Postupak : 2018/2079(INL)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0396/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0396/2018

Rasprave :

PV 12/12/2018 - 24
CRE 12/12/2018 - 24

Glasovanja :

PV 13/12/2018 - 9.2

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0519

IZVJEŠĆE     
PDF 544kWORD 65k
26.11.2018
PE 627.896v03-00 A8-0396/2018

s preporukama Komisiji o ubrzanom postupku rješavanju trgovačkih sporova

(2018/2079(INL))

Odbor za pravna pitanja

Izvjestitelj: Tadeusz Zwiefka

(Inicijativa – članak 46. Poslovnika)

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 PRILOG PRIJEDLOGU REZOLUCIJE:PREPORUKE KOMISIJI O MJERAMA ZA UVOĐENJE UBRZANOG EUROPSKOG GRAĐANSKOG POSTUPKA I NJEGOVO PODUPIRANJE
 OBRAZLOŽENJE
 INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEMU NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

s preporukama Komisiji o ubrzanom postupku rješavanja trgovačkih sporova

(2018/2079(INL))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 67. stavak 4. i članak 81. stavak 2. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir članak 19. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (Povelja),

–  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku naslovljenu „Jačanje sposobnosti u području trgovačkog prava u državama članicama”,

–  uzimajući u obzir pregled stanja u području pravosuđa u EU-u za 2018.,

–  uzimajući u obzir „Načela stručnog usavršavanja u pravosuđu” Europske mreže za pravosudno osposobljavanje (EJTN) iz 2016.(1),

–  uzimajući u obzir pravnu stečevinu Unije u području pravosudne suradnje u građanskim stvarima,

–  uzimajući u obzir članke 46. i 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0396/2018),

A.  budući da je pravo na pošteno i javno saslušanje u razumnom roku, kako je utvrđeno u članku 47. Povelje i članku 6. Europske konvencije o ljudskim pravima, jedno od temeljnih jamstava vladavine prava i demokracije te sastavni dio građanskih postupaka u cjelini;

B.  budući da bi uvođenje ubrzanog europskog građanskog postupka moglo pridonijeti modernizaciji nacionalnih postupaka, ostvarenju podjednakih uvjeta za poduzeća te povećanom gospodarskom rastu zahvaljujući djelotvornim i učinkovitim pravosudnim sustavima te istodobno olakšati pristup pravosuđu u EU-u i pomoći u afirmiranju temeljnih sloboda Unije;

C.  budući da je pregled stanja u području pravosuđa za 2018. pokazao da dostupnost pravne pomoći i razina sudskih pristojbi imaju ključan učinak na pristup pravosuđu, osobito za građane koji žive u siromaštvu;

D.  budući da se pravosudna suradnja promicala, podržala i potaknula u nekoliko postupovnih akata sekundarnog prava Unije, uključujući Uredbu o sporovima male vrijednosti, Direktivu o pravnoj pomoći, Uredbu o izvođenju dokaza i Uredbu o dostavi pismena;

E.  budući da su ciljevi pravosudne suradnje među državama članicama, između ostalog, osigurati potpuno poštovanje prava na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje u prekograničnim predmetima, jamčiti učinkovite i neometane sudske postupke i u tim situacijama te uspostaviti uzajamno povjerenje u pravosudne sustave, što je temelj za daljnje uzajamno priznavanje presuda diljem Unije;

F.  budući da se mnogim pitanjima koja se odnose na postupovno pravo u području građanskog pravosuđa upravlja na nacionalnoj razini, pa se zbog toga postupovno pravo u tom području razlikuje među državama članicama, što je u skladu s načelom supsidijarnosti i proporcionalnosti; budući da bi ubrzani postupak mogao dovesti do potrebnog usklađivanja postupovnih režima u Uniji;

G.  budući da je potrebno intenzivirati pojačanu suradnju između tijela vlasti i pravosudnih sustava država članica na razini Unije u cilju uklanjanja svih prepreka koje mogu nastati zbog neusklađenosti između različitih pravosudnih i administrativnih sustava;

H.  budući da se Uredbom Bruxelles I utvrđuju osnovna pravila o nadležnosti, priznavanju i provedbi prekograničnih sporova u građanskim i trgovačkim stvarima u Uniji; budući da je preinačena verzija, koja se primjenjuje od 2015. (Bruxelles I.a), uvela niz ključnih prilagodbi za rješavanje prekograničnih sporova u EU-u, čime se štedi vrijeme i novac poduzećima i pojedincima;

I.  budući da se Uredbom Rim I utvrđuju pravila o pravu koje se primjenjuje na građanske i trgovačke ugovorne obveze;

J.  budući da bi se postupovnim pravilima trebala jamčiti zaštita prava stranaka i brzo rješavanje sporova;

K.  budući da je rješavanje trgovačkih stvari na javnim sudovima u državama članicama općenito sporo i ne ispunjava očekivanja stranaka uključenih u trgovačke sporove, što se naglašava uvođenjem europskog postupka za sporove male vrijednosti, koji je, s druge strane, doveo do znatno bržeg rješavanja potrošačkih sporova; te budući da se pravilnom upotrebom informacijskih i komunikacijskih tehnologija na sudovima pridonosi ubrzanju postupaka i smanjenju troškova;

L.  budući da bi sporo rješavanje trgovačkih sporova u Uniji moglo dovesti do toga da komercijalne stranke potraže alternativno rješavanje sporova ili rješavanje sporova u zemljama koje nisu države članice te odluče na ugovore primjenjivati nacionalno pravo tih zemalja;

M.  budući da kvalitetno rješavanje trgovačkih sporova ovisi o visokoj razini stručnosti i iskustva sudaca, odvjetnika i pravnih stručnjaka u tim stvarima na sudovima;

N.  budući da bi vjerojatnost odabira nacionalnog prava država članica porasla zbog dostupnosti brzog i troškovno učinkovitog postupka upotpunjenog veoma iskusnim i stručnim sucima i odvjetnicima u državama članicama te bi posljedično porasla i razina stručnog znanja u građanskim i trgovačkim stvarima u državama članicama;

O.  budući da je potrebno pronaći prikladno rješenje za različite jezične režime koja bi se mogli sastojati od usklađenih obrazaca dostupnih na svim službenim jezicima Unije;

P.  budući da će sudovi i komore specijalizirane za trgovačke stvari zajamčiti višu razinu stručnosti i neovisnosti u takvim stvarima te time privući takve predmete na sudove država članica;

* * *

1.  napominje da je rješavanje trgovačkih stvari mnogo sporije nego što bi moglo biti i da u prosjeku traje između tri i četiri godine, te da to vodi do znatnih gubitaka za poduzeća ne samo u ekonomskom smislu, nego i s obzirom na vrijeme, energiju i druge resurse koji bi se mogli usmjeriti na druge mogućnosti;

2.  ističe da je potrebno osigurati potpuno poštovanje prava na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje, kako je utvrđeno u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, te zajamčiti visoku kvalitetu sudskih postupaka u trgovačkim stvarima;

3.  naglašava uspješnu provedbu europskog postupka za sporove male vrijednosti kojim je omogućeno brzo i isplativo rješavanje potrošačkih i drugih prekograničnih sporova koji su povezani s malim vrijednostima unutar Unije uz poštovanje zaštite prava stranaka;

4.  naglašava da je uzajamno povjerenje složen pojam te da u njegovoj izgradnji važnu ulogu imaju mnogi faktori, kao što su obrazovanje i usavršavanje u području pravosuđa, prekogranična pravosudna suradnja te razmjena iskustva i najboljih praksi između sudaca;

5.  naglašava da se u pogledu poštenog suđenja i pristupa pravosuđu trebaju održavati i dodatno proširiti mreže suradnje i baze podataka s pomoću kojih se poboljšava pravosudna suradnja i razmjena informacija, uključujući Europsku pravosudnu mrežu i europski portal e-pravosuđe, koji bi trebao postati jedinstveno sučelje za sva pitanja u području pravosuđa u Uniji;

6.  smatra da bi donošenje uredbe slične europskom postupku za sporove male vrijednosti, odnosno ubrzanog europskog građanskog postupka koji se primjenjuje na prekogranične trgovačke sporove bio najbolji način za rješavanje problema dugih razdoblja čekanja za trgovačke sporove u Uniji, uz moguće ostvarivanje velikih ušteda za europska poduzeća i mobiliziranje neiskorištenog kapitala;

7.  smatra da će komercijalne stranke biti u boljem položaju za plaćanje predstavnika i pripremu sudskog predmeta, što znači da će imati bolje izglede za zaštitu svojih prava, čime bi se omogućio brži postupak;

8.  primjećuje da bi se takav postupak mogao temeljiti na uvjetima za opsežnu pripremu stranaka prije pokretanja postupka, strogim rokovima, malom broju mogućnosti za dodavanje činjenica ili dokaza tijekom postupka i izostanku mogućnosti za podnošenje odvojene žalbe na postupovne odluke, čime bi se ostvario brz postupak;

9.  smatra da je takav strogi postupovni sustav u skladu sa zaštitom prava stranaka pod uvjetom da ubrzani europski građanski postupak bude pitanje izbora i da se primjenjuje:

– ako su se stranke usuglasile o primjeni postupka nakon nastanka spora, ili

– ako tuženik može sudjelovati u postupku nakon što je tužitelj pokrenuo postupak u okviru ubrzanog europskog građanskog postupka, pod uvjetom da tuženik ima dovoljno vremena za odgovarajuću pripremu prije početka postupka;

10.  smatra da bi ubrzani europski građanski postupak u svakom slučaju trebao biti valjan samo ako su stranke unaprijed propisno obaviještene o posljedicama pristanka na korištenje takvog postupka; smatra da troškovi ubrzanog europskog građanskog postupka ne bi trebali biti pretjerani za stranke kako bi se zajamčilo poštovanje prava na pristup pravosuđu;

11.  naglašava da stranke u sporu često sporazumno riješe spor nakon što se okolnosti i argumenti u potpunosti razjasne, što znači da bi se više sporova sporazumno riješilo u ranijim fazama kada bi se postupovnim sustavom od stranaka zahtijevalo da istraže okolnosti i izrade argumente prije odlaska na sud;

12.  primjećuje da se cilj omogućivanja ubrzanog i troškovno učinkovitijeg rješavanja trgovačkih sporova u Uniji ne može postići pukim uvođenjem usklađenog ubrzanog postupovnog sustava; u tu bi svrhu bili potrebni sudovi, suci, odvjetnici i pravni stručnjaci s visokom razinom stručnosti i iskustvom u području trgovačkog prava i međunarodnog privatnog prava kako bi takav postupovni sustav bio učinkovit;

13.  naglašava da trenutačna raspodjela izbora prava u okviru komercijalnih ugovora između različitih europskih nadležnosti nije jednaka u svim državama članicama;

14.  primjećuje da se izbori primjenjivog prava često temelje na složenim promišljanjima, no da se kombinacijom stranog prava i suda stranka često izlaže znatnim gospodarskim rizicima te da su takve odredbe posebno upitne ako se ugovore kao dio uobičajenih ugovora ili u situacijama u kojima jedna od stranaka ima malu ili nikakvu mogućnost utjecanja na dogovor u tom smislu;

15.  uviđa da jezične barijere mogu biti dodatna prepreka, a time i još jedan razlog za odabir jednog prava koje će se primjenjivati u odnosu na drugo pravo;

16.  ističe da bi dostupnost jedinstvenih standardnih obrazaca, na svim službenim jezicima Unije, olakšala pristup ubrzanom europskom građanskom postupku;

17.  predlaže da se, kako bi se osigurali ujednačeni standardni obrasci, Komisiji povjere provedbene ovlasti ostvarene u skladu s Međuinstitucijskim sporazumom od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva;

18.  poziva Komisiju da procijeni potrebu za revizijom uredbi Rim I, Rim II i Bruxelles I.a kako bi se osnažila povezanost između svrhe i predmeta ugovora te odabranog prava te istodobno osigurala zaštita slabijih strana u odnosima između poduzeća i ugovorima i zaštitila autonomija stranaka u odnosu na izbor prava;

19.  naglašava da se samo zakonodavnim mjerama ne mogu riješiti ta pitanja, potrebne su i praktične mjere za povećanje stručnosti sudova i odvjetnika, kao što su poboljšano osposobljavanje u trgovačkim stvarima i bolji pristup pravu Unije i nacionalnom pravu država članica, a posebno sudskoj praksi;

20.  primjećuje da su trgovačko pravo i međunarodno privatno pravo manje kodificirana područja u usporedbi s drugim pravnim područjima, što znači da akademsko istraživanje ima važniju ulogu, pa bi jedna od mjera za podizanje razine stručnosti u trgovačkim stvarima u državama članicama trebalo biti osiguravanje više sredstava za istraživanje u tom području;

21.  stoga pozdravlja devet načela stručnog osposobljavanja u pravosuđu Europske mreže za pravosudno osposobljavanje usvojenih na Općoj skupštini te mreže 2016. jer pružaju zajedničku osnovu i okvir i za europsko pravosuđe i za institucije za stručno osposobljavanje u pravosuđu;

22.  naglašava i veliku važnost kvalitete prava koje se primjenjuje na trgovačke stvari i mjere u kojoj je prilagođeno praksama i razvoju u sektoru trgovine;

23.  stoga, u skladu s člankom 225. UFEU-a, traži od Komisije da do 1. siječnja 2020., na temelju članka 81. stavka 2. UFEU-a, podnese prijedlog o donošenju zakonodavnog akta o ubrzanom europskom građanskom postupku i, u skladu s preporukama navedenim u Prilogu, nakon što Komisija ocijeni da je potrebna takva revizija, mogući prijedlog za izmjene uredbi Rim I, Rim II i Bruxelles I.a;

24.  poziva Komisiju i države članice da dopune te prijedloge drugim mjerama potpore usmjerenima na podizanje razine stručnosti u državama članicama u području trgovačkog prava i međunarodnog privatnog prava;

25.  potvrđuje da su preporuke iz Priloga ovom prijedlogu rezolucije u skladu s temeljnim pravima, načelom nacionalne postupovne autonomije i načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti;

26.  smatra da bi se sve financijske posljedice prijedloga, a osobito troškove postupaka u skladu s ubrzanim europskim građanskim postupkom nadoknadilo istovrijednom uštedom jer će ubrzani europski građanski postupak vjerojatno biti troškovno učinkovitiji od uobičajenih postupaka država članica te s obzirom na činjenicu da se predmetni sporovi ne bi pokretali u skladu s općim postupovnim sustavom dotične države članice;

27.  ističe da je trgovačko pravo samo jedno od područja u kojima su potrebne daljnje mjere na razini Unije kako bi se osigurao bolji pristup pravosuđu, veća kvaliteta postupaka, veće zaštitne mjere za stranke i brže rješavanje sporova;

28.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju i priložene preporuke proslijedi Komisiji i Vijeću te parlamentima i vladama država članica.

(1)

http://www.ejtn.eu/PageFiles/15756/Judicial%20Training%20Principles_HR.pdf


PRILOG PRIJEDLOGU REZOLUCIJE:PREPORUKE KOMISIJI O MJERAMA ZA UVOĐENJE UBRZANOG EUROPSKOG GRAĐANSKOG POSTUPKA I NJEGOVO PODUPIRANJE

NAČELA I CILJEVI TRAŽENIH PRIJEDLOGA

I.  Ubrzani europski građanski postupak

  Glavni cilj ovog prijedloga jest uvođenje dobrovoljnog ubrzanog europskog građanskog postupka kako bi se europskim poduzećima dala mogućnost rješavanja isključivo trgovačkih sporova između poduzeća unutar razumnog razdoblja.

Ubrzani europski građanski postupak mogao bi se temeljiti na sljedećim načelima:

1.  trebao bi se primjenjivati na prekogranične trgovačke sporove na koje se ne primjenjuje europski postupak za sporove male vrijednosti;

2.  trebao bi se primjenjivati ako se stranke usuglase nakon nastanka spora ili ako tužitelj podigne tužbu u skladu s postupkom, a tuženik to prihvati;

3.  trebao bi se primjenjivati samo ako su stranke unaprijed propisno obaviještene o posljedicama pristanka na korištenje takvog postupka;

4.  njime bi se stranke trebalo obvezati na opsežnu pripremu tužbi prije odlaska na sud; trebalo bi ga kombinirati s ranim isključenjem mogućnosti dodavanja novih činjenica ili novih dokaza na sudu;

5.  njime bi se trebalo onemogućiti podnošenje odvojene žalbe na postupovne odluke;

6.  u načelu bi mogao biti pisani postupak, uz mogućnost saslušanja na zahtjev najmanje jedne stranke;

7.  u okviru tog postupka, kao početne točke, trebalo bi primjenjivati vrlo kratke rokove za postupak, pri čemu se sudu, u dogovoru sa strankama u predmetima veće složenosti daje mogućnost primjene duljeg roka;

8.  njime bi se trebalo poticati sporazumno sudsko i izvansudsko rješavanje prekograničnih trgovačkih sporova, uključujući s pomoću posredovanja;

9.   njime bi se trebala poticati upotreba moderne tehnologije u svrhu saslušanja, izvođenja dokaza i dostave pismena;

10.  troškovi ubrzanog europskog građanskog postupka trebali bi biti ograničeni kako bi se zajamčilo poštovanje prava na pristup pravosuđu;

11.  njime bi se trebalo omogućiti prepoznavanje i provođenje konačne presude u skladu s postupkom na najjednostavniji način koji je prilagođen korisnicima i dostupan u skladu s pravom Unije;

II.  Moguće izmjene uredbi Rim I, Rim II i Bruxelles I.a

Prijedlogom o izmjeni uredbi Rim I, Rim II i Bruxelles I.a mogla bi se pružiti podrška prijedlogu o ubrzanom europskom građanskom postupku kako bi se postigla jača povezanost između svrhe i cilja dogovora i prava izabranog unutar Unije, ali i omogućilo strankama u isključivo komercijalnim ugovorima da ojačaju samostalnost, istodobno osiguravajući zaštitu slabijih stranaka u odnosima između poduzeća.

Izmjenama Uredbe Rim I moglo bi se obuhvatiti:

1.   ispitivanje ojačavanja povezanosti između izabranog prava i sadržaja, cilja i svrhe ugovora te stranaka;

2.  preispitivanje pravila koja se primjenjuju na valjanost izbora prava, što bi se trebalo razmatrati u skladu s uobičajenim pravom koje se primjenjuje na ugovor.

III.  Druge mjere za podizanje razine stručnosti u trgovačkim stvarima u državama članicama

1.  Tim bi se prijedlozima trebala dati dodatna potpora mjerama Komisije i država članica za podizanje razine stručnosti u trgovačkim stvarima, kao što su:

a)  osposobljavanje sudaca i odvjetnika i pravnih stručnjaka u trgovačkim stvarima;

b) pojednostavnjenje i poboljšanje pristupa pravu Unije i nacionalnom pravu država članica, uključujući sudsku praksu;

c) daljnje usmjeravanje na trgovačko pravo i međunarodno privatno pravo u okviru pravnog obrazovanja; i

d) dodjeljivanje dodatnih sredstava akademskom istraživanju u područjima trgovačkog prava i međunarodnog privatnog prava;

e)  ovladavanje stranim jezikom i njegovom pravnom terminologijom;

2.  Nadalje, poziva se države članice da zajamče da sudovi koji primjenjuju ubrzani europski građanski postupak raspolažu specifičnom stručnošću u području trgovačkog prava, primjerice imenovanjem ili jačanjem postojećih trgovačkih sudova ili komora.

3.  Osim toga, Komisija je pozvana da dodatno istraži mogućnost uspostavljanja Europskog trgovačkog suda kako bi se njime nadopunio rad sudova država članica, a stranama u postupku ponudio dodatan, međunarodni forum specijaliziran za rješavanje trgovačkih sporova.

4.  Kao konačna mjera, poziva se države članice da razmotre preispitivanje svojih prava koja se primjenjuju na trgovačke stvari u sporovima između poduzeća jer je jedan od važnijih čimbenika pri izboru prava mjera učinkovitosti i kvalitete trgovačkog prava jedne zemlje.


OBRAZLOŽENJE

U EU-u se trgovački sporovi rješavaju suviše sporo. Prema procjeni Svjetske banke u određenom broju država članica za provedbu komercijalnog ugovora potrebno je čak tri do četiri godine. Mnoga su poduzeća zakonom obvezana u svojim knjigama rezervirati iznose oko kojih se spori, što se primjerice primjenjuje na banke i osiguravajuća društva. No to se ne primjenjuje samo na one koji su zakonom obvezani jer mnoga druga poduzeća provode takve rezervacije. Kao rezultat toga, veliki iznosi kapitala diljem Europe nisu iskorišteni.

Građanski postupci općenito nisu usklađeni na europskoj razini, iako su uspješno usklađeni s pomoću određenih mjera koje su donesene u okviru suradnje u građanskom pravosuđu. 

Jedan od takvih primjera jest Uredba Bruxelles I.a kojom se stvara temelj za nadležnost, priznavanje i provedbu presuda u građanskim i trgovačkim stvarima i čijom su nedavnom preinakom koja se primjenjuje od 2015. godine napravljene ključne prilagodbe u području prekograničnih sporova u EU-u. Time je ukinut postupak egzekvature, što je dovelo do smanjenja troškova i vremenske uštede za poduzeća u EU-u i građane.

Još je jedan primjer europski postupak za sporove male vrijednosti. Njime je uveden postupak koji je posebno prilagođen potrošačkim sporovima i drugim sporovima koji se odnose na vrijednosti manje od 5000 EUR. Primjenjuje se u prekograničnim predmetima i u velikoj je mjeri izrađen na temelju pravila koja postoje u nekim državama članicama. 

Slično tome, može se uspostaviti točan postupovni redoslijed koji se odnosi na prekogranične trgovačke sporove među poduzećima. Takvim postupovnim redoslijedom, odnosno ubrzanim europskim građanskim postupkom, europskim bi se poduzećima pružila isplativa i brza mogućnost za rješavanje trgovačkih sporova. Značajke ubrzanog europskog građanskog postupka bili bi kratki, unaprijed određeni rokovi, izostanak mogućnosti podnošenja odvojene žalbe na postupovna pitanja i ograničene mogućnosti iznošenja novih okolnosti nakon prvotne predaje.

Takav bi postupovni redoslijed mogao biti osmišljen tako da bi strankama omogućio rješavanje čak i složenih sporova u roku od šest mjeseci do jedne godine, čime bi europska poduzeća ostvarila velike uštede i aktivirala neiskorišteni kapital. Postupak bi bio pitanje izbora te bi se obje ugovorne strane morale usuglasiti. Za ubrzani europski građanski postupak bili bi potrebni vrlo stručni suci i odvjetnici. Postavlja se pitanje koje bi se mjere mogle poduzeti kako bi se podržao taj prijedlog.

Izbor prava u trgovačkim ugovorima nejednako je raspoređen među različitim državama članicama. Postoje mnogi razlozi za to, no posljedica toga jest da su suci i pravosudni djelatnici u nekim zemljama manje iskusni u trgovačkim stvarima te su sudske prakse u tim zemljama slabo razvijene.

Mogao bi se poduzeti određeni broj mjera kako bi se podržalo usklađenije raspoređivanje izbora prava te razvoj trgovačkog prava i stručnosti u tom području u državama članicama. Najočitija mjera bile bi moguće izmjene Uredbe Rim I u pogledu pravila koja se odnose na izbor primjenjivog prava u cilju postizanja jače povezanosti između svrhe i cilja dogovora i prava izabranog unutar EU-a, ali i omogućivanja strankama u isključivo komercijalnim ugovorima da ojačaju samostalnost.

Daljnje mjere mogle bi obuhvaćati osposobljavanje sudaca i odvjetnika u trgovačkim stvarima, poboljšanje pristupa pravu EU-a i nacionalnom pravu država članica, uključujući sudsku praksu; usmjeravanje na trgovačko pravo i međunarodno privatno pravo u okviru pravnog obrazovanja; i dodjeljivanje sredstava akademskom istraživanju u područjima trgovačkog prava i međunarodnog privatnog prava.

Nadalje, poziva se države članice da zajamče da sudovi koji primjenjuju ubrzani europski građanski postupak raspolažu specifičnom stručnošću u području trgovačkog prava, primjerice uspostavom određenih ili jačanjem postojećih trgovačkih sudova ili komora.

Osim toga, Komisija je pozvana da daljnje istraži uspostavljanje Europskog trgovačkog suda kako bi se njime nadopunio rad sudova država članica, a stranama u postupku ponudio dodatan, međunarodni forum specijaliziran za rješavanje trgovačkih sporova.

Kao konačna mjera, poziva se države članice da razmotre preispitivanje svojih prava koja se primjenjuju na trgovačke stvari jer je jedan od važnijih čimbenika pri izboru prava mjera u kojoj je trgovačko pravo zemlje prilagođeno praksama i razvoju u područjima trgovine.


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

20.11.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

24

0

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Max Andersson, Joëlle Bergeron, Jean-Marie Cavada, Kostas Chrysogonos, Mady Delvaux, Laura Ferrara, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Sajjad Karim, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Gilles Lebreton, António Marinho e Pinto, Emil Radev, Julia Reda, Evelyn Regner, Pavel Svoboda, József Szájer, Axel Voss, Francis Zammit Dimech, Tadeusz Zwiefka

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Geoffroy Didier, Pascal Durand, Jytte Guteland, Tiemo Wölken, Kosma Złotowski


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEMU NADLEŽNOM ODBORU

24

+

ALDE

Jean-Marie Cavada, António Marinho e Pinto

ECR

Sajjad Karim, Kosma Złotowski

EFDD

Joëlle Bergeron, Laura Ferrara

ENF

Gilles Lebreton

GUE/NGL

Kostas Chrysogonos

PPE

Geoffroy Didier, Emil Radev, Pavel Svoboda, József Szájer, Axel Voss, Francis Zammit Dimech, Tadeusz Zwiefka

S&D

Mady Delvaux, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Jytte Guteland, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Evelyn Regner, Virginie Rozière

VERTS/ALE

Max Andersson, Pascal Durand, Julia Reda

0

-

 

 

0

0

 

 

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Posljednje ažuriranje: 10. prosinca 2018.Pravna napomena