Postupak : 2018/2083(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0338/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0338/2018

Rasprave :

PV 12/11/2018 - 18
CRE 12/11/2018 - 18

Glasovanja :

PV 13/11/2018 - 4.9
CRE 13/11/2018 - 4.9
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0448

IZVJEŠĆE     
PDF 638kWORD 66k
16.10.2018
PE 625.403v02-00 A8-0338/2018

o digitalizaciji za razvoj: smanjenje siromaštva uz pomoć tehnologije

(2018/2083(INI))

Odbor za razvoj

Izvjestitelj(ica): Bogdan Brunon Wenta

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o digitalizaciji za razvoj: smanjenje siromaštva uz pomoć tehnologije

(2018/2083(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 208., 209., 210., 211. i 214. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir sastanak na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju i zaključni dokument koji je Opća skupština UN-a donijela 25. rujna 2015. pod nazivom „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.” te 17 ciljeva održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir Europski konsenzus o razvoju – „Naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost”, koji je donesen u svibnju 2017. (2017/C 210/01),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. listopada 2015. naslovljenu „Trgovina za sve: Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 2. svibnja 2017. naslovljen „Digital4Development: uključivanje digitalnih tehnologija i usluga u razvojnu politiku EU-a” (SWD(2017)0157),

–  uzimajući u obzir Strategiju jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu (strategiju DSM), donesenu u svibnju 2015.,

–  uzimajući u obzir Europski plan za vanjska ulaganja,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o provedbi strategije trgovinske politike naslovljeno „Trgovina za sve: Osiguravanje napredne trgovinske politike za svladavanje globalizacije” (COM(2017)0491),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2017. naslovljenu „Ususret strategiji digitalne trgovine”(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2015. o pripremama za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu: izazovi i mogućnosti za pružanje humanitarne pomoći(2),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. svibnja 2014. naslovljenu „Snažnija uloga privatnog sektora u postizanju uključivog i održivog rasta u zemljama u razvoju” (COM (2014)0263),

–   uzimajući u obzir zaključke Vijeća o digitalnim tehnologijama i uslugama za razvoj iz studenoga 2017.,

–  uzimajući u obzir 11. ministarsku konferenciju Svjetske trgovinske organizacije održanu u Buenos Airesu (Argentina) od 10. do 13. prosinca 2017.,

–  uzimajući u obzir inicijative Međunarodne telekomunikacijske unije UN-a za potporu zemljama u razvoju (ITU-D),

–  uzimajući u obzir Sporazum Svjetske trgovinske organizacije o informacijskoj tehnologiji (ITA),

–  uzimajući u obzir Izjavu ministara Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) o digitalnoj ekonomiji u Cancúnu iz 2016. godine,

–  uzimajući u obzir Zajedničku izjavu ministara informacijskih i telekomunikacijskih tehnologija zemalja skupine G7 sa sastanka održanog u Takamatsuu (Japan) 29. i 30. travnja 2016.,

–   uzimajući u obzir inicijativu „E-trgovina za sve” Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom i njezin Fakultativni protokol (A/RES/61/106),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj (A8-0338/2018),

A.  budući da se Europskim konsenzusom o razvoju iz 2017. naglašava važnost informacijskih i komunikacijskih tehnologija i usluga kao čimbenika na temelju kojih se omogućuje uključivi rast i održivi razvoj;

B.  budući da su strategijom Komisije Digitalizacija za razvoj (D4D) obuhvaćeni gospodarski rast i ljudska prava, zdravlje, obrazovanje, poljoprivreda i sigurnost hrane, osnovna infrastruktura, voda i sanitarni uvjeti, upravljanje, socijalna zaštita, kao i međusektorski ciljevi povezani s rodom i okolišem;

C.  budući da digitalne tehnologije pružaju mogućnost za jamčenje održivosti i zaštite okoliša; budući da se, nadalje, za proizvodnju digitalne opreme upotrebljavaju određeni rijetki metali s malom mogućnošću recikliranja i ograničenim dostupnim rezervama te da elektronički i električki otpad predstavlja izazov za okoliš i zdravlje; budući da je, prema zajedničkoj studiji Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) i Interpola(3), otpadna električna i elektronička oprema (OEOO) prioritetno područje kaznenih djela protiv okoliša;

D.  budući da se, prema 2017. ažuriranom globalnom skupu podataka prikupljenih u okviru inicijative Svjetske banke naslovljene Identifikacija za razvoj (ID4D), procjenjuje da 1,1 milijarda ljudi diljem svijeta ne može službeno dokazati svoj identitet, što se odnosi i na upis u matičnu knjigu rođenih, od kojeg broja njih 78 % živi u supsaharskoj Africi i Aziji; budući da je to velika prepreka za ostvarivanje cilja održivog razvoja br. 16.9, ali i za sudjelovanje u digitalnom okruženju i ostvarivanje koristi od njega;

E.  budući da se digitalne tehnologije izričito navode u pet ciljeva održivog razvoja (u 4. cilju održivog razvoja o obrazovanju; 5. cilju održivog razvoja o ravnopravnosti spolova; 8. cilju održivog razvoja o dostojanstvenom radu i gospodarskom rastu; 9. cilju održivog razvoja o infrastrukturi, industrijalizaciji i inovaciji; i 17. cilju održivog razvoja o partnerstvu);

F.  budući da se u ciljevima održivog razvoja naglašava da će pružanje univerzalnog pristupa internetu po pristupačnim cijenama ljudima u najmanje razvijenim zemljama do 2020. biti ključno za poticanje razvoja jer bi razvoj digitalne ekonomije mogao biti pokretač za stvaranje dostojanstvenih radnih mjesta, uključiv rast, povećanje i diversifikaciju izvoza;

G.  budući da, prema podacima UNCTAD-a, digitalizacija sve više dovodi do uspostave monopola i predstavlja nove izazove za politike zabrane monopola i politike tržišnog natjecanja, i u zemljama u razvoju i razvijenim zemljama(4);

H.  budući da se Opća skupština Ujedinjenih naroda u svojem općem pregledu primjene ishoda Svjetskog sastanka na vrhu o informacijskom društvu(5) obvezala iskoristiti potencijal IKT-a kako bi se postigli ciljevi Programa održivog razvoja do 2030. i drugi međunarodno dogovoreni razvojni ciljevi, navodeći da bi se IKT-om moglo pridonijeti ubrzanju napretka u svih 17 ciljeva održivog razvoja;  

I.  budući da je povezanost i dalje izazov i osnovni uzrok različitih digitalnih podjela u pogledu pristupa IKT-u i njegove upotrebe;

J.  budući da brzina kojom se razvija digitalna ekonomija i znatne razlike koje postoje u zemljama u razvoju u području digitalne ekonomije u pogledu razvoja sigurne nacionalne politike, propisa i zaštite potrošača upućuju na hitnu potrebu za poboljšanjem izgradnje kapaciteta i tehničke pomoći za zemlje u razvoju, osobito za najmanje razvijene zemlje;

K.  budući da su digitalna pismenost i vještine ključni čimbenici na temelju kojih se ostvaruju društveni i osobni rast i napredak, kao i za promicanje poduzetništva i izgradnju snažnih digitalnih ekonomija;

L.  budući da bi se digitalizacijom također trebalo pridonijeti boljem pružanju humanitarne pomoći i jačanju otpornosti, sprečavanju rizika od katastrofa te pružanju prijelazne potpore, povezujući humanitarnu i razvojnu pomoć u kontekstu fragilnih područja zahvaćenih sukobima;

M.  budući da više od polovice svjetskog stanovništva i dalje nema pristup internetu te da je spor napredak prema postizanju 9. cilja održivog razvoja o znatnom povećanju pristupa IKT-u i nastojanju da se u najslabije razvijenim zemljama do 2020. pruži univerzalan pristup internetu po pristupačnim cijenama;

N.  budući da je u cijelom svijetu zabilježen golem porast broja mobilnih usluga te da broj korisnika mobilnih uređaja sada nadmašuje broj ljudi koji imaju pristup električnoj energiji, sanitarnom čvoru ili čistoj vodi;

O.  budući da humanitarne inovacije moraju biti u skladu s humanitarnim načelima (čovječnost, nepristranost, neutralnost i neovisnost) te načelom dostojanstva;

P.  budući da se humanitarne inovacije moraju provoditi u cilju promicanja prava, dostojanstva i sposobnosti ciljanog stanovništva te bi svi članovi zajednice pogođene krizom trebali imati koristi od inovacija, bez diskriminirajućih prepreka za njihovu upotrebu;

Q.  budući da se analiza rizika i njegovo ublažavanje moraju koristiti kako bi se spriječilo nenamjerno nanošenje štete, što se odnosi i na štetu u pogledu privatnosti i sigurnosti podataka te učinka na lokalna gospodarstva;

R.  budući da se eksperimenti, pilot-studije i istraživanja moraju provoditi u skladu s međunarodno priznatim etičkim standardima;

Potreba za pružanjem potpore digitalizaciji u zemljama u razvoju

1.  pozdravlja strategiju D4D Komisije, u onoj mjeri u kojoj se njome digitalne tehnologije integriraju u razvojnu politiku EU-a, koja bi trebala biti usmjerena na doprinos postizanju ciljeva održivog razvoja; ustraje u važnosti jačanja digitalizacije usmjerene na ciljeve održivog razvoja; podsjeća da digitalna revolucija pred društva postavlja cijeli niz novih izazova koji donose i rizike i mogućnosti;

2.  ponovno ističe golem potencijal digitalne tehnologije i usluga u postizanju ciljeva održivog razvoja, pod uvjetom da se poduzmu djelovanja kako bi se suočilo s disruptivnim učincima tih tehnologija kao što su automatiziranje radnih mjesta, što izravno utječe na zapošljivost, digitalna isključenost i nejednakost, kibersigurnost, privatnost podataka i regulatorna pitanja; podsjeća na to da svaka digitalna strategija mora u cijelosti biti u skladu s realizacijom Programa održivog razvoja do 2030. te mu pri pridonositi, osobito u pogledu 4. cilja održivog razvoja o kvalitetnom obrazovanju, 5. cilja održivog razvoja o postizanju rodne jednakosti i poboljšanju položaja svih žena i djevojčica, 8. cilja održivog razvoja o pristojnom radnom mjestu i gospodarskom rastu te 9. cilja održivog razvoja o industriji, inovaciji i infrastrukturi; podsjeća na to da je za postizanje ciljeva održivog razvoja do 2030. potrebno osnaženo globalno, nacionalno, regionalno i lokalno partnerstvo između dionika iz nacionalnih vlada, znanstvene zajednice te gospodarstva i civilnog društva;

3.  ističe da, unatoč sve većoj raširenosti interneta, mnoge zemlje u razvoju i gospodarstva u usponu zaostaju u pogledu ostvarivanja koristi od digitalizacije, veliki broj ljudi i dalje nema pristup IKT-u, a velike razlike postoje i među zemljama i među gradskim i ruralnih područjima unutar pojedinih zemalja; podsjeća na to da je digitalizacija i dalje samo sredstvo, a ne cilj, i smatra da bi, uzimajući u obzir financijska ograničenja, prednost trebalo dati najučinkovitijim načinima za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja te da je u nekim zemljama, iako digitalizacija može biti korisna, i dalje nužno pobrinuti se za ispunjavanje temeljnih potreba, osobito u smislu pristupa hrani, energiji, vodi i sanitarnim uslugama te obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti, kako je istaknuto u izvješću UN-a o ciljevima održivog razvoja (2017.); međutim, smatra da se uvjeti za razvoj digitalizacije moraju osigurati u fazi planiranja infrastrukture, čak i ako će se provedba odvijati u kasnijoj fazi;

4.  naglašava da je iznimno važno da svaka strategija digitalne trgovine mora biti potpuno u skladu s načelom usklađenosti politika radi razvoja (PCD), koje je ključno za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja; ističe da su pristup internetskoj vezi i pouzdanim načinima digitalnog plaćanja koji su u skladu s međunarodnim standardima te zakonodavstvo o zaštiti potrošača robe i usluga na internetu, pravo intelektualnog vlasništva, propisi o zaštiti osobnih podataka te porezni i carinski zakoni koji se odnose na elektroničku trgovinu, ključni za omogućivanje digitalne trgovine, održivog razvoja i uključivog rasta; u tom smislu ističe potencijal Sporazuma o olakšavanju trgovine za pružanju potpore digitalnim inicijativama u zemljama u razvoju radi olakšavanja prekogranične trgovine;

5.  poziva na izradu akcijskog plana za tehničke inovacije u području humanitarne pomoći kako bi se osigurala usklađenost s pravnim i etičkim načelima utvrđenima u dokumentima kao što su novi Europski konsenzus o razvoju – „Naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost” i „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.”;

6.  ističe da svi aspekti humanitarnih inovacija trebaju podlijegati evaluaciji i praćenju, uključujući procjenu primarnih i sekundarnih učinaka inovacijskog procesa; ističe da bi se ispitivanje etičnosti i analiza rizika trebali provesti prije početka projekata u području humanitarnih inovacija i digitalizacije, a trebali bi, prema potrebi, uključivati vanjske stručnjake ili stručnjake treće strane;

7.  poziva da se u vanjskom djelovanju EU-a primjenjuju načela sadržana u Strategiji jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu (DSM) s pomoću potpore regulatornim okvirima partnera EU-a;

8.  poziva na izdvajanje dostatnih financijskih sredstava u sklopu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027. kako bi se omogućilo uvođenje digitalnih tehnologija u glavne tokove svih aspekata razvojne politike;

9.  napominje da se uvođenje digitalne tehnologije u zemljama u razvoju često odvijalo brže od uspostave državnih institucija, zakonskih propisa i drugih mehanizama kojima bi se moglo pomoći pri upravljanju novim izazovima koji se pojavljuju, osobito u pogledu kibersigurnosti; ističe važnost produbljivanja suradnje između istraživača i inovatora na međuregionalnoj razini, poticanja istraživačkih i razvojnih aktivnosti kojima se promiče znanstveni napredak i prijenos tehnologija, znanja i iskustava; poziva na istaknuto uvrštavanje digitalizacije u budući sporazum nakon Cotonoua, i to kao čimbenika na temelju kojeg se omogućuje uključivi i održivi razvoj u skladu s pregovaračkim smjernicama;

10.  poziva na daljnje zajedničko djelovanje u pogledu suradnje u području digitalne infrastrukture jer bi to trebalo postati jedna od ključnih aktivnosti u partnerstvima EU-a s regionalnim organizacijama, posebno s Afričkom unijom; ukazuje na važnost pružanja tehničke pomoći institucijama koje razvijaju digitalnu politiku na nacionalnoj, regionalnoj i kontinentalnoj razini te prijenosa stručnog znanja tim institucijama;

11.  poziva na to da se digitalizacija uključi u nacionalne strategije razvoja država članica;

12.  poziva na usmjerenije i sveobuhvatnije međusektorsko ulaganje napora međunarodne zajednice, uključujući nedržavne dionike kao što su predstavnici civilnog društva, trećeg sektora, privatnih poduzeća i akademske zajednice, kako bi se zajamčilo da se pri prijelazu na digitalnu ekonomiju nikoga ne zanemari i da se tim prijelazom doprinese ostvarivanju UN-ova Programa održivog razvoja na način da se svim gospodarskim subjektima i građanima osigura pristup digitalnim tehnologijama i uslugama i izbjegne preveliki broj različitih pristupa kojima bi se stvorile neusklađenosti, preklapanja ili propusti u zakonodavstvu; poziva na poboljšanje političke artikulacije među EU-om, državama članicama i ostalim relevantnim dionicima radi jačanja njihove koordinacije, komplementarnosti i stvaranja sinergija;

13.  naglašava da tehnologija, umjetna inteligencija i automatizacija već zamjenjuju neke poslove niskokvalificiranih i srednjekvalificiranih radnika; poziva Komisiju da promiče digitalizaciju usmjerenu na ciljeve održivog razvoja i ističe da je osnovna razina socijalne zaštite financirana iz državnih sredstava, primjerice sigurnost koju pruža zajamčeni minimalni dohodak, ključna za rješavanje nekih disruptivnih učinaka tih novih tehnologija kako bi se prevladale promjene na globalnom tržištu rada i međunarodna raspodjela rada, koje posebno utječu na niskokvalificirane radnike u zemljama u razvoju;

14.  poziva privatni sektor da odgovorno pridonese strategiji D4D tehnologijom i inovacijama, stručnošću, ulaganjem, upravljanjem rizikom, održivim poslovnim modelima i rastom, koja bi trebala uključivati prevenciju, smanjenje, popravljanje, recikliranje i ponovnu uporabu sirovina;

15.  izražava žaljenje što samo manje od polovice svih zemalja u razvoju ima zakonodavstvo o zaštiti podataka, potiče EU da nadležnim tijelima pruži tehničku pomoć u izradi tog zakonodavstva, oslanjajući se osobito na svoje iskustvo i vlastito zakonodavstvo, koje je međunarodno priznato kao uzor u tom području; ističe da je potrebno povesti računa o troškovima koji mogu nastati zbog standardizacije tog zakonodavstva, osobito za MSP-ove; primjećuje da se zbog prekogranične prirode digitalne tehnologije zakonodavstva o zaštiti podataka ne bi trebala previše razlikovati jer bi inače došlo do neusklađenosti;

16.  poziva sve dionike na prikupljanje, obradu, analizu i širenje podataka i statistika na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini kako bi se osigurala visoka razina zaštite podataka u skladu s relevantnim međunarodnim standardima i instrumentima i kako bi ispunjavali ciljevi Programa održivog razvoja do 2030.; navodi da se pravovremenim i točnim prikupljanjem podataka jamči odgovarajuće praćenje tijekom provedbe te, po potrebi, prilagođavanje politika i intervencija, kao i ocjenjivanje postignutih rezultata i njihova učinka; međutim, podsjeća da iako zbog „podatkovne revolucije” prikupljanje i analiza podataka iz širokog spektra izvora postaju jednostavniji, brži i jeftiniji, ona ujedno dovodi do golemih izazova u području sigurnosti i privatnosti; naglašava stoga da inovacije u prikupljanju podataka u zemljama u razvoju ne bi trebale biti zamjena za službene statističke podatke nego nadopuna tim podacima;

17.  izražava žaljenje zbog trajnih digitalnih podjela koje se unutar pojedinih zemalja temelje na, među ostalim čimbenicima diskriminiranja, rodu, geografskoj lokaciji, dobi, prihodu, etničkoj pripadnosti te zdravstvenom stanju ili invaliditetu; stoga ustraje u tome da bi u međunarodnoj razvojnoj suradnji trebalo djelovati u smjeru osnaživanja i uključenosti osoba koje su u nepovoljnom položaju ili ranjive, uz istodobno promicanje odgovorne uporabe digitalnih alata i odgovarajuće razine osviještenosti o mogućim rizicima; poziva na potporu inovacijama prilagođenima lokalnim potrebama i prijelazu na gospodarstva koja se temelje na znanju;

18.  poziva stoga na ulaganje većih napora u rješavanje izazova digitalne isključenosti s pomoću obrazovanja i osposobljavanja u području osnovnih digitalnih vještina te inicijativa kojima se olakšava odgovarajuća upotreba IKT-a i korištenje digitalnih alata u provedbi participativnih metodologija, u skladu s dobi, osobnom situacijom i okruženjem osoba, uključujući starije osobe i osobe s invaliditetom; prima na znanje da bi se u međunarodnoj razvojnoj suradnji digitalne tehnologije mogle iskoristiti u cilju veće uključenosti skupina u nepovoljnu položaju, pod uvjetom da one imaju pristup digitalnim tehnologijama; pozdravlja inicijative, kao što je Afrički tjedan programiranja, kojima se pridonosi osnaživanju mladih generacija Afrikanaca poticanjem digitalne pismenosti; ističe važnost elektroničkog učenja i učenja na daljinu radi uključivanja udaljenih područja i osoba svih starosnih skupina;

19.  poziva na uvođenje predmeta digitalne pismenosti u kurikul u zemljama u razvoju na svim razinama obrazovanja, od osnovne škole do fakulteta, u cilju stjecanja vještina potrebnih za poboljšanje pristupa informacijama; smatra, međutim, da alati IKT-a i nove tehnologije ne bi trebali zamijeniti stvarne nastavnike i škole, nego da bi njih trebalo koristiti kao sredstva kojima se poboljšava pristupa obrazovanju i kvaliteta obrazovanja; ističe važnost novih tehnologija kao ključnog sredstva za širenje znanja, osposobljavanje nastavnika i upravljanje ustanovama; također ustraje u tome da su potrebni poboljšani centri za osposobljavanje (uključujući škole za programiranje) i davanje poticaja stvaranju digitalnih rješenja i aplikacija koje odgovaraju lokalnim potrebama i stanju na terenu;

20.  naglašava da premošćivanje digitalne podjele podrazumijeva razvoj infrastrukture i pristup infrastrukturi, posebice u ruralnim i udaljenim područjima, koja će biti odgovarajuća u pogledu kvalitete pokrivenosti, pouzdanosti i sigurnosti; navodi da su siromaštvo i nepostojanje osnovnih usluga, zajedno s nedovoljno razvijenom kopnenom mrežom, nedostatkom poticajnih javnih politika i regulatornih okvira, visokim porezom na digitalne proizvode i usluge, niskom razinom tržišnog natjecanja i nepostojanjem energetske mreže glavni razlozi ometanja povezanosti;

21.  izražava zabrinutost zbog tehnološke ovisnosti o malom broj operatera, a posebice onima iz skupine GAFA ((Google, Apple, Facebook i Amazon), i poziva na razvijanje alternativnih rješenja za poticanje tržišnog natjecanja; napominje da bi se taj cilj moglo ostvariti partnerstvom EU-a i Afrike;

22.  podsjeća da su zemlje u razvoju itekako izložene kibernapadima i naglašava rizike narušavanja gospodarske, političke i demokratske stabilnosti ako se ne zajamči digitalna sigurnost; poziva sve dionike u digitalno povezanom svijetu da poduzimanjem konkretnih mjera preuzmu aktivnu odgovornost za promicanje veće razine osviještenosti i znanja o kibersigurnosti; u tom smislu ističe važnost razvoja ljudskog kapitala na svim razinama radi smanjenja prijetnji kibersigurnosti putem osposobljavanja, obrazovanja i jačanja svijesti i važnost donošenja odgovarajućeg kaznenog zakona i transnacionalnih okvira za borbu protiv kiberkriminala, kao i aktivnog sudjelovanja u međunarodnim forumima kao što je Globalni forum OECD-a za digitalnu sigurnost;

23.  podsjeća na potencijal digitalizacije za smanjenje nejednakosti u pogledu socijalne uključenosti, pristup informacijama te za smanjenje gospodarske marginalizacije u perifernim područjima;

Digitalizacija: alat za održivi razvoj

24.  pozdravlja Plan EU-a za vanjska ulaganja kojim se promiče ulaganje u inovativna digitalna rješenja za lokalne potrebe, financijska uključenost i stvaranje pristojnih radnih mjesta; ističe da je digitalizacija važna investicijska prilika i da bi stoga objedinjavanje na temelju suradnje s europskim i međunarodnim financijskim institucijama i privatnim sektorom predstavljalo važan alat za ujednačivanje financijskih resursa;

25.  poziva Komisiju da pokrene nove inicijative koje su posebno usmjerene na razvoj digitalne infrastrukture, promicanje e-upravljanja i digitalnih vještina, jačanje digitalne ekonomije i poticanje ekosustava usmjerenih na ciljeve održivog razvoja za novoosnovana poduzeća, uključujući mogućnosti financiranja za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća (MMSP) kako bi im se omogućila digitalna interakcija s multinacionalnim poduzećima i pristup globalnim vrijednosnim lancima;

26.  poziva Komisiju da dodatno integrira digitalne tehnologije i usluge u razvojnu politiku EU-a, kako je navedeno, među ostalim, u programu D4D; ističe da potrebno promicati uporabu digitalnih tehnologija u određenim područjima politika, među kojima su e-upravljanje, poljoprivreda, obrazovanje, gospodarenje vodama, zdravlje i energija;

27.  poziva Komisiju da poveća ulaganja u digitalnu infrastrukturu u zemljama u razvoju kako bi se premostile znatne digitalne podjele na razvojno učinkovit i principijelan način;

28.  podsjeća da MMSP-ovi u zemljama u razvoju čine većinu poduzeća i zapošljavaju većinu radnika u proizvodnom i uslužnom sektoru; ponavlja da će olakšavanje dobro regulirane prekogranične e-trgovine izravno utjecati na poboljšanje životnih uvjeta, potičući viši životni standard, zapošljavanje i gospodarski razvoj; ponovno ističe da bi se takvim nastojanjima moglo doprinijeti rodnoj jednakosti, s obzirom na to da je velik broj tih poduzeća u vlasništvu ili pod vodstvom žena; naglašava potrebu za smanjenjem pravnih, administrativnih i društvenih prepreka poduzetništvu, posebno za žene; poziva na upotrebu digitalizacije i za promicanje obrazovanja i izgradnje kapaciteta za poduzetništvo u zemljama u razvoju, kao i na istovremeno stvaranje povoljnog okruženja za novoosnovana i inovativna poduzeća;

29.  ustraje u potrebi da se onemogući trgovina rudama čijom se eksploatacijom financiraju oružani sukobi ili se dobivaju prisilnim radom; podsjeća da je koltan osnovna sirovina za mnoge elektroničke uređaje (npr. pametne telefone) i da je građanski rat koji je zahvatio regiju Velikih jezera u Africi, a osobito Demokratsku Republiku Kongo, zbog iskorištavanja i vađenja te sirovine i nezakonite trgovine njome, prouzročio smrt više od osam milijuna ljudi; poziva na to da se zaustavi iskorištavanje djece u rudnicima koltana i nezakonita trgovina tom sirovinom kako bi se stvorili uvjeti u kojima se koltan vadi i stavlja na tržište na prihvatljiv način, od kojeg ima koristi i lokalno stanovništvo;

30.  ističe da poljoprivreda, kao najveći sektor afričkog gospodarstva, može potencijalno imati koristi od digitalnih tehnologija; naglašava da se digitalne platforme u zemljama u razvoju mogu upotrebljavati za informiranje poljoprivrednika o tržišnim cijenama te ih mogu povezati s potencijalnim kupcima, kao i pružati praktične informacije o metodama uzgoja i tržišnim trendovima, informacije o vremenskoj prognozi te upozorenja i savjete o bolestima biljaka i životinja; međutim, naglašava da u kontekstu u kojem se poljoprivreda sve više temelji na znanju i visokim tehnologijama digitalna poljoprivreda također može imati golem socijalni i ekološki disruptivni učinak u zemljama u razvoju jer pristup najnovijoj tehnologiji može ostati ograničen samo na velika i industrijalizirana poljoprivredna gospodarstva koja su aktivna na izvoznom tržištu i u proizvodnji komercijalnih usjeva, dok bi se zbog ograničenog znanja i vještina mala poljoprivredna gospodarstva u zemljama u razvoju mogla dodatno marginalizirati;

31.  ustraje u tome da financiranje poljoprivrede u zemljama u razvoju sredstvima EU-a mora biti u skladu s transformativnom prirodom Programa održivog razvoja do 2030. i Pariškog sporazuma o klimi te shodno tome sa zaključcima Međunarodne procjene poljoprivrednog znanja, znanosti i tehnologije za razvoj (IAASTD) i preporukama posebnog izvjestitelja UN-a za pravo na hranu; naglašava da to podrazumijeva prepoznavanje multifunkcionalnosti poljoprivrede i brz prelazak s prakse monokulture utemeljene na intenzivnoj uporabi kemikalija na raznoliku i održivu poljoprivredu utemeljenu na agroekološkim poljoprivrednim praksama i jačanje lokalnih prehrambenih sustava i malih poljoprivrednih gospodarstava;

32.  ističe da se alati IKT-a mogu upotrebljavati za širenje informacija, potencijalno od ključne važnosti, tijekom prirodnih i tehnoloških katastrofa i hitnih slučajeva, kao i u nestabilnim i sukobima zahvaćenim područjima; naglašava da se s pomoću digitalnih tehnologija zajednicama s niskim prihodom i drugim ranjivim zajednicama može omogućiti pristup kvalitetnim osnovnim uslugama (zdravstvu, obrazovanju, vodi i električnoj energiji) te humanitarnoj pomoći i ostalim javnim i privatnim uslugama; naglašava važnost borbe protiv dezinformiranja na internetu (lažnih vijesti) i ističe potrebu za konkretnim programima usmjerenima na medijsku pismenost kao sredstvom za rješavanje tih izazova;

33.  naglašava da su tehnološke inovacije u humanitarnoj pomoći, osobito u kontekstu prisilnog raseljavanja, prioritet kojim se pridonosi održivim rješenjima koja ljudske živote čine stabilnima i dostojanstvenima te da one mogu olakšati povezivanje u svrhu humanitarnog razvoja; pozdravlja globalne inicijative za pospješivanje humanitarnih inovacija kao što su Globalni savez za humanitarne inovacije (GAHI), Fond za humanitarne inovacije (HIF) i UN-ov Globalni puls te poziva EU da promiče otvorene podatke (open data) i da snažno podrži globalne zajednice softverskih programera i dizajnera koji razvijaju praktičnu otvorenu tehnologiju s ciljem rješavanja međunarodnih razvojnih i humanitarnih problema;

34.  naglašava da digitalne tehnologije kao što su SMS i aplikacije na mobilnim telefonima mogu pružiti cjenovno pristupačne nove alate za prosljeđivanje važnih informacija koje bi mogle koristiti siromašne i izolirane osobe i osobe s invaliditetom; navodi potencijal tehnologije mobilnih telefona, koja može imati prednosti kao što su niži troškovi pristupa zbog sve bolje mrežne pokrivenosti, prilagođenost korisnicima i sve manji troškovi pozivanja i slanja tekstnih poruka; ujedno također podsjeća na činjenicu da mobilni telefoni dovode do zdravstvenih i ekoloških rizika, osobito zbog vađenja mineralnih sirovina i povećanja količine elektroničkog i električnog otpada; naglašava da se digitalizacijom demokracija potencijalno može osnažiti, ali i podrivati, te poziva EU da taj rizik na odgovarajući način uzme u obzir pri promicanju uporabe tehnoloških inovacija u razvojnoj pomoći, kako bi se kontrolirala zloporaba digitalnih tehnologija i promicalo upravljanje na internetu;

35.  naglašava važnost izgradnje održivog ekosustava za digitalno gospodarstvo kako bi se smanjio ekološki učinak povezan s digitalizacijom, razvojem učinkovite uporabe resursa u digitalnom i energetskom sektoru, osobito davanjem prednosti kružnom gospodarstvu; poziva na to da se u okviru Plana za vanjska ulaganja (EIP) pruži potpora odgovornosti proizvođača, konkretno podupiranjem MSP-ova koji razvijaju programe u području ponovnog korištenja, popravljanja i obnove opreme i uključuju programe povrata opreme u svoje poslovne aktivnosti radi uklanjanja opasnih komponenti koje se upotrebljavaju u električnoj i električnoj opremi (EEO) ; poziva EU i njegove države članice da povećaju razinu osviještenosti potrošača o štetnim učincima elektroničkih uređaja i da djelotvorno riješe pitanje poslovne odgovornosti u području proizvodnje električne i elektroničke opreme (EEO); također ističe da je potrebno poduprijeti statističke podatke o elektroničkom i električnom otpadu i nacionalne politike u području elektroničkog otpada u zemljama u razvoju radi smanjenja njegove proizvodnje, sprečavanja nezakonitog odlaganja i neprimjerenog postupanja s elektroničkim otpadom, poticanja recikliranja i otvaranja radnih mjesta u sektoru za obnovu i recikliranje;

36.  potvrđuje da digitalne tehnologije pružaju energetskom sektoru inovativne alate za optimiranje uporabe resursa; podsjeća, međutim, na to da digitalne tehnologije imaju znatan ekološki otisak, kao korisnik energetskih resursa (digitalne emisije CO2 procjenjuju se na 2 – 5 % ukupnih emisija) i metala (poput srebra, kobalta, bakra i tantala) čime se dovodi u pitanje njihova dugoročna održivost; ponovno potvrđuje potrebu za promjenom obrazaca proizvodnje i potrošnje radi borbe protiv klimatskih promjena;

37.  uviđa potencijalnu ulogu digitalne tehnologije u promicanju demokracije i sudjelovanju građana u donošenju odluka;

38.  ističe važnost uspostave i provedbe državnih digitalnih informacijskih platformi kojima se povećavaju mogućnosti za šire stanovništvo da se u cijelosti informira o svojim pravima i uslugama koje država stavlja na raspolaganje svojim građanima;

39.  naglašava da aplikacije e-vlade pridonose tome da pristup javnim uslugama bude brži i jeftiniji, poboljšavaju dosljednost i zadovoljstvo građana, olakšavaju uspostavu i aktivnosti civilnog društva te povećavaju transparentnost, čime znatno pridonose promicanju demokratizacije i borbi protiv korupcije; naglašava ključnu ulogu tehnologije i digitalizacije za učinkovitu fiskalnu politiku i upravu, s obzirom na to da one omogućuju učinkovito povećanje mobilizacije nacionalnih resursa i pomažu u borbi protiv utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza; ustraje u tome da je od presudne važnosti uspostaviti sigurne digitalne identitete jer oni mogu pomoći u utvrđivanju broja osoba kojima su potrebne određene osnovne usluge;

40.  poziva na to da se mogućnosti koje nudi digitalna tehnologija iskoriste za poboljšanje postupaka registracije u matičnim knjigama rođenih, umrlih i vjenčanih; ističe da UNICEF procjenjuje da samo u supsaharskoj Africi 95 milijuna djece nije registrirano nakon rođenja(6) i stoga nemaju rodni list, što onemogućuje pravno priznavanje djece i posljedično njihovo postojanje u društvu od rođenja do odrasle dobi ostaje nezabilježeno, a to iskrivljuje demografske podatke zemalja sa znatnim posljedicama na ocjenjivanje potreba stanovništva, osobito u pogledu pristupa obrazovanju ili zdravstvenoj skrbi;

41.  potvrđuje središnju ulogu digitalne tehnologije u upravljanju zdravstvenim uslugama, pružanju odgovora na epidemije, provedbi kampanja javnog zdravlja, pristupu javnosti zdravstvenim uslugama, kao i osposobljavanju zdravstvenih radnika, potpori i promicanju osnovnog istraživanja te u razvoju informacijskih zdravstvenih usluga i usluga e-zdravstva; stoga poziva kreatore politika na donošenje odgovarajućih političkih i regulatornih okvira za postupno širenje projekata e-zdravstva; poziva Komisiju da u tom smislu pruži potrebne financijske resurse;

42.  pozdravlja internetski program „DEVCO Academy” koji omogućuje internetsko osposobljavanje osoba iz partnerskih zemalja EU-a; poziva na daljnji razvoj programa osposobljavanja namijenjenih lokalnim čelnicima i uspostavu postupaka za podnošenje zahtjeva za subvencije EU-a, kako bi ti partneri mogli dobiti jasniju sliku o očekivanjima, ciljevima i uvjetima, čime bi se povećala vjerojatnost da će njihovi projekti biti prihvaćeni; ističe da takve inicijative, pod uvjetom da su lako dostupne, učinkovite i relevantne, mogu imati pozitivan učinak na apsorpciju pomoći i na sliku koju o EU-u imaju njegovi partneri;

43.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te ESVD-u.

(1)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0488.

(2)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0459.

(3)

Studija UNEP-a i INTERPOL-a „Porast kaznenih djela u području okoliša: rastuća prijetnja za prirodne resurse, mir, razvoj i sigurnost”, 2016.

(4)

UNCTAD, „Digitalna suradnja jug-jug za industrijalizaciju: plan za regionalnu integraciju ” (2017.);

(5)

Opća skupština UN-a, GA/RES/70/125

(6)

https://www.unicef.org/french/publications/files/UNICEF_SOWC_2016_French_LAST.pdf


OBRAZLOŽENJE

„Komunikacijske tehnologije promijenile su način na koji ljudi žive i na koji se zemlje razvijaju. Mogu nam omogućiti rješavanje brojnih ključnih problema koji nam prijete. Ako se taj potencijal može realizirati, moramo pronaći načine da te tehnologije pretvorimo u resurs za sve ljude, unatoč izazovima s kojima se susreću u svojim zajednicama.”

Nelson Mandela

Digitalizacija je globalna i utječe na sve aspekte naših života. Unatoč tomu, iako nove tehnologije stvaraju prilike, neki su ljudi u tom procesu zanemareni. Internet nije samo mjesto za robu i usluge nego nam ujedno pomaže da ostvarujemo svoja gospodarska, građanska i politička prava. U zemljama u razvoju moderna je komunikacijska tehnologija nužnost i ljudima može omogućiti da uspješno sudjeluju u mijenjanju svijeta.

U skladu s podacima Izvješća o svjetskom razvoju o digitalnim dividendama iz 2016., šest milijardi ljudi nema pristup internetu velike brzine, dok četiri milijarde ljudi još uopće nema pristup internetu. U vrijeme kada digitalizacija eksponencijalno raste, nepostojanje pristupa internetu najveći je izazov za razvoj jer se time povećavaju neujednačenosti i nejednakosti u svijetu.

Premošćivanje digitalne podjele mora dobiti središnju ulogu u svim razvojnim politikama: ne samo u zasebnim politikama nego i u svim drugim područjima politika. Pristup širokopojasnoj povezivosti po pristupačnim cijenama mora biti osnova za svako takvo nastojanje.

U ciljevima održivog razvoja taj je izazov prepoznat te se pruža odgovor na njega. Nekoliko ciljeva sadržava digitalnu dimenziju; U 9. cilju održivog razvoja o infrastrukturi, industrijalizaciji i inovaciji navodi se da je jedan od ciljeva „znatno povećati pristup informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji te nastojati pružiti univerzalan pristup internetu po pristupačnim cijenama u najmanje razvijenim zemljama do 2020.”.

Za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja potrebno je da sve zemlje, i one u razvoju i razvijene, i svi dionici, i javni i privatni, neprestano ulažu zajedničke napore.

Europska unija pokazala je predanost Programu održivog razvoja do 2030., a svojim djelovanjem u pogledu ciljeva održivog razvoja i dalje mora pokazivat da je preuzela vodeću ulogu.

Kad je riječ o djelovanju kojim bi se premostila digitalna podjela, Europskim konsenzusom o razvoju jasno se definira obveza, navodeći da će EU i države članice i dalje podupirati informacijske i komunikacijske tehnologije u zemljama u razvoju kao snažne čimbenike na temelju kojih se omogućuje uključivi rast i održivi razvoj te da će raditi na lakšem uvođenju digitalnih rješenja u razvoj i promicanje upotrebe digitalnih tehnologija u nizu prioritetnih područja. Ujedno će podupirati digitalnu pismenost i digitalne vještine u cilju osnaživanja položaja ljudi, posebice žena te ranjivih i marginaliziranih ljudi, promicanja socijalne uključenosti i olakšavanja njihova sudjelovanja u demokratskom upravljanju i digitalnom gospodarstvu.

Digitalizacija: alat za održivi razvoj

Digitalizacija može biti snažni alat za razvoj u brojnim područjima politike, primjerice u upravljanju, obrazovanju, zdravstvu, rodnoj ravnopravnosti, gospodarskom rastu i poljoprivredi.

Mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima e-trgovina može olakšati prekograničnu trgovinu i stvoriti poslovne prilike na globalnom tržištu. Poljoprivrednicima digitalne platforme mogu pružiti informacije o vremenskoj prognozi, metodama uzgoja i epidemijama bolesti biljaka i životinja.

Aplikacije e-vlade mogu pružati brže, jeftinije i lakše dostupne javne usluge i informacije, čime se promiču participativna demokracija i transparentnost te se pridonosi borbi protiv korupcije. Digitalizacija je ujedno koristan alat za učinkovitu poreznu politiku jer pridonosi poboljšanoj mobilizaciji nacionalnih resursa.

U obrazovanju digitalizacija može pomoći u e-učenju i učenju na daljinu, dopirući do udaljenih područja u kojima su škole daleko i u kojima nema dovoljno nastavnika.

Promicanje obrazovanja u području IKT-a i digitalnih vještina nužan je element politika digitalizacije. Potrebno je da obrazovanje bude uključivo i da se naglasak stavi na pristup za sve, i u ruralnim i u udaljenim područjima.

U zdravstvenom sektoru usluge e-zdravstva mogu imati velik utjecaj, dopirući do stanovništva koje inače ne bi imalo pristup takvim uslugama.

Naposljetku, IKT također može imati važnu ulogu prije i tijekom prirodnih katastrofa i hitnih slučajeva jer se na taj način izdaju upozorenja i pružaju ažurirane informacije o promjeni situacije i humanitarnoj pomoći.

Potreba za pružanjem potpore digitalizaciji zemalja u razvoju

Europska unija mora djelovati sveobuhvatno kako bi premostila digitalnu podjelu. Digitalne tehnologije trebale bi biti dio odgovora u cjelokupnoj razvojnoj politici EU-a, poštujući pritom u cijelosti načelo usklađenosti politika radi razvoja. Strategijom Komisije „Digital4Development” postiže se točno to te je stoga vrlo dobrodošla.

U provedbi takva djelovanja od ključne će važnosti biti sudjelovanje svih dionika u zemljama u razvoju i međunarodnoj zajednici, u javnom i privatnom sektoru te iz civilnog društva i znanstvene zajednice. Samo takvim uključivim pristupom možemo zajamčiti da u procesu digitalizacije nitko ne bude zanemaren.

Javno financiranje neće biti dostatno za uistinu transformativan proces digitalizacije. Potrebno je osigurati dodatna sredstva. U tom kontekstu važnu ulogu može imati Plan EU-a za vanjska ulaganja. Privatni sektor može imati ključnu ulogu zahvaljujući svojem iskustvu te tehnološkim i inovacijskim znanjima i vještinama. Naravno, svaka javno-privatna suradnja u ovom području mora biti čvrsto utemeljena na načelima i ciljevima razvoja.

Infrastruktura, posebice u ruralnim i udaljenim područjima, treba imati središnje mjesto u svim strategijama digitalizacije kako bi se poboljšale pokrivenost, kvaliteta i sigurnost. Bolja infrastruktura i poboljšani pristup promiču se čimbenicima kao što su stvaranje energetskih mreža, smanjenje poreza na digitalne proizvode i usluge te promicanje tržišnog natjecanja.

S porastom digitalizacije poduzet će se i dodatne mjere kako bi se riješili nedostaci, odnosno kiberzločini i kiberterorizam. Stoga bi sve digitalne strategije trebale obuhvaćati djelovanje kojim se promiče kibersigurnost i zaštita podataka zakonodavstvom, osposobljavanjem, obrazovanjem i podizanjem razine osviještenosti.

Ukratko, ulaganje u digitalizaciju može biti snažan pokretač uključivog rasta u zemljama u razvoju, pod uvjetom da takvo ulaganje dopire do svih, neovisno o rodu, geografskoj pripadnosti ili ekonomskom statusu. Uz pomoć dodatne predanosti samih zemalja u razvoju tom procesu te snažne podrške Europske unije, međunarodne zajednice te javnog i privatnog sektora možemo smanjiti digitalnu i gospodarsku podjelu. Stoga je vrijeme za djelovanje.


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

9.10.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

19

1

5

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Beatriz Becerra Basterrechea, Ignazio Corrao, Nirj Deva, Mireille D’Ornano, Enrique Guerrero Salom, Maria Heubuch, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Stelios Kouloglou, Linda McAvan, Norbert Neuser, Vincent Peillon, Lola Sánchez Caldentey, Eleni Theocharous, Mirja Vehkaperä, Bogdan Brunon Wenta, Anna Záborská, Joachim Zeller, Željana Zovko

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Thierry Cornillet, Ádám Kósa, Cécile Kashetu Kyenge, Florent Marcellesi, Kathleen Van Brempt

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Krzysztof Hetman, Kati Piri


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

19

+

ALDE

Beatriz Becerra Basterrechea, Thierry Cornillet, Mirja Vehkaperä

ECR

Nirj Deva, Eleni Theocharous

PPE

Krzysztof Hetman, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Ádám Kósa, Bogdan Brunon Wenta, Joachim Zeller, Željana Zovko, Anna Záborská

S&D

Enrique Guerrero Salom, Cécile Kashetu Kyenge, Linda McAvan, Norbert Neuser, Vincent Peillon, Kati Piri, Kathleen Van Brempt

1

-

GUE/NGL

Stelios Kouloglou

5

0

EFDD

Ignazio Corrao, Mireille D'Ornano

GUE/NGL

Lola Sánchez Caldentey

VERTS/ALE

Maria Heubuch, Florent Marcellesi

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Posljednje ažuriranje: 6. studenog 2018.Pravna napomena