Postupak : 2018/2055(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0265/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0265/2018

Rasprave :

PV 10/09/2018 - 25
CRE 10/09/2018 - 25

Glasovanja :

PV 11/09/2018 - 6.14
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0331

IZVJEŠĆE     
PDF 570kWORD 66k
18.7.2018
PE 620.941v02-00 A8-0265/2018

o mjerama za sprječavanje i borbu protiv zlostavljanja i spolnog uznemiravanja na radnom mjestu, na javnim mjestima i u političkom životu u EU-u

(2018/2055(INI))

Odbor za prava žena i jednakost spolova

Izvjestiteljica Pina Picierno

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o mjerama za sprječavanje i borbu protiv zlostavljanja i spolnog uznemiravanja na radnom mjestu, na javnim mjestima i u političkom životu u EU-u

(2018/2055(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 8., 10., 19. i 157. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, koja je stupila na snagu donošenjem Ugovora iz Lisabona u prosincu 2009.(1), a posebno njezine članke 1., 20., 21., 23. i 31.,

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava iz 2014. godine naslovljeno „Nasilje nad ženama: istraživanje na razini EU-a”(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga, u kojoj se definiraju i osuđuju uznemiravanje i spolno uznemiravanje(4),

–  uzimajući u obzir Indeks ravnopravnosti spolova Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE),

–  uzimajući u obzir publikaciju Europskog instituta za ravnopravnost spolova naslovljenu „Nasilje nad ženama, djevojkama i djevojčicama na internetu” iz lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu od 19. srpnja 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca, koju je dala predsjednička trojka EU-a (Estonija, Bugarska i Austrija),

–  uzimajući u obzir pravne instrumente UN-a u području ljudskih prava, pogotovo prava žena, poput Povelje UN-a, Opće deklaracije o ljudskim pravima, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima te o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencije o iskorjenjivanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i njezinog Protokola, Konvencije protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja,

–  uzimajući u obzir druge instrumente UN-a o spolnom uznemiravanju i nasilju nad ženama, poput Bečke deklaracije i Akcijskog programa od 25. lipnja 1993., koji su usvojeni na Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima, Deklaracije Opće skupštine Ujedinjenih naroda o iskorjenjivanju nasilja nad ženama od 20. prosinca 1993., Rezolucije o sprečavanju kriminala i kaznenopravnim mjerama za iskorjenjivanje nasilja nad ženama od 21. srpnja 1997., izvješća posebnih izvjestitelja UN-a za nasilje nad ženama i Opće preporuke br. 19 Odbora CEDAW,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje, koje su usvojene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama, i zaključne dokumente koji su iz njih proizašli, a koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda: Peking +5 (2000.), Peking +10 (2005.), Peking +15 (2010.) i Peking +20 (2015.),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (Direktiva o pravima žrtava)(5),

–  uzimajući u obzir Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2012., koji je podnijela Komisija, o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o drugim povezanim mjerama (Direktiva o ženama u upravnim odborima) (COM(2012)0614),

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o uznemiravanju i nasilju na radnome mjestu od 26. travnja 2007., koji su sklopili ETUC/CES, BUSINESSEUROPE, UEAPME i CEEP,

–  uzimajući u obzir izvješće Europske mreže tijela za ravnopravnost (EQUINET) naslovljeno „Daljnja prisutnost diskriminacije, uznemiravanja i neravnopravnosti žena. Rad tijela za ravnopravnost na razvoju nove strategije Europske komisije za rodnu ravnopravnost”, objavljeno 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješće EQUINET-a naslovljeno: „Rodno utemeljeno uznemiravanje i spolno uznemiravanje: podržavanje rada tijela za ravnopravnost”, objavljeno 2014.,

–  uzimajući u obzir Istanbulsku konvenciju o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji., a posebno njezine članke 2. i 40.(6), te Rezoluciju Parlamenta od 12. rujna 2017. o Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji(7),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 20. rujna 2001. o uznemiravanju na radnom mjestu(8), od 26. studenoga 2009. o iskorjenjivanju nasilja nad ženama(9), od 5. travnja 2011. o prioritetima i glavnim crtama nove okvirne politike EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama(10), od 15. prosinca 2011. o reviziji sredinom provedbenog razdoblja Europske strategije o zdravlju i sigurnosti na radu za razdoblje između 2007. i 2012.(11), od 25. veljače 2014. s preporukama Komisiji o borbi protiv nasilja nad ženama i popratnu procjenu europske dodane vrijednosti iz studenog 2013.(12) te od 24. studenoga 2016. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama(13),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 14. ožujka 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2014. – 2015.(14), od 10. ožujka 2015. o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2013.(15) i od 24. listopada 2017. o legitimnim mjerama za zaštitu zviždača koji objavljivanjem povjerljivih podataka trgovačkih društava i javnih tijela djeluju u javnom interesu(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. listopada 2017. o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u(17),

–  uzimajući u obzir izvješće Europske konfederacije sindikata naslovljeno „Sigurni kod kuće, sigurni na radnom mjestu – Strategije sindikata za sprječavanje, upravljanje i iskorjenjivanje zlostavljanja na radnom mjestu i nasilja nad ženama”,

–  uzimajući u obzir izvješće sa sastanka stručnjaka o nasilju nad ženama i muškarcima u poslovnom svijetu (od 3. do 6. listopada 2016.), koji je organizirala Međunarodna organizacija rada,

–  uzimajući u obzir studiju Međuparlamentarne unije naslovljenu „Seksizam, zlostavljanje i nasilje nad zastupnicama u parlamentu”, objavljenu 2016.(18),

–  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Zlostavljanje i spolno uznemiravanje na radnom mjestu, na javnim mjestima i u političkom životu u EU-u”, koju je Glavna uprava za unutarnju politiku objavila u ožujku 2018.(19),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0265/2018),

A.  budući da je ravnopravnost spolova temeljno načelo Unije, priznato u Ugovorima i Povelji o temeljnim pravima; budući da rodno uvjetovano nasilje proizlazi iz nejednake raspodjele moći i odgovornosti u odnosima između muškaraca i žena i povezano je s patrijarhatom i ustrajnom rodno uvjetovanom diskriminacijom;

B.  budući da su starije osobe, posebno starije neudane žene, izrazito ranjiva društvena skupina kada je riječ o suočavanju s psihičkim i fizičkim uznemiravanjem te zlostavljanjem;

C.  budući da je spolno uznemiravanje u Direktivi 2002/73/EZ definirano kao „svaki neželjeni oblik verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja spolne naravi kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe odnosno kojim se postiže takav učinak, posebno kad to ponašanje stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje”;

D.  budući da je tu definiciju potrebno preoblikovati s obzirom na društveni i tehnološki razvoj i stavove, koji su se s vremenom razvijali i promijenili;

E.  budući da je za postizanje istinske ravnoteže između poslovnog i privatnog života potrebno suzbiti uznemiravanje zbog trudnoće i majčinstva;

F.  budući da je spolno uznemiravanje oblik nasilja i najekstremniji je, ali ustrajan, oblik rodno uvjetovane diskriminacije; budući da oko 90 % žrtava spolnog uznemiravanja čine žene, a njih otprilike 10 % muškarci; budući da je prema istraživanju Agencije za temeljna prava provedenom u Uniji 2014. godine i naslovljenom „Nasilje nad ženama” svaka treća žena kao odrasla osoba doživjela fizičko ili spolno nasilje; budući da je u Europskoj uniji i do 55 % žena bilo izloženo spolnom uznemiravanju; budući da je 32 % svih žrtava u Uniji prijavilo da je počinitelj bio hijerarhijski nadređena osoba, kolega ili klijent; budući da je u profesijama za koje su potrebne posebne kvalifikacije ili na višim rukovodećim položajima bilo spolno uznemiravano 75 % žena; budući da je 61 % žena zaposlenih u uslužnom sektoru bilo izloženo spolnom uznemiravanju; budući da je ukupno gledano od 5 do 10 % europske radne snage u nekom trenutku podvrgnuto zlostavljanju na radnom mjestu;

G.  budući da su i spolno i psihičko zlostavljanje u zapošljavanju zabranjeni na razini EU-a, uključujući u vezi s pristupom zapošljavanju, strukovnim obrazovanjem i promaknućima, te da su pokriveni odredbama o zdravlju i sigurnosti na radu;

H.  budući da institucije i agencije EU-a imaju odgovornost nastaviti poboljšavati uspostavljene mehanizme uvođenjem najučinkovitijih pravila u cilju podizanja razine osviještenosti o tome što je spolno uznemiravanje i zaštite radnika;

I.  budući da se spolno uznemiravanje u velikoj mjeri ne prijavljuje zbog slabe društvene osviještenosti o tom pitanju, straha i srama od razgovora s drugima o toj temi, straha od otkaza, poteškoća u prikupljanju dokaza, nedovoljnih kanala za prijavljivanje i praćenje te za zaštitu žrtava i zbog normalizacije nasilja;

J.  budući da prijavljivanje spolnog uznemiravanja na radnom mjestu u mnogim slučajevima može dovesti do toga da žrtva dobije otkaz ili bude izolirana na radnom mjestu; budući da lakša kaznena djela koja se ne procesuiraju daju povoda za počinjenje težih kaznenih djela;

K.  budući da zlostavljanje i spolno uznemiravanje i dalje predstavljaju ozbiljne probleme u nizu društvenih situacija, uključujući na radnom mjestu, na javnim mjestima, na virtualnim mjestima kao što je internet i u političkom životu te da se sve češće provodi s pomoću novih tehnologija, primjerice, na internetskim stranicama ili društvenim mrežama, gdje se počinitelji zbog anonimnosti osjećaju sigurno;

L.  budući da u kontekstu pojave novih oblika organizacije rada i društvenog života te nestanka granica između privatnog, profesionalnog i društvenog života može doći do intenziviranja negativnog ponašanja usmjerenog na pojedince ili društvene skupine; budući da postoje različiti oblici zlostavljanja na radnom mjestu, i u vertikalnim odnosima (počinitelj je nadređena ili podređena osoba) i u horizontalnim odnosima (počinitelji su kolege na istoj hijerarhijskoj razini);

M.  budući da su spolno i psihičko uznemiravanje fenomeni koji obuhvaćaju žrtve i počinitelje svih dobi, profila obrazovanja, kultura, prihoda i socijalnih statusa te budući da taj fenomen ostavlja fizičke, seksualne, emocionalne i psihičke posljedice na žrtvu; budući da su rodni stereotipi i seksizam, uključujući seksistički govor mržnje, na internetu i izvan njega, temeljni uzroci mnogih oblika nasilja i diskriminacije protiv žena i sprječavaju osnaživanje žena;

N.  budući da Direktiva o pravima žrtava definira rodno uvjetovano nasilje kao povredu temeljnih sloboda žrtve te uključuje spolno nasilje (uključujući silovanje, spolno zlostavljanje i uznemiravanje); budući da je ženama koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja i njihovoj djeci često potrebna posebna potpora i zaštita zbog velike opasnosti od ponovljene viktimizacije, zastrašivanja i odmazde povezane s takvim nasiljem;

O.  budući da se nasilje u poslovnom svijetu često rješava na nesustavan način koji uglavnom podrazumijeva fokus na vidljivije oblike nasilja, kao što je fizičko nasilje; budući da, međutim, spolno i psihičko uznemiravanje mogu imati još destruktivnije učinke na dotičnog pojedinca;

P.  budući da su seksistički postupci i povezano spolno uznemiravanje s kojim se žene mogu suočiti na radnom mjestu jedan od čimbenika koji doprinose odvraćanju žena s tržišta rada, što negativno utječe na njihovu financijsku neovisnost i obiteljske prihode;

Q.  budući da žene koje su žrtve uznemiravanja i nasilja u ruralnim i udaljenim područjima Europske unije često imaju teži pristup punoj pomoći i zaštiti od nasilnika;

R.  budući da fizičko i verbalno uznemiravanje, uključujući ono počinjeno na internetu, ima štetan utjecaj ne samo kratkoročno nego i dugoročno, i uzrokuje primjerice stres, tešku depresiju, a neke žrtve počine i samoubojstvo, što potvrđuje porast takvih prijavljenih slučajeva; budući da osim negativnih zdravstvenih posljedica, zlostavljanje i spolno uznemiravanje na radnom mjestu imaju negativne posljedice i na karijeru pojedinca, na organizacije i društvo, kao što su veća stopa izostajanja, smanjena produktivnost i kvaliteta usluge te gubitak ljudskog kapitala;

S.  budući da je pravom EU-a propisano da svaka država članica te europske institucije i agencije moraju osigurati postojanje tijela za jednakost koje pruža neovisnu pomoć žrtvama uznemiravanja, provodi neovisna ispitivanja, prikuplja relevantne, raščlanjene, usporedive podatke, provodi istraživanja o definicijama i klasifikacijama, objavljuje neovisna izvješća i donosi preporuke o pitanjima zapošljavanja i osposobljavanja, o pristupu i opskrbi robom i uslugama te za samozaposlene;

T.  budući da zbog razlike u politikama i zakonodavstvima država članica žene u Europskoj uniji nisu jednako zaštićene od rodno uvjetovanog nasilja te spolnog i psihičkog uznemiravanja; budući da pravosudni sustavi ženama ne pružaju uvijek dovoljno potpore; budući da su počinitelji rodno uvjetovanog nasilja često osobe koje žrtva već poznaje te je u brojnim slučajevima žrtva u položaju ovisnosti, što pogoršava njezin strah od prijavljivanja nasilja;

U.  budući da su sve države članice EU-a potpisale Istanbulsku konvenciju, no nisu je još sve ratificirale, što onemogućuje njezinu punu provedbu;

V.  budući da su seksizam te spolno i psihičko uznemiravanje zastupnica u parlamentu stvarne i raširene pojave; budući da počinitelji uznemiravanja i nasilja ne samo da dolaze iz redova političkih protivnika, nego također mogu biti članovi iste političke stranke te vjerski vođe, pripadnici lokalne vlasti, čak i članovi obitelji;

W.  budući da političari, kao izabrani predstavnici građana, imaju ključnu odgovornost biti pozitivan uzor u sprečavanju i borbi protiv spolnog uznemiravanja u društvu;

X.  budući da se legitimitet žena u političkom životu i dalje povremeno osporava te budući da su žene žrtve stereotipa koji ih obeshrabruju od sudjelovanja u politici, što je posebno izraženo gdje god su žene u politici slabije zastupljene;

Y.  budući da ni svi nacionalni i regionalni parlamenti, ni sva lokalna vijeća nemaju uspostavljene posebne strukture i unutarnja pravila kojima se utvrđuju odgovarajući kanali za osiguravanje sigurnog, povjerljivog prijavljivanja i postupanja s pritužbama za uznemiravanje; budući da tečajevi o spolnom i psihičkom uznemiravanju trebaju biti obavezni za sve osoblje i zastupnike u parlamentima, uključujući Europski parlament;

Z.  budući da je obiteljsko nasilje problem koji obuhvaća i radno mjesto jer može utjecati na sudjelovanje i uspješnost žrtve u radu te na sigurnost na radu;

AA.  budući da se spolno i psihičko uznemiravanje ne događaju samo na radnom mjestu nego i na javnim mjestima, uključujući formalna i neformalna obrazovna okruženja, u zdravstvenim ustanovama i prostorima za razonodu, na ulici i u javnom prijevozu;

AB.  budući da se za uhođenje i uznemiravanje na internetu koriste informacijske i komunikacijske tehnologije za uhođenje, uznemiravanje, nadziranje ili manipuliranje osobe; budući da uznemiravanje na internetu predstavlja poseban problem za mlade žene, koje sve više koriste te medije; budući da je 20 % mladih žena (u dobi od 18 do 29 godina) u EU-28 doživjelo uznemiravanje na internetu;

AC.  budući da je ispitivanje iz 2016. pokazalo da je više od polovice ispitanih žena doživjelo neki oblik spolnog uznemiravanja na radnom mjestu u Ujedinjenoj Kraljevini, ali da njih četiri od pet to nije prijavilo svom poslodavcu(20);

AD.  budući da nove tehnologije također mogu biti pomoć u analiziranju, razumijevanju i sprečavanju slučajeva nasilja;

AE.  budući da žene, a posebno mlade žene, doživljavaju zlostavljanje ili spolno uznemiravanje s pomoću novih tehnologija, primjerice, internetskih stranica ili društvenih mreža, koje se nekad organizira na tajnim forumima ili skupinama na društvenim mrežama; budući da takvi napadi uključuju prijetnje silovanjem, smrću, pokušaje hakiranja i objavu privatnih informacija i fotografija; budući da se procjenjuje da je u kontekstu raširenog korištenja internetskih medija i društvenih mreža svaka deseta djevojčica do svoje 15. godine već doživjela neki oblik nasilja na internetu, uključujući uhođenje i uznemiravanje; budući da su zlostavljanju i nasilju na internetu posebno izložene žene koje imaju javnu ulogu, među ostalim novinarke te posebno pripadnice skupine LGBTI ili žene s invaliditetom, te budući da su neke zbog toga morale napustiti društvene mreže jer su osjetile fizički strah, stres, probleme s koncentracijom, strah od odlaska kući i brigu za svoje bližnje;

AF.  budući da se sprečavanje uznemiravanja u radnom okruženju može postići samo ako poduzeća i iz privatnog i iz javnog sektora stvore radnu kulturu u kojoj su žene ravnopravne, a zaposlenici se jedni prema drugima odnose s poštovanjem;

AG.  budući da je prema istraživanjima uznemiravanje rašireno u radnom okruženju gdje muškarci dominiraju na rukovodećim položajima, a žene imaju malo ovlasti, kao što su industrija medija i zabave, ali događa se i u tehničkim i pravnim poduzećima, u prodaji te u mnogim drugim sektorima ako pretežno muška uprava tolerira seksualizirano ponašanje prema radnicima; budući da je u poduzećima s više žena na rukovodećim položajima manje slučajeva spolnog uznemiravanja;

Opće preporuke

1.  snažno osuđuje sve oblike nasilja nad ženama koji su opisani u CEDAW-u i Istanbulskoj konvenciji;

2.  ističe da spolno uznemiravanje predstavlja kršenje ljudskih prava povezano s patrijarhalnim strukturama moći koje je hitno potrebno promijeniti;

3.  ističe da svi muškarci imaju središnju ulogu u okončavanju svih oblika uznemiravanja i spolnog nasilja; poziva Komisiju i sve države članice da aktivno uključe muškarce u kampanje za podizanje razine osviještenosti i prevenciju te u obrazovne kampanje za rodnu ravnopravnost; ističe da se kampanje za prevenciju moraju usredotočiti i na lakša kaznena djela;

4.  ističe da mjere i kampanje za podizanje razine osviještenosti u cilju sprečavanja nasilja nad djevojčicama, djevojkama i ženama moraju obuhvaćati i dječake i da se moraju organizirati u ranim fazama obrazovanja;

5.  poziva Komisiju i države članice da nadziru provode li se pravilno direktive EU-a kojima se zabranjuje spolno uznemiravanje;

6.  poziva države članice da razviju sveobuhvatne nacionalne akcijske planove i zakonodavstvo za sprečavanje nasilja nad ženama te da pritom posebno vode računa da se tijelima za ravnopravnost osiguraju odgovarajući resursi, uključujući tečajeve za osoblje i dostatna financijska sredstava;

7.  poziva Komisiju da prikupi primjere najbolje prakse u borbi protiv spolnog i psihičkog uznemiravanja i uznemiravanja zbog trudnoće i majčinstva na radnom mjestu i u drugim područjima te da dobivene rezultate podijeli u što većem krugu;

8.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju odgovarajuće i prikladne mehanizme financiranja programa i mjera za borbu protiv spolnog i psihičkog uznemiravanja žena na svim razinama, uz usmjeravanje posebne pozornosti na korištenje novih tehnologija i mogućnosti koje se pružaju inovacijama, primjerice, većim ulaganjem u istraživanja i inovacije kojima je cilj iskorijeniti tu pojavu;

9.  poziva europsku ombudsmanicu da prikupi podatke o različitim postojećim pravilima o zaštiti unutar institucija i agencija EU-a te da donese obvezujuće zaključke kako bi se pravila uskladila s najboljim standardima;

10.  žali zbog toga što neke države članice još nisu ratificirale Istanbulsku konvenciju i poziva sve države članice koje to još nisu učinile da je ratificiraju i u cijelosti provedu bez odgode; nadalje, poziva države članice koje su već ratificirale Istanbulsku konvenciju da je u potpunosti provedu;

11.  poziva Komisiju i države članice da s pomoću boljih i znanstveno pouzdanijih studija osiguraju točan uvid u pitanje spolnog uznemiravanja u cijeloj Uniji, uključujući nove izazove kao što je zlostavljanje na internetu;

12.  pozdravlja novu sveobuhvatnu javnu raspravu, među ostalim na društvenim mrežama, koja doprinosi definiranju novih granica u pogledu spolnog uznemiravanja i prihvatljivog ponašanja; posebno pozdravlja inicijative poput pokreta #MeToo i izražava snažnu podršku svim ženama i djevojkama koje su sudjelovale u toj kampanji, uključujući one koje su razotkrile svoje napadače;

13.  poziva Europsku komisiju da podnese zakonodavni prijedlog o borbi protiv zlostavljanja i spolnog uznemiravanja na radnom mjestu, na javnim mjestima i u političkom životu te da njime obuhvati ažuriranu i sveobuhvatnu definiciju uznemiravanja (spolnog i drugih oblika) i zlostavljanja;

14.  ističe da se potrebno boriti protiv ustrajnog i dugotrajnog uznemiravanja ili zastrašivanja radnika koje dovodi ili kojim se želi dovesti do njihova ponižavanja, izoliranja ili isključivanja iz kruga kolega;

15.  poziva Komisiju i države članice da u suradnji s Eurostatom i Europskim institutom za ravnopravnost spolova poboljšaju, promiču i osiguraju sustavno prikupljanje relevantnih i usporedivih podataka raščlanjenih po spolu i dobi o slučajevima spolne i rodno uvjetovane diskriminacije i psihičkog uznemiravanja, uključujući uznemiravanje na internetu, na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini; potiče udruge poslodavaca, sindikate i poslodavce da aktivno sudjeluju u procesu prikupljanja podataka pružanjem stručnog znanja iz pojedinih sektora i zanimanja;

16.  napominje da je za dobivanje usporedivih podataka o učestalosti spolnog uznemiravanja i zlostavljanja po državama članicama potrebno prednost dati većoj razini osviještenosti i prepoznavanju problema, što je moguće postići ulaganjem zajedničkih napora u širenje informacija i organiziranje tečajeva;

17.  ponavlja svoj poziv Komisiji da donese prijedlog direktive o suzbijanju svih oblika nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama te rodno uvjetovanog nasilja, koji bi trebao sadržavati zajedničke definicije različitih vrsta nasilja nad ženama, uključujući ažuriranu i sveobuhvatnu definiciju uznemiravanja (spolnog i drugih oblika) i zlostavljanja, te zajedničke pravne standarde o kriminalizaciji nasilja nad ženama; poziva Komisiju da predstavi sveobuhvatnu strategiju EU-a protiv svih oblika rodno uvjetovanog nasilja, uključujući spolno uznemiravanje i zlostavljanje žena, djevojaka i djevojčica, na temelju svjedočenja žena u obliku priča i iskustava iz prve ruke;

18.  poziva države članice da osiguraju dostatna javna sredstva kako bi se osiguralo da su službenici za provedbu zakona, suci i svi javni službenici koji rješavaju slučajeve zlostavljanja i spolnog uznemiravanja osposobljeni da razumiju nasilje i uznemiravanje na radnom mjestu i izvan njega;

19.  poziva države članice da zajamče visokokvalitetne, lako dostupne i dostatno financirane specijalizirane službe za žrtve rodno uvjetovanog nasilja i spolnog i psihičkog uznemiravanja te da prepoznaju da su ti oblici nasilja nad ženama povezani i da se u njihovom rješavanju mora upotrebljavati holistički pristup kojim se teže obuhvatiti i društveno-kulturni aspekti koji dovode do nasilja nad ženama i staviti specijaliziranim službama na raspolaganje tehnološke alate za praćenje i sprečavanje tih vrsta nasilja;

20.  poziva države članice te lokalna i regionalna tijela da pripreme odgovarajuće planove i sredstva kako bi se žrtvama nasilja i uznemiravanja u ruralnim i udaljenim područjima zajamčilo da im pristup pomoći i zaštiti nije onemogućen ili ograničen;

21.  poziva Europsku komisiju da u cilju suzbijanja novih oblika rodno uvjetovanog nasilja, kao što je uznemiravanje na internetu, proširi definiciju nezakonitog govora mržnje, kako je u pravu EU-a definiran Okvirnom odlukom o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima, tako da se u nju uključi mizoginija te da osigura da su ta kaznena djela obuhvaćena i Kodeksom ponašanja za borbu protiv nezakonitog govora mržnje na internetu; poziva na izradu obrazovnih programa kako bi se žene potaknulo da poboljšaju svoje vještine u novim tehnologijama da bi bile spremnije suočiti se sa svim oblicima spolnog uznemiravanja i zlostavljanja na internetu te potiče specijalizirane službe da surađuju kako bi se uspostavili sustavi podataka i resursa kojima se može nadzirati i analizirati problem rodno uvjetovanog nasilja bez kršenja nove Opće uredbe o zaštiti podataka (Uredba (EU) 2016/679);

22.  nadalje, osuđuje raširenu pojavu spolnog uznemiravanja i drugih oblika zlostavljanja, posebno u internetskim igrama i na društvenim mrežama, te potiče medijske kompanije i operatere da prate i bez odlaganja reagiraju na svaki slučaj uznemiravanja; stoga poziva na različite mjere, uključujući podizanje razine osviještenosti, posebne tečajeve i interna pravila o disciplinskim sankcijama za počinitelje, te psihološku i/ili pravnu pomoć žrtvama takvih oblika ponašanja, u cilju sprečavanja i borbe protiv zlostavljanja i spolnog uznemiravanja na radnom mjestu te u internetskom okruženju;

Nasilje na radnom mjestu

23.  naglašava da države članice, lokalna i regionalna tijela, udruge poslodavaca i sindikati trebaju pod hitno shvatiti s kojim se prepreke žene suočavaju prilikom prijavljivanja spolnog uznemiravanja, rodno uvjetovane diskriminacije i nasilja te da stoga trebaju podupirati i poticati žene da prijavljuju među ostalim slučajeve spolnog uznemiravanja, rodno uvjetovane diskriminacije, uznemiravanja zbog trudnoće i majčinstva i zlostavljanja bez straha od mogućih posljedica i da trebaju uspostaviti mehanizme kojima se žene osnažuje i podupire u sigurnoj prijavi slučajeva zlostavljanja;

24.  poziva države članice da uvedu aktivne i učinkovite politike za sprečavanje i borbu protiv svih oblika nasilja nad ženama, uključujući spolno uznemiravanje, seksizam i zlostavljanje s kojima se suočava većina žena na radnom mjestu;

25.  naglašava da su hitno potrebni standardi o nasilju i uznemiravanju na radnom mjestu, koji bi vladama, poslodavcima, poduzećima i sindikatima trebali pružiti zakonodavni okvir za djelovanje na svim razinama;

26.  napominje da su neki sektori i zanimanja više izloženi nasilju, posebno sektor zdravstva, javnih hitnih službi, politike, obrazovanja, prometa, rada u kućanstvu, poljoprivrede i ruralnog gospodarstva te tekstilni, odjevni, kožarski i obućarski sektor;

27.  napominje da su određene skupine radnika izloženije zlostavljanju i nasilju na radnom mjestu, posebno trudnice i roditelji, žene s invaliditetom, migrantice, pripadnice autohtonih naroda, pripadnici skupine LGBTI i žene koje rade nepuno radno vrijeme, kao pripravnice ili na određeno vrijeme;

28.  napominje da neželjeno ponašanje može istovremeno potjecati iz različitih izvora ili istovremeno biti povezano s profesionalnim, privatnim ili društvenim životom, što negativno utječe na sve pojedince, profesionalne skupine ili društvene skupine u tim područjima života;

29.  poziva države članice da uvedu mjere za sprječavanje i borbu protiv nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu osmišljavanjem politika kojima se utvrđuju preventivne mjere, djelotvorni, transparentni i povjerljivi postupci za rješavanje pritužbi, stroge i odvraćajuće sankcije za počinitelje, sveobuhvatne informacije i tečajevi kako bi se osiguralo da radnici razumiju politike i postupke te podržalo poduzeća u izradi akcijskih planova za provedbu svih tih mjera; naglašava da se te mjere ne bi smjele uključivati u postojeće strukture ako su rodno uvjetovane prepreke već dio tih struktura;

30.  poziva države članice da u suradnji sa specijaliziranim psiholozima ulažu u osposobljavanje inspektora rada te da osiguraju da poduzeća i organizacije žrtvama pružaju kvalificiranu stručnu i psihološku potporu;

31.  poziva države članice i socijalne partnere da i javna i privatna poduzeća i organizacije potiču da za sve zaposlenike i rukovodeći kadar organiziraju obavezne tečajeve o spolnom uznemiravanju i zlostavljanju; ističe da bi učinkoviti tečajevi trebali biti interaktivni, redoviti, prilagođeni određenom radnom mjestu i da bi ih trebali voditi vanjski stručnjaci;

32.  ističe da se vrlo mali broj slučajeva uznemiravanja prijavljuje i naglašava da je važno da u svakoj organizaciji postoje osposobljeni povjerljivi savjetnici koji žrtvama daju potporu, pomažu u prijavljivanju i pružaju pravnu pomoć;

33.  ističe da bi poduzeća trebala imati pristup nulte tolerancije prema spolnom uznemiravanju i politike kojima se takav pristup potiče te da poduzeća trebaju osigurati da su svi zaposlenici upoznati s tim politikama, postupcima prijave i svojim pravima i odgovornostima u pogledu spolnog uznemiravanja na radnom mjestu;

34.  poziva medijske kuće da zaštite i podrže novinare koji su žrtve zlostavljanja na internetu te da primjenjuju niz dobrih praksi kao što su kampanje za podizanje razine osviještenosti, odgovarajući tečajevi za rukovodeći kadar, među ostalim o sprečavanju prebacivanja krivnje na žrtve i sekundarne viktimizacije, mjere za poboljšanje sigurnosti na internetu te pružanje pravne potpore osobama pri podnošenju prijave;

35.  poziva države članice da poduzmu mjere kako bi osigurale jednaku plaću za žene i muškarce kao sredstvo izbjegavanja zlouporabe moći i da promiču rodnu ravnopravnost i poštovanje ljudskog dostojanstva, što predstavlja temelj u borbi protiv nasilja nad ženama; naglašava da bi jednakost plaća trebalo zajamčiti njihovom transparentnošću te osiguravanjem prava na informacije navodnim žrtvama, osiguravanjem jednakog postupanja i jednakih mogućnosti zapošljavanja za žene i muškarce te osiguravanjem i olakšavanjem pristupa žena radnim mjestima za donošenje odluka i višim rukovodećim položajima i u javnom i u privatnom sektoru, čime bi se osigurala uravnotežena zastupljenost žena u upravnim odborima; stoga poziva Komisiju i Vijeće da ulože veće napore kako bi se prekinulo blokiranje Direktive o ženama u upravnim odborima, koja je na čekanju u Vijeću od 2013. godine;

36.  smatra da je potreban sveobuhvatan pristup nasilju na radnom mjestu, koji treba uključivati priznavanje supostojanja zlostavljanja, spolnog uznemiravanja i uznemiravanja zbog trudnoće i majčinstva s različitim oblicima neplaćenog rada u formalnom i neformalnom gospodarstvu (kao što su poljoprivreda za vlastite potrebe, priprema hrane i briga za djecu i starije) i niza programa za stjecanje radnog iskustva (kao što su pripravništva, stažiranje i dobrotvorni rad);

37.  poziva na brzo usvajanje revidirane Direktive o pisanoj izjavi (Direktiva Vijeća 91/533/EEZ); ponavlja svoj poziv na donošenje direktive o dostojanstvenim uvjetima rada, kojom bi se trebale obuhvatiti mjere za borbu protiv zlostavljanja i spolnog uznemiravanja na radnom mjestu;

38.  potvrđuje da se nasilje u obitelji često prenosi na radno mjesto, što ima negativan utjecaj na život radnika i produktivnost poduzeća, te da je isto moguće i u obrnutom smjeru, odnosno s radnog mjesta u obitelj; u tom kontekstu poziva Komisiju da sastavi smjernice o primjenjivosti europskih naloga za zaštitu na radnom mjestu i da pojasni pitanje odgovornosti poslodavaca;

39.  poziva Komisiju i države članice da prepoznaju postojanje uznemiravanja na radnom mjestu zbog trudnoće i majčinstva;

Nasilje u političkom životu

40.  poziva sve političare da se vode najvišim standardima ponašanja i djeluju kao odgovorni uzori u sprečavanju i borbi protiv spolnog uznemiravanja u parlamentima i izvan njih;

41.  osuđuje sve vrste uznemiravanja političarki na društvenim mrežama u obliku „trolova”, što obuhvaća objavljivanje seksističkih i zlonamjernih poruka, uključujući prijetnje smrću i silovanjem;

42.  naglašava važnost uspostavljanja međustranačkih politika i postupaka za zaštitu pojedinaca izabranih za obnašanje političke dužnosti, kao i zaposlenika;

43.  potvrđuje da popisi jednakosti na svim razinama imaju ključnu ulogu u omogućivanju sudjelovanja žena u politici i preoblikovanju struktura moći kojima se diskriminiraju žene; poziva države članice da uvedu takve popise za izbore za Europski parlament;

44.  poziva sve političke stranke, uključujući one zastupljene u Europskom parlamentu, da poduzmu konkretne korake kako bi se riješio taj problem, uključujući uvođenje akcijskih planova i preispitivanje internih propisa stranke u svrhu uvođenja politike nulte tolerancije, preventivnih mjera, postupaka za rješavanje pritužbi i odgovarajućih sankcija za počinitelje spolnog uznemiravanja i zlostavljanja žena u politici;

45.  poziva nacionalne i regionalne parlamente i lokalna vijeća da žrtvama pruže punu podršku u okviru internih postupaka i/ili u suradnji s policijom, da istražuju slučajeve, vode povjerljiv registar slučajeva prijavljenih tijekom vremena, organiziraju obavezne tečajeve za sve članove osoblja i zastupnike o poštovanju i dostojanstvu te da usvoje druge najbolje prakse kako bi se u njihovim institucijama na svim razinama zajamčila nulta tolerancija;

46.  poziva sve relevantne dionike da osiguraju sveobuhvatnu i brzu provedbu Rezolucije EP-a o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u iz 2017.; smatra da je dužnost Europskog parlamenta osigurati nultu stopu tolerancije prema spolnom uznemiravanju te na odgovarajući način zaštititi i podržati žrtve; imajući u vidu navedeno, poziva na sljedeće:

–  formiranje radne skupine stručnjaka koja bi preispitala stanje u pogledu spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u Europskom parlamentu;

–  procjenu i, prema potrebi, reviziju sastava nadležnih tijela Parlamenta kako bi se osigurala neovisnost i rodna ravnoteža;

–  obavezne tečajeve za sve zaposlenike i zastupnike;

–  određivanje roka za sveobuhvatnu provedbu svih zahtjeva iz te rezolucije;

47.  poziva političare da zaposlenike na rukovodećoj razini potiču na pohađanje tih tečajeva i da ih sami prođu kako bi se izbjegao popustljiv stav rukovodstva i identificirale situacije u kojima dolazi do nasilja nad ženama;

Nasilje na javnim mjestima

48.  poziva Komisiju da ponudi definiciju javnog prostora uzimajući u obzir stalni razvoj komunikacijskih tehnologija te da stoga tom definicijom obuhvati i „virtualne” javne prostore, kao što su društvene mreže i internetske stranice;

49.  poziva države članice da razmotre mogućnost uvođenja posebnog zakonodavstva o uznemiravanju na javnim mjestima, uključujući programe intervencije, s posebnim naglaskom na ulozi intervencije promatrača;

50.  poziva Komisiju i države članice da dodatno istraže uzroke i posljedice spolnog uznemiravanja na javnim mjestima, uključujući utjecaj koji bi seksističko i stereotipno oglašavanje moglo imati na pojavu nasilja i uznemiravanja;

51.  naglašava da su kampanje za podizanje razine osviještenosti koje su usmjerene protiv rodnih stereotipa i patrijarhalnih odnosa moći te kojima se promiče nulta stopa tolerancije prema spolnom uznemiravanju jedan od najboljih alata za suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja na javnim mjestima;

52.  naglašava da je obrazovanje o rodnoj ravnopravnosti na svim razinama temeljni alat za izbjegavanje i uklanjanje tih oblika nedoličnog ponašanja, promjenu načina razmišljanja i smanjenje kulturne tolerancije prema seksizmu i spolnom uznemiravanju; ističe da je u škole potrebno uvesti obrazovne programe i rasprave o toj temi; napominje da bi u suradnji s nevladinim organizacijama i tijelima za ravnopravnost ti programi i rasprave, ako je potrebno i primjereno, trebali uključivati informacije i rasprave o prevenciji i mjerama protiv spolnog uznemiravanja kako bi se podigla razina osviještenosti o pravima žrtava i ljude podsjetilo na vezu između uznemiravanja i objektivizacije žena;

53.  poziva države članice da potiču kampanje za podizanje razine osviještenosti u srednjim školama i da temu zlostavljanja na internetu uključe u obrazovne kurikulume u školama i na sveučilištima; posebno poziva da se nastavi uspješna kampanja za brisanje zlostavljanja na internetu („Delete Cyberbullying”) i inicijativa za sigurniji internet u cilju borbe protiv zlostavljanja i spolnog uznemiravanja kako bi se mladima, budućim građanima Europske unije, pomoglo da shvate da moramo ići u smjeru rodne ravnopravnosti i poštovanja žena;

54.  poziva države članice da u škole uvedu sustav izvješća kako bi svi slučajevi zlostavljanja na internetu bili zabilježeni;

55.  napominje da su se neke mjere poduzete u državama članicama pokazale djelotvornima u smanjivanju broja slučajeva uznemiravanja na javnim mjestima, kao što su službeni nadzor (povećavanje prisutnosti policije i/ili prometnog osoblja u javnom prijevozu, nadzorne kamere (CCTV)) te prirodni nadzor (bolja vidljivost i bolja rasvjeta);

56.  poziva države članice da podsjete pružatelje internetskih usluga da su dužni zaštititi potrošače na internetu i djelovati u slučajevima opetovanog zlostavljanja ili uhođenja kako bi zaštitili žrtvu, obavijestili počinitelja da takvo ponašanje ne može proći nekažnjeno i na taj način promijeniti ponašanje počinitelja;

57.  poziva države članice da uz pomoć informatičkih stručnjaka i odgovarajućih nadzornih tijela, na primjer policijskih službi zaduženih za telekomunikacijske sustave, u većoj mjeri nadziru internetske stranice kako bi se zaštitile žrtve zlostavljanja i spolnog uznemiravanja te, po potrebi, spriječila i kaznila kaznena djela;

58.  poziva države članice da poduzmu mjere potrebne kako bi se iz medija, politike i javnog prostora uklonio govor kojim se potiče nasilno ponašanje i omalovažavaju žene, čime se krši njihovo ljudsko dostojanstvo;

59.  poziva Komisiju i države članice da usklade svoja zakonodavstva i definicije rodno uvjetovanog nasilja u skladu s definicijom nasilja nad ženama iz Istanbulske konvencije kako bi se povećala učinkovitost zakona protiv uznemiravanja i zlostavljanja;

60.  poziva Komisiju i države članice da poboljšaju mehanizme kojima se nadzire odgovarajuća provedba zakonodavstva EU-a o zabrani spolnog uznemiravanja i da tijelima za ravnopravnost u svakoj državi članici osiguraju dovoljno sredstava za borbu protiv diskriminacije;

°

°  °

61.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)

SL C 326, 26.10.2012., str. 391.

(2)

http://fra.europa.eu/en/publication/2014/violence-against-women-eu-wide-survey-main-results-report

(3)

SL L 204, 26.7.2006., str. 23.

(4)

SL L 373, 26.7.2006., str. 37.

(5)

SL L 315, 26.7.2006., str. 57.

(6)

https://rm.coe.int/168008482e

(7)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0329.

(8)

SL C 77 E, 28.3.2002., str. 138.

(9)

SL C 285 E, 21.10.2010., str. 53.

(10)

SL C 296 E, 2.10.2012., str. 26.

(11)

SL C 168 E, 14.6.2013., str. 102.

(12)

SL C 285, 29.8.2017., str. 2.

(13)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0451.

(14)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0073.

(15)

SL C 316, 30.8.2016, str. 2.

(16)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0402.

(17)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0417.

(18)

https://www.ipu.org/resources/publications/reports/2016-10/sexism-harassment-and-violence-against-women-parliamentarians

(19)

Studija – „Zlostavljanje i spolno uznemiravanje na radnom mjestu, na javnim mjestima i u političkom životu u EU-u”, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel za prava građana i ustavna pitanja, ožujak 2018.

(20)

https://www.tuc.org.uk/sites/default/files/SexualHarassmentreport2016.pdf


OBRAZLOŽENJE

Spolno uznemiravanje i zlostavljanje dva su najekstremnija oblika rodno uvjetovane diskriminacije, ali su široko rasprostranjeni, a 90 % žrtava tih oblika diskriminacije su žene. Do 55 % žena u Europskoj uniji doživjelo je spolno uznemiravanje, a svaka deseta žena doživjela je spolno uznemiravanje ili uhođenje uporabom novih tehnologija. Usprkos činjenici da spolno nasilje i uznemiravanje predstavljaju očito nepoštovanje rodne ravnopravnosti i stoga su povreda jedne od temeljnih vrijednosti EU-a i više desetljeća sveobuhvatnog međunarodnog zakonodavstva, oni su stvaran i ustrajan problem u gotovo svim zemljama na svijetu.

Zakonodavstvo doneseno za rješavanje nasilja i uznemiravanja razlikuje se u cijeloj Uniji i odražava socijalne, kulturne, pravne i administrativne razlike u državama članicama, osobito u pogledu zdravlja i sigurnosti na radu. Većina država članica rješava nasilje i uznemiravanje u okviru zakonodavstva o jednakom postupanju ili općeg radnog prava, umjesto u okviru posebnog zakonodavstva o zdravlju i sigurnosti na radu. Te se razlike također odražavaju u različitim definicijama spolnog uznemiravanja, nasilja i zlostavljanja. Rad na pristupu za definiranje nasilja nad ženama koji će se primjenjivati diljem EU-a i proučavanje uzoraka i posljedica tog nasilja ključno je za inicijative na razini EU-a.

Spolno uznemiravanje u zakonodavstvu EU-a definirano je kao „svaki neželjeni oblik verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja spolne naravi kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe odnosno kojim se postiže takav učinak, posebno kad to ponašanje stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje”. Nadalje, Direktiva o pravima žrtava definira rodno uvjetovano nasilje kao povredu temeljnih sloboda žrtve te uključuje spolno nasilje (uključujući silovanje, spolno zlostavljanje i uznemiravanje).

Spolno uznemiravanje i zlostavljanje fenomeni su koji uključuju žrtve i počinitelje svih dobi, obrazovanja i socioekonomskih statusa. Ukorijenjeno je u rodnim stereotipima i seksizmu, uključujući seksistički govor mržnje, koji mogu izazvati druge oblike demoralizirajućeg nasilja koje utječe ne samo na žrtvu nego i na obitelj žrtve.

Razlike između država članica u definiranju spolnog uznemiravanja i nasilja te izradi zakonodavstva o tome utječu na to hoće li se slučaj smatrati povredom nečijeg dostojanstva i stoga hoće li se prijaviti kao slučaj nasilja i uznemiravanja. Na primjer, žene nisu uvijek svjesne da čin koji su doživjele predstavlja spolno uznemiravanje ili zlostavljanje te ga stoga neće prijaviti. Nadalje, mnoge žrtve nasilja i uznemiravanja ne poduzimaju pravne mjere zbog ograničenih izgleda za uspjeh ili zbog rizika od odmazde. Neprijavljivanje slučajeva stoga je zajednički problem u cijelom svijetu, uključujući Uniju.

Glavni razlozi za nedovoljno priznavanje spolnog uznemiravanja i zlostavljanja na razini pojedinih zemalja uključuju nedostatak osviještenosti o tome što predstavlja spolno uznemiravanje, nedovoljno odgovarajućih alata/metoda za procjenu i rješavanje tog pitanja, odnos država i organizacija prema tom pitanju kojem ne daju dovoljan prioritet, ograničene znanstvene dokaze te mali broj posebnih propisa o tom pitanju.

Na radnom mjestu spolno uznemiravanje i zlostavljanje često mogu pogoršati problemi kao što su radna struktura poduzeća ili organizacije, nesposobno rukovodstvo, socijalna ranjivost žrtve, negativno ili neprijateljsko okruženje i kultura koja prihvaća ili čak nenamjerno nagrađuje uznemiravanje.

U političkom životu nasilje nad ženama često se upotrebljava za obeshrabrivanje žena od aktivnog sudjelovanja u politici. Pojavile su se globalne kampanje za borbu protiv nasilja nad ženama u politici, kao što je #NotTheCost. Obeshrabrivanje proizlazi iz stereotipa da žene po svojoj prirodi nemaju što je potrebno za sudjelovanje u politici i takvi stavovi koče mnoge žene da se uključe u politiku. Oni koji i dalje šire tu ideju mogu biti politički protivnici, nezadovoljni građani, a ponekad i drugi autoriteti, kao što su vjerski vođe ili čak članovi obitelji.

Iako je spolno uznemiravanje na javnim mjestima rasprostranjeno, često se ne prijavljuje i nije obuhvaćeno istraživanjima i odgovarajućim zakonodavstvom. Ono se može dogoditi u javnom prijevozu, na ulici, u barovima i restoranima. Također se događa na internetskim forumima jer je širenje pristupa novim tehnologijama stvorilo još više prilika za uznemiravanje i nasilje na svim društvenim razinama i područjima te prilika da počinitelji prođu nekažnjeno zbog internetske anonimnosti.

Spolno uznemiravanje i zlostavljanje mogu imati dugotrajne štetne učinke na žrtve, uključujući ozbiljne posljedice na psihičko zdravlje (tjeskoba i strah) i fizičko zdravlje (modrice, rane, čak i smrt). Pojedine posljedice uznemiravanja na radnom mjestu mogu obuhvaćati sve od manjih stresnih epizoda do dugotrajnog bolovanja, a katkad čak mogu uzrokovati samoubojstvo. Nadalje, nasilje ne utječe samo na žrtvu nego i na obitelj žrtve. Ženama koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja i njihovoj djeci često je potrebna posebna potpora i zaštita zbog velike opasnosti od ponovljenog uznemiravanja i nasilja.

Kao što ovo izvješće pokazuje, hitno je potrebno povećati razinu znanja, na primjer, prikupljanjem relevantnih, raščlanjenih, usporedivih podataka, te razumijevanja rizika i posljedica nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu, na javnim mjestima i u političkom životu kako bi se pronašli odgovarajući načini i metode za njihovo rješavanje. Također je potrebno pojasniti pojmove, definicije i klasifikacije koji se upotrebljavaju za različite vrste spolnog i rodno uvjetovanog nasilja.


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

10.7.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

21

0

5

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Maria Arena, Heinz K. Becker, Malin Björk, Vilija Blinkevičiūtė, Iratxe García Pérez, Anna Hedh, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Florent Marcellesi, Angelika Mlinar, Krisztina Morvai, Maria Noichl, Margot Parker, Marijana Petir, Pina Picierno, Liliana Rodrigues, Michaela Šojdrová, Ernest Urtasun, Elissavet Vozemberg-Vrionidi, Anna Záborská, Maria Gabriela Zoană

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Lívia Járóka, Kostadinka Kuneva, Clare Moody, Mylène Troszczynski

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Cornelia Ernst


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

21

+

ALDE

Angelika Mlinar

GUE/NGL

Malin Björk, Cornelia Ernst, Kostadinka Kuneva

NI

Krisztina Morvai

PPE

Heinz K. Becker, Lívia Járóka, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Elissavet Vozemberg-Vrionidi

S&D

Maria Arena, Vilija Blinkevičiūtė, Iratxe García Pérez, Anna Hedh, Clare Moody, Maria Noichl, Pina Picierno, Liliana Rodrigues, Maria Gabriela Zoană

VERTS/ALE

Florent Marcellesi, Ernest Urtasun

0

-

 

 

5

0

EFDD

Margot Parker

ENF

Mylène Troszczynski

PPE

Marijana Petir, Michaela Šojdrová, Anna Záborská

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Posljednje ažuriranje: 29. kolovoza 2018.Pravna napomena