institucija;

rRG   = omjer primjenjiv na dotičnu grupu u sanaciji u skladu s člankom 92.a stavkom 1. točkom (a) te člankom 45.d Direktive 2014/59/EU;

Ri   = ukupni iznos izloženosti riziku GSV subjekta i izračunat u skladu s člankom 92. stavcima 3. i 4.

Ako je matičnoj instituciji dopušteno odbiti manji iznos u skladu s prvim podstavkom, razliku između iznosa izračunatog u skladu sa stavkom 1. točkama (c) i (d) i stavkom 2. i tog manjeg iznosa društvo kći odbija od odgovarajućeg elementa regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza.

Članak 72.f Odbici ulaganja u vlastite instrumente prihvatljivih obveza

Za potrebe članka 72.e stavka 1. točke (a) institucije izračunavaju ulaganja na osnovi bruto dugih pozicija, uz sljedeće iznimke:

(a)  institucije mogu izračunati iznos ulaganja na osnovi neto duge pozicije ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(i)  duge i kratke pozicije u istoj su odnosnoj izloženosti i kratke pozicije ne uključuju rizik druge ugovorne strane;

(ii)  duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;

(b)  institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire tako da izračunavaju odnosnu izloženost prema vlastitim instrumentima prihvatljivih obveza u tim indeksima;

(c)  institucije mogu netirati bruto duge pozicije u vlastitim instrumentima prihvatljivih obveza koje proizlaze iz ulaganja u indeksne vrijednosne papire s kratkim pozicijama u vlastitim instrumentima prihvatljivih obveza koje proizlaze iz kratkih pozicija u odnosnim indeksima, pa i onda kada te kratke pozicije uključuju rizik druge ugovorne strane, ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(i)  duge i kratke pozicije u istim su odnosnim indeksima;

(ii)  duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

Članak 72.gOsnovica za odbitak stavki prihvatljivih obveza

Za potrebe članka 72.e stavka 1. točaka (b), (c) i (d) institucije odbijaju bruto duge pozicije, uz iznimke iz članaka 72.h do 72.i.

Članak 72.h Odbitak ulaganja u prihvatljive obveze ostalih GSV subjekata

Institucije koje ne primjenjuju iznimku iz članka 72.j provode odbitke iz članka 72.e stavka 1. točaka (c) i (d) u skladu sa sljedećim:

(a)  institucije mogu izračunati izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza na osnovi neto duge pozicije u istoj odnosnoj izloženosti ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(i)  dospijeće kratke pozicije usklađeno je s dospijećem duge pozicije ili ima preostali rok do dospijeća od najmanje godinu dana;

(ii)  duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;

(b)  institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire određivanjem odnosne izloženosti prema instrumentima prihvatljivih obveza u tim indeksima.

Članak 72.iOdbitak prihvatljivih obveza ako institucija nema značajno ulaganje u GSV subjekte

1.  Za potrebe članka 72.e stavka 1. točke (c) institucije izračunavaju primjenjivi iznos koji se odbija tako da se iznos iz točke (a) ovog stavka množi faktorom izvedenim iz izračuna iz točke (b) ovog stavka:

(a)  ukupni iznos za koji izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora i instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata u kojima institucija nema značajno ulaganje premašuju 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije izračunatih nakon što se primijeni sljedeće:

(i)  članci 32. do 35.;

(ii)  članak 36. stavak 1. točke (a) do (g), točka (k) podtočke ii. do v. i točka (l), isključujući iznos koji se odbija za odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika;

(iii)  članci 44. i 45.;

(b)  iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata u kojima institucija nema značajno ulaganje podijeljen ukupnim iznosom izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora i instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata u kojima subjekt u sanaciji nema značajno ulaganje.

2.  Institucije isključuju pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drže najviše pet radnih dana iz iznosa navedenih u stavku 1. točki (a) te iz izračuna faktora iz stavka 1. točke (b).

3.  Iznos koji se odbija u skladu sa stavkom 1. raspoređuje se po svakom instrumentu prihvatljivih obveza GSV subjekta koji institucija drži. Institucije određuju iznos svakog instrumenta prihvatljivih obveza koji se odbija u skladu sa stavkom 1. tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi udjelom opisanim u točki (b) ovog stavka:

(a)  iznos ulaganja čiji se odbitak zahtijeva u skladu sa stavkom 1.;

(b)  udio koji svaki instrument prihvatljivih obveza koji se drži čini u ukupnom iznosu izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata u kojima institucija nema značajno ulaganje.

4.  Iznos ulaganja iz članka 72.e stavka 1. točke (c) koji je jednak ili manji od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije nakon primjene odredaba iz stavka 1. točke (a) podtočaka i., ii. i iii. ne odbija se i na njega se primjenjuju odgovarajući ponderi rizika u skladu s dijelom trećim, glavom II. poglavljem 2. ili 3. i zahtjevima iz dijela trećeg, glave IV., prema potrebi.

5.  Institucije određuju iznos svakog instrumenta prihvatljivih obveza kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4. tako da se iznos ulaganja kojem se mora dodijeliti ponder rizika u skladu sa stavkom 4. množi udjelom koji se dobije izračunom iz stavka 3. točke (b).

Članak 72.j Stavke iz knjige trgovanja izuzete od odbitaka od stavki prihvatljivih obveza

1.  Institucije mogu odlučiti da neće odbiti određeni dio svojih izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza koji je u ukupnom iznosu i mjeren na osnovi bruto dugih pozicija jednak ili manji od 5 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije nakon primjene članaka 32. do 36. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  ulaganja su u knjizi trgovanja;

(b)  instrumenti prihvatljivih obveza drže se najviše 30 radnih dana.

2.  Na iznose stavki koji se ne odbijaju u skladu sa stavkom 1. primjenjuju se kapitalni zahtjevi za stavke u knjizi trgovanja.

3.  Ako ulaganja koja su odbijena u skladu sa stavkom 1. prestanu ispunjavati uvjete iz tog stavka, ta se ulaganja odbijaju u skladu s člankom 72.g bez primjene iznimaka iz članaka 72.h i 72.i.

Odjeljak 3.Regulatorni kapital i prihvatljive obveze

Članak 72.k Prihvatljive obveze

Prihvatljive obveze institucije sastoje se od stavki prihvatljivih obveza institucije nakon odbitaka iz članka 72.e.

Članak 72.l Regulatorni kapital i prihvatljive obveze

Regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije sastoje se od zbroja njezina regulatornog kapitala i njezinih prihvatljivih obveza.”.

(28)  U dijelu drugom glavi I. naslov poglavlja 6. zamjenjuje se sljedećim:

„Opći zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obveze”

(29)  Članak 73. mijenja se kako slijedi:

(a)  naslov se zamjenjuje sljedećim:

„Raspodjele po instrumentima”;

(b)  stavci 1., 2., 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:

„1. Instrumenti kapitala i obveze u vezi s kojima institucija ima isključivo diskrecijsko pravo donijeti odluku o isplati raspodjela u obliku koji nije gotovina ili instrumenti regulatornog kapitala, ne ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala ili prihvatljivih obveza osim ako je institucija dobila prethodno odobrenje nadležnog tijela.

2. Nadležna tijela daju odobrenje iz stavka 1. samo ako smatraju da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  diskrecijsko pravo iz stavka 1. ili oblik u kojem se raspodjele mogu isplatiti ne bi negativno utjecali na sposobnost institucije da otkaže plaćanja u vezi s instrumentom;

(b)  diskrecijsko pravo iz stavka 1. ili oblik u kojem se raspodjele mogu isplatiti ne bi negativno utjecali na sposobnost instrumenta ili obveze da apsorbira gubitke;

(c)  diskrecijsko pravo iz stavka 1. ili oblik u kojem se raspodjele mogu isplatiti ne bi na drugi način umanjili kvalitetu instrumenta kapitala ili obveze.

Nadležno tijelo savjetuje se sa sanacijskim tijelom o usklađenosti institucije s tim uvjetima prije izdavanja odobrenja iz stavka 1.

3. Instrumenti kapitala i obveze u vezi s kojima pravna osoba, koja nije institucija koja ih je izdala, ima diskrecijsko pravo donijeti odluku ili zahtijevati da isplata raspodjela po tim instrumentima ili obvezama bude u obliku koji nije gotovina ili instrumenti regulatornog kapitala, ne ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala ili prihvatljivih obveza.

4. Institucije mogu upotrijebiti širi tržišni indeks kao jednu od osnovica za utvrđivanje razine raspodjela po instrumentima dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala i prihvatljivih obveza.”;

(c)  stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6. Institucije izvješćuju o širim tržišnim indeksima na kojima se temelje njihovi instrumenti kapitala i prihvatljivih obveza te ih objavljuju.”.

(30)  U članku 75. uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„Smatra se da su zahtjevi povezani s dospijećem kratkih pozicija iz članka 45. točke (a), članka 59. točke (a), članka 69. točke (a) i članka 72.h točke (a) ispunjeni u pogledu pozicija koje se drže ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:”.

(31)  U članku 76. stavci 1., 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„1. Za potrebe članka 42. točke (a), članka 45. točke (a), članka 57. točke (a), članka 59. točke (a), članka 67. točke (a), članka 69. točke (a) i članka 72.h točke (a), institucije mogu umanjiti iznos duge pozicije u instrumentu kapitala za udio indeksa koji čini ista odnosna izloženost koja se štiti ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  duga pozicija koja se štiti i kratka pozicija u indeksu koja se upotrebljava da bi se zaštitila ta duga pozicija obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;

(b)  pozicije iz točke (a) vode se u bilanci institucije po fer vrijednosti.

2. Ako je nadležno tijelo dalo prethodno odobrenje, institucija može upotrijebiti konzervativnu procjenu odnosne izloženosti institucije prema instrumentima koji su uključeni u indekse kao alternativu izračunu svoje izloženosti prema stavkama navedenim u jednoj od sljedećih točaka ili u nekoliko njih:

(a)  vlastiti instrumenti redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala i prihvatljivih obveza uključeni u indekse;

(b)  instrumenti redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora uključeni u indekse;

(c)  instrumenti prihvatljivih obveza institucije uključeni u indekse.

3. Nadležna tijela daju odobrenje iz stavka 2. samo ako im je institucija dokazala da bi joj praćenje njezine odnosne izloženosti prema stavkama navedenim u jednoj ili više točaka stavka 2., ovisno o slučaju, predstavljalo operativno opterećenje.”

(32)  Članak 77. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 77. Uvjeti za smanjenje regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza

1. Institucija od nadležnog tijela traži prethodno odobrenje za jedno ili oboje od sljedećeg:

(a)  smanjenje, otkup ili ponovnu kupnju instrumenata redovnog osnovnog kapitala koje je institucija izdala u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom;

(b)  izvršenje opcije kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje instrumenata dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala ili prihvatljivih obveza, ovisno o slučaju, prije datuma njihova ugovornog dospijeća.

1a.  Institucija od sanacijskog tijela traži prethodno odobrenje za jedno ili oboje od sljedećeg:

(a)  izvršenje opcije kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje instrumenata prihvatljivih obveza koji nisu obuhvaćeni stavkom 1., prije datuma njihova ugovornog dospijeća;

(b)  izvršenje opcije kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje instrumenata s preostalim rokom dospijeća manjim od jedne godine koji su se ranije kvalificirali kao instrumenti prihvatljivih obveza i koji nisu obuhvaćeni stavkom 1., ako institucija na pojedinačnoj osnovi ili grupa u sanaciji čije je institucija društvo kćer na konsolidiranoj osnovi, ovisno o slučaju, ne ispunjava minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze.

1b.  Nadležna tijela mogu zamijeniti zahtjev za prethodno odobrenje iz stavka 1. zahtjevom za obavješćivanje ako smanjenje redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala, ovisno o slučaju, nije značajno.

1c.  Ako institucija nadležnom tijelu pruži dostatna jamstva za svoje poslovanje s regulatornim kapitalom u iznosu koji znatno premašuje zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi i Direktivi 2013/36/EU, institucije mogu poduzeti bilo koju radnju iz stavka 1. pod uvjetom da:

(a)  takva radnja ne vodi do smanjenja regulatornog kapitala koje bi dovelo do situacije u kojoj bi regulatorni kapital institucije pao ispod zahtjeva utvrđenih u ovoj Uredbi i Direktivi 2013/36/EU te dodatne granice od 2,5% ukupnog iznosa izloženosti riziku u skladu s člankom 92. stavkom 3. ove Uredbe;

(b)  institucija obavijesti nadležno tijelo o svojoj namjeri da poduzme bilo koju radnju iz stavka 1. i podnese sve informacije koje su potrebne da bi se procijenilo jesu li ispunjeni uvjeti iz podstavka 1. ovog stavka.

Ako institucija sanacijskom tijelu pruži dostatna jamstva za svoje poslovanje s regulatornim kapitalom i prihvatljivim obvezama u iznosu koji znatno premašuje zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi, Direktivi 2013/36/EU i Direktivi 2014/59/EU, institucije mogu poduzeti bilo koju radnju iz stavka 1. pod uvjetom da:

(a)  takva radnja ne dovodi do smanjenja regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza koje bi dovelo do situacije u kojoj bi regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije pali ispod zahtjeva utvrđenih u ovoj Uredbi, Direktivi 2013/36/EU i Direktivi 2014/59/EU te dodatne granice od 2,5% ukupnog iznosa izloženosti riziku u skladu s člankom 92. stavkom 3. ove Uredbe;

(b)  institucija obavijesti nadležno i sanacijsko tijelo o svojoj namjeri da poduzme bilo koju radnju iz stavka 1. i podnese sve informacije koje su potrebne da bi se procijenilo jesu li ispunjeni uvjeti iz podstavka 1. ovog stavka..

(33)  Članak 78. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 78.Nadzorno odobrenje za smanjenje regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza

1.  Nadležno tijelo izdaje instituciji odobrenje za smanjenje, ponovnu kupnju, izvršenje opcije kupnje ili otkup instrumenata redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala ili prihvatljivih obveza ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)  ako institucija prije ili u trenutku izvršenja radnje iz članka 77. zamijeni instrumente iz članka 77. instrumentima regulatornog kapitala ili prihvatljivih obveza jednake ili više kvalitete po uvjetima koji su održivi s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit;

(b)  ako institucija nadležnom tijelu dokaže da bi regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije nakon izvršenja dotične radnje premašili zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi, Direktivi 2013/36/EU i Direktivi 2014/59/EU u iznosu koji nadležno tijelo smatra potrebnim.

Nadležno tijelo mora se prije izdavanja tog odobrenja savjetovati sa sanacijskim tijelom.

Ako institucija pruži dostatna jamstva za svoje poslovanje s regulatornim kapitalom u iznosu koji premašuje zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi, Direktivi 2013/36/EU i Direktivi 2014/59/EU, sanacijsko tijelo može toj instituciji nakon savjetovanja s nadležnim tijelom izdati opće prethodno odobrenje za izvršenje opcije kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje instrumenata prihvatljivih obveza ako su ispunjeni kriteriji kojima se osigurava da će svaka takva buduća radnja biti u skladu s uvjetima iz točaka (a) i (b) ovog stavka. To opće prethodno odobrenje izdaje se samo na određeno vrijeme od maksimalno godinu dana i nakon toga se može produžiti. Opće prethodno odobrenje izdaje se samo za određeni, unaprijed utvrđeni iznos koji utvrđuje sanacijsko tijelo. Sanacijska tijela moraju obavijestiti nadležna tijela o svakom izdanom općem prethodnom odobrenju.

Ako institucija pruži dostatna jamstva za svoje poslovanje s regulatornim kapitalom u iznosu koji premašuje zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi, Direktivi 2013/36/EU i Direktivi 2014/59/EU, nadležno tijelo može toj instituciji nakon savjetovanja sa sanacijskim tijelom izdati opće prethodno odobrenje za izvršenje opcija kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje instrumenata prihvatljivih obveza ako su ispunjeni kriteriji kojima se osigurava da će svaka takva buduća radnja biti u skladu s uvjetima iz točaka (a) i (b) ovog stavka. To opće prethodno odobrenje izdaje se samo na određeno vrijeme od maksimalno godinu dana i nakon toga se može produžiti. Opće prethodno odobrenje izdaje se za određeni, unaprijed utvrđeni iznos koji utvrđuje nadležno tijelo. U slučaju instrumenata redovnog osnovnog kapitala taj unaprijed utvrđeni iznos ne smije premašiti 3 % relevantnog izdanja i ne smije premašiti 10 % iznosa za koji redovni osnovni kapital premašuje zbroj kapitalnih zahtjeva za redovni osnovni kapital utvrđenih u ovoj Uredbi, Direktivi 2013/36/EU i Direktivi 2014/59/EU u iznosu koji nadležno tijelo smatra potrebnim. U slučaju instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala taj unaprijed utvrđeni iznos ne smije premašiti 10 % relevantnog izdanja i ne smije premašiti 3 % ukupnog iznosa preostalih instrumenata redovnog osnovnog kapitala ili instrumenata dopunskog kapitala, ovisno o slučaju. U slučaju instrumenata prihvatljivih obveza unaprijed utvrđeni iznos utvrđuje sanacijsko tijelo nakon savjetovanja s nadležnim tijelom.

Nadležna tijela povlače opće prethodno odobrenje ako institucija prekrši bilo koji kriterij za to odobrenje.

2.  Pri procjeni održivosti zamjenskih instrumenata s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit u skladu sa stavkom 1. točkom (a), nadležna tijela razmatraju opseg u kojem bi ti zamjenski instrumenti kapitala i obveze bili skuplji za instituciju od onih koje bi zamijenili.

3.  Ako institucija izvrši radnju iz članka 77. točke (a), a odbijanje otkupa instrumenata redovnog osnovnog kapitala iz članka 27. nije dopušteno mjerodavnim nacionalnim pravom, nadležno tijelo može primijeniti izuzeće od uvjeta iz stavka 1. ovog članka pod uvjetom da nadležno tijelo od institucije zahtijeva da na odgovarajući način ograniči otkup takvih instrumenata.

4.  Nadležna tijela mogu instituciji odobriti izvršenje opcije kupnje, otkup, otplatu ili ponovnu kupnju instrumenata dodatnog osnovnog kapitala tijekom razdoblja od pet godina koje počinje na dan njihova izdavanja ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. i bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)  došlo je do promjene u regulatornoj klasifikaciji tih instrumenata koja bi vjerojatno rezultirala njihovim isključenjem iz regulatornog kapitala ili reklasifikacijom u oblik regulatornog kapitala niže kvalitete i ispunjena su oba sljedeća uvjeta:

i.  nadležno tijelo smatra da je takva promjena u dovoljnoj mjeri izgledna;

ii.  institucija je dokazala nadležnim tijelima da se regulatorna reklasifikacija tih instrumenata nije mogla razumno predvidjeti u trenutku njihova izdavanja;

(b)  došlo je do promjene u primjenjivom poreznom tretmanu tih instrumenata za koju je institucija dokazala nadležnim tijelima da je značajna i da se nije mogla razumno predvidjeti u trenutku njihova izdavanja;

(c)  instrumenti se nastavljaju priznavati u skladu s člankom 484. CRR-a;

(d)  ako institucija prije ili u trenutku izvršenja radnje iz članka 77. zamijeni instrumente iz članka 77. instrumentima regulatornog kapitala ili prihvatljivih obveza jednake ili više kvalitete po uvjetima koji su održivi s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit i ako je nadležno tijelo odobrilo tu radnju na temelju zaključka da bi ona bila korisna s bonitetnog stajališta i opravdana izvanrednim okolnostima;

(e)  instrumenti dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala ponovno su kupljeni u svrhu održavanja tržišta.

Nadležno tijelo mora se prije izdavanja odobrenja o tim uvjetima savjetovati sa sanacijskim tijelom.

5.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:

(a)  značenje izraza „održivo s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit”;

(b)  odgovarajuće osnove ograničenja otkupa iz stavka 3.;

(c)  postupak kojim su obuhvaćena ograničenja i postupci izdavanja prethodnog odobrenja nadležnih tijela za radnju iz članka 77. i podaci potrebni u zahtjevu institucije za odobrenje nadležnog tijela za provedbu radnje iz članka 77., uključujući postupak koji se primjenjuje u slučaju otkupa udjela izdanih članovima zadruga i vrijeme za obradu takvog zahtjeva;

(d)  izvanredne okolnosti iz stavka 4.;

(e)  značenje pojma „održavanje tržišta” iz stavka 4.

EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji u roku od [tri mjeseca nakon stupanja na snagu].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”

(34)  Članak 79. mijenja se kako slijedi:

(a)  naslov se zamjenjuje sljedećim:

„Privremeno izuzeće od odbitka od regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza”;

(b)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Ako institucija drži instrumente kapitala ili obveze ili je odobrila podređene kredite, ovisno o slučaju, koji privremeno ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala ili prihvatljivih obveza u instituciji, a nadležno tijelo to smatra ulaganjem radi postupka financijske pomoći u svrhu reorganizacije i spašavanja tog subjekta ili te institucije, nadležno tijelo može privremeno primijeniti izuzeće od odredaba o odbitku koje bi se na te instrumente inače odnosile.”.

(35)  Članak 80. mijenja se kako slijedi:

(a)  naslov se zamjenjuje sljedećim:

„Kontinuirana ocjena kvalitete regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza”;

(b)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. EBA prati kvalitetu instrumenata regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza koje su izdale institucije na području Unije i u slučaju da ti instrumenti ne ispunjavaju pojedine kriterije prihvatljivosti navedene u ovoj Uredbi, o tome odmah obavješćuje Komisiju.

Nadležna tijela bez odgode i na zahtjev EBA-e prosljeđuju sve informacije koje EBA smatra relevantnim u vezi s novim izdanim instrumentima kapitala ili novim vrstama izdanih obveza kako bi se EBA-i omogućilo da prati kvalitetu instrumenata regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza koje su izdale institucije na području Unije.”;

(c)  u stavku 3. uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„3. EBA daje tehničke savjete Komisiji u vezi s bilo kakvim značajnim promjenama za koje smatra da bi ih trebalo unijeti u definiciju regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza kao rezultat jednog od sljedećega:”.

(36)  U članku 81. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Manjinski udjeli sastoje se od zbroja stavki redovnog osnovnog kapitala društva kćeri ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  društvo kći jedno je od sljedećega:

i.  institucija;

ii.  društvo koje prema mjerodavnom nacionalnom pravu podliježe zahtjevima iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU;

iii.  financijski holding posrednik u trećoj zemlji na koji se primjenjuju bonitetni zahtjevi jednako strogi kao i oni koji se primjenjuju na kreditne institucije te treće zemlje ako je Komisija donijela odluku u skladu s člankom 107. stavkom 4. da su ti bonitetni zahtjevi barem istovrijedni zahtjevima iz ove Uredbe;

(b)  društvo kći u cijelosti je uključeno u konsolidaciju u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2.;

(c)  stavke redovnog osnovnog kapitala navedene u uvodnom dijelu ovog stavka u vlasništvu su osoba koje nisu društva uključena u konsolidaciju u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2.”.

(37)  Članak 82. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 82. Kvalificirani dodatni osnovni kapital, osnovni kapital, dopunski kapital i kvalificirani regulatorni kapital

Kvalificirani dodatni osnovni kapital, osnovni kapital, dopunski kapital i kvalificirani regulatorni kapital obuhvaćaju manjinski udio, instrumente dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala, ovisno o slučaju, i s njima povezanu zadržanu dobit i račune premije na dionice društva kćeri ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  društvo kći jedno je od sljedećega:

i.  institucija;

ii.  društvo koje prema mjerodavnom nacionalnom pravu podliježe zahtjevima iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU;

iii.  financijski holding posrednik u trećoj zemlji na koji se primjenjuju bonitetni zahtjevi jednako strogi kao i oni koji se primjenjuju na kreditne institucije te treće zemlje ako je Komisija donijela odluku u skladu s člankom 107. stavkom 4. da su ti bonitetni zahtjevi barem istovrijedni zahtjevima iz ove Uredbe;

(b)  društvo kći u cijelosti je uključeno u opseg konsolidacije u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog;

(c)  ti instrumenti u vlasništvu su osoba koje nisu društva uključena u konsolidaciju u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2.”.

(38)  U članku 83. uvodna rečenica u stavku 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Instrumenti dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala koje izdaje subjekt posebne namjene, kao i povezani računi premija na dionice, uključuju se do 31. prosinca 2021. u kvalificirani dodatni osnovni kapital, osnovni kapital ili dopunski kapital ili u kvalificirani regulatorni kapital, ovisno o slučaju, samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:”.

(38a)  U članku 85. dodaje se sljedeći stavak:

„4. Kada kreditne institucije koje su stalno povezane u mreži sa središnjim tijelom i institucije osnovane u sklopu institucionalnog sustava zaštite u skladu s uvjetima iz članka 113. stavka 7. osnuju shemu međusobnih jamstava koja osigurava da ne postoje tekuće ili predvidive značajne, praktične ili pravne prepreke za prijenos iznosa regulatornog kapitala koji premašuje regulatorne zahtjeve s druge ugovorne strane na kreditnu instituciju, te institucije izuzimaju se od odredbi ovog članka u vezi s odbicima i mogu u cijelosti priznati bilo koji manjinski udio koji nastaje u sklopu sheme međusobnih jamstava.”

(38b)  U članku 87. dodaje se sljedeći stavak:

„4. Kada kreditne institucije koje su stalno povezane u mreži sa središnjim tijelom i institucije osnovane u sklopu institucionalnog sustava zaštite u skladu s uvjetima iz članka 113. stavka 7. osnuju shemu međusobnih jamstava koja osigurava da ne postoje tekuće ili predvidive značajne, praktične ili pravne prepreke za prijenos iznosa regulatornog kapitala koji premašuje regulatorne zahtjeve s druge ugovorne strane na kreditnu instituciju, te institucije izuzimaju se od odredbi ovog članka u vezi s odbicima i mogu u cijelosti priznati bilo koji manjinski udio koji nastaje u sklopu sheme međusobnih jamstava.”

(39)  Članak 92. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. dodaju se sljedeće točke:

„(d)  omjer financijske poluge od 3 %;

(da)  odstupajući od točke (d) svaka GSV institucija na zahtjev od 3 % za financijsku polugu dodaje 50 % zaštitnog sloja za GSV instituciju izračunanog u skladu s člankom 131. stavkom 4. Direktive 2013/36/EU.”.

(b)  u stavku 3. točke (b), (c) i (d) zamjenjuju se sljedećim:

„(b)  kapitalni zahtjevi za poslove iz knjige trgovanja institucije za sljedeće:

i.  tržišne rizike određene u skladu s glavom IV. ovog dijela;

ii.  velike izloženosti koje prekoračuju ograničenja iz članaka od 395. do 401. u onoj mjeri u kojoj je instituciji dopušteno ta ograničenja prekoračiti, kako je određeno u skladu s dijelom četvrtim.

(c)  kapitalni zahtjevi za tržišne rizike kako je određeno u glavi IV. ovog dijela za sve poslovne aktivnosti koje uzrokuju valutni rizik i robni rizik;

(d)  kapitalni zahtjevi određeni u skladu s glavom V., osim članka 379., za rizik namire.”;

(40)  Umeću se sljedeći članci 92.a i 92.b:

„Članak 92.aZahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze GSV institucija

1.  U skladu s člancima 93. i 94. i iznimkama iz stavka 2. ovog članka, institucije koje se smatraju subjektima u sanaciji i koje su GSV institucije ili dio GSV institucije moraju u svakom trenutku ispunjavati sljedeće kapitalne zahtjeve i zahtjeve za prihvatljive obveze:

(a)  omjer od 18 % zasnovan na riziku, koji predstavlja regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije, iskazano kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunatog u skladu s člankom 92. stavcima 3. i 4.;

(b)  omjer od 6,75 % koji nije zasnovan na riziku, koji predstavlja regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije, iskazano kao postotni udio mjere ukupne izloženosti iz članka 429. stavka 4.

2.  Zahtjev iz stavka 1. ne primjenjuje se u sljedećim slučajevima:

(a)  u razdoblju od tri godine nakon datuma od kada se institucija ili grupa čiji je institucija dio smatra GSV institucijom;

(b)  u razdoblju od dvije godine nakon datuma na koji je sanacijsko tijelo primijenilo bail-in instrument u skladu s Direktivom 2014/59/EU;

(c)  u razdoblju od dvije godine nakon datuma na koji je subjekt u sanaciji primijenio alternativnu mjeru privatnog sektora iz članka 32. stavka 1. točke (b) Direktive 2014/59/EU kojom su instrumenti kapitala i druge obveze otpisani ili su konvertirani u instrumente redovnog osnovnog kapitala radi dokapitalizacije subjekta u sanaciji bez primjene instrumenata sanacije.

3.  Ako ukupni iznos koji proizlazi iz primjene zahtjeva utvrđenih u stavku 1. točki (a) na svaki subjekt u sanaciji iste GSV institucije premašuje zahtjev za regulatorni kapital i zahtjev za prihvatljive obveze izračunato u skladu s člankom 12., sanacijsko tijelo matične institucije iz EU-a može, nakon savjetovanja s ostalim relevantnim sanacijskim tijelima, postupiti u skladu s člankom 45.d stavkom 3. ili člankom 45.h stavkom 1. Direktive 2014/59/EU.

Članak 92.b Zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze GSV institucija izvan EU-a

1. Institucije koje su značajna društva kćeri GSV institucije izvan EU-a i koje nisu subjekti u sanaciju moraju u svakom trenutku ispunjavati zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze koji iznosi između 75 % i 90 % zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze iz članka 92.a.

Za potrebe usklađenosti sa stavkom 1., instrumenti dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala i prihvatljivih obveza obračunavaju se samo ako ih drži matično društvo institucije u trećoj zemlji.

2. Zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze unutar raspona određenog u stavku 1. ovog članka utvrđuje tijelo države domaćina značajnog društva kćeri uz savjetovanje s tijelom matične države grupe u sanaciji, uzimajući u obzir strategiju grupe za sanaciju i posljedice za financijsku stabilnost.”.

(41)  Članak 94. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 94. Odstupanje za mali obujam poslova iz knjige trgovanja

1.  Odstupajući od članka 92. stavka 3. točke (b), institucije mogu izračunati kapitalni zahtjev za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu sa stavkom 2. ako je obujam bilančnih i izvanbilančnih poslova iz knjige trgovanja jednak ili manji od oba sljedeća praga na temelju procjene koja se provodi jednom mjesečno koristeći podatke od posljednjeg dana u mjesecu:

(a)  5 % ukupne imovine institucije;

(b)  50 milijuna EUR.

2.  Ako su uvjeti iz stavka 1. ispunjeni, institucije mogu izračunati kapitalni zahtjev za svoje poslove iz knjige trgovanja kako slijedi:

(a)  za ugovore navedene u točki 1. Priloga II., ugovore koji se odnose na vlasnička ulaganja iz točke 3. Priloga II. i kreditne izvedenice, institucije te pozicije mogu izuzeti iz kapitalnog zahtjeva iz članka 92. stavka 3. točke (b);

(b)  za pozicije iz knjige trgovanja osim pozicija iz točke (a), institucije mogu kapitalni zahtjev iz članka 92. stavka 3. točke (b) zamijeniti zahtjevom izračunatim u skladu s člankom 92. stavkom 3. točkom (a).

3.  Institucije izračunavaju obujam svojih bilančnih i izvanbilančnih poslova iz knjige trgovanja na određeni datum za potrebe stavka 1. u skladu sa sljedećim zahtjevima:

(a)  sve pozicije raspoređene u knjigu trgovanja u skladu s člankom 104. uključuju se u izračun, osim za sljedeće:

i.  pozicije koje se odnose na tečajne i robne izvedenice koje su priznate kao interne zaštite od izloženosti tečajnom i robnom riziku u knjizi pozicija kojima se ne trguje;

ii.  kreditne izvedenice koje su priznate kao interne zaštite od izloženosti kreditnom riziku u knjizi pozicija kojima se ne trguje ili od izloženosti riziku druge ugovorne strane;

(b)  sve pozicije vrednuju se po tržišnim cijenama na određeni datum; ako nije dostupna tržišna cijena pozicije na taj datum, institucije za tu poziciju uzimaju njezinu posljednju tržišnu vrijednost.

(c)  apsolutna vrijednost dugih pozicija zbraja se s apsolutnom vrijednošću kratkih pozicija.

3a.  Ako su ispunjena oba uvjeta iz članka 94. stavka 1. ove Uredbe, neovisno o obvezama iz članaka 74. i 83. Direktive 2013/36/EU, ne primjenjuju se odredbe iz članaka 102.,103. i 104.b te članka 105. stavka 3. trećeg dijela glave 1. poglavlja 3. ove Uredbe.

4.  Kada institucije izračunavaju ili prestanu izračunavati kapitalne zahtjeve za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu sa stavkom 2., one o tome moraju obavijestiti nadležna tijela.

5.  Institucija koja više ne ispunjava bilo koji od uvjeta iz stavka 1. o tome odmah mora obavijestiti nadležno tijelo.

6.  Institucije prestaju određivati kapitalne zahtjeve za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu sa stavkom 2. u roku od tri mjeseca u jednom od sljedećih slučajeva:

(a)  institucija tijekom tri uzastopna mjeseca ne ispunjava bilo koji od uvjeta iz stavka 1.;

(b)  institucija u zadnjih 12 mjeseci tijekom više od 6 mjeseci ne ispunjava bilo koji od uvjeta iz stavka 1.

7.  Ako institucija prestane izračunavati kapitalne zahtjeve za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu s ovim člankom, dopušteno joj je ponovno izračunavati kapitalne zahtjeve za njezine poslove iz knjige trgovanja u skladu s ovim člankom samo ako nadležnom tijelu dokaže da su svi uvjeti utvrđeni stavkom 1. bili ispunjeni u neprekinutom razdoblju od godine dana.

8.  Institucije tijekom mjesečne procjene ne smiju unositi poziciju u knjigu trgovanja samo kako bi ispunile neki od uvjeta iz stavka 1.”.

(42)  Članak 99. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 99.Izvješćivanje o kapitalnim zahtjevima i financijskim informacijama

1.  Institucije izvješćuju svoja nadležna tijela o obvezama iz članka 92. u skladu s ovim člankom.

  Subjekti u sanaciji izvješćuju svoja nadležna tijela o obvezama propisanim u člancima 92.a i 92.b najmanje svakih pola godine.

2.  Osim izvješćivanja o regulatornom kapitalu iz stavka 1., institucije izvješćuju svoja nadležna tijela o financijskim informacijama ako su institucije jedno od sljedećega:

(a)  institucija na koju se primjenjuje članak 4. Uredbe (EZ) br. 1606/2002;

(b)  kreditna institucija koja svoje konsolidirane financijske izvještaje priprema u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima na temelju članka 5. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1606/2002.

3.  Nadležna tijela mogu od kreditnih institucija koje svoj regulatorni kapital utvrđuju na konsolidiranoj osnovi u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima na temelju članka 24. stavka 2. ove Uredbe zatražiti da o financijskim informacijama izvješćuju u skladu s ovim člankom.

4.  Izvješća koja se zahtijevaju u skladu sa stavkom 1. male i jednostavne institucije dostavljaju svakih pola godine ili češće. Izvješća koja se zahtijevaju u skladu sa stavcima 2. i 3. male i jednostavne institucije dostavljaju jednom godišnje.

Sve ostale institucije u skladu sa stavkom 6. svakih pola godine ili češće dostavljaju izvješća koja se zahtijevaju u skladu sa stavcima od 1. do 3.

5.  Izvješćivanjem o financijskim informacijama iz stavaka 2. i 3. obuhvaćene su samo informacije koje su potrebne da bi se dobio potpun pregled nad profilom rizičnosti institucije i pregled nad sistemskim rizicima koje institucije predstavljaju za financijski sektor ili realno gospodarstvo u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010.

6.  EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuju jedinstveni formati, učestalost, datumi izvješćivanja, definicije i informatička rješenja za izvješćivanje iz stavaka od 1. do 3. i iz članka 100.

Izvještajni zahtjevi iz ovog članka primjenjuju se na institucije razmjerno njihovoj veličini i složenosti te prirodi i razini rizika njihova poslovanja.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

7.  EBA procjenjuje financijski učinak Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 680/2014(19) na institucije u smislu troškova usklađivanja i izvješćuje Komisiju o svojim zaključcima najkasnije [31. prosinca 2019.]. U tom izvješću posebno se ispituje je li primjena izvještajnih zahtjeva u dovoljnoj mjeri razmjerna. To će se osobito provjeravati za male i jednostavne institucije.

Stoga se u izvješću:

(a)  institucije razvrstavaju u kategorije na temelju njihove veličine i složenosti te prirode i razine rizika njihova poslovanja. U izvješće se posebno uključuje kategorija malih i jednostavnih institucija ▌;

(b)  mjeri opterećenje zbog obveze izvješćivanja nastalo za svaku kategoriju institucija tijekom relevantnog razdoblja kako bi se ispunili izvještajni zahtjevi propisani Provedbenom uredbom (EU) br. 680/2014, uzimajući u obzir sljedeće:

i.  opterećenje zbog obveze izvješćivanja mjeri se kao udio troškova usklađivanja u neto dobiti institucije tijekom određenog razdoblja;

ii.  troškovi usklađivanja obuhvaćaju sve troškove koji se izravno ili neizravno odnose na uvođenje i kontinuirano funkcioniranje sustava izvješćivanja, uključujući troškove osoblja, IT sustava, pravnih, računovodstvenih, revizijskih i savjetodavnih usluga;

iii.  relevantno razdoblje znači svako jednogodišnje razdoblje u kojem su za institucije nastali troškovi usklađivanja zbog pripreme provedbe izvještajnih zahtjeva propisanih Provedbenom uredbom (EU) br. 680/2014 i nastavak kontinuiranog funkcioniranja sustava izvješćivanja;

(c)  procjenjuje jesu li i u kojoj mjeri troškovi usklađivanja značajno spriječili ulazak novoosnovanih institucija na tržište;

(ca)  procjenjuje dodana vrijednost i nužnost prikupljenih i prijavljenih podataka u bonitetne svrhe;

(d)  procjenjuje učinak troškova usklađivanja iz točke (b) podtočke ii. na svaku kategoriju institucija u smislu oportunitetnih troškova; i

(e)  navode se preporuke za izmjene Provedbene uredbe (EU) br. 680/2014 radi smanjenja opterećenja institucija ili određenih kategorija institucija, ovisno o slučaju, zbog obveze izvješćivanja uzimajući u obzir ciljeve ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU i radi smanjenja učestalosti izvješća koja se zahtijevaju u skladu s člancima 100., 394. i 430. Osim toga, u izvješću se procjenjuje mogu li se izvještajni zahtjevi na temelju članka 100. ukinuti ako je opterećenje imovine ispod određenog praga i ako se banka smatra malom i jednostavnom. U izvješću se barem navode preporuke o tome kako ▌smanjiti opseg i razinu detalja izvještajnih zahtjeva za male i jednostavne institucije kako bi se nakon potpunog uvođenja smanjenih izvještajnih zahtjeva, očekivani prosječni troškovi usklađivanja za male i jednostavne institucije u idealnom slučaju smanjili za 20 ili više posto, a najmanje za 10 %.

Na temelju rezultata tog izvješća EBA-e Komisija do [31. prosinca 2020.] izmjenjuje odgovarajuće regulatorne tehničke standarde i, prema potrebi, donosi jedan ili više zakonodavnih prijedloga za provedbu tih preporuka.

8.  Za potrebe stavka 7. točke (d) „oportunitetni trošak” znači izgubljena vrijednost usluga koje institucije zbog troškova usklađenja nisu pružile klijentima.

9.  Nadležna tijela savjetuju se s EBA-om o tome trebaju li institucije, osim onih iz stavaka 2. i 3., izvješćivati o financijskim informacijama na konsolidiranoj osnovi u skladu sa stavkom 2. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  relevantne institucije inače ne izvješćuju na konsolidiranoj osnovi;

(b)  na relevantne institucije primjenjuje se računovodstveni okvir u skladu s Direktivom 86/635/EEZ;

(c)  smatra se da je financijsko izvješćivanje potrebno kako bi se dobio potpun pregled nad profilom rizičnosti poslova tih institucija i nad sistemskim rizicima koje one predstavljaju za financijski sektor ili realno gospodarstvo u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010.

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju formati koje će institucije iz prvog podstavka koristiti u svrhe navedene u tom podstavku.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u drugom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

10.  Ako nadležno tijelo smatra da su informacije koje nisu obuhvaćene provedbenim tehničkim standardima iz stavka 6. potrebne u svrhe navedene u stavku 5., ono obavješćuje EBA-u i ESRB o dodatnim informacijama za koje smatra da ih je potrebno uključiti u provedbene tehničke standarde iz tog stavka.

11.  Nadležna tijela mogu primijeniti izuzeće od zahtjeva za izvješćivanje o podacima navedenim u provedbenim tehničkim standardima iz ovog članka i članaka 100., 101., 394., 415. i 430., smanjiti učestalost izvješćivanja, dozvoliti instituciji da izvješćuje u drugom formatu ako je ispunjen najmanje jedan od sljedećih uvjeta:

(a)  ti su podaci nadležnim tijelima već dostupni na neki drugi način koji nije određen u prethodno navedenim provedbenim ▌standardima, među ostalim i ako su te informacije dostupne nadležnim tijelima u drukčijem formatu ili drukčijoj razini detalja; nadležno tijelo može odobriti izuzeće od ovog stavka samo ako su podaci dobiveni, prikupljeni ili objedinjeni tim alternativnim metodama identični podatkovnim točkama o kojima bi se inače moralo izvješćivati u skladu s odgovarajućim provedbenim tehničkim standardima;

(b)  podatkovne točke ili formati nisu ažurirani u skladu s izmjenama ove Uredbe u odgovarajućem vremenskom razdoblju prije roka za izvještavanje tih podataka;

Nadležna tijela, sanacijska tijela, imenovana i relevantna tijela razmjenjuju podatke kad god je to moguće kako bi se smanjili izvještajni zahtjevi.”.

(43)  Članak 100. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 100.Zahtjevi za izvješćivanje o opterećenosti imovine

1.  Institucije izvješćuju svoja nadležna tijela o razini opterećenosti svoje imovine.

2.  Izvješće iz stavka 1. sadržava raščlambu prema vrsti opterećenosti imovine, kao što su repo ugovori, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira drugoj ugovornoj strani, sekuritizirane izloženosti ili krediti koji služe kao kolateral za pokrivene obveznice. ”.

(43a)  Umeće se sljedeći članak:

„Članak 101.a

Uspostava usklađenog i integriranog sustava za prikupljanje statističkih i bonitetnih podataka

EBA mora razviti usklađeni i integrirani sustav za prikupljanje statističkih i bonitetnih podataka i o svojim zaključcima najkasnije do [31. prosinca 2019.] obavijestiti Komisiju. U izradu izvješća uključena su sva nadležna tijela i tijela zadužena za sustave osiguranja depozita, zavodi za statistiku, sva relevantna tijela, posebice Europska središnja banka s obzirom na njezin prethodni rad na prikupljanju statističkih podataka, i to vodeći računa o prethodnom radu na europskom okviru za izvješćivanje, a samo izvješće temelji se na općoj analizi troškova i koristi, između ostalog u pogledu uspostave središnje točke za prikupljanje podataka i u najmanju ruku uključuje:

(a)  pregled broja i opsega podataka koje su nadležna tijela prikupila u području svoje nadležnosti te pregled njihovih izvora i granularnosti;

(b)  pregled dovršenosti standardnog rječnika podataka koji se prikupljaju kako bi se povećala usklađenost izvještajnih zahtjeva u pogledu redovnih obveza izvješćivanja i informacija koje su nadležna tijela institucija prikupila na ad hoc osnovi te kako bi se izbjegli suvišni zahtjevi za informacije;

(c)  uzimajući u obzir poslovanje male i jednostavne institucije, procjenu predmetnih podatkovnih točaka, koje nisu nužne kako bi se procijenilo ispunjavanje bonitetnih zahtjeva ili financijsko stanje institucije, te koje bi se podatkovne točke mogle objediniti;

(d)  vremenski raspored za uspostavu standardiziranog integriranog sustava izvješćivanja sa središnjom točkom prikupljanja koji

i. sadrži središnji registar svih statističkih i bonitetnih podataka odgovarajuće granularnosti i učestalosti izvješćivanja za pojedine institucije, koji se ažurira u odgovarajućim vremenskim razmacima;

ii. služi kao kontaktna točka za nadležna tijela, gdje se prikupljaju, obrađuju i objedinjuju svi zahtjevi za podatke, gdje se zahtjevi uspoređuju s postojećim prikupljenim podacima i koji nadležnim tijelima omogućuje brz pristup traženim informacijama;

iii. služi kao jedina kontaktna točka za institucije koje se nadziru, institucijama šalje statističke i bonitetne zahtjeve nadležnih tijela za podatke i tražene podatke unosi u središnji registar podataka;

iv. koordinira razmjenu informacija i podataka među nadležnim tijelima;

v. ad hoc zahtjeve nadležnih tijela prosljeđuje institucijama koje se nadziru samo nakon što zahtjev usporedi s postojećim zahtjevima i standardnim rječnikom iz podtočke (b) kako bi se izbjeglo udvostručenje;

vi. raspolaže dovoljnim organizacijskim, financijskim i kadrovskim strukturama i resursima za ispunjavanje svojeg mandata;

vii. uzima u obzir najbolje prakse i postupke ostalih nadležnih tijela i prenosi ih u standardizirani sustav.

viii. osigurava da se novouvedeni izvještajni zahtjevi primjenjuju najranije 2 godine nakon njihove objave i da su konačni obrasci za izvješćivanje dostupni najmanje 1 godinu prije datuma njihove primjene.

Do... [godinu dana nakon podnošenja izvješća] Komisija po potrebi i uzimajući u obzir izvješće iz ovog članka podnosi Europskom parlamentu i Vijeću jedan ili više zakonodavnih prijedloga za uspostavu standardiziranog i integriranog sustava izvješćivanja za izvještajne zahtjeve.”.

(44)  U članku 101. stavku 1. uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Institucije svakih pola godine izvješćuju svoja nadležna tijela o sljedećim agregiranim podacima za svako nacionalno tržište nekretnina kojemu su izložene:”.

(45)  U članku 101. stavci 4. i 5. zamjenjuju se sljedećim:

„4.   EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuju jedinstveni formati, definicije, učestalost i datumi izvještavanja agregiranih podataka iz stavka 1. te informatička rješenja.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

5.   Odstupajući od stavka 1., male institucije definirane u članku 430.a jednom godišnje dostavljaju informacije iz stavka 1.”.

(46)  Članak 102. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavci 2., 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:

„2. Namjera trgovanja dokazuje se na temelju strategija, politika i postupaka koje institucija određuje radi upravljanja pozicijom ili portfeljem u skladu s člancima 103. i 104.

3. Institucije uspostavljaju i održavaju sustave i kontrole za upravljanje knjigom trgovanja u skladu s člankom 103.

4. Pozicije iz knjige trgovanja povezuju se sa stolovima za trgovanje koje je uspostavila institucija u skladu s člankom 104.b, osim ako institucija ispunjava uvjete za tretman iz članka 94. ili joj je odobreno izuzeće iz članka 104.b stavka 3.”

Dodaju se sljedeći stavci 5. i 6.:

„5. Pozicije u knjizi trgovanja podliježu zahtjevima za bonitetno vrednovanje iz članka 105.

6. Institucije tretiraju interne zaštite u skladu s člankom 106.”.

(47)  Članak 103. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Institucije moraju imati jasno definirane politike i postupke za cjelovito upravljanje knjigom trgovanja. Te politike i postupci uključuju najmanje sljedeće:

(a)  koje aktivnosti institucija smatra trgovanjem i koje čine sastavni dio knjige trgovanja u svrhu kapitalnih zahtjeva;

(b)  mjeru u kojoj se pozicija može dnevno vrednovati po tržišnoj vrijednosti na aktivnom, likvidnom, dvosmjernom tržištu;

(c)  za pozicije koje se vrednuju po modelu, mjeru u kojoj institucija može:

i.  identificirati sve značajne rizike pozicije;

ii.  zaštititi se od svih značajnih rizika pozicije instrumentima za koje postoji aktivno, likvidno, dvosmjerno tržište;

iii.  izvesti pouzdane procjene ključnih pretpostavki i parametara koji se koriste u modelu;

(d)  mjeru u kojoj institucija može i dužna je ostvariti vrednovanje pozicije koja se može dosljedno vanjski vrednovati;

(e)  mjeru u kojoj bi zakonska ograničenja ili drugi operativni zahtjevi mogli umanjiti sposobnost institucije da ostvari poništavanje pozicije ili zaštiti pozicije u kratkom roku;

(f)  mjeru u kojoj institucija može i dužna je aktivno upravljati rizicima koji proizlaze iz pozicija u okviru njezinih poslova trgovanja;

(g)  mjeru u kojoj institucija može prenijeti rizik ili pozicije između knjige pozicija kojima se ne trguje i knjige trgovanja te kriterije za te prijenose iz članka 104.a.”;

(b)  U stavku 2. uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:

„2. Pri upravljanju svojim pozicijama ili portfeljima pozicija u knjizi trgovanja institucija ispunjava sve sljedeće zahtjeve:”;

(c)  u stavku 2. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)  institucija mora imati jasno dokumentiranu strategiju trgovanja za pozicije ili portfelje u knjizi trgovanja koju odobrava više rukovodstvo i koja uključuje očekivano razdoblje držanja;”;

(d)  u stavku 2. uvodni dio točke (b) mijenja se kako slijedi:

„(b)  institucija mora imati jasno definirane politike i postupke za aktivno upravljanje pozicijama ili portfeljima u knjizi trgovanja. Te politike i postupci uključuju sljedeće:”;

(e)  u stavku 2. točka (b) podtočka i. mijenja se kako slijedi:

„i. koje pozicije ili portfelje pozicija mogu zauzeti svaki stol za trgovanje ili, ovisno o slučaju, imenovani trgovci;”.

(48)  Članak 104. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 104. Uključivanje u knjigu trgovanja

1.  Institucije moraju imati jasno definirane politike i postupke za određivanje pozicija koje se uključuju u knjigu trgovanja u svrhu izračuna njihovih kapitalnih zahtjeva u skladu sa zahtjevima iz članka 102., definicijom knjige trgovanja iz članka 4. stavka 1. točke 86. i odredbama ovog članka, uzimajući u obzir sposobnosti i praksu institucije u upravljanju rizicima. Institucija u potpunosti dokumentira poštovanje tih politika i postupaka te na njih primjenjuje unutarnju reviziju najmanje jednom godišnje i rezultate te revizije stavlja na raspolaganje nadležnim tijelima.

2.  Pozicije u sljedećim instrumentima raspoređuju se u knjigu trgovanja:

(a)  instrumenti koji ispunjavaju kriterije za uključivanje u korelacijski portfelj namijenjen trgovanju („CTP”), kako je navedeno u stavcima od 7. do 9.;

(b)  financijski instrumenti kojima se upravlja na stolu za trgovanje uspostavljenom u skladu s člankom 104.b;

(c)  financijski instrumenti zbog kojih nastaje neto kratka kreditna pozicija ili pozicija vlasničkih instrumenata;

(d)  instrumenti koji proizlaze iz preuzetih obveza;

(e)  instrumenti koji se u računovodstvu vode kao imovina za trgovanje ili obveze mjerene po fer vrijednosti;

(f)  instrumenti koji proizlaze iz aktivnosti održavanja tržišta;

(g)  subjekti za zajednička ulaganja, pod uvjetom da ispunjavaju uvjete iz stavka 10. ovog članka;

(h)  uvršteni vlasnički vrijednosni papiri;

(i)  transakcije financiranja vrijednosnih papira povezane s trgovanjem;

(j)  opcije, uključujući izdvojene ugrađene izvedenice iz instrumenata u knjizi pozicija kojima se ne trguje koje se odnose na kreditni rizik ili rizik vlasničkih instrumenata.

Za potrebe točke (c) ovog stavka, institucija ima neto kratku poziciju vlasničkih instrumenata ako smanjenje cijene vlasničkih instrumenata dovede do dobiti za instituciju. Institucija stoga ima neto kratku kreditnu poziciju ako povećanje kreditne marže ili pogoršanje kreditne sposobnosti izdavatelja ili grupe izdavatelja dovede do dobiti za instituciju.

3.  Pozicije u sljedećim instrumentima ne raspoređuju se u knjigu trgovanja:

(a)  instrumenti namijenjeni za skladište sekuritizacije;

(b)  nekretnine;

(c)  kreditiranje stanovništva i MSP-ova;

(d)  ostali subjekti za zajednička ulaganja koji nisu navedeni u stavku 2. točki (g) u kojima institucija ne može svakodnevno imati uvid u fond ili u kojima institucija ne može svakodnevno dobiti realne cijene za vlasnička ulaganja u fondu;

(e)  ugovori o izvedenicama s odnosnim instrumentima iz točaka od (a) do (d);

(f)  instrumenti koji se drže za potrebe zaštite od posebnog rizika pozicije u instrumentu iz točaka od (a) do (e).

4.  Neovisno o stavku 2. institucija ne može poziciju u instrumentu iz stavka 2. točaka od (e) do (i) rasporediti u knjigu trgovanja ako ta institucija može uvjeriti nadležna tijela da poziciju ne drži s namjerom trgovanja ili da ne štiti pozicije koje drži s namjerom trgovanja.

5.  Nadležna tijela mogu zahtijevati da institucija dostavi dokaze o tome da se pozicija koja nije navedena u stavku 3. rasporedi u knjigu trgovanja. Ako nema odgovarajućih dokaza, nadležna tijela mogu zahtijevati da institucija prerasporedi tu poziciju u knjigu pozicija kojima se ne trguje, osim pozicija iz stavka 2. točaka od (a) do (d).

6.  Nadležna tijela mogu zahtijevati da institucija dostavi dokaze o tome da se pozicija koja nije navedena u stavku 2. točkama od (a) do (d) rasporedi u knjigu pozicija kojima se ne trguje. Ako nema odgovarajućih dokaza, nadležna tijela mogu zahtijevati da institucija prerasporedi tu poziciju u knjigu trgovanja, osim ako je ta pozicija navedena u stavku 3.

7.  Sekuritizacijske pozicije korelacijskog portfelja namijenjenog trgovanju i kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza koje zadovoljavaju sve sljedeće kriterije raspoređuju se u korelacijski portfelj namijenjen trgovanju:

(a)  pozicije nisu resekuritizacijske pozicije, ni opcije na sekuritizacijsku tranšu, ni druge izvedenice sekuritizacijskih izloženosti koje ne osiguravaju proporcionalan udio u prihodu sekuritizacijske tranše;

(b)  svi njihovi odnosni instrumenti su:

i.  instrumenti koji se odnose na jedan subjekt, uključujući kreditne izvedenice kod kojih je referentni subjekt jedna osoba, za koje postoji likvidno dvosmjerno tržište;

ii.  indeksi kojima se obično trguje na temelju instrumenata iz točke i.

Smatra se da dvosmjerno tržište postoji ako su dane nezavisne ponude za kupnju i prodaju u dobroj vjeri tako da se cijena, koja je razumno povezana s posljednjom prodajnom cijenom ili trenutačnom konkurentnom kotacijom kupovne i prodajne cijene, može odrediti u roku od jednog dana te se transakcija može namiriti po toj cijeni u relativno kratkom razdoblju koje je u skladu s trgovinskim običajima.

8.  Pozicije s bilo kojim od sljedećih odnosnih instrumenata ne uključuju se u korelacijski portfelj namijenjen trgovanju:

(a)  odnosni instrumenti koji pripadaju kategorijama izloženosti iz članka 112. točaka (h) ili (i);

(b)  potraživanje od subjekta posebne namjene, kolateralizirano, izravno ili neizravno, pozicijom koja u skladu sa stavkom 6. sama po sebi ne bi udovoljavala zahtjevima za uključivanje u korelacijski portfelj namijenjen trgovanju.

9.  Institucije mogu uključiti u korelacijski portfelj namijenjen trgovanju pozicije koje nisu sekuritizacijske pozicije ni kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza, nego štite druge pozicije u tom portfelju, pod uvjetom da postoji dvosmjerno likvidno tržište kako je opisano u posljednjem podstavku stavka 7. za instrument ili njegove odnosne instrumente.

10.  Institucija poziciju u subjektu za zajednička ulaganja raspoređuje u knjigu trgovanja ako zadovoljava najmanje jedan od sljedećih uvjeta:

(a)  institucija može svakodnevno imati uvid u subjekt za zajednička ulaganja;

(b)  institucija može svakodnevno dobivati cijene za subjekt za zajednička ulaganja.”.

(49)  Umeću se sljedeći članci 104.a i 104.b:

„Članak 104.a Reklasifikacija pozicije

1.  Institucije imaju uspostavljene jasno definirane politike kako bi utvrdile koje izvanredne okolnosti opravdavaju reklasifikaciju pozicije iz knjige trgovanja kao pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje ili, obrnuto, pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje kao knjige pozicija kojima se trguje za potrebe određivanja kapitalnih zahtjeva, u skladu sa zahtjevima nadležnih tijela. Institucije preispituju te politike najmanje jednom godišnje.

Reklasifikacija instrumenata dopušta se samo u izvanrednim okolnostima. To može uključivati restrukturiranje banke koje rezultira trajnim zatvaranjem stolova za trgovanje, što zahtijeva okončavanje poslovne djelatnosti instrumenta ili portfelja ili promjenu računovodstvenih standarda koja omogućuje pravedno vrednovanje stavki preko dobiti i gubitka. Događaji na tržištu, promjene u likvidnosti financijskog instrumenta ili izmjena namjere trgovanja nisu valjani razlozi za ponovno određivanje instrumenta u drugu knjigu. Na reklasifikaciju se primjenjuju stavci od 2. do 5. i njome se mora osigurati ispunjenje zahtjeva utvrđenih člankom 104. Zabranjena je reklasifikacija instrumenata u cilju regulatorne arbitraže.

2.  Osim reklasifikacije koja se izravno provodi u skladu s člankom 104., nadležna tijela izdaju odobrenje da se pozicija iz knjige trgovanja reklasificira kao pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje ili, obrnuto, pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje kao knjiga pozicija kojima se trguje za potrebe određivanja kapitalnih zahtjeva samo ako je institucija nadležnim tijelima dostavila pisane dokaze o tome da je njezina odluka o reklasifikaciji te pozicije rezultat izvanrednih okolnosti koje su usklađene s politikama koje je ona utvrdila u skladu sa stavkom 1. U tu svrhu institucija osigurava dostatne dokaze o tome da pozicija više ne ispunjava uvjet da bude klasificirana kao pozicija u knjizi trgovanja ili u knjizi pozicija kojima se ne trguje u skladu s člankom 104.

Odluku iz prvog podstavka odobrava upravljačko tijelo institucije.

3.  Ako su nadležna tijela izdala odobrenje u skladu sa stavkom 2., institucija:

(a)  na najraniji izvještajni datum javno objavljuje da je njezina pozicija reklasificirana;

(b)  u skladu s tretmanom iz stavka 4. od najranijeg izvještajnog datuma određuje kapitalne zahtjeve reklasificirane pozicije u skladu s člankom 92.;

4.  Ako na najraniji izvještajni datum neto promjena iznosa kapitalnih zahtjeva institucije koji proizlaze iz reklasifikacije pozicije rezultira neto smanjenjem kapitalnih zahtjeva, institucija drži dodatni regulatorni kapital koji je jednak toj neto promjeni i javno objavljuje iznos tog dodatnog regulatornoga kapitala. Iznos tog dodatnog regulatornoga kapitala ostaje nepromijenjen do dospijeća pozicije, osim ako nadležna tijela instituciji dopuste da taj iznos postupno isključi na raniji datum.

5.  Osim reklasifikacija koje se izravno provode u skladu s člankom 104., reklasifikacija pozicije u skladu s ovim člankom neopoziva je.

Članak 104.b Zahtjevi za stol za trgovanje

1.  Institucije uspostavljaju stolove za trgovanje i svaku svoju poziciju iz knjige trgovanja povezuju s jednim od tih stolova za trgovanje. Pozicije iz knjige trgovanja povezuju se s istim stolom za trgovanje samo ako su u skladu s dogovorenom poslovnom strategijom za stol za trgovanje te se njima dosljedno upravlja i prati ih se u skladu sa stavkom 2.

2.  Stolovi za trgovanje institucija u svakom trenutku ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)  svaki stol za trgovanje ima jasnu i određenu poslovnu strategiju i strukturu za upravljanje rizicima koja je primjerena za njegovu poslovnu strategiju;

(b)  svaki stol za trgovanje ima jasnu organizacijsku strukturu; pozicijama u pojedinom stolu za trgovanje upravljaju imenovani trgovci u instituciji; svaki trgovac ima posebne funkcije u okviru stola za trgovanje; jednom se stolu za trgovanje raspoređuje jedan trgovac; jedan trgovac u okviru svakog stola za trgovanje ima vodeću ulogu u nadzoru djelatnosti i ostalih trgovaca u okviru tog stola za trgovanje;

(c)  limiti pozicija određuju se u okviru svakog stola za trgovanje u skladu s poslovnom strategijom tog stola za trgovanje;

(d)  izvješća o djelatnostima, profitabilnosti, upravljanju rizicima i regulatornim zahtjevima na razini stola za trgovanje sastavljaju se najmanje jednom tjedno i redovito se priopćavaju upravljačkom tijelu institucije;

(e)  svaki stol za trgovanje ima jasan godišnji poslovni plan koji uključuje jasno određenu politiku primitaka temeljenu na dobrim kriterijima koji se upotrebljavaju za mjerenje uspješnosti.

2a.  Nadležno tijelo može, odstupajući od točke (b), dopustiti da se trgovci rasporede na više od jednog stola za trgovanje ako institucija ima suradnički ili institucionalni sustav zaštite i na zadovoljstvo nadležnog tijela dokaže da je njezino centralizirano upravljanje tržišnim rizicima učinkovito.

3.  Institucije obavješćuju nadležna tijela o načinu na koji ispunjavaju uvjete iz stavka 2. Nadležna tijela mogu zahtijevati da institucija promijeni strukturu ili organizaciju svojih stolova za trgovanje radi usklađivanja s ovim člankom.

4.  Odstupajući od stavka 1., institucije koje primjenjuju pristupe iz članka 325. stavka 1. točaka (a) i (c) za određivanje kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik mogu podnijeti zahtjev za izuzeće za dio ili sve zahtjeve iz ovog članka. Nadležna tijela mogu odobriti izuzeće ako institucija dokaže:

(a)  da neusklađenost sa stavkom 2. ne bi imala značajan nepovoljan utjecaj na sposobnost institucije da učinkovito upravlja i prati tržišne rizike svojih pozicija iz knjige trgovanja;

(b)  da institucija poštuje opće zahtjeve za upravljanje knjigom trgovanja kako je navedeno u članku 103.”.

(50)  Članak 105. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Sve pozicije iz knjige trgovanja i pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje mjerene po fer vrijednosti podliježu standardima bonitetnog vrednovanja iz ovog članka. Institucije posebno osiguravaju da se bonitetnim vrednovanjem njihovih pozicija iz knjige trgovanja postiže odgovarajuća razina pouzdanosti u odnosu na dinamičnu prirodu pozicija iz knjige trgovanja i pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje mjerenih po fer vrijednosti, zahtjeve za bonitetnu ispravnost te način postupanja i svrhu kapitalnih zahtjeva s obzirom na pozicije iz knjige trgovanja i pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje mjerenih po fer vrijednosti.”;

(b)  stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:

„3.   Institucije ponovno vrednuju pozicije iz knjige trgovanja po fer vrijednosti najmanje jednom dnevno. Promjene vrijednosti tih pozicija iskazuju se u računu dobiti i gubitka institucije.

4.   Institucije vrednuju po tržišnoj vrijednosti svoje pozicije iz knjige trgovanja i pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje mjerene po fer vrijednosti kad god je moguće, među ostalim i pri primjeni odgovarajućeg tretmana kapitala na te pozicije.”;

(c)  stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:

„6.   Ako vrednovanje po tržišnoj vrijednosti nije moguće, institucije konzervativno vrednuju po modelu svoje pozicije i portfelje, uključujući i onda kad izračunavaju kapitalne zahtjeve za pozicije u knjizi trgovanja i pozicije mjerene po fer vrijednosti iz knjige pozicija kojima se ne trguje.”;

(d)  u stavku 7. posljednji podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Za potrebe točke (d) model mora biti razvijen ili odobren neovisno o stolovima za trgovanje i mora biti neovisno testiran, uključujući validaciju matematičkih izračuna, pretpostavki i programske provedbe.”;

(e)  u stavku 11. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)  dodatno vrijeme koje bi bilo potrebno za zaštitu pozicije ili od rizika unutar pozicije nakon razdoblja likvidnosti koja su pripisana faktorima rizika pozicije u skladu s člankom 325.be;”.

(51)  Članak 106. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„2.   Zahtjevi iz stavka 1. primjenjuju se ne dovodeći u pitanje zahtjeve koji se odnose na zaštićene pozicije u, prema potrebi, knjizi pozicija kojima se ne trguje ili knjizi trgovanja.

3.   Ako se institucija štiti od izloženosti kreditnom riziku u knjizi pozicija kojima se ne trguje ili od izloženosti riziku druge ugovorne strane uz pomoć kreditne izvedenice raspoređene u njezinu knjigu trgovanja, ta pozicija kreditne izvedenice priznaje se kao interna zaštita od izloženosti kreditnom riziku u knjizi pozicija kojima se ne trguje ili od izloženosti riziku druge ugovorne strane u svrhu izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom iz članka 92. stavka 3. točke (a) ako institucija uđe u drugu transakciju kreditnim izvedenicama s dostupnom trećom stranom pružatelja zaštite koja ispunjava zahtjeve za nematerijalnu kreditnu zaštitu u knjizi pozicija kojima se ne trguje i koja jasno poništava tržišni rizik interne zaštite.

Interna zaštita priznata u skladu s prvim podstavkom i kreditna izvedenica u koju se ušlo s trećom stranom uključuju se u knjigu trgovanja u svrhu izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike.”;

(b)  dodaju se sljedeći stavci 4., 5. i 6.:

„4.   Ako se institucija štiti od izloženosti riziku vlasničkih instrumenata u knjizi pozicija kojima se ne trguje uz pomoć izvedenice vlasničkih instrumenata raspoređene u njezinu knjigu trgovanja, ta pozicija izvedenice vlasničkih instrumenata priznaje se kao interna zaštita od izloženosti riziku vlasničkih vrijednosnih papira u knjizi pozicija kojima se ne trguje u svrhu izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom iz članka 92. stavka 3. točke (a) ako institucija uđe u drugu transakciju izvedenicama vlasničkih instrumenata s dostupnom trećom stranom pružatelja zaštite koja ispunjava zahtjeve za nematerijalnu kreditnu zaštitu u knjizi pozicija kojima se ne trguje i koja jasno poništava tržišni rizik interne zaštite.

Interna zaštita priznata u skladu s prvim podstavkom i izvedenica vlasničkih instrumenata u koju se ušlo s trećom stranom uključuju se u knjigu trgovanja u svrhu izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike.

5. Ako se institucija štiti od izloženosti kamatnom riziku u knjizi pozicija kojima se ne trguje uz pomoć pozicije kamatnog rizika raspoređene u njezinu knjigu, ta se pozicija smatra internom zaštitom u svrhu procjene kamatnih rizika koji proizlaze iz pozicija kojima se ne trguje u skladu s člancima 84. i 98. Direktive 2013/36/EU ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  pozicija je povezana sa stolom za trgovanje uspostavljenim u skladu s člankom 104.b, čija je poslovna strategija isključivo namijenjena upravljanju i smanjenju tržišnog rizika internih zaštita od izloženosti kamatnom riziku. U tu svrhu taj stol za trgovanje može zauzeti druge pozicije osjetljive na kamatni rizik s trećim stranama ili drugim stolovima za trgovanje institucije ako ti drugi stolovi za trgovanje jasno poništavaju tržišni rizik tih drugih pozicija osjetljivih na kamatni rizik zauzimanjem suprotnih pozicija osjetljivih na kamatni rizik s trećim stranama;

(b)  institucija je u potpunosti dokumentirala način na koji pozicija smanjuje kamatne rizike koji proizlaze iz pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje za potrebe zahtjevâ iz članaka 84. i 98. Direktive 2013/36/EU;

6. Kapitalni zahtjevi za tržišne rizike svih pozicija koje je rasporedio ili zauzeo stol za trgovanje iz stavka 3. točke (a) izračunavaju se samostalno kao posebni portfelj i dodaju se kapitalnim zahtjevima za druge pozicije iz knjige trgovanja.”.

(52)  U članku 107. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Za potrebe ove Uredbe izloženosti prema investicijskom društvu iz treće zemlje, prema kreditnoj instituciji iz treće zemlje i prema burzi iz treće zemlje tretiraju se kao izloženosti prema instituciji samo ako treća zemlja u vezi s tim subjektom primjenjuje bonitetne i nadzorne zahtjeve koji su barem istovjetni onima koji se primjenjuju u Uniji.”.

(52a)  U članku 117. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.  Izloženostima prema sljedećim multilateralnim razvojnim bankama dodjeljuje se ponder rizika 0 %.

(a)  Međunarodna banka za obnovu i razvoj (engl. International Bank for Reconstruction and Development);

(b)  Međunarodna financijska korporacija (engl. International Finance Corporation);

(c)  Međuamerička razvojna banka (engl. Inter-American Development Bank);

(d)  Azijska razvojna banka (engl. Asian Development Bank);

(e)  Afrička razvojna banka (engl. African Development Bank);

(f)  Razvojna banka Vijeća Europe (engl. Council of Europe Development Bank);

(g)  Nordijska investicijska banka (engl. Nordic Investment Bank);

(h)  Karipska razvojna banka (engl. Caribbean Development Bank);

(i)  Europska banka za obnovu i razvoj (engl. European Bank for Reconstruction and Development);

(j)  Europska investicijska banka (engl. European Investment Bank);

(k)  Europski investicijski fond (engl. European Investment Fund);

(l)  Multilateralna agencija za osiguravanje ulaganja (engl. Multilateral Investment Guarantee Agency);

(m)  Međunarodna financijska pomoć za imunizaciju (engl. International Finance Facility for Immunisation);

(n)  Islamska razvojna banka (engl. Islamic Development Bank);

(na)  Međunarodno udruženje za razvoj (engl. International Development Association).

Za potrebe ovog stavka, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010, kako bi se, uzimajući u obzir postojeće procjene regulativne istovjetnosti, utvrdilo ispunjavaju li multilateralne razvojne banke koje još nisu uvrštene na popis iz ovog stavka uvjete za dodjelu pondera rizika 0 %.”

(52b)  U članak 123. umeće se podstavak 3.a:

„Izloženostima prema zajmovima, koje se osiguravaju isplatom plaća ili mirovina te jamče svim navedenim:

i.  obveznim osiguranjem koje pokriva rizike od smrti, radne nesposobnosti ili nezaposlenosti zajmoprimca;

ii.  izravnim otplatama koje poslodavac ili mirovinski fond izravno oduzimaju od plaće ili mirovine dužnika i

iii.  mjesečnim ratama koje nisu više od 35 % mjesečne neto plaće ili neto mirovine,

dodjeljuje se ponder rizika od 35 %.”

(52c)  Članak 124. zamjenjuje se sljedećim:

  „1.  Izloženosti ili bilo kojem dijelu izloženosti koji je u cijelosti osiguran nekretninom dodjeljuje se ponder rizika od 100 % ako nisu ispunjeni uvjeti iz članka 125. ili 126., osim za dio izloženosti koji je raspoređen u drugu kategoriju izloženosti. Dijelu izloženosti koji premašuje vrijednost osiguranja imovinom dodjeljuje se ponder rizika koji se primjenjuje na neosigurane izloženosti te druge ugovorne strane.

Dio izloženosti koji se tretira kao u cijelosti osiguran nekretninom ne može biti veći od založenog iznosa tržišne vrijednosti ili, u državama članicama koje su zakonima ili podzakonskim propisima utvrdile stroge kriterije za procjenu hipotekarne vrijednosti, od hipotekarne vrijednosti odnosne nekretnine.

2.  Na osnovi podataka prikupljenih u skladu s člankom 101. i drugih relevantnih pokazatelja, nadležna tijela redovito, a najmanje jednom godišnje ili na zahtjev imenovanog tijela, kako je utvrđeno člankom 458. stavkom 1., procjenjuju jesu li ponder rizika od 30% za izloženosti osigurane stambenim nekretninama iz članka 125. i ponder rizika od 50 % za izloženosti osigurane poslovnim nekretninama iz članka 126. koje se nalaze na njihovu državnom području odgovarajući, uzimajući u obzir:

(a)  ostvarene gubitke po izloženostima osiguranima nekretninama;

(b)  buduća kretanja na tržištima nekretnina.

Nadležna tijela o rezultatima svoje procjene obavješćuju imenovana tijela.

3.  Ako na temelju procjene iz stavka 2. ovog članka nadležno tijelo zaključi da ponderi rizika navedeni u članku 125. stavku 2. ili članku 126. stavku 2. ne odražavaju stvarne rizike u vezi s izloženostima koje su u cijelosti osigurane stambenim ili poslovnim nekretninama koje se nalaze u državi članici nadležnog tijela, tada to tijelo povećava pondere rizika koji se primjenjuju na te izloženosti ili nameće strože kriterije od onih navedenih u članku 125. stavku 2. ili članku 126. stavku 2.

Imenovano tijelo može od nadležnog tijela zatražiti da provede procjenu iz stavka 2. ovog članka. Imenovano tijelo može odrediti više pondere rizika ili strože kriterije od navedenih u članku 125. stavku 2. i članku 126. stavku 2., ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  savjetovalo se o izmjenama s nadležnim tijelom i ESRB-om;

(b)  smatra da bi suzdržavanje od provedbe izmjena bitno utjecalo na postojeću ili buduću financijsku stabilnost u njegovoj državi članici. Nadležna tijela savjetuju se s EBA-om i izvješćuju imenovano tijelo o provedenim prilagodbama pondera rizika i kriterija.

Nadležna i imenovana tijela izvješćuju EBA-u i ESRB o svim prilagodbama pondera rizika i kriterija provedenima u skladu s ovim stavkom.

EBA i ESBR objavljuju pondere rizika i kriterije koje tijela određuju za izloženosti iz članaka 125. i 126. i članka 199. stavka 1. točke (a).

4.  Za potrebe stavka 3. nadležna i imenovana tijela mogu pondere rizika rasporediti kako slijedi:

(a)  od 30% do 150 % za izloženosti osigurane stambenim nekretninama;

(b)  50 % to 150 % za izloženosti osigurane poslovnim nekretninama.

4a.  Ako nadležno ili imenovano tijelo odredi viši ponder rizika ili strože kriterije u skladu sa stavkom 3., institucije imaju šestomjesečno prijelazno razdoblje da primijene novi ponder rizika. Institucije primjenjuju više pondere rizika ili strože kriterije, ovisno o slučaju, na sve svoje odgovarajuće izloženosti osigurane poslovnim i stambenim nekretninama koje se nalaze u toj državi članici.

4b.  U suradnji s ESRB-om, EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju strogi kriteriji za procjenu hipotekarne vrijednosti iz stavka 1. te uvjete iz stavka 2. koje nadležna tijela uzimaju u obzir pri određivanju višeg pondera rizika.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2019.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

5.  Institucije jedne države članice primjenjuju pondere rizika i kriterije koje su odredila tijela druge države članice na izloženosti osigurane hipotekama nad poslovnim i stambenim nekretninama koje se nalaze u toj državi članici.”

(52d)  Članak 125. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 125.

Izloženosti u cijelosti i potpuno osigurane stambenim nekretninama

1.   Osim ako su nadležna tijela u skladu s člankom 124. stavkom 2. odlučila drukčije, izloženosti u cijelosti i potpuno osigurane stambenim nekretninama tretiraju se kako slijedi:

(a)   izloženostima ili bilo kojem dijelu izloženosti u cijelosti i potpuno osiguranima stambenim nekretninama u kojima stanuje ili će stanovati odnosno koje iznajmljuje ili će iznajmljivati vlasnik ili stvarni korisnik u slučaju osobnih investicijskih društava, dodjeljuje se ponder rizika od 30%;

(b)   izloženostima prema najmoprimcima po ugovoru o najmu stambenih nekretnina gdje je institucija najmodavac, a najmoprimac ima mogućnost kupnje, dodjeljuje se ponder rizika od 35 % pod uvjetom da je izloženost institucije u cijelosti i potpuno osigurana njezinim vlasništvom nad nekretninom.

2.   Institucije smatraju izloženost ili bilo koji dio izloženosti u cijelosti i potpuno osiguranima za potrebe stavka 1. samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)   vrijednost nekretnine ne smije značajno ovisiti o kreditnoj sposobnosti dužnika. Institucije mogu pri određivanju značajnosti ovisnosti isključiti situacije u kojima isključivo makroekonomski čimbenici utječu na vrijednost nekretnina i na ispunjavanje obveza dužnika;

(b)   rizik dužnika ne smije značajno ovisiti o prinosu po odnosnoj imovini ili projektu, već o sposobnosti dužnika da podmiruje obvezu iz drugih izvora sredstava. Otplata duga stoga ne smije značajno ovisiti o novčanom toku koji generira odnosna nekretnina koja služi kao kolateral. Institucije za te druge izvore kao dio svoje kreditne politike određuju maksimalne omjere kredita u odnosu na dohodak te kod odobravanja kredita prikupljaju odgovarajuće dokaze o relevantnom dohotku;

(c)  ispunjeni su zahtjevi iz članka 208. te pravila vrednovanja iz članka 229. stavka 1.;

(d)  osim ako je drukčije određeno člankom 124. stavkom 2., dio izloženosti kojoj se dodjeljuje ponder rizika 30% ne prelazi 75 % tržišne vrijednosti odnosne nekretnine ili 75 % hipotekarne vrijednosti odnosne nekretnine u onim državama članicama koje su zakonima ili podzakonskim propisima utvrdile stroge kriterije za procjenu hipotekarne vrijednosti.

3.  Institucije mogu odustati od uvjeta iz stavka 2. točke (b) za izloženosti koje su u cijelosti i potpuno osigurane hipotekama na stambene nekretnine koje se nalaze na području države članice ako nadležna tijela te države članice imaju dokaze da je na njihovom području prisutno dobro razvijeno tržište stambenih nekretnina na kojem stope gubitka ne prelaze sljedeće granične vrijednosti:

(a)  gubici na temelju kredita osiguranih stambenim nekretninama do 80 % tržišne vrijednosti ili 80 % hipotekarne vrijednosti, osim ako je drukčije određeno člankom 124. stavkom 2., ni u jednoj godini ne prelaze 0,3 % nepodmirenih kredita osiguranih stambenim nekretninama;

(b)  ukupni gubici na temelju kredita osiguranih stambenim nekretninama ni u jednoj godini ne prelaze 0,5 % nepodmirenih kredita osiguranih stambenim nekretninama.

4.   Ako bilo koja od graničnih vrijednosti iz stavka 3. u određenoj godini nije ispunjena, prestaje pravo na primjenu stavka 3. te se primjenjuju uvjeti iz stavka 2. točke (b) dok se ne ispune uvjeti iz stavka 3. tijekom jedne od sljedećih godina.”

(53)  U članku 128. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1. Institucije dodjeljuju ponder rizika 150 % izloženostima koje su visokorizične.

2. Za potrebe ovog članka, institucije tretiraju špekulativno financiranje nekretnina kao izloženosti koje su visokorizične.”.

(54)  Članak 132. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 132. Kapitalni zahtjevi za izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-ovima

1.  Institucije izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u množenjem iznosa izloženosti ponderiranog rizikom za izloženosti CIU-a, izračunanog u skladu s pristupima iz stavka 2. prvog podstavka, s postotkom udjela ili dionica koje drže te institucije.

2.  Ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 3., institucije mogu primjenjivati pristup pregleda u skladu s člankom 132.a stavkom 1. ili pristup koji se temelji na politici ulaganja u skladu s člankom 132.a stavkom 2.

U skladu s člankom 132.b stavkom 2., institucije koje ne primjenjuju pristup pregleda ili pristup koji se temelji na politici ulaganja dodjeljuju ponder rizika 1,250 % („zamjenski pristup”) svojim izloženostima u obliku udjela ili dionica u CIU-u.

Institucije mogu izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u primjenom kombinacije pristupa iz ovog stavka, pod uvjetom da su uvjeti primjene tih pristupa ispunjeni.

3.  Institucije mogu odrediti iznos izloženosti ponderiran rizikom za izloženosti CIU-a u skladu s pristupima navedenima u članku 132.a ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  CIU je jedno od sljedećeg:

i.  subjekt za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS), uređen Direktivom 2009/65/EZ;

ii.  alternativni investicijski fond EU-a kojim upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova EU-a registriran u skladu s člankom 3. stavkom 3. Direktive 2011/61/EU;

iii.  alternativni investicijski fond kojim upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova EU-a koji ima odobrenje za rad u skladu s člankom 6. Direktive 2011/61/EU;

iv.  alternativni investicijski fond kojim upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova izvan EU-a koji ima odobrenje za rad u skladu s člankom 37. Direktive 2011/61/EU;

v.  alternativni investicijski fond izvan EU-a kojim upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova izvan EU-a i kojim se trguje u skladu s člankom 42. Direktive 2011/61/EU;

(b)  prospekt CIU-a ili ekvivalentni dokument uključuje:

i.  kategorije imovine u koje je CIU ovlašten ulagati;

ii.  ako se primjenjuju investicijski limiti, relativne limite i metodologiju njihova izračuna;

(c)  izvješćivanje CIU-a instituciji u skladu je sa sljedećim zahtjevima:

i.  o poslovanju CIU-a izvješćuje se najmanje onoliko često koliko to čini institucija;

ii.  razina detalja financijskih informacija dovoljna je kako bi institucija mogla izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a u skladu s pristupom koji je odabrala;

iii.  ako institucija primjenjuje pristup pregleda, informacije o odnosnim izloženostima provjerava neovisna treća strana.

4.  Institucije koje nemaju odgovarajuće podatke ili informacije za izračun iznosa izloženosti ponderiranog rizikom izloženosti CIU-a u skladu s pristupima navedenima u članku 132.a mogu se osloniti na izračune treće strane pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  treća je strana jedno od sljedećeg:

i.  depozitar CIU-a, koji je institucija ili financijska institucija, ako CIU ulaže isključivo u vrijednosne papire i deponira sve vrijednosne papire kod tog depozitara;

ii.  za CIU-ove koji nisu obuhvaćeni točkom i., društvo za upravljanje CIU-om, ako to društvo ispunjava uvjet iz stavka 3. točke (a).

(b)  treća strana provodi izračun u skladu s pristupima iz članka 132.a stavaka 1., 2. i 3., ovisno o slučaju;

(c)  vanjski revizor potvrdio je točnost izračuna treće osobe.

Institucija koja se oslanja na izračune trećih strana množi s faktorom 1,2 iznos izloženosti ponderiran rizikom izloženosti CIU-a koji proizlazi iz tih izračuna ako institucija ne raspolaže podacima ili informacijama potrebnima za ponavljanje izračuna.

5  Ako institucija primjenjuje pristupe iz članka 132.a u svrhu izračuna iznosa izloženosti ponderiranog rizikom izloženosti CIU-a („prva razina CIU-a”) te ako su sve odnosne izloženosti prve razine CIU-a izloženost u obliku udjela ili dionica u drugom CIU-u („druga razina CIU-a”), iznos izloženosti ponderiran rizikom druge razine izloženosti CIU-a može se izračunati primjenom bilo kojeg od triju pristupa iz stavka 2. Institucija može primjenjivati pristup pregleda za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom izloženosti CIU-ova na trećoj razini i na svakoj sljedećoj razini samo ako je primjenjivala taj pristup za izračun na prethodnoj razini. U bilo kojem drugom scenariju primjenjuje zamjenski pristup.

6.  Gornja granica iznosa izloženosti ponderiranog rizikom izloženosti CIU-a izračunanog u skladu s pristupom pregleda i pristupom koji se temelji na politici ulaganja određuje se na razini iznosa ponderiranog rizikom izloženosti tog CIU-a izračunanog u skladu sa zamjenskim pristupom.

7.  Odstupajući od stavka 1., institucije koje primjenjuju pristup pregleda u skladu s člankom 132.a stavkom 1. mogu izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u množenjem iznosa vrijednosti izloženosti tih izloženosti, izračunanih u skladu s člankom 111. s ponderom rizika (RWi*) izračunanog u skladu formulom iz stavka 132.c ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  institucije mjere vrijednost svojih udjela ili dionica u CIU-u po povijesnom trošku, a vrijednost odnosne imovine CIU-a mjerile bi po fer vrijednosti kada bi primjenjivale pristup pregleda;

(b)  promjena u tržišnoj vrijednosti udjela ili dionica za koje institucije mjere vrijednost po povijesnom trošku ne mijenja ni iznos kapitalnih zahtjeva tih institucija ni vrijednost izloženosti povezane s tim udjelima.”.

8.  Za izvanbilančne obveze minimalne vrijednosti koje predstavljaju obvezu nadoknade ulaganja u udjele ili dionice jednog ili više CIU-a, ako tržišna vrijednost odnosne izloženosti jednog ili više CIU-a padne ispod određenog faktora, primjenjuje se konverzijski faktor od 20 % za određivanje vrijednosti izloženosti ako:

i.  sadašnja tržišna vrijednost odnosnih izloženosti CIU-a pokriva ili premašuje sadašnju vrijednost praga i

ii.  ako institucija ili drugo poduzeće koje je uključeno u isti opseg konsolidacije može utjecati na sastav odnosnih izloženosti CIU-ova s ciljem ograničavanja potencijala za daljnje smanjenje viška ili u mjeri u kojoj je institucija svoje jamstvo podredila smjernicama koje primjenjuje jedan ili više CIU-a koje će imati isti učinak ograničavanja potencijala za daljnje smanjenje viška.”.

(55)  Umeće se sljedeći članak 132.a:

„Članak 132.aPristupi za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom CIU-ova

1.  Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 132. stavka 3., institucije koje imaju dovoljno informacija o pojedinačnim odnosnim izloženostima CIU-a izračunavaju na temelju tih izloženosti iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a dodjeljivanjem pondera rizika svim odnosnim izloženostima CIU-a kao da ih izravno drže te institucije.

2.  Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 132. stavka 3., institucije koje nemaju dovoljno informacija o pojedinačnim odnosnim izloženostima CIU-a za primjenu pristupa pregleda mogu izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom tih izloženosti u skladu s ograničenjima utvrđenima politikom ulaganja CIU-a i mjerodavnim zakonodavstvom.

Za potrebe prvog podstavka institucije provode izračune pod pretpostavkom da za CIU najprije nastaju izloženosti u najvećoj dopuštenoj mjeri na temelju njegove politike ulaganja ili mjerodavnog zakonodavstva o izloženostima koje imaju najveće kapitalne zahtjeve i zatim mu i dalje nastaju izloženosti padajućim redoslijedom sve dok se ne dostigne najveće ukupno ograničenje izloženosti.

Institucija provodi izračun iz prvog podstavka u skladu s metodama iz ovog poglavlja, poglavlja 5. ove glave i poglavlja 6. odjeljka 3., 4. ili 5. ove glave.

U okviru tog izračuna, institucije pretpostavljaju da CIU povećava učinak financijske poluge do najveće moguće mjere u okviru svog mandata ili relevantnog zakonodavstva, ako je primjenjivo.

3.  Odstupajući od članka 92. stavka 3. točke (d), institucije koje izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom izloženosti CIU-a u skladu s ovim člankom stavcima 1. ili 2. mogu kapitalni zahtjev za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju izloženosti izvedenica tog CIU-a zamijeniti iznosom jednakim 50 % vrijednosti izloženosti tih izloženosti kako je izračunano u skladu s poglavljem 6. odjeljkom 3., 4. ili 5. ove glave, ovisno o slučaju.

Odstupajući od prvog podstavka, institucija može iz izračuna kapitalnog zahtjeva za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju isključiti izloženosti izvedenica koje ne bi podlijegale tom zahtjevu da izravno nastanu za instituciju.

4.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje kako institucije izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom iz stavka 2. ako nije dostupan bilo koji od parametara potrebnih za taj izračun.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda u roku od [devet mjeseci nakon stupanja na snagu].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”.

(56)  Umeće se sljedeći članak 132.b:

„Članak 132.bIsključenja iz pristupa za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom CIU-ova

1.  Institucije iz izračuna navedenih u članku 132. isključuju instrumente redovnog osnovnoga kapitala, dodatnog osnovnoga kapitala i dopunskoga kapitala koje drži CIU i koji se moraju odbiti u skladu s člankom 36. stavkom 1., člankom 56. odnosno člankom 66.

2.  Institucije mogu iz izračuna navedenih u članku 132. isključiti izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-ovima u smislu članka 150. stavka 1. točaka (g) i (h) te umjesto toga na te izloženosti primijeniti tretman iz članka 133.”.

(56a)  Umeće se sljedeći članak 132.c:

„Članak 132.cTretman izvanbilančnih izloženosti CIU-ova

Institucije izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom za svoje izvanbilančne stavke s mogućnošću njihove konverzije u izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u množenjem iznosa vrijednosti izloženosti tih izloženosti, izračunanih u skladu s člankom 111., sa sljedećim ponderom rizika (RWi*):

(a)  za sve izloženosti za koje institucije upotrebljavanu jedan od pristupa iz članka 132.a:

 

pri čemu je:

i = indeks koji označuje CIU;

RW = iznos izračunan u skladu s člankom132.a;

= vrijednost izloženosti CIU-a i;

= računovodstvena vrijednost imovine CIU-a i;

 

(b)  za sve ostale izloženosti,

(57)  Članak 152. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 152. Tretman izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-ovima

1.  Institucije izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u tako što iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a, izračunan u skladu s pristupima iz ovog članka, množe s postotkom udjela ili dionica koje drže te institucije.

2.  Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 132. stavka 3., institucije koje imaju dovoljno informacija o pojedinačnim odnosnim izloženostima CIU-a izračunavaju na temelju tih odnosnih izloženosti iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a dodjeljivanjem pondera rizika svim odnosnim izloženostima CIU-a kao da ih izravno drže te institucije.

3.  Odstupajući od članka 92. stavka 3. točke (d), institucije koje izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a u skladu s ovim člankom stavcima 1. ili 2. mogu kapitalni zahtjev za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju izloženosti izvedenica tog CIU-a zamijeniti iznosom jednakim 50 % vrijednosti izloženosti tih izloženosti kako je izračunano u skladu s poglavljem 6. odjeljkom 3., 4. ili 5. ove glave, ovisno o slučaju.

Odstupajući od prvog podstavka, institucija može iz izračuna kapitalnog zahtjeva za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju isključiti izloženosti izvedenica koje ne bi podlijegale tom zahtjevu da izravno nastanu za instituciju.

4.  Institucije koje primjenjuju pristup pregleda u skladu sa stavcima 2. i 3. i koje ispunjavaju uvjete za trajno izuzeće od primjene u skladu s člankom 150. ili ne ispunjavaju uvjete za primjenu metoda navedenih u ovom poglavlju za sve ili dijelove odnosnih izloženosti CIU-a, izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanih gubitaka u skladu sa sljedećim načelima:

(a)  za odnosne izloženosti koje pripadaju kategoriji izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja iz članka 147. stavka 2. točke (e), institucije primjenjuju jednostavni pristup ponderiranja iz članka 155. stavka 2.;

(b)  za izloženosti koje pripadaju kategoriji sekuritizacijske izloženosti, institucije primjenjuju metodu zasnovanu na rejtinzima iz članka 261.;

(c)  za sve ostale odnosne izloženosti, institucije primjenjuju standardizirani pristup iz poglavlja 2. ove glave.

Ako, za potrebe prvog podstavka točke (a), institucija ne može razlikovati izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja ne kotiraju na burzi, izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja kotiraju na burzi i ostale izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja, ona tretira dotične izloženosti kao ostale izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja.

5.  Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 132. stavka 3., institucije koje nemaju dovoljno informacija o pojedinačnim odnosnim izloženostima CIU-a mogu izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom tih izloženosti u skladu s pristupom koji se temelji na politici ulaganja iz članka 132.a stavka 2. Međutim, za izloženosti navedene u stavku 4. točkama (a), (b) i (c) ovog članka, institucije primjenjuju pristupe navedene u tom stavku.

6.  U skladu s člankom 132.b stavkom 2., institucije koje ne primjenjuju pristup pregleda u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka ili pristup koji se temelji na politici ulaganja u skladu sa stavkom 5. ovog članka primjenjuju zamjenski pristup iz članka 132. stavka 2.

7.  Institucije koje nemaju odgovarajuće podatke ili informacije za izračun iznosa ponderiranog rizikom CIU-a u skladu s pristupima iz stavaka 2., 3., 4. i 5. mogu se osloniti na izračune treće strane pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  treća je strana jedno od sljedećeg:

i.  depozitar CIU-a, koji je institucija ili financijska institucija, ako CIU ulaže isključivo u vrijednosne papire i deponira sve vrijednosne papire kod tog depozitara;

ii.  za CIU-ove koji nisu obuhvaćeni točkom i., društvo za upravljanje CIU-om, ako to društvo za upravljanje CIU-om ispunjava kriterije iz članka 132. stavka 3. točke (a).

(b)  za izloženosti koje nisu navedene u stavku 4. točkama (a), (b) i (c), treća strana provodi izračun u skladu s pristupom iz članka 132.a stavka 1.;

(c)  za izloženosti koje su navedene u stavku 4. točkama (a), (b) i (c), treća strana provodi izračun u skladu s pristupima iz tog stavka;

(d)  vanjski revizor potvrdio je točnost izračuna treće osobe.

Institucija koja se oslanja na izračune trećih strana množi s faktorom 1,2 iznos izloženosti ponderiran rizikom izloženosti CIU-a koji proizlazi iz tih izračuna ako ne raspolaže podacima ili informacijama potrebnima za ponavljanje izračuna.

8.  Za potrebe ovog članka, primjenjuju se odredbe članka 132. stavaka 5. i 6. te članka 132.b.”.

(57a)  U članku 164. stavci 5., 6. i 7. zamjenjuju se sljedećim:

„5.  Na osnovi podataka prikupljenih u skladu s člankom 101. i svih ostalih relevantnih pokazatelja te uzimajući u obzir buduća kretanja na tržištu nekretnina, nadležna tijela redovito, a najmanje jedanput godišnje ili na zahtjev imenovanog tijela, kako je utvrđeno člankom 458. stavkom 1., procjenjuju jesu li minimalne vrijednosti LGD-a iz stavka 4. ovog članka i LGD vrijednosti izloženosti prema trgovačkim društvima osigurane nekretninama prikladne za izloženosti osigurane hipotekama nad stambenim ili poslovnim nekretninama koje se nalaze na njihovu državnom području.

Nadležna tijela izvijestit će imenovana tijela o rezultatima svoje procjene.

Ako na temelju procjene iz podstavka 1. ovog stavka nadležno tijelo zaključi da minimalne vrijednosti LGD-a iz stavka 4. ovog članka ili vrijednosti LGD-a izloženosti prema trgovačkim društvima osigurane nekretninama nisu odgovarajuće, određuje više minimalne vrijednosti LGD-a za izloženosti na svom državnom području. Te više minimalne vrijednosti također se mogu primijeniti na razini jednog ili više segmenata nekretnina izloženosti koje se nalaze na jednom ili više dijelova njezina državnog područja.

Imenovano tijelo može od nadležnog tijela zatražiti da provede procjenu iz stavka 2. ovog članka. Imenovano tijelo može odrediti više minimalne vrijednosti LGD-a ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  savjetovalo se o izmjenama s nadležnim tijelom i ESRB-om;

(b)  smatra da bi suzdržavanje od provedbe izmjena bitno utjecalo na postojeću ili buduću financijsku stabilnost u njegovoj državi članici.

Nadležna tijela obavješćuju EBA-u i imenovano tijelo o svim promjenama minimalnih vrijednosti LGD-a koje uvedu u skladu s drugim podstavkom, a EBA te vrijednosti LGD-a objavljuje.

Imenovana tijela obavješćuju ESRB o svim promjenama minimalnih vrijednosti LGD-a koje uvedu u skladu s drugim podstavkom, a ESRB te vrijednosti LGD-a objavljuje.

6.  EBA u suradnji sa ESRB-om sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju uvjeti koje nadležna tijela uzimaju u obzir pri procjeni prikladnosti vrijednosti LGD-a u okviru procjene iz stavka 5.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2019.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

7.  Institucije jedne države članice primjenjuju više minimalne vrijednosti LGD-a koje su odredila tijela druge države članice u skladu sa stavkom 5. na sve njihove odgovarajuće izloženosti koje se nalaze u toj državi članici.”

(57b)  U članku 181. stavku 1. nakon točke (a) dodaje se sljedeće:

„(aa) Kao nadopuna točki (a) ovog stavka, institucija može u slučaju prodaje velikih razmjera prilagoditi svoju procjenu LGD-a tako da djelomično ili u potpunosti poništi učinak tih prodaja na procjenu LGD-a. Ako institucija odluči podnijeti zahtjev za takvu prilagodbu, mora obavijestiti nadležno tijelo o opsegu, sastavu i datumu takve prodaje. Ako nadležno tijelo zaključi da se prilagodba u smislu ovog stavka nije prodaja velikih razmjera, u roku od najviše 30 dana nakon primljene obavijesti odlučuje da institucija koja je podnijela obavijest ne smije provesti prilagodbu. U tom slučaju nadležno tijelo o toj odluci odmah mora obavijestiti instituciju koja je podnijela obavijest.

Odredba iz podstavka 1. primjenjuje se tijekom razdoblja od 23. studenoga 2016. do [datum stupanja na snagu ove Uredbe + 5 godina].”

(58)  U članku 201. stavku 1. točka (h) zamjenjuje se sljedećim:

„(h) kvalificirane središnje druge ugovorne strane.”.

(59)  Umeće se sljedeći članak 204.a:

„Članak 204.a Priznate vrste izvedenica vlasničkih instrumenata

1.  Institucije mogu izvedenice vlasničkih instrumenata, koje su ugovori o razmjeni ukupnog prinosa ili čiji su ekonomski učinci slični, upotrebljavati kao priznatu kreditnu zaštitu samo u svrhu provedbe interne zaštite.

Kreditna se zaštita ne smatra priznatom ako institucija kupuje kreditnu zaštitu na temelju ugovora o razmjeni ukupnog prinosa i evidentira neto plaćanja primljena na temelju tog ugovora kao neto prihod, ali ne evidentira smanjenje vrijednosti imovine koja je zaštićena ili smanjenjem fer vrijednosti ili povećanjem rezervi.

2.  Ako institucija provodi internu zaštitu koristeći se izvedenicom vlasničkih instrumenata, kako bi za potrebe ovog poglavlja interna zaštita bila priznata kao kreditna zaštita, kreditni rizik koji je prenesen u knjigu trgovanja prenosi se na treću osobu ili treće osobe.

Ako je interna zaštita provedena u skladu s prvim podstavkom i ako su ispunjeni zahtjevi iz ovog poglavlja, institucije koje su kupile nematerijalnu kreditnu zaštitu primjenjuju pravila iz odjeljaka od 4. do 6. ovog poglavlja za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka.”.

(60)  Članak 223. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 3. posljednji podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„U slučaju transakcija OTC izvedenicama institucije koje primjenjuju metodu iz poglavlja 6. odjeljka 6. izračunavaju EVA kako slijedi:

.”.

(b)  u stavku 5. posljednji podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„U slučaju transakcija OTC izvedenicama institucije koje primjenjuju metode iz poglavlja 6. odjeljaka 3., 4. i 5. ove glave, ovisno o slučaju, uzimaju u obzir učinke kolaterala na smanjenje rizika u skladu s odredbama utvrđenima u tim odjeljcima.”

(60a)  U članku 247. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.  Odstupajući od stavka 2. priznati pružatelji nematerijalne kreditne zaštite navedeni u članku 201. stavku 1. točkama od (a) do (h), osim kvalificiranih središnjih drugih ugovornih strana, moraju imati kreditnu procjenu priznatog VIPKR-a za koju je utvrđeno da pripada najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete prema članku 136., odnosno koja je pripadala najmanje 2. stupnju kreditne kvalitete u trenutku prvog priznavanja kreditne zaštite. Institucije koje imaju odobrenje za primjenu IRB pristupa na izravnu izloženost prema pružatelju zaštite mogu procijeniti prihvatljivost u skladu s prvom rečenicom na temelju usklađenosti PD-a pružatelja zaštite i PD-a povezanog sa stupnjevima kreditne kvalitete iz članka 136.”

(61)  U članku 272. točke 6. i .12. zamjenjuju se sljedećim:

„(6) „skup za zaštitu” znači grupa transakcija unutar jednog skupa za netiranje za koje je dopušten potpun ili djelomičan prijeboj radi određivanja potencijalne buduće izloženosti na temelju metoda navedenih u odjeljku 3. ili 4. ovog poglavlja;

(12) „sadašnja tržišna vrijednost” ili „CMV” znači, za potrebe odjeljaka od 3. do 5. ovog poglavlja, neto tržišna vrijednost svih transakcija unutar skupa za netiranje prije smanjenja za iznos kolaterala koji se drži ili daje ako se za potrebe izračuna CMV-a netiraju pozitivne i negativne tržišne vrijednosti;”.

(62)  U članku 272. dodaju se sljedeće točke (7a) i (12a):

„(7a) „jednosmjerni ugovor o marži” znači ugovor o marži na temelju kojeg institucija mora dati varijacijske marže drugoj ugovornoj strani, ali nema pravo primiti varijacijsku maržu od te druge ugovorne strane ili obrnuto;”.

„(12a) „iznos neto neovisnog kolaterala” ili „NICA” znači zbroj vrijednosti neto kolaterala korigiranog korektivnim faktorom koji je primljen ili dan, ovisno o slučaju, za skup za netiranje osim varijacijske marže;”.

(63)  Članak 273. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.  Institucije izračunavaju vrijednost izloženosti za ugovore navedene u Prilogu II. na temelju jedne od metoda navedenih u odjeljcima od 3. do 6. ovog poglavlja u skladu s ovim člankom.

Institucija koja ne ispunjava uvjete iz članka 273.a stavka 2. ne smije primjenjivati metodu navedenu u odjeljku 4. ovog poglavlja. Institucija koja ne ispunjava uvjete iz članka 273.a stavka 3. ne smije primjenjivati metodu navedenu u odjeljku 5. ovog poglavlja.

Pri određivanju vrijednosti izloženosti ugovora navedenih u točki 3. Priloga II. institucija ne smije primjenjivati metodu navedenu u odjeljku 5. ovog poglavlja.

Institucije se mogu unutar grupe na trajnoj osnovi koristiti kombinacijom metoda navedenih u odjeljcima od 3. do 6. ovog poglavlja. Jedna institucija ne smije se na trajnoj osnovi koristiti kombinacijom metoda navedenih u odjeljcima od 3. do 6. ovog poglavlja.”

(b)  stavci 6., 7., 8. i 9. zamjenjuju se sljedećim:

„6. Prema svim metodama navedenima u odjeljcima od 3. do 6. ovog poglavlja, vrijednost izloženosti prema određenoj drugoj ugovornoj strani jednaka je zbroju vrijednosti izloženosti izračunanih po svakom skupu za netiranje za tu drugu ugovornu stranu.

Odstupajući od prvog podstavka, ako se jedan ugovor o marži primjenjuje na više skupova za netiranje s tom drugom ugovornom stranom i institucija primjenjuje jednu od metoda iz odjeljaka 3. i 6. ovog poglavlja za izračun vrijednosti izloženosti tih skupova za netiranje, vrijednost izloženosti izračunava se u skladu s tim odjeljkom.

Za određenu drugu ugovornu stranu vrijednost izloženosti za određeni skup za netiranje OTC izvedenih instrumenata navedenih u Prilogu II. izračunata u skladu s ovim poglavljem jest veći iznos između nule i razlike između zbroja vrijednosti izloženosti svih skupova za netiranje s tom drugom ugovornom stranom i zbroja iznosa prilagodbe kreditnom vrednovanju za tu drugu ugovornu stranu koji institucija priznaje kao nastalo smanjenje vrijednosti. Prilagodbe kreditnom vrednovanju izračunavaju se ne uzimajući u obzir bilo koji prijeboj dugovne strane vrijednosnog usklađivanja koji se pripisuje vlastitom kreditnom riziku društva koji je već isključen iz regulatornoga kapitala u skladu s člankom 33. stavkom 1. točkom (c).

7. Pri izračunu vrijednosti izloženosti u skladu s metodama iz odjeljaka od 3. do 5. ovog poglavlja institucije mogu tretirati dva ugovora o OTC izvedenicama koji su obuhvaćeni istim sporazumom o netiranju i koji su potpuno usklađeni kao jedinstveni ugovor sa zamišljenom vrijednosti glavnice jednakom nuli.

Za potrebe prvog podstavka, dva ugovora o OTC izvedenicama potpuno su usklađena kada ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(a)  njihove su rizične pozicije suprotne;

(b)  njihove su značajke, osim datuma trgovanja, jednake;

(c)  njihovi se novčani tokovi u potpunosti prebijaju.

8. Institucije određuju vrijednost izloženosti za izloženosti koje proizlaze iz transakcija s dugim rokom namire primjenom bilo koje od metoda navedenih u odjeljcima od 3. do 6. ovog poglavlja, bez obzira na to koju je metodu institucija odabrala za OTC izvedenice i repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane te maržne kredite. Pri izračunu kapitalnih zahtjeva za transakcije s dugim rokom namire, institucija koja primjenjuje pristup iz poglavlja 3. može kontinuirano dodjeljivati pondere rizika u skladu s pristupom iz poglavlja 2. i bez obzira na značajnost tih pozicija.

9. Za metode navedene u odjeljcima od 3. do 6. ovog poglavlja institucije tretiraju transakcije u kojima je utvrđen specifičan povratni rizik u skladu s člankom 291.”.

(64)  Umeću se sljedeći članci 273.a i 273.b:

„Članak 273.a Uvjeti za primjenu pojednostavnjenih metoda za izračun vrijednosti izloženosti

1.  Institucija može izračunati vrijednost izloženosti pozicija u izvedenicama u skladu s metodom iz odjeljka 4. pod uvjetom da je obujam njezinih bilančnih i izvanbilančnih poslova s izvedenicama jednak ili manji od sljedećih pragova na temelju procjene koja se provodi jednom mjesečno:

(a)  10 % ukupne imovine institucije;

(b)  300 milijuna eura;

2.  Institucija može izračunati vrijednost izloženosti ▌pozicija u izvedenicama u skladu s metodom iz odjeljka 5. pod uvjetom da je obujam njezinih bilančnih i izvanbilančnih poslova s izvedenicama jednak ili manji od sljedećih pragova na temelju procjene koja se provodi jednom mjesečno:

(a)  5 % ukupne imovine institucije;

(b)  100 milijuna EUR;

3.  Za potrebe stavaka 1. i 2., institucije izračunavaju obujam svojih bilančnih i izvanbilančnih poslova s izvedenicama na određeni datum u skladu sa sljedećim zahtjevima:

(a)  pozicije u izvedenicama vrednuju se po tržišnim cijenama na određeni datum. Ako nije dostupna tržišna vrijednost pozicije na određeni datum, institucije uzimaju fer vrijednost te pozicije na taj datum. Ako nije dostupna fer vrijednost ili tržišna vrijednost pozicije na određeni datum, institucije za tu poziciju uzimaju njezinu posljednju tržišnu vrijednost.

(b)  apsolutna vrijednost dugih pozicija zbraja se s apsolutnom vrijednošću kratkih pozicija.

(ba)  uključuju se sve pozicije u izvedenicama, osim kreditnih izvedenica koje su priznate kao interne zaštite od izloženosti kreditnom riziku iz knjige pozicija kojima se ne trguje.

4.  Institucije obavješćuju nadležna tijela o metodama iz odjeljaka 4. ili 5. ovog poglavlja koje primjenjuju ili, ovisno o slučaju, prestaju primjenjivati za izračun vrijednosti izloženosti svojih pozicija u izvedenicama.

5.  Institucije tijekom mjesečne procjene ne ulaze u transakciju izvedenicama samo kako bi ispunile bilo koji od uvjeta utvrđenih stavcima 1. i 2.

Članak 273.b Neusklađenost s uvjetima za primjenu pojednostavnjenih metoda za izračun vrijednosti izloženosti izvedenica

1.  Institucija koja više ne ispunjava bilo koji od uvjeta iz članka 273.a stavka 1. ili 2. o tome odmah obavješćuje nadležno tijelo.

2.  Institucija prestaje primjenjivati članak 273.a stavak 1. ili 2. u roku od tri mjeseca od nastanka jednog od sljedećih slučajeva:

(a)  institucija tijekom tri uzastopna mjeseca ne ispunjava bilo koji od uvjeta iz članka 273.a stavka 1. ili 2.;

(b)  institucija u zadnjih 12 mjeseci tijekom više od 6 mjeseci ne ispunjava bilo koji od uvjeta iz članka 273.a stavka 1. ili 2., ovisno o slučaju.

3.  Ako institucija prestane primjenjivati članak 273.a stavak 1. ili 2., dopušteno joj je odrediti vrijednost izloženosti njezinih pozicija u izvedenicama primjenom metoda iz odjeljka 4. ili 5. ovog poglavlja, ovisno o slučaju, samo ako nadležnom tijelu dokaže da su svi uvjeti utvrđeni člankom 273.a stavkom 1. ili 2. bili ispunjeni u neprekinutom razdoblju od jedne godine.”.

(65)  U dijelu trećem glavi II. poglavlju 6 .odjeljak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„Odjeljak 3. Standardizirani pristup za kreditni rizik druge ugovorne strane

Članak 274. Vrijednost izloženosti

1.  Institucija može izračunati vrijednost jedne izloženosti na razini skupa za netiranje za sve transakcije obuhvaćene sporazumom o netiranju ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  sporazum o netiranju odnosi se na jednu od vrsta sporazuma o netiranju navedenih u članku 295.;

(b)  sporazum o netiranju priznala su nadležna tijela u skladu s člankom 296.;

(c)  institucija je ispunila obveze iz članka 297. u pogledu sporazuma o netiranju.

Ako bilo koji od tih uvjeta nije ispunjen, institucija tretira svaku transakciju kao zaseban skup za netiranje.

2.  Institucije izračunavaju vrijednost izloženosti skupa za netiranje u skladu sa standardiziranim pristupom za metodu kreditnog rizika druge ugovorne strane kako slijedi:

pri čemu je:

RC   =   trošak zamjene izračunan u skladu s člankom 275.;

PFE   =   potencijalna buduća izloženost izračunana u skladu s člankom 278.;

α   =   1,4.

3.  Gornja granica vrijednosti izloženosti skupa za netiranje koji je predmet ugovora o marži određuje se na razini vrijednosti izloženosti istog skupa za netiranje koji nije predmet nijednog oblika ugovora o marži.

4.  Ako se više ugovora o marži primjenjuje na isti skup za netiranje, institucije raspoređuju svaki ugovor o marži grupi transakcija u skupu za netiranje na koji se taj ugovor o marži primjenjuje i izračunavaju vrijednost izloženosti zasebno za svaku od tih grupiranih transakcija.

5.  Institucije mogu odrediti da vrijednost izloženosti skupa za netiranje iznosi nula ako ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)  skup za netiranje isključivo se sastoji od prodanih opcija;

(b)  sadašnja tržišna vrijednost skupa za netiranje u svakom je trenutku negativna;

(c)  premiju svih opcija uključenih u skup za netiranje institucija je unaprijed primila radi jamčenja izvršenje ugovorâ;

(d)  skup za netiranje nije predmet nijednog ugovora o marži.

6.  U skupu za netiranje institucije zamjenjuju transakciju koja je linearna kombinacija kupljenih ili prodanih opcija kupnje ili prodaje svim pojedinačnim opcijama koje čine tu linearnu kombinaciju, kao pojedinačnu transakciju, u svrhu izračuna vrijednosti izloženosti skupa za netiranje u skladu s ovim odjeljkom.

Članak 275. Trošak zamjene

1.  Institucije izračunavaju trošak zamjene („RC”) za skupove za netiranje koji nisu predmet ugovora o marži u skladu sa sljedećom formulom:

2.  Institucije izračunavaju trošak zamjene za jedan skup za netiranje koji je predmet ugovora o marži u skladu sa sljedećom formulom:

 

pri čemu je:

VM    =   vrijednost neto varijacijske marže korigirane korektivnim faktorom koja je redovito primljena ili dana, ovisno o slučaju, za skup za netiranje kako bi se smanjile promjene CMV-a skupa za netiranje;  

TH    =   prag marže primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o marži ispod kojeg institucija ne može zatražiti kolateral;

MTA    =  najniži iznos za prijenos primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o marži;

3.  Institucije izračunavaju trošak zamjene za više skupova za netiranje koji su predmet ugovora o marži u skladu sa sljedećom formulom:

pri čemu je:

i  =   indeks koji označava skupove za netiranje koji su predmet jednog ugovora o marži;

CMVi  =   CMV skupa za netiranje „i”;

VMMA   =   zbroj vrijednosti kolaterala korigirane korektivnim faktorom koji je redovito primljen ili dan, ovisno o slučaju, za više skupova za netiranje kako bi se smanjile promjene njihova CMV-a;

NICAMA  =   zbroj vrijednosti kolaterala korigirane korektivnim faktorom koji je primljen ili dan, ovisno o slučaju, za više skupova za netiranje osim VMMA.

Za potrebe prvog podstavka NICAMA se može izračunati na razini trgovanja, razini skupa za netiranje ili razini svih skupova za netiranje na koje se primjenjuje ugovor o marži, ovisno o razini na kojoj se primjenjuje ugovor o marži.

Članak 276. Priznavanje i tretman kolaterala

1.  Za potrebe ovog odjeljka institucije izračunavaju iznose kolaterala VM, VMMA, NICA and NICAMA primjenom svih sljedećih zahtjeva:

(a)  ako sve transakcije uključene u skup za netiranje pripadaju knjizi trgovanja, priznaje se samo kolateral priznat u skladu s člankom 299.;

(b)  ako skup za netiranje sadržava najmanje jednu transakciju koja pripada knjizi pozicija kojima se ne trguje, priznaje se samo kolateral priznat u skladu s člankom 197.;

(c)  kolateral primljen od druge ugovorne strane priznaje se s pozitivnim predznakom, a kolateral dan drugoj ugovornoj strani priznaje se s negativnim predznakom;

(d)  vrijednost svih vrsta kolaterala korigirana korektivnim faktorom koji su primljeni ili dani izračunava se u skladu s člankom 223. Za potrebe ovog izračuna institucija ne smije primjenjivati metodu iz članka 225.

(e)  ista stavka kolaterala ne uključuje se istovremeno u VM i NICA;

(f)  ista stavka kolaterala ne uključuje se istovremeno u VMMA i NICAMA;

(g)  bilo koji kolateral koji je dan drugoj ugovornoj strani i koji je odvojen od imovine te druge ugovorne strane i, kao posljedica te odvojenosti, ne ulazi u stečajnu masu u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili insolventnosti te druge ugovorne strane ne priznaje se u izračunu NICA i NICAMA.

2.  Za izračun vrijednosti položenoga kolaterala iz stavka 1. točke (d) koja se korigira korektivnim faktorom, institucije zamjenjuju formulu u članku 223. stavku 2. sljedećom formulom:

3.  Za potrebe stavka 1. točke (d), institucije određuju razdoblje realizacije koje je važno za izračun vrijednosti svih kolaterala korigirane korektivnim faktorom koji su primljeni ili dani u skladu s jednim od sljedećih razdoblja:

(a)  za skupove za netiranje iz članka 276. stavka 1., razdoblje je jedna godina;

(b)  za skupove za netiranje iz članka 276. stavaka 2. i 3., razdoblje je razdoblje marže za rizik utvrđeno u skladu s člankom 279.d stavkom 1. točkom (b).

Članak 277. Raspoređivanje transakcija u kategorije rizika

1.  Institucije raspoređuju svaku transakciju skupa za netiranje u jednu od sljedećih šest kategorija rizika radi određivanja potencijalne buduće izloženosti skupa za netiranje iz članka 278.:

(a)  kamatni rizik;

(b)  valutni rizik;

(c)  kreditni rizik;

(d)  rizik vlasničkih instrumenata;

(e)  robni rizik;

(f)  ostali rizici.

2.  Institucija provodi raspoređivanje iz stavka 1. na temelju primarnog činitelja rizika za transakciju. Za transakcije koje nisu navedene u stavku 3. primarni činitelj rizika jedini je značajni činitelj rizika za poziciju izvedenicama.

3.  Od [datum primjene ove Uredbe], za transakciju izvedenicama raspoređenu u knjigu trgovanja za koju institucija primjenjuje pristupe iz poglavlja 1.a ili 1.b za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik, primarni činitelj rizika mora biti faktor rizika povezan s najvišom apsolutnom osjetljivosti od svih osjetljivosti za tu transakciju, izračunan u skladu s poglavljem 1.b glave IV.

4.  Neovisno o stavcima 1. i 2., pri raspoređivanju transakcija u kategorije rizika navedene u stavku 1. institucije primjenjuju sljedeće zahtjeve:

(a)  ako je primarni činitelj rizika za transakciju inflacijska varijabla, institucije transakciju raspoređuju u kategoriju kamatnog rizika;

(b)  ako je primarni činitelj rizika za transakciju varijabla klimatskih uvjeta, institucije transakciju raspoređuju u kategoriju robnog rizika.

5.  Odstupajući od stavka 2., institucije raspoređuju transakcije izvedenicama koje imaju više od jednog značajnog činitelja rizika u više od jedne kategorije rizika. Ako svi značajni činitelji rizika za jednu od tih transakcija pripadaju u istu kategoriju rizika, od institucija se zahtijeva da tu transakciju rasporede samo jednom u tu kategoriju rizika na temelju najznačajnijeg činitelja rizika. Ako značajni činitelji rizika za jednu od tih transakcija pripadaju različitim kategorijama rizika, institucije raspoređuju tu transakciju jednom u svaku kategoriju rizika za koju transakcija ima najmanje jednog značajnog činitelja rizika, na temelju najznačajnijeg činitelja rizika u toj kategoriji rizika.

6.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje:

(a)  metoda za utvrđivanje jedinog značajnog činitelja rizika za transakcije koje nisu navedene u stavku 3.;

(b)  metoda za utvrđivanje transakcija s više značajnih činitelja rizika i za utvrđivanje najznačajnijeg činitelja rizika za potrebe stavka 3.;

EBA Komisiji dostavlja taj nacrt regulatornih tehničkih standarda u roku od [6 mjeseci nakon stupanja ove Uredbe na snagu].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 277.a Skupovi za zaštitu

1.  Institucije uspostavljaju odgovarajuće skupove za zaštitu za svaku kategoriju rizika skupa za netiranje i raspoređuju svaku transakciju u te skupove za zaštitu kako slijedi:

(a)  transakcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika raspoređuju se u isti skup za zaštitu samo ako je njihov primarni činitelj rizika nominiran u istoj valuti;

(b)  transakcije raspoređene u kategoriju valutnog rizika raspoređuju se u isti skup za zaštitu samo ako se njihov primarni činitelj rizika temelji na istom valutnom paru;

(c)  sve transakcije raspoređene u kategoriju kreditnog rizika raspoređuju se u isti skup za zaštitu;

(d)  sve transakcije raspoređene u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata raspoređuju se u isti skup za zaštitu;

(e)  transakcije raspoređene u kategoriju robnog rizika raspoređuju se u jedan od sljedećih pet skupova za zaštitu koji se temelje na prirodi svojeg primarnog činitelja rizika:

i.  energija;

ii.  metali;

iii.  poljoprivredni proizvodi;

iv.  klimatski uvjeti;

v.  ostala roba.

(f)  transakcije raspoređene u drugu kategoriju rizika raspoređuju se u isti skup za zaštitu samo ako je njihov primarni činitelj rizika jednak.

Za potrebe točke (a) transakcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika koje imaju inflacijsku varijablu kao primarni činitelj rizika raspoređuju se u zasebne skupove za zaštitu koji nisu skupovi za zaštitu uspostavljeni za transakcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika koje nemaju inflacijsku varijablu kao primarni činitelj rizika. Transakcije se raspoređuju u isti skup za zaštitu samo ako je njihov primarni činitelj rizika nominiran u istoj valuti.

2.  Odstupajući od stavka 1., institucije uspostavljaju zasebne skupove za zaštitu u svakoj kategoriji rizika za sljedeće transakcije:

(a)  transakcije za koje je primarni činitelj rizika tržišno implicirana volatilnost ili ostvarena volatilnost činitelja rizika ili korelacija između dva činitelja rizika;

(b)  transakcije za koje je primarni činitelj rizika razlika između dva činitelja rizika raspoređena u istu kategoriju rizika ili transakcije koje imaju dvije novčane strane nominirane u istoj valuti i za koje je činitelj rizika iz iste kategorije rizika primarnog činitelja rizika sadržan u novčanoj strani koja nije novčana strana koja sadržava primarnog činitelja rizika.

Za potrebe prvog podstavka točke (a) institucije raspoređuju transakcije u isti skup za zaštitu odgovarajuće kategorije rizika samo ako je njihov primarni činitelj rizika jednak.

Za potrebe prvog podstavka točke (b) institucije raspoređuju transakcije u isti skup za zaštitu odgovarajuće kategorije rizika samo ako je par činitelja rizika u tim transakcijama iz točke (b) jednak i ako su dva činitelja rizika sadržana u tom paru pozitivno korelirana. U protivnom, institucije raspoređuju transakcije iz točke (b) u jedan od skupova za zaštitu uspostavljen u skladu sa stavkom 1. na temelju samo jednog od dva činitelja rizika iz točke (b).

3.  Institucije na zahtjev nadležnih tijela stavljaju na raspolaganje broj skupova za zaštitu uspostavljenih u skladu sa stavkom 2. za svaku kategoriju rizika, s primarnim činiteljem rizika ili parom činitelja rizika za svaki od tih skupova za zaštitu i s brojem transakcija u svakom od tih skupova za zaštitu.

Članak 278. Potencijalna buduća izloženost

1.  Institucije izračunavaju potencijalnu buduću izloženost skupa za netiranje („PFE”) kako slijedi:

pri čemu je:

a  =   indeks koji označava kategorije rizika uključene u izračun potencijalne buduće izloženosti skupa za netiranje;

AddOn(a)  =   uvećanje za kategoriju rizika „a” izračunano u skladu s člancima od 280.a do 280.f, ovisno o slučaju;

multiplikator  =   multiplikacijski faktor izračunan u skladu s formulom iz stavka 3.

Za potrebe ovog izračuna, institucija uključuje uvećanje za određenu kategoriju rizika pri izračunu potencijalne buduće izloženosti skupa za netiranje ako je najmanje jedna transakcija skupa za netiranje raspoređena u tu kategorija rizika.

2.  Potencijalna buduća izloženost više skupova za netiranje koji su predmet jednog ugovora o marži iz članka 275. stavka 3. izračunava se kao zbroj svih pojedinačnih skupova za netiranje za koje se smatra da nisu predmet nijednog oblika ugovora o marži.

3.  Za potrebe stavka 1. multiplikator se izračunava kako slijedi:

pri čemu je:

Floorm  =   5 %;

y     =   

z    =

NICAi   =  iznos neto neovisnog kolaterala izračunan samo za transakcije koje su uključene u skup za netiranje „i”. NICAi se izračunava na razini trgovanja ili na razini skupa za netiranje, ovisno o ugovoru o marži.

Članak 279. Izračun rizičnih pozicija

Za potrebe izračuna uvećanja za kategoriju rizika iz članaka od 280.a do 280.f institucije izračunavaju rizičnu poziciju svake transakcije u skupu za netiranje kako slijedi:

pri čemu je:

δ    =   regulatorna delta transakcije izračunana u skladu s formulom iz članka 279.a;

AdjNot  =   prilagođeni zamišljeni iznos transakcije izračunan u skladu s člankom 279.b;

MF     =   faktor prilagodbe za efektivno dospijeće transakcije izračunan u skladu s formulom iz članka 279.c;

Članak 279.a Regulatorna delta

1.  Institucija izračunava regulatornu deltu (δ) kako slijedi:

(a)  za opcije kupnje i prodaje koje kupcu opcija daju pravo na kupnju ili prodaju odnosnog instrumenta po pozitivnoj cijeni na jedinstveni datum u budućnosti, osim ako su te opcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika, institucije upotrebljavaju sljedeću formulu:

pri čemu je:

predznak  =  -1, ako je transakcija prodana opcija kupnje ili kupljena opcija prodaje

    +1, ako je transakcija kupljena opcija kupnje ili prodana opcija prodaje

vrsta  =  -1, ako je transakcija opcija prodaje

    +1, ako je transakcija opcija kupnje

N(x)    =  funkcija kumulativne distribucije standardne normalne slučajne varijable, što znači vjerojatnost da normalna slučajna varijabla s očekivanom vrijednošću nula i varijancom jedan bude manja ili jednaka „x”;

P    =  promptna ili terminska cijena odnosnog instrumenta opcije;

K    =   izvršna cijena opcije;

T     =  datum isteka opcije koji je jedini budući datum na koji se opcija može izvršiti. Datum isteka izražava se u godinama uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima.

σ    =  regulatorni korektivni faktori opcije utvrđeni u skladu s tablicom 1. na temelju kategorije rizika transakcije i vrste odnosnog instrumenta opcije.

Tablica 1.

Kategorija rizika

Odnosni instrument

Regulatorni korektivni faktori

Valute

Sve

15 %

Kreditni

 

Instrument koji se odnosi na jedan subjekt

100 %

Instrument koji se odnosi na više subjekata

80 %

Vlasnički instrumenti

 

Instrument koji se odnosi na jedan subjekt

120 %

Instrument koji se odnosi na više subjekata

75 %

Roba

Električna energija

150 %

Ostala roba (isključujući električnu energiju)

70 %

Ostalo

Sve

150 %

Institucija koja primjenjuje terminsku cijenu odnosnog instrumenta opcije osigurava:

i. da je terminska cijena u skladu sa značajkama opcije;

ii. da se terminska cijena izračunava primjenom odgovarajuće prevladavajuće kamatne stope na izvještajni datum;

iii. da su u terminsku cijenu uključeni očekivani novčani tokovi odnosnog instrumenta prije isteka opcije.

(b)   za tranše sintetske sekuritizacije institucije upotrebljavaju sljedeću formulu:

pri čemu je:

predznak  =

A  =   točka spajanja tranše;

D  =  točka odvajanja tranše.

(c)  za transakcije koje nisu navedene u točkama (a) ili (b), institucije upotrebljavaju sljedeću regulatornu deltu:

2.  Za potrebe ovog odjeljka, duga pozicija u primarnom činitelju rizika znači da se tržišna vrijednost transakcije povećava kada se povećava vrijednost primarnog činitelja rizika, a kratka pozicija u primarnom činitelju rizika znači da se tržišna vrijednost transakcije smanjuje kada se vrijednost primarnog činitelja rizika povećava.

Za transakcije iz članka 277. stavka 3. duga pozicija jest transakcija za koju je predznak osjetljivosti primarnog činitelja rizika pozitivan, a kratka pozicija jest transakcija za koju je predznak osjetljivosti primarnog činitelja rizika negativan. Za transakcije koje nisu navedene u članku 277. stavku 3. institucije utvrđuju jesu li te transakcije duge ili kratke pozicije u primarnom činitelju rizika na temelju objektivnih informacija o strukturi tih transakcija ili njihovoj namjeri.

3.  Institucije utvrđuju je li transakcija s više od jednog značajnog činitelja rizika duga ili kratka pozicija u svakom značajnom činitelju rizika u skladu s pristupom primijenjenim u stavku 2. za primarnog činitelja rizika.

4.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:

(a)  formula koju institucije upotrebljavaju za izračun regulatorne delte opcija kupnje i prodaje raspoređenih u kategoriju kamatnog rizika u skladu s tržišnim uvjetima u kojima kamatne stope mogu biti negativne i regulatornim korektivnim faktorima koji su prikladni za tu formulu;

(b)  koje objektivne informacije o strukturi i namjeri transakcije institucije upotrebljavaju za utvrđivanje je li transakcija koja nije navedena u članku 277. stavku 2. duga ili kratka pozicija u primarnom činitelju rizika;

EBA Komisiji dostavlja taj nacrt regulatornih tehničkih standarda u roku od [6 mjeseci nakon stupanja ove Uredbe na snagu].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 279.b Prilagođeni zamišljeni iznos

1.  Institucije izračunavaju prilagođeni zamišljeni iznos kako slijedi:

(a)  za transakcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika ili kategoriju kreditnog rizika institucije izračunavaju prilagođeni zamišljeni iznos kao umnožak zamišljenog iznosa ugovora o izvedenicama i regulatornog faktora trajanja, što se izračunava kako slijedi:

pri čemu je:

R   =   regulatorna diskontna stopa; R = 5 %;

S  =  datum početka koji je datum na koji transakcijom započinje određivanje ili obavljanje plaćanja koja nisu plaćanja povezana s razmjenom kolaterala u ugovoru o marži. Ako se transakcijom već određuje ili obavlja plaćanja na izvještajni datum, datum početka jednak je 0. Datum početka izražava se u godinama uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima.

Ako transakcija ima jedan ili više budućih datuma na koje institucija ili druga ugovorna strana može odlučiti raskinuti transakciju prije njezina ugovornog dospijeća, datum početka mora biti jednak najranijem od sljedećih datuma:

i. datumu ili najranijem od više budućih datuma na koji institucija ili druga ugovorna strana može odlučiti raskinuti transakciju prije njezina ugovornog dospijeća;

ii. datumu na koji transakcijom započinje određivanje ili obavljanje plaćanja koja nisu plaćanja povezana s razmjenom kolaterala u ugovoru o marži.

Ako transakcija ima financijski instrument kao odnosni instrument koji može dovesti do ugovornih obveza uz obveze transakcije, datum početka transakcije utvrđuje se na najraniji datum na koji odnosnim instrumentom započinje određivanje ili obavljanje plaćanja.

E  =   datum završetka koji je datum na koji se vrijednost zadnjeg ugovorenog plaćanja transakcije razmjenjuje između institucije i druge ugovorne strane. Datum završetka izražava se u godinama uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima.

Ako transakcija ima financijski instrument kao odnosni instrument koji može dovesti do ugovornih obveza uz obveze transakcije, datum završetka transakcije utvrđuje se na temelju zadnjeg ugovorenog plaćanja odnosnog instrumenta transakcije;

(b)  za transakcije raspoređene u kategoriju valutnog rizika, institucije izračunavaju prilagođeni zamišljeni iznos kako slijedi:

i.  ako transakcija ima jednu novčanu stranu, prilagođeni zamišljeni iznos jest zamišljeni iznos ugovora o izvedenicama;

ii.  ako transakcija ima dvije novčane strane i ako je zamišljeni iznos jedne novčane strane nominiran u izvještajnoj valuti institucije, prilagođeni zamišljeni iznos jest zamišljeni iznos druge novčane strane;

iii.  ako transakcija ima dvije novčane strane i ako je zamišljeni iznos svake novčane strane nominiran u valuti koja nije izvještajna valuta institucije, prilagođeni zamišljeni iznos jest najveći zamišljeni iznos od dviju novčanih strana nakon konvertiranja tih iznosa u izvještajnu valutu institucije po prevladavajućem promptnom tečaju;

(c)  za transakcije raspoređene u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata ili kategoriju robnog rizika, institucije izračunavaju prilagođeni zamišljeni iznos kao umnožak tržišne cijene jedne jedinice odnosnog instrumenta transakcije i broja jedinica odnosnog instrumenta na koji se odnosi transakcija.

  Institucija upotrebljava zamišljeni iznos kao prilagođeni zamišljeni iznos ako je transakcija koja je raspoređena u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata ili kategoriju robnog rizika ugovorno izražena kao zamišljeni iznos, a ne kao broj jedinica odnosnog instrumenta.

2.  Institucije određuju zamišljeni iznos ili broj jedinica odnosnog instrumenta za potrebe izračuna prilagođenog zamišljenog iznosa transakcije iz stavka 1. kako slijedi:

(a)  ako zamišljeni iznos ili broj jedinica odnosnog instrumenta transakcije nije fiksan do ugovornog dospijeća:

i.  za determinističke zamišljene iznose i brojeve jedinica odnosnog instrumenta, zamišljeni iznos jest ponderirani prosjek svih determinističkih vrijednosti zamišljenih iznosa ili broja jedinica odnosnog instrumenta, ovisno o slučaju, do ugovornog dospijeća transakcije, pri čemu su ponderi udio razdoblja tijekom kojeg se primjenjuje svaka vrijednost zamišljenog iznosa;

ii.  za stohastičke zamišljene iznose i brojeve jedinica odnosnog instrumenta, zamišljeni iznos jest iznos utvrđen određivanjem sadašnjih tržišnih vrijednosti u formuli za izračun budućih tržišnih vrijednosti;

(b)  za binarne i digitalne opcije, zamišljeni iznos jest najveća vrijednost mogućih stanja isplate opcije pri isteku opcije.

Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak, ako je moguće stanje isplate opcije stohastičko, institucija primjenjuje metodu iz točke (a) podtočke ii. za određivanje vrijednosti zamišljenog iznosa;

(c)  za ugovore s višestrukim razmjenama zamišljenog iznosa, zamišljeni iznos množi se s brojem preostalih plaćanja u skladu s odredbama ugovora;

(d)  za ugovore kojima se predviđa multiplikacija plaćanja novčanih tokova ili multiplikacija odnosnog instrumenta ugovora, institucija prilagođava zamišljeni iznos kako bi uzela u obzir učinke multiplikacije na rizičnu strukturu tih ugovora.

3.  Institucije konvertiraju prilagođeni zamišljeni iznos transakcije u svoju izvještajnu valutu po prevladavajućem promptnom tečaju ako je prilagođeni zamišljeni iznos izračunan u skladu s ovim člankom na temelju ugovornog zamišljenog iznosa ili tržišne cijene broja jedinica odnosnog instrumenta nominiranih u drugoj valuti.

Članak 279.c Faktor prilagodbe za efektivno dospijeće

1.  Institucije izračunavaju faktor prilagodbe za efektivno dospijeće („MF”) kako slijedi:

(a)  za transakcije uključene u skupove za netiranje iz članka 275. stavka 1., institucija upotrebljava sljedeću formulu:

pri čemu je:

M      =  preostali rok do dospijeća transakcije koji je jednak razdoblju potrebnom za raskid svih ugovornih obveza transakcije. U tu svrhu svaka opcionalnost ugovora o izvedenicama smatra se ugovornom obvezom. Preostali rok do dospijeća izražava se u godinama uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima.

Ako transakcija ima drugi ugovor o izvedenicama kao odnosni instrument koji može dovesti do dodatnih ugovornih obveza uz ugovorne obveze transakcije, preostali rok do dospijeća transakcije jednak je razdoblju potrebnom za raskid svih ugovornih obveza odnosnog instrumenta.

jedna poslovna godina  =  jedna godina izražena u radnim danima uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima

(b)  za transakcije uključene u skupove za netiranje iz članka 275. stavaka 2. i 3., faktor prilagodbe za efektivno dospijeće određen je kako slijedi:

pri čemu je:

MPOR    =   razdoblje marže za rizik skupa za netiranje utvrđeno u skladu s člankom 285. stavcima od 2. do 5.

Pri određivanju razdoblja marže za rizik za transakcije između klijenta i klirinškog člana, institucija koja djeluje kao klijent ili kao klirinški član zamjenjuje minimalno razdoblje iz članka 285. stavka 2. točke (b) razdobljem od pet radnih dana.

2.  Za potrebe stavka 1. preostali rok do dospijeća jednak je razdoblju do prvog sljedećeg datuma utvrđivanja uvjeta za transakcije koje su strukturirane tako da se preostale izloženosti podmiruju na unaprijed utvrđene datume plaćanja i čije se odredbe ponovno utvrđuju tako da je tržišna vrijednost ugovora na te unaprijed utvrđene datume plaćanja jednaka nuli.

Članak 280. Koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu

U svrhu izračuna uvećanja za skup za zaštitu iz članaka od 280.a do 280.f koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu „ϵ” jest sljedeći:

  1 za skup za zaštitu određen u skladu s člankom 277.a stavkom 1.

ϵ =   5 za skup za zaštitu određen u skladu s člankom 277.a stavkom 2. točkom (a)

  0,5 za skup za zaštitu određen u skladu s člankom 277.a stavkom 2. točkom (b)

Članak 280.a Uvećanje za kategoriju kamatnog rizika

1.  Za potrebe članka 278. institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju kamatnog rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:

pri čemu je:

j    = indeks koji označava sve skupove za zaštitu od kamatnog rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (a) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje;

AddOnIRj  = uvećanje za skup za zaštitu „j” kategorije kamatnog rizika izračunano u skladu sa stavkom 2.

2.  Uvećanje za skup za zaštitu „j” kategorije kamatnog rizika izračunava se kako slijedi:

pri čemu je:

ϵj      =  koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu „j” utvrđen u skladu s primjenjivom vrijednosti iz članka 280.;

SFIR       =  regulatorni faktor za kategoriju kamatnog rizika čija je vrijednost jednaka 0,5 %;

EffNotIRj  =  efektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu „j” izračunan u skladu sa stavcima 3. i 4.

3.  U svrhu izračuna efektivnog zamišljenog iznosa skupa za zaštitu „j” institucije najprije raspoređuju svaku transakciju skupa za zaštitu u odgovarajući razred u tablici 2. One to čine na temelju datuma završetka svake transakcije kako je određeno u članku 279.b stavku 1. točki (a):

Tablica 2.

Razred

Datum završetka

(u godinama)

1

>0 i <=1

2

>1 i <= 5

3

> 5

Institucije zatim izračunavaju efektivnu zamišljenu vrijednost skupa za zaštitu „j” u skladu sa sljedećom formulom:

pri čemu je:

l  =  indeks koji označava rizičnu poziciju;

Dj,k   =  efektivni zamišljeni iznos razreda „k” skupa za zaštitu „j” izračunan kako slijedi:

Članak 280.b Uvećanje za kategoriju valutnog rizika

1.  Za potrebe članka 278. uvećanje za kategoriju valutnog rizika za određeni skup za netiranje izračunava se kako slijedi:

pri čemu je:

j  = indeks koji označava skupove za zaštitu od valutnog rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (b) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje;

AddOnFXj   =  uvećanje za skup za zaštitu „j” kategorije valutnog rizika izračunano u skladu sa stavkom 2.

2.  Uvećanje za skup za zaštitu „j” kategorije valutnog rizika izračunava se kako slijedi:

pri čemu je:

ϵj    =   koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu „j” izračunan u skladu s člankom 280.;

SFFX    =   regulatorni faktor za kategoriju valutnog rizika čija je vrijednost jednaka 4 %;

EffNotIRj  =  efektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu „j” izračunan kako slijedi:

Članak 280.c Uvećanje za kategoriju kreditnog rizika

1.  Za potrebe stavka 2. institucije uspostavljaju relevantne kreditne referentne subjekte skupa za netiranje u skladu sa sljedećim:

(a) Jedan kreditni referentni subjekt mora postojati za svakog izdavatelja referentnog dužničkog instrumenta koji je odnosni instrument za transakciju jednog subjekta raspoređenu u kategoriju kreditnog rizika. Transakcije jednog subjekta raspoređuju se u isti kreditni referentni subjekt samo ako je odnosni referentni dužnički instrument tih transakcija izdao isti izdavatelj;

(b)  Jedan kreditni referentni subjekt mora postojati za svaku grupu referentnih dužničkih instrumenata ili kreditnih izvedenica jednog subjekta koje su odnosni instrument transakcije više subjekata raspoređene u kategoriju kreditnog rizika. Transakcije više subjekata raspoređuju se u isti kreditni referentni subjekt samo ako grupa odnosnih referentnih dužničkih instrumenata ili kreditnih izvedenica jednog subjekta tih transakcija imaju iste sastavnice.

2.  Za potrebe članka 278. institucija izračunava uvećanje za kategoriju kreditnog rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:

pri čemu je:

j    =   indeks koji označava sve skupove za zaštitu od kreditnog rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (c) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje;

AddOnCreditj  =  uvećanje za kategoriju kreditnog rizika za skup za zaštitu „j” izračunano u skladu sa stavkom 2.

3.  Institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju kreditnog rizika skupa za zaštitu „j” kako slijedi:

pri čemu je:

j       =  indeks koji označava kreditne referentne subjekte skupa za netiranje utvrđene u skladu sa stavkom 1.;

ϵj      =   koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu „j” utvrđen u skladu s člankom 280. stavkom 3.;

AddOn(Entityj)   =   uvećanje za kreditni referentni subjekt „j” utvrđeno u skladu sa stavkom 4.;

ρjCredit     =   korelacijski faktor subjekta „j”. Ako je kreditni referentni subjekt „j” uspostavljen u skladu sa stavkom 1. točkom (a), ρjCredit = 50 %. Ako je kreditni referentni subjekt „j” uspostavljen u skladu sa stavkom 1. točkom (b), ρjCredit = 80 %.

4.  Institucije izračunavaju uvećanje za kreditni referentni subjekt „j” kako slijedi:

pri čemu je:

EffNotCreditj   =  efektivni zamišljeni iznos kreditnog referentnog subjekta „j” izračunan kako slijedi:

pri čemu je:

l    =   indeks koji označava rizičnu poziciju;

SFj,lCredit  =   regulatorni faktor koji se primjenjuje na kreditni referentni subjekt „j” utvrđen u skladu sa stavkom 5.

5.  Za potrebe stavka 4. institucije izračunavaju regulatorni faktor koji se primjenjuje na kreditni referentni subjekt „j” kako slijedi:

(a)  Za kreditni referentni subjekt „j” uspostavljen u skladu sa stavkom 1. točkom (a) SFj,lCredit raspoređuje se u jedan od šest regulatornih faktora iz tablice 3. iz ovog članka na temelju vanjske procjene kreditnog rizika koju provodi odabrani VIPKR odgovarajućeg pojedinačnog izdavatelja. Za pojedinačnog izdavatelja za kojeg nije dostupna kreditna procjena odabranog VIPKR-a:

i.  institucija koja primjenjuje pristup iz glave II. poglavlja 3. raspoređuje interni rejting pojedinačnog izdavatelja jednoj od vanjskih procjena kreditnog rizika;

ii.  institucija koja primjenjuje pristup iz glave II. poglavlja 2. dodjeljuje SFk,lCredit = 0,54 % tom kreditnom referentnom subjektu. Međutim, ako institucija izloženosti kreditnom riziku tog pojedinačnog izdavatelja dodijeli ponder rizika u skladu s člankom 128., dodjeljuje se SFk,lCredit = 1,6 %.

(b)  Za kreditne referentne subjekte „j” uspostavljene u skladu sa stavkom 1. točkom (b):

i.  ako je pozicija „l”, koja je dodijeljena kreditnom referentnom subjektu „j”, kreditni indeks uvršten na priznatu burzu, SFj,lCredit raspoređuje se u jedan od dva regulatorna faktora iz tablice 4. iz ovog članka na temelju većinske kreditne kvalitete pojedinih sastavnica;

ii.  ako pozicija „l”, koja je dodijeljena kreditnom referentnom subjektu „j” nije navedena u podtočki i. ove točke, SFj,lCredit jest ponderirani prosjek regulatornih faktora raspoređenih u svaku sastavnicu u skladu s metodom iz točke (a) ovog stavka ako su ponderi određeni udjelom zamišljenog iznosa sastavnica u toj poziciji.

Tablica 3.

Stupanj kreditne kvalitete

Regulatorni faktor za transakcije jednog subjekta

1

0,38 %

2

0,42 %

3

0,54 %

4

1,06 %

5

1,6 %

6

6,0 %

Tablica 4.

Dominantna kreditna kvaliteta

Regulatorni faktor za kotirane indekse

Investicijski rejting

0,38 %

Neinvesticijski rejting

1,06 %

Članak 280.d Uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata

1.  Za potrebe stavka 2. institucije uspostavljaju relevantne vlasničke referentne subjekte skupa za netiranje u skladu sa sljedećim:

(a)  jedan vlasnički referentni subjekt mora postojati za svakog izdavatelja referentnog vlasničkog instrumenta koji je odnosni instrument za transakciju jednog subjekta raspoređenu u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata. Transakcije jednog subjekta raspoređuju se u isti vlasnički referentni subjekt samo ako je odnosni referentni vlasnički instrument tih transakcija izdao isti izdavatelj;

(b)  jedan vlasnički referentni subjekt mora postojati za svaku grupu referentnih vlasničkih instrumenata ili izvedenica vlasničkih instrumenata jednog subjekta koje su odnosni instrument transakcije više subjekata raspoređene u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata. Transakcije više subjekata raspoređuju se u isti vlasnički referentni subjekt samo ako grupa odnosnih referentnih vlasničkih instrumenata ili izvedenica vlasničkih instrumenata jednog subjekta tih transakcija, ovisno o slučaju, imaju iste sastavnice.

2.  Za potrebe članka 278. za određeni skup za netiranje institucija izračunava uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata kako slijedi:

pri čemu je:

j    =   indeks koji označava sve skupove za zaštitu od kreditnog rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (d) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje;

AddOnEquityj   =  uvećanje za skup za zaštitu „j” kategorije kreditnog rizika izračunano u skladu sa stavkom 3.

3.  Institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata za skup za zaštitu „j” kako slijedi:

 

   pri čemu je:

j   =   indeks koji označava vlasničke referentne subjekte skupa za netiranje utvrđene u skladu sa stavkom 1.;

ϵj     =  koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu „j” utvrđen u skladu s člankom 280.;

AddOn(Entityj) =  uvećanje za vlasnički referentni subjekt „j” utvrđen u skladu sa stavkom 4.;

ρjEquity    =  korelacijski faktor subjekta „j”. Ako je vlasnički referentni subjekt „j” utvrđen u skladu sa stavkom 1. točkom (a), ρjEquity = 50 %. Ako je vlasnički referentni subjekt „j” utvrđen u skladu sa stavkom 1. točkom (b), ρjEquity = 80%.

4.  Institucije izračunavaju uvećanje za vlasnički referentni subjekt „j” kako slijedi:

pri čemu je:

SFjEquity   =   regulatorni faktor koji se primjenjuje na vlasnički referentni subjekt „j”. Ako je vlasnički referentni subjekt „j” uspostavljen u skladu sa stavkom 1. točkom (a), SFjEquity = 32 %. Ako je vlasnički referentni subjekt „j” uspostavljen u skladu sa stavkom 1. točkom (a), SFjEquity = 20 %.

EffNotEquityj  =  efektivni zamišljeni iznos vlasničkog referentnog subjekta „j” izračunan kako slijedi:

Članak 280.e Uvećanje za kategoriju robnog rizika

1.  Za potrebe članka 278. institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju robnog rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:

j     =  indeks koji označava skupove za zaštitu od robnog rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (e) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje;

AddOnComj   = uvećanje za kategoriju robnog rizika za skup za zaštitu „j” utvrđeno u skladu sa stavkom 4.

2.  U svrhu izračuna uvećanja za skup za zaštitu od robnog rizika za određeni skup za netiranje u skladu sa stavkom 4. institucije utvrđuju odgovarajuće robne referentne vrste za svaki skup za zaštitu. Transakcije robnim izvedenicama raspoređuju se u istu robnu referentnu vrstu samo ako je odnosni robni instrument tih transakcija iste vrste.

3.  Odstupajući od stavka 2. nadležna tijela mogu zahtijevati da institucija s velikim i koncentriranim portfeljima robnih izvedenica razmotri dodatne značajke osim vrste odnosnog robnog instrumenta radi utvrđivanja robnih referentnih vrsta skupa za zaštitu od robnog rizika u skladu sa stavkom 2.

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje što sadržava veliki i koncentrirani portfelj robnih izvedenica naveden u prvom podstavku.

EBA Komisiji dostavlja taj nacrt regulatornih tehničkih standarda u roku od [15 mjeseci nakon stupanja ove Uredbe na snagu].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

4.  Institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju robnog rizika za skup za zaštitu „j” kako slijedi:

pri čemu je:

k      =  indeks koji označava robne referentne vrste skupa za netiranje utvrđene u skladu sa stavkom 2.;

ϵj       =  koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu „j” izračunan u skladu s člankom 280.;

AddOn(Typejk)   =  uvećanje za robnu referentnu vrstu „k” izračunano u skladu sa stavkom 5.;

ρCom      =  korelacijski faktor kategorije robnog rizika čija je vrijednost jednaka 40 %.

5.  Institucija izračunava uvećanje za robnu referentnu vrstu „k” kako slijedi:

pri čemu je:

SFkCom   =   regulatorni faktor koji se primjenjuje na robnu referentnu vrstu „k”.

Ako robna referentna vrsta „k” odgovara transakcijama raspoređenima u skup za zaštitu iz članka 277.b stavka 1. točke (e) podtočke i., SFkCom = 40 %; u suprotnom, SFkCom = 18 %.

EffNotComk  =   efektivni zamišljeni iznos robne referentne vrste „k” izračunan kako slijedi:

Članak 280.f Uvećanje za kategoriju ostalih rizika

1.  Za potrebe članka 278. institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju ostalih rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:

pri čemu je:

j    =   indeks koji označava skupove za zaštitu ostalih rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (f) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje;

AddOnOtherj   =   uvećanje za kategoriju ostalih rizika za skup za zaštitu „j” utvrđeno u skladu sa stavkom 2.

2.  Institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju ostalih rizika za skup za zaštitu „j” kako slijedi:

pri čemu je:   

ϵj     =   koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu „j” izračunan u skladu s člankom 280.;

SFOther   =   regulatorni faktor za kategoriju ostalih rizika čija je vrijednost jednaka 8 %;

EffNotOtherj = efektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu „j” izračunan kako slijedi:

(66)  U dijelu trećem glavi II. poglavlju 6. odjeljak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Odjeljak 4. Pojednostavnjeni standardizirani pristup za kreditni rizik druge ugovorne strane

Članak 281. Izračun vrijednosti izloženosti

1.  Institucija izračunava vrijednost jedne izloženosti na razini skupa za netiranje u skladu s odjeljkom 3. ovog poglavlja, podložno stavku 2.

2.  Vrijednost izloženosti skupa za netiranje izračunava se u skladu sa sljedećim zahtjevima:

(a)  institucije ne primjenjuju tretman iz članka 274. stavka 6.;

(b)  odstupajući od članka 275. stavka 1. institucije primjenjuju sljedeće:

Institucije za skupove za netiranje koji se ne navode u članku 275 stavku 2. trošak zamjene izračunavaju u skladu sa sljedećom formulom:

;

(c)  odstupajući od članka 275. stavka 2. institucije primjenjuju sljedeće:

Institucije za skupove za netiranje kojima se trguje na priznatoj burzi; skupove za netiranje transakcija čije se poravnanje izvodi centralno posredstvom središnje druge ugovorne koja je dobila odobrenje za rad u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili koja je priznata u skladu s člankom 25. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili za skupove za netiranje transakcija za koje se kolateral s drugom ugovornom stranom razmjenjuje dvostrano u skladu s člankom 11. Uredbe (EU) 648/2012 trošak zamjene izračunavaju u skladu sa sljedećom formulom:

pri čemu je:

TH  =   prag marže primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o marži ispod kojeg institucija ne može zatražiti kolateral;

MTA  =  najniži iznos za prijenos primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o marži;

(d)  odstupajući od članka 275. stavka 3. institucije primjenjuju sljedeće:

Za skupove za netiranje koji su predmet ugovora o marži, a ugovor o marži primjenjuje se na više skupova za netiranje, institucije izračunavaju trošak zamjene kao zbroj troškova zamjene za svaki pojedinačni skup za netiranje izračunan u skladu sa stavkom 1. kao da nisu pokriveni maržom.

(e)  svi skupovi za zaštitu određuju se u skladu s člankom 277.a stavkom 1.

(f)  institucije određuju vrijednost multiplikatora u formuli koja se primjenjuje za izračun potencijalne buduće izloženosti iz članka 278. stavka 1. kako slijedi:

;

(g)  Odstupajući od članka 279.a stavka 1. institucije primjenjuju sljedeće:

Institucije za sve transakcije izračunavaju regulatornu deltu kako slijedi:

;

(h)  Formula koja se primjenjuje za izračun regulatornog faktora trajanja iz članka 279.b stavka 1. točke (a) glasi kako slijedi:

;

(i)  Faktor prilagodbe za efektivno dospijeće iz članka 279.c stavka 1. izračunava se kako slijedi:

(a) za transakcije uključene u skupove za netiranje iz članka 275. stavka 1., MF = 1;

(b) za transakcije uključene u skupove za netiranje iz članka 275. stavaka 2. i 3., MF = 0,42;

(j)  Formula koja se primjenjuje za izračun efektivnog zamišljenog iznosa skupa za zaštitu „j” iz članka 280.a stavka 3. glasi kako slijedi:

(k)  Formula koja se primjenjuje za izračun uvećanja kategorije kreditnog rizika skupa za zaštitu „j” kategorije kreditnog rizika iz članka 280.c stavka 3. glasi kako slijedi:

(l)  Formula koja se primjenjuje za izračun uvećanja kategorije rizika vlasničkih instrumenata skupa za zaštitu „j” kategorije rizika vlasničkih instrumenata iz članka 280.d stavka 3. glasi kako slijedi:

(m)  Formula koja se primjenjuje za izračun uvećanja kategorije robnog rizika skupa za zaštitu „j” kategorije robnog rizika iz članka 280.e stavka 3. glasi kako slijedi:

(67)  U dijelu trećem glavi II. poglavlju 6. odjeljak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„Odjeljak 5. Metoda originalne izloženosti

Članak 282. Izračun vrijednosti izloženosti

1.  Institucije mogu izračunati vrijednost jedne izloženosti za sve transakcije u okviru sporazuma o netiranju ako su ispunjeni svi uvjeti iz članka 274. stavka 1. Ako to nije slučaj, institucije izračunavaju vrijednost izloženosti odvojeno za svaku transakciju koja se tretira kao zaseban skup za netiranje.

2.  Vrijednost izloženosti skupa za netiranje transakcije dobiva se množenjem zbroja sadašnjeg troška zamjene i potencijalne buduće izloženosti faktorom 1,4.

3.  Sadašnji trošak zamjene iz stavka 2. određuje se kako slijedi:

(a)  za skupove za netiranje transakcija kojima se trguje na priznatoj burzi ili za skupove za netiranje transakcija čije poravnanje centralno izvodi središnja druga ugovorna strana koja je dobila odobrenje za rad u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili koja je priznata u skladu s člankom 25. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili za skupove za netiranje transakcija za koje se kolateral s drugom ugovornom stranom razmjenjuje dvostrano u skladu s člankom 11. Uredbe (EU) br. 648/2012 institucije izračunavaju sadašnji trošak zamjene iz stavka 2. kako slijedi:

pri čemu je:

TH  =   prag marže primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o marži ispod kojeg institucija ne može zatražiti kolateral;

MTA  =  najniži iznos za prijenos primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o marži;

(b)  za sve ostale skupove za netiranje pojedinačnih transakcija institucije izračunavaju sadašnji trošak zamjene iz stavka 2. kako slijedi:

Institucije za potrebe izračuna sadašnjeg troška zamjene ažuriraju sadašnje tržišne vrijednosti najmanje jedanput mjesečno.

4.  Institucije izračunavaju potencijalnu buduću izloženost iz stavka 2. na sljedeći način:

(a)  potencijalna buduća izloženost skupa za netiranje zbroj je potencijalne buduće izloženosti svih transakcija uključenih u skup za netiranje, izračunane u skladu s točkom (b);

(b)  potencijalna buduća izloženost pojedinačne transakcije njezin je zamišljeni iznos pomnožen sljedećim:

(i)  umnoškom 0,5% i preostalog roka do dospijeća transakcije za ugovore o izvedenicama vezane uz kamatnu stopu;

(ia)  umnoškom 6 % i preostalog roka do dospijeća transakcije za ugovore o izvedenicama vezane uz kreditne instrumente;

(ii)  4 % za ugovore koji se odnose na valutne izvedenice;

(iii)  18 % za ugovore o izvedenicama za sve robne stavke, osim električne energije;

(iiia) 40 % za ugovore o izvedenicama vezane uz električnu energiju;

(iiib) 32 % za ugovore o izvedenicama vezane uz vlasničke vrijednosnice;

(c)  zamišljeni iznos iz točke (b) određuje se u skladu s člankom 279.b stavkom 1. točkama (a), (b) i (c) i člankom 279.b stavcima 2. i 3., ovisno o slučaju;

(d)  potencijalna buduća izloženost skupova za netiranje iz stavka 3. točke (a) množi se s 0,42.

Pri izračunu potencijalne izloženosti ugovora vezanih uz kamatnu stopu u skladu s točkom (b) alinejom ii. institucija može primjenjivati izvorni rok dospijeća umjesto preostalog roka do dospijeća ugovora.”.

(68)  U članku 283. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

“4. Za sve transakcije s OTC izvedenicama i transakcije s dugim rokom namire za koje institucija nije dobila odobrenje iz stavka 1. za primjenu IMM-a, institucija primjenjuje metode iz odjeljka 3. ili odjeljka 5. Te se metode unutar grupe mogu trajno primjenjivati u kombinaciji.”.

(69)  Članak 298. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 298.

Učinci priznavanja netiranja kao činitelja smanjenja rizika

Netiranje za potrebe odjeljaka 3. do 6. priznaje se kako je određeno u tim odjeljcima.”.

(70)  U članku 299. stavku 2. točka (a) se briše.

(71)  Članak 300. mijenja se kako slijedi:

(a)  uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećom:

„Za potrebe ovog odjeljka i dijela sedmog, primjenjuju se sljedeće definicije:”

(b)  dodaju se sljedeće točke od 5. do 11.:

“(5) „gotovinske transakcije” znači transakcije u gotovini, dužničkim instrumentima i vlasničkim instrumentima kao i promptne devizne transakcije i promptne robne transakcije; repo transakcije i pozajmljivanje vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili pozajmljivanje vrijednosnih papira ili robe od druge ugovorne strane nisu gotovinske transakcije;

(6) „sporazum o neizravnom poravnanju” znači sporazum koji ispunjava zahtjeve utvrđene člankom 4.stavkom 3. drugim podstavkom Uredbe (EU) br. 648/2012;

(7) „višerazinska struktura klijenata” znači sporazum o neizravnom poravnanju na temelju kojeg usluge poravnanja određenoj instituciji pruža subjekt koji nije klirinški član, ali je sam klijent klirinškog člana ili klijenta više razine;

(8) „klijent više razine” znači subjekt koji pruža usluge poravnanja klijentu niže razine;

(9) „klijent niže razine” znači subjekt koji pristupa uslugama središnje druge ugovorne strane preko klijenta više razine;

(10) „naknadna uplata u jamstveni fond” znači uplata koju se institucija koja djeluje kao klirinški član ugovorno obvezala izvršiti središnjoj drugoj ugovornoj strani nakon što je središnja druga ugovorna strana iscrpila svoj jamstveni fond kako bi pokrila gubitke koje je snosila nakon nastanka statusa neispunjavanja obveza jednog svog klirinškog člana ili više njih;

(11) „transakcija pozajmljivanja potpuno osiguranog depozita drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane” znači potpuno osigurana transakcija na tržištu novca u kojoj dvije ugovorne strane izmjenjuju depozite, a između njih posreduje središnja druga ugovorna strana kako bi se osiguralo izvršavanje obveza plaćanja tih ugovornih strana.ˮ;

(72)  Članak 301. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 301.

Glavno područje primjene

1.  Ovaj se odjeljak primjenjuje na sljedeće ugovore i transakcije dok su nepodmirene u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu:

(a)  ugovore navedene u Prilogu II. i kreditne izvedenice;

(b)  transakcije financiranja vrijednosnim papirima i transakcije pozajmljivanja potpuno osiguranog depozita drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane;

(c)  transakcije s dugim rokom namire.

Ovaj odjeljak ne odnosi se na izloženosti koje proizlaze iz namire gotovinskih transakcija. Institucije na izloženosti iz trgovanja koje proizlaze iz tih transakcija primjenjuju tretman utvrđen glavom V. ovog dijela, a ponder rizika od 0 % na uplate u jamstveni fond koji pokriva samo te transakcije. Osim na gotovinske transakcije, institucije primjenjuju tretman iz članka 307. na uplate u jamstveni fond koje pokrivaju sve ugovore iz prvog podstavka.

2.  Za potrebe ovog odjeljka primjenjuje se sljedeće:

(a)  inicijalna marža ne uključuje uplate središnjoj drugoj ugovornoj strani za uzajamne aranžmane o podjeli gubitaka;

(b)  inicijalna marža uključuje kolateral koji je položila institucija koja djeluje kao klirinški član ili klijent iznad minimalnog iznosa koji zahtijeva središnja druga ugovorna strana ili institucija koja djeluje kao klirinški član, uz uvjet da središnja druga ugovorna strana ili institucija koja djeluje kao klirinški član mogu, u odgovarajućim slučajevima, spriječiti da institucija koja djeluje kao klirinški član ili klijent povuku navedeni višak kolaterala;

(c)  ako središnja druga ugovorna strana upotrebljava inicijalnu maržu radi podjele gubitaka među svojim klirinškim članovima, institucije koje djeluju kao klirinški članovi tretiraju tu inicijalnu maržu kao uplate u jamstveni fond.ˮ.

(73)  U članku 302. stavak 2. zamjenjuje se kako slijedi:

“2. Institucije procjenjuju, odgovarajućim analizama scenarija i testiranjima otpornosti na stres, je li razina regulatornog kapitala za izloženosti prema središnjoj drugoj ugovornoj strani, uključujući potencijalne buduće ili potencijalne kreditne izloženosti, izloženosti iz uplata u jamstveni fond i, kada institucija djeluje kao klirinški član, izloženosti koje proizlaze iz ugovora utvrđenih člankom 304., odgovarajuća u odnosu na inherentne rizike tih izloženosti.”.

(74)  Članak 303. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 303.

Tretman izloženosti klirinških članova prema središnjim drugim ugovornim stranama

1.  Institucija koja djeluje kao klirinški član, za svoje potrebe ili kao financijski posrednik između klijenta i središnje druge ugovorne strane, izračunava kapitalne zahtjeve za svoje izloženosti prema središnjoj drugoj ugovornoj strani na sljedeći način:

(a)  primjenjuje tretman iz članka 306. na svoje izloženosti iz trgovanja sa središnjom drugom ugovornom stranom;

(b)  primjenjuje tretman iz članka 307. na svoje uplate u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane.

2.  Za potrebe stavka 1., zbroj kapitalnih zahtjeva institucije za njezine izloženosti prema kvalificiranoj središnjoj drugoj ugovornoj strani zbog izloženosti iz trgovanja i uplata u jamstveni fond podliježu gornjoj granici koja je jednaka zbroju kapitalnih zahtjeva koji bi se primijenili na iste izloženosti kao i u slučaju kada je središnja druga ugovorna strana nekvalificirana središnja druga ugovorna strana.ˮ.

(75)  Članak 304. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

“1. Institucija koja djeluje kao klirinški član i koja u tom svojstvu djeluje kao financijski posrednik između klijenta i središnje druge ugovorne strane, izračunava kapitalne zahtjeve za svoje transakcije s klijentom povezane sa središnjom drugom ugovornom stranom u skladu s odjeljcima od 1. do 8. ovog poglavlja, odjeljkom 4. poglavlja 4. ove glave i glavom VI. ovog dijela, ovisno o slučaju.”;

(b)  stavci 3., 4 i 5. zamjenjuju se sljedećim:

“3. Ako institucija koja djeluje kao klirinški član primjenjuje metode utvrđene u odjeljku 3. ili 6. ovog poglavlja za izračun kapitalnih zahtjeva za svoje izloženosti, primjenjuje se sljedeće:

(a)  odstupajući od članka 285. stavka 2., institucija za svoje izloženosti prema klijentu može primijeniti razdoblje marže za rizik od najmanje 5 radnih dana;

(b)  institucija za svoje izloženosti prema središnjoj drugoj ugovornoj strani primjenjuje razdoblje marže za rizik od najmanje 10 radnih dana;

(c)  odstupajući od članka 285. stavka 3., ako skup za netiranje uključen u izračun ispunjava uvjete iz točke (a) tog stavka, institucija može zanemariti ograničenje iz te točke uz uvjet da skup za netiranje ne ispunjava uvjete iz točke (b) tog stavka i ne sadržava sporna trgovanja;

(d)  ako središnja druga ugovorna strana zadrži varijacijsku maržu u odnosu na transakciju, a kolateral institucije nije zaštićen od insolventnosti središnje druge ugovorne strane, institucija primjenjuje razdoblje marže za rizik koje je jednako jednoj godini ili preostalom roku do dospijeća transakcije, koje god razdoblje je kraće, a ne može biti kraće od 10 radnih dana.

4. Odstupajući od članka 281. stavka 2. točke (h), ako institucija koja djeluje kao klirinški član primjenjuje metodu utvrđenu u odjeljku 4. ovog poglavlja za izračun kapitalnih zahtjeva za svoje izloženosti prema klijentu, ta institucija za svoj izračun može upotrijebiti faktor prilagodbe za efektivno dospijeće 0,21.

5. Odstupajući od članka 282. stavka 4. točke (d), ako institucija koja djeluje kao klirinški član primjenjuje metodu utvrđenu u odjeljku 5. ovog poglavlja za izračun kapitalnih zahtjeva za svoje izloženosti prema klijentu, ona za taj izračun može upotrijebiti faktor prilagodbe za efektivno dospijeće 0,21.”;

(c)  dodaju se sljedeći stavci 6. i 7.:

“6. Institucija koja djeluje kao klirinški član može primijeniti smanjenu izloženost u trenutku neispunjavanja obveza koja je dobivena izračunima iz stavaka 3., 4. i 5. za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za CVA rizik u skladu s glavom VI.

7. Institucija koja djeluje kao klirinški član koji klijentu naplaćuje kolateral za transakciju povezanu sa središnjom drugom ugovornom stranom te kolateral predaje središnjoj drugoj ugovornoj strani može taj kolateral priznati kako bi smanjila svoju izloženost prema klijentu za tu transakciju povezanu sa središnjom drugom ugovornom stranom.

U slučaju višerazinske strukture klijenata tretman iz prvog podstavka može se primijeniti na svaku razinu te strukture.ˮ.

(76)  Članak 305. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

“1. Institucija koja je klijent izračunava kapitalne zahtjeve za svoje transakcije sa svojim klirinškim članom povezane sa središnjom drugom ugovornom stranom u skladu s odjeljcima od 1. do 8. ovog poglavlja, odjeljkom 4. poglavlja 4. ove glave i glavom VI. ovog dijela, ovisno o slučaju.”;

(b)  u stavku 2., točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

“(c) klijent je osigurao dostatnu ažuriranu pravnu ocjenu, kojom se potvrđuje da su aranžmani kojima se osigurava ispunjenje uvjeta iz točke (b) zakoniti, valjani, obvezujući i pravno provedivi prema pravu relevantnog područja ili relevantnih područjâ;”;

(c)  u stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:

„Institucija pri procjeni usklađenosti s uvjetom iz točke (b) prvog podstavka može uzeti u obzir sve prethodne slučajeve prijenosa pozicija klijenta i odgovarajućeg kolaterala kod središnje druge ugovorne strane, kao i sve namjere industrije da s tom praksom nastavi.”;

(d)  stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:

“3. Odstupajući od stavka 2. ovog članka, ako institucija koja je klijent ne ispuni uvjet utvrđen u točki (a) tog stavka zato što ta institucija nije zaštićena od gubitaka u slučaju da klirinški član i drugi klijent klirinškog člana zajedno dođu u status neispunjavanja obveza, a ispunjeni su svi ostali uvjeti utvrđeni u točki (a) tog stavka te u drugim točkama tog stavka, ona može izračunavati kapitalne zahtjeve za svoje izloženosti iz trgovanja za transakcije sa svojim klirinškim članom povezane sa središnjom drugom ugovornom stranom u skladu s člankom 306., pod uvjetom da ponder rizika od 2 % iz članka 306. stavka 1. točke (a) zamijeni ponderom rizika od 4 %.

4. U slučaju višerazinske strukture klijenata, institucija koja je klijent niže razine, a pristupa uslugama središnje druge ugovorne strane preko klijenta više razine može primijeniti tretman iz stavaka 2. ili 3. samo kada su uvjeti iz tih stavaka ispunjeni na svakoj razini te strukture.ˮ.

(77)  Članak 306. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

“(c) ako institucija djeluje kao financijski posrednik između klijenta i središnje druge ugovorne strane, a odredbe transakcije povezane sa središnjom drugom ugovornom stranom propisuju da institucija ne mora nadoknaditi klijentu bilo koje gubitke uzrokovane promjenama iznosa te transakcije u slučaju da središnja druga ugovorna strana dođe u status neispunjavanja obveza, ona može odrediti da je vrijednost izloženosti iz trgovanja sa središnjom drugom ugovornom stranom koja odgovara toj transakciji povezanoj sa središnjom drugom ugovornom stranom jednaka nuli;”;

(b)  u stavku 1., dodaje se sljedeća točka (d):

“(d) ako institucija djeluje kao financijski posrednik između klijenta i središnje druge ugovorne strane, a odredbe transakcije povezane sa središnjom drugom ugovornom stranom propisuju da je institucija obvezna nadoknaditi klijentu sve gubitke uzrokovane promjenama iznosa te transakcije u slučaju da središnja druga ugovorna strana dođe u status neispunjavanja obveza, ona primjenjuje tretman iz točke (a) ili točke (b), prema potrebi, na izloženost iz trgovanja sa središnjom drugom ugovornom stranom koja odgovara toj transakciji povezanoj sa središnjom drugom ugovornom stranom.”;

(c)  stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

“2. Odstupajući od stavka 1., ako imovina koja je dana kao kolateral središnjoj drugoj ugovornoj strani ili klirinškom članu ne ulazi u stečajnu masu u slučaju da središnja druga ugovorna strana, klirinški član ili jedan odnosno više ostalih klijenata klirinškog člana postanu insolventni, institucija može dodijeliti vrijednost izloženosti nula izloženostima kreditnom riziku druge ugovorne strane za tu imovinu.

3. Institucija izračunava vrijednosti izloženosti svojih izloženosti iz trgovanja sa središnjom drugom ugovornom stranom u skladu s odjeljcima od 1. do 8. ovog poglavlja i odjeljkom 4. poglavlja 4. ove glave, prema potrebi.”.

(78)  Članak 307. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 307.

Kapitalni zahtjevi za uplate u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane

Institucija koja djeluje kao klirinški član primjenjuje sljedeći tretman na svoje izloženosti koje proizlaze iz njezinih uplata u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane:

(a)  kapitalne zahtjeve za svoje preduplate u jamstveni fond kvalificirane središnje druge ugovorne strane institucija izračunava u skladu s pristupom iz članka 308.;

(b)  kapitalne zahtjeve za svoje preduplate i naknadne uplate u jamstveni fond nekvalificirane središnje druge ugovorne strane institucija izračunava u skladu s pristupom iz članka 309.;

(c)  kapitalne zahtjeve za svoje naknadne uplate u jamstveni fond kvalificirane središnje druge ugovorne strane institucija izračunava u skladu s tretmanom iz članka 310.”.

(79)  Članak 308. mijenja se kako slijedi:

(a)  Stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

“2. Institucija izračunava kapitalni zahtjev (Ki) za pokriće izloženosti koja proizlazi iz njezine preduplate (DFi) na sljedeći način:

 

pri čemu:

i =  indeks koji označuje klirinškog člana;

KCCP  = hipotetski kapital kvalificirane središnje druge ugovorne strane o kojemu kvalificirana središnja druga ugovorna strana obavješćuje instituciju u skladu s člankom 50.c Uredbe (EU) br. 648/2012;

DFCM   = zbroj preduplata svih klirinških članova kvalificirane središnje druge ugovorne strane o kojemu kvalificirana središnja druga ugovorna strana obavješćuje instituciju u skladu s člankom 50.c Uredbe (EU) br. 648/2012;

DFCCP  = financijska sredstva koji se temelje na preduplatama središnje druge ugovorne strane o kojima središnja druga ugovorna strana obavješćuje instituciju u skladu s člankom 50.c Uredbe (EU) br. 648/2012.

3. Institucija izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom za izloženosti koje proizlaze iz preduplate te institucije u jamstveni fond kvalificirane središnje druge ugovorne strane za potrebe članka 92. stavka 3. tako da kapitalni zahtjev (KCMi), određen u skladu sa stavkom 2., pomnoži sa 12,5.”;

(b)  stavci 4. i 5. brišu se.

(80)  Članak 309. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 309.

Kapitalni zahtjevi za preduplate u jamstveni fond nekvalificirane središnje druge ugovorne strane i za naknadne uplate nekvalificiranoj središnjoj drugoj ugovornoj strani

1.  Institucija primjenjuje sljedeću formulu za izračun kapitalnog zahtjeva (K) za izloženosti koje proizlaze iz njezinih preduplata u jamstveni fond nekvalificirane središnje druge ugovorne strane (DF) i iz naknadnih uplata (UC) toj središnjoj drugoj ugovornoj strani;

 

2.  Institucija izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom za izloženosti koje proizlaze iz uplate te institucije u jamstveni fond nekvalificirane središnje druge ugovorne strane za potrebe članka 92. stavka 3. tako da kapitalni zahtjev (K), određen u skladu sa stavkom 1., pomnoži sa 12,5.”.

(81)  Članak 310. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 310.

Kapitalni zahtjevi za naknadne uplate u jamstveni fond kvalificirane središnje druge ugovorne strane

Institucija na svoje naknadne uplate u jamstveni fond kvalificirane središnje druge ugovorne strane primjenjuje ponder rizika od 0 %.ˮ.

(82)  Članak 311. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 311.

Kapitalni zahtjevi za izloženosti središnjim drugim ugovornim stranama koje prestanu ispunjavati određene uvjete

1.  Institucije primjenjuju tretman iz ovog članka ako su saznale, nakon javne objave ili obavijesti nadležnog tijela središnje druge ugovorne strane kojima se te institucije koriste ili same središnje druge ugovorne strane, da središnja druga ugovorna strana neće više ispunjavati uvjete za dobivanje odobrenja ili za priznavanje, ovisno o tome što je primjenjivo.

2.  Ako je ispunjen uvjet iz stavka 1., institucije u roku od tri mjeseca od nastanka okolnosti iz tog stavka, ili ranije ako to zahtijevaju nadležna tijela tih institucija, postupaju na sljedeći način u vezi sa svojim izloženostima prema toj središnjoj drugoj ugovornoj strani:

(a)  primjenjuju tretman iz članka 306. stavka 1. točke (b) na svoje izloženosti iz trgovanja prema toj središnjoj drugoj ugovornoj strani;

(b)  primjenjuju tretman iz članka 309. na svoje preduplate u jamstveni fond te središnje druge ugovorne strane i na svoje naknadne uplate toj središnjoj drugoj ugovornoj strani;

(c)  tretiraju svoje izloženosti prema toj središnjoj drugoj ugovornoj strani, osim izloženosti navedenih u točkama (a) i (b) ovog stavka, kao izloženosti trgovačkim društvima u skladu sa standardiziranim pristupom za kreditni rizik iz poglavlja 2. ove glave.ˮ.

(82a)  U članku 316. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:

„Odstupajući od prvog podstavka, institucije mogu odlučiti da neće primjenjivati računovodstvene kategorije za račun dobiti i gubitka iz članka 27. Direktive 86/635/EEZ na financijski leasing i poslovne najmove u svrhu izračuna relevantnog pokazatelja, a umjesto toga mogu:

(a) uključiti kamatni prihod od financijskog leasinga i poslovnih najmova te dobit od imovine dane u najam u kategoriju iz tablice 1. točke 1.;

(b) uključiti kamatne rashode od financijskog leasinga i poslovnih najmova, gubitke, amortizaciju i umanjenje vrijednosti imovine dane u poslovni najam u kategoriju iz tablice 1. točke 2.”

(83)  U dijelu trećem glavi IV., poglavlje 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Poglavlje 1.Opće odredbe

Članak 325.

Pristupi za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike

1.  Institucija izračunava kapitalne zahtjeve za tržišne rizike svih pozicija iz knjige trgovanja i iz knjige pozicija kojima se ne trguje podložne valutnom riziku ili robnom riziku u skladu sa sljedećim pristupima:

(a)  od 1. siječnja 2022., standardizirani pristup iz poglavlja 1.a ove glave;

(b)  od 1. siječnja 2022. pristup internih modela iz poglavlja 1.b ove glave samo za one pozicije dodijeljene stolovima za trgovanje za koje su instituciji nadležna tijela izdala odobrenje za primjenu tog pristupa kako je utvrđeno člankom 325.ba;

(c)  nakon 1. siječnja 2022., samo institucije koje ispunjavaju zahtjeve utvrđene člankom 325.a stavkom 1. mogu primijeniti pojednostavnjeni standardizirani pristup iz stavka 4 za određivanje kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike;

(d)  do 1. siječnja 2022., pojednostavnjeni pristup internih modela iz poglavlja 5. ove glave za one kategorije rizika za koje je instituciji izdano odobrenje u skladu s člankom 363. za upotrebu tog pristupa. Nakon [datum primjene ove Uredbe], institucije više ne primjenjuju pojednostavnjeni pristup internih modela iz poglavlja 5. za određivanje kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike.

2.  Kapitalni zahtjevi za tržišne rizike izračunani pojednostavnjenim standardiziranim pristupom iz stavka 1 točke (c) znači zbroj sljedećih kapitalnih zahtjeva, prema potrebi:

(a)  kapitalni zahtjevi za rizike pozicija iz poglavlja 2. ove glave;

(b)  kapitalni zahtjevi za valutne rizike iz poglavlja 3. ove glave;

(c)  kapitalni zahtjevi za robne rizike iz poglavlja 4. ove glave;

3.  Institucija može stalno upotrebljavati kombinaciju pristupa iz stavka 1. točaka (a) i (b) unutar grupe uz uvjet da kapitalni zahtjevi za tržišne rizike izračunani pristupom iz točke (a) ne premašuju 90 % ukupnih kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike. U suprotnom slučaju, institucija primjenjuje pristup iz stavka 1. točke (a) za sve pozicije koje podliježu kapitalnom zahtjevu za tržišne rizike.

Nadležno tijelo može, na temelju pristupa koji je institucija odabrala za usporedive stolove, odlučiti odabrati stolove na koje se primjenjuje pristup iz stavka 1. točke (b).

4.  Institucija može stalno upotrebljavati kombinaciju pristupa iz stavka 1. točaka (c) i (d) unutar grupe u skladu s člankom 363.

5.  Institucija ne smije primjenjivati pristupe iz stavka 1. točaka (a) i (b) u kombinaciji s pristupom iz točke (c).

6.  Institucija ne smije primjenjivati pristup iz stavka 1. točke (b) za instrumente iz knjige trgovanja koji su sekuritizacijske pozicije ili pozicije uključene u korelacijski portfelj namijenjen trgovanju kako je utvrđeno člankom 104. stavcima 7. do 9.

7.  Za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za CVA rizike primjenom napredne metode iz članka 383., institucije mogu i dalje primjenjivati pojednostavnjeni pristup internih modela iz poglavlja 5. ove glave nakon [datum primjene ove Uredbe] kada institucije prestaju primjenjivati taj pristup za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike.

8.  EBA sastavlja regulatorne tehničke standarde kojima se pobliže određuje način kojim institucije određuju kapitalne zahtjeve za tržišne rizike pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje podložne valutnom riziku ili robnom riziku u skladu s pristupima iz stavka 1. točaka (a) i (b).

EBA Komisiji dostavlja taj nacrt regulatornih tehničkih standarda u roku od [6 mjeseci nakon stupanja ove Uredbe na snagu].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 325.aUvjeti za primjenu pojednostavnjenog standardiziranog pristupa

1.  Institucija može izračunati kapitalne zahtjeve za tržišne rizike pristupom iz članka 325. stavka 1. točke (c) uz uvjet da je obujam bilančnih i izvanbilančnih poslova institucije podložnih tržišnim rizicima jednak ili manji od sljedećih pragova na temelju procjene koja se provodi jednom mjesečno:

(a)  10 % ukupne imovine institucije;

(b)  300 milijuna EUR.

Ako institucija podnese upit nadležnom tijelu, ono može na pojedinačnoj osnovi instituciji dozvoliti da izračunava kapitalne zahtjeve za tržišne rizike prema načelu iz točke (c) članka 325. stavka uz uvjet da obujam bilančnih i izvanbilančnih poslova institucije podložnih tržišnim rizicima ne premašuje prag od 500 milijuna EUR na temelju procjene koja se provodi jednom mjesečno.

2.  Institucija izračunava obujam svojih bilančnih i izvanbilančnih poslova podložnih tržišnom riziku na određeni datum u skladu sa sljedećim zahtjevima:

(a)  uključuju se sve pozicije raspoređene u knjigu trgovanja▌;

(b)  uključuju se sve pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje stvaraju valutni rizik i robni rizik;

(c)  sve pozicije vrednuju se po tržišnim cijenama na taj datum, osim pozicija iz točke (b). Ako nije dostupna tržišna cijena pozicije na određeni datum, institucije za tu poziciju uzimaju njezinu posljednju tržišnu vrijednost;

(d)  sve pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje stvaraju robni rizik smatraju se ukupnom neto deviznom pozicijom institucije i vrednuju u skladu s člankom 352.;

(e)  sve pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje stvaraju robni rizik vrednuju se primjenom odredaba članaka 357 do 358.;

(f)  apsolutna vrijednost dugih pozicija zbraja se s apsolutnom vrijednošću kratkih pozicija.

3.  Kada institucije izračunavaju ili prestanu izračunavati kapitalne zahtjeve za tržišne rizike u skladu s ovim člankom, one o tome obavješćuju nadležna tijela.

4.  Institucija koja ne ispunjava bilo koji uvjet iz stavka 1. o tome mora odmah obavijestiti nadležno tijelo.

5.  Institucije prestaju izračunavati kapitalne zahtjeve za tržišne rizike u skladu sa stavkom 1. u roku od tri mjeseca u jednom od sljedećih slučajeva:

(a)  institucija ne ispunjava bilo koji od uvjeta iz stavka 1. tijekom tri uzastopna mjeseca;

(b)  institucija ne ispunjava bilo koji od uvjeta iz stavka 1. tijekom više od 6 mjeseci u zadnjih 12 mjeseci;

6.  Ako institucija prestane izračunavati kapitalne zahtjeve za tržišne rizike u skladu sa stavkom 1., bit će joj dopušteno izračunavati kapitalne zahtjeve za tržišne rizike u skladu sa stavkom 1. samo ako nadležnom tijelu dokaže da su svi uvjeti utvrđeni stavkom 1. ispunjeni u neprekinutom razdoblju od godinu dana.

7.  Institucije tijekom mjesečne procjene ne zauzimaju poziciju samo kako bi ispunile bilo koji od uvjeta utvrđenih stavkom 1.

Članak 325.bOlakšice za konsolidirane zahtjeve

1.  U skladu sa stavkom 2. te isključivo za potrebe izračunavanja neto pozicije i kapitalnih zahtjeva na konsolidiranoj osnovi u skladu s ovom glavom, institucije se mogu koristiti pozicijama u jednoj instituciji ili društvu za prijeboj pozicija u drugoj instituciji ili društvu.

2.  Institucije mogu primjenjivati stavak 1. isključivo uz odobrenje nadležnih tijela, koje se izdaje ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  raspoređivanje regulatornog kapitala na razini grupe je zadovoljavajuće;

(b)  regulatorni, pravni ili ugovorni okvir u kojem institucije posluju jamči uzajamnu financijsku potporu unutar grupe.

3.  Za društva koja se nalaze u trećim zemljama, uz uvjete iz stavka 2., moraju biti ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  navedena društva imaju odobrenje za rad u trećoj zemlji te udovoljavaju definiciji kreditne institucije ili su priznata investicijska društva iz treće zemlje;

(b)  navedena društva pojedinačno udovoljavaju kapitalnim zahtjevima koji su istovjetni onima koji su utvrđeni ovom Uredbom;

(c)  u spomenutim trećim zemljama ne postoje propisi koji bi mogli značajno utjecati na prijenos sredstava unutar skupine.

Članak 325.cStrukturne zaštite od valutnog rizika

1.  Nadležna tijela mogu dopustiti instituciji da isključi određene pozicije valutnog rizika koje je institucija namjerno zauzela s ciljem zaštite od negativnih učinaka promjene tečaja na svoje omjere iz članka 92. stavka 1., uz odobrenje nadležnih tijela, iz izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  isključenje je ograničeno na najveći od sljedećih iznosa:

(i)  iznos ulaganja u povezanim subjektima koja su nominirana u stranim valutama, ali nisu konsolidirana s institucijom;

(ii)  iznos ulaganja u konsolidiranim društvima kćerima koja su nominirana u stranim valutama.

(b)  isključenje iz izračunavanja kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike traje najmanje šest mjeseci;

(c)  institucija je nadležnim tijelima dostavila detalje te pozicije, potkrijepila je dokazima da je tu poziciju zauzela radi djelomične ili potpune zaštite od negativnih učinaka promjene tečaja na svoje omjere u skladu s člankom 92. stavkom 1. te iznose te pozicije koji su isključeni iz kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike kako se navodi u točki (a).

2.  Sva isključenja pozicija iz kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike u skladu sa stavkom 1. primjenjuju se dosljedno i tijekom vijeka trajanja imovine ili ostalih stavki.

3.  Nadležna tijela odobravaju sve naknadne promjene koje provodi institucija u pogledu iznosa koji se isključuju iz kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike u skladu sa stavkom 1.”.

(84)  U dijelu trećem glavi IV., dodaju se sljedeća poglavlja 1.a i 1.b:

„Poglavlje 1.a Standardizirani pristup

Odjeljak 1. Opće odredbe

Članak 325.dOpseg i struktura standardiziranog pristupa

Institucija izračunava kapitalne zahtjeve za tržišne rizike standardiziranim pristupom za portfelj pozicija iz knjige trgovanja ili iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje stvaraju valutni rizik i robni rizik kao zbroj sljedeće tri sastavnice:

(a)  kapitalni zahtjevi u skladu s metodom zasnovanom na osjetljivostima iz odjeljka 2. ovog poglavlja;

(b)  kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza iz odjeljka 5. ovog poglavlja koji je primjenjiv samo na pozicije iz knjige trgovanja iz tog odjeljka.

(c)  kapitalni zahtjevi za preostale rizike iz odjeljka 4. ovog poglavlja koji su primjenjivi samo na pozicije iz knjige trgovanja iz tog odjeljka.

Odjeljak 2.Kapitalni zahtjev u skladu s metodom zasnovanom na osjetljivostima

Članak 325.eDefinicije

Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

(1) „kategorija rizika” znači jedna od sljedećih sedam kategorija: (i) opći kamatni rizik; (ii) rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije; (iii) rizik kreditne marže koji je predmet sekuritizacije (korelacijski portfelj koji nije namijenjen trgovanju); (iv) rizik kreditne marže koji je predmet sekuritizacije (korelacijski portfelj koji je namijenjen trgovanju); (v) rizik vlasničkih instrumenata; (vi) robni rizik; i (vii) valutni rizik.

(2) „osjetljivost” znači relativna promjena vrijednosti pozicije, izračunana primjenom modela za određivanje cijena institucije, kao posljedica promjene vrijednosti jednog od relevantnih faktora rizika pozicije.

(3) „razred” znači potkategorija pozicija sa sličnim profilom rizičnosti unutar jedne kategorije rizika na koju se primjenjuje ponder rizika kako je određeno u pododjeljku 1. odjeljka 3. ovog poglavlja.

Članak 325.fSastavnice metode zasnovane na osjetljivostima

1.  Institucije izračunavaju kapitalni zahtjev za tržišni rizik u okviru metode zasnovane na osjetljivostima agregiranjem sljedeća tri kapitalna zahtjeva u skladu s člankom 325.i:

(a)  kapitalni zahtjevi za delta-rizik, kojim se obuhvaća rizik promjena vrijednosti instrumenta zbog kretanja njegovih faktora rizika koji nisu povezani s volatilnosti uz pretpostavku funkcije linearnog određivanja cijena;

(b)  kapitalni zahtjevi za vega-rizik, kojim se obuhvaća rizik promjena vrijednosti instrumenta zbog kretanja njegovih faktora rizika povezanih s volatilnosti;

(c)  kapitalni zahtjevi za nelinearni rizik, kojim se obuhvaća rizik promjena vrijednosti instrumenta zbog kretanja njegovih glavnih faktora rizika koji nisu povezani s volatilnosti, a koji nisu obuhvaćeni delta-rizikom;

2.  Za potrebe izračuna iz stavka 1.,

(d)  sve pozicije instrumenata koji uključuju opcionalnost podliježu kapitalnim zahtjevima iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c).

(e)  sve pozicije instrumenata bez opcionalnosti podliježu samo kapitalnim zahtjevima iz stavka 1. točke (a).

Za potrebe ovog poglavlja instrumenti koji uključuju opcionalnost među ostalima obuhvaćaju: opcije kupnje, opcije prodaje, gornje granice, donje granice, opcije na ugovor o razmjeni, opcije s ograničenjem i egzotične opcije. Ugrađene opcije, kao što su opcije povezane s plaćanjem predujma ili ponašanjem, smatraju se samostalnim pozicijama u opcijama za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike.

Za potrebe ovog poglavlja instrumenti čiji se novčani tokovi mogu izraziti kao linearna funkcija zamišljene vrijednosti odnosne imovine smatraju se instrumentima bez opcionalnosti.

Članak 325.g Kapitalni zahtjevi za delta-rizik i vega-rizik

1.  Institucije za izračun kapitalnih zahtjeva za delta-rizik i vega-rizik primjenjuju faktore delta-rizika i vega-rizika opisane u pododjeljku 1. odjeljka 3 ovog poglavlja.

2.  Institucije za izračun kapitalnih zahtjeva za delta-rizik i vega-rizik primjenjuju postupak utvrđen u stavcima 3 do 8.

3.  Za svaku kategoriju rizika izračunava se osjetljivost svih instrumenata u okviru kapitalnih zahtjeva za delta-rizik ili vega-rizik na svaki od primjenjivih faktora delta-rizika ili vega-rizika uključenih u tu kategoriju rizika primjenom odgovarajućih formula iz pododjeljka 2. odjeljka 3. ovog poglavlja. Ako vrijednost instrumenta ovisi o nekoliko faktora rizika, osjetljivost se određuje zasebno za svaki faktor rizika.

4.  Osjetljivosti se raspoređuju u jedan od razreda „b” unutar svake kategorije rizika.

5.  Unutar svakog razreda „b” netiraju se pozitivne i negativne osjetljivosti na isti faktor rizika, čime se dobivaju neto osjetljivosti () za svaki faktor rizika k u razredu.

6.  Neto osjetljivosti za svaki faktor rizika () u svakom razredu množe se odgovarajućim ponderima rizika (RWk) utvrđenima u odjeljku 6., čime se dobivaju ponderirane osjetljivosti (WSk) za svaki faktor rizika u tom razredu primjenom sljedeće formule:

7.  Ponderirane osjetljivosti na različite faktore rizika u svakom razredu agregiraju se u skladu s formulom u nastavku, pri čemu se za veličinu unutar funkcije kvadratnog korijena određuje najniža vrijednost nula, čime se dobiva osjetljivost za određeni razred (Kb). Primjenjuju se odgovarajuće korelacije za ponderirane osjetljivosti unutar istog razreda () utvrđene u odjeljku 6.

8.  Osjetljivost za određeni razred (Kb) izračunava se za svaki razred u kategoriji rizika u skladu sa stavcima od 5. do 7. Nakon što se za sve razrede izračuna osjetljivost za određeni razred, ponderirane osjetljivosti na sve faktore rizika među razredima agregiraju se u skladu s formulom u nastavku, primjenom odgovarajućih korelacija γbc za ponderirane osjetljivosti u različitim razredima utvrđenima u stavku 6., čime se dobiva kapitalni zahtjev za delta-rizik ili vega-rizik za određenu kategoriju rizika:

pri čemu je za sve faktore rizika u razredu b, a u razredu c. Ako te vrijednosti za i daju negativni broj za ukupni zbroj , institucije izračunavaju kapitalne zahtjeve za delta-rizik ili vega-rizik za određenu kategoriju rizika primjenom alternativne specifikacije, pri čemu je za sve faktore rizika u razredu b, a za sve rizika u razredu c.

Kapitalni zahtjevi za delta-rizik ili vega-rizik za određenu kategoriju rizika izračunavaju se za svaku kategoriju rizika u skladu sa stavcima 1. do 8.

Članak 325.hKapitalni zahtjevi za nelinearni rizik

1.  Za izračun kapitalnih zahtjeva za nelinearni rizik institucije primjenjuju postupak utvrđen u stavcima 2. do 6.

2.  Primjenom osjetljivosti izračunanih u skladu s člankom 325.g stavkom 4., za svaku kategoriju rizika izračunava se zahtjev za neto nelinearni rizik za svaki faktor rizika (k) uključen u tu kategoriju rizika u skladu s formulom u nastavku.

pri čemu:

i = indeks koji označava instrument podložan nelinearnim rizicima povezanima s faktorom rizika k;

= trenutačna razina faktora rizika k;

= vrijednost instrumenta i procijenjena modelom za određivanje cijena institucije primjenom trenutačne vrijednosti faktora rizika k;

i = vrijednost instrumenta i nakon pomiče se naviše ili naniže, u skladu s odgovarajućim ponderima rizika;

= ponder rizika za faktor nelinearnog rizika k za instrument i utvrđen u skladu s odjeljkom 6.

= delta-osjetljivost instrumenta i u odnosu na faktor delta-rizika koji odgovara faktoru nelinearnog rizika k.

3.  Za svaku kategoriju rizika zahtjevi za neto nelinearni rizik izračunani u skladu sa stavkom 2. raspoređuju se u jedan od razreda (b) unutar te kategorije rizika.

4.  Svi zahtjevi za neto nelinearni rizik u svakom razredu (b) agregiraju se u skladu s formulom u nastavku, pri čemu se primjenjuju odgovarajuće propisane korelacije rkl između parova faktora rizika k,l u svakom razredu, čime se dobivaju kapitalni zahtjevi za nelinearni rizik za određeni razred:

  

pri čemu:

y= funkcija koja daje vrijednost 0 ako i imaju negativne predznake. U svim ostalim slučajevima y daje vrijednost 1.

5.  Kapitalni zahtjevi za neto nelinearni rizik agregiraju se među razredima unutar svake kategorije rizika u skladu s formulom u nastavku, pri čemu se primjenjuju odgovarajuće propisane korelacije γbc za skupove zahtjeva za neto nelinearni rizik koji pripadaju različitim razredima. Time se dobivaju kapitalni zahtjevi za nelinearni rizik za određenu kategoriju rizika.

  

pri čemu:

za sve faktore rizika u razredu b, a u razredu c;

je funkcija koja daje vrijednost 0 ako i imaju negativne predznake. U svim drugim slučajevima daje vrijednost 1.

Ako te vrijednosti za i daju negativni broj za ukupni zbroj

institucija izračunava zahtjev za nelinearni rizik primjenom alternativne specifikacije, pri čemu je za sve faktore rizika u razredu b, a za sve faktore rizika u razredu c.

6.  Kapitalni zahtjevi za nelinearni rizik za određenu kategoriju rizika izračunavaju se za svaku kategoriju rizika u skladu sa stavcima 2. do 5.

Članak 325.iAgregiranje kapitalnih zahtjeva za delta-rizik, vega-rizik i nelinearni rizik za određenu kategoriju rizika

1.  Institucije agregiraju kapitalne zahtjeve za delta-rizik, vega-rizik i nelinearni rizik za određenu kategoriju rizika u skladu s postupkom iz stavaka 2. i 3.

2.  Postupak izračuna kapitalnih zahtjeva za delta-rizik, vega-rizik i nelinearni rizik za određenu kategoriju rizika opisan u člancima 325.g i 325.h provodi se tri puta po kategoriji rizika, svaki put uz uporabu drugog skupa korelacijskih parametara (korelacija među faktorima rizika unutar razreda) i (korelacija među razredima u kategoriji rizika). Svaki od ta tri skupa odgovara različitom scenariju, kao što slijedi:

(a)  scenarij „srednjih korelacija”, u kojem se korelacijski parametri i ne mijenjaju u odnosu na parametre navedene u odjeljku 6.

(b)  scenarij „visokih korelacija”, u kojem se korelacijski parametri i navedeni u odjeljku 6. ravnomjerno množe s 1,25, a i podliježu primjeni gornje vrijednosti od 100 %.

(c)  scenarij „niskih korelacija”, u kojem se odgovarajuće propisane korelacije navedene u odjeljku 6. ravnomjerno množe s 0,75.

3.  Institucija utvrđuje kapitalne zahtjeve na razini portfelja za svaki scenarij. Kapitalni zahtjevi na portfeljnoj razini specifični za scenarij izračunavaju se kao zbroj kapitalnih zahtjeva za određenu kategoriju rizika za taj scenarij.

4.  Konačni ▌kapitalni zahtjevi portfelja najveći su od kapitalnih zahtjeva na razini portfelja za određeni scenarij, koji su izračunani u skladu sa stavkom 3.

Članak 325.jTretman indeksiranih instrumenata i opcija s više vrsta odnosne imovine

1.  Institucije primjenjuju pristup odnosnih izloženosti za indeksirane instrumente i opcije s više vrsta odnosne imovine kod kojih su osjetljivosti na delta-rizik svih sastavnica indeksa ili opcija istog predznaka. Dopušteno je bez ograničenja netirati osjetljivosti na faktore rizika sastavnica indeksiranih instrumenata i opcija s više vrsta odnosne imovine s osjetljivostima na instrumente koji se odnose na jedan subjekt, osim za pozicije u korelacijskom portfelju koji je namijenjen trgovanju.

2.  Opcije s više vrsta odnosne imovine kojima su osjetljivosti na delta-rizik različitih predznaka izuzimaju se od delta-rizika i vega-rizika, ali podliježu primjeni uvećanja za preostali rizik iz odjeljka 4. ovog poglavlja.

Članak 325.kTretman subjekata za zajednička ulaganja

1.  Institucije izračunavaju kapitalne zahtjeve za tržišne rizike pozicije u subjektima za zajednička ulaganja („CIU”) koristeći jedan od sljedećih pristupa:

(a)  Institucija koja svakodnevno može odrediti odnosna ulaganja određenog subjekta za zajednička ulaganja ili indeksirani instrument izračunava na temelju navedenih odnosnih ulaganja kapitalne zahtjeve za tržišni rizik za tu poziciju u skladu s pristupom iz članka 325.j stavka 1.;

(b)  Ako se cijene za određeni CIU mogu dobiti svakog dana, a institucija je upoznata s politikom ulaganja tog subjekta, ta institucija smatra poziciju subjekta za zajednička ulaganja vlasničkim instrumentom za potrebe metode zasnovane na osjetljivostima;

(c)  Ako se cijene za određeni CIU mogu dobiti svakog dana, a institucija nije upoznata s politikom ulaganja tog subjekta, ta institucija smatra poziciju subjekta za zajednička ulaganja vlasničkim instrumentom za potrebe metode zasnovane na osjetljivostima i toj poziciji subjekta za zajednička ulaganja dodjeljuje ponder rizika razreda rizika vlasničkih instrumenata „drugi sektor”.

2.  Institucije se mogu osloniti na sljedeće treće osobe za izračun kapitalnih zahtjeva i izvješćivanje o kapitalnim zahtjevima za tržišni rizik za pozicije u CIU-ovima u skladu s metodama iz ovog poglavlja:

(a)  depozitare CIU-a, pod uvjetom da CIU ulaže isključivo u vrijednosne papire i te sve vrijednosne papire deponira kod tog depozitara;

(b)  za druge CIU-ove, društvo za upravljanje CIU-om, pod uvjetom da društvo za upravljanje CIU-om zadovoljava kriterije iz članka 132. stavka 3. točke (a).

3.  EBA sastavlja regulatorne tehničke standarde kojima se pobliže određuje koje pondere rizika treba dodijeliti pozicijama u subjektu za zajednička ulaganja iz stavka 1. točke (b)

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do [petnaest mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 325.lPozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa

1.  Institucije za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike pozicija proizišlih iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa dužničkih instrumenata ili vlasničkih instrumenata mogu primijeniti postupak utvrđen u ovom članku.

2.  Institucije primjenjuju jedan od odgovarajućih multiplikacijskih faktora iz Tablice 1. na neto osjetljivosti svih pozicija proizišlih iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa svakog pojedinačnog izdavatelja, osim pozicija proizišlih iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje su upisane ili su predmet potpokroviteljstva trećih strana na temelju službenih ugovora, te izračunavaju kapitalne zahtjeve za tržišne rizike u skladu s pristupom iz ovog poglavlja na temelju prilagođenih neto osjetljivosti.

Tablica 1.

0. radni dan

0%

1. radni dan

10%

2. i 3. radni dan

25%

4. radni dan

50%

5. radni dan

75%

nakon 5. radnog dana

100%

Za potrebe ovog članka, „nulti radni dan” znači radni dan od kojeg se kreditna institucija bezuvjetno obvezuje prihvatiti poznati iznos vrijednosnih papira po dogovorenoj cijeni.

3.  Institucije obavješćuju nadležna tijela o primjeni postupka iz ovog članka.

Odjeljak 3.Definicije faktora rizika i osjetljivosti

Pododjeljak 1.Definicije faktora rizika

Članak 325.mFaktori općeg kamatnog rizika

1.  Za sve faktore općeg kamatnog rizika, uključujući rizik inflacije i međuvalutni osnovni rizik, postoji jedan razred za svaku valutu, a svaki razred sadržava različite vrste faktora rizika.

Faktori delta općeg kamatnog rizika koji se primjenjuju na instrumente osjetljive na kamate relevantne su nerizične stope za svaku valutu i svaki od sljedećih rokova dospijeća: 0,25 godina, 0,5 godina, 1 godina, 2 godine, 3 godine, 5 godina, 10 godina, 15 godina, 20 godina, 30 godina. Institucije dodjeljuju faktore rizika određenim točkama linearnom interpolacijom ili metodom koja je najdosljednija funkcijama određivanja cijena kojom se neovisna funkcija za kontrolu rizika institucije koristi pri izvješćivanju višem rukovodstvu o tržišnim rizicima ili o dobiti i gubitcima.

2.  Institucije izračunavaju nerizične stope za svaku valutu na temelju instrumenata tržišta novca iz knjige trgovanja institucije koji imaju najniži kreditni rizik, primjerice prekonoćni indeksi kamatnih ugovora o razmjeni.

3.  Ako institucije ne mogu primijeniti pristup iz stavka 2., nerizične stope temelje se na jednoj ili više implicitnih tržišnih krivulja razmjene kamata kojima se institucija koristi za vrednovanje svojih pozicija po tržišnoj vrijednosti, primjerice međubankovne krivulje razmjena kamata.

Ako su podaci o implicitnim tržišnim krivuljama razmjene kamata iz stavka 2. i prvog podstavka ovog stavka nedostatni, nerizične stope mogu se izvesti iz najprimjerenijih krivulja državnih obveznica za određenu valutu.

Ako institucije primjenjuju faktore rizika dobivene u skladu s postupkom iz drugog podstavka ovog stavka za državne dužničke instrumente, državni dužnički instrumenti ne izuzimaju se od kapitalnih zahtjeva za rizik kreditne marže. U tim slučajevima, ako nije moguće razdvojiti nerizičnu stopu od sastavnice kreditne marže, osjetljivost na taj faktor rizika raspoređuje se na kategorije općeg kamatnog rizika i rizika kreditne marže.

4.  U slučaju faktora općeg kamatnog rizika, svaka valuta čini poseban razred. Institucije faktorima rizika u istom razredu, ali različitog roka dospijeća dodjeljuju različite pondere rizika u skladu s odjeljkom 6.

Institucije primjenjuju dodatne faktore rizika za rizik inflacije na dužničke instrumente čiji su novčani tokovi funkcionalno ovisni o stopama inflacije. Te dodatne faktore rizika čini jedan vektor implicitnih tržišnih stopa inflacije različitog roka dospijeća za svaku valutu. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima stopa inflacije koje se koriste kao varijable u modelu kojim institucija određuje cijene tog instrumenta.

5.  Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na dodatni faktor rizika za rizik inflacije iz stavka 4 kao promjenu vrijednosti instrumenta, u skladu sa svojim modelom određivanja cijena, kao rezultat pomaka od 1 postotnog boda u svakoj od sastavnica vektora. Svaka valuta čini poseban razred. Institucije u svakom razredu tretiraju inflaciju kao jedan faktor rizika, bez obzira na broj sastavnica svakog vektora. Institucije prebijaju sve osjetljivosti na inflaciju unutar razreda, koje su izračunane na navedeni način, kako bi dobile jedinstvenu neto osjetljivost po razredu.

6.  Dužnički instrumenti koje uključuju plaćanja u različitim valutama podložni su i riziku međuvalutne osnove između tih valuta. Za potrebe metode zasnovane na osjetljivostima faktori rizika koje institucije trebaju primjenjivati jest rizik međuvalutne osnove za svaku valutu u odnosu na američki dolar ili EUR. Institucija izračunava međuvalutne osnove koje nisu povezane s osnovom u odnosu na USD ili s osnovom u odnosu na EUR kao „osnovu u odnosu na USD” ili kao „osnovu u odnosu na EUR”.

Svaki faktor rizika međuvalutne osnove sastoji se od jednog vektora međuvalutne osnove različitog roka dospijeća za svaku valutu. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima međuvalutnih osnova koje se upotrebljavaju kao varijable u modelu kojim institucija određuje cijene tog instrumenta. Svaka valuta čini poseban razred.

Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na taj faktor rizika kao promjenu vrijednosti instrumenta, u skladu sa svojim modelom određivanja cijena, kao rezultat pomaka od 1 postotnog boda u svakoj od sastavnica vektora. Svaka valuta čini poseban razred. U svakom razredu postoje dva moguća zasebna faktora rizika, tj. osnova u odnosu na EUR i osnova u odnosu na USD, bez obzira na broj sastavnica u svakom vektoru međuvalutne osnove. Po razredu postoji najviše dvije neto osjetljivosti.

7.  Faktori vega općeg kamatnog rizika koji se primjenjuju na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na opću kamatnu stopu pretpostavljene su volatilnosti relevantnih nerizičnih stopa kako se navodi u stavcima 2. i 3., koji se raspoređuju u razrede ovisno o valuti te u sljedeće rokove dospijeća u svakom razredu: 0,5 godina, 1 godina, 3 godine, 5 godina, 10 godina. Za svaku valutu postoji jedan razred.

Institucije za potrebe netiranja smatraju da pretpostavljene volatilnosti povezane s jednakim nerizičnim stopama i raspoređene u iste rokove dospijeća predstavljaju isti faktor rizika.

Ako institucije raspoređuju pretpostavljene volatilnosti na dospijeća kako se navodi u ovom stavku, primjenjuje se sljedeće:

(a)  ako je dospijeće opcije usklađeno s dospijećem odnosnog instrumenta, u obzir se uzima jedinstveni faktor rizika, koji se raspoređuje u skladu s tim dospijećem.

(b)  ako je dospijeće opcije kraće od dospijeća odnosnog instrumenta, u obzir se uzimaju sljedeći faktori rizika:

(i)  prvi faktor rizika raspoređuje se u skladu s dospijećem opcije;

(ii)  drugi faktor rizika raspoređuje se u skladu s rokom do dospijeća odnosnog instrumenta opcije na dan isteka opcije.

8.  Faktori nelinearnosti općeg kamatnog rizika koje primjenjuju institucije sastoje se od jednog vektora nerizičnih stopa, koje predstavljaju određenu krivulju nerizičnog prinosa, za svaku valutu. Svaka valuta čini poseban razred. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima različitih dospijeća nerizičnih stopa koje se koriste kao varijable u modelu kojim institucija određuje cijene tog instrumenta.

9.  Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na svaki faktor rizika koji se upotrebljava u formuli za nelinearni rizik u skladu s člankom 325.h. Za potrebe izračuna nelinearnog rizika institucije razmatraju vektore koji odgovaraju različitim krivuljama prinosa i s različitim brojem sastavnica u odnosu na isti faktor rizika, uz uvjet da se ti vektori odnose na istu valutu. Institucije prebijaju osjetljivosti na isti faktor rizika. Postoji samo jedna neto osjetljivost po razredu.

Za inflaciju i rizike međuvalutne osnove ne primjenjuje se zahtjev za nelinearni rizik.

Članak 325.nFaktori rizika kreditne marže

koji nije predmet sekuritizacije

1.  Faktori delta-rizika kreditne marže koje institucije primjenjuju za instrumente koji nisu predmet sekuritizacije, a osjetljivi su na kreditnu maržu jednaki su stopama kreditne marže njihovih izdavatelja, izvedenih iz relevantnih dužničkih instrumenata i ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza, te se raspoređuju na svaki od sljedećih rokova dospijeća: 0,25 godina, 0,5 godina, 1 godina, 2 godine, 3 godine, 5 godina, 10 godina, 15 godina, 20 godina, 30 godina. Institucije primjenjuju jedan faktor rizika za svakog izdavatelja i svaki rok dospijeća bez obzira na to jesu li stope kreditne marže tog izdavatelja izvedene iz dužničkih instrumenata ili iz ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza. Razredi su sektorski razredi, kao što se navodi u odjeljku 6., a svaki razred uključuje sve faktore rizika dodijeljene odgovarajućem sektoru.

2.  Faktori vega-rizika kreditne marže koje institucije primjenjuju za opcije s odnosnim instrumentima koji nisu predmet sekuritizacije, a osjetljivi su na kreditnu maržu jednaki su pretpostavljenim volatilnostima stopa kreditne marže izdavatelja odnosnih instrumenata iz stavka 1., te se raspoređuju na sljedeće rokove dospijeća u skladu s rokom dospijeća opcije koja podliježe kapitalnim zahtjevima: 0,5 godina, 1 godina, 3 godine, 5 godina, 10 godina. Primjenjuju se isti razredi kao i razredi za delta-rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije.

3.  Faktori nelinearnog rizika kreditne marže koje institucije primjenjuju na instrumente koji nisu predmet sekuritizacije sastoje se od jednog vektora stopa kreditne marže, koji predstavlja krivulju kreditne marže određenog izdavatelja. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima različitih rokova dospijeća stopa kreditne marže koje se koriste kao varijable u modelu kojim institucija određuje cijene tog instrumenta. Primjenjuju se isti razredi kao i razredi za delta-rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije.

4.  Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na svaki faktor rizika koji se upotrebljava u formuli za nelinearni rizik u skladu s člankom 325.h. Za potrebe izračuna nelinearnog rizika institucije razmatraju vektore izvedene iz odgovarajućih dužničkih instrumenata ili iz ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza s različitim brojem sastavnica u odnosu na isti faktor rizika sve dok ti vektori odgovaraju istom izdavatelju.

Članak 325.oFaktori rizika kreditne marže

koji je predmet sekuritizacije

1.  Institucije primjenjuju faktore rizika kreditne marže za sekuritizacijske pozicije u korelacijskom portfelju koji je namijenjen trgovanju iz stavka 3. na sekuritizacijske pozicije u korelacijskom portfelju koji je namijenjen trgovanju, kako se navodi u članku 104. stavcima 7. do 9.,

Institucije primjenjuju faktore rizika kreditne marže za sekuritizacijske pozicije u korelacijskom portfelju koji nije namijenjen trgovanju iz stavka 5. na sekuritizacijske pozicije izvan korelacijskog portfelja koji je namijenjen trgovanju, kako se navodi u članku 104. stavcima od 7. do 9.

2.  Razredi koji se primjenjuju na rizik kreditne marže sekuritizacijskih pozicija u korelacijskom portfelju koji je namijenjen trgovanju jednaki su razredima koji se primjenjuju na rizik kreditne marže pozicija koje nisu predmet sekuritizacije, kako se navodi u odjeljku 6.

Razredi koji se primjenjuju na rizik kreditne marže sekuritizacijskih pozicija izvan korelacijskog portfelja koji je namijenjen trgovanju specifični su za tu kategoriju rizika, kako se navodi u odjeljku 6.

3.  Faktori rizika kreditne marže koje institucije primjenjuju na sekuritizacijske pozicije u korelacijskom portfelju koji je namijenjen trgovanju jesu sljedeći:

(a)  faktori delta-rizika jesu sve odgovarajuće stope kreditne marže izdavateljâ odnosnih izloženosti sekuritizacijske pozicije, izvedene iz odgovarajućih dužničkih instrumenata i ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza, te za svaki od sljedećih rokova dospijeća: 0,5 godina, 1 godina, 3 godine, 5 godina, 10 godina.

(b)  faktori vega-rizika primjenjivi na opcije sa sekuritizacijskim pozicijama u korelacijskom portfelju koji je namijenjen trgovanju kao odnosni instrumenti jesu pretpostavljene volatilnosti kreditne marže izdavateljâ odnosnih izloženosti sekuritizacijske pozicije, izvedene kako je opisano u točki (a) ovog stavka, koji se raspoređuju na sljedeće rokove dospijeća u skladu s dospijećem odgovarajuće opcije koja podliježe kapitalnim zahtjevima: 0,5 godina, 1 godina, 3 godine, 5 godina, 10 godina.

(c)  faktori nelinearnog rizika jesu odgovarajuće krivulje prinosa kreditne marže izdavatelja odnosnih izloženosti sekuritizacijske pozicije izražene kao vektor stopa kreditne marže za različite rokove dospijeća, izvedene kako se navodi u ovom stavku. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima različitih rokova dospijeća stopa kreditne marže koje se koriste kao varijable u modelu kojim institucija određuje cijene tog instrumenta.

4.  Institucije izračunavaju osjetljivost sekuritizacijske pozicije na svaki faktor rizika koji se upotrebljava u formuli za nelinearni rizik kako se navodi u članku 325.h. Institucije za potrebe izračuna nelinearnog rizika razmatraju vektore izvedene iz odgovarajućih dužničkih instrumenata ili iz ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza s različitim brojem sastavnica u odnosu na isti faktor rizika sve dok ti vektori odgovaraju istom izdavatelju.

5.  Faktori rizika kreditne marže koje institucija primjenjuje na sekuritizacijske pozicije izvan korelacijskog portfelja koji je namijenjen trgovanju i odnose se na maržu tranše, a ne na maržu odnosnih instrumenata, jesu sljedeći:

(a)  faktori delta-rizika jesu stope kreditne marže relevantne tranše, raspoređene na sljedeće rokove dospijeća, u skladu s rokom dospijeća tranše: 0,5 godina, 1 godina, 3 godine, 5 godina, 10 godina.

(b)  faktori vega-rizika koji se primjenjuju na opcije sa sekuritizacijskim pozicijama izvan korelacijskog portfelja koji je namijenjen trgovanju kao odnosni instrumenti jesu pretpostavljene volatilnosti kreditne marže tranši, a svaka od njih raspoređuje se na sljedeće rokove dospijeća u skladu s dospijećem opcije koja podliježe kapitalnim zahtjevima: 0,5 godina, 1 godina, 3 godine, 5 godina, 10 godina.

(c)  faktori nelinearnog rizika jednaki su kao i oni iz točke (a) ovog stavka. Na sve navedene faktore rizika primjenjuje se zajednički ponder rizika, kako se navodi u odjeljku 6.

Članak 325.p

Faktori rizika vlasničkih instrumenata

1.  Razredi za sve faktore rizika vlasničkih instrumenata sektorski su razredi iz odjeljka 6.

2.  Faktori delta-rizika vlasničkih instrumenata koje institucije primjenjuju jesu sve cijene vlasničkih vrijednosnih papira na promptnom tržištu i sve cijene repo poslova s vlasničkim instrumentima.

Za potrebe određivanja rizika vlasničkih instrumenata posebna repo krivulja vlasničkih instrumenata čini jedinstveni faktor rizika, koji se izražava kao vektor repo stopa za različita dospijeća. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima različitih repo stopa kreditne marže koje se koriste kao varijable u modelu kojim institucija određuje cijene tog instrumenta.

Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na taj faktor rizika kao promjenu vrijednosti instrumenta, u skladu sa svojim modelom određivanja cijena, kao rezultat pomaka od 1 postotnog boda u svakoj od sastavnica vektora. Institucije prebijaju osjetljivosti na faktor rizika repo stopa istog vlasničkog vrijednosnog papira bez obzira na broj sastavnica svakog vektora.

3.  Faktori vega-rizika vlasničkih instrumenata koje institucije primjenjuju na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na vlasničke instrumente jesu pretpostavljene volatilnosti cijena vlasničkih vrijednosnih papira na promptnom tržištu, koji se raspoređuju na sljedeće rokove dospijeća u skladu s rokovima dospijeća odgovarajućih opcija koje podliježu kapitalnim zahtjevima: 0,5 godina, 1 godina, 3 godine, 5 godina, 10 godina. Za repo stope za vlasničke instrumente ne primjenjuje se kapitalni zahtjev za vega-rizik.

4.  Faktori nelinearnog rizika vlasničkih instrumenata koje institucije primjenjuju na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na vlasničke instrumente jesu cijene vlasničkih vrijednosnih papira na promptnom tržištu, bez obzira na rok dospijeća odgovarajućih opcija. Zahtjev za nelinearni rizik ne primjenjuje se za repo stope za vlasničke instrumente.

Članak 325.qFaktori robnog rizika

1.  Razredi za sve faktore robnog rizika sektorski su razredi iz odjeljka 6.

2.  Faktori delta-rizika robe koje institucije primjenjuju na instrumente osjetljive na robu jesu promptne tržišne cijene robe prema vrsti robe i prema svakom razredu kakvoće. Institucije polaze od pretpostavke da dvije cijene za istu vrstu robe, istog roka dospijeća i s istom vrstom ugovorne kakvoće predstavljaju isti faktor rizika samo ako je skup pravnih odredaba koje se odnose na mjesto isporuke jednak.

3.  Faktori vega-rizika robe koje institucije primjenjuju na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na robu jesu pretpostavljene volatilnosti cijena robe po vrsti robe, koji se raspoređuju na sljedeće rokove dospijeća u skladu s rokovima dospijeća odgovarajućih opcija koje podliježu kapitalnim zahtjevima: 0,5 godina, 1 godina, 3 godine, 5 godina, 10 godina. Institucije osjetljivosti na istu vrstu robe koja je raspoređena u isti rok dospijeća smatraju jedinstvenim faktorom rizika, koji institucije zatim prebijaju.

4.  Faktori nelinearnog rizika za robe koje institucije primjenjuju na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na robe jedan je skup cijena robe s različitim rokovima dospijeća za svaku vrstu robe, izražen kao vektor. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima cijena te robe koje se koriste kao varijable u modelu kojim institucija određuje cijene tog instrumenta. Institucije ne smiju razlikovati cijene robe po kakvoći ili mjestu isporuke.

Osjetljivost instrumenta na svaki faktor rizika koji se upotrebljava u formuli za nelinearni rizik izračunava se u skladu s člankom 325.h. Za potrebe izračuna nelinearnog rizika institucije smatraju da vektori s različitim brojem sastavnica čine isti faktor rizika, uz uvjet da se ti vektori odnose na istu vrstu robe.

Članak 325.rFaktori valutnog rizika

1.  Faktori delta valutnog rizika koje institucije primjenjuju na instrumente koji su osjetljivi na valute jesu svi promptni tečajevi između valute u kojoj je instrument nominiran i izvještajne valute institucije. Za svaki par valuta postoji jedan razred, koji sadržava jedinstveni faktor rizika i jedinstvenu neto osjetljivost.

2.  Faktori vega-rizika za valute koje institucije primjenjuju na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na valute jesu pretpostavljene volatilnosti tečajeva između parova valuta iz stavka 1. Te pretpostavljene volatilnosti tečajeva raspoređuju se na sljedeća dospijeća u skladu s rokom dospijeća odgovarajućih opcija koje podliježu kapitalnim zahtjevima: 0,5 godina, 1 godina, 3 godine, 5 godina, 10 godina.

3.  Faktori nelinearnog rizika za valute koje institucije primjenjuju na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na valute jednaki su onima iz stavka 1.

4.  Institucije nisu obvezne razlikovati između varijanti valute „onshore” i „offshore” (unutar zemlje i izvan nje) za sve valutne faktore delta-rizika, vega-rizika i nelinearnog rizika.

Pododjeljak 2.: Definicije osjetljivosti

Članak 325.sOsjetljivosti na delta-rizik

1.  Institucije izračunavaju delta osjetljivosti na opći kamatni rizik (GIRR) na sljedeći način:

(a)  osjetljivosti na faktore rizika koji se sastoje od nerizičnih stopa izračunavaju se na sljedeći način:

 

pri čemu:

= stopa nerizične krivulje k a s dospijećem t;

Vi (.) = funkcija određivanja cijene instrumenta i;

x, y = ostale varijable u modelu za određivanje cijena.

  osjetljivosti na faktore rizika koji se sastoje od rizika inflacije i međuvalutne osnove () izračunavaju se na sljedeći način:

 

pri čemu:

= vektor s brojem m sastavnica koje predstavljaju krivulju pretpostavljene inflacije ili krivulju međuvalutne osnove za određenu valutu j, pri čemu je m jednak broju varijabli koje se odnose na inflaciju ili međuvalutne elemente koje se upotrebljavaju u modelu za određivanje cijene instrumenta i;

= jedinična matrica dimenzije (1 x m);

Vi (.) = funkcija određivanja cijene instrumenta i;

y, z = ostale varijable u modelu za određivanje cijena

2.  Institucije izračunavaju osjetljivosti na delta-rizik kreditne marže za sve sekuritizacijske pozicije i nesekuritizacijske pozicije () na sljedeći način:

pri čemu:

= vrijednost stope kreditne marže izdavatelja j na dan dospijeća t;

Vi (.) = funkcija određivanja cijene instrumenta i;

x, y = ostale varijable u modelu za određivanje cijena.

3.  Institucije izračunavaju delta osjetljivosti za vlasničke instrumente na sljedeći način:

(a)  osjetljivosti na faktore rizika (sk) koji se sastoje od cijene vlasničkih instrumenata na promptnom tržištu izračunavaju se na sljedeći način:

pri čemu:

k = određeni vlasnički vrijednosni papir;

EQk = vrijednost promptne cijene toga vlasničkog vrijednosnog papira; i

Vi (.) = funkcija za određivanje cijene instrumenta i.

x, y = ostale varijable u modelu za određivanje cijena

(b)  osjetljivosti na faktore rizika koji se sastoje od repo stopa za vlasničke instrumente izračunavaju se na sljedeći način:

 

pri čemu:

k = indeks koji označava vlasničke instrumente;

= vektor s brojem sastavnica m, koji predstavlja strukturu uvjeta repo ugovora za određeni vlasnički instrument k, pri čemu je m jednak broju cijena repo ugovora koje odgovaraju različitim rokovima dospijeća, koje se upotrebljavaju u modelu za određivanje cijene instrumenta i;

= jedinična matrica dimenzije (1 x m);

Vi (.) = funkcija određivanja cijene instrumenta i;

y, z = ostale varijable u modelu za određivanje cijene instrumenta i.

4.  Institucije izračunavaju delta osjetljivosti robe na svaki faktor rizika k (sk) na sljedeći način:

pri čemu:

k = određeni faktor robnog rizika;

CTYk = vrijednost faktora rizika k;

Vi (.) = tržišna vrijednost instrumenta i kao funkcija faktora rizika k.

5.  Institucije izračunavaju delta osjetljivosti valute na svaki faktor valutnog rizika k (sk) na sljedeći način:

pri čemu:

k = određeni faktor valutnog rizika;

FXk = vrijednost faktora rizika;

Vi (.) = tržišna vrijednost instrumenta i kao funkcija faktora rizika k.

Članak 325.tOsjetljivosti na vega-rizik

1.  Institucije izračunavaju osjetljivost opcije na vega-rizik za određeni faktor rizika k (sk) na sljedeći način:

pri čemu:

k = posebni faktor vega-rizika, koji se sastoji od pretpostavljene volatilnosti;

= vrijednost tog faktora rizika, koji treba izraziti u obliku postotka;

x, y = ostale varijable u modelu za određivanje cijena.

2.  U slučaju kategorija rizika gdje faktori vega-rizika imaju dimenziju dospijeća, ali se ne primjenjuju sva pravila raspoređivanja faktora rizika jer opcije nemaju rok dospijeća, institucije te faktore rizika raspoređuje na najdulje propisano dospijeće. Te opcije podliježu primjeni uvećanja za preostale rizike.

3.  U slučaju opcija bez izvršnih cijena ili ograničenja i opcija s više izvršnih cijena ili ograničenja, institucija primjenjuje raspoređivanje na izvršne cijene i rok dospijeća kojima se koristi interno za određivanje cijene opcije. Te opcije podliježu i primjeni uvećanja za preostale rizike.

4.  Institucije ne izračunavaju vega-rizik za sekuritizacijske tranše u korelacijskom portfelju namijenjenom trgovanju iz članka 104. stavaka 7. do 9. koje nemaju pretpostavljenu volatilnost. Za te sekuritizacijske tranše izračunavaju se zahtjevi za delta-rizik i nelinearni rizik.

Članak 325.uZahtjevi za izračune osjetljivosti

1.  Institucije izvode osjetljivosti primjenom formula iz ovog pododjeljka iz modela za određivanje cijena kojim se institucija služi za prijavljivanje dobiti i gubitka višem rukovodstvu.

Odstupajući od prvog podstavka, nadležna tijela mogu zahtijevati od institucije kojoj je odobrena primjena pristupa internih modela iz Poglavlja 1.b ove glave da primjenjuje modele za određivanje cijena iz modela za mjerenje rizika njihovih pristupa internih modela u izračunu osjetljivosti u okviru ovog Poglavlja za izračun i izvješćivanje o kapitalnim zahtjevima za tržišne rizike kako je navedeno u članku 325.ba stavku 2. točki (b).

2.  Institucije polazi od pretpostavke da pretpostavljena volatilnost ostaje konstantna pri izračunu delta osjetljivosti za instrumente koji uključuju opcionalnost.

3.  Institucije pri izračunu osjetljivosti na vega opći kamatni rizik ili opći kamatni rizik pretpostavljaju da odnosni instrument opcije slijedi lognormalnu ili normalnu distribuciju u modelima za određivanje cijena iz kojih se izvode osjetljivosti. Institucije pri izračunu osjetljivosti na vega-rizik vlasničkog instrumenta, robe ili valute pretpostavljaju da odnosni instrument slijedi lognormalnu ili normalnu distribuciju u modelima za određivanje cijena iz kojih se izvode osjetljivosti.

4.  Institucije izračunavaju sve osjetljivosti isključujući prilagodbe kreditnog vrednovanja.

4.a  Odstupajući od stavka 1., institucija uz prethodno odobrenje nadležnih tijela može upotrebljavati alternativne definicije osjetljivosti na delta-rizik u izračunu kapitalnih zahtjeva pozicija iz knjige trgovanja u okviru ovog poglavlja ako ispunjava sve sljedeće uvjete:

  (a)  te alternativne definicije upotrebljavaju se za potrebe internog upravljanja rizikom te kada neovisna jedinica za kontrolu rizika unutar institucije prijavljuje dobit i gubitak višem rukovodstvu;

  (b)  institucija dokazuje da su relevantne osjetljivosti za tu poziciju bolje obuhvaćene alternativnim definicijama nego formulama iz ovog pododjeljka te da se osjetljivosti koje iz tog proizlaze bitno ne razlikuju od tih formula.

4.b  Odstupajući od stavka 1., institucija uz prethodno odobrenje nadležnih tijela može računati vega osjetljivosti na temelju linearne pretvorbe alternativnih definicija osjetljivosti u izračunu kapitalnih zahtjeva pozicija iz knjige trgovanja u okviru ovog poglavlja ako ispunjava sve sljedeće uvjete:

  (a)  te alternativne definicije upotrebljavaju se za potrebe internog upravljanja rizikom te kada neovisna jedinica za kontrolu rizika unutar institucije prijavljuje dobit i gubitak višem rukovodstvu;

  (b)  institucija dokazuje da su osjetljivosti za tu poziciju bolje obuhvaćene alternativnim definicijama nego formulama iz ovog pododjeljka te da linearna pretvorba iz prvog podstavka odražava osjetljivost na vega-rizik.

Odjeljak 4.Uvećanje za preostali rizik

Članak 325.vKapitalni zahtjevi za preostale rizike

1.  Institucije uz kapitalne zahtjeve za tržišni rizik iz odjeljka 2. ovog poglavlja primjenjuju dodatne kapitalne zahtjeve u skladu s ovim člankom na instrumente izložene preostalim rizicima.

2.  Instrumenti su izloženi preostalim rizicima ako ispunjavaju bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)  instrument se odnosi na egzotični odnosni instrument;

  Egzotični odnosni instrumenti su instrumenti iz knjige trgovanja s odnosnom izloženošću koji nisu u području primjene tretmana za delta-rizike, vega-rizike ili nelinearne rizike u okviru metode zasnovane na osjetljivostima utvrđene u odjeljku 2 ili zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjenja obveza utvrđenog u odjeljku 5.

  Egzotične odnosne izloženosti obuhvaćaju: rizik dugovječnosti, vremenske prilike, prirodne katastrofe i buduće ostvarene volatilnosti.

(b)  instrument nosi druge preostale rizike.

  Instrumentima koji nose druge preostale rizike smatraju se oni koji ispunjavaju sljedeće kriterije:

  (i)  instrument podliježe kapitalnim zahtjevima za vega-rizik i nelinearni rizik u metodi zasnovanoj na osjetljivostima utvrđenoj u odjeljku 2. i generira isplate koje se ne mogu ponoviti kao konačna linearna kombinacija standardnih opcija s jedinstvenom odnosnom cijenom vlasničkih instrumenata, cijenom robe, tečajem, cijenom obveznica, cijenom ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza i kamatnim ugovorima o razmjeni; ili

  (ii)  Instrument je sekuritizacijska pozicija uključena u korelacijski portfelj namijenjen trgovanju kako se navodi u članku 104. stavcima 7. do 9. Ne uzimaju se u obzir nesekuritizacijske zaštite uključene u korelacijski portfelj namijenjen trgovanju.

3.  Institucije izračunavaju dodatne kapitalne zahtjeve iz stavka 1. kao zbroj bruto zamišljenih iznosa instrumenata iz stavka 2. pomnožen sljedećim ponderima rizika:

(a)  1,0 % u slučaju instrumenata iz stavka 2. točke (a);

(b)  0,1 % u slučaju instrumenata iz stavka 2. točke (b).

4.  Odstupajući od stavka 1., institucija ne primjenjuje kapitalne zahtjeve za preostale rizike na instrument koji ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)  instrument je uvršten na priznatu burzu;

(b)  instrument je prihvatljiv za središnje poravnanje u skladu s Uredbom (EU) 648/2012;

(c)  instrumentom se u potpunosti prebija tržišni rizik druge pozicije iz knjige trgovanja, u kojem slučaju se te dvije potpuno usklađene pozicije iz knjige trgovanja izuzimaju od kapitalnog zahtjeva za preostale rizike.

5.  EBA izrađuje regulatorne tehničke standarde kojima se pobliže definiraju egzotični odnosni instrumenti te navode instrumenti koji su izloženi drugim preostalim rizicima za potrebe stavka 2.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do [petnaest mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Odjeljak 5.Kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjenja obveza

Članak 325.wDefinicije i opće odredbe

1.  Kapitalni zahtjevi za rizik nastanka statusa neispunjenja obveza primjenjuju se na dužničke i vlasničke instrumente, na izvedenice kojima su prethodni instrumenti odnosni instrumenti te na izvedenice na čije isplate ili fer vrijednosti utječe nastanak statusa neispunjavanja obveza dužnika koji nije druga ugovorna strana izvedenice. Institucije izračunavaju zahtjeve za rizik nastanka statusa neispunjenja obveza zasebno za svaku od sljedećih vrsta instrumenata: instrumenti koji nisu predmet sekuritizacije, sekuritizacije koje nisu uključene u korelacijski portfelj namijenjen trgovanju i sekuritizacije koje su uključene u korelacijski portfelj namijenjen trgovanju. Konačni kapitalni zahtjevi za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza institucije dobivaju se zbrajanjem te tri sastavnice.

2.  Za potrebe ovog odjeljka primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)  „kratka izloženost” znači da institucija nastankom statusa neispunjenja obveza izdavatelja ili grupe izdavatelja institucija ostvaruje dobit, bez obzira na vrstu instrumenta ili transakcije kojom je nastala izloženost.

(b)  „duga izloženost” znači da institucija nastankom statusa neispunjenja obveza izdavatelja ili grupe izdavatelja ostvaruje gubitak, bez obzira na vrstu instrumenta ili transakcije kojom je nastala izloženost.

(c)  „bruto iznos iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza” znači procijenjeni obujam gubitka ili dobiti koji bi nastanak statusa neispunjenja obveza dužnika prouzročio na određenoj izloženosti.

(d)  „neto iznos iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza” znači procijenjeni obujam gubitka ili dobiti koji bi nastanak statusa neispunjenja obveza dužnika prouzročio određenoj instituciji, nakon što je provedeno prebijanje bruto iznosa iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza.

(e)  „LGD” znači gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika na instrumentu koji je izdao taj dužnik izražen kao udio zamišljene vrijednosti instrumenta.

(f)  „ponderi rizika nastanka statusa neispunjenja obveza” znači postotak koji predstavlja procijenjene vjerojatnosti nastanka statusa neispunjenja obveza svakog dužnika u odnosu na kreditnu sposobnost tog dužnika.

Pododjeljak 1.zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjenja obveza

koji nije predmet sekuritizacije

Članak 325.xBruto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza

1.  Institucije izračunavaju bruto iznose iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza za svaku dugu izloženost dužničkim instrumentima primjenom sljedeće formule:

JTDlong = max{LGD · Vnotional + P&Llong + Adjustmentlong; 0}

pri čemu:

Vnotional = zamišljena vrijednost instrumenta;

P&Llong = izraz kojim se prilagođuju dobitci ili gubitci koje je institucija već uzela u obzir zbog promjena fer vrijednosti instrumenta koji stvara dugu izloženost. Dobitci se u formulu unose s pozitivnim predznakom, a gubitci s negativnim predznakom.

Adjustmentlong = iznos za koji će se zbog strukture izvedenice gubitak institucije u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza povećati ili smanjiti u odnosu na potpuni gubitak odnosnog instrumenta. Povećanja se u izraz Adjustmentlong unose s pozitivnim predznakom, a smanjenja s negativnim predznakom.

2.  Institucije izračunavaju bruto iznose iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza za svaku kratku izloženost dužničkim instrumentima primjenom sljedeće formule:

JTDshort = min{LGD · Vnotional + P&Lshort + Adjustmentshort; 0}

pri čemu:

Vnotional = zamišljena vrijednost instrumenta koja se u formulu unosi s negativnim predznakom;

P&Lshort = izraz kojim se prilagođuju dobitci ili gubitci koje je institucija već uzela u obzir zbog promjena fer vrijednosti instrumenta koji stvara kratku izloženost. Dobitci se u formulu unose s pozitivnim predznakom, a gubitci s negativnim predznakom.

Adjustmentshort = iznos za koji će se zbog strukture izvedenice dobitak institucije u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza povećati ili smanjiti u odnosu na potpuni gubitak odnosnog instrumenta. Smanjenja se u izraz Adjustmentshort unose s pozitivnim predznakom, a povećanja s negativnim predznakom.

3.  LGD za dužničke instrumente koji institucije primjenjuju za potrebe izračuna stavaka 1. i 2. jest sljedeći:

(a)  izloženosti nenadređenim dužničkim instrumentima raspoređuju se u LGD od 100 %;

(b)  izloženosti nadređenim dužničkim instrumentima raspoređuju se u LGD od 75 %;

(c)  izloženosti pokrivenim obveznicama, kako se navodi u članku 129., raspoređuju se u LGD od 25 %.

4.  Za potrebe izračuna iz stavaka 1. i 2., u slučaju dužničkih instrumenata zamišljena vrijednost jest nominalna vrijednost dužničkog instrumenta. Za potrebe izračuna iz stavaka 1. i 2., u slučaju izvedenica koje se temelje na odnosnom dužničkom vrijednosnom papiru zamišljena vrijednost jest nominalna vrijednost odnosnog dužničkog instrumenta.

5.  Institucije izračunavaju bruto iznose iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza za izloženosti prema vlasničkim instrumentima na sljedeći način, umjesto na načine navedene u stavcima 1. i 2.:

 

ako je

V = fer vrijednost vlasničkog instrumenta ili, u slučaju izvedenice na temelju vlasničkih instrumenata, fer vrijednost odnosnog vlasničkog instrumenta izvedenice.

6.  Institucije za potrebe izračuna iz stavka 6 vlasničkim instrumentima dodjeljuju LGD od 100 %.

7.  U slučaju izloženosti riziku nastanka statusa neispunjavanja obveza koje proizlaze iz izvedenica čije isplate u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika nisu povezane sa zamišljenom vrijednosti konkretnog instrumenta koji je izdao taj dužnik, s LGD-om dužnika ili s instrumentom koji je izdao taj dužnik, institucije za procjenu bruto iznosa iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza primjenjuju alternativne metodologije u skladu s definicijom bruto iznosa iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza iz stavka 3. članka 325.t.

8.  EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje način kojim institucije izračunavaju iznose iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza za različite vrste instrumenata u skladu s ovim člankom te alternativne metodologije koje institucije primjenjuju za potrebe procjene bruto iznosa iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza iz stavka 7.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do [petnaest mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 325.yNeto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza

1.  Institucije izračunavaju neto iznose iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza prebijanjem bruto iznosa iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza i dugih izloženosti. Prebijanje je moguće samo između izloženosti prema istom dužniku među kojima kratke izloženosti imaju istu ili nižu nadređenost u odnosu na duge izloženosti.

2.  Prebijanje je potpuno ili djelomično, ovisno o rokovima dospijeća izloženosti prebijanja:

(a)  prebijanje se provodi u potpunosti ako sve izloženosti prebijanja imaju rokove dospijeća od jedne godine ili dulje;

(b)  prebijanje se provodi djelomično ako najmanje jedna od izloženosti prebijanja ima rok dospijeća kraći od jedne godine, u kojem slučaju se obujam iznosa iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza za svaku izloženost s rokom dospijeća kraćim od jedne godine prilagođuje naniže omjerom roka dospijeća izloženosti i jedne godine.

3.  Ako nije moguće provesti prebijanje, bruto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza moraju biti jednaki neto iznosima iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza u slučaju izloženosti s rokovima dospijeća od jedne godine ili duljima. Bruto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza s rokovima dospijeća kraćima od jedne godine prilagođuju se naniže kako bi se izračunali neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza.

Faktor prilagodbe za te izloženosti omjer je roka dospijeća izloženosti u odnosu na jednu godinu, a najkraći je rok tri mjeseca.

4.  Za potrebe stavaka 2. i 3., uzimaju se u obzir rokovi dospijeća ugovora o izvedenicama, a ne rokovi dospijeća njihovih odnosnih instrumenata. Gotovinske izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja dodjeljuje se rok dospijeća od jedne godine ili tri mjeseca, prema procjeni same institucije.

Članak 325.z

Izračun kapitalnog zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza

1.  Neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza, bez obzira na vrstu druge ugovorne strane, množe se odgovarajućim ponderima rizika nastanka statusa neispunjenja obveza u skladu s njihovom kreditnom kvalitetom kako je navedeno u Tablici 2.:

Tablica 2.

Kategorija kreditne kvalitete

Ponder rizika statusa neispunjavanja obveze

Stupanj kreditne kvalitete 1

0.5%

Stupanj kreditne kvalitete 2

3%

Stupanj kreditne kvalitete 3

6%

Stupanj kreditne kvalitete 4

15%

Stupanj kreditne kvalitete 5

30%

Stupanj kreditne kvalitete 6

50%

Bez rejtinga

15%

U statusu neispunjavanja obveza

100%

2.  Izloženosti kojima bi prema standardiziranom pristupu za kreditni rizik bio dodijeljen ponder rizika 0 % u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2. dodjeljuje se ponder rizika statusa neispunjavanja obveze 0 % za kapitalne zahtjeve za rizik statusa neispunjavanja obveze.

3.  Ponderirani neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza raspoređuju se u sljedeće razrede: trgovačka društva, države i lokalne samouprave/općine.

4.  Ponderirani neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza agregiraju se u svakom razredu u skladu sa sljedećom formulom:

ako je

i = indeks koji označava instrument koji pripada razredu b;

= kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za razred b;

= koeficijent kojim se priznaju koristi odnosa zaštite od rizika unutar razreda, koji se izračunava na sljedeći način:

 

Zbrajanje dugih i kratkih pozicija za potrebe i provodi se za sve pozicije unutar razreda bez obzira na stupanj kreditne kvalitete kojem su pozicije dodijeljene, čime se dobivaju kapitalni zahtjevi za rizik statusa neispunjavanja obveze za određeni razred.

5.  Konačni kapitalni zahtjev za rizik statusa neispunjavanja obveza koji nije predmet sekuritizacije dobiva se jednostavnim zbrajanjem kapitalnih zahtjeva na razini razreda.

Pododjeljak 2.Zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjenja obveza koji je predmet sekuritizacije (korelacijski portfelj koji nije namijenjen trgovanju)

Članak 325.aaIznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza

1.  Bruto iznosi iznenadnog statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacijske pozicije jednaki su fer vrijednostima sekuritizacijskih izloženosti.

2.  Neto iznosi iznenadnog statusa neispunjavanja obveza određuju se prebijanjem dugih bruto iznosa iznenadnog statusa neispunjavanja obveza s kratkim bruto iznosima iznenadnog statusa neispunjavanja obveza. Prebijanje je moguće isključivo između sekuritizacijskih izloženosti s istim odnosnim skupom imovine koje pripadaju istoj tranši. Nije dopušteno prebijanje između sekuritizacijskih izloženosti s različitim odnosnim skupovima imovine, čak i kada su točke spajanja i točke odvajanja jednake.

3.  Ako se rastavljanjem ili sastavljanjem postojećih sekuritizacijskih izloženosti mogu savršeno oponašati druge postojeće sekuritizacijske izloženosti, osim roka dospijeća, za potrebe prebijanja mogu se primijeniti izloženosti dobivene rastavljanjem ili sastavljanjem umjesto izvornih izloženosti.

4.  Ako se rastavljanjem ili sastavljanjem postojećih izloženosti kod referentnih subjekata može savršeno oponašati struktura čitave tranše postojeće sekuritizacijske izloženosti, za potrebe prebijanja mogu se primijeniti izloženosti dobivene rastavljanjem ili sastavljanjem. Ako se s referentnim subjektima postupa na navedeni način, na njih se više ne primjenjuje postupanje za rizik nastanka statusa neispunjenja obveza koji nije predmet sekuritizacije.

5.  Članak 325.y primjenjuje se na izvorne i ponovljene sekuritizacijske izloženosti. Relevantni su rokovi dospijeća sekuritizacijskih tranši.

Članak 325.abIzračun kapitalnog zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacije

1.  Neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacijske izloženosti množe se s ponderom rizika 8 % koji se primjenjuje na relevantnu sekuritizacijsku izloženost, uključujući STS sekuritizacije, iz knjige pozicija kojima se ne trguje u skladu s hijerarhijom pristupa iz glave II., poglavlja 5., odjeljka 3., bez obzira na vrstu druge ugovorne strane.

2.  Na sve tranše za koje se ponderi rizika izračunavaju u skladu s pristupima SEC-IRBA i SEC-ERBA primjenjuje se rok dospijeća od jedne godine.

3.  Iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza ponderirani rizikom za pojedinačne gotovinske sekuritizacijske izloženosti ograničavaju se na razinu fer vrijednosti pozicije.

4.  Neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza ponderirani rizikom raspoređuju se u sljedeće razrede:

(a)  jedan zajednički razred za sva trgovačka društva, bez obzira na regiju.

(b)  44 različita razreda koji odgovaraju jednom razredu po regiji za svaku od jedanaest definiranih kategorija imovine. Jedanaest razreda imovine su ABCP, krediti i najmovi za kupnju automobila, RMBS, kreditne kartice, CMBS, financijski instrumenti kolateralizirani kreditima, financijski instrumenti osigurani dužničkim financijskim instrumentima, instrumenti CDO na kvadrat (CDO-squared), mala i srednja poduzeća, studentski krediti, ostala imovina stanovništva, ostala imovina velikih klijenata. Četiri regije su Azija, Europa, Sjeverna Amerika i ostale regije.

5.  Institucije se pri raspoređivanju sekuritizacijske izloženosti u određeni razred oslanjaju na klasifikaciju koja se obično koristi na tržištu. Institucije raspoređuju svaku sekuritizacijsku izloženost u jedan od navedenih razreda. Sve sekuritizacijske izloženosti koje institucija ne može rasporediti prema vrsti ili regiji odnosne imovine raspoređuje se u kategorije „ostala imovina stanovništva”, „ostala imovina velikih klijenata” ili „ostale regije”.

6.  Ponderirani neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza raspoređuju se u svakom razredu na isti način kao i rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza nesekuritizacijskih izloženosti, primjenom formule iz članka 325.z stavka 4., čime se dobiva kapitalni zahtjev za rizik statusa neispunjavanja obveza za svaki razred.

7.  Konačni kapitalni zahtjev za rizik statusa neispunjavanja obveza koji nije predmet sekuritizacije dobiva se jednostavnim zbrajanjem kapitalnih zahtjeva na razini razreda.

Pododjeljak 3.Zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjenja obveza koji je predmet sekuritizacije (korelacijski portfelj namijenjen trgovanju)

Članak 325.acPodručje primjene

1.  Kapitalni zahtjev za korelacijski portfelj namijenjen trgovanju uključuje rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacijske izloženosti ili za zaštite koje nisu predmet sekuritizacije. Te se zaštite isključuju iz izračuna rizika nastanka statusa neispunjenja obveza koji nije predmet sekuritizacije. Ne primjenjuje se korist diversifikacije između zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjenja obveza koji nije predmet sekuritizacije, zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjenja obveza koji je predmet sekuritizacije (korelacijski portfelj koji nije namijenjen trgovanju) i zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjenja obveza koji je predmet sekuritizacije (korelacijski portfelj koji je namijenjen trgovanju)

2.  Iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza za svaku pravnu osobu izdavatelja pojedinačnih sastavnica za kreditne i vlasničke izvedenice koje nisu predmet sekuritizacije, a kojima se trguje na burzi, određuju se pristupom pregleda.

Članak 325.adIznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza za korelacijski portfelj namijenjen trgovanju

1.  Bruto iznosi iznenadnog statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacijske izloženosti i nesekuritizacijske izloženosti u korelacijskom portfelju namijenjenom trgovanju jednaki su fer vrijednostima tih izloženosti.

2.  Kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza tretiraju se kao tranširani proizvodi sa sljedećim točkama spajanja i točkama odvajanja:

(a)  točka spajanja = (N – 1) / ukupan broj subjekata

(b)  točka odvajanja = N / ukupan broj subjekata

pri čemu je „ukupan broj subjekata” ukupan broj subjekata u odnosnoj košarici ili odnosnom skupu imovine.

3.  Neto iznosi iznenadnog statusa neispunjavanja obveza određuju se prebijanjem dugih s kratkim bruto iznosima iznenadnog statusa neispunjavanja obveza. Prebijanje je moguće isključivo između izloženosti koje su u svim pogledima, osim roka dospijeća, jednake. Prebijanje je moguće isključivo u sljedećim slučajevima:

(a)  za proizvode koji se temelje na dioničkom indeksu prebijanje je moguće prema rokovima dospijeća unutar iste skupine, serije i tranši indeksa, podložno sukladnosti sa specifikacijama za izloženosti kraće od jedne godine iz članka 325.y. Prebijanje za duge i kratke bruto iznose iznenadnog statusa neispunjavanja obveza koji su savršena ponavljanja može se provesti rastavljanjem na ekvivalentne izloženosti koje se odnose na jedan subjekt primjenom modela za vrednovanje. Za potrebe ovog članka rastavljanje s modelom za vrednovanje znači da se pojedina sastavnica indeksa vrednuje kao razlika između bezuvjetne vrijednosti sekuritizacije i uvjetne vrijednosti sekuritizacije uz pretpostavku da taj subjekt dođe u status neispunjavanja obveza uz LGD 100 %. U tim slučajevima zbroj bruto iznosa iznenadnog statusa neispunjavanja obveza ekvivalentnih izloženosti koje se odnose na jedan subjekt dobivenih rastavljanjem jednak je bruto iznosu iznenadnog statusa neispunjavanja obveza nerastavljene izloženosti.

(b)  Prebijanje s pomoću rastavljanja kako je opisano u točki (a) nije dopušteno za resekuritizaciju.

(c)  Za indekse i tranše indeksa prebijanje je moguće prema rokovima dospijeća unutar iste skupine, serija i tranši indeksa s pomoću ponavljanja ili rastavljanja. Za potrebe ovog članka:

(i)  ponavljanje znači da se pojedinačni sekuritizacijski indeksi kombiniraju kako bi oponašali drugu tranšu iste serije indeksa ili kako bi oponašali netranširanu poziciju u seriji indeksa.

(ii)  rastavljanje znači oponašanje indeksa sekuritizacijom kojoj su odnosne izloženosti u skupu jednake izloženostima jednog subjekta koje čine taj indeks.

Ako su duge i kratke izloženosti jednake osim jedne preostale sastavnice, dopušteno je prebijanje, a neto iznos iznenadnog statusa neispunjavanja obveza odražava preostalu izloženost.

(d)  Ne mogu se prebijati različite tranše iste serije indeksa, različite serije istog indeksa i različite skupine indeksa.

Članak 325.aeIzračun kapitalnog zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za korelacijski portfelj namijenjen trgovanju

1.  Neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza množe se sljedećim:

(a)  za tranširane proizvode, ponderima rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza koji odgovaraju njihovoj kreditnoj kvaliteti kako se navodi u članku 325.z stavcima 1. i 2.;

(b)  za netranširane proizvode, ponderima rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza iz članka 325.ab stavka 1.

2.  Neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza ponderirani rizikom raspoređuju se u razrede koji odgovaraju tom indeksu.

3.  Ponderirani neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza agregiraju se u svakom razredu u skladu sa sljedećom formulom:

ako je

i = instrument koji pripada razredu b;

= kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za razred b;

ctp = koeficijent kojim se priznaju koristi odnosa zaštite od rizika unutar razreda, koji se izračunava u skladu s formulom iz članka 325.z stavka 4., ali uz primjenu dugih i kratkih pozicija u cijelom korelacijskom portfelju namijenjenom trgovanju, a ne samo pozicija u određenom razredu.

4.  Institucije izračunavaju kapitalne zahtjeve za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza korelacijskog portfelja namijenjenog trgovanju (DRCCTP) primjenom sljedeće formule:

  

Odjeljak 6.Ponderi rizika i korelacije

Pododjeljak 1.Ponderi delta-rizika i korelacije

Članak 325.afPonderi općeg kamatnog rizika

1.  Za valute koje nisu uključene u potkategoriju najlikvidnijih valuta kako se navodi u članku 325.be stavku 5. točki (b), ponderi rizika za faktore rizika nerizičnih stopa jesu sljedeći:

Tablica 3.

Dospijeće

0,25 godina

0,5 godina

1 godina

2 godine

3 godine

Ponder rizika (postotni bodovi)

2.4%

2.4%

2.25%

1.88%

1.73%

Dospijeće

5 godina

10 godina

15 godina

20 godina

30 godina

Ponder rizika (postotni bodovi)

1.5%

1.5%

1.5%

1.5%

1.5%

2.  Za sve faktore rizika inflacije i međuvalutne osnove određuje se zajednički ponder rizika 2,25 %.

3.  Za valute koje su uključene u potkategoriju najlikvidnijih valuta kako se navodi u članku 325.be stavku 7. točki (b) i za domaću valutu institucije ponderi rizika za faktore rizika nerizičnih stopa jesu ponderi rizika iz tablice 3. ovog članka podijeljeni s

Članak 325.agKorelacije unutar razreda za opći kamatni rizik

1.  Korelacija rkl među faktorima kamatnog rizika unutar istog razreda jednakog raspoređenog roka dospijeća, ali koji odgovaraju različitim krivuljama, iznosi 99,90 %.

2.  Korelacija među faktorima kamatnog rizika unutar istog razreda, koji odgovaraju istoj krivulji, ali imaju različite rokove dospijeća, određuje se u skladu sa sljedećom formulom:

pri čemu:

(odnosno ) = rok dospijeća koji se odnosi na nerizičnu stopu;

=

3.  Korelacija rkl među faktorima kamatnog rizika unutar istog razreda, koji odgovaraju različitim krivuljama i imaju različite rokove dospijeća, jednaka je korelacijskom parametru iz stavka 2. pomnoženom s 99,90 %.

4.  Korelacija među faktorima rizika nerizičnih stopa i faktora rizika inflacije iznosi 40 %.

5.  Korelacija među faktorima rizika međuvalutne osnove i bilo kojeg drugog faktora općeg kamatnog rizika, uključujući faktor rizika druge međuvalutne osnove, iznosi 0 %.

Članak 325.ahKorelacije među razredima za opći kamatni rizik

1. Za agregiranje faktora rizika koji pripadaju različitim razredima primjenjuje se parametar γbc = 50 %.

2. Za agregiranje faktora rizika koji pripadaju različitim razredima članka 325.aw stavka 2.a primjenjuje se parametar γbc = 80 %.

Članak 325.aiPonderi rizika za rizik kreditne marže (koji nije predmet sekuritizacije)

1.  Ponderi rizika isti su za sva dospijeća (0,5 godina, 1 godina, 3 godine, 5 godina, 10 godina) unutar svakog razreda.

Tablica 4.

Broj razreda

Kreditna kvaliteta

Sektor

Ponder rizika (postotni bodovi)

 

1

Sve

Središnja vlada, uključujući središnje banke, države članice

0.50%

2

Stupanj kreditne kvalitete 1 do 3

Središnja država, uključujući središnje banke, treće zemlje, multilateralne razvojne banke i međunarodne organizacije iz članka 117. stavka 2. i članka 118.

0.5%

3

Područna (regionalna) ili lokalna samouprava i subjekti javnog sektora

1.0%

4

Subjekti financijskog sektora uključujući kreditne institucije koje je osnovala središnja država, područna (regionalna) ili lokalna samouprava te zajmodavci koji odobravaju promotivne kredite

5.0%

5

Osnovni materijali, energetika, industrija, poljoprivreda, prerađivačka industrija, rudarstvo i vađenje

3.0%

6

Roba ili usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti

3.0%

7

Tehnologija, telekomunikacije

2.0%

8

Zdravstvo, komunalne usluge, stručne i tehničke djelatnosti

1.5%

9

Pokrivene obveznice koje su izdale kreditne institucije država članica

1.0%

10

Pokrivene obveznice koje su izdale kreditne institucije u trećim zemljama

4.0%

11

Stupanj kreditne kvalitete 4 do 6

Središnja država, uključujući središnje banke, treće zemlje, multilateralne razvojne banke i međunarodne organizacije iz članka 117. stavka 2. i članka 118.

3.0%

12

Područna (regionalna) ili lokalna samouprava i subjekti javnog sektora

4.0%

13

Subjekti financijskog sektora uključujući kreditne institucije koje je osnovala središnja država, područna (regionalna) ili lokalna samouprava te zajmodavci koji odobravaju promotivne kredite

12.0%

14

Osnovni materijali, energetika, industrija, poljoprivreda, prerađivačka industrija, rudarstvo i vađenje

7.0%

15

Roba ili usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti

8.5%

16

Tehnologija, telekomunikacije

5.5%

17

Zdravstvo, komunalne usluge, stručne i tehničke djelatnosti

5.0%

18

Drugi sektor

12.0%

2.  Kako bi određenom sektoru dodijelile izloženost riziku, kreditne institucije oslanjaju se na klasifikaciju koja se obično koristi na tržištu za grupiranje izdavatelja po industrijskom sektoru. Kreditne institucije raspoređuju svakog izdavatelja u samo jedan od razreda sektora iz tablice iz stavka 1. Rizične pozicije bilo kojeg izdavatelja koje kreditna institucija ne može rasporediti na taj način raspoređuju se u razred 18.

Članak 325.ajKorelacije unutar razreda za rizik kreditne marže (koji nije predmet sekuritizacije)

1.  Između dviju osjetljivosti S i S unutar istog razreda korelacijski parametar 1 određuje se kako slijedi:

l= l (name)l (tenor)l (basis)

pri čemu:

l (name) jednak je 1 ako su dva subjekta osjetljivosti k i l identična, a 35 % ako to nije slučaj;

l (tenor) jednak je 1 ako su dvije točke osjetljivosti k i l identične, a 65 % ako to nije slučaj;

l (basis) jednak je 1 ako se dvije osjetljivosti odnose na iste krivulje, a 99,90 % ako to nije slučaj.

2.  Navedene korelacije ne primjenjuju se na razred 18 iz članka 325.ai stavka 1. Agregacijska formula za kapitalni zahtjev za delta-rizik unutar razreda 18 jednak je zbroju apsolutnih vrijednosti neto ponderiranih osjetljivosti raspoređenih u razred 18:

  

Članak 325.akKorelacije među razredima za rizik kreditne marže (koji nije predmet sekuritizacije)

1.  Korelacijski parametar γbc koji se primjenjuje na agregiranje osjetljivosti među različitim razredima određuje se kako slijedi:

c=c(rating)c(sector)

pri čemu:

c(rating) jednak je 1 ako dva razreda imaju istu kategoriju kreditne kvalitete (ili stupanj kreditne kvalitete od 1 do 3 ili stupanj kreditne kvalitete od 4 do 6), a 50 % ako to nije slučaj. Za potrebe ovog izračuna smatra se da razred 1 ima istu kategoriju kreditne kvalitete kao razredi koji imaju stupanj kreditne kvalitete od 1 do 3;

c(sector) jednak je 1 ako dva razreda imaju isti sektor, a u protivnom je jednak sljedećim postotcima:

Tablica 5.

Razred

1,2 i 11

3 i 12

4 i 13

5 i 14

6 i 15

7 i 16

8 i 17

9 i 10

1,2 i 11

 

75%

10%

20%

25%

20%

15%

10%

3 i 12

 

 

5%

15%

20%

15%

10%

10%

4 i 13

 

 

 

5%

15%

20%

5%

20%

5 i 14

 

 

 

 

20%

25%

5%

5%

6 i 15

 

 

 

 

 

25%

5%

15%

7 i 16

 

 

 

 

 

 

5%

20%

8 i 17

 

 

 

 

 

 

 

5%

9 i 10

 

 

 

 

 

 

 

 

2.  Kapitalni zahtjev za razred 18 dodaje se ukupnom kapitalu na razini kategorije rizika, pri čemu se učinak diversifikacije ili zaštite od rizika ne priznaje ni u jednom drugom razredu.

Članak 325.alPonderi rizika za rizik kreditne marže koji je predmet sekuritizacije (korelacijski portfelj namijenjen trgovanju)

Ponderi rizika isti su za sva dospijeća (0,5 godina, 1 godinu, 3 godine, 5 godina, 10 godina) unutar svakog razreda.

Tablica 6

Broj razreda

Kreditna kvaliteta

Sektor

Ponder rizika (postotni bodovi)

 

1

Sve

Središnja država, uključujući središnje banke, država članica Unije

4%

2

Stupanj kreditne kvalitete 1 do 3

Središnja država, uključujući središnje banke, treće zemlje, multilateralne razvojne banke i međunarodne organizacije iz članka 117. stavka 2. i članka 118.

4%

3

Područna (regionalna) ili lokalna samouprava i subjekti javnog sektora

4%

4

Subjekti financijskog sektora uključujući kreditne institucije koje je osnovala središnja država, područna (regionalna) ili lokalna samouprava te zajmodavci koji odobravaju promotivne kredite

8%

5

Osnovni materijali, energetika, industrija, poljoprivreda, prerađivačka industrija, rudarstvo i vađenje

5%

6

Roba ili usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti

4%

7

Tehnologija, telekomunikacije

3%

8

Zdravstvo, komunalne usluge, stručne i tehničke djelatnosti

2%

9

Pokrivene obveznice koje su izdale kreditne institucije koje imaju poslovni nastan u državama članicama Unije

3%

10

Pokrivene obveznice koje su izdale kreditne institucije u trećim zemljama

6%

11

Stupanj kreditne kvalitete 4 do 6

Središnja država, uključujući središnje banke, treće zemlje, multilateralne razvojne banke i međunarodne organizacije iz članka 117. stavka 2. i članka 118.

13%

12

Područna (regionalna) ili lokalna samouprava i subjekti javnog sektora

13%

13

Subjekti financijskog sektora uključujući kreditne institucije koje je osnovala središnja država, područna (regionalna) ili lokalna samouprava te zajmodavci koji odobravaju promotivne kredite

16%

14

Osnovni materijali, energetika, industrija, poljoprivreda, prerađivačka industrija, rudarstvo i vađenje

10%

15

Roba ili usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti

12%

16

Tehnologija, telekomunikacije

12%

17

Zdravstvo, komunalne usluge, stručne i tehničke djelatnosti

12%

18

Drugi sektor

13%

Članak 325.amKorelacije za rizik kreditne marže koji je predmet sekuritizacije (korelacijski portfelj namijenjen trgovanju)

1.  Korelacija za delta-rizik l izvodi se u skladu s člankom 325.aj, osim što je za potrebe ovog stavka l (basis) jednak 1 ako se dvije osjetljivosti odnose na iste krivulje, a 99,00 % ako to nije slučaj.

2.  Korelacija c izvodi se u skladu s člankom 325.ak.

Članak 325.anPonderi rizika za rizik kreditne marže koji je predmet sekuritizacije (korelacijski portfelj koji nije namijenjen trgovanju)

1.  Ponderi rizika isti su za sva dospijeća (0,5 godina, 1 godina, 3 godine, 5 godina, 10 godina) unutar svakog razreda.

Tablica 7.

Broj razreda

Kreditna kvaliteta

Sektor

Ponder rizika (postotni bodovi)

 

1

Nadređeni i stupanj kreditne kvalitete 1 do 3

RMBS - Prime

0.9%

2

RMBS - Mid-Prime

1.5%

3

RMBS - Sub-Prime

2.0%

4

CMBS

2.0%

5

ABS – studentski krediti

0.8%

6

ABS – kreditne kartice

1.2%

7

ABS – Automobili

1.2%

8

CLO – korelacijski portfelj koji nije namijenjen trgovanju

1.4%

9

Nenadređeni i stupanj kreditne kvalitete 1 do 3

RMBS - Prime

1.125%

10

RMBS - Mid-Prime

1.875%

11

RMBS - Sub-Prime

2.5%

12

CMBS

2.5%

13

ABS – studentski krediti

1%

14

ABS – kreditne kartice

1.5%

15

ABS – Automobili

1.5%

16

CLO – korelacijski portfelj koji nije namijenjen trgovanju

1.75%

17

Stupanj kreditne kvalitete 4 do 6

RMBS - Prime

1.575%

18

RMBS - Mid-Prime

2.625%

19

RMBS - Sub-Prime

3.5%

20

CMBS

3.5%

21

ABS – studentski krediti

1.4%

22

ABS – kreditne kartice

2.1%

23

ABS – Automobili

2.1%

24

CLO – korelacijski portfelj koji nije namijenjen trgovanju

2.45%

25

Drugi sektor

3.5%

2.  Kako bi određenom sektoru dodijelile izloženost riziku, kreditne institucije oslanjaju se na klasifikaciju koja se obično koristi na tržištu za grupiranje izdavatelja po industrijskom sektoru. Kreditne institucije dodjeljuju svaku tranšu u jedan od razreda sektora iz tablice iz stavka 1. Rizične pozicije iz bilo koje tranše koje kreditna institucija ne može rasporediti u sektor na taj način raspoređuju se u razred 25.

Članak 325.aoKorelacije unutar razreda za rizik kreditne marže koji je predmet sekuritizacije (korelacijski portfelj koji nije namijenjen trgovanju)

1.  Između dviju osjetljivosti S i S unutar istog razreda korelacijski parametar 1 određuje se kako slijedi:

l= l (tranche)l (tenor)l (basis)

pri čemu:

l (tranche) jednak je 1 ako su dva subjekta osjetljivosti k i l unutar istog razreda i odnose se na istu sekuritizacijsku tranšu (više od 80 % preklapanja u smislu zamišljenog iznosa), a 40 % ako to nije slučaj;

l (tenor) jednak je 1 ako su dvije točke osjetljivosti k i l identične, a 80 % ako to nije slučaj;

l (basis) jednak je 1 ako se dvije osjetljivosti odnose na iste krivulje, a 99,90 % ako to nije slučaj.

2.  Prethodno navedene korelacije ne primjenjuju se na razred 25. Agregacijska formula za kapitalni zahtjev za delta-rizik unutar razreda 25 jednaka je zbroju apsolutnih vrijednosti neto ponderiranih osjetljivosti raspoređenih u taj razred:

Članak 325.apKorelacije među razredima za rizik kreditne marže koji je predmet sekuritizacije (korelacijski portfelj koji nije namijenjen trgovanju)

1.  Korelacijski parametar c primjenjuje se na agregiranje osjetljivosti među različitim razredima i iznosi 0 %.

2.  Kapitalni zahtjev za razred 25 dodaje se ukupnom kapitalu na razini kategorije rizika, pri čemu se učinak diversifikacije ili zaštite od rizika ne priznaje ni u jednom drugom razredu.

Članak 325.aqPonderi rizika za rizik vlasničkih instrumenata

1.  Ponderi rizika za osjetljivosti prema vlasničkim instrumentima i repo stopama za vlasničke instrumente navedeni su u sljedećoj tablici:

Tablica 8.

Broj razreda

Tržišna kapitalizacija

Gospodarstvo

Sektor

Ponder rizika za promptnu cijenu vlasničkih instrumenata (postotni bodovi)

Ponder rizika za repo stopu za vlasničke instrumente (postotni bodovi)

1

Velika

Gospodarstvo tržišta u nastajanju

Roba ili usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti, zdravstvo, komunalne usluge

55%

0.55%

2

Telekomunikacije, industrija

60%

0.60%

3

Osnovni materijali, energetika, poljoprivreda, proizvodnja, rudarstvo i vađenje

45%

0.45%

4

Financijske usluge uključujući financijske usluge koje podupire država, poslovanje nekretninama, tehnologija

55%

0.55%

5

Napredno gospodarstvo

Roba ili usluge široke potrošnje, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti, zdravstvo, komunalne usluge

30%

0.30%

6

Telekomunikacije, industrija

35%

0.35%

7

Osnovni materijali, energetika, poljoprivreda, proizvodnja, rudarstvo i vađenje

40%

0.40%

8

Financijske usluge uključujući financijske usluge koje podupire država, poslovanje nekretninama, tehnologija

50%

0.50%

9

Mala

Gospodarstvo tržišta u nastajanju

Svi sektori opisani pod brojevima razreda 1, 2, 3 i 4

70%

0.70%

10

Napredno gospodarstvo

Svi sektori opisani pod brojevima razreda 5, 6, 7 i 8

50%

0.50%

11

Drugi sektor

70%

0.70%

2.  Viša tržišna kapitalizacija treba značiti tržišnu kapitalizaciju u iznosu jednakom ili većem od 1,75 milijardi EUR, dok niska tržišna kapitalizacija treba značiti tržišnu kapitalizaciju manju od 1,75 milijardi EUR.

3.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje što su tržište u nastajanju i napredna gospodarstva za potrebe ovog članka.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do [petnaest mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

4.  Pri dodjeli izloženosti riziku određenom sektoru kreditne institucije oslanjaju se na klasifikaciju koja se obično koristi na tržištu za grupiranje izdavatelja po industrijskom sektoru. Kreditne institucije raspoređuju svakog izdavatelja u jedan od razreda sektora iz tablice iz stavka 1. te raspoređuju sve izdavatelje iz iste industrije u isti sektor. Rizične pozicije bilo kojeg izdavatelja koje kreditna institucija ne može rasporediti na taj način raspoređuju se u razred 11. Višenacionalni ili višesektorski izdavatelji vlasničkih instrumenata raspoređuju se u određeni razred na temelju najznačajnije regije i sektora u kojem taj izdavatelj vlasničkih instrumenata posluje.

Članak 325.arKorelacije unutar razreda za rizik vlasničkih instrumenata

1.  Korelacijski parametar za delta-rizik ρkl između dviju osjetljivosti S i S unutar istog razreda iznosi 99,90 % ako je jedna osjetljivost na promptnu cijenu vlasničkih instrumenata, a druga osjetljivost na repo stopu za vlasničke instrumente, ako se obje odnose na istog izdavatelja vlasničkih instrumenata.

2.  U drugim slučajevima osim slučajeva iz stavka 1. korelacijski parametar ρkl između dviju osjetljivosti S i S na promptnu cijenu vlasničkih instrumenata unutar istog razreda određuje se kako slijedi:

(a)  15 % između dvije osjetljivosti unutar istog razreda u okviru velike tržišne kapitalizacije, gospodarstva tržišta u nastajanju (brojevi razreda 1, 2, 3 ili 4).

(b)  25 % između dvije osjetljivosti unutar istog razreda u okviru velike tržišne kapitalizacije, naprednog gospodarstva (brojevi razreda 5, 6, 7 ili 8).

(c)  7,5 % između dvije osjetljivosti unutar istog razreda u okviru male tržišne kapitalizacije, gospodarstva tržišta u nastajanju (broj razreda 9).

(d)  12,5 % između dvije osjetljivosti unutar istog razreda u okviru male tržišne kapitalizacije, naprednog gospodarstva (broj razreda 10).

3.  Korelacijski parametar ρkl između dvije osjetljivosti S i S na repo stopu vlasničkih instrumenata unutar istog razreda određuje se u skladu sa stavkom 2.

4.  Korelacijski parametar ρkl između dviju osjetljivosti S i S unutar istog razreda, pri čemu je jedna osjetljivost na promptnu cijenu vlasničkih instrumenata, a druga osjetljivost na repo stopu vlasničkih instrumenata i obje se osjetljivosti odnose na različitog izdavatelja vlasničkih instrumenata, određuje se tako da se korelacije navedene u stavku 2. množe s 99,90 %.

5.  Prethodno navedene korelacije ne primjenjuju se na razred 11. Agregacijska formula za kapitalni zahtjev za delta-rizik unutar razreda 11 jednaka je zbroju apsolutnih vrijednosti neto ponderiranih osjetljivosti raspoređenih u taj razred.

Članak 325.asKorelacije među razredima za rizik vlasničkih instrumenata

1.  Korelacijski parametar c primjenjuje se na agregiranje osjetljivosti među različitim razredima. Iznosi 15 % ako se dva razreda mogu rasporediti u brojeve razreda od 1 do 10.

2.  Kapitalni zahtjev za razred 11 dodaje se ukupnom kapitalu na razini kategorije rizika, pri čemu se učinak diversifikacije ili zaštite od rizika ne priznaje ni u jednom drugom razredu.

Članak 325.atPonderi rizika za robni rizik

Ponderi rizika za osjetljivosti na robu navedeni su u sljedećoj tablici:

Tablica 9.

Broj razreda

Naziv razreda

Ponder rizika (postotni bodovi)

 

1

Energetika – čvrsta goriva

30%

2

Energetika – tekuća goriva

35%

3

Energetika – električna energija i trgovanje emisijama ugljika

60%

4

Teret

80%

5

Metali – neplemeniti

40%

6

Plinovita goriva

45%

7

Plemeniti metali (uključujući zlato)

20%

8

Žitarice i uljarice

35%

9

Stočarski proizvodi i mliječni proizvodi

25%

10

Potrošni proizvodi i ostali poljoprivredni proizvodi

35%

11

Ostala roba

50%

Članak 325.auKorelacije unutar razreda za robni rizik

1.  Za potrebe priznavanja korelacije, bilo koje dvije robe smatraju se različitom robom ako na tržištu postoje dva ugovora koja se razlikuju samo po odnosnoj robi koja se treba isporučiti prema svakom ugovoru.

2.  Između dviju osjetljivosti S i S unutar istog razreda korelacijski parametar 1 određuje se kako slijedi:

l= l (commodity)l (tenor)l (basis)

pri čemu:

l (commodity) jednak je 1 ako su dvije robe osjetljivosti k i l identične, odnosno korelacijama unutar razreda iz tablice iz stavka 3. ako to nije slučaj;

l (tenor) jednak je 1 ako su dvije točke osjetljivosti k i l identične, a 99 % ako to nije slučaj;

l (basis) jednak je 1 ako su dvije osjetljivosti identične i i. prema ugovornoj kakvoći robe i ii. prema mjestu isporuke robe, a 99 % ako to nije slučaj.

3.  Korelacije unutar razreda l (commodity) jesu:

Tablica 10.

Broj razreda

Naziv razreda

Korelacija (commodity)

1

Energetika – čvrsta goriva

55%

2

Energetika – tekuća goriva

95%

3

Energetika – električna energija i trgovanje emisijama ugljika

40%

4

Teret

80%

5

Metali – neplemeniti

60%

6

Plinovita goriva

65%

7

Plemeniti metali (uključujući zlato)

55%

8

Žitarice i uljarice

45%

9

Stočarski proizvodi i mliječni proizvodi

15%

10

Potrošni proizvodi i ostali poljoprivredni proizvodi

40%

11

Ostala roba

15%

Članak 325.avKorelacije među razredima za robni rizik

Korelacijski parametar c koji se primjenjuje na agregiranje osjetljivosti među različitim razredima iznosi:

(a)  20 % ako se dva razreda mogu rasporediti u brojeve razreda 1 do 10;

(b)  0 % ako je bilo koji od dva razreda razred broj 11.

Članak 325.awPonderi rizika za valutni rizik

1.  Ponder rizika od 30 % primjenjuje se na sve osjetljivosti na valute.

2.  Ponder rizika faktora valutnog rizika u vezi s parovima valuta koji se sastoje od eura i valute države članice koja sudjeluje u drugoj fazi ekonomske i monetarne unije jedan je od sljedećeg:

(a)  ponder rizika iz stavka 1. podijeljen s tri;

(b)  maksimalna fluktuacija unutar raspona fluktuacije koji su formalno dogovorile države članice i Europska središnja banka, ako je uža od raspona fluktuacije definiranog u drugoj fazi ekonomske i monetarne unije (ERM II).

3.  Ponder rizika faktora valutnog rizika uključenih u potkategoriju najlikvidnijih parova valuta iz članka 325.be stavka 7. točke (c) ponder je rizika iz stavka 1. podijeljen s

Članak 325.axKorelacije za valutni rizik

Jedinstveni korelacijski parametar c jednak 60 % primjenjuje se na agregiranje osjetljivosti na valute.

Pododjeljak 2.Ponderi i korelacije za vega-rizik i nelinearni rizik

Članak 325.ayPonderi za vega-rizik i nelinearni rizik

1.  Delta razredi iz pododjeljka 1. primjenjuju se na faktore vega-rizika.

2.  Ponder rizika za određeni faktor vega-rizika određuje se kao udio sadašnje vrijednosti tog faktora rizika k, koji predstavlja implicitnu volatilnost odnosnog instrumenta, kako je opisano u odjeljku 3.

3.  Udio iz stavka 2. ovisi o pretpostavljenoj likvidnosti svake vrste faktora rizika u skladu sa sljedećom formulom:

pri čemu:

iznosi 55 %;

je regulatorno razdoblje likvidnosti koje treba propisati pri određivanju svakog faktora vega-rizika . određuje se u skladu sa sljedećom tablicom:

Tablica 11.

Kategorija rizika

 

opći kamatni rizik (GIRR)

60

rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije

120

rizik kreditne marže koji je predmet sekuritizacije (korelacijski portfelj namijenjen trgovanju)

120

rizik kreditne marže koji je predmet sekuritizacije (korelacijski portfelj koji nije namijenjen trgovanju)

120

Vlasnički instrumenti (velika kapitalizacija)

20

Vlasnički instrumenti (mala kapitalizacija)

60

Roba

120

FX

40

4.  Razredi upotrijebljeni u kontekstu delta-rizika u pododjeljku 1. upotrebljavaju se u kontekstu nelinearnog rizika osim ako je u ovom poglavlju drukčije navedeno.

5.  Ponderi nelinearnog rizika za faktore valutnog rizika i rizika zaobljenosti relativne su promjene jednake ponderima delta-rizika iz pododjeljka 1.

6.  Ponder nelinearnog rizika za faktore nelinearnog rizika za opću kamatu, kreditnu maržu i robu jednak je paralelnoj promjeni svih točaka za svaku krivulju na temelju najvećeg propisanog pondera delta-rizika u pododjeljku 1 za svaku kategoriju rizika.

Članak 325.azKorelacije za vega-rizik i nelinearni rizik

7.  Korelacijski parametar rkl između osjetljivosti na vega-rizik unutar istog razreda kategorije općeg kamatnog rizika određuje se kako slijedi:

  

pri čemu:

jednako pri čemu iznosi 1 %, a i su dospijeća opcija za koje su dobivene osjetljivosti na vega, izraženo u broju godina;

jednako , pri čemu iznosi 1 %, a i su dospijeća odnosnih instrumenata opcija za koje su dobivene osjetljivosti na vega umanjeno za dospijeća odgovarajućih opcija, u oba slučaja izraženo kao broj godina.

8.  Korelacijski parametar rkl između osjetljivosti na vega-rizik unutar razreda drugih kategorija rizika određuje se kako slijedi:

pri čemu:

jednak delta-korelaciji unutar razreda koja odgovara razredu kojem bi bili dodijeljeni faktori vega-rizika k i l.

definiran je kao u stavku 1.

9.  U pogledu osjetljivosti na vega-rizik između razreda unutar kategorije rizika (opći kamatni rizik i rizik koji nije opći kamatni rizik) isti korelacijski parametri za γbc, kako je navedeno za delta-korelacije za svaku kategoriju rizika u odjeljku 4. primjenjuju se u kontekstu vega-rizika.

10.  Nema diversifikacije ili koristi zaštite koji se priznaju u standardiziranom pristupu između faktora vega-rizika i delta-rizika. Zahtjevi za vega-rizik i delta-rizik agregiraju se jednostavnim zbrajanjem.

11.  Korelacije nelinearnog rizika jednake su kvadratu odgovarajućih korelacija delta-rizika γbc iz pododjeljka 1.

Poglavlje 1.bPristup internog modela

ODJELJAK 1.ODOBRENJE I KAPITALNI ZAHTJEVI

Članak 325.baOdobrenje za primjenu internih modela

1.  Nakon provjere ispunjavaju li institucije zahtjeve iz članaka 325.bi do 325.bk, nadležna tijela institucijama izdaju odobrenje za izračun kapitalnih zahtjeva primjenom svojih internih modela u skladu s člankom 325.bb za portfelj svih pozicija povezanih sa stolovima za trgovanje koji ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)  stolovi za trgovanje uspostavljeni su u skladu s člankom 104.b;

(b)  nadležno tijelo ocjenjuje da je rezultat procjene utvđene u članku 325.bh u pogledu raspodjele dobiti i gubitka stola za trgovanje za prethodnih 12 mjeseci zadovoljavajući;

(c)  stolovi za trgovanje ispunjavaju retroaktivne zahtjeve iz članka 325.bg stavka 1. za prethodnih 250 radnih dana;

(d)  za stolove za trgovanje kojima je raspoređena najmanje jedna od pozicija iz knjige trgovanja iz članka 325.bm, stolovi za trgovanje ispunjavaju zahtjeve iz članka 325.bn za interni model za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza.

2.  Institucije koje su dobile odobrenje iz stavka 1. za primjenu svojih internih modela za jedan ili više stolova za trgovanje izvješćuju nadležna tijela kako slijedi:

(a)  tjedna mjera neograničenog očekivanog manjka UESt izračunata u skladu sa stavkom 5. za sve pozicije u stolu za trgovanje koja se dostavlja nadležnim tijelima jednom mjesečno.

(b)  za svaki stol koji je dobio odobrenje, mjesečni kapitalni zahtjevi za tržišne rizike izračunati u skladu s poglavljem 1.a ove glave kao da institucija nije dobila odobrenje iz stavka 1. i sa svim pozicijama povezanima sa stolom za trgovanje koje se razmatraju samostalno kao posebni portfelj. Ti se izračuni jednom mjesečno dostavljaju nadležnim tijelima.

(ba)  mjesečni kapitalni zahtjevi za tržišne rizike ukupnog portfelja institucije izračunani u skladu s poglavljem 1.a ove glave koji se izračunavaju kao da instituciji nije izdano odobrenje iz stavka 1. Ti se izračuni jednom mjesečno dostavljaju nadležnim tijelima.

3.  Institucija koja je dobila odobrenje iz stavka 1. odmah obavješćuje nadležna tijela da jedan od njezinih stolova za trgovanje više ne ispunjava bilo koji od zahtjeva iz stavka 1. Toj instituciji više neće biti dopušteno primjenjivati ovo poglavlje na bilo koju poziciju povezanu s tim stolom za trgovanje i ona izračunava kapitalne zahtjeve za tržišne rizike u skladu s pristupom iz poglavlja 1.a za sve pozicije povezane s tim stolom za trgovanje na najraniji izvještajni datum i dok ta institucija ne dokaže nadležnim tijelima da taj stol za trgovanje ponovno ispunjava sve zahtjeve iz stavka 1.

4.  Odstupajući od stavka 3. nadležna tijela mogu u izvanrednim okolnostima dopustiti instituciji da i dalje primjenjuje svoje interne modele za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike stola za trgovanje koji više ne ispunjava uvjete iz stavka 1. točaka (b) ili (c) ako najmanje 10 % agregiranih kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike nastaje iz pozicija stolova za trgovanje kvalificiranih za interni pristup tržišnim rizicima. Te izvanredne okolnosti mogu nastati, na primjer, tijekom razdoblja znatnog stresa financijskih tržišta na prekograničnoj razini ili kad su banke izložene znatnom sistemskom pomaku. Ako se nadležna tijela koriste tim diskrecijskim pravom, o tome obavješćuju EBA-u i obrazlažu svoju odluku.

5.  Za pozicije povezane sa stolovima za trgovanje za koje institucija nije dobila odobrenje iz stavka 1. ta institucija izračunava kapitalne zahtjeve za tržišni rizik u skladu s poglavljem 1.a ove glave. Za potrebe tog izračuna sve te pozicije razmatraju se samostalno kao posebni portfelj.

6.  Za određeni stol za trgovanje mjera neograničenog očekivanog manjka iz stavka 2. točke (a) znači mjera neograničenog očekivanog manjka izračunata u skladu s člankom 325.bc za sve pozicije raspoređene na taj stol za trgovanje koje se razmatraju samostalno kao posebni portfelj. Odstupajući od članka 325.bd institucije ispunjavaju sljedeće zahtjeve pri izračunu te mjere neograničenog očekivanog manjka za svaki stol za trgovanje:

(a)  razdoblje stresa koje se upotrebljava u izračunu iznosa djelomičnog očekivanog manjka PEStFC za određeni stol za trgovanje razdoblje je stresa utvrđeno u skladu s člankom 325.bd stavkom 1. točkom (c) za potrebe određivanja PEStFC za sve stolove za trgovanje za koje je institucija dobila odobrenje iz stavka 1.;

(b)  pri izračunu iznosa djelomičnog očekivanog manjka PEStRS i PEStRC za određeni stol za trgovanje, scenariji budućih šokova primjenjuju se samo na faktore rizika pozicija povezanih sa stolom za trgovanje koji se mogu modelirati i koji su uključeni u podskup faktora rizika koji se mogu modelirati koje je odabrala institucija u skladu s člankom 325.bd stavkom 1. točkom (a) za potrebe određivanja PEStRS za sve stolove za trgovanje za koje su institucije dale odobrenje iz stavka 1.

7.  Nadležna tijela moraju posebno odobriti značajne promjene u primjeni internih modela za čiju je primjenu institucija dobila odobrenje, proširivanje primjene internih modela za čiju je primjenu institucija dobila odobrenje i značajne promjene odabira institucije za podskup faktora rizika koji se mogu modelirati iz članka 325.bd stavka 2.

Institucije obavješćuju nadležna tijela o svim drugim proširenjima i promjenama primjene internih modela za čiju je primjenu institucija dobila odobrenje.

8.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:

(a)  uvjeti za procjenu značaja proširenja i promjena u primjeni internih modela i promjena podskupa faktora rizika koji se mogu modelirati iz članka 325.bd;

(b)  metodologija procjene u skladu s kojom nadležna tijela provjeravaju usklađenost institucije sa zahtjevima iz članka 325.bi do 370.;

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do [dvije godine od stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 325.bbKapitalni zahtjevi kod primjene internih modela

1.  Institucija koja primjenjuje interni model izračunava kapitalne zahtjeve za portfelj svih pozicija povezanih sa stolovima za trgovanje za koje je institucija dobila odobrenje iz članka 325.ba stavka 1. kao zbroj sljedećeg:

(a)  višeg od sljedećih iznosa:

(i)  iznosa mjere rizika očekivanog manjka institucije za prethodni dan, izračunanog u skladu s člankom 325.bc (ESt-1);

(ii)  prosjeka iznosa mjere rizika dnevnog očekivanog manjka izračunanog u skladu s člankom 325.bc za svaki od proteklih 60 radnih dana (ESavg), pomnoženo s multiplikacijskim faktorom (mc); u skladu s novim člankom 325.bg;

(b)  višeg od sljedećih iznosa:

(i)  iznosa mjere rizika prema stresnom scenariju institucije za prethodni dan, izračunatog u skladu s odjeljkom 5. ove glave (SSt-1);

(ii)  dnevni prosjek iznosa mjere rizika prema stresnom scenariju, izračunat u skladu s odjeljkom 5. ove glave za svaki od prethodnih šezdeset radnih dana (SSavg).

2.  Institucije koje imaju pozicije u dužničkim i vlasničkim instrumentima kojima se trguje i koje su uključene u opseg internog modela za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza te povezane sa stolovima za trgovanje iz stavka 1. ispunjavaju dodatne kapitalne zahtjeve izražene kao više od sljedećih vrijednosti:

(a)  najnoviji kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza izračunat u skladu s odjeljkom 3.;

(b)  prosjek iznosa iz točke (a) tijekom prethodnih 12 tjedana.

Odjeljak 2.Opći zahtjevi

Članak 325.bcMjera rizika očekivanog manjka

1.  Institucije izračunavaju mjeru rizika očekivanog manjka „ESt” iz članka 325.bb stavka 1. točke (a) za svaki određeni datum „t” i za svaki određeni portfelj pozicija iz knjige trgovanja kako slijedi:

pri čemu:

i  =   indeks koji označava pet širokih kategorija faktora rizika navedenih u članku 325.be tablici 13. prvom stupcu;

UESt    =  mjera neograničenog očekivanog manjka izračunata kako slijedi:

UESti   =   mjera neograničenog očekivanog manjka za široku kategoriju faktora rizika „i” i izračunana kako slijedi:

ρ     =  regulatorni korelacijski faktor za sve široke kategorije rizika; ρ = 50%;

PEStRS  =  iznos djelomičnog očekivanog manjka koji se izračunava za sve pozicije u portfelju u skladu s člankom 325.bd stavkom 2.;

PEStRC   =   iznos djelomičnog očekivanog manjka koji se izračunava za sve pozicije u portfelju u skladu s člankom 325.bd stavkom 3.;

PEStFC   =   iznos djelomičnog očekivanog manjka koji se izračunava za sve pozicije u portfelju u skladu s člankom 325.bd stavkom 4.;

PEStRS,i   =  iznos djelomičnog očekivanog manjka za široku kategoriju faktora rizika „i” koji se izračunava za sve pozicije u portfelju u skladu s člankom 325.bd stavkom 2.;

PEStRC,i   =  iznos djelomičnog očekivanog manjka za široku kategoriju faktora rizika „i” koji se izračunava za sve pozicije u portfelju u skladu s člankom 325.bd stavkom 3.;

PEStFC,i   =   iznos očekivanog manjka za široku kategoriju faktora rizika „i” koji se izračunava za sve pozicije u portfelju u skladu s člankom 325.bd stavkom 4.

2.  Institucije primjenjuju scenarije budućih šokova samo na određene skupove faktora rizika koji se mogu modelirati koji se primjenjuju na svaki iznos djelomičnog očekivanog manjka kako je određen u članku 325.bd pri određivanju svakog iznosa djelomičnog očekivanog manjka za izračun mjere rizika očekivanog manjka u skladu sa stavkom 1.

3.  Ako najmanje jedna transakcija portfelja ima najmanje jedan faktor rizika koji se može modelirati koji je raspoređen u široku kategoriju rizika „i” u skladu s člankom 325.be, institucije izračunavaju mjeru neograničenog očekivanog manjka za široku kategoriju faktora rizika „i” i uključuju je u formulu mjere rizika očekivanog manjka iz stavka 2.

Članak 325.bdIzračuni djelomičnog očekivanog manjka

1.  Institucije izračunavaju sve iznose djelomičnog očekivanog manjka iz članka 325. bc stavka 1. kako slijedi:

(a)  dnevni izračuni iznosa djelomičnog očekivanog manjka;

(b)  pri jednostranom intervalu pouzdanosti od 97,5 %;

(c)  za portfelj pozicija iz knjige trgovanja institucija izračunava iznos djelomičnog očekivanog manjka u vremenu „t” u skladu sa sljedećom formulom:

j      =   indeks koji označava pet razdoblja likvidnosti navedenih u prvom stupcu tablice 1.;

LHj      =  duljina razdoblja likvidnosti j izražena u danima u tablici 1.;

T      =  razdoblje osnovnog vremena, pri čemu je T = 10 dana;

PESt(T)   =   iznos djelomičnog očekivanog manjka koji se određuje primjenom scenarija budućih šokova s razdobljem od deset dana samo na poseban skup faktora rizika koji se mogu modelirati pozicija u portfelju iz stavaka 2., 3., i 4. za svaki iznos djelomičnog očekivanog manjka iz članka 325.bc stavka 2.

PESt(T, j)   =   iznos djelomičnog očekivanog manjka koji se određuje primjenom scenarija budućih šokova s razdobljem od 10 dana samo na poseban skup faktora rizika koji se mogu modelirati pozicija u portfelju utvrđenih u stavcima 2., 3, i 4. za svaki iznos djelomičnog očekivanog manjka iz članka 325.bc stavka 2. i čije je učinkovito razdoblje likvidnosti, kako je određeno u skladu s člankom 325.be stavkom 2. jednako ili dulje od LHj.

Tablica 1.

Razdoblje likvidnosti

j

Duljina razdoblja likvidnosti j

(u danima)

1

10

2

20

3

40

4

60

5

120

2.  Za potrebe izračuna iznosa djelomičnog očekivanog manjka PEStRS i PEStRS,i iz članka 325.bc stavka 2. institucije uz zahtjeve iz stavka 1. ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)  pri izračunu PEStRS institucije primjenjuju scenarije budućih šokova samo na podskup faktora rizika pozicija u portfelju koji se mogu modelirati i koji je odabrala institucija, u skladu sa zahtjevima nadležnih tijela tako da se sljedeći uvjet zadovolji u vremenu t, sa zbrojem prethodnih 60 radnih dana:

Institucija koja više ne ispunjava zahtjev iz prvog podstavka ove točke o tome odmah obavješćuje nadležna tijela i u roku od dva tjedna ažurira podskup faktora rizika koji se mogu modelirati kako bi ispunila taj zahtjev. Ako nakon dva tjedna ta institucija nije ispunila taj zahtjev, vraća se na pristup naveden u poglavlju 1.a za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike za neke stolove za trgovanje, dok ta institucija ne bude mogla dokazati nadležnom tijelu da ispunjava zahtjeve iz prvog podstavka ove točke;

(b)  pri izračunu PEStRS,i institucije primjenjuju scenarije budućih šokova samo na podskup faktora rizika pozicija u portfelju koji se mogu modelirati i koje je institucija odabrala za potrebe točke (a) i koji su raspoređeni u široku kategoriju faktora rizika i u skladu s člankom 325.be;

(c)  ulazni podaci upotrijebljeni za određivanje scenarija budućih šokova koji su primijenjeni na faktore rizika koji se mogu modelirati iz točaka (a) i (b) kalibriraju se na povijesne podatke iz razdoblja stalnog financijskog stresa od 12 mjeseci koje identificira institucija kako bi se povećala vrijednost PEStRS. Institucije revidiraju identifikaciju tog razdoblja stresa najmanje jednom mjesečno i izvješćuju nadležna tijela o rezultatima te revizije.Za potrebe identifikacije tog razdoblja stresa, institucije koriste razdoblje promatranja koje počinje najmanje od 1. siječnja 2007., u skladu sa zahtjevima nadležnih tijela.

(d)  ulazni podaci modela PEStRS,i kalibriraju se na razdoblje stresa od 12 mjeseci koje je institucija identificirala za potrebe točke (c).

3.  Za potrebe izračuna iznosa djelomičnog očekivanog manjka PEStRC i PEStRS,i iz članka 325.bc stavka 2. institucije uz zahtjeve iz stavka 1. ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)  pri izračunu PEStRC institucije primjenjuju scenarije budućih šokova samo na podskup faktora rizika pozicija u portfelju koji se mogu modelirati iz stavka 3. točke (a);

(b)  pri izračunu PEStRC,i institucije primjenjuju scenarije budućih šokova samo na podskup faktora rizika pozicija u portfelju koji se mogu modelirati iz stavka 3. točke (b);

(c)  ulazni podaci upotrijebljeni za utvrđivanje scenarija budućih šokova koji se primjenjuju za faktore rizika koji se mogu modelirati iz točaka (a) i (b) kalibriraju se na povijesne podatke iz prethodnog razdoblja od 12 mjeseci. Ti se podaci ažuriraju najmanje jednom mjesečno.

4.  Za potrebe izračuna iznosa djelomičnog očekivanog manjka PEStFC i PEStFC,i iz članka 325.bc stavka 2. institucije uz zahtjeve iz stavka 1. ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)  pri izračunu PEStFC institucije primjenjuju scenarije budućih šokova na sve faktore rizika pozicija u portfelju koji se mogu modelirati;

(b)  pri izračunu PEStFC,i institucije primjenjuju scenarije budućih šokova na sve faktore rizika pozicija u portfelju koji se mogu modelirati i koji su raspoređeni u široku kategoriju faktora rizika i u skladu s člankom 325.be;

(c)  ulazni podaci upotrijebljeni za utvrđivanje scenarija budućih šokova koji se primjenjuju za faktore rizika koji se mogu modelirati iz točaka (a) i (b) kalibriraju se na povijesne podatke iz prethodnog razdoblja od 12 mjeseci. Ti se podaci ažuriraju najmanje jednom mjesečno. Ako postoji znatan rast volatilnosti cijene značajnog broja faktora rizika koji se mogu modelirati iz portfelja institucije koji nisu podskup faktora rizika iz stavka 2. točke (a), nadležna tijela mogu zahtijevati da institucija upotrijebi povijesne podatke iz razdoblja koje je kraće od prethodnih 12 mjeseci, no takvo kratko razdoblje ne smije biti kraće od prethodnog razdoblja od šest mjeseci. Nadležna tijela obavješćuju EBA-u o svakoj odluci kojom se od institucije zahtijeva da se koristi povijesnim podacima iz razdoblja kraćeg od 12 mjeseci i obrazlažu ju.

5.  Pri izračunu određenog iznosa djelomičnog očekivanog manjka iz članka 325.bc stavka 2. institucije zadržavaju vrijednosti faktora rizika koji se mogu modelirati za koje u stavcima 2., 3. i 4. nisu trebale primijeniti scenarije budućih šokova za taj iznos djelomičnog očekivanog manjka.

6.  Odstupajući od stavka 1. točke (a), institucije mogu odlučiti računati iznose djelomičnog očekivanog manjka PEStRS,i, PEStRC,i i PEStFC,i jedanput tjedno.

Članak 325.beRazdoblja likvidnosti

1.  Institucije raspoređuju svaki faktor rizika pozicija povezanih sa stolovima za trgovanje za koji su dobile odobrenje iz članka 325.ba stavka 1. ili su u postupku dobivanja tog odobrenja u jednu od širokih kategorija faktora rizika navedenih u tablici 2. te u jednu od širokih potkategorija faktora rizika navedenih u toj tablici.

2.  Razdoblje likvidnosti faktora rizika pozicija iz stavka 1. jest razdoblje likvidnosti odgovarajućih širokih potkategorija faktora rizika u koje je raspoređen.

3.  Odstupajući od stavka 1., institucija može odlučiti zamijeniti razdoblje likvidnosti široke potkategorije rizika iz tablice 2. za određeni stol za trgovanje s jednim od duljih razdoblja navedenih u tablici 1. Ako institucija donese tu odluku, dulje razdoblje likvidnosti primjenjuje se na sve faktore rizika koji se mogu modelirati pozicija povezanih s tim stolom za trgovanje koji je raspoređen u tu široku potkategoriju rizika za potrebe izračuna iznosa djelomičnog očekivanog manjka u skladu s člankom 325.bd stavkom 1. točkom (c).

Institucija obavješćuje nadležna tijela o stolovima za trgovanje i širokim potkategorijama rizika na koje je odlučila primijeniti postupak iz prvog podstavka.

4.  Za izračun iznosa djelomičnog očekivanog manjka u skladu s člankom 325.bd stavkom 1. točkom (c) učinkovito razdoblje likvidnosti „EffectiveLH” određenog faktora rizika koji se može modelirati određene pozicije iz knjige trgovanja izračunava se kako slijedi:

 

pri čemu:

Mat        =   dospijeće pozicije iz knjige trgovanja;

SubCatLH      =   duljina razdoblja likvidnosti faktora rizika koji se može modelirati određena u skladu sa stavkom 1.;

minj {LHj/LHj ≥ Mat}  =   duljina jednog od razdoblja likvidnosti navedenih u tablici ... koje je prvo dospijeće iznad dospijeća pozicije iz knjige trgovanja.

5.  Parovi valuta koji se sastoje od eura i valute države članice koja sudjeluje u drugoj fazi ekonomske i monetarne unije uvršteni su u potkategoriju najlikvidnijih parova valuta u širokoj kategoriji faktora valutnog rizika iz tablice 2.

6.  Institucija provjerava primjerenost raspoređivanja iz stavka 1. najmanje jednom mjesečno.

7.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje:

(a)  kako institucije raspoređuju pozicije iz knjige trgovanja na široke kategorije faktora rizika i široke potkategorije rizika za potrebe stavka 1.;

(b)  valute koje su u potkategoriji najlikvidnijih valuta u širokoj kategoriji faktora kamatnog rizika u tablici 2.;

(c)  parovi valuta koji su u potkategoriji parova najlikvidnijih valuta u širokoj kategoriji faktora valutnog rizika iz tablice 2.;

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do [šest mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Tablica 2.

Široke kategorije faktora rizika

Široke potkategorije faktora rizika

Razdoblja likvidnosti

Duljina razdoblja likvidnosti (u danima)

Kamatna stopa

Najlikvidnije valute i domaća valuta

1

10

Ostale valute (ne uključujući većinu likvidnih valuta)

2

20

Volatilnost

4

60

Ostale vrste

4

60

Kreditna marža

Središnja država, uključujući središnje banke, država članica Unije

2

20

Pokrivene obveznice koje izdaju kreditne institucije koje imaju poslovni nastan u državi članici Unije (investicijski rejting)

2

20

Državne (investicijski rejting)

2

20

Državne (veliki prinos)

3

40

Korporativne (investicijski rejting)

3

40

Korporativne (veliki prinos)

4

60

Volatilnost

5

120

Ostale vrste

5

120

Vlasnički instrumenti

Cijena vlasničkih instrumenata (velika kapitalizacija)

1

10

Cijena vlasničkih instrumenata (mala kapitalizacija)

2

20

Volatilnost (velika kapitalizacija)

2

20

Volatilnost (mala kapitalizacija)

4

60

Ostale vrste

4

60

Valute

Najlikvidniji parovi valuta

1

10

Ostali parovi valuta (ne uključujući većinu najlikvidnijih parova valuta)

2

20

Volatilnost

3

40

Ostale vrste

3

40

Roba

Cijena energije i cijena emisija ugljika

2

20

Cijena plemenitih metala i cijena obojenih metala

2

20

Cijene ostale robe (osim cijene energije, cijene emisija ugljika, cijene plemenitih metala i cijene obojenih metala)

4

60

Volatilnost energije i volatilnost emisija ugljika

4

60

Volatilnost plemenitih metala i volatilnost obojenih metala

4

60

Volatilnosti ostale robe (osim volatilnosti energije, volatilnosti emisija ugljika, volatilnosti plemenitih metala i volatilnosti obojenih metala)

5

120

Ostale vrste

5

120

Članak 325.bfProcjena mogućnosti modeliranja faktora rizika

1.  Institucije na mjesečnoj osnovi procjenjuju mogućnost modeliranja svih faktora rizika pozicija povezanih sa stolovima za trgovanje za koje su dobile odobrenje iz članka 325.ba stavka 1. ili su u postupku dobivanja tog odobrenja.

2.  Institucija smatra da se faktor rizika pozicije iz knjige trgovanja može modelirati ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  institucija je utvrdila najmanje 24 provjerljive cijene koje su sadržavale taj faktor rizika tijekom prethodnog razdoblja od 12 mjeseci;

(b)  nije prošlo više od mjesec dana između datuma dva uzastopna opažanja provjerljivih cijena koje je utvrdila institucija u skladu s točkom (a);

(c)  postoji jasna i očita veza između vrijednosti faktora rizika i svake provjerljive cijene koju je institucija utvrdila u skladu s točkom (a), što znači da se svaka provjerljiva cijena opažena u vezi s transakcijom treba smatrati opažanjem za sve odnosne faktore rizika.

3.  Za potrebe stavka 2. provjerljiva cijena znači jedno od sljedećeg:

(a)  tržišna cijena stvarne transakcije u kojoj je institucija bila jedna od stranaka;

(b)  tržišna cijena stvarne transakcije koju su sklopile treće strane i za koju su cijena i datum trgovanja javno dostupni ili ih je dostavila treća strana;

(c)  cijena dobivena iz ugovorene kotacije koju je dostavila treća strana.

4.  Za potrebe stavka 3. točaka (b) i (c) institucije mogu smatrati cijenu ili ugovorenu kotaciju koju je dostavila treća strana provjerljivom cijenom, pod uvjetom da treća strana pristane na zahtjev dostaviti dokaz o transakciji ili ugovorenoj kotaciji nadležnim tijelima.

Treća strana kao dokaz mora navesti pojedinosti o iznosu transakcije (potrebne da bi se ispitalo je li riječ o zanemarivom iznosu) i cijeni transakcije (kako bi se procijenilo je li riječ o stvarnim transakcijama).

5.  Institucija može utvrditi provjerljivu cijenu za potrebe točke (a) stavka 2. za više od jednog faktora rizika.

6.  Faktore rizika dobivene kombinacijom faktora rizika koji se mogu modelirati institucije smatraju faktorima rizika koji se mogu modelirati.

7.  Ako institucija smatra da se faktor rizika može modelirati u skladu sa stavkom 1., institucija može upotrijebiti podatke koji nisu provjerljive cijene koje je upotrijebila kako bi dokazala da se faktor rizika može modelirati u skladu sa stavkom 2. za izračun scenarija budućih šokova primijenjenih na taj faktor rizika za potrebe izračuna djelomičnog očekivanog manjka iz članka 365., ako ti ulazni podaci ispunjavaju relevantne zahtjeve iz članka 325.bd.

8.  Institucija faktor rizika koji ne ispunjava sve uvjete iz stavka 2. smatra faktorom rizika koji se ne može modelirati i izračunava kapitalne zahtjeve za taj faktor rizika u skladu s člankom 325.bl.

9.  Faktore rizika dobivene kombinacijom faktora rizika koji se mogu modelirati i faktora rizika koji se ne mogu modelirati institucije smatraju faktorima rizika koji se ne mogu modelirati.

Institucije mogu dodati faktore rizika koji se mogu modelirati, a faktore rizika koji se ne mogu modelirati zamijeniti osnovom koja je između tih dodatnih faktora rizika koji se mogu modelirati i faktora rizika koji se ne mogu modelirati. Ta će se osnova tada smatrati faktorom rizika koji se ne može modelirati.

10.  Odstupajući od stavka 2. nadležna tijela mogu dopustiti instituciji da faktor rizika koji ispunjava sve uvjete iz stavka 2. smatra rizikom koji se ne može modelirati za vrijeme razdoblja kraćeg od jedne godine.

Članak 325.bg Regulatorni zahtjevi za retroaktivno testiranje i multiplikacijski faktori

1.  Stol za trgovanje institucije ispunjava zahtjeve za retroaktivno testiranje iz članka 325.ba stavka 1. za bilo koji datum ako broj prekoračenja iz stavka 2. za taj stol za trgovanje koja su nastala tijekom posljednjih 250 radnih dana ne prelazi ni jedno od sljedećeg:

(a)  12 prekoračenja za iznos vrijednosti adherentne riziku, izračunat pri jednostranom intervalu pouzdanosti od 99 % na osnovi retroaktivnog testiranja hipotetskih promjena vrijednosti portfelja;

(b)  12 prekoračenja za iznos vrijednosti adherentne riziku, izračunat pri jednostranom intervalu pouzdanosti od 99 % na osnovi retroaktivnog testiranja stvarnih promjena vrijednosti portfelja;

(c)  30 prekoračenja za iznos vrijednosti adherentne riziku, izračunat pri jednostranom intervalu pouzdanosti od 97,5 % na osnovi retroaktivnog testiranja hipotetskih promjena vrijednosti portfelja;

(d)  30 prekoračenja za iznos vrijednosti adherentne riziku, izračunat pri jednostranom intervalu pouzdanosti od 97,5 % na osnovi retroaktivnog testiranja stvarnih promjena vrijednosti portfelja;

2.  Za potrebe stavka 1. institucije broje dnevna prekoračenja na temelju retroaktivnog testiranja hipotetskih i stvarnih promjena u vrijednosti portfelja koji se sastoji od svih pozicija povezanih sa stolom za trgovanje. Prekoračenje znači jednodnevna promjena u vrijednosti tog portfelja koja prelazi povezani iznos vrijednosti adherentne riziku izračunat primjenom internog modela institucije u skladu sa sljedećim zahtjevima:

(a)  razdoblje držanja jedan dan;

(b)  scenariji budućih šokova primjenjuju se na faktore rizika pozicija stola za trgovanje iz članka 325.bh stavka 3. za koje se smatra da se mogu modelirati u skladu s člankom 325.bf;

(c)  ulazni podaci upotrijebljeni za utvrđivanje scenarija budućih šokova koji se primjenjuju za faktore rizika koji se mogu modelirati kalibriraju se na povijesne podatke iz prethodnog razdoblja od 12 mjeseci. Ti se podaci ažuriraju najmanje jednom mjesečno;

(d)  osim ako je u ovom članku navedeno drukčije, interni model institucije temelji se na istim pretpostavkama o modeliranju kao što su one upotrijebljene za izračun mjere rizika očekivanog manjka iz članka 325.bb stavka 1. točke (a).

3.  Institucije utvrđuju dnevna prekoračenja iz stavka 2. u skladu sa sljedećim:

(a)  retroaktivno testiranje hipotetskih promjena vrijednosti portfelja temelji se na usporedbi vrijednosti portfelja na kraju dana te njegove vrijednosti na kraju sljedećeg dana pod pretpostavkom nepromijenjenih pozicija;

(b)  retroaktivno testiranje stvarnih promjena vrijednosti portfelja temelji se na usporedbi vrijednosti portfelja na kraju dana i njegove stvarne vrijednosti na kraju sljedećeg dana, isključujući naknade, provizije i neto kamatni prihod;

(c)  prekoračenje se utvrđuje svaki dan za koji institucija ne može procijeniti vrijednost portfelja ili ne može izračunati iznos vrijednosti adherentne riziku iz stavka 1.;

4.  Institucija u skladu sa stavcima 5. i 6. izračunava multiplikacijski faktor (mc) iz članka 325.bb za portfelj svih pozicija povezanih sa stolovima za trgovanje za koji je dobila odobrenje iz članka 325.ba stavka 1. Taj se izračun ažurira najmanje jednom mjesečno.

5.  Multiplikacijski faktor (mc) zbroj je vrijednosti 1,5 i uvećanja između 0 i 0,5 u skladu s tablicom 3. Za portfelj iz stavka 4. to uvećanje izračunava se na temelju broja prekoračenja koja su nastala tijekom posljednjih 250 poslovnih dana kako je dokazano retroaktivnim testiranjem iznosa vrijednosti adherentne riziku institucije izračunatog u skladu s točkom (a) ovog stavka u skladu sa sljedećim:

(a)  prekoračenje je jednodnevna promjena u vrijednosti portfelja koja prelazi povezani iznos vrijednosti adherentne riziku izračunat primjenom internog modela institucije u skladu sa sljedećim:

(i)  razdoblje držanja jedan dan;

(ii)  pri jednostranom intervalu pouzdanosti od 99 %;

(iii)  scenariji budućih šokova primjenjuju se na faktore rizika pozicija stolova za trgovanje iz članka 325.bh stavka 3. za koje se smatra da se mogu modelirati u skladu s člankom 325.bf;

(iv)  ulazni podaci upotrijebljeni za utvrđivanje scenarija budućih šokova koji se primjenjuju za faktore rizika koji se mogu modelirati kalibriraju se na povijesne podatke iz prethodnog razdoblja od 12 mjeseci. Ti se podaci ažuriraju najmanje jednom mjesečno;

(v)  osim ako je u ovom članku navedeno drukčije, interni model institucije temelji se na istim pretpostavkama o modeliranju kao što su one upotrijebljene za izračun mjere rizika očekivanog manjka iz članka 325.bb stavka 1. točke (a).

(b)  broj prekoračenja jednak je većem broju prekoračenja, dobivenom na temelju hipotetskih promjena vrijednosti portfelja ili na temelju stvarnih promjena vrijednosti portfelja;

(c)  pri utvrđivanju prekoračenja institucije primjenjuju odredbe iz stavka 3.

Tablica 3.

Broj prekoračenja

Uvećanje

Manje od 5

0,00

5

0,20

6

0,26

7

0,33

8

0,38

9

0,42

Više od 9

0,50

7.  Nadležna tijela prate prikladnost multiplikacijskog faktora iz stavka 4. ili usklađenost stola za trgovanje sa zahtjevima retroaktivnog testiranja iz stavka 1. Institucije bez odgode, a svakako u roku od pet radnih dana nakon prekoračenja, obavješćuju nadležna tijela o prekoračenjima koja proizlaze iz njihovog programa retroaktivnog testiranja i daju obrazloženje za ta prekoračenja.

8.  Odstupajući od stavaka 2. i 5. nadležna tijela mogu instituciji dopustiti da ne utvrdi prekoračenje ako promjena od jednog dana u vrijednosti portfelja prelazi povezani iznos vrijednosti adherentne riziku izračunat internim modelom te institucije i može se pripisati faktoru rizika koji se ne može modelirati. Kako bi to ostvarile, institucije nadležnim tijelima dokazuju da je mjera rizika prema stresnom scenariju izračunata u skladu s člankom 325.bl za taj faktor rizika koji se ne može modelirati veća od pozitivne razlike između vrijednosti portfelja institucije i povezanog iznosa vrijednosti adherentne riziku.

9.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju tehnički elementi koji će biti uključeni u stvarne i hipotetske promjene u vrijednosti portfelja institucije za potrebe ovog članka.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do [šest mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 325.bhZahtjev za raspodjelu dobiti i gubitka

1.  Stol za trgovanje institucije za svaki mjesec ispunjava zahtjeve za raspodjelu dobiti i gubitka za potrebe članka 325.ba stavka 1. ako taj stol za trgovanje ispunjava zahtjeve navedene u ovom članku.

2.  Zahtjevom za raspodjelu dobiti i gubitka osigurava se da su teoretske promjene vrijednosti portfelja stola za trgovanje koje se temelje na modelu za mjerenje rizika institucije dovoljno blizu hipotetskim promjenama vrijednosti portfelja stola za trgovanje koje se temelje na modelu institucije za određivanje cijena.

3.  Usklađenost institucije sa zahtjevom za raspodjelu dobiti i gubitka dovodi do utvrđivanja preciznog popisa faktora rizika koji se smatraju primjerenima za provjeru usklađenosti institucije sa zahtjevom retroaktivnog testiranja iz članka 325.bg za svaku poziciju u određenom stolu za trgovanje.

4.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

(a)  s obzirom na međunarodne regulatorne promjene, tehničke kriterije kojima se osigurava da su teoretske promjene u vrijednosti portfelja stola za trgovanje dovoljno blizu hipotetskim promjenama u vrijednosti portfelja stola za trgovanje za potrebe stavka 2.;

(b)  tehničke elemente koji će biti uključeni u teoretske i hipotetske promjene u vrijednosti portfelja stola za trgovanje za potrebe ovog članka.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do [šest mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 325.biZahtjevi povezani s mjerenjem rizika

1.  Institucije koje primjenjuju interni model za mjerenje rizika za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike iz članka 325.bb osiguravaju da taj model ispunjava sve sljedeće zahtjeve:

(a)  interni model za mjerenje rizika obuhvaća dovoljan broj faktora rizika, koji uključuju najmanje faktore rizika iz poglavlja 1.a odjeljka 3. pododjeljka 1., osim ako institucija nadležnim tijelima dokaže da ispuštanje tih faktora rizika nema materijalni utjecaj na rezultate zahtjeva za raspodjelu dobiti i gubitka iz članka 325.bh. Institucija je dužna nadležnim tijelima objasniti zašto je neki faktor rizika uključila svoj model za određivanje cijena, a ne u svoj interni model za mjerenje rizika.

(b)  interni model za mjerenje rizika obuhvaća nelinearnost opcija i drugih proizvoda te korelacijski rizik i rizik osnove. Procjene koje se upotrebljavaju za faktore rizika moraju pokazati dobar dosadašnji uspjeh u vezi sa stvarnom pozicijom.

(c)  interni model za mjerenje rizika uključuje skup faktora rizika koji odgovaraju kamatnim stopama u svakoj valuti u kojoj institucija ima bilančne ili izvanbilančne pozicije osjetljive na promjene kamatnih stopa. Institucija izrađuje krivulje prinosa primjenom jednog od općeprihvaćenih pristupa. Za značajne izloženosti kamatnom riziku u glavnim valutama i tržištima krivulja prinosa dijeli se na najmanje šest segmenata dospijeća, kako bi se obuhvatile varijacije volatilnosti stopa duž krivulje, a broj faktora rizika koji se upotrebljavaju za izradu krivulje prinosa razmjeran je prirodi i složenosti strategija trgovanja institucije. Model obuhvaća i rizik nesavršeno koreliranih kretanja među različitim krivuljama prinosa;

(d)  interni model za mjerenje rizika obuhvaća faktore rizika koji se odnose na zlato i pojedine strane valute u kojima su nominirane pozicije institucije. Za subjekte za zajednička ulaganja (CIU) uzimaju se u obzir stvarne devizne pozicije CIU-a. Institucije se mogu osloniti na izvješćivanje trećih osoba u vezi s deviznom pozicijom CIU-a ako je točnost izvješća adekvatno osigurana. Devizne pozicije CIU-a s kojima institucija nije upoznata izoliraju se iz pristupa internih modela i tretiraju u skladu s poglavljem 1.a ove glave;

(e)  interni model za mjerenje rizika primjenjuje zaseban faktor rizika najmanje za svako tržište vlasničkih instrumenata na kojem institucija ima značajne pozicije. Složenost tehnike modeliranja razmjerna je značajnosti aktivnosti institucija na tržištima vlasničkih instrumenata. Model uključuje najmanje jedan faktor rizika koji obuhvaća sistemska kretanja u cijenama vlasničkih instrumenata i ovisnost tog faktora rizika o pojedinačnim faktorima rizika za svako tržište vlasničkih instrumenata. Za značajne izloženosti prema tržištima vlasničkih instrumenata model uključuje najmanje jedan idiosinkratični faktor rizika za svaku izloženost na osnovi vlasničkih ulaganja.

(f)  interni model za mjerenje rizika primjenjuje zaseban faktor rizika najmanje za svaku robu u kojoj institucija ima značajne pozicije osim ako institucija ima malu agregiranu poziciju robe u usporedbi sa svim njezinim trgovačkim aktivnostima u kojem će slučaju biti prihvatljiv zaseban faktor rizika za svaku široku vrstu robe. Za značajne izloženosti tržištima robe model obuhvaća rizik nesavršeno koreliranih kretanja između sličnih, ali ne identičnih vrsta robe te izloženosti promjenama terminskih cijena koje proizlaze iz neusklađenosti dospijeća te prigodnu dobit između pozicija u izvedenicama i pozicija u gotovini.

(g)  procjene podataka primjereno su konzervativne te ih institucija može koristiti samo ako dostupni podaci nisu dovoljni, uključujući za vrijeme razdoblja stresa.

(h)  za značajne izloženosti rizicima volatilnosti u instrumentima koji uključuju opcionalnost, interni model za mjerenje rizika obuhvaća ovisnost pretpostavljenih volatilnosti prema izvršnim cijenama i dospijećima opcija.

2.  Institucije mogu primijeniti empirijske korelacije unutar širokih kategorija faktora rizika, a za potrebe izračuna mjere neograničenog očekivanog manjka kako je navedeno u članku 325.bc stavku 1., među širokim kategorijama faktora rizika samo kad je pristup institucije za mjerenje tih korelacija dobar i u skladu s primjenjivim razdobljima likvidnosti te se cjelovito provodi.

Članak 325.bj Kvalitativni zahtjevi

1.  Svi interni modeli za mjerenje rizika koji se primjenjuju za potrebe ovog poglavlja konceptualno su dobri i cjelovito provedeni te u skladu sa svim sljedećim kvalitativnim zahtjevima:

(a)  svi interni modeli za mjerenje rizika koji se upotrebljavaju za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike moraju biti integrirani u svakodnevni proces upravljanja rizicima institucije te služiti kao osnova za izvješćivanje višeg rukovodstva o izloženosti rizicima;

(b)  institucija ima jedinicu za kontrolu rizika koja je neovisna o poslovnim jedinicama za trgovanje i koja je izravno podređena višoj upravi. Ta je jedinica odgovorna za razvoj i provedbu svih internih modela za mjerenje rizika. Navedena jedinica odgovorna je za cjelokupan sustav upravljanja rizikom i provodi početnu i kontinuiranu validaciju svih internih modela za potrebe ovog poglavlja. Ta jedinica izrađuje i analizira dnevna izvješća o podacima dobivenima primjenom internih modela za izračun kapitalnog zahtjeva za tržišne rizike kao i o primjerenosti mjera koje je potrebno poduzeti u vezi s limitima trgovanja;

(c)  upravljačko tijelo institucije i više rukovodstvo aktivno sudjeluju u procesu kontrole rizika, a dnevna izvješća koja izrađuje jedinica za kontrolu rizika pregledava rukovodstvo koje ima ovlast nametnuti smanjenja pozicija koje zauzimaju pojedini zaposlenici jedinice za trgovanje i smanjenja ukupne izloženosti institucije;

(d)  institucija ima dovoljan broj zaposlenika osposobljenih na razini primjerenoj složenosti svih internih modela za mjerenje rizika i osposobljenih u području trgovanja, kontrole rizika, revizije i administrativnih poslova;

(e)  institucija ima uspostavljen dokumentirani skup internih politika, procedura i kontrola za praćenje i osiguravanje usklađenosti s cjelokupnom operacijom svih internih modela za mjerenje rizika;

(f)  svi interni modeli za mjerenje rizika imaju dokazan dosadašnji uspjeh u vezi s prihvatljivom točnosti u mjerenju rizika;

(g)  institucija redovito provodi stroge programe testiranja otpornosti na stres, uključujući povratne testove otpornosti na stres koji obuhvaćaju sve interne modele za mjerenje rizika. Rezultate tih testova otpornosti na stres pregledava više rukovodstvo najmanje jedanput mjesečno i oni su u skladu s politikama i limitima koje je odobrilo upravljačko tijelo institucije. Institucije poduzimaju adekvatne mjere ako rezultati tih testova otpornosti na stres pokažu prekomjerne gubitke koji proizlaze iz poslova trgovanja institucije u određenim okolnostima;

(h)  institucija provodi neovisnu reviziju svih internih modela za mjerenje rizika, u okviru svojeg redovitog postupka unutarnje revizije ili ovlaštenjem subjekta treće strane da provede tu reviziju, u skladu sa zahtjevima nadležnih tijela.

Za potrebe točke (h) subjekt treće strane znači subjekt koji institucijama pruža usluge revizije ili savjetovanja i čiji su zaposlenici dovoljno osposobljeni u području tržišnih rizika u aktivnostima trgovanja.

2.  Revizija iz stavka 1. točke (h) uključuje aktivnosti poslovnih jedinica za trgovanje i neovisne jedinice za kontrolu rizika. Institucija provodi reviziju svojeg cjelokupnog procesa upravljanja rizicima najmanje jedanput godišnje. Navedenom provjerom ocjenjuje se sljedeće:

(a)  adekvatnost dokumentacije o sustavu i procesima upravljanja rizicima te ustroj jedinice za kontrolu rizika;

(b)  integracija mjera rizika u svakodnevno upravljanje rizicima i cjelovitost sustava informiranja uprave;

(c)  postupci koje institucija primjenjuje za odobravanje modela mjerenja rizika te sustavi vrednovanja koje primjenjuju zaposlenici jedinica za trgovanje i jedinica za pozadinske poslove;

(d)  opseg rizika koje obuhvaća taj model, točnost i primjerenost sustava za mjerenje rizika i validacija svih znatnih promjena internog modela za mjerenje rizika;

(e)  točnost i potpunost podataka o pozicijama, točnost i prikladnost pretpostavki o volatilnosti i korelaciji, točnost vrednovanja i izračuni osjetljivosti na rizik te točnost i prikladnost za izradu procjena podataka kad su dostupni podaci nedovoljni za ispunjavanje zahtjeva iz ovog poglavlja;

(f)  postupak verifikacije kojim se institucija koristi za procjenu dosljednosti, pravodobnosti i pouzdanosti izvora podataka korištenih u bilo kojem od njezinih internih modela za mjerenje rizika, uključujući neovisnost tih izvora podataka;

(g)  postupak verifikacije kojim se institucija koristi za procjenu zahtjeva retroaktivnog testiranja i zahtjeva za raspodjelu dobiti i gubitka koji se provode kako bi se ocijenila točnost internih modela za mjerenje rizika.

(h)  ako reviziju provodi subjekt treće strane u skladu sa stavkom 1. točkom (h), provjera da interni proces validacije iz stavka 325.bk ispunjava ciljeve.

3.  Institucije ažuriraju tehnike i postupke koje upotrebljavaju za sve interne modele za mjerenje rizika koji se upotrebljavaju za potrebe ovog poglavlja u skladu s razvojem novih tehnika i najboljim praksama koje nastaju u pogledu tih internih modela za mjerenje rizika.

Članak 325.bkInterna validacija

1.  Institucije imaju uspostavljene postupke kojima osiguravaju da su svi njihovi interni modeli za mjerenje rizika koji se upotrebljavaju za potrebe ovog poglavlja adekvatno validirani od strane primjereno kvalificiranih osoba, neovisno o postupku njihova oblikovanja, kako bi osigurale da svi takvi modeli budu konceptualno primjereni i da na odgovarajući način obuhvaćaju sve značajne rizike.

2.  Institucije provode validaciju iz stavka 1. u sljedećim okolnostima:

(a)  kad se interni model prvotno razvije i kad se takav model znatno izmijeni;

(b)  periodično, a posebno ako je došlo do značajnih strukturnih promjena na tržištu ili do promjena u sastavu portfelja koje mogu dovesti do toga da interni model za mjerenje rizika više nije adekvatan.

3.  Validacija bilo kojeg internog modela institucije za mjerenje rizika ne smije biti ograničena na zahtjeve za retroaktivno testiranje i raspodjelu dobiti i gubitka već obuhvaća minimalno sljedeće:

(a)  testiranje za provjeru adekvatnosti pretpostavki internog modela te podcjenjuju li ili precjenjuju rizik;

(b) vlastite testove validacije internih modela, uključujući retroaktivno testiranje povrh regulatornih programa retroaktivnog testiranja ovisno o rizicima i strukturi njihovih portfelja;

(c)  upotrebu hipotetskih portfelja kako bi se osiguralo da interni model za mjerenje rizika može obuhvatiti pojedine strukturne karakteristike portfelja, kao što su značajna razina rizika osnove i koncentracijski rizik ili rizici povezani s upotrebom procjena.

Članak 325.blIzračun mjere rizika prema stresnom scenariju

1.  U vremenu t institucija izračunava mjeru rizika prema stresnom scenariju za sve faktore rizika pozicija iz knjige trgovanja u određenom portfelju koji se ne mogu modelirati kako slijedi:

pri čemu je:

m    = indeks koji označava sve faktore rizika koji se ne mogu modelirati

pozicija u portfelju koje predstavljaju idiosinkratski rizik koji je raspoređen u široku kategoriju faktora rizika kreditne marže u skladu s člankom 325.be stavkom 1. i za koji je institucija dokazala, u skladu s zahtjevima nadležnih tijela, da ti faktori rizika nisu korelirani;

l    =  indeks koji označava sve faktore rizika pozicija u portfelju koji se ne mogu modelirati osim onih koji su označeni indeksom „m”;

ICSStm   =   mjera rizika prema stresnom scenariju, kako je utvrđeno u skladu sa stavcima 2. i 3., faktora rizika „m” koji se ne može modelirati;

SStl    =   mjera rizika prema stresnom scenariju, kako je utvrđeno u skladu sa stavcima 2. i 3., faktora rizika „l” koji se ne može modelirati;

2.  Mjera rizika prema stresnom scenariju određenog faktora rizika koji se ne može modelirati znači gubitak koji je nastao u svim pozicijama iz knjige trgovanja portfelja koji uključuje taj faktor rizika koji se ne može modelirati kada se ekstremni scenarij budućeg šoka primjenjuje na taj faktor rizika.

3.  Institucije u skladu sa zahtjevima nadležnih tijela određuju odgovarajuće ekstremne scenarije budućeg šoka za sve faktore rizika koji se mogu modelirati.

4.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se detaljnije određuje:

(a)  kako institucije određuju ekstremni scenarij budućeg šoka koji je primjenjiv na faktore rizika koji se ne mogu modelirati i kako primjenjuju taj ekstremni scenarij budućeg šoka na te faktore rizika;

(b)  regulatorni ekstremni scenarij budućeg šoka za svaku široku potkategoriju faktora rizika navedenu u članku 325.be u tablici 2. koji institucija može upotrijebiti kad ne može utvrditi ekstremni scenarij budućeg šoka u skladu s točkom (a) ili koji nadležna tijela mogu zahtijevati od institucija da ga primijene kad ta tijela nisu zadovoljna s ekstremnim scenarijem budućeg šoka koji određuje institucija.

EBA pri izradi tog nacrta regulatornih tehničkih standarda uzima u obzir da je razina kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik faktora rizika koji se ne može modelirati kako je utvrđena u ovom članku jednaka razini kapitalnih zahtjeva koja bi se izračunala u okviru ovog poglavlja da se taj faktor rizika može modelirati.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do [šest mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

ODJELJAK 2. INTERNI MODEL ZA RIZIK NASTANKA STATUSA NEISPUNJAVANJA OBVEZA

Članak 325.bmOpseg internog modela za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza

5.  Sve pozicije institucija povezane sa stolovima za trgovanje za koje je institucija dobila odobrenje iz članka 325.ba stavka 1. podliježu kapitalnom zahtjevu za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza ako pozicije sadržavaju najmanje jedan faktor rizika raspoređen u široke kategorije rizika „vlasnički instrument” ili „kreditna marža” u skladu s člankom 325.be stavkom 1. Taj kapitalni zahtjev, dodatan rizicima koji su obuhvaćeni kapitalnim zahtjevima iz članka 325.bb stavka 1. izračunava se internim modelom za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza institucija koji je u skladu sa zahtjevima utvrđenima u ovom odjeljku.

6.  Za svaku poziciju iz stavka 1. postoji najmanje jedan izdavatelj dužničkih instrumenata ili vlasničkih instrumenata povezan s najmanje jednim faktorom rizika.

Članak 325.bnOdobrenje za primjenu internog modela za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza

1.  Nadležna tijela daju instituciji odobrenje da primijeni interni model za rizik statusa neispunjavanja obveza za izračun kapitalnih zahtjeva iz članka 325.bb stavka 2. za sve pozicije iz knjige trgovanja iz članka 325.bm koje su raspoređene određenom stolu za trgovanje pod uvjetom da je interni model za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza u skladu s člancima 325.bo, 325.bp, 325.bq, člancima 325.bj i 325.bk za taj stol za trgovanje.

2.  EBA izdaje smjernice o zahtjevima iz članaka 325.bo, 325.bp i 325.bq do [dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe].

3.  Ako stol za trgovanje institucije, u koji je raspoređena najmanje jedna pozicija iz knjige trgovanja iz članka 325.bm, ne ispunjava zahtjeve iz stavka 1., kapitalni zahtjevi za tržišne rizike za sve pozicije u tom stolu za trgovanje izračunavaju se u skladu s pristupom određenim u Poglavlju 1.a.

Članak 325.boKapitalni zahtjevi za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza primjenom internog modela za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza

1.  Institucije izračunavaju kapitalne zahtjeve za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza primjenom internih modela za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za portfelj svih pozicija iz članka 325.bm na sljedeći način:

(a)  kapitalni zahtjevi jednaki su iznosu vrijednosti adherentnih riziku kojima se mjere potencijalni gubitci u tržišnoj vrijednosti portfelja prouzročeni statusom neispunjavanja obveza izdavatelja povezanim s tim pozicijama u intervalu pouzdanosti 99,9 % tijekom jednogodišnjeg razdoblja;

(b)  potencijalni gubitak iz točke (a) znači izravni ili neizravni gubitak u tržišnoj vrijednosti pozicije prouzročen neispunjavanjem obveze izdavatelja i koji je dodatan svim gubitcima koji su već uzeti u obzir u trenutačnom vrednovanju pozicije. Nastanak statusa neispunjavanja obveze izdavatelja pozicija u uvrštenim vlasničkim instrumentima prikazuje se cijenama vlasničkih instrumenata izdavatelja koje padaju na nulu;

(c)  institucije određuju korelacije statusa neispunjavanja obveza među različitim izdavateljima na temelju konceptualno dobre metodologije i upotrebom objektivnih povijesnih podataka tržišnih kreditnih marži i cijena vlasničkih instrumenata koji obuhvaćaju najmanje desetogodišnje razdoblje uključujući razdoblje stresa koje je institucija identificirala u skladu s člankom 325.bd stavkom 2. Izračun korelacija statusa neispunjavanja obveza među različitim izdavateljima kalibrira se na jednogodišnje razdoblje;

(d)  interni model za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza temelji se na pretpostavci o konstantnoj jednogodišnjoj poziciji.

2.  Institucije izračunavaju kapitalne zahtjeve za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza primjenom internog modela za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza iz stavka 1. najmanje na tjednoj osnovi.

3.  Odstupajući od stavka 1. točaka (a) do (c) institucija može zamijeniti razdoblje od jedne godine razdobljem od šezdeset dana za potrebe izračuna rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza pozicija vlasničkih instrumenata, a u tom je slučaju izračun korelacija nastanka statusa neispunjavanja obveza između cijena vlasničkih instrumenata i vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza u skladu s razdobljem od šezdeset dana, a izračun korelacija nastanka statusa neispunjavanja obveza između cijena vlasničkih instrumenata i cijena obveznica u skladu s razdobljem od jedne godine.

Članak 325.bp Priznavanje zaštite u internom modelu za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza

1.  Institucije mogu uključiti zaštitu u svoj interni model za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza i mogu netirati pozicije ako se duge i kratke pozicije odnose na isti financijski instrument.

2.  Institucije mogu u svojem internom modelu za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza priznati učinke zaštite ili diversifikacije povezane s dugim i kratkim pozicijama u različitim financijskim instrumentima ili različitim vrijednosnim papirima istog dužnika te dugim i kratkim pozicijama u različitim izdavateljima samo pri eksplicitnim modeliranju bruto dugih i kratkih pozicija u različitim financijskim instrumentima, uključujući modeliranje rizika osnove među različitim izdavateljima.

3.  Institucije u svojim internim modelima za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza obuhvaćaju značajne rizike koji se mogu pojaviti u intervalu između dospijeća zaštite i razdoblja od godine dana, kao i mogućnost značajne razine rizika osnove u strategijama zaštite s obzirom na proizvod, redoslijed naplate u kapitalnoj strukturi, internom ili eksternom rejtingu, dospijeću, datumu izdavanja i drugim razlikama u njihovim instrumentima. Institucija priznaje zaštitu samo do razine do koje ju je moguće održati, čak i ako se dužnik približava kreditnom ili drugom događaju.

Članak 325.bqPosebni zahtjevi za interni model za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza

1.  Internim modelom za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza iz članka 325.bn stavka 1. može se modelirati status neispunjavanja obveza pojedinačnih izdavatelja kao i istodobno neispunjavanje obveza više izdavatelja i uzima se u obzir učinak tih neispunjavanja obveza u tržišnim vrijednostima pozicija uvrštenih u opseg tog modela. Za tu svrhu, status neispunjavanja obveza svakoj pojedinačnog izdavatelja modelira se primjenom najmanje dvije vrste faktora sistemskog rizika i najmanje jednog idiosinkrastičnog faktora rizika.

2.  Interni model za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza odražava gospodarski ciklus, uključujući povezanost između stopa naplate i faktora sistemskog rizika iz stavka 1.

3.  Interni model za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza odražava nelinearni učinak opcija i ostalih pozicija sa značajnim nelinearnim kretanjem s obzirom na promjene cijena. Institucije na odgovarajući način moraju uzeti u obzir rizik modela koji proizlazi iz vrednovanja i procjene cjenovnih rizika povezanih s tim proizvodima.

4.  Interni model za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza zasniva se na podacima koji su objektivni i ažurirani.

5.  Za simulaciju nastanka statusa neispunjavanja obveza u internom modelu za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza procjene institucija u pogledu vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)  za vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza utvrđena je najniža vrijednost od 0,03 %;

(b)  vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza zasnivaju se na jednogodišnjem razdoblju, osim ako je u ovom odjeljku navedeno drukčije;

(c)  vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza mjere se upotrebom podataka o neispunjavanju obveza u prošlom razdoblju od najmanje pet godina, samostalno ili u kombinaciji s tekućim tržišnim cijenama; vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza ne izvode se isključivo iz tekućih tržišnih cijena.

(d)  institucija koja je dobila odobrenje za procjenu vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 3. odjeljkom 1. primjenjuje metodologiju iz dijela trećeg glave II. poglavlja 3. odjeljka 1. za izračun vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza;

(e)  institucija koja nije dobila odobrenje za procjenu vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 3. odjeljkom 1. razvija internu metodologiju ili upotrebljava vanjske izvore za procjenu vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza. U obje situacije procjene vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza u skladu su sa zahtjevima iz ovog članka.

6.  Za simulaciju nastanka statusa neispunjavanja obveza izdavatelja u internom modelu za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza, procjene institucija u pogledu gubitka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)  za procjene gubitka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza utvrđena je najniža vrijednost od 0 %;

(b)  procjene gubitka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza odražavaju nadređenost svake pozicije;

(c)  institucija koja je dobila odobrenje za procjenu gubitka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 3. odjeljkom 1. primjenjuje metodologiju iz dijela trećeg glave II. poglavlja 3. odjeljka 1. za izračun procjena gubitka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza;

(d)  institucija koja nije dobila odobrenje za procjenu gubitka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 3. odjeljkom 1. razvija internu metodologiju ili upotrebljava vanjske izvore za procjenu vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza. U obje situacije procjene gubitka zbog statusa neispunjavanja obveza u skladu su sa zahtjevima iz ovog članka.

7.   U okviru neovisne provjere i validacije svojih internih modela upotrijebljenih za potrebe ovog poglavlja, uključujući za sustav mjerenja rizika, institucije obavljaju sve od navedenog:

(a)  provjeravaju da je njihov pristup modeliranju za korelacije i promjene cijene primjeren za njihov portfelj, uključujući odabir i pondere faktora sistemskog rizika modela;

(b)  provode različite testove otpornosti na stres, uključujući analizu osjetljivosti i analizu scenarija, radi procjene kvantitativne i kvalitativne osnovanosti internog modela za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza, posebno s obzirom na postupanje s koncentracijama. Ti testovi ne ograničavaju se samo na povijesne događaje;

(a)  primjenjuje odgovarajuću kvantitativnu validaciju koja uključuje relevantna mjerila za interne modele.

8.  Interni model za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza primjereno odražava koncentracije izdavatelja i koncentracije koje mogu nastati unutar razreda proizvoda i između različitih razreda proizvoda u stresnim uvjetima.

9.  Interni model za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza mora biti dosljedan internoj metodologiji institucije za utvrđivanje, mjerenje i upravljanje rizicima koji proizlaze iz trgovanja.

10.  Institucije imaju jasno definirane politike i postupke za određivanje pretpostavki o korelaciji među različitim izdavateljima u skladu s člankom 325.bo stavkom 2.

11.  Institucije dokumentiraju svoje interne modele tako da su njihove korelacije i druge pretpostavke modela transparentne za nadležna tijela.

12.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju zahtjevi koje mora ispuniti interna metodologija institucije ili vanjski izvori za procjenu vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza i gubitka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza u skladu sa stavkom 5. točkom (e) i stavkom 6. točkom (d).

EBA Komisiji dostavlja taj nacrt regulatornih tehničkih standarda u roku od [15 mjeseci nakon stupanja ove Uredbe na snagu].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”.

(85)  U dijelu trećem glavi IV. naslov poglavlja 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Poglavlje 2. Kapitalni zahtjevi za pozicijske rizike u skladu s pojednostavnjenim standardiziranim pristupom”.

(86)  U dijelu trećem glavi IV. naslov poglavlja 3. zamjenjuje se sljedećim:

„Poglavlje 3. Kapitalni zahtjevi za valutni rizik u skladu s pojednostavnjenim standardiziranim pristupom”.

(87)  U dijelu trećem glavi IV. naslov poglavlja 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Poglavlje 4. Kapitalni zahtjevi za robne rizike u skladu s pojednostavnjenim standardiziranim pristupom”.

(88)  U dijelu trećem glavi IV. naslov poglavlja 5. zamjenjuje se sljedećim:

„Poglavlje 5. Kapitalni zahtjevi primjenom pojednostavnjenog pristupa internih modela”.

(89)  Uvodna rečenica u članku 384. stavku 1. zamjenjuje se sljedećim:

“ 1. Institucija koja ne izračunava kapitalni zahtjev za CVA rizik za svoje druge ugovorne strane u skladu s člankom 383. dužna je izračunavati kapitalni zahtjev za CVA rizik za portfelj, za svaku drugu ugovornu stranu, u skladu sa sljedećom formulom, uzimajući u obzir CVA zaštite koje su priznate u skladu s člankom 386.:”

(90)  Definicija EADitotal u članku 384. stavku 1. zamjenjuje se sljedećim:

„EADitotal = ukupna vrijednost izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane „I” (zbrojena za sve skupove za netiranje), uključujući učinak kolaterala u skladu s metodama iz glave II., poglavlja 6., odjeljaka od 3. do 6. kako se primjenjuje na izračun kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik druge ugovorne strane za navedenu drugu ugovornu stranu.”

(91)  Članak 390. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 390.Izračun vrijednosti izloženosti

1.  Izloženosti prema grupi povezanih osoba izračunava se zbrajanjem izloženosti prema pojedinačnim osobama iz te grupe.

2.  Ukupne izloženosti prema pojedinačnim osobama izračunavaju se zbrajanjem izloženosti u knjizi trgovanja i knjizi pozicija kojima se ne trguje.

3.  Za izloženosti u knjizi trgovanja institucije mogu:

(a)  prebiti svoje duge pozicije i kratke pozicije u istim financijskim instrumentima koje je izdala određena osoba, pri čemu se neto pozicija u svakom pojedinom instrumentu izračunava u skladu s metodama iz dijela trećeg, glave IV., poglavlja 2.;

(b)  prebiti svoje duge pozicije i kratke pozicije u različitim financijskim instrumentima koje je izdala određena osoba samo ako je kratka pozicija podređena dugoj poziciji ili pozicije imaju istu nadređenost.

Za potrebe točaka (a) i (b) vrijednosni papiri mogu se raspodijeliti u razrede na temelju različitih stupnjeva nadređenosti kako bi se utvrdila relativna nadređenost pozicija.

4.  Institucije izračunavaju izloženosti koje proizlaze iz ugovora iz Priloga II. i kreditne izvedenice u koje se ušlo izravno s osobom u skladu s jednom od metoda iz dijela trećeg glave II. poglavlja 6. odjeljaka 3. do 5., kako se primjenjuje.

Pri izračunu vrijednosti izloženosti ugovora navedenih u prvome podstavku koje su raspoređene u knjigu trgovanja, institucije zadovoljavaju i načela iz članka 299. Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, institucije koje su dobile odobrenje za primjenu metode internog modela u skladu s člankom 283. mogu primjenjivati metodu iz dijela trećeg, glave II., poglavlja 6., odjeljka 6. za izračun vrijednosti izloženosti transakcija financiranja vrijednosnim papirima.

5.  Institucije izloženostima prema klijentu dodaju izloženosti koje proizlaze iz ugovora iz Priloga II. i kreditne izvedenice koje nije izravno sklopila ta osoba nego se temelje na dužničkom instrumentu ili instrumentu vlasničkih papira koje je izdala ta osoba.

6.  Izloženosti ne uključuju ni jedno od sljedećeg:

(a)  u slučaju transakcija kupoprodaje valute, izloženosti nastale u redovnom roku namire ne duljem od dva radna dana nakon datuma izvršenog plaćanja;

(b)  u slučaju transakcija kupnje ili prodaje vrijednosnih papira, izloženosti nastale u redovnom roku namire, ne duljem od pet radnih dana nakon datuma izvršenog plaćanja ili isporuke vrijednosnih papira, ovisno o tomu što nastupi ranije;

(c)  u slučaju pružanja usluga prijenosa novčanih sredstava, uključujući usluge pružanja platnog prometa, poravnanja i namire u svim valutama i korespondentnog bankarstva ili usluga poravnanja, namire i skrbništva financijskih instrumenata, odgođene primitke sredstava te druge izloženosti koje proizlaze iz poslovanja klijenata, a koje ne traju dulje od sljedećeg radnog dana;

(d)  u slučaju pružanja usluga prijenosa novčanih sredstava uključujući pružanje usluge platnog prometa, poravnanja i namire u svim valutama i usluga korespondentnog bankarstva, unutar dnevne izloženosti prema institucijama koje pružaju navedene usluge;

(e)  izloženosti koje predstavljaju odbitnu stavku od stavki CET 1 ili stavki dodatnog osnovnog kapitala u skladu s člancima 36. i 56. ili bilo kakav drugi odbitak od tih stavki kojim se smanjuje omjer solventnosti objavljen u skladu s člankom 437.

7.  Kako bi se utvrdila ukupna izloženost prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba prema kojima institucija ima izloženosti na temelju transakcija iz članka 112. točaka (m) i (o) ili na temelju drugih transakcija gdje postoji izloženost prema odnosnoj imovini, institucija procjenjuje svoje odnosne izloženosti ovisno o ekonomskoj biti strukture određene transakcije i rizike koji su inherentni strukturi same transakcije, kako bi se utvrdilo predstavlja li ona dodatnu izloženost.

8.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:

(a)  uvjeti i metodologija koji će se upotrijebiti za utvrđivanje ukupne izloženosti prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba za vrste izloženosti iz stavka 7.;

(b)  uvjeti pod kojima struktura transakcija iz stavka 7. ne čini dodatnu izloženost.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 1. siječnja 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

9.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje, za potrebe stavka 5., način određivanja izloženosti koje proizlaze iz ugovora iz Priloga II. i kreditnih izvedenica koje nisu izravno ugovorene s jednom osobom, već čine odnosni dug ili vlasnički instrument koji je izdala ta osoba za njihovo uvrštenje u izloženosti prema klijentu.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda u roku od [9 mjeseci nakon stupanja na snagu].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”.

(92)  U članku 391. dodaje se sljedeći stavak:

„Za potrebe prvog stavka Komisija može provedbenim aktima donijeti odluku o tome primjenjuje li treća zemlja zahtjeve bonitetnog nadzora i regulatorne zahtjeve barem istovjetne onima koji se primjenjuju u Uniji. Ti se provedbeni akti donose u skladu s kontrolnim postupkom iz članka 464. stavka 2.”

(93)  Članak 392. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 392.Definicija velike izloženosti

Izloženost institucije prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba smatra se velikom izloženošću ako je njezina vrijednost jednaka ili prelazi 10 % njezina osnovnog kapitala.”.

(94)  Članak 394. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 394.Izvještajni zahtjevi

1.  Institucije nadležnim tijelima dostavljaju sljedeće informacije za sve velike izloženosti koje drže, uključujući velike izloženosti na koje se ne primjenjuje članak 395. stavak 1.:

(a)  identitet osobe ili grupe povezanih osoba prema kojima institucija ima veliku izloženost;

(b)  vrijednost izloženosti prije uzimanja u obzir učinka smanjenja kreditnog rizika, ako je to primjenjivo;

(c)  ako je primijenjena, vrstu materijalne i nematerijalne kreditne zaštite;

(d)  vrijednost izloženosti nakon uzimanja u obzir učinka smanjenja kreditnog rizika izračunatog za potrebe članka 395. stavka 1., prema potrebi.

Institucije koje podliježu odredbama iz dijela trećeg glave II. poglavlja 3. nadležnim tijelima dostavljaju svojih 20 najvećih izloženosti na konsolidiranoj osnovi, ne uključujući izloženosti na koje se ne primjenjuje članak 395. stavak 1.

Institucije nadležnim tijelima dostavljaju i izloženosti vrijednosti u iznosu većem ili jednakom 300 milijuna EUR, ali manjem od 10 % osnovnog kapitala te institucije.

2.  Osim informacija iz stavka 1. institucije svojim nadležnim tijelima dostavljaju sljedeće informacije u vezi svojih 10 najvećih izloženosti na konsolidiranoj osnovi prema institucijama ili subjektima u području bankarstva u sjeni koji obavljaju bankarske aktivnosti izvan propisanog okvira, uključujući velike izloženosti koje su izuzete iz primjene članka 395. stavka 1.:

(a)  identitet osobe ili grupe povezanih osoba prema kojima institucija ima veliku izloženost;

(b)  vrijednost izloženosti prije uzimanja u obzir učinka smanjenja kreditnog rizika, ako je to primjenjivo;

(c)  ako je primijenjena, vrstu materijalne i nematerijalne kreditne zaštite;

(d)  vrijednost izloženosti nakon uzimanja u obzir učinka smanjenja kreditnog rizika izračunata za potrebe članka 395. stavka 1., prema potrebi.

3.  Informacije iz stavaka 1. i 2. dostavljaju se nadležnim tijelima sljedećom učestalošću:

(a)  male institucije definirane u članku 430.a izvješćuju jednom godišnje;

(b)  podložno stavku 4., ostale institucije izvješćuju na polugodišnjoj osnovi ili češće.

4.  EBA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:

(a)  jedinstveni formati za izvješćivanje iz stavka 3. te upute za primjenu navedenih formata;

(b)  učestalost i datume izvješćivanja iz stavka 3.;

(c)  IT rješenja koja se primjenjuju za izvješćivanje iz stavka 3.

Izvještajni zahtjevi koji se navode u nacrtu provedbenih tehničkih standarda moraju biti razmjerni te uzimati u obzir veličinu institucije, složenost, prirodu i razinu rizika njezina poslovanja.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog stavka u skladu s člankom 15 Uredbe (EU) br. 1093/2010. Provedbeni tehnički standardi stupaju na snagu godinu dana nakon što ih Komisija donese.

5.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuju kriteriji za identifikaciju subjekata u području bankarstva u sjeni iz stavka 2.

EBA pri izradi tog nacrta regulatornih tehničkih standarda EBA uzima u obzir međunarodna kretanja i međunarodno dogovorene standarde u području bankarstva u sjeni te razmatra:

(a)  može li veza s osobom ili pojedinim subjektom ili grupom subjekata nositi rizike za solventnost institucije ili likvidnosnu poziciju;

(b)  jesu li subjekti koji podliježu zahtjevima solventnosti ili likvidnosti koji su slični onima koje propisuje ova Direktiva i Uredba (EU) br. 1093/2010 potpuno ili djelomično isključeni iz obveza izvješćivanja iz stavka 2. o subjektima u području bankarstva u sjeni.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda u roku od [godinu dana nakon stupanja na snagu uredbe o izmjeni].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”.

(95)  Članak 395. mijenja se kako slijedi:

(a)  Stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Izloženost institucije prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba nakon uzimanja u obzir učinka smanjenja kreditnog rizika u skladu s člancima od 399. do 403. ne smije prelaziti 25 % njezina osnovnog kapitala. Ako je ta osoba institucija ili ako grupa povezanih osoba uključuje jednu ili više institucija, ta izloženost ne smije prelaziti 25 % osnovnog kapitala institucije ili 150 milijuna eura, ovisno o tome koji je iznos veći, pod uvjetom da zbroj vrijednosti izloženosti nakon uzimanja u obzir učinka smanjenja kreditnog rizika u skladu s člancima od 399. do 403. prema svim povezanim osobama koje nisu institucije ne prelazi 25 % osnovnog kapitala institucije.

Ako je iznos od 150 milijuna eura veći od 25 % osnovnog kapitala institucije, vrijednost izloženosti nakon što se uzme u obzir učinak smanjenja kreditnog rizika u skladu s člancima od 399. do 403. ne smije prelaziti razumno ograničenje u smislu osnovnog kapitala institucije. To ograničenje određuje institucija u skladu s politikama i postupcima iz članka 81. Direktive 2013/36/EU kako bi obuhvatila i nadzirala koncentracijski rizik. To ograničenje ne smije prelaziti 100 % osnovnog kapitala institucije.

Nadležna tijela mogu odrediti granicu nižu od 150 milijuna eura te o tome obavješćuju EBA-u i Komisiju.

Odstupajući od prvog podstavka, izloženost institucije koja je u skladu s člankom 131. Direktive 2013/36/EU određena kao institucija od globalne sistemske značajnosti prema drugoj instituciji koja se smatra institucijom od globalne sistemske značajnosti, nakon uzimanja u obzir učinka smanjenja kreditnog rizika u skladu s člancima od 399. do 403. ne smije prelaziti 15 % njezina osnovnog kapitala. Institucija se usklađuje s tim ograničenjem najkasnije dvanaest mjeseci nakon što je utvrđeno da je institucija od globalne sistemske značajnosti.”.

(b)  stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5. Ograničenja iz ovog članka mogu se prekoračiti za izloženosti u knjizi trgovanja institucije ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  izloženost prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba koja ne proizlazi iz knjige trgovanja ne prelazi ograničenje iz stavka 1., pri čemu se navedeno ograničenje izračunava u odnosu na osnovni kapital tako da prekoračenje u potpunosti proizlazi iz knjige trgovanja;

(b)  institucija ispunjava dodatni kapitalni zahtjev o dijelu izloženosti koja prekoračuje ograničenja iz stavka 1. koji se izračunava u skladu s člancima 397. i 398.;

(c)  ako je od prekoračenja iz točke (b) prošlo 10 ili manje dana, izloženost u knjizi trgovanja prema toj osobi ili toj grupi povezanih osoba ne smije prelaziti 500 % osnovnog kapitala institucije;

(d)  sva prekoračenja koja traju duže od 10 dana zajedno ne smiju prelaziti 600 % osnovnog kapitala institucije.

Svaki put kad se ograničenje prekorači institucija bez odgode obavješćuje nadležna tijela o iznosu prekoračenja i nazivu osobe na koju se prekoračenje odnosi te, kada je to primjenjivo, o nazivu grupe povezanih osoba na koje se prekoračenje odnosi.”.

(96)  Članak 396. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. mijenja se kako slijedi:

i.  prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Kada se primjenjuje iznos od 150 milijuna eura iz članka 395. stavka 1., nadležna tijela mogu u pojedinom slučaju dopustiti prekoračenje ograničenja od 100 % osnovnog kapitala institucije.”

ii.  dodaje se sljedeći podstavak:

„Kada nadležno tijelo u iznimnim slučajevima iz prvog i drugog podstavka instituciji dopusti prekoračenje ograničenja iz članka 395. stavka 1. u razdoblju duljem od tri mjeseca, institucija nadležnom tijelu iznosi vjerodostojan plan za pravodobno ponovno ispunjavanje zahtjeva tog ograničenja i izvršava taj plan u roku koji je dogovoren s nadležnim tijelom. Nadležna tijela nadziru provedbu plana za ponovno uspostavljanje usklađenosti i prema potrebi zahtijevaju bržu provedbu.”.

(b)  dodaje se sljedeći stavak 3.:

„3. Za potrebe stavka 1., EBA izdaje smjernice kojima određuje sljedeće:

(a)  iznimne slučajeve u kojima nadležno tijelo možda dopustiti prekoračenje ograničenja u skladu sa stavkom 1.;

(b)  vrijeme koje se smatra primjerenim za ponovno ispunjavanje zahtjeva;

(c)  mjere koje nadležna tijela trebaju poduzeti kako bi osigurala da institucija pravodobno ponovno ispunjava zahtjeve.

Te se smjernice donose u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”.

(97)  U članku 397. tablici 1. stupcu 1. izraz „priznatog kapitala” zamjenjuje se izrazom „osnovnog kapitala”.

(98)  Članak 399. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Institucija upotrebljava tehniku smanjenja kreditnog rizika u izračunu izloženosti ako je tu tehniku upotrijebila za izračun kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik u skladu s dijelom trećim glavom II. i pod uvjetom da ispunjava uvjete iz ovog članka.

Za potrebe članaka od 400. do 403., pojam ,,jamstvo” uključuje kreditne izvedenice koje se priznaju u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 4., osim kreditnih zapisa.”;

(aa)  umeće se sljedeći stavak:

  „1.a Odstupajući od stavka 1. i uz odobrenje nadležnog tijela, institucije koje su upotrijebile tehniku smanjenja kreditnog rizika za izračun kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik u skladu s dijelom trećim, glavom II. ne smiju primijeniti ovu tehniku za potrebe članka 395. stavka 1. na izloženosti u obliku kolaterala ili jamstva koje je pružila službena agencija za kreditiranje izvoza ili priznati pružatelj zaštite iz članka 201. koji ispunjavaju uvjete za najmanje 2. stupanj kreditne kvalitete za izvozne kredite sa službenom potporom i stambene kredite.”

(b)  u stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:

„Ako institucija upotrebljava standardizirani pristup za potrebe smanjenja kreditnog rizika, članak 194. stavak 3. točka (a) ne primjenjuju se za potrebe ovog stavka.”.

(c)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Tehnike smanjenja kreditnog rizika koje su dostupne samo institucijama koje primjenjuju jedan od IRB pristupa ne priznaju se za smanjenje vrijednosti izloženosti za potrebe velike izloženosti, osim za izloženosti osigurane nekretninom u skladu s člankom 402.”.

(99)  Članak 400. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. prvi podstavak mijenja se kako slijedi:

i.  točka (j) zamjenjuje se sljedećim:

izloženosti iz trgovanja te uplate u jamstveni fond kvalificiranih središnjih drugih ugovornih strana;”.

ii.  dodaju se sljedeće točke (l) i (la):

„(l) ulaganja subjekata u sanaciji u instrumente i prihvatljive instrumente regulatornog kapitala iz članka 45. stavka 3. točke (g) Direktive 2014/59/EU koja izdaju drugi subjekti koji pripadaju istoj sanacijskog grupi.

(la) Izloženosti koje proizlaze iz obveze minimalne vrijednosti koja ispunjava sve zahtjeve iz članka 132. stavka 8.”.

(aa)  u stavku 2., točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

  „(c) izloženosti, uključujući sudjelujući udio ili druge vrste ulaganja, institucije prema njezinom matičnom društvu, prema drugim društvima kćerima tog matičnog društva ili prema njezinim vlastitim društvima kćerima i kvalificiranim udjelima, ako su ta društva obuhvaćena nadzorom na konsolidiranoj osnovi kojoj podliježe i sama institucija, u skladu s ovom Uredbom, Direktivom 2002/87/EZ ili istovjetnim standardima na snazi u trećoj zemlji. Izloženosti koje ne ispunjavaju navedene kriterije, izuzete ili neizuzete od primjene članka 395. stavka 1., tretiraju se kao izloženosti prema trećoj strani;”

(b)  u stavku 2. briše se točka (k).

(c)  u stavku 3. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Nadležna tijela obavješćuju EBA-u planiraju li ili ne planiraju primjenjivati neko od izuzeća iz stavka 2. u skladu s točkama (a) i (b) ovog stavka i EBA-i dostavljaju razloge kojima potkrepljuju primjenu tih izuzeća.”

(d)  dodaje se sljedeći stavak 4.:

„4. Istodobna primjena više od jednog izuzeća iz stavaka 1. i 2. na istu izloženost nije dopuštena.”

(100)  Članak 401. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 401.Izračun učinka primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika

1.  Pri izračunu vrijednosti izloženosti za potrebe članka 395. stavka 1. institucija može primjenjivati ,,potpuno prilagođenu vrijednost izloženosti” (E*) izračunanu u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 4. uzimajući u obzir tehnike smanjenja kreditnog rizika, korektivne faktore i moguću ročnu neusklađenost iz dijela trećeg, glave II., poglavlja 4.

2.  Osim institucija koje primjenjuju jednostavnu metodu financijskoga kolaterala, za potrebe prvog stavka institucije primjenjuju složenu metodu financijskog kolaterala, bez obzira na metodu koja se upotrebljava za izračun kapitalnog zahtjeva za kreditni rizik.

Odstupajući od stavka 1. i prvog podstavka ovog stavka, institucije koje su dobile odobrenje za primjenu metode iz dijela trećeg, glave II., poglavlja 6., odjeljka 6. mogu nastaviti primjenjivati ovu metodu za izračun vrijednosti izloženosti transakcija financiranja vrijednosnim papirima.

3.  Pri izračunu vrijednosti izloženosti za potrebe članka 395. stavka 1. institucije provode povremeno testiranje otpornosti na stres svojih koncentracija kreditnog rizika, uključujući i u odnosu na vrijednost koja se može realizirati naplatom primljenog kolaterala.

To povremeno testiranje otpornosti na stres iz prvog podstavka odnosi se na rizike koji proizlaze iz potencijalnih promjena tržišnih uvjeta koji bi mogli negativno utjecati na adekvatnost regulatornog kapitala institucije kao i na rizike koji proizlaze iz realizacije naplate iz kolaterala u stresnim situacijama.

Provedena testiranja otpornosti na stres moraju biti adekvatna i prikladna za procjenu tih rizika.

Institucije uključuju sljedeće u svoje strategije za upravljanje koncentracijskim rizikom:

(a)  politike i postupke za upravljanje rizicima koji proizlaze iz ročne neusklađenosti između izloženosti i svih kreditnih zaštita tih izloženosti;

(b)  politike i postupke koji se odnose na koncentracijski rizik koji proizlazi iz primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika te posebno velikih neizravnih kreditnih izloženosti, na primjer prema jednom izdavatelju vrijednosnih papira koji se uzimaju kao kolateral.

4.  Kada institucija smanjuje izloženost prema jednoj osobi zbog priznate tehnike smanjenja kreditnog rizika u skladu s člankom 399. stavkom 1., ona na način utvrđen člankom 403. dio izloženosti za koji je izloženost prema jednoj osobi smanjena tretira kao da je uzrokovana pružatelju zaštite, a ne osobi.”

(101)  U članku 403. stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

Ako za izloženost prema jednoj osobi jamči treća strana ili ako je ona osigurana kolateralom koji je izdala treća strana, uz iznimku izloženosti iz članka 399. stavka 1.a i ako se upotrebljava smanjenje kreditnog rizika u izračunu kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik u skladu s dijelom trećim, glavom II., institucija mora:

(102)  U dijelu šestom naslov glave I. zamjenjuje se sljedećim:

„DEFINICIJE I LIKVIDNOSNI ZAHTJEVI”.

(103)  Članak 411. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 411.Definicije

Za potrebe ovog dijela primjenjuju se sljedeće definicije:

(1) „financijski klijent” znači klijent, uključujući financijske klijente koji pripadaju nefinancijskim grupama trgovačkih društava, koji kao svoju osnovnu djelatnost obavlja jednu ili više djelatnosti navedenih u Prilogu I. Direktivi 2013/36/EU ili je jedan od sljedećih:

(a)  kreditna institucija;

(b)  investicijsko društvo;

(c)  sekuritizacijski subjekt posebne namjene („SSPN”);

(d)  subjekt za zajednička ulaganja („CIU”);

(e)  zatvoreni investicijski fond;

(f)  društvo za osiguranje;

(g)  društvo za reosiguranje;

(h)  financijski holding ili mješoviti financijski holding;

(i)  financijska institucija;

(2) „depoziti stanovništva” znači obveza prema fizičkoj osobi ili malom ili srednjem poduzetniku, pri čemu bi ta fizička osoba ili mali i srednji poduzetnik ispunjavao uvjete za kategoriju izloženosti prema stanovništvu prema standardiziranom pristupu ili pristupu zasnovanom na internim rejting-sustavima za kreditni rizik ili obvezu prema društvu na koje se može primijeniti postupak iz članka 153. stavka 4. i pri čemu ukupni depoziti tog malog i srednjeg poduzetnika ili društva na osnovi grupe povezanih osoba kako je definirana člankom 4. stavkom 1. točkom 39. ne prelaze 1 milijun eura; depoziti stanovništva uključuju zapise, obveznice i ostale dužničke vrijednosne papire koje je izdala kreditna institucija ako se na te bankovne obveze primjenjuje barem jedna od sljedećih situacija:

(a)  obveze se prodaju isključivo stanovništvu te se drže na računu stanovništva;

(b)  obveze se drže u dosjeu povezanom s računom stanovništva institucije izdavanja te je moguće nadzirati stvarnog imatelja tog instrumenta.

(3) „društvo za privatno ulaganje” („DPU”) znači društvo ili uzajamni fond čiji je vlasnik odnosno stvarni korisnik fizička osoba ili grupa usko povezanih fizičkih oso