Postupak : 2018/2081(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0327/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0327/2018

Rasprave :

PV 12/11/2018 - 19
CRE 12/11/2018 - 19

Glasovanja :

PV 13/11/2018 - 4.2

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0441

IZVJEŠĆE     
PDF 515kWORD 48k
15.10.2018
PE 623.849v02-00 A8-0327/2018

o razvojnoj pomoći EU-a u području obrazovanja

(2018/2081(INI))

Odbor za razvoj

Izvjestitelj Vincent Peillon

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEMU NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o razvojnoj pomoći EU-a u području obrazovanja

(2018/2081(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 26. Opće deklaracije o pravima čovjeka, prema kojem „Svatko ima pravo na obrazovanje. Obrazovanje mora biti besplatno, barem na osnovnim i temeljnim stupnjevima”,

–  uzimajući u obzir dokument pod naslovom „Promijeniti svijet: uzimajući u obzir program održivog razvoja do 2030.”, koji je usvojila Opća skupština UN-a 25. rujna 2015., kojim se utvrđuje da su jednakost, uključivanje i rodna ravnopravnost neodvojivo povezani s pravom na obrazovanje za sve,

–  uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja, a posebno cilj br. 4.: „Osigurati inkluzivno, kvalitetno i ravnopravno obrazovanje i promicati mogućnost cjeloživotnog učenja”, kao i Deklaraciju iz Incheona te Okvir za djelovanje za provedbu cilja održivog razvoja br. 4, koji počiva na tom da je „rodna ravnopravnost neodvojivo povezana s pravom na obrazovanje za sve”,

–  uzimajući u obzir preporuku br. 36 iz 2017. o pravu djevojčica i žena na obrazovanje koju je izdao Odbor UN-a za uklanjanje diskriminacije žena,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan iz Addis Abebe o financiranju razvoja koji je Opća skupština UN-a usvojila 27. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 35/L2 Vijeća za ljudska prava UN-a od 22. lipnja 2017., pod nazivom „Pravo na obrazovanje: daljnje postupanje nakon usvajanja Rezolucije 8/4 Vijeća za ljudska prava”,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2002. pod naslovom „Obrazovanje i osposobljavanje u kontekstu smanjenja siromaštva u zemljama u razvoju” (COM(2002)0116),

–  uzimajući u obzir radni dokument Komisije iz 2010. o jačanju i poboljšanju obrazovanja u zemljama u razvoju, pod nazivom „More and Better Education in Developing Countries” (SEC(2010)0121),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije iz 2018., pod nazivom „Obrazovanje u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama“ (COM(2018)0304),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Charlevoixa o kvalitetnom obrazovanju za djevojčice, djevojke i žene u zemljama u razvoju, koju su usvojile zemlje skupine G7 9. lipnja 2018.,

–  uzimajući u obzir Europski konsenzus o razvoju i Kodeks ponašanja EU-a o podjeli rada u okviru razvojne politike (COM(2007)0072),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 31. svibnja 2018. o provedbi zajedničkog radnog dokumenta službi Komisije (SWD(2015)0182) naslovljenog „Rodna jednakost i jačanje položaja žena: promijeniti život djevojčica i žena vanjskim odnosima EU-a u razdoblju od 2016. do 2020.(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2018. o poboljšanju održivosti duga zemalja u razvoju(2),

–  uzimajući u obzir globalno izvješće UNESCO-a objavljeno 2017. pod naslovom „Odgovornost u obrazovanju: ispunjavanje naših obveza”,

–  uzimajući u obzir članak 52. svojeg poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj (A8-0327/2018),

A.  budući da je obrazovanje temeljno ljudsko pravo i da je od ključne važnosti za ostvarivanje svih ciljeva održivog razvoja; budući da obrazovanje sprječava međugeneracijski prijenos siromaštva i igra ključnu ulogu u postizanju rodne ravnopravnosti i emancipacije žena; budući da obrazovanje kao prostor prava nadilazi aritmetičku jednakost i svrha mu je promicanje stvarne rodne ravnopravnosti u obrazovanju i putem obrazovanja;

B.  budući da je posljednja komunikacija Komisije o obrazovanju u zemljama u razvoju objavljena 2002. i da je do sada ažurirana samo jednom, i to 2010. radnim dokumentom;

C.  budući da je 2009. pomoć za obrazovanje iznosila 8,3 % ukupne razvojne pomoći; budući da se taj udio 2015. smanjio na 6,2 %; budući da je u Uniji i njezinim državama članicama taj dio smanjen s 11 na 7,6 % u istom razdoblju;

D.  budući da se pomoć za osnovno obrazovanje u Uniji i njezinim državama članicama u razdoblju između 2009. i 2015. smanjila za 33,9 %, odnosno više nego pomoć za obrazovanje općenito (15,2 %);

E.  budući da 2015. osnovnu i srednju školu nije pohađalo 264 milijuna djece i mladih školskog uzrasta u;

F.  budući da je na kraju 2017. ukupni broj izbjeglica iznosio više od 25,4 milijuna, od čega 7,4 milijuna djece osnovnoškolske dobi, a 4 milijuna ih nije imalo pristup nikakvom osnovnom obrazovanju; budući da u zemljama u kojima vlada osjetljiva situacija ili koje su pogođene sukobima ima 37 % više djevojaka nego dječaka koje ne pohađaju osnovnu školu, a gotovo je 90 % veća vjerojatnost da mlade žene neće pohađati srednju školu u odnosu na njihove kolege u zemljama koje nisu pogođene sukobima;

G.  budući da je Izvješće UN-a o ciljevima održivog razvoja od 2017. pokazalo da je 2011. samo oko četvrtina škola u supsaharskoj Africi imala električnu energiju, a manje od polovina pristup zalihama pitke vode; budući da supsaharska Afrika ima najmanji postotak kvalificiranih nastavnika u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju;

H.  budući da je potpora obrazovanju u zemljama u razvoju ranije bila previše usmjerena na količinu upisanih studenata, a ne na kvalitetu obrazovanja; budući da se ciljem održivog razvoja br. 4 želi osigurati kvalitetno obrazovanje za sve do 2030.;

I.  budući da neka poduzeća u zemljama u razvoju nailaze na poteškoće prilikom pronalaženja radne snage čije kvalifikacije odgovaraju njihovim potrebama;

J.  budući da napori koji se ulažu od 2016., iako pohvalni, ipak nisu dovoljni za nadoknađivanje zaostataka i da stoga s njima treba nastaviti i proširiti ih;

K.  budući da bi, prema UNESCO-u, pomoć za obrazovanje u zemljama s niskim dohotkom i nižim srednjim dohotkom trebala biti šest puta veća kako bi se do 2030. ostvario cilj br. 4 održivog razvoja; budući da, prema mišljenju Međunarodne komisije za financiranje globalnih prilika za obrazovanje, pomoć za obrazovanje mora do 2030. dosegnuti iznos od 89 milijardi USD, u odnosu na sadašnjih 12 milijardi;

Postaviti obrazovanje u središte razvoja

1.  uvjeren je da pomoć za obrazovanje mora biti prioritet jer je obrazovanje temeljno pravo, ali i zato što je bitno za ostvarivanje ostalih ciljeva održivog razvoja: za gospodarski razvoj i smanjenje nejednakosti, rodnu ravnopravnost, jačanje položaja žena i djevojčica, socijalnu uključenost osoba s invaliditetom, zdravlje, demokraciju, vladavinu prava i sprečavanje sukoba;

2.  stoga izražava žaljenje što pomoć za obrazovanje ne predstavlja prioritet međunarodnim donatorima; zahtijeva da obrazovanje zauzme središnje mjesto u politikama razvoja Europske unije i njezinih država članica;

3.  priznaje da ostvarivanje cilja održivog razvoja br. 4 zahtijeva veliko ulaganje u obrazovne sustave; potvrđuje da to ulaganje prije svega moraju provesti zemlje u razvoju, ali da će međunarodna pomoć ostati nužna za popunjavanje praznina u financiranju;

4.  poziva Komisiju da ažurira svoju Komunikaciju od 2002. o obrazovanju i osposobljavanju kad je riječ o smanjenju siromaštva u zemljama u razvoju, kao i svoj radni dokument od 2010.; ističe da nova komunikacija mora sadržavati plan o sredstvima kako bi se održivi cilj br. 4 ostvario do 2030.;

5.  poziva Uniju i njezine države članice da 10 % svoje javne pomoći namijene za razvoj obrazovanja do 2024., i 15 % do 2030.;

6.  podsjeća da povećani napori zemalja u razvoju za promicanje pravičnih poreznih sustava, borbu protiv nezakonitih financijskih tokova te neophodno povećanje javne pomoći za razvoj neće biti dovoljni za popunjavanje praznina u financiranju; stoga poziva na uvođenje inovativnih sredstava financiranja kojima će se postići učinak poluge i koji su usklađeni s postojećim mehanizmima i inicijativama financiranja, u svrhu jačanja nacionalnih obrazovnih sustava;

7.  sa zanimanjem prati prijedlog Međunarodne komisije za financiranje prilika za obrazovanje diljem svijeta o osnivanju Međunarodnog instrumenta za financiranje obrazovanja (IFFEd), pod uvjetom da se njime uistinu dopune sadašnji napori, a ne da ih se zamijeni; smatra da se ta inicijativa mora voditi u skladu s djelovanjem Globalnog partnerstva za obrazovanje; ističe da se posebna pozornost mora posvetiti mogućnosti zaduživanja prihvatljivih zemalja prije svakog financiranja;

8.  ističe da cilj od 20 % službene razvojne pomoći Unije koji je posvećen socijalnoj uključenosti i ljudskom razvoju, obuhvaća osnovne socijalne usluge, uključujući pitanja zdravlja i obrazovanja, nije dovoljno jasan i da ne omogućuje odgovarajuće praćenje troškova; poziva da se ciljevi uključe u sljedeći višegodišnji financijski okvir;

Rješavanje prioriteta

9.  podsjeća da je stjecanje osnovnih znanja, uključujući digitalnu pismenost, preduvjet za razvoj vještina i zapošljavanje, da je obrazovanje djevojaka glavni pokretač za ostvarivanje održivih ciljeva, za zdravlje i dobrobit kao i za postizanje razvoja mirnih društava, te da su najslabije razvijene zemlje najviše izložene nedostatku financijskih sredstava, iako upravo u njima ulaganje stvara najviše koristi za ljude, socijalne usluge, gospodarstvo i zdravlje;

10.  podsjeća da je osnaživanje ugroženih skupina ključno za iskorjenjivanje siromaštva; ustraje u tome da bi svi ljudi, bez obzira na spol, dob, etničku pripadnost, jezik, vjeru, političko ili drugo mišljenje, kao i osobe s invaliditetom, migranti, autohtono stanovništvo, trebali imati pristup uključivom, ravnomjernom obrazovanju i cjeloživotnom osposobljavanju;

11.  stoga potvrđuje da pomoć Unije za obrazovanje mora prije svega riješiti dva prioritetna pitanja: dati prednost kvalitetnom i uključivom osnovnom obrazovanju i pružiti veću potporu najslabije razvijenim zemljama;

12.  posebno ustraje na održivom cilju br. 4.1. koji se odnosi na besplatno i kvalitetno osnovno i srednjoškolsko obrazovanje za sve u trajanju od 12 godina; ponavlja da obrazovanje mora biti glavni stup partnerstva između Afrike i EU-a u izravnoj vezi sa strateškim prioritetima koji su 2017. prihvaćeni na sastanku na vrhu Europske unije i Afričke unije; navodi da besplatni ne trebaju biti samo troškovi školovanja, već i popratni troškovi, poput školskih potrepština, prijevoza i hrane; smatra da države članice moraju planirati sustave stipendija za školovanje djece u najnepovoljnijem položaju; podsjeća na to da je potrebno roditeljima osigurati pluralizam i slobodu izbora; preporučuje Europskoj uniji i državama članicama da, u skladu s održivim ciljem br. 4.1. i člankom 26. Opće deklaracije o pravima čovjeka, ne koriste službenu razvojnu pomoć za podupiranje komercijalnih profitnih obrazovnih ustanova koje ne poštuju načela i vrijednosti Unije;

13.  poziva Uniju i države članice da do 2030. barem polovinu svoje pomoći obrazovanju namijene osnovnom obrazovanju;

14.  također poziva na to da se barem 40 % pomoći Unije i država članica za obrazovanje preusmjeri manje razvijenim zemljama;

15.  poziva na to da se osobita pozornost posveti jednakosti dječaka i djevojčica u školi, što je ključno za održivi razvoj i načelo da se nikoga ne zapostavi; poziva EU da promiče uključivo i kvalitetno obrazovanje da bi se uklonile prepreke za djevojčice kad je riječ o pristupu obrazovanju, sudjelovanju u njemu i završetku obrazovanja; podsjeća na to da se želi postići da do 2020. u 85 % novih programa Europske unije rodna ravnopravnost bude glavni odnosno značajan cilj; konačno, poziva na potporu u oblikovanju obrazovnih sustava koji će uzimati u obzir potrebe učenika s invaliditetom, kao i drugih manjina i ugroženih skupina, poštujući lokalne specifičnosti;

16.  pozdravlja što je Komisija usvojila njegovu komunikaciju o obrazovanju u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama te cilj da se 10 % humanitarne pomoći Unije od 2019. uloži u obrazovanje;

17.  podsjeća da obrazovanje djece izbjeglica ili raseljene djece treba od samog početka biti prioritet; inzistira na tome da je važno dati potporu nestabilnim zemalja i zemljama u sukobu kako bi se osnažila otpornost njihovih sustava i osiguralo da djeca i mlade izbjeglice, interno raseljena mladeži i zajednice domaćina imaju pristup kvalitetnom obrazovanju, uključujući srednjoškolsko.

18.  ističe da je potreban cjelovitiji, brži, sustavniji i učinkovitiji odgovor na potrebe u pogledu obrazovanja u izvanrednim situacijama, u skladu s načelom povezanosti između hitne pomoći, oporavka i razvoja;

19.  budući da neke ciljne zemlje ne mogu ili ne žele ispuniti osnovne, potrebe stanovništva uključujući obrazovne; poziva na to da se izabere najprikladniji partner iz civilnog društva te da nevladine organizacije i drugi dionici poboljšaju i rašire primjere dobre prakse na ovom području;

20.  podsjeća na važnost srednjoškolskog, tehničkog i strukovnog obrazovanja za zapošljivost mladih i održivi razvoj; smatra da potonji moraju voditi ka dobrim radnim mjestima te, u suradnji s poduzećima, biti usmjereni na razvoj države i potrebe poduzeća, i u mjeri u kojoj je to moguće, financirati poduzeća; skreće pažnju na projekte koji povezuju privatni sektor s centrima obrazovanja i poziva Komisiju da sagleda mogućnosti pružanja financijske potpore takvim inicijativama; primjećuje da bi se u tu svrhu mogao aktivirati plan vanjskog ulaganja Unije i poziva na strateško uključivanje organizacija civilnog društva u planiranje i provedbu u tom području;

21.  izražava zabrinutost zbog pojave „odljeva mozgova”; primjećuje da neke države članice izdvajaju više od polovine svoje pomoći za školovanje za troškove školarine na svom teritoriju; ukazuje na to da bi povećanje pomoći za školovanje trebalo smanjiti taj udio; poziva države članice da istraže i primijene dobre prakse i iskustva kao što su akademske i stručne razmjene; smatra da bi vize za višekratni ulazak tim studentima omogućile obnovu znanja i da bi pogodovale cirkularnoj mobilnosti; usporedno s time poziva na uvođenje poticaja ili mjera kojima bi se studente poticalo na rad u gospodarskom ili državnom sektoru njihove matične zemlje na vrlo kratko razdoblje nakon njihovog povratka kako bi znanja koja je stekli primijenili prvenstveno na partnerske zemlje;

22.  kvalitetno poučavanje ključno je za učenje; sa zabrinutošću primjećuje da su kvaliteta i dostupnost osposobljavanja nastavnika i dalje ozbiljan problem, posebno u supsaharskoj Africi; inzistira na ulaganju dodatnih napora u početno i trajno osposobljavanje profesora s naglaskom na pedagoškom znanju i vještinama, kao i na njihovom zapošljavanju, plaći i uvjetima rada, među ostalim da bi ih se ohrabrilo da ostanu na tom radnom mjestu i prenesu svoje znanje budućim generacijama; poziva na veći broj programa razmjena nastavnika iz zemalja u razvoju i onih iz država članica EU-a, npr. u sklopu programa Erasmus+;

23.  primjećuje da su potrebna velika ulaganja u školsku infrastrukturu, materijale, školsku opremu, posebno u ruralnim i rijetko naseljenim područjima kako bi se osigurao jednak pristup obrazovanju za sve, bez diskriminacije;

24.  naglašava važnost novih tehnologija za poboljšanje pristupa obrazovanju i njegove kvalitete, osobito radi širenja znanja, osposobljavanja, razvoja nastavnika i njihovih pedagoških vještina te upravljanja obrazovnim ustanovama; ustraje u tome da je potrebno iskoristiti tranziciju prema digitalizaciji da bi se znanje i suvremene metode podučavanja uveli u zemlje u razvoju; skreće pozornost na činjenicu da te nove tehnologije moraju biti potpora obrazovnim naporima, a ne njihova zamjena, čime se smanjuju pedagoški standardi; poziva na bolju procjenu učinka tehnoloških ulaganja na obrazovne rezultate; naglašava jačanje digitalnih vještina za promicanje osnaživanja žena i djevojčica;

25.  poziva na ulaganje većih napora u rješavanje izazova digitalnog izuzimanja s pomoću obrazovanja i osposobljavanja o osnovnim digitalnim vještinama i inicijativama koje olakšavaju upotrebu IKT-a; usto poziva na uvođenje predmeta digitalne pismenosti u školski kurikulum na svim razinama obrazovanja u zemljama u razvoju da bi učenici stekli vještine potrebne za lakši pristup informacijama;

26.  naglašava da obrazovanje mora omogućiti sljedećoj generaciji da vodi produktivan život u svijetu koji će izmijeniti robotizacija i automatizacija; procjenjuje da, kako bi se istodobno zadovoljila očekivanja osoba koje traže zaposlenje i poduzeća, dostupne obuke moraju biti uistinu stručne i da se, kako bi se to ostvarilo, ne smiju isključiti partnerstva s privatnim sektorom u području stručnog obrazovanja; naglašava, u tom pogledu, važnost fleksibilnosti i vještina, ali i životnih i socijalnih sposobnosti u obrazovanju; uvjeren je da, osim akademskog znanja koje pružaju škole, djeca moraju stjecati vještine razmišljanja kako bi mogla postavljati prava pitanja te kreativne vještine kako bi mogla provesti svoje ideje u djela, te da moraju biti spremni na cjeloživotno učenje;

27.  naglašava povezanost obrazovanja i zdravlja; ukazuje na to da, osim poticanja učenja, zdravstvene službe u školama i zdravstvena pismenost mogu doprijeti do velikih dijelova društva; traži uvođenje sveobuhvatnog i integriranog pristupa spolnom odgoju za djevojčice i dječake koji će se baviti zdravstvenim problemima poput HIV-a, planiranja obitelji i trudnoće, a u isto vrijeme će pridonijeti postizanju širih ciljeva, kao što je povećanje pristupa obrazovanju za djevojčice; naglašava značaj pružatelja skrbi za psihosocijalnu potporu, posebice u zemljama koje su pogođene sukobom, u poboljšanju otpornosti male djece;

28.  potiče države na uvođenje najmanje jedne godine besplatnog obrazovanja u predškolskoj dobi, u skladu s ciljem održivog razvoja 4.2;

29.  ponavlja da je kvalitetno obrazovanje moguće samo u odgovarajućem okruženju što podrazumijeva uključenost roditelja, prehranu, sigurnost, kao i pristup električnoj energiji, vodi i odgovarajućim sanitarnim uvjetima, čime se dječacima i djevojčicama omogućuje da uistinu imaju koristi od škole i da se povećaju stope završavanja školovanja, osobito kad je riječ o osnovnoškolskom obrazovanju;

Poboljšanje kvalitete pomoći

30.  smatra da je ocjenjivanje obrazovnih sustava, kvalitete obrazovanja i obrazovnih rezultata, uključujući obrazovanje u nedržavnim ustanovama, preduvjet za svako poboljšanje učinkovitosti pomoći; poziva Komisiju i države članice da financiraju istraživanje, prikupljanje podataka i pouzdane, tehničke, nediskriminacijske i neovisne instrumente za procjenu;

31.  smatra da je usklađivanje donatora u lokalnim skupinama za obrazovanje od temeljne važnosti kako bi se izbjeglo udvostručavanje pa čak i sukob razvojne pomoći; poziva države članice da sustavnije primjenjuju zajedničku izradu programa i delegiranje; podsjeća da pomoć za razvoj ne može biti u službi strategije utjecaja;

32.  ističe obvezu vlada da svojim građanima osiguraju pravo na obrazovanje; stoga ističe da je potrebno osigurati kapacitet nositelja dužnosti na svim razinama za pružanje usluga za sve, te pravedne, dostupne i nediskriminirajuće nacionalne obrazovne ustanove, strategije i planove s istinskom odgovornošću koji se temelje na značajnom savjetovanju s glavnim dionicima, uključujući civilno društvo, s posebnim ciljevima i mehanizmima praćenja, trajnim ocjenjivanjima i nadzorima, jasnim i transparentnim određivanjem odgovornosti i dodjelom sredstava koja podliježe neovisnim kontrolama; potiče usvajanje nacionalnih regulatornih okvira za osnivanje i rad obrazovnih službi;

33.  ističe predvidljivost pomoći i to da je preuzimaju partnerske zemlje; u tom pogledu navodi da proračunska pomoć i pomoć koju pružaju multilateralne organizacije najbolje odgovaraju tim zahtjevima;

34.  poziva Komisiju i države članice da, kada je to moguće, prednost daju proračunskoj pomoći, uz stroge kriterije koji uključuju dobro upravljanje, temeljite kontrole, posebno kako bi se spriječila korupcija; podsjeća na to da se treće zemlje korisnice obvezuju nadoknaditi isplate u slučaju ozbiljnih nepravilnosti; poziva na to da se civilno društvo uključi u praćenje sporazuma o financiranju; naglašava da je potrebno uspostaviti mehanizam praćenja kako bi se provjerilo jesu li razvojni fondovi zloupotrijebljeni i kako bi se provele odgovarajuće sankcije, uključujući i preraspodjelu financijskih sredstava kako bi se povećala podrška zemljama s boljom praksom u tom području;

35.  potiče Komisiju i države članice da promiču ulogu lokalnih tijela vlasti i organizacija civilnog društva u pripremi i provedbi programa za pomoći obrazovanju, u okviru proračunske potpore;

36.  primjećuje da samo jedna trećina pomoći za obrazovanje ide preko multilateralnih tijela, za razliku od dvije trećine u području zdravlja; poziva Komisiju i države članice da povećaju financiranje Globalnog partnerstva za obrazovanje i fonda Education cannot wait; smatra da bi Globalno partnerstvo moralo biti u mogućnosti, u svom sljedećem Strateškom planu za razdoblje nakon 2020., produljiti svoje programsko razdoblje s tri na šest godina, što bi omogućilo stabilnije i predvidljivije financiranje, koje je osobito potrebno za jačanje nacionalnih obrazovnih sustava;

°

°  °

37.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0239.

(2)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0104.


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

9.10.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

25

0

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Beatriz Becerra Basterrechea, Ignazio Corrao, Nirj Deva, Mireille D’Ornano, Enrique Guerrero Salom, Maria Heubuch, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Stelios Kouloglou, Linda McAvan, Norbert Neuser, Vincent Peillon, Lola Sánchez Caldentey, Eleni Theocharous, Mirja Vehkaperä, Bogdan Brunon Wenta, Anna Záborská, Joachim Zeller, Željana Zovko

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Thierry Cornillet, Ádám Kósa, Cécile Kashetu Kyenge, Florent Marcellesi, Paul Rübig, Kathleen Van Brempt

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Krzysztof Hetman, Kati Piri


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEMU NADLEŽNOM ODBORU

25

+

ALDE

Beatriz Becerra Basterrechea, Thierry Cornillet, Mirja Vehkaperä

ECR

Nirj Deva, Eleni Theocharous

EFDD

Ignazio Corrao, Mireille D’Ornano

GUE/NGL

Stelios Kouloglou, Lola Sánchez Caldentey

PPE

Krzysztof Hetman, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Ádám Kósa, Paul Rübig, Bogdan Brunon Wenta, Joachim Zeller, Željana Zovko

S&D

Enrique Guerrero Salom, Cécile Kashetu Kyenge, Linda McAvan, Norbert Neuser, Vincent Peillon, Kati Piri, Kathleen Van Brempt

Verts/ALE

Maria Heubuch, Florent Marcellesi

0

-

 

 

1

0

PPE

Anna Záborská

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Posljednje ažuriranje: 30. listopada 2018.Pravna napomena