Postupak : 2018/0043(COD)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0390/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0390/2018

Rasprave :

PV 17/04/2019 - 24
CRE 17/04/2019 - 24

Glasovanja :

PV 18/04/2019 - 10.12

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2019)0432

IZVJEŠĆE     ***I
PDF 774kWORD 86k
26.11.2018
PE 626.780v02-00 A8-0390/2018

o Prijedlogu direktive Europskog Parlamenta i Vijeća o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2014/59/EU

(COM(2018)0094 – C8-0113/2018 – 2018/0043(COD))

Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku

Izvjestitelj: Bernd Lucke

NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o Prijedlogu direktive Europskog Parlamenta i Vijeća o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2014/59/EU

(COM(2018)0094 – C8-0113/2018 – 2018/0043(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0094),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 53. i 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0113/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 22. kolovoza 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2018.(2),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0390/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Amandman    1

AMANDMANI EUROPSKOG PARLAMENTA(3)*

na Prijedlog Komisije

---------------------------------------------------------

Prijedlog

DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2014/59/EU

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 53. i 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke(4),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(5),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  U članku 52. stavku 4. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(6) navedeni su vrlo općeniti uvjeti za strukturne elemente pokrivenih obveznica. Ti su uvjeti ograničeni na to da pokrivene obveznice može izdavati kreditna institucija koja ima registrirano sjedište u državi članici te koja podliježe posebnom javnom nadzoru i mehanizmu dvostruke zaštite. Ta su pitanja detaljnije razrađena nacionalnim okvirima kojima su uređena. Ti nacionalni okviri sadržavaju i druge odredbe o strukturnim elementima, osobito kad je riječ o sastavu skupa za pokriće, kriterijima prihvatljivosti imovine, mogućnosti udruživanja imovine, obvezama transparentnosti i izvješćivanja te pravilima o smanjivanju likvidnosnog rizika. Države članice pri uređivanju tog pitanja primjenjuju bitno različite pristupe. U nekim državama članicama nema posebnog nacionalnog okvira za pokrivene obveznice. Prema tome, u pravu Unije još nisu ni propisani ključni strukturni elementi za pokrivene obveznice koje se izdaju u Uniji.

(2)  Člankom 129. Direktive (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(7) dopunjeni su uvjeti iz članka 52. stavka 4. Direktive 2009/65/EZ kako bi se osigurao povlašteni bonitetni tretman u pogledu kapitalnih zahtjeva kojima se kreditnim institucijama koje ulažu u pokrivene obveznice dopušta niža razina kapitala nego onima koje ulažu u druge vrste imovine. Tim se dodatnim zahtjevima povećava usklađenost pokrivenih obveznica u Uniji i njihova je posebna svrha definirati uvjete na temelju kojih ulagatelji u pokrivene obveznice mogu ostvariti pravo na taj povlašteni tretman te se ne mogu primjenjivati izvan okvira Uredbe (EU) br. 575/2013.

(3)  I drugi pravni akti Unije, uključujući Delegiranu uredbu Komisije (EU)2015/61(8), Delegiranu uredbu Komisije (EU) 2015/35(9) i Direktivu 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća(10), sadržavaju upućivanje na definiciju iz Direktive 2009/65/EZ radi utvrđivanja pokrivenih obveznica na koje bi se mogao primijeniti povlašteni tretman koji se tim aktima uvodi za ulagatelje u pokrivene obveznice. Tekst tih akata međutim razlikuje se ovisno o njihovoj svrsi i predmetu pa stoga ni primjena pojma „pokrivene obveznice” nije usklađena.

(4)  Može se smatrati da je tretman pokrivenih obveznica općenito usklađen kad je riječ o uvjetima za ulaganja u pokrivene obveznice. Međutim, uvjeti za izdavanje pokrivenih obveznica nisu usklađeni u cijeloj Uniji i to ima barem dvije posljedice ▌. Prvo, povlašteni tretman odobrava se na isti način za instrumente koji po svojoj prirodi, razini rizika i zaštiti ulagatelja mogu biti različiti. Drugo, ▌zbog različitih zaštitnih mjera utvrđenih nacionalnim propisima mogu nastati rizici za financijsku stabilnost kada je pokrivene obveznice s različitom razinom zaštite ulagatelja moguće kupiti u cijeloj Uniji i kada se na njih u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 i drugim propisima Unije može primijeniti povlašteni tretman.

(5)  Usklađivanjem određenih aspekata nacionalnih propisa te s pomoću utvrđenih najboljih praksi osigurat će se neometan i trajan razvoj tržišta pokrivenih obveznica u Uniji koja dobro funkcioniraju te ograničiti izlaganje financijske stabilnosti potencijalnim rizicima i osjetljivostima. Usklađivanjem na temelju tog načela trebala bi se uspostaviti zajednička osnova za izdavanje svih pokrivenih obveznica u Uniji. Sve države članice dužne su radi usklađenja uspostaviti okvire za pokrivene obveznice koji bi trebali olakšati i razvoj tržišta pokrivenih obveznica u onim državama članicama u kojima takav okvir još ne postoji. Takvo bi tržište bilo stabilan izvor financiranja za kreditne institucije koje bi stoga bile u boljem položaju i mogle bi potrošačima i poduzetnicima nuditi povoljnije hipotekarne kredite, a ulagateljima bi omogućilo sigurnije prilike za ulaganja.

(6)  Europski odbor za sistemske rizike (ESRB) objavio je preporuku(11) kojom je uputio poziv nacionalnim nadležnim tijelima i Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo (EBA) da utvrde najbolje prakse u vezi s pokrivenim obveznicama te da potaknu usklađivanje nacionalnih okvira. Preporučio je i da EBA koordinira djelovanja nacionalnih nadležnih tijela, osobito u pogledu kvalitete i odvajanja imovine u skupovima za pokriće, isključenosti pokrivenih obveznica iz stečajne mase, rizika imovine i obveza koji utječu na skup za pokriće i objavljivanja podataka o sastavu skupa za pokriće. U preporuci je upućen poziv EBA-i da nastavi pratiti funkcioniranje tržišta pokrivenih obveznica upućivanjem na najbolje prakse koja je EBA prikupljala dvije godine, kako bi se moglo utvrditi treba li poduzeti zakonodavne mjere te o tome izvijestiti ESRB i Komisiju.

(7)  Komisija je u prosincu 2013. u skladu s člankom 503. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 uputila EBA-i zahtjev za savjetovanje.

(8)  EBA je 1. srpnja 2014.(12) objavila izvješće kojim je odgovorila na preporuku ESRB-a od 20. prosinca 2012. i na Komisijin zahtjev za savjetovanje iz prosinca 2013. U izvješću se preporučuje veća konvergencija nacionalnih pravnih, regulatornih i nadzornih okvira za pokrivene obveznice kako bi se u Uniji dodatno podržala primjena jedinstvenog povlaštenog tretmana na pokrivene obveznice u pogledu pondera rizika.

(9)  Kao što je ESRB predvidio, EBA je nastavila u sljedeće dvije godine pratiti funkcioniranje tržišta pokrivenih obveznica s obzirom na najbolje prakse navedene u preporuci. EBA je na temelju toga 20. prosinca 2016.(13) ESRB-u, Vijeću i Komisiji dostavila drugo izvješće o pokrivenim obveznicama. U tom se izvješću zaključuje da bi bilo dobro nastaviti s usklađivanjem definicija i regulatornog tretmana pokrivenih obveznica u Uniji. U izvješću se nadalje zaključuje da bi se usklađivanje trebalo temeljiti na tržištima koja već postoje i dobro funkcioniraju u nekim državama članicama.

(10)  Pokrivene obveznice obično izdaju kreditne institucije. Pokrivene obveznice po svojoj su prirodi instrument za financiranje kredita, a jedna od glavnih poslovnih djelatnosti kreditnih institucija jest masovno odobravanje kredita. Stoga se propisima Unije o odobravanju povlaštenog tretmana pokrivenih obveznica zahtijeva da ih izdaju kreditne institucije.

(11)  Time što se izdavanje pokrivenih obveznica ograničava na kreditne institucije jamči se da će izdavatelj dovoljno stručno upravljati kreditnim rizicima koji se odnose na kredite u skupu za pokriće. Osim toga, time se jamči da izdavatelj podliježe kapitalnim zahtjevima koji se odnose na zaštitu ulagatelja s pomoću mehanizma dvostruke zaštite kojim se ulagatelju omogućuje naplata potraživanja od izdavatelja pokrivenih obveznica i iz imovine iz skupa za pokriće. Ograničavanjem izdavanja pokrivenih obveznica na kreditne institucije jamči se da će pokrivene obveznice biti i ostati siguran i učinkovit instrument financiranja, čime se pridonosi zaštiti ulagatelja i financijskoj stabilnosti, a to su važni ciljevi javne politike od općeg interesa. Ograničavanje izdavanja pokrivenih obveznica samo na kreditne institucije bilo bi usklađeno i s pristupom koji se primjenjuje na nacionalnim tržištima koja dobro funkcioniraju.

(12)  Stoga je primjereno samo kreditnim institucijama kako su definirane u članku 4. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 omogućiti izdavanje pokrivenih obveznica u skladu s pravom Unije. Glavni je cilj ove Direktive utvrditi uvjete pod kojima te kreditne institucije mogu izdavati pokrivene obveznice kao instrument financiranja tako što se propisuju zahtjevi o proizvodu i poseban nadzor tog proizvoda kojima te institucije podliježu kako bi se zajamčila visoka razina zaštite ulagatelja.

(13)  Mehanizam dvostruke zaštite ključan je koncept i element prisutan u mnogim postojećim okvirima za pokrivene obveznice, a uz to je i glavni element pokrivenih obveznica iz članka 52. stavka 4. Direktive 2009/65/EZ. Stoga je potrebno utvrditi taj koncept kako bi se zajamčilo da ulagatelji u cijeloj Uniji pod usklađenim uvjetima imaju pravo na naplatu potraživanja od izdavatelja pokrivenih obveznica i iz imovine iz skupa za pokriće.

(14)  Kao ključno obilježje pokrivenih obveznica trebalo bi navesti i činjenicu da one ne ulaze u stečajnu masu kako bi se ulagateljima u pokrivene obveznice osigurala isplata po dospijeću obveznice. Automatsko ubrzanje isplate po nastanku statusa neispunjavanja obveza za izdavatelja moglo bi narušiti rejting onih koji su uložili u pokrivene obveznice te je stoga važno osigurati isplatu ulagateljima u pokrivene obveznice u skladu s ugovorenom dinamikom i jednako tako u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza. Isključenost iz stečajne mase stoga je izravno povezana s mehanizmom dvostruke zaštite i trebala bi biti jedno od glavnih obilježja okvira za pokrivene obveznice.

(15)  Još jedno važno obilježje postojećih nacionalnih okvira za pokrivene obveznice jest činjenica da bi imovina koja služi kao kolateral za potraživanja u skupu za pokriće trebala biti vrlo kvalitetna kako bi se osiguralo da je vrijednost skupa za pokriće dostatna za pokriće obveza plaćanja koje proizlaze iz nepodmirenih obveznica. Takvi skupovi za pokriće mogu se sastojati od izloženosti tijelima s poreznim ovlastima ili obveza koje su osigurane visokokvalitetnom materijalnom imovinom. Visokokvalitetna imovina odlikuje se specifičnim obilježjima povezanima s potraživanjima koja se osiguravaju i s kolateralnom imovinom kojom se osiguravaju. Stoga je primjereno utvrditi opća obilježja kvalitete skupova za pokriće i imovine koja čini kolateral. Imovina navedena u članku 129. stavku 1. točkama od (a) do (g) Uredbe (EU) br. 575/2013 trebala bi se, u okviru za pokrivene obveznice, smatrati prihvatljivom kao kolateral u skupu za pokriće, kao i krediti javnim poduzećima koja djeluju pod javnim nadzorom ili imaju investicijski rejting koji izdaje imenovana vanjska institucija za procjenu kreditnog rizika. Druga imovina koja služi kao pokriće i slične je visoke kvalitete mogla bi se također smatrati prihvatljivom, pod uvjetom da je u skladu sa zahtjevima ove Direktive, uključujući zahtjeve za kolateral kojim je osigurano potraživanje plaćanja. Države članice trebale bi moći i slobodno isključiti imovinu iz svojih nacionalnih okvira.

(15a)  Dužnički instrumenti pokriveni strateškom imovinom od važnosti za rast, inovacije i održivost, koji su rizičniji od javnog duga i hipoteka i nisu obuhvaćeni ovom Direktivom, trebali bi biti prihvatljivi za novi razred financijskih instrumenata nazvan europske osigurane obveznice. Također je potrebno uspostaviti takav okvir kako bi se uzele u obzir posebnosti financiranja MSP-ova u gospodarstvu Unije. Europske osigurane obveznice mogle bi za banke biti koristan dodatni instrument za financiranje realnog gospodarstva.

(16)  Pokrivene obveznice imaju specifična strukturna obilježja kako bi ulagatelji bili u svakom trenutku zaštićeni. Među tim obilježjima je i zahtjev da ulagatelji u pokrivene obveznice imaju pravo naplatiti potraživanje ne samo od izdavatelja, nego i iz imovine iz skupa za pokriće. Kako bi se osigurala visoka kvaliteta te imovine, trebalo bi propisati posebne zahtjeve o kvaliteti imovine koja može biti uključena u skup za pokriće. Ti zahtjevi koji se odnose na strukturu proizvoda razlikuju se od bonitetnih zahtjeva koji se primjenjuju na kreditne institucije koje izdaju pokrivene obveznice. Ti se zahtjevi o strukturi proizvoda ne bi trebali odnositi na zaštitu dobrog bonitetnog stanja institucije izdavatelja, nego na zaštitu ulagatelja te bi trebalo utvrditi specifične zahtjeve o samoj pokrivenoj obveznici. Osim specifičnog zahtjeva o upotrebi visokokvalitetne imovine u skupu za pokriće, primjereno je urediti i opće zahtjeve o obilježjima skupa za pokriće radi dodatne zaštite ulagatelja. Ti bi zahtjevi trebali sadržavati posebna pravila o zaštiti skupa za pokriće, uključujući pravila o odvajanju (među ostalim i s pomoću subjekta posebne namjene) i lokaciji imovine u skupu za pokriće kako bi se osigurala razina homogenosti koja omogućuje dostatni opseg diversifikacije rizika unutar granica te homogenosti i ulagatelju olakšala fer procjena rizika. U tom bi cilju skupovi za pokriće trebali biti jednostavni i transparentni. Nadalje, u ovoj bi Direktivi trebalo utvrditi zahtjeve za smanjenje rizika ne dovodeći u pitanje pravo država članica da ih dopune na drugačije načine ▌. Trebalo bi definirati i izračun pokrića i uvjete pod kojima se ugovori o izvedenicama mogu uvrstiti u skup za pokriće kako bi se zajamčilo da se u cijeloj Uniji na skup za pokriće primjenjuju zajednički standardi visoke kvalitete.

(17)  U nekoliko država članica već je propisano da nadzornik skupa za pokriće obavlja posebne zadaće koje se odnose na kvalitetu prihvatljive imovine te da osigurava usklađenost s nacionalnim zahtjevima za pokrivenost. Stoga je radi usklađenja tretmana pokrivenih obveznica u cijeloj Uniji važno da se jasno definiraju zadaće i odgovornosti nadzornika skupa za pokriće, kada je njegova funkcija propisana nacionalnim okvirom. Postojanje funkcije nadzornika skupa za pokriće ne utječe na odgovornosti nacionalnih nadležnih tijela koje se odnose na poseban javni nadzor.

(18)  Male kreditne institucije nailaze na poteškoće pri izdavanju pokrivenih obveznica jer uvođenje programa pokrivenih obveznica često podrazumijeva visoke početne troškove. Na tržištima pokrivenih obveznica osobito je važna i likvidnost koja je u velikoj mjeri određena volumenom nepodmirenih obveza koje proizlaze iz obveznica. Stoga je primjereno dopustiti zajedničko financiranje od strane dviju ili više kreditnih institucija kako bi se manjim kreditnim institucijama omogućilo izdavanje pokrivenih obveznica. Time bi se omogućilo da nekoliko kreditnih institucija udruži imovinu za pokriće kao kolateral za pokrivene obveznice koje izda jedna kreditna institucija i olakšalo bi se izdavanje pokrivenih obveznica u državama članicama u kojima tržišta još nisu dovoljno razvijena. Važno je da se zahtjevima za primjenu ugovora o zajedničkom financiranju osigura da imovina koja se prodaje ili prenosi ugovorima o financijskom kolateralu u skladu s Direktivom 2002/47/EZ na kreditnu instituciju izdavateljicu obveznica ispunjava uvjete prihvatljivosti imovine i odvajanja imovine za pokriće u skladu s pravom Unije.

(20)  Transparentnost skupa za pokriće pokrivenih obveznica važan je element ove vrste financijskog instrumenta jer povećava usporedivost i ulagateljima omogućuje provedbu potrebne evaluacije rizika. Direktiva 2003/71/EZ(14) Europskog parlamenta i Vijeća sadržava pravila o sastavljanju, odobravanju i distribuciji prospekta koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili uvrštavanja za trgovanje na uređenom tržištu koje se nalazi ili koje posluje u državi članici. Tijekom vremena nacionalni zakonodavci i sudionici na tržištu osmislili su nekoliko inicijativa u vezi s informacijama koje bi trebalo priopćiti ulagateljima u pokrivene obveznice radi dopune Direktive 2003/71/EZ. Potrebno je međutim na razini Unije utvrditi koja je to minimalna uobičajena razina informacija koje bi ulagateljima trebale biti dostupne prije ili prilikom kupnje pokrivenih obveznica. Državama članicama trebalo bi dopustiti da te minimalne zahtjeve dopune dodatnim odredbama.

(21)  Smanjenje rizika likvidnosti tog instrumenta glavni je element zaštite ulagatelja u pokrivene obveznice. To je iznimno važno kako bi se zajamčilo pravovremeno podmirenje obveza koje proizlaze iz pokrivene obveznice. Stoga je primjereno uvesti zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće kako bi se mogli smanjiti rizici manjka likvidnosti, kao što su ročne neusklađenosti i kamatne stope, prekidi isplata, rizici miješanja imovine, izvedenice i druge operativne obveze koje dospijevaju u okviru programa pokrivenih obveznica. Zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće razlikuje se od općih likvidnosnih zahtjeva koji su utvrđeni za kreditne institucije u skladu s drugim pravnim aktima Unije po tome što je taj zaštitni sloj likvidnosti izravno povezan sa skupom za pokriće i njime bi se trebali smanjiti likvidnosni rizici specifični za skup za pokriće. Države članice trebale bi radi smanjenja regulatornog opterećenja moći dopustiti odgovarajuću povezanost s likvidnosnim zahtjevima koji su utvrđeni drugim aktima Unije ili nacionalnim pravom i čija je svrha drugačija od one koju ima zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće. Države članice trebale bi stoga moći odlučiti da bi se zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće trebao primjenjivati samo ako se u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom u istom razdoblju na kreditnu instituciju ne primjenjuju neki drugi likvidnosni zahtjevi.

(22)  U nekoliko država članica razvijene su inovativne strukture za profile dospijeća kako bi se uklonili potencijalni likvidnosni rizici, uključujući ročne neusklađenosti. Te strukture uključuju mogućnost produženja planiranog dospijeća pokrivene obveznice za određeno vrijeme ili mogućnost izravnog usmjeravanja novčanih tokova od imovine iz skupa za pokriće imateljima pokrivenih obveznica. Produženja roka dospijeća, kada se time pruža alternativa nesolventnosti ili sanaciji, omogućuju kreditnim institucijama da smanje prodaje po vrlo niskim cijenama i da povećaju zaštitu ulagatelja. Međutim, važno je definirati uvjete pod kojima države članice mogu dopustiti te strukture kako bi se osiguralo da ne budu suviše složene. Također je važno zajamčiti da kreditne institucije ne mogu produžiti rok dospijeća isključivo svojom diskrecijskom odlukom. Rok dospijeća trebalo bi produžiti samo u slučaju objektivnih i jasno definiranih događaja.

(23)  Postojanje posebnog okvira javnog nadzora element je koji definira pokrivene obveznice u skladu s člankom 52. stavkom 4. Direktive 2009/65/EZ. Međutim, u toj direktivi nisu definirani priroda i sadržaj tog nadzora ni tijela koja bi trebala biti nadležna za njegovu provedbu. Stoga je bitno uskladiti sastavne elemente tog javnog nadzora pokrivenih obveznica i jasno utvrditi zadaće i odgovornosti nacionalnih nadležnih tijela koja ga provode.

(24)  S obzirom na to da se javni nadzor pokrivenih obveznica razlikuje od nadzora kreditnih institucija u Uniji, države članice trebale bi moći imenovati različita nacionalna nadležna tijela za obavljanje tih nadzornih zadaća koje se razlikuju od općeg nadzora kreditnih institucija. No da bi se osigurala usklađena provedba javnog nadzora pokrivenih obveznica u Uniji, potrebno je propisati da nadležna tijela koja provode javni nadzor pokrivenih obveznica blisko surađuju s tijelima nadležnima za opći nadzor kreditnih institucija.

(25)  Javni nadzor pokrivenih obveznica trebao bi obuhvaćati i davanje odobrenja kreditnim institucijama za izdavanje pokrivenih obveznica. Budući da bi samo kreditnim institucijama trebalo dopustiti izdavanje pokrivenih obveznica, odobrenje za rad kreditne institucije trebalo bi biti preduvjet za odobrenje za izdavanje pokrivenih obveznica. Ova bi Direktiva trebala sadržavati odredbe o uvjetima pod kojima kreditne institucije kojima je u skladu s pravom Unije izdano odobrenje za rad mogu dobiti odobrenje za obavljanje djelatnosti izdavanja pokrivenih obveznica u okviru programa pokrivenih obveznica.

(26)  Kad je riječ o opsegu odobrenja, program pokrivenih obveznica obično se sastoji od skupa za pokriće koji osigurava izdanje pokrivenih obveznica ▌. Različita izdanja (s različitim međunarodnim identifikacijskim brojevima vrijednosnih papira (ISIN)).

(27)  Da bi se osiguralo da kreditne institucije koje izdaju pokrivene obveznice postupaju u skladu s propisanim obvezama te da bi se osigurao sličan tretman i usklađenost u cijeloj Uniji, trebalo bi propisati da države članice utvrđuju administrativne kazne i druge administrativne mjere koje su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(30)  Radi otkrivanja mogućih povreda zahtjeva koji se odnose na izdavanje i plasman pokrivenih obveznica na tržištu, nadležna tijela za javni nadzor pokrivenih obveznica trebala bi imati potrebne istražne ovlasti i učinkovite mehanizme kojima se potiče prijavljivanje potencijalnih ili stvarnih povreda. Ti mehanizmi ne bi smjeli dovoditi u pitanje prava na obranu pojedinaca ili subjekata na koje te ovlasti i mehanizmi nepovoljno utječu.

(31)  Nadležna tijela za javni nadzor pokrivenih obveznica trebala bi imati i ovlasti za izricanje administrativnih kazni i drugih administrativnih mjera kako bi se osigurao najveći mogući opseg djelovanja nakon povrede i kako bi se spriječile buduće povrede, bez obzira na to smatraju li se te mjere u skladu s nacionalnim pravom administrativnim kaznama ili drugim administrativnim mjerama. Države članice trebale bi moći propisati dodatne kazne i veće iznose administrativnih novčanih kazni od onih propisanih ovom Direktivom.

(32)  Obilježje postojećih nacionalnih propisa o pokrivenim obveznicama jest činjenica da su te obveznice detaljno uređene na nacionalnoj razini i da izdanja i programi pokrivenih obveznica podliježu nadzoru kako bi se u svakom trenutku zajamčila zaštita prava ulagatelja u vezi s izdanjem pokrivenih obveznica. Taj nadzor obuhvaća trajno praćenje obilježja programa, zahtjeva za pokrivenost i kvalitete skupa za pokriće. Odgovarajuća razina informacija za ulagatelje o okviru kojim je uređeno izdavanje pokrivenih obveznica bitan je element zaštite ulagatelja. Stoga je primjereno osigurati da nadležna tijela redovito objavljuju informacije o svojim nacionalnim mjerama kojima se prenosi ova Direktiva te o načinu njihova obavljanja javnog nadzora pokrivenih obveznica.

(33)  Pokrivene se obveznice za sada u Uniji plasiraju na tržište u nacionalnoj denominaciji i s nacionalnom oznakom i neke su vrlo poznate, dok druge nisu. ▌Stoga se čini razumno da kreditnim institucijama koje izdaju pokrivene obveznice u Uniji treba dopustiti da pri prodaji pokrivenih obveznica ulagateljima u Uniji i u trećim zemljama upotrijebe oznaku „europska pokrivena obveznica” uz uvjet da te pokrivene obveznice ispunjavaju uvjete utvrđene ovom Direktivom. Ako su pokrivene obveznice u skladu i sa zahtjevima utvrđenima u članku 129. Uredbe (EU) br. 575/2013, kreditnim institucijama trebala bi biti omogućena upotreba oznake „europska pokrivena obveznica (visokokvalitetna)”. Ta oznaka, koja upućuje na osobito visoku i dobro poznatu kvalitetu, mogla bi biti primamljiva čak i u državama članicama s vrlo poznatim nacionalnim oznakama. Dvije oznake „europskih pokrivenih obveznica” postoje da bi ti ulagatelji mogli lakše ocijeniti kvalitetu pokrivenih obveznica i da te obveznice postanu privlačnije za ulaganja iz Unije i izvan Unije. Upotreba tih oznaka bila bi međutim stvar izbora i države članice trebale bi moći zadržati i primjenjivati svoje nacionalne denominacije i okvir označivanja usporedno s oznakama „europska pokrivena obveznica”.

(34)  Komisija bi radi praćenja primjene ove Direktive trebala u bliskoj suradnji s EBA-om pratiti razvoj pokrivenih obveznica u Uniji te izvijestiti Europski parlament i Vijeće o razini zaštite ulagatelja i razvoju tržišta pokrivenih obveznica. Trebalo bi izvijestiti i o kretanjima u pogledu imovine kojom se kolateralizira izdanje pokrivenih obveznica, uključujući i mogućnost da države članice dopuste izdavanje pokrivenih obveznica radi financiranja kredita javnim poduzećima.

(35)  Europski parlament naglasio je u svojoj rezoluciji od 4. srpnja 2017. naslovljenoj „Prema paneuropskom okviru za pokrivene obveznice” da bi se prepreke pristupu tržištu za izdavatelje na tržištima pokrivenih obveznica u razvoju izvan EGP-a trebale ukloniti davanjem pravičnog tretmana pokrivenim obveznicama izdavatelja iz trećih zemalja, pod uvjetom da nadležna europska institucija provede opsežnu procjenu ekvivalentnosti njihova pravnog, institucijskog i nadzornog okruženja. Ključna načela prava Unije trebala bi služiti kao potencijalna referentna vrijednost za tržišta pokrivenih obveznica na globalnoj razini. S obzirom na to da se tržišta pokrivenih obveznica brzo razvijaju u nekoliko trećih zemalja, od ključne je važnosti bez nepotrebnog odlaganja uspostaviti sustav istovrijednosti za treće zemlje. Smanjenjem prepreka pristupu tržištu za izdavatelje pokrivenih obveznica iz trećih zemalja povećat će se izbor ulagatelja iz EU-a i njihov pristup dugoročnom financiranju te će se također potaknuti veće prekogranično ulaganje.

(36)  Pokrivene obveznice obično dospijevaju nakon nekoliko godina. Stoga je potrebno uključiti prijelazne mjere kako bi se otklonili učinci na obveznice koje su na datum ... [UP: unijeti datum iz članka 32. stavka 1. drugog podstavka ove Direktive] već izdane.

(37)  Zbog utvrđivanja jedinstvenog okvira za pokrivene obveznice trebalo bi izmijeniti opis pokrivenih obveznica iz članka 52. stavka 4. Direktive 2009/65/EZ. U Direktivi 2014/59/EU pokrivene obveznice definirane su upućivanjem na članak 52. stavak 4. Direktive 2009/65/EZ pa bi s obzirom na to da se taj opis mijenja, trebalo izmijeniti i Direktivu 2014/59/EU. Nadalje, da bi se izbjegli učinci na pokrivene obveznice izdane u skladu s člankom 52. stavkom 4. Direktive 2009/65/EZ prije ... [UP: unijeti datum iz članka 32. stavka 1. drugog podstavka ove Direktive], te bi pokrivene obveznice do njihova dospijeća trebalo definirati kao pokrivene obveznice ili na njih upućivati kao na pokrivene obveznice. Direktive 2009/65/EZ i 2014/59/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(38)  U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima(15), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između dijelova Direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U odnosu na ovu Direktivu zakonodavac smatra da je dostava takvih dokumenata opravdana.

(39)  S obzirom na to da ciljeve ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice ▌, nego se zbog potrebe za daljnjim razvojem tržišta pokrivenih obveznica u cijeloj Uniji i potpore prekograničnim ulaganjima oni mogu bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(40)  U skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(16) provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka koji je iznio mišljenje o...(17),

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

GLAVA I.PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.Predmet

Ovom se Direktivom utvrđuju sljedeća pravila o zaštiti ulagatelja koja se odnose na:

(1)  zahtjeve za izdavanje pokrivenih obveznica;

(2)  strukturna obilježja pokrivenih obveznica;

(3)  javni nadzor pokrivenih obveznica;

(4)  zahtjeve ▌koji se odnose na objavu informacija o pokrivenim obveznicama.

Članak 2.Područje primjene

Ova se Direktiva primjenjuje na pokrivene obveznice koje izdaju kreditne institucije s poslovnim nastanom u Uniji.

Članak 3.Definicije

U smislu ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)  „pokrivena obveznica” znači dužnički instrument koji pod javnim nadzorom u skladu s člankom 18. izdaje kreditna institucija ili specijalizirana hipotekarna kreditna institucija, koji je instrument za dvostruku zaštitu u skladu s člankom 4., koji je isključen iz stečajne mase u skladu s člankom 5., čija je imovina u skupu za pokriće odvojena u skladu s člankom 12. i koji je kolateraliziran prihvatljivom imovinom u skladu s, ovisno o slučaju, člankom 6. ili člankom 6.a;

(2)  „program pokrivenih obveznica” znači imovina i obveze iz članka 15. i djelatnosti kreditnih institucija koje se odnose na izdavanje pokrivenih obveznica u skladu s odobrenjem koje im je izdano u skladu s člankom 19.;

(3)  „skup za pokriće” znači jasno utvrđeni skup imovine koja se može identificirati, kojim se osiguravaju obveze plaćanja izdavatelja pokrivenih obveznica do dospijeća pokrivene obveznice i koji podliježe zakonskim mjerama kojima se osigurava da će ta imovina biti odvojena od druge imovine kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica najkasnije pri pokretanju sanacijskog postupka ili postupka u slučaju insolventnosti u pogledu izdavatelja pokrivenih obveznica;

(4)  „kreditna institucija” znači kreditna institucija definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (1) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(5)  „specijalizirana hipotekarna kreditna institucija” znači kreditna institucija koja:

(a)  financira odobrene kredite ili otkupljena potraživanja izdavanjem pokrivenih obveznica,

(b)  prema zakonu može izdavati samo hipotekarne kredite i kredite javnom sektoru i

(c)  ne smije primati depozite, ali može primati druga povratna sredstva,

ne dovodeći u pitanje pomoćne i dodatne aktivnosti koje su ograničene i utvrđene nacionalnim pravom država članica;

(6)  „ubrzana isplata pokrivene obveznice” znači okolnosti u kojima zbog nesolventnosti ili sanacije kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice dospijeće pokrivene obveznice postane trenutačno, kao i mogućnost njezine isplate, te u kojima ulagatelji u tu pokrivenu obveznicu imaju pravovaljano potraživanje za isplatu prije izvornog datuma dospijeća te pokrivene obveznice;

(7)  „tržišna vrijednost” znači, kada se odnosi na nekretnine, tržišna vrijednost kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 76. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(8)  „hipotekarna vrijednost” znači, kada se odnosi na nekretnine, hipotekarna vrijednost kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 74. Uredbe (EU) br. 575/2013;

▌ (10)  „primarna imovina” znači dominantna imovina u skupu za pokriće koja određuje prirodu skupa za pokriće;

(11)  „zamjenska imovina” znači imovina koja pridonosi ispunjenju zahtjeva za pokrivenost te ne uključuje primarnu imovinu;

(12)  „prekomjerna kolateralizacija” znači cjelokupna zakonom propisana, dobrovoljna ili ugovorena razina kolaterala koja je viša od razine iz zahtjeva za pokrivenost iz članka 15., ne računajući druga trenutna ili buduća dodatna jamstva koja bi se mogla pružiti u skladu s nacionalnim propisima i koja bi mogla varirati kroz vrijeme;

(13)  „zahtjev za usklađeno financiranje” znači pravila kojima se zahtijeva da novčani tokovi između obveza i imovine budu usklađeni tako da se osigura da se uplate dužnika prime prije isplata ulagateljima u pokrivenu obveznicu te da iznosi uplata od dužnika budu barem jednaki vrijednosti isplata ulagateljima u pokrivenu obveznicu;

(14)  „neto likvidnosni odljev” znači sve isplate izvršene u određenom razdoblju, uključujući isplate glavnice i kamata te isplate na temelju ugovora o izvedenicama u okviru programa pokrivenih obveznica, umanjene za sve uplate potraživanja povezanih s imovinom iz skupa za pokriće primljene u istom razdoblju;

(15)  „struktura za produženje roka dospijeća” znači mehanizam kojim se omogućuje produženje planiranog dospijeća pokrivenih obveznica za određeno razdoblje i u slučaju nastanka određenog događaja koji je pokretač;

(16)  „javni nadzor pokrivenih obveznica” znači nadzor programa pokrivenih obveznica kojim se osigurava usklađenost sa zahtjevima i izvršenje zahtjeva koji se odnose na izdanje pokrivenih obveznica;

(17)  „posebni upravitelj” znači osoba ili subjekt imenovani radi upravljanja programom pokrivenih obveznica u slučaju nesolventnosti kreditne institucije koja u okviru tog programa izdaje pokrivene obveznice;

(17a)  „sanacija” znači mjere restrukturiranja u smislu članka 2. sedme alineje Direktive 2001/24/EZ.

GLAVA II.STRUKTURNA OBILJEŽJA POKRIVENIH OBVEZNICA

Poglavlje 1.Mehanizam dvostruke zaštite i isključenost iz stečajne mase

Članak 4.Mehanizam dvostruke zaštite

1.  Države članice propisuju pravila kojima se ulagateljima u pokrivene obveznice daje pravo na sljedeća potraživanja:

(a)  potraživanja od kreditne institucije izdavateljice pokrivene obveznice;

(b)  u slučaju nesolventnosti ili sanacije kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica, potraživanja s prednošću u redoslijedu naplate glavnice i obračunatih kamata iz imovine uključene u skup za pokriće;

(c)  u slučaju nesolventnosti kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica te kada potraživanja s prednošću u redoslijedu naplate iz točke (b) ne mogu biti u cijelosti namirena, potraživanja iz stečajne mase te kreditne institucije koja su istog reda u redoslijedu naplate kao i potraživanja nadređenih neosiguranih vjerovnika te kreditne institucije utvrđenim nacionalnim propisima o isplatnim redovima u redovnim postupcima u slučaju nesolventnosti.

2.  Potraživanja iz stavka 1. ograničena su na cjelovito podmirenje obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica.

3.  Za potrebe stavka 1. točke (c), u slučaju nesolventnosti specijalizirane hipotekarne kreditne institucije, države članice mogu propisati pravila kojima se ulagateljima u pokrivene obveznice daje pravo na potraživanja koja su nadređena potraživanjima neosiguranih vjerovnika te specijalizirane hipotekarne kreditne institucije u skladu s nacionalnim propisima o isplatnim redovima vjerovnika utvrđenim u redovnim postupcima u slučaju nesolventnosti, ali su podređena potraživanjima svih drugih vjerovnika s pravom prvenstva.

Članak 5.Isključenost pokrivenih obveznica iz stečajne mase

Države članice osiguravaju da u slučaju nesolventnosti ili sanacije kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica ubrzano podmirenje obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica ne nastupa automatski.

Poglavlje 2.Skup za pokriće i pokrivenost

Odjeljak I.Prihvatljiva imovina

Članak 6.

Imovina za pokriće za pokrivene obveznice (visokokvalitetne)

Države članice zahtijevaju da su pokrivene obveznice (visokokvalitetne) u svakom trenutku osigurane imovinom za pokriće visoke kvalitete. Ta imovina uključuje svu imovinu koja je navedena kao prihvatljiva u članku 129. stavku 1. točkama (a) do (g) Uredbe (EU) br. 575/2013. ▌

Članak 6.aImovina za pokriće za obične pokrivene obveznice

1.  Države članice mogu dozvoliti izdavanje pokrivenih obveznica osiguranih visokokvalitetnom imovinom za pokriće koja nije navedena kao prihvatljiva u točkama (a) do (g) članka 129. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013. U tom slučaju države članice traže da se imovinom za pokriće kreditnoj instituciji izdavateljici pokrivenih obveznica pruže potraživanja za isplate jasno utvrđenog iznosa novca kako je navedeno u stavku 2. ovog članka, osigurana kolateralnom imovinom kako je navedeno u stavku 3. Države članice zahtijevaju i da se odabirom imovine za pokriće smanji rizik koji proizlazi iz skupa za pokriće kako je propisano stavkom 4.

2.  Države članice uspostavljaju pravila kojima se jamči da potraživanje za isplatu iz stavka 1. poštuje sljedeće pravne zahtjeve:

(a)  svako potraživanje kolateralizira se imovinom za koju postoji javni registar prava vlasništva i kolaterala ili koja je dio kredita javnom poduzeću kako je definirano u članku 2. točki (b) Direktive Komisije 2006/111/EZ;

(b)  svako potraživanje koje nije kredit javnom poduzeću kako je definirano u članku 2. točki (b) Direktive Komisije 2006/111/EZ osigurava se zakonski uspostavljenom hipotekom, teretom, založnim pravom ili drugim jamstvom i svi su oni izvršivi;

(c)  hipoteka, teret, založno pravo ili jamstvo iz točke (b) omogućuju kreditnoj instituciji izdavateljici pokrivenih obveznica da pravodobno i uz razumne troškove primi isplatu potraživanja.

Za potrebe točaka (a) i (b) države članice propisuju pravila kojima se osigurava brzi upis ili uknjižba hipoteke, tereta, založnog prava ili jamstava na potraživanja u skupu za pokriće.

Za potrebe točaka (b) i (c) države članice osiguravaju da kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica ocjenjuju izvršivost potraživanja i očekivano trajanje sudskog postupka prije uključivanja tih potraživanja u skup za pokriće.

3.  Države članice uspostavljaju pravila kojima se jamči da kolateralna imovina iz stavka 1. poštuje jedan od sljedećih zahtjeva:

(a)  kad je riječ o materijalnoj imovini, može se odrediti njezina tržišna vrijednost ili vrijednost hipotekarnog kredita ili se, ako to nije moguće, imovina vrednuje prema pravilima koja je propisala država članica;

(b)  kad je riječ o zajmovima javnom poduzeću, to poduzeće podliježe javnom nadzoru, ili imenovana vanjska institucija za procjenu kreditnog rizika procjenjuje da izloženost ili druga ugovorna strana imaju investicijski rejting.

Za potrebe pravila vrednovanja imovine iz točke (a) države članice traže da kolateralnu materijalnu imovinu vrednuje neovisni vrednovatelj koji posjeduje odgovarajuću kvalifikaciju, vještinu i iskustvo za provođenje vrednovanja. Nadalje, države članice utvrđuju metodologiju i postupak vrednovanja osmišljene za davanje vrijednosti jednake ili niže od nepoznate tržišne vrijednosti ili vrijednosti hipotekarnog kredita određene imovine u trenutku uključivanja u skup za pokriće.

4.  Države članice osiguravaju smanjenje rizika iz stavka 1. nametanjem sljedećih zahtjeva:

(a)  sav kolateral za imovinu skupa za pokriće primjereno se osigurava od rizika od gubitka ili štete, a potraživanja koja nisu osigurana moraju biti dio zamjenske imovine skupa za pokriće;

(b)  materijalna imovina iz stavka 3. točke (a) služi kao kolateral za potraživanja iz skupa za pokriće s najviše 70% njezine vrijednosti. Za materijalnu imovinu iz točaka od (d) do (g) članka 129. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 postotak vrijednosti može biti veći, ali ne smije premašiti postotak primjenjiv na takvu vrstu imovine u toj uredbi. Vrijednost se određuje u skladu s primjenjivim pravilima iz stavka 3. ovog članka u trenutku početnog financiranja kredita s pokrivenim obveznicama;

(c)  krediti javnim poduzećima iz stavka 3. točke (b) prihvatljivi su za skup za pokriće po diskontnoj stopi primjenjivoj na njihov nominalni iznos te ne premašuju:

– 80 % izloženosti u slučaju da je druga ugovorna strana pod javnim nadzorom,

– 60 % izloženosti u slučaju da druga ugovorna strana podliježe kreditnoj procjeni VIPKR-a koja nije niža od njezina vlastitog praga za investicijski rejting;

(d)  skup imovine za pokriće dovoljno je granularan da bi se omogućila diversifikacija rizika.

(e)  skup za pokriće ne sadržava značajnu koncentraciju.

EBA sastavlja nacrte regulatornih tehničkih standarda kojima se za svaku kategoriju primarne imovine skupa za pokriće dodatno utvrđuje:

(a)  minimalan broj različite imovine skupa za pokriće kojim se osigurava dovoljna granularnost, kako je navedeno u prvom podstavku točki (d);

(b)  odsutnost značajne koncentracije iz točke (e) prvog podstavka, kao postotak ukupne izloženosti koji se ne smije premašiti nijednom izloženošću prema jednom dužniku.

EBA dostavlja te nacrte regulatornih tehničkih standarda do ... [jedna godina poslije stupanja na snagu ove Direktive].

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz drugog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 7.Imovina koja se nalazi izvan Unije

1.  Podložno odredbi iz stavka 2., države članice mogu dopustiti da kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica u skup za pokriće uključe imovinu koja se nalazi izvan Unije.

2.  Ako dopuste uključenje iz stavka 1., države članice jamče zaštitu ulagatelja time što provjeravaju ispunjava li imovina koja se nalazi izvan Unije sve uvjete iz članka 6. ili članka 6.a. Države članice osiguravaju da kolateral nudi sličnu razinu sigurnosti kao i kolateral koji se drži u Uniji i da je unovčenje te imovine pravno izvršivo na sličan način kao i unovčenje imovine koja se nalazi u Uniji.

2a.  Države članice dopuštaju uključivanje u skup za pokriće imovine koja se nalazi izvan Unije, ali unutar Europskoga gospodarskog prostora, pod uvjetom da ta imovina ispunjava zahtjeve iz članka 6. ili članka 6.a ove Direktive.

Članak 8.Strukture za unutargrupne udružene pokrivene obveznice

Države članice mogu propisati pravila o tome da se provedbom unutargrupne transakcije pokrivene obveznice koje je izdala kreditna institucija koja je član grupe („unutarnje izdanje pokrivenih obveznica”) mogu upotrijebiti kao imovina za pokriće za vanjsko izdanje pokrivenih obveznica druge kreditne institucije „koja je član iste grupe” („vanjsko izdanje pokrivenih obveznica”). Države članice jamče zaštitu ulagatelja time što u ta pravila uključuju najmanje sljedeće uvjete:

(-a)  unutarnje izdanje pokrivenih obveznica u skladu je s ovom Direktivom;

(a)  unutarnje izdanje pokrivenih obveznica prodano je kreditnoj instituciji izdavateljici vanjskog izdanja pokrivenih obveznica;▌;

(b)  unutarnje izdanje pokrivenih obveznica evidentirano je u bilanci kreditne institucije izdavateljice vanjskog izdanja pokrivenih obveznica; ▌;

(ba)  skup za pokriće ne sadržava unutarnje izdanje pokrivenih obveznica različitih izdavatelja;

(c)  vanjsko izdanje pokrivenih obveznica prodaje se ulagateljima u pokrivene obveznice izvan grupe;

(ca)  ulagatelji u pokrivene obveznice koji namjeravaju kupiti vanjsko izdanje pokrivenih obveznica imaju puni pristup informacijama za ulagatelje utvrđenima u članku 14. ove Direktive za sva unutarnja izdanja pokrivenih obveznica grupe;

(d)  unutarnje i vanjsko izdanje pokrivenih obveznica ispunjuju uvjete 1. stupnja kreditne kvalitete iz poglavlja 2. glave II. dijela trećeg Uredbe (EU) br. 575/2013 i prihvatljiva su imovina u skladu s člankom 6. ili člankom 6.a.

Članak 9.Zajedničko financiranje

1.  ▌Države članice dopuštaju da pokrivene obveznice zajednički financira više kreditnih institucija, pod uvjetom da je pokrivenu obveznicu koja je zajednički financirana izdala samo jedna kreditna institucija („vodeća institucija”).

Države članice jamče zaštitu ulagatelja time što propisuju pravila kojima se uređuje prodaja ili prijenos ugovorima o financijskom kolateralu u skladu s Direktivom 2002/47/EZ kredita i hipoteka, tereta, založnih prava i drugih usporedivih instrumenata osiguranja s kreditne institucije koja ih je izdala na kreditnu instituciju izdavateljicu pokrivenih obveznica. ▌

2.  Države članice propisuju pravila kojima se zajedničko financiranje ograničava na to da vodeća institucija prihvatljivu imovinu za pokriće iz članka 6. ili članka 6.a koristi kao imovinu za pokriće u skupu za pokriće za izdavanje pokrivenih obveznica. Države članice moraju se pobrinuti za to da su, u slučaju nesolventnosti ili sanacije vodeće institucije, svi ulagatelji u pokrivene obveznice izravno zaštićeni svim skupovima imovine za pokriće kako je propisano člankom 4. stavkom 1. točkom (b) te preostalim potraživanjima od vodeće institucije kako je propisano točkom (c) tog članka. Države članice mogu propisati pravila kojima se uređuju preostala potraživanja ulagatelja od kreditnih institucija koje su pridonijele zajedničkom financiranju skupa za pokriće ako stečajna masa vodeće institucije nije dovoljna.

2a.  Države članice jamče da zajednički financirane pokrivene obveznice podliježu svim primjenjivim pravilima za pokrivene obveznice i javnom nadzoru pokrivenih obveznica.

Članak 10.Sastav skupa za pokriće

1.  Države članice utvrđuju pravila kojima propisuju odgovarajuću razinu homogenosti imovine u skupu za pokriće tako da imovina bude slične prirode u smislu vrste kolaterala kojim se osiguravaju potraživanja u skupu za pokriće. Kad je riječ o imovini iz članka 6., skup za pokriće smatra se dovoljno homogenim samo ako sva njegova primarna imovina pripada jednoj od sljedeće tri skupine:

– imovina usklađena s člankom 129. stavkom 1. točkama (a) do (c) Uredbe (EU) br. 575/2013,

– imovina usklađena s člankom 129. stavkom 1. točkama (d) do (f) Uredbe (EU) br. 575/2013,

– imovina usklađena s člankom 129. stavkom 1. točkom (g) Uredbe (EU) br. 575/2013.

Države članice dozvoljavaju višestruke odvojene homogene skupove za pokriće u pogledu kategorije primarne imovine. Ovaj se članak ne primjenjuje na imovinu koja pokriva javni kredit, na ugovore o izvedenicama ili na zamjensku imovinu koja je uključena u skup za pokriće.

2.  EBA prati različite prakse u području iz stavka 1. ovog članka i, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, izdaje smjernice o primjeni ovog članka.

Članak 11.Ugovori o izvedenicama u skupu za pokriće

1.  Države članice jamče da se ugovori o izvedenicama mogu uključiti u skup za pokriće. Također jamče da su, kad su izvedenice dio skupa za pokriće, ispunjeni barem sljedeći uvjeti:

(a)  ugovori o izvedenicama uključeni su u skup za pokriće isključivo u svrhu zaštite od rizika; njihovo se vrednovanje izračunava na temelju neto novčanog toka;

(b)  ugovori o izvedenicama u dovoljnoj su mjeri dokumentirani;

(c)  ugovori o izvedenicama odvojeni su u skladu s člankom 12.;

(d)  ugovori o izvedenicama ne mogu se raskinuti u slučaju nesolventnosti ili sanacije kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica;

(e)  ugovori o izvedenicama usklađeni su s pravilima propisanima u skladu sa stavkom 2.

2.  Kako bi se osiguralo ispunjenje uvjeta iz stavka 1., države članice propisuju pravila o ugovorima o izvedenicama u skupu za pokriće koja sadržavaju najmanje sljedeće:

(a)  kriterije prihvatljivosti za drugu ugovornu stranu koja osigurava zaštitu od rizika;

(c)  dokumentaciju o ugovorima o izvedenicama koju je potrebno dostaviti.

Članak 12.Odvajanje imovine u skupu za pokriće

Države članice propisuju pravila kojima se uređuje odvajanje imovine u skupu za pokriće. Ta pravila obuhvaćaju sljedeće uvjete:

(a)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica uvijek mora moći identificirati svu imovinu u skupu za pokriće;

(b)  odvajanje cjelokupne imovine u skupu za pokriće izvršava se najkasnije neposredno nakon insolventnosti ili sanacije kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica;

(c)  sva imovina u skupu za pokriće zaštićena je od potraživanja trećih strana i nije dio stečajne mase kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica sve dok se ne podmire prioritetna potraživanja iz članka 4. stavka 1. točke (b).

Za potrebe prvog podstavka, imovina u skupu za pokriće obuhvaća sve kolaterale primljene u vezi s pozicijama ugovora o izvedenicama.

Članak 13.Nadzornik skupa za pokriće

1.  Države članice mogu propisati da kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica imenuje nadzornika skupa za pokriće koji kontinuirano prati ispunjava li skup za pokriće uvjete iz članaka od 6. do 12. i članaka od 14. do 17.

2.  Ako iskoriste mogućnost predviđenu u stavku 1., države članice propisuju pravila koja se odnose najmanje na sljedeće aspekte:

(a)  imenovanje i razrješenje nadzornika skupa za pokriće;

(b)  sve kriterije prihvatljivosti za nadzornika skupa za pokriće;

(c)  funkciju i dužnosti nadzornika skupa za pokriće i u slučaju nesolventnosti ili sanacije kreditne institucije izdavatelja pokrivenih obveznica;

(d)  obvezu izvješćivanja nadležnog tijela imenovanog u skladu s člankom 18, stavkom 2.;

(e)  pravo na pristup informacijama potrebnim za obavljanje dužnosti nadzornika skupa za pokriće.

3.  Nadzornik skupa za pokriće samostalan je i neovisan o kreditnoj instituciji izdavateljici pokrivenih obveznica i revizoru te kreditne institucije. Međutim, nadležno tijelo imenovano u skladu s člankom 18. stavkom 2. može odobriti, na temelju procjene pojedinačnog slučaja, da kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica nadzire svoj skup za pokriće.

4.  Ako iskoriste mogućnost predviđenu u stavku 1., države članice o tome obavješćuju EBA-u.

Članak 14.Informacije ulagateljima

1.  Države članice osiguravaju da kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica pružaju dovoljno detaljne informacije o programima pokrivenih obveznica kojima se ulagateljima omogućuje da ocijene profile i rizike tog programa i obave dubinsku analizu programa.

2.  Za potrebe stavka 1. države članice osiguravaju da se te informacije dostavljaju ulagateljima najmanje na polugodišnjoj osnovi te da sadržavaju sljedeće minimalne informacije o portfelju:

(a)  vrijednosti skupa za pokriće i nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica;

(b)  geografskoj distribuciji i vrsti imovine u skupu za pokriće, visini njegovih kredita i metodi vrednovanja;

(c)  pojedinosti o riziku kamatnih stopa, valutnom riziku, kreditnom riziku, tržišnom i likvidnosnom riziku;

(d)  ročnoj strukturi imovine u skupu za pokriće i pokrivenih obveznica, uključujući pregled događaja koji su pokretači produženja roka dospijeća, ako je to primjenjivo;

(e)  razini propisane i dostupne pokrivenosti, uključujući zakonsku, ugovornu i dobrovoljnu prekomjernu kolateralizaciju;

(f)  postotku kredita koji su dospjeli više od 90 dana.

Države članice osiguravaju da se te informacije dostavljaju ulagateljima na agregiranoj osnovi. ▌

3.  Države članice jamče zaštitu ulagatelja time što od kreditnih institucija izdavateljica pokrivenih obveznica zahtijevaju da na svojim internetskim stranicama objavljuju informacije koje su stavljene ulagateljima na raspolaganje u skladu sa stavcima 1. i 2. Države članice propisuju da je za potrebe ovog članka dovoljan elektronički pristup tim informacijama.

Odjeljak II.Zahtjevi za pokrivenost i likvidnost

Članak 15.Zahtjevi za pokrivenost

1.  Države članice jamče zaštitu ulagatelja time što zahtijevaju da programi pokrivenih obveznica u svakom trenutku ispunjavaju najmanje sljedeće zahtjeve za pokrivenost:

(a)  zbroj svih zahtjeva za isplatu potraživanja koji se odnose na imovinu u skupu za pokriće u svakom je trenutku barem jednak zbroju svih obveza isplate povezanih s dotičnim pokrivenim obveznicama, uključujući nepodmirene obveze isplate glavnice i svih obračunatih kamata koje proizlaze iz pokrivenih obveznica i troškove vođenja programa pokrivenih obveznica;

(b)  izračun propisane razine pokrivenosti osigurava sljedeće:

i.  ukupni nominalni iznos cjelokupne imovine u skupu za pokriće, uz izuzeće imovine koju predstavljaju izvedenice, jednak je najmanje ukupnom nominalnom iznosu nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica („načelo nominalnog iznosa”) i

ii.  imovina i obveze koje proizlaze iz izvedenica vrednuju se na temelju neto novčanog toka;

(c)  sljedeća imovina u skupu za pokriće pridonosi zahtjevu za pokrivenost:

(i)  primarna imovina;

(ii)  zamjenska imovina;

(iii)  likvidna imovina koja se drži u skladu s člankom 16.;

(iv)  gotovinska plaćanja koja proizlaze iz ugovora o izvedenicama koje se drže u skupu za pokriće;

(v)  zakonom propisana prekomjerna kolateralizacija;

(d)  neosigurana potraživanja ne pridonose pokrivenosti ako se smatra da je status neispunjavanja obveza nastao u skladu s člankom 178. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Za potrebe prvog podstavka točke (a), države članice mogu dopustiti izračun paušalnog iznosa troškova povezanih s održavanjem i vođenjem programa pokrivenih obveznica.

Za potrebe prvog podstavka točke (b), države članice mogu dopustiti primjenu drugih načela izračuna ako rezultat tih izračuna nije viši izračun pokrivenosti od one izračunane primjenom načela nominalnog iznosa.

2.  Države članice osiguravaju da se izračun pokrivenosti i izračun obveza provode primjenom iste metodologije.

Članak 16.Zahtjev za zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće

1.  Države članice jamče zaštitu ulagatelja time što zahtijevaju da skup za pokriće u svakom trenutku uključuje zaštitni sloj likvidnosti koji se sastoji od likvidne imovine dostupne za pokriće neto likvidnosnih odljeva u okviru programa pokrivenih obveznica.

2.  Zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće pokriva neto likvidnosni odljev tijekom razdoblja od 180 kalendarskih dana, osim u razdobljima stresa kako je definirano u članku 3. točki 11. Delegirane uredbe (EU) 2015/61.

3.  Države članice osiguravaju da se zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće iz stavka 1. sastoji od sljedećih vrsta imovine:

(a)  imovine koja se priznaje kao imovina 1. stupnja, 2.A stupnja i 2.B stupnja u skladu s člancima 10., 11. i 12. Delegirane uredbe (EU) 2015/61, vrednovane u skladu s člankom 9. te delegirane uredbe i odvojene u skladu s člankom 12. ove Direktive;

(b)  izloženosti kreditnim institucijama ▌ u skladu s člankom 129. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU) br. 575/2013.

Za potrebe prvog podstavka točke (a) države članice moraju osigurati da vlastito izdanje pokrivenih obveznica ne može pridonositi zaštitnom sloju likvidnosti skupa za pokriće.

Za potrebe prvog podstavka točke (b), države članice osiguravaju da neosigurana potraživanja od izloženosti u statusu neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178. Uredbe (EU) br. 575/2013 ne mogu pridonositi zaštitnom sloju likvidnosti skupa za pokriće.

3a.  Likvidna imovina u zaštitnom sloju likvidnosti skupa za pokriće ne smije doprinositi likvidnosnim zahtjevima iz Delegirane uredbe (EU) 2015/61.

4.  Odstupajući od stavka 3.a države članice mogu odlučiti da likvidna imovina iz zaštitnog sloja likvidnosti skupa za pokriće iz stavka 3. točke (a) može pridonositi likvidnosnim zahtjevima iz Delegirane uredbe (EU) 2015/61 do iznosa neto likvidnosnog odljeva programa pokrivenih obveznica. Međutim, ta mogućnost ne dovodi u pitanje zahtjev da se ta likvidna imovina u zaštitnom sloju likvidnosti skupa za pokriće drži odvojeno u okviru programa pokrivenih obveznica i, u slučaju sanacije ili insolventnosti izdavatelja, odvojeno od likvidne imovine koja se drži u svrhe likvidnosnih zahtjeva utvrđenih u Delegiranoj uredbi (EU) 2015/61.

5.  U pogledu strukture za produženje roka dospijeća, države članice osiguravaju da se likvidnosni zahtjevi za otplatu glavnice ažuriraju nakon mogućeg produženja roka dospijeća tako da su do trenutka dospijeća glavnice uvijek u skladu s potrebama za plaćanje.

6.  Države članice osiguravaju da se zahtjevi iz stavka 1. ne primjenjuju na pokrivene obveznice koje podliježu zahtjevima za usklađeno financiranje.

Članak 17.Uvjeti za strukture za produženje roka dospijeća

1.  Države članice mogu dopustiti izdavanje pokrivenih obveznica sa strukturama za produženje roka dospijeća ako je zaštita ulagatelja zajamčena barem na sljedeće načine:

(a)  događaji koji su pokretači produženja roka dospijeća navedeni su u ugovoru ili su propisani zakonom;

(b)  rok dospijeća može se produžiti samo u slučaju nesolventnosti ili sanacije izdavatelja i uz odobrenje nadležnog nadzornog tijela ili u slučaju objektivnih financijskih pokretača utvrđenih nacionalnim pravom;

(c)  informacije o ročnoj strukturi dostavljene ulagateljima dovoljne su da im se omogući da utvrde rizike pokrivene obveznice i sadržavaju detaljan opis sljedećeg:

(i)  događaja koji pokreće produženje roka dospijeća;

(ii)  posljedica produženja roka dospijeća u slučaju nesolventnosti ili sanacije kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica;

(iii)  funkcije nadležnog tijela imenovanog u skladu s člankom 18. stavkom 2. i posebnog upravitelja u pogledu produženja roka dospijeća, ako je relevantno;

(d)  konačni datum dospijeća pokrivene obveznice može se odrediti u svakom trenutku;

(e)  produženje roka dospijeća ne utječe na isplatni red ulagatelja u pokrivene obveznice;

(f)  produženjem roka dospijeća ne mijenjaju se strukturna obilježja pokrivenih obveznica u smislu mehanizma dvostruke zaštite iz članka 4. i isključenosti iz stečajne mase iz članka 5.

1a.  EBA izrađuje nacrte tehničkih standarda kojima se pobliže određuju objektivni financijski pokretači iz stavka 1. točke (b), uključujući objektivne testove za takve pokretače. EBA dostavlja te nacrte regulatornih tehničkih standarda do ... [jedna godina poslije stupanja na snagu ove Direktive].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunjavanje ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda navedenih u ovom stavku trećem podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

2.  Države članice koje dopuštaju izdavanje pokrivenih obveznica sa strukturama za produženje roka dospijeća obavješćuju EBA-u o svojoj odluci.

GLAVA III.JAVNI NADZOR POKRIVENIH OBVEZNICA

Članak 18.Javni nadzor pokrivenih obveznica

1.  Države članice jamče zaštitu ulagatelja tako što na izdavanje pokrivenih obveznica primjenjuju javni nadzor pokrivenih obveznica.

2.  Za potrebe javnog nadzora pokrivenih obveznica iz stavka 1. države članice imenuju jedno ili više nadležnih tijela. One o tim imenovanim tijelima obavješćuju Komisiju i EBA-u te navode raspodjelu funkcija i dužnosti.

3.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela imenovana u skladu sa stavkom 2. prate izdavanje pokrivenih obveznica kako bi se ocijenila usklađenost sa zahtjevima utvrđenima nacionalnim odredbama kojima se prenosi ova Direktiva.

4.  Države članice osiguravaju da kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica registriraju sve svoje transakcije koje se odnose na program pokrivenih obveznica te da imaju uspostavljene odgovarajuće i primjerene dokumentacijske sustave i procese.

5.  Države članice osiguravaju i uvođenje primjerenih mjera na temelju kojih nadležna tijela imenovana u skladu sa stavkom 2. mogu dobiti informacije potrebne za ocjenu usklađenosti sa zahtjevima utvrđenima nacionalnim odredbama kojima se prenosi ova Direktiva, istražiti moguće povrede tih zahtjeva te izricati administrativne kazne i korektivne mjere u skladu s nacionalnim odredbama kojima se prenosi članak 23.

6.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela imenovana u skladu sa stavkom 2. imaju na raspolaganju stručna znanja, resurse, operativne kapacitete, ovlasti i neovisnost koje su im potrebne za obavljanje funkcija koje se odnose na javni nadzor pokrivenih obveznica.

Članak 19.Odobrenja za programe pokrivenih obveznica

1.  Države članice jamče zaštitu ulagatelja tako što zahtijevaju ishođenje odobrenja za program pokrivenih obveznica prije izdavanja pokrivenih obveznica iz tog programa. Države članice nadležnim tijelima imenovanima u skladu s člankom 18. stavkom 2. dodjeljuju ovlast za izdavanje tih odobrenja.

2.  Države članice utvrđuju zahtjeve za odobrenje iz stavka 1., što uključuje barem sljedeće:

(a)  odgovarajući poslovni plan kojim se utvrđuje izdavanje pokrivenih obveznica;

(b)  odgovarajuće politike, postupke i metodologije za zaštitu ulagatelja koji se odnose na odobrenje, izmjenu uvjeta, produženje roka otplate i refinanciranje kredita uključenih u skup za pokriće;

(c)  rukovodstvo i osoblje zaduženo za program pokrivenih obveznica koje ima odgovarajuće kvalifikacije i znanje o izdavanju pokrivenih obveznica i upravljanju programom pokrivenih obveznica;

(d)  administrativni okvir za skup za pokriće koji ispunjava primjenjive zahtjeve utvrđene nacionalnim odredbama kojima se prenosi ova Direktiva.

Članak 20.Javni nadzor pokrivenih obveznica u slučaju nesolventnosti ili sanacije

1.  Nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. surađuju sa sanacijskim tijelom u slučaju sanacije kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica kako bi se osigurala zaštita prava i interesa ulagatelja u pokrivene obveznice, među ostalim barem tako da se tijekom postupka sanacije provjerava kontinuirano i kompetentno upravljanje programom pokrivenih obveznica.

2.  Države članice mogu osigurati da se u slučaju nesolventnosti kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica imenuje posebni upravitelj kako bi se osigurala zaštita prava i interesa ulagatelja u pokrivene obveznice, među ostalim barem tako da se tijekom postupka nesolventnosti provjerava kontinuirano i kompetentno upravljanje programom pokrivenih obveznica.

Ako odluče iskoristiti tu mogućnost, države članice zahtijevaju da nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. moraju odobriti imenovanje i razrješenje posebnog upravitelja.

3.  Ako osiguraju imenovanje posebnog upravitelja u skladu sa stavkom 2., države članice donose pravila kojima se utvrđuju zadaće i odgovornosti tog posebnog upravitelja barem u pogledu sljedećeg:

(a)  izvršenje obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica;

(b)  upravljanje imovinom u skupu za pokriće te njezino unovčenje, uključujući prijenos te imovine zajedno s obvezama koje proizlaze iz pokrivenih obveznica na drugu kreditnu instituciju izdavateljicu pokrivenih obveznica;

(c)  izvršenje pravnih transakcija potrebnih za pravilno upravljanje skupom za pokriće, kontinuirano praćenje pokrića obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica i pokretanje postupaka u cilju unovčenja vrijednosti imovine u skupu za pokriće i prijenos preostale imovine, nakon podmirenja svih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica, u stečajnu masu kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica.

4.  Države članice osiguravaju, za potrebe postupka nesolventnosti ili sanacije, koordinaciju i razmjenu informacija između nadležnih tijela imenovanih u skladu s člankom 18. stavkom 2., posebnog upravitelja ako je imenovan i sanacijskog tijela.

Članak 21.Izvješćivanje nadležnih tijela

1.  Države članice jamče zaštitu ulagatelja tako što od kreditnih institucija izdavateljica pokrivenih obveznica zahtijevaju da nadležnim tijelima imenovanima u skladu s člankom 18. stavkom 2. dostave informacije iz stavka 2. o programu pokrivenih obveznica. Izvješćivanje se provodi redovito i na zahtjev nadležnih tijela. Države članice utvrđuju pravila o učestalosti redovitog izvješćivanja.

2.  Na temelju obveza izvješćivanja utvrđenih u skladu sa stavkom 1. dostavljaju se informacije barem o sljedećim zahtjevima za program pokrivenih obveznica:

(a)  mehanizam dvostruke zaštite u skladu s člankom 4.;

(b)  isključenost pokrivene obveznice iz stečajne mase u skladu s člankom 5.;

(c)  prihvatljivost imovine i zahtjevi za skup za pokriće u skladu s člancima od 6. do 11.;

(d)  odvajanje imovine u skupu za pokriće u skladu s člankom 12.;

(e)  funkcije nadzornika skupa za pokriće u skladu s člankom 13.;

(f)  zahtjevi za informacije ulagateljima u skladu s člankom 14.;

(g)  zahtjevi za pokrivenost u skladu s člankom 15.;

(h)  zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće u skladu s člankom 16.;

(i)  uvjeti za strukture za produženje roka dospijeća u skladu s člankom 17.

3.  Države članice utvrđuju pravila o tome kako kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica izvješćuju nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. o zahtjevima iz stavka 2. u slučaju nesolventnosti ili sanacije kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica.

Članak 22.Ovlasti nadležnih tijela za potrebe javnog nadzora pokrivenih obveznica

1.  Države članice jamče zaštitu ulagatelja tako što nadležnim tijelima imenovanima u skladu s člankom 18. stavkom 2. dodjeljuju sve ovlasti u pogledu nadzora, provedbe istraga i izricanja kazni koje su potrebne za obavljanje zadaće javnog nadzora pokrivenih obveznica.

2.  Ovlasti iz stavka 1. uključuju sljedeće:

(a)  ovlast za izdavanje ili odbijanje odobrenja u skladu s člankom 19.;

(b)  ovlast za redovito preispitivanje programa pokrivenih obveznica u cilju ocjene usklađenosti s ovom Direktivom;

(c)  ovlast za provedbu izravnog i neizravnog nadzora;

(d)  ovlast za izricanje administrativnih sankcija ili kazni te korektivnih mjera u skladu s nacionalnim odredbama kojima se prenosi članak 23.;

(e)  ovlast za donošenje i provedbu nadzornih smjernica o izdavanju pokrivenih obveznica.

Članak 23.Administrativne kazne i

druge administrativne mjere

1.  Države članice utvrđuju pravila o odgovarajućim administrativnim kaznama i drugim administrativnim mjerama koje se primjenjuju barem u sljedećim situacijama:

(a)  kreditna institucija ishodila je odobrenje za izdavanje pokrivenih obveznica na temelju lažnih navoda ili na drugi nezakonit način;

(b)  kreditna institucija više ne ispunjava uvjete na temelju kojih je odobrenje izdano;

(c)  kreditna institucija izdaje pokrivene obveznice a da nije ishodila odobrenje u skladu s odredbama kojima se prenosi članak 19.;

(d)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica ne ispunjava zahtjeve utvrđene odredbama kojima se prenosi članak 4.;

(e)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica izdaje pokrivene obveznice koje ne ispunjavaju zahtjeve utvrđene odredbama kojima se prenosi članak 5.;

(f)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica izdaje pokrivene obveznice koje nisu osigurane u skladu s odredbama kojima se prenose članak 6. i članak 6.a;

(g)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica izdaje pokrivene obveznice koje su osigurane imovinom koja se nalazi izvan Unije povredom zahtjeva utvrđenih odredbama kojima se prenosi članak 7.;

(h)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica osigurava pokrivene obveznice u okviru strukture za unutargrupne udružene pokrivene obveznice povredom zahtjeva utvrđenih odredbama kojima se prenosi članak 8.;

(i)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica ne ispunjava uvjete za zajedničko financiranje utvrđene odredbama kojima se prenosi članak 9.;

(j)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica ne ispunjava zahtjeve za sastav skupa za pokriće utvrđene odredbama kojima se prenosi članak 10.;

(k)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica uključuje ugovore o izvedenicama u skup za pokriće ne samo za potrebe zaštite od rizika ili ne ispunjava zahtjeve utvrđene odredbama kojima se prenosi članak 11.;

(l)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica ne ispunjava zahtjeve za odvajanje imovine u skupu za pokriće u skladu s odredbama kojima se prenosi članak 12.;

(m)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica ne dostavlja informacije ili dostavlja nepotpune ili netočne informacije povredom odredbi kojima se prenosi članak 14.;

(n)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica ne uspijeva opetovano ili kontinuirano osigurati zaštitni sloj likvidnosti za skup za pokriće povredom odredbi kojima se prenosi članak 16.;

(o)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica sa strukturama za produženje roka dospijeća ne ispunjava uvjete za strukture za produženje roka dospijeća utvrđene odredbama kojima se prenosi članak 17.;

(p)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica ne dostavlja informacije ili dostavlja nepotpune ili netočne informacije o obvezama povredom odredbi kojima se prenosi članak 21. stavak 2. točke od (a) do (i).

Države članice mogu odlučiti da neće utvrditi pravila za administrativne kazne ili druge administrativne mjere za kršenja koja su podložna kaznenim sankcijama prema njihovu nacionalnom pravu. U tom slučaju, države članice priopćavaju Komisiji relevantne odredbe kaznenog prava.

2.  Administrativne kazne i druge administrativne mjere iz stavka 1. moraju biti djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće.▌

3.  Države članice osiguravaju i djelotvornu provedbu administrativnih kazni i korektivnih mjera.

Članak 25.Obveza suradnje

1.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. blisko surađuju s nadležnim tijelom koje provodi opći nadzor kreditnih institucija u skladu s relevantnim pravom Unije primjenjivim na te institucije.

2.  Države članice osiguravaju i da nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. međusobno blisko surađuju. Ta suradnja uključuje međusobnu dostavu informacija koje su relevantne za obavljanje nadzornih zadaća drugog nadležnog tijela na temelju nacionalnih odredbi kojima se prenosi ova Direktiva.

3.  Za potrebe stavka 2. druge rečenice države članice osiguravaju da nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. rade sljedeće:

(a)  dostavljaju sve relevantne informacije na zahtjev nekog drugog nadležnog tijela;

(b)  dostavljaju na vlastitu inicijativu sve bitne informacije drugim nadležnim tijelima u drugim državama članicama.

4.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela iz stavka 1. surađuju i s EBA-om za potrebe ove Direktive.

5.  Za potrebe ovog članka informacije se smatraju bitnima ako bi mogle bitno utjecati na ocjenu izdanja pokrivenih obveznica u drugoj državi članici.

Članak 26.Zahtjevi za objavu

1.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. objavljuju na svojim službenim internetskim stranicama sljedeće informacije:

(a)  tekstove svojih nacionalnih zakona, drugih propisa i općih smjernica donesenih u pogledu izdavanja pokrivenih obveznica;

(b)  popis kreditnih institucija koje imaju odobrenje za izdavanje pokrivenih obveznica;

(c)  popis pokrivenih obveznica za koje se smije koristiti oznaka „europska pokrivena obveznica” i popis obveznica za koje se smije koristiti oznaka „europska pokrivena obveznica (premium)”.

2.  Informacije koje se objavljuju u skladu sa stavkom 1. moraju biti dostatne da bi bila moguća smislena usporedba pristupa nadležnih tijela različitih država članica. Te se informacije ažuriraju kako bi se uzele u obzir sve promjene.

3.  Za potrebe stavka 1. točaka (b) i (c) nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. obavješćuju EBA-u na godišnjoj osnovi o popisima kreditnih institucija i pokrivenih obveznica.

GLAVA IV.Označivanje

Članak 27.Označivanje

Države članice osiguravaju da se oznaka „europska pokrivena obveznica” i njezin prijevod na svim službenim jezicima Unije koriste samo za pokrivene obveznice koje ispunjavaju uvjete utvrđene odredbama kojima se prenosi ova Direktiva.

Države članice osiguravaju da se oznaka „europska pokrivena obveznica (premium)” i njezin prijevod na svim službenim jezicima Unije koriste samo za pokrivene obveznice koje ispunjavaju uvjete utvrđene odredbama kojima se prenosi ova Direktiva i koje ispunjavaju zahtjeve za prihvatljivost iz članka 129. Uredbe (EU) br. 575/2013.

GLAVA V.IZMJENE DRUGIH DIREKTIVA

Članak 28.Izmjena Direktive 2009/65/EZ

Članak 52. stavak 4. Direktive 2009/65/EZ mijenja se kako slijedi:

(1)  prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Države članice mogu povisiti ograničenje od 5 % propisano u prvom podstavku stavka 1. na najviše 25 % ako su obveznice izdane prije [UP: molimo unijeti datum utvrđen u članku 32. stavku 1. drugom podstavku ove Direktive + 1 dan] i ako su ispunjavale zahtjeve utvrđene ovim stavkom, u verziji primjenjivoj na datum njihova izdavanja, ili ako se na obveznice primjenjuje definicija pokrivenih obveznica u skladu s člankom 3. točkom 1. Direktive (EU) 20XX/XX Europskog parlamenta i Vijeća*.

____________________________

*  [UP: molimo unijeti upućivanje na Direktivu (EU) …/… Europskog parlamenta i Vijeća … o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EU i Direktive 2014/59/EU (SL C […], […], str. […])].”;

(2)  treći podstavak briše se.

Članak 29.Izmjena Direktive 2014/59/EU

U članku 2. stavku 1. Direktive 2014/59/EU točka 96. zamjenjuje se sljedećim:

"(96)  „pokrivena obveznica” znači instrument iz članka 52. stavka 4. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća*, u verziji primjenjivoj na datum njezina izdavanja, i koja je izdana prije [UP: molimo unijeti datum utvrđen u članku 32. stavku 1. drugom podstavku ove Direktive + 1 dan] ili pokrivena obveznica kako je definirana u članku 3. točki 1. Direktive 20XX/XX Europskog parlamenta i Vijeća**;

__________________________________

*  Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).

**  [UP: molimo unijeti upućivanje na Direktivu (EU) …/… Europskog parlamenta i Vijeća … o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EU i Direktive 2014/59/EU (SL C […], […], str. […])].”.

GLAVA VI.ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 30.Prijelazne mjere

Države članice osiguravaju da pokrivene obveznice koje su izdane prije XX [UP: molimo unijeti datum utvrđen u članku 32. stavku 1. drugom podstavku ove Direktive + 1 dan] i koje ispunjavaju zahtjeve utvrđene u članku 52. stavku 4. Direktive 2009/65/EZ, u verziji primjenjivoj na datum njihova izdavanja, ne podliježu zahtjevima iz članaka od 5. do 12. i članaka 15., 16., 17. i 19. ove Direktive, već da se do svojeg roka dospijeća mogu smatrati pokrivenim obveznicama u skladu s ovom Direktivom.

Prvi stavak ovog članka također se primjenjuje na nove tranše ili stalna izdanja niza pokrivenih obveznica za koje prvi datum izdavanja prethodi datumu [UP: molimo unijeti datum iz članka 32. stavka 1. drugog podstavka ove Direktive + 1 dan].

Članak 31.

Istovrijednost

1.  Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte radi dopune ove Direktive kojima se za pravne, nadzorne i provedbene aranžmane treće zemlje određuje:

(a)  da su istovrijedni zahtjevima propisanima u glavi II. te nadzornim ovlastima i sankcijama propisanima u glavi III.; i

(b)  da se učinkovito primjenjuju i provode na pravedan način i bez narušavanja tržišnog natjecanja s ciljem osiguravanja učinkovitog nadzora i provedbe u toj trećoj zemlji.

2.  Ako Komisija donese delegirani akt o istovrijednosti u pogledu određene treće zemlje, kako je navedeno u stavku 1. ovog članka, smatra se da je pokrivena obveznica ispunila zahtjeve utvrđene u glavi II. ako izdavatelj ima poslovni nastan u toj trećoj zemlji.

3.  Komisija, u suradnji s EBA-om, prati učinkovitost zahtjeva koji su jednakovrijedni onima utvrđenima u glavi II. od strane trećih zemalja u pogledu kojih je delegirani akt donesen i o tome redovito izvješćuje Europski parlament i Vijeće. Ako izvješće ukaže na to da su tijela trećih zemalja nedovoljno ili nedosljedno primijenila istovrijedne zahtjeve ili da je treća zemlja znatno regulatorno odstupila od njih, Komisija razmatra povlačenje priznavanja istovrijednosti dotičnog pravnog okvira treće zemlje. Ako Komisija poduzme korake u svrhu povlačenja ili suspenzije odluka o istovrijednosti, ona uspostavlja transparentan postupak kojim se uređuje povlačenje ili suspenzija odluka o istovrijednosti kako bi osigurala sigurnost za tržište i podržala financijsku stabilnost.

Članak 31.aPreispitivanja i izvješća

1.  Komisija do ... [UP: molimo unijeti datum utvrđen u članku 32. stavku 1. drugom podstavku ove Direktive + 3 godine], u bliskoj suradnji s EBA-om, dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o provedbi ove Direktive u pogledu razine zaštite ulagatelja i kretanja koja se odnose na izdavanje pokrivenih obveznica u Uniji, uključujući:

(a)  kretanja koja se odnose na broj odobrenja za izdavanje pokrivenih obveznica;

(b)  kretanja koja se odnose na broj pokrivenih obveznica izdanih u skladu s odredbama kojima se prenosi ova Direktiva i u skladu s člankom 129. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)  kretanja koja se odnose na imovinu kojom je osigurano izdanje pokrivenih obveznica;

(d)  kretanja koja se odnose na razinu prekomjerne kolateralizacije;

(e)  prekogranična ulaganja u pokrivene obveznice, uključujući unutarnja i vanjska ulaganja iz trećih zemalja i u treće zemlje;

(f)  kretanja koja se odnose na izdavanje pokrivenih obveznica sa strukturama za produženje roka dospijeća;

(g)  ocjenu funkcioniranja tržišta pokrivenih obveznica i preporuke za daljnje djelovanje.

2.  Komisija do ... [dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive], nakon naručivanja i primanja studije o toj temi i nakon savjetovanja s EBA-om i ESB-om, donosi izvješće u kojem ocjenjuje rizike koji proizlaze iz produženja roka dospijeća pokrivenih obveznica s takvim strukturama. Poseban naglasak je na rizicima koje snose ulagači koji drže takve obveznice u razdobljima krize. Komisija dostavlja tu studiju i to izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, prema potrebi zajedno s prijedlogom.

3.  Komisija do [dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive], nakon naručivanja i primanja studije o toj temi i nakon savjetovanja s EBA-om i ESB-om, donosi izvješće o mogućnosti uvođenja instrumenta za dvostruku zaštitu pod nazivom europske osigurane obveznice. Komisija dostavlja tu studiju i to izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, prema potrebi zajedno s prijedlogom.

4.  Za potrebe stavka 1., države članice do ... [UP: molimo unijeti datum utvrđen u članku 32. stavku 1. drugom podstavku ove Direktive + 2 godine] dostavljaju Komisiji informacije o točkama od (a) do (f).

Članak 32.Prenošenje

1.  Države članice najkasnije do ... [dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.

One primjenjuju te odredbe od … [dvije godine i jedan dan nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive].

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 33.Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 34.Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu,

Za Europski parlament  Za Vijeće

Predsjednik  Predsjednik

(1)

SL C 382, 23.10.2018., str. 2.

(2)

SL C 367, 10.10.2018, str. 56.

(3)

* Amandmani: novi ili izmijenjeni tekst označuje se podebljanim kurzivom; a brisani tekst oznakom ▌.

(4)

  SL C 382, 23.10.2018., str. 2.

(5)

  SL C 367, 10.10.2018, str. 56.

(6)

  Direktiva 2009/65/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009, str. 32).

(7)

  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

(8)

  Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/61 оd 10. listopada 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija (SL L 11, 17.1.2015., str. 1.).

(9)

  Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/35 od 10. listopada 2014. o dopuni Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 12, 17.1.2015., str. 1.);

(10)

  Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EZ, 2012/30/EZ i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014, str. 190.).

(11)

  Preporuka Europskog odbora za sistemske rizike od 20. prosinca 2012. o financiranju kreditnih institucija (ESRB/2012/2) (2013/C 119/01).

(12)

  EBA Report on EU covered bond frameworks and capital treatment (Izvješće o okvirima EU-a za pokrivene obveznice i tretmanu kapitala)(2014.).

(13)

  EBA Report on covered bonds – recommendations on harmonisation of covered bond frameworks in the EU (Izvješće o pokrivenim obveznicama – preporuke za usklađivanje okvirâ za pokrivene obveznice u EU-u) (2016.), EBA-Op-2016-23.

(14)

  Direktiva 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja u trgovanje te o izmjeni Direktive 2001/34/EZ (SL L 345, 31.12.2003., str. 64.).

(15)

  SL C 369, 17.12.2011., str. 14.

(16)

  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.)

(17)

  [SL C (…).]


POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU

Naslov

Pokrivene obveznice i javni nadzor pokrivenih obveznica

Referentni dokumenti

COM(2018)0094 – C8-0113/2018 – 2018/0043(COD)

Datum podnošenja EP-u

7.3.2018

 

 

 

Nadležni odbor

       Datum objave na plenarnoj sjednici

ECON

16.4.2018

 

 

 

Odbori koji daju mišljenje

       Datum objave na plenarnoj sjednici

JURI

16.4.2018

 

 

 

Odbori koji nisu dali mišljenje

       Datum odluke

JURI

27.3.2018

 

 

 

Izvjestitelji

       Datum imenovanja

Bernd Lucke

31.5.2018

 

 

 

Razmatranje u odboru

10.9.2018

18.10.2018

 

 

Datum usvajanja

20.11.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

34

16

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Hugues Bayet, Pervenche Berès, David Coburn, Thierry Cornillet, Esther de Lange, Markus Ferber, Jonás Fernández, Giuseppe Ferrandino, Stefan Gehrold, Sven Giegold, Roberto Gualtieri, Brian Hayes, Gunnar Hökmark, Danuta Maria Hübner, Petr Ježek, Barbara Kappel, Wolf Klinz, Georgios Kyrtsos, Philippe Lamberts, Werner Langen, Bernd Lucke, Olle Ludvigsson, Ivana Maletić, Marisa Matias, Costas Mavrides, Alex Mayer, Luděk Niedermayer, Stanisław Ożóg, Dimitrios Papadimoulis, Sirpa Pietikäinen, Dariusz Rosati, Pirkko Ruohonen-Lerner, Anne Sander, Alfred Sant, Pedro Silva Pereira, Paul Tang, Ramon Tremosa i Balcells, Ernest Urtasun, Marco Valli, Tom Vandenkendelaere, Miguel Viegas, Jakob von Weizsäcker

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Andrea Cozzolino, Ashley Fox, Jeppe Kofod, Paloma López Bermejo, Michel Reimon, Joachim Starbatty, Lieve Wierinck

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Pilar Ayuso, Helga Stevens

Datum podnošenja

26.11.2018


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

34

+

ALDE

Thierry Cornillet, Petr Ježek, Wolf Klinz, Ramon Tremosa i Balcells, Lieve Wierinck

ECR

Ashley Fox, Bernd Lucke, Stanisław Ożóg, Pirkko Ruohonen-Lerner, Joachim Starbatty, Helga Stevens

ENF

Barbara Kappel

PPE

Pilar Ayuso, Markus Ferber, Stefan Gehrold, Brian Hayes, Gunnar Hökmark, Danuta Maria Hübner, Georgios Kyrtsos, Esther de Lange, Werner Langen, Ivana Maletić, Luděk Niedermayer, Sirpa Pietikäinen, Dariusz Rosati, Anne Sander, Tom Vandenkendelaere

S&D

Jeppe Kofod, Alex Mayer, Jakob von Weizsäcker

VERTS/ALE

Sven Giegold, Philippe Lamberts, Michel Reimon, Ernest Urtasun

16

-

EFDD

David Coburn

GUE/NGL

Paloma López Bermejo, Marisa Matias, Dimitrios Papadimoulis, Miguel Viegas

S&D

Hugues Bayet, Pervenche Berès, Andrea Cozzolino, Jonás Fernández, Giuseppe Ferrandino, Roberto Gualtieri, Olle Ludvigsson, Costas Mavrides, Alfred Sant, Pedro Silva Pereira, Paul Tang

1

0

EFDD

Marco Valli

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Posljednje ažuriranje: 10. prosinca 2018.Pravna napomena