Postupak : 2018/2090(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0400/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0400/2018

Rasprave :

PV 10/12/2018 - 19
CRE 10/12/2018 - 19

Glasovanja :

PV 11/12/2018 - 5.1
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0485

IZVJEŠĆE     
PDF 524kWORD 70k
26.11.2018
PE 623.621v02-00 A8-0400/2018

o obrazovanju u digitalnom dobu: izazovi, prilike i pouke za osmišljavanje politika EU-a

(2018/2090(INI))

Odbor za kulturu i obrazovanje

Izvjestiteljica: Yana Toom

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 MIŠLJENJE Odbora za industriju, istraživanje i energetiku
 INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o obrazovanju u digitalnom dobu: izazovi, prilike i pouke za osmišljavanje politika EU-a

(2018/2090(INI))

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir članke 165. i 166. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezin članak 14.,

–  uzimajući u obzir članak 2. Protokola uz Konvenciju Vijeća Europe za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji govori o pravu na obrazovanje,

–  uzimajući u obzir Odluku (EU) 2018/646 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. travnja 2018. o zajedničkom okviru za pružanje boljih usluga za vještine i kvalifikacije (Europass) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 2241/2004/EZ(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. lipnja 2018. o modernizaciji sustava obrazovanja u EU-u(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2017. o novom programu vještina za Europu(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o politici usmjerenoj na razvoj vještina u borbi protiv nezaposlenosti mladih(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o osnaživanju djevojčica obrazovanjem u EU-u(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o promicanju poduzetništva mladih obrazovanjem i osposobljavanjem(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. travnja 2014. o novim tehnologijama i otvorenim obrazovnim resursima(7),

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 22. svibnja 2018. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje(8),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 22. svibnja 2018. o napretku prema viziji europskog prostora obrazovanja,

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 22. svibnja 2017. o Europskome kvalifikacijskom okviru za cjeloživotno učenje i o stavljanju izvan snage Preporuke Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o uspostavi Europskoga kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje(9),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 30. svibnja 2016. o razvoju medijske pismenosti i kritičkog mišljenja putem obrazovanja i osposobljavanja,

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 19. prosinca 2016. o oblicima usavršavanja: nove prilike za odrasle(10),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 27. svibnja 2015. o ulozi ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te osnovnoškolskog obrazovanja u poticanju kreativnosti, inovativnosti i digitalne kompetencije,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o učinkovitom obrazovanju nastavnika,

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja(11),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 28. studenoga 2011. o obnovljenom Europskom programu za obrazovanje odraslih(12),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 17. siječnja 2018. o akcijskom planu za digitalno obrazovanje (COM(2018)0022),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. svibnja 2017. naslovljenu „Razvoj škola i izvrsnosti u nastavi kao preduvjeti za uspješan život” (COM(2017)0248),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. svibnja 2012. naslovljenu „Europska strategija za bolji internet za djecu” (COM(2012)0196),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. lipnja 2016. naslovljenu „Novi program vještina za Europu” (COM(2016)0381),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 7. prosinca 2016. naslovljenu „Poboljšanje i modernizacija obrazovanja” (COM(2016)0941),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 30. studenog 2017. o modernizaciji školskog i visokog obrazovanja(13),

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog centra za razvoj strukovnog osposobljavanja od 9. ožujka 2018. naslovljeno „Skill needs anticipation: systems and approaches. Analysis of stakeholder survey on skill needs assessment and anticipation” (Za vještine je potrebno predviđanje: sustavi i pristupi. Analiza istraživanja o procjeni i predviđanju potreba za vještinama koje su proveli dionici),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o politici iz 2017. godine naslovljeno „DigComp 2.1: Okvir digitalne kompetencije za građane s osam razina znanja i primjerima upotrebe”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje i mišljenje Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0400/2018),

A.  budući da se tehnologija sve brže razvija, da su digitalno društvo i gospodarstvo sada svakodnevica, što znači da su digitalne vještine ključne za uspješnu profesionalnu realizaciju i osobni razvoj svih građana;

B.  budući da je digitalna kompetencija ključna kompetencija za cjeloživotno učenje, kako je utvrđeno u europskom referentnom okviru priloženom Odluci Vijeća od 22. svibnja 2018.;

C.  budući da je inovativni kapacitet tehnologije uvjetovan, između ostalog, kritičkim mišljenjem, razinom digitalnih i kreativnih vještina ljudi i kvalitetom i dosegom internetske povezanosti;

D.  budući da je osnovno znanje o digitalnim tehnologijama važno za obavljanje glavnih administrativnih i svakodnevnih zadaća;

E.  budući da se procjenjuje da će tijekom sljedećih 25 godina nestati približno polovica trenutačnih radnih mjesta na svjetskoj razini, odnosno 30 % u Europskoj uniji(14), uz pojavu novih zanimanja za koja su potrebne napredne digitalne vještine;

F.  budući da digitalne vještine, čija je primjena puno šira od tržišta rada, ljudima pružaju veće mogućnosti sudjelovanja u životu društva danas i u budućnosti, olakšavaju razmjenu informacija i kulturnu razmjenu te ljudima daju veću mogućnost izražavanja mišljenja pri političkom odlučivanju;

G.  budući da je izuzetno važno da se internet ponovno pretvori u javno dobro i da se potiče aktivno e-građanstvo;

H.  budući da tehnološka transformacija u raznim industrijama znači da se digitalni alati često upotrebljavaju čak i u zanimanjima u kojima se tehnologija inače ne koristi, pri čemu se procjenjuje da će za devet od deset radnih mjesta u bliskoj budućnosti biti potrebne digitalne vještine;

I.  budući da trenutačno 44 % stanovništva EU-a u dobi od 16 do 74 godine nema osnovne digitalne vještine, a da njih 19 % nema nikakve digitalne vještine, uz znatne razlike među državama članicama, pa postoji rizik od stvaranja novog socijalnog jaza;

J.  budući da je zbog važnosti digitalnih vještina, raskoraka u vještinama koji je posebno velik između muškaraca i žena, između generacija i između različitih društvenih skupina, te zbog razlika u pogledu digitalnih vještina među državama članicama potreban zajednički odgovor u vidu mjera politike;

K.  budući da je ključno da obrazovne institucije pripreme učenike i studente na suočavanje s društvenim i gospodarskim izazovima koje donosi brz tehnološki i društveni razvoj tako što će ih naučiti odgovarajućim vještinama za prilagodbu izazovima digitalnog svijeta;

L.  budući da su pristup internetu i tehnološkoj i digitalnoj opremi i njihova upotreba promijenili načine ponašanja i odnose u društvu, posebno među mladima;

M.  budući da je cilj zajamčiti da sve škole u EU-u do 2025. imaju pristup internetskim vezama s brzinama preuzimanja/učitavanja od 1 gigabita podataka po sekundi, ali da taj cilj tek treba ostvariti;

N.  budući da pretjerana upotreba digitalne opreme kao što su računala i tableti može izazvati zdravstvene probleme i smanjiti kvalitetu života, npr. zbog pomanjkanja sna, nedovoljnog kretanja i ovisnosti;

O.  budući da strategije digitalnog učenja moraju uzeti u obzir i istraživanja o negativnim učincima koje rana upotreba tehnologije može imati na razvoj mozga male djece;

P.  budući da bi digitalne tehnologije trebale biti sastavni dio pristupa obrazovanju primjerenog dobi i usmjerenog na učenika te može pružiti nove i inovativne pristupe podučavanju i učenju; budući da je ključno sačuvati osobni kontakt studenata i predavača i prioritet dati boljitku i zdravom razvoju djece i odraslih koji se obrazuju;

Q.  budući da je potrebno bolje upotrebljavati tehnologiju kako bi se pružila potpora novim pedagoškim metodama koje su usmjerene na učenike kao aktivne sudionike s alatima za učenje temeljeno na istraživanju i za zajedničke radne prostore;

R.  budući da osnovno obrazovanje u području kibernetičke higijene, sigurnosti, zaštite podataka i medijske pismenosti mora biti primjereno dobi i usmjereno na razvoj kako bi se djeci pomoglo da uče s kritičkim razmišljanjem, da postanu aktivni građani i korisnici interneta i da sami oblikuju demokratsko digitalno društvo, donose informirane odluke i budu svjesna rizika povezanih s internetom, kao što su dezinformacije i uznemiravanje na internetu i povrede osobnih podataka, ali i u mogućnosti odgovoriti na njih; budući da bi programe poučavanja u području kibersigurnosti trebalo uvesti u kurikulume akademskog i strukovnog obrazovanja;

S.  budući da kvalitetno inovativno digitalno učenje može biti atraktivno i interaktivno, čime se nadopunjuju metode podučavanja u obliku predavanja i pružaju platforme za suradnju i stvaranje znanja;

T.  budući da svjedočimo sve većoj komercijalnoj upotrebi obrazovanja u velikim digitalnim poduzećima, koja pokušavaju utjecati na podučavanje uvođenjem opreme, programa i obrazovnih sredstava ili osposobljavanjem nastavnika;

U  budući da su državama članicama potrebne djelotvorne strategije za poboljšanje sposobnosti nastavnika kako bi se ostvarile obećane koristi od tehnologije, a tvorci politika moraju učiniti više da dobiju potporu za to;

V.  budući da javne knjižnice sudjeluju u zajedničkim naporima da se građani upoznaju s digitalnim vještinama pružajući otvorene usluge za digitalnu potporu u društvenoj okolini koja je spremna pomoći;

W.  budući da nezaposlene odrasle osobe i zaposlene osobe kojima za obavljanje posla nisu potrebne digitalne vještine često brzo zaostanu u odnosu na osobe iste dobi koje su digitalno pismenije, čime se umanjuju njihovi izgledi za zapošljavanje i povećavaju socijalne i gospodarske razlike;

X.  budući da će sve veća digitalizacija rada dovesti do nestanka mnogih zanimanja i povećati nezaposlenost; budući da nova zanimanja koja se pojave digitalizacijom mogu kompenzirati neke od izgubljenih poslova;

Y.  budući da digitalne tehnologije mogu olakšati pristup znanju i učenju i da njihova upotreba omogućava laku dostupnost i inkluzivnost svih načina obrazovanja na raznim razinama;

Z.  budući da će bez odgovarajućih i ciljanih politika digitalna transformacija najviše negativno djelovati na starije ljude i osobe s invaliditetom;

AA.  budući da žene čine samo 20 % zaposlenih u znanosti, samo 27 % diplomiranih inženjera(15) i samo 20 % diplomiranih studenata računalnih znanosti(16); budući da je udio muškaraca koji rade u digitalnom sektoru 3,1 puta veći od udjela žena; budući da samo 19 % zaposlenih u području IKT-a za šefa ima ženu, u usporedbi s 45 % zaposlenih u drugim sektorima;

AB.  budući da su mogućnosti za cjeloživotno učenje dostupnije radnicima koji su već visokokvalificirani(17);

AC.  budući da je trajni nadzor i procjena osposobljenosti u pogledu digitalnih vještina u organizacijama i među pojedincima preduvjet za učinkovitu provedbu politike;

AD.  budući da je ovladavanje osnovnim transverzalnim vještinama kao što su računanje, kritičko razmišljanje i socijalne komunikacijske vještine osnovni preduvjet za stjecanje digitalnih vještina i kompetencija;

1.  naglašava da je za stjecanje digitalnih vještina potreban koherentan pristup koji se temelji na cjeloživotnom učenju u formalnim, neformalnim i informalnim obrazovnim okruženjima, uz mjere i usmjerene intervencije koje odgovaraju potrebama različitih dobnih skupina i učenika;

2.  naglašava potencijal digitalnih tehnologija da budu potpora za prijelaz na pedagoške pristupe više usmjerene na učenika pod uvjetom da su planski i smisleno uključene u proces učenja; smatra da učenike treba usmjeriti prema inovativnim praksama stvaranja znanja „odozdo prema gore” radi istinske obrazovne transformacije;

3.  naglašava da je transformacija sustava obrazovanja i osposobljavanja na svim razinama potrebna za puno iskorištavanje mogućnosti koje nude informacijske i komunikacijske tehnologije i mediji i za razvoj vještina i kompetencija potrebnih za zadovoljavanje budućih potreba društva i tržišta rada; ponavlja da ta transformacija mora nastaviti jamčiti pravo na osobno ispunjenje, ostvariti pravu ravnotežu između relevantnih digitalnih vještina i životnih vještina te poduprijeti individualnu otpornost, kritičko razmišljanje i potencijal za inovacije;

4.  smatra da si obrazovne ustanove ne mogu priuštiti zanemarivanje ukupnog obrazovanja svojih učenika i studenata, što uključuje i njegovanje i razvoj kritičkog i sveobuhvatnog pogleda koji im omogućuje da se afirmiraju kao aktivni građani; shvaća da se kritičko razmišljanje ne može ojačati samo podučavanjem digitalnih vještina te da je bitno i opće obrazovanje;

5.  naglašava da bi, iako je ključno povećati osnovne i napredne digitalne vještine učenika, trebalo nastaviti njegovati tradicionalna i humanistička znanja i sposobnosti;

6.  podsjeća da se, kako Komisija priznaje u svojem akcijskom planu za digitalno obrazovanje iz siječnja 2018., nužna prilagodba obrazovnih institucija novim tehnologijama i inovativnim pedagoškim pristupima ne bi nikada smjela smatrati samom sebi svrhom, već instrumentom za poboljšanje kvalitete i inkluzivnosti obrazovanja;

7.  naglašava da, iako priznaje potrebu za više digitalnih vještina, učinak digitalnih tehnologija na obrazovanje danas nije lako ocijeniti, što znači da je bitno uzeti u obzir neurološka istraživanja učinaka digitalne tehnologije na razvoj mozga; stoga poziva na ulaganje u nepristrano i interdisciplinarno istraživanje raznih učinaka digitalnih tehnologija na obrazovanje te na povezivanje obrazovnih znanosti, pedagogije, psihologije, sociologije, neuroznanosti i računalne znanosti kako bi se što podrobnije shvatilo kako umovi djece i odraslih odgovaraju na digitalno okruženje, a u cilju maksimalnog povećanja koristi od upotrebe digitalne tehnologije u obrazovanju i maksimalnog smanjenja rizika; ističe potrebu za promicanjem odgovorne uporabe digitalnih alata kojom se štiti fiziološki, neuroosjetilni i bihevioristički razvoj učenika, posebno u djetinjstvu, i uspostavlja odgovarajuća ravnoteža u svakodnevnom korištenju tehnološke i digitalne opreme i u obrazovnim ustanovama i u privatnom životu;

8.  izražava žaljenje zbog toga što, iako je upotreba internetskih i mobilnih aplikacija i novih tehnologija kao što je internet stvari postala raširenija nego ikad, građani, a posebno maloljetnici, često nisu svjesni rizika povezanih s upotrebom interneta i IKT-a, primjerice povreda osobnih podataka, sveobuhvatnog praćenja krajnjih korisnika i kiberkriminaliteta; stoga poziva države članice da odgovarajuću pozornost posvete zaštiti podataka i osnovnoj kibernetičkoj higijeni u školskim programima;

9.  poziva države članice, Komisiju i obrazovne institucije da poboljšaju sigurnost djece na internetu i da pristupe rješavanju problema zlostavljanja na internetu, izloženosti štetnim i uznemirujućim sadržajima te drugih kibersigurnosnih prijetnji osmišljavanjem i provedbom programa prevencije i kampanja za podizanje razine osviještenosti; potiče države članice da nastave promicati kampanju #SafeInternet4EU;

10.  naglašava da, kako bi se postigla bolja iskustva i ishodi učenja, digitalni alati moraju biti prilagođeni potrebama učenika i da je to način na koji studenti mogu postati aktivni građani, a ne samo pasivni potrošači tehnologije;

11.  izražava žaljenje zbog toga što je učinak digitalnih tehnologija na obrazovanje ograničen unatoč tome što digitalizacija ima potencijal za poboljšanje i poticanje različitih i personaliziranih metoda učenja; posebice izražava zabrinutost zbog toga što ulaganja u području IKT-a u škole i centre za osposobljavanje još nisu dovela do priželjkivane transformacije obrazovnih praksi; podsjeća da škole i druga obrazovna okruženja trebaju pružiti potporu svim studentima i učenicima te odgovoriti na njihove specifične potrebe razvojem odgovarajućih i učinkovitih mjera za poticanje digitalnih vještina, posebno među učenicima s invaliditetom, manjinskim skupinama, zajednicama migranata, osobama koje su rano napustile školovanje te dugotrajno nezaposlenim i starijim osobama; vjeruje da se ta potpora može olakšati upotrebom novih tehnologija;

12.  primjećuje sve veći jaz između sudjelovanja muškaraca i žena u digitalnom sektoru kad je riječ o obrazovanju, profesionalnim karijerama i poduzetništvu; ističe da je od ključne važnosti osigurati rodno uravnotežen pristup promicanju IKT-a i digitalnih karijera te da bi više studentica i žena trebalo podržati u ostvarivanju karijere u digitalnom području; ističe da je važno osigurati digitalnu pismenost i sudjelovanje žena i djevojčica u obrazovanju i osposobljavanju u području IKT-a; potiče države članice da uvedu dobno primjereno obrazovanje u području IKT-a u ranim fazama školovanja, s posebnim naglaskom na mjerama za prevladavanje digitalnog jaza među spolovima i da djevojčicama osiguraju alternativne mogućnosti pristupa područjima iz skupine STEAM (znanost, tehnologija, inženjerstvo, umjetnost, matematika) jer rodni stereotipi u tim područjima i nedostatak ženskih uzora djevojčicama često predstavljaju prepreku za pristup; smatra da bi prilagođena digitalna strategija za žene, zajedno s predstojećim akcijskim planom Komisije za smanjenje rodnih razlika u tehnologijama, mogla pomoći u jačanju napora u tom području;

13.  ističe da nedostatak digitalne opreme i povezivosti u školama diljem država članica ima negativan učinak na obrazovanje studenata u području digitalnih vještina te dostupnost digitalnih didaktičkih sredstava; poziva države članice na znatna javna ulaganja kako bi se u sve škole uvela širokopojasna mreža visokog kapaciteta i da u tu svrhu iskoriste postojeće programe EU-a, osobito Instrument za povezivanje Europe, kojima se može dati potpora fizičkoj infrastrukturi širokopojasnih mreža visokog kapaciteta, te sustav kupona iz inicijative WiFi4EU; naglašava da bi napori u pogledu povezivosti i financiranja trebali posebno biti usmjereni na ruralna i zapostavljena područja te na najudaljenije i planinske regije;

14.  ističe da je obrazovnim institucijama i institucijama za osposobljavanje potrebna pomoć Unije i država članica te tijesna suradnja sa svim dionicima, privredom, lokalnim i regionalnim tijelima, zajednicama i civilnim društvom radi razvoja obrazovanja o IKT-u i medijskog obrazovanja u skladu s vlastitim pedagoškim pristupom i radi ostvarivanja teškog postupka prijelaza na digitaliziranije obrazovno okruženje; u tom pogledu ističe potrebu za sveobuhvatnim i interdisciplinarnim pristupom digitalnoj promjeni u obrazovanju;

15.  naglašava da bi nastavnici i voditelji osposobljavanja trebali biti u središtu digitalne transformacije pa je stoga i njima potrebna odgovarajuća početna priprema i trajno osposobljavanje, što mora uključivati i module o didaktičkim metodama prilagođenima dobi i usmjerenima na razvoj; insistira na tome da je za osposobljavanje potrebno izdvojiti vrijeme i da im ono ne bi smjelo biti dodatna zadaća uz ostale svakodnevne aktivnosti; naglašava da nastavnici trebaju stalno poboljšavati svoje znanje i vještine kako bi podučavali o digitalnim vještinama, čak i više nego što je to potrebno za podučavanje drugih osnovnih vještina kao što su matematika i pismenost; stoga tvrdi da je nastavnicima potreban odgovarajući, fleksibilan i visokokvalitetan kontinuirani profesionalni razvoj koji odgovara njihovim potrebama; u tom smislu pozitivno gleda na upotrebu europskih internetskih platformi za povećanje mogućnosti profesionalnog razvoja i poticanje razmjene najboljih praksi;

16.  napominje da osobe kojima je povjereno obrazovanje sada imaju veće odgovornosti zbog sve veće upotrebe digitalnih aplikacija u školskom radu; smatra da i oni moraju biti uključeni u proces učenja i korištenje tehnologije s obzirom na to da će, ako nemaju potrebne digitalne vještine, biti teže uključiti učenike u postupak učenja, što može dovesti do veće socijalne isključenosti;

17.  podupire i potiče provedbu mjera koje se odnose na digitalizaciju administrativnih postupaka u školama kako bi se dodatno smanjilo administrativno opterećenje na svim razinama;

18.  potiče države članice da promiču i financiraju regionalne i lokalne inicijative kojima se pruža potpora kvalitetnim metodama nastave kako bi se poboljšala inovacija;

19.  ističe vrijednost autonomije škola za ostvarivanje inovacije u obrazovanju;

20.  poziva Komisiju i države članice da daju odgovarajuće smjernice o pravnoj primjeni izuzeća za autorska prava u području obrazovanja i izravnom pristupu javnih neprofitnih ustanova u formalnom i informalnom obrazovanju javnim licencijama; smatra da je nastavnicima i učenicima potrebna sigurnost pri upotrebi digitalno dostupnih resursa i prenošenju i svladavanju vještina; u tom smislu preporučuje da Komisija pruži smjernice za obrazovne institucije, predavače i studente;

21.  ističe da nedostatak digitalnih alata za mobilne studente može ugroziti kvalitetu obrazovnih iskustava u Europi; potiče Komisiju da nastavi s pilot-inicijativama europske studentske iskaznice i Erasmusa bez papira u cilju njihova pokretanja u sljedećem višegodišnjem programskom razdoblju; poziva države članice da odgovorno i efektivno iskoriste financijsku potporu Unije i da promiču mogućnosti financiranja u široj javnosti i obrazovnim institucijama kako bi svi imali pristup digitalnom gradivu, alatima i rješenjima;

22.  ističe da bi vlade, u skladu s pristupom koji se temelji na cjeloživotnom učenju koje je za digitalne vještine nužno, u suradnji s dionicima kao što su poduzeća i organizacije civilnog društva, i u formalnim i neformalnim okruženjima, trebale zajamčiti održivu digitalnu transformaciju tako da nitko ne bude zanemaren;

23.  ističe da bi uključivost i inovacije trebale biti glavna načela za obrazovanje i osposobljavanje u digitalnom dobu; smatra da digitalne tehnologije ne bi smjele ojačati postojeće nejednakosti, već bi se umjesto toga trebale upotrebljavati za premošćivanje digitalnog jaza između studenata iz različitih socioekonomskih sredina i regija EU-a; ističe da pristup usmjeren na uključenost mora iskoristiti cjelokupni potencijal resursa koje daju nove digitalne tehnologije, uključujući personalizirano obrazovanje i partnerstva među obrazovnim ustanovama, te na taj način omogućiti pristup kvalitetnom obrazovanju i osposobljavanju osobama iz skupina u nepovoljnom položaju i osobama koje imaju manje mogućnosti, ali i podupirati integraciju migranata i izbjeglica;

24.  naglašava da promicanje digitalnog pristupa u obrazovanju ne znači nužno i jednak pristup mogućnostima učenja te da je, iako tehnologije postaju sve dostupnije, stjecanje osnovnih digitalnih vještina i dalje prepreka, a digitalni jaz i dalje postoji; ističe da podaci Eurostata pokazuju da se digitalni jaz ne smanjuje i da 44 % građana Europske unije nema osnovne digitalne vještine(18);

25.  ističe da složene digitalne vještine potrebne za učinkovito korištenje IKT-a ovise o stjecanju osnovnih vještina, da nisu svi ravnopravni, da veliki nedostaci i dalje postoje na osnovnim razinama, a posebno utječu na skupine u nepovoljnom položaju i na velik broj odraslih, da je za obrazovanije osobe tri puta vjerojatnije da će se koristiti internetom radi stjecanja novih vještina i stvaranja novih prilika od onih s nižim razinama obrazovanja(19) te da postoji rizik da tehnologija postane sredstvo osposobljavanja privilegiranih, a ne prilika za sve;

26.  ističe potrebu za promjenom institucionalnih i pedagoških praksi škola i drugih okruženja za učenje, uključujući i okruženja za neformalno učenje, kako bi ih se učinilo pravednijim dajući suštinski raznolike i dubinske strukture potpore za sve, posebno one koji pripadaju skupinama izloženima riziku od isključenosti, kao što su nezaposleni, migranti, niskokvalificirani radnici, osobe s invaliditetom i starije osobe;

27.  preporučuje da države članice razviju programe digitalne pismenosti za europske manjinske i regionalne jezike i u programe svojih škola, sveučilišta i visokih strukovnih škola uvedu obuku u području jezičnih tehnologija i alata; još jednom ističe činjenicu da je pismenost i dalje bitan čimbenik i apsolutni preduvjet za ostvarivanje napretka u digitalnoj uključenosti zajednica;

28.  ističe da bi države članice trebale pružati potrebnu potporu obrazovnim ustanovama kako bi se bi unaprijedila digitalizacija jezika u EU-u; preporučuje da škole diljem EU-a koriste digitalne tehnologije za povećanje korištenja prekograničnih obrazovnih razmjena putem videokonferencija i virtualnih učionica; ističe da bi škole diljem EU-a mogle imati koristi od prekograničnog pristupa digitalnom sadržaju;

29.  ističe ključnu ulogu knjižnica u pružanju digitalnih usluga građanima te u osiguravanju dostupnosti učenja i usluga na internetu u sigurnom okruženju otvorenom za sve; stoga preporučuje da se ti napori na odgovarajući način financiraju u okviru europskih, nacionalnih, regionalnih i lokalnih programa, uz međusobno nadopunjavanje, te da se knjižnicama da veće priznanje za ključnu ulogu koju imaju u razvoju medijske pismenosti;

30.  poziva na prelazak na neformalnije učenje i više mogućnosti osposobljavanja na radnom mjestu i insistira na potrebi za visokokvalitetnim i uključivim sustavima obrazovanja i osposobljavanja koji imaju dovoljno resursa; smatra da su mogućnosti za prekvalifikaciju i usavršavanje ključne, pri čemu relevantne sastavnice digitalnih vještina trebaju biti obuhvaćene programima osposobljavanja na radnom mjestu i posebnim rješenjima za osposobljavanje zaposlenika malih i srednjih poduzeća (MSP); ističe važnost jačanja veza između obrazovanja i zapošljavanja te uloge cjeloživotne profesionalne orijentacije i savjetovanja kao potpore pristupu prikladnom, fleksibilnom i visokokvalitetnom osposobljavanju i razvoju karijere;

31.  naglašava da pripravništvo u digitalnom sektoru može pomoći studentima i mlađim odraslim osobama da steknu praktične digitalne vještine na radnome mjestu; u tom kontekstu pozdravlja novi pilot-projekt kojim se uvodi pripravništvo digitalnih prilika („Digital Opportunity Traineeships”) u okviru programa Erasmus+ i Obzor 2020.; poziva na obnovu poticaja u tom smjeru u programima iz novog višegodišnjeg financijskog okvira (VFO);

32.  preporučuje državama članicama da u bliskoj suradnji s lokalnim zajednicama i pružateljima usluga obrazovanja i osposobljavanja osobama s ograničenim digitalnim vještinama omoguće pristup usavršavanju, čime će im se pružiti prilika da steknu minimalnu razinu digitalne kompetencije;

33.  poziva države članice da u suradnji s poduzećima, lokalnim i regionalnim zajednicama, centrima za obrazovanje i osposobljavanje i dionicima civilnog društva poduzmu korake za utvrđivanje postojećih nedostataka u vještinama, povećaju razinu digitalne i internetske pismenosti, ali i povećaju medijsku pismenost, posebno među maloljetnicima, te ostvare visoku razinu digitalne povezanosti i uključenosti;

34.  pozdravlja sudjelovanje poduzeća u osnivanju i financiranju škola;

35.  pozdravlja uspostavu strateških partnerstava između akademskih i istraživačkih institucija te javnih i privatnih partnera kao dio ključne mjere br. 2 programa Erasmus+ u cilju uspostave centara izvrsnosti u području IKT-a i poticanja razvoja tehnoloških novoosnovanih poduzeća;

36.  podsjeća da su odgovarajuća ocjena i nadzor ključnih vještina od presudne važnosti za postizanje napretka; pozdravlja razvoj alata na razini EU-a namijenjenih organizacijama (npr. okvir digitalnih kompetencija i referentni okvir ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje) i pojedincima (npr. SELFIE); ustraje, međutim, u tome da metode procjene stvarnih digitalnih vještina moraju biti dinamične, fleksibilne i stalno se ažurirati i prilagođavati potrebama korisnika, te da se moraju mnogo više primjenjivati na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini u cijeloj Uniji;

37.  poziva države članice da surađuju s Komisijom kako bi osigurale da je alat za samopreispitivanje SELFIE dostupan na regionalnim i manjinskim jezicima država članica;

38.  pozdravlja to što su politike Unije sve više usredotočene na digitalne vještine i obrazovanje, što je ponajprije vidljivo u akcijskom planu za digitalno obrazovanje, koji se temelji na nizu uspješnih inicijativa politike malih koraka kao što su Europski tjedan programiranja, Koalicija za digitalne vještine i radna mjesta te poziv iz Sofije za djelovanje na području digitalnih vještina i obrazovanja; smatra da bi poučavanje programiranja trebalo biti dio šireg obrazovnog pristupa informacijskoj tehnologiji te kritičkog i računalnog razmišljanja;

39.  primjećuje, međutim, da te inicijative Unije često potječu od različitih glavnih uprava Komisije, čime se sprečava koordinirani pristup politici digitalnih vještina;

40.  podupire povećanje iznosa dostupnih sredstava za digitalne vještine u idućoj generaciji programâ VFO-a; insistira na potrebi da Komisija promiče sinergije i osigura koordinaciju između tih programa, uključujući Erasmus+, Obzor Europa, InvestEU i Digitalna Europa, a kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri povećala učinkovitost financiranja razvoja visokokvalitetnih digitalnih vještina i kako bi se ostvarili trajni rezultati za učenike svih dobi i iz svih sredina; osim toga ističe potrebu za izdvajanjem sredstava u okviru tih programa i europskih strukturnih i investicijskih fondova za digitalizaciju knjižnica, arhiva i muzeja kako bi se povećala i poboljšala njihova upotreba u obrazovanju i kulturi;

41.  naglašava potrebu da Unija razvije kapacitete u područjima kao što su umjetna inteligencija, veliki podaci, softverski inženjering, kvantno računalstvo i web-dizajn; u tom kontekstu pozdravlja komponentu digitalnih vještina u programu Digitalna Europa;

42.  potiče veću sinergiju među državama članicama i ostatkom svijeta u području internetskog obrazovanja i aktivnog e-građanstva s pomoću raznih mehanizama i programa EU-a za vanjsko djelovanje, uključujući Erasmus Mundus;

43.  ističe da otvoreni podaci i sredstva i metode kolaborativne digitalne tehnologije mogu omogućiti inovaciju u obrazovanju i dodatno razviti otvorenu znanost te tako doprinijeti blagostanju i poduzetničkom duhu europskog gospodarstva; međutim, ističe da su prikupljanje podataka o digitalizaciji u institucijama za obrazovanje i osposobljavanje te o uporabi digitalnih tehnologija u učenju ključni doprinosi za osmišljavanje politika; stoga preporučuje Komisiji i državama članicama da prikupe podatke o stupnju povezanosti institucija za obrazovanje i osposobljavanje i mehanizama za izdavanje digitalno potvrđenih kvalifikacija i potvrđivanje vještina stečenih digitalnim putem, što je cilj akcijskog plana za digitalno obrazovanje;

44.  izražava žaljenje zbog toga što na razini EU-a nije izrađena sveobuhvatna strategija za digitalne vještine, dok su posljedice digitalne transformacije za unutarnje tržište EU-a očite; smatra da razlike među državama članicama jasno ukazuju na potrebu za takvom strategijom;

45.  ističe da bi trebalo sastaviti preporuke za minimalnu razinu digitalne kompetencije koju bi učenici trebali usvojiti tijekom školovanja; stoga poziva na uvođenje posebnog modula o IKT-u u svim državama članicama koji bi se temeljio, na primjer, na modulu IKT-a u okviru istraživanja PISA, te na uključivanje nastavnika u njegovo osmišljavanje i provedbu; ističe da bi modul o IKT-u trebao biti osmišljen tako da se zajamči da obrazovne ustanove u državama članicama imaju za cilj istu razinu digitalne kompetencije s pomoću kontinuiranog ocjenjivanja, a ne na temelju testiranja, i tako da se svi problemi brzo identificiraju; potiče države članice da razmjenjuju iskustva i najbolje prakse, posebno kad je riječ o inovacijama u području obrazovanja;

46.  smatra da Akcijski plan za digitalno obrazovanje treba smatrati prvim korakom prema sveobuhvatnoj strategiji EU-a za digitalno obrazovanje i vještine zasnovanoj na cjeloživotnom učenju, kojom se može pružiti koordiniraniji okvir politika i koja se istodobno može prilagođavati realnoj situaciji koja se mijenja; stoga poziva Komisiju da kritički ocijeni 11 mjera u okviru akcijskog plana, što obuhvaća i njihovu društvenu uključivost, kako bi se pripremila za reviziju u sredini razdoblja 2020. godine; podsjeća da bi odgovarajuća revizija trebala podrazumijevati spremnost na usmjeravanje samo na mjere s najboljim rezultatima, izbacivanje mjera kojima se ne ostvaruju rezultati i razvoj novih mjera kad je to potrebno; naglašava da je trenutačno očit propust u akcijskom planu poboljšanje digitalnih vještina suradnjom s pružateljima neformalnog učenja i odraslog stanovništva do kojeg je teško doći;

47.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)

SL L 112, 2.5.2018., str. 42.

(2)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0247.

(3)

SL C 337, 20.9.2018., str. 135.

(4)

SL C 11, 12.1.2018., str. 44.

(5)

SL C 316, 22.9.2017., str. 182.

(6)

SL C 316, 22.9.2017., str. 76.

(7)

SL C 443, 22.12.2017., str. 31.

(8)

SL C 189, 4.6.2018., str. 1.

(9)

SL C 189, 15.6.2017., str. 15.

(10)

SL C 484, 24.12.2016., str. 1.

(11)

SL C 398, 22.12.2012., str. 1.

(12)

SL C 372, 20.12.2011., str. 1.

(13)

SL C 164, 8.5.2018., str. 24.

(14)

http://eskills-scale.eu/fileadmin/eskills_scale/all_final_deliverables/scale_digitalisation_report.pdf

(15)

Europska komisija, Pregled obrazovanja i osposobljavanja za 2017.

(16)

Europska komisija, Women in the Digital Age (Žene u digitalnom dobu), Luxembourg, 2018.

(17)

Europska komisija, Zajedničko izvješće o zapošljavanju za 2018.

(18)

Eurostat, 2016.

(19)

Radni dokument službi Komisije od 9. listopada 2008. naslovljen „Uporaba IKT-a za potporu inovacijama i cjeloživotnom učenju za sve – izvješće o napretku” (SEC(2008)2629).


OBRAZLOŽENJE

Tehnologija se razvija brže nego ikad prije i mijenja mnoge aspekte naših života. To se odnosi i na tržište rada: uvođenje različitih tehnologija mijenja većinu zanimanja u svim sektorima.

Zbog toga je potrebna odgovarajuća reakcija naših obrazovnih sustava ako želimo obrazovati građane, zaposlenike, poslodavce i poduzetnike za budućnost.

U svakodnevnom je životu za obavljanje osnovnih administrativnih poslova i za društvenu interakciju često potrebno raspolagati osnovnim digitalnim kompetencijama. Automatizacija, robotizacija i digitalizacija utjecat će na postojeća radna mjesta. Neka od njih možda će nestati, no otvorit će se nova radna mjesta. Ono što je sigurno jest da će se većina zanimanja i svakodnevnih zadaća mijenjati s uvođenjem tehnologija u društvo i na radna mjesta.

S obzirom na sve te brze tehnološke promjene, obrazovni sustavi teško se prilagođavaju, ne samo u pogledu upotrebe novih tehnologija, nego i u pogledu podučavanja vještinama i obučavanja nastavnika i voditelja obuka koji su nam za to potrebni.

Izvjestiteljica stoga smatra da nam taj razvoj situacije daje mogućnost da preispitamo obrazovanje u digitalnom dobu.

Izvjestiteljica posebice naglašava:

I. Stjecanje digitalnih vještina ide ruku pod ruku s pristupom koji se temelji na cjeloživotnom učenju.

Ne samo da je za ispunjavanje svih potreba nužna preobrazba sustava obrazovanja i osposobljavanja na svim razinama, nego je ujedno potrebno da se svim dobnim skupinama pruži mogućnosti za dokvalifikaciju i prekvalifikaciju.

II. Škole su polazišna točka za obrazovanje u području digitalnih vještina, a nastavnici bi trebali biti u središtu te transformacije.

Postoji velika razlika između država članica u pogledu razine digitalnih vještina. Obrazovanje u području digitalnih vještina počinje u školi, no unatoč pozivima i mogućnostima financiranja na razini EU-a neke škole, nažalost, čak ni nemaju internetsku vezu. Izvjestiteljica naglašava da nepovezanost dovodi do nemogućnosti obrazovanja u području digitalnih vještina.

III. Za digitalnu transformaciju nije dovoljno samo obrazovanje u području digitalnih vještina. Umjesto toga, njezine posljedice imaju potencijal za mijenjanje metoda podučavanja.

Nažalost, taj se potencijal ne koristi u cijelosti jer i sami nastavnici trebaju biti obrazovani. Izvjestiteljica ustraje u tome da je za uspješnu transformaciju nastavnicima potrebno pružiti odgovarajuću pomoć i osposobljavanje. S obzirom na to da su nastavnici već pod znatnim pritiskom na radu, to ne bi smjela biti dodatna zadaća kojom bi se taj pritisak još više povećao.

IV. Potrebna je strategija na razini Europske unije.

Na razini EU-a postoje mnoge inicijative, kao što je akcijski plan za digitalno obrazovanje i nekoliko obećavajućih inicijativa malih razmjera (npr. Europski tjedan programiranja, Koalicija za digitalne vještine i radna mjesta, inicijative za medijsku pismenost). Međutim, mnoge inicijative pokrenule su različite glavne uprave Europske komisije. Pristup bi bio učinkovitiji kad bi postojala veća razina koordinacije i suradnje među različitim službama. Akcijski plan treba smatrati prvim korakom prema sveobuhvatnijoj strategiji EU-a.

V. Trebalo bi razviti usklađenu metodu za ocjenjivanje digitalnih vještina.

Trenutačno postoje alati za ocjenjivanje razine digitalnih vještina, kao što je okvir digitalnih kompetencija. Međutim, takvi alati funkcioniraju na temelju samoocjenjivanja. Izvjestiteljica poziva na razvijanje modula PISA kako bi se mogla ispitati točna razina digitalnih vještina. Time bi se dobio uvid u obrazovne metode na razini država članica i na svjetskoj razini te bi se stvorile mogućnosti za razmjenu najbolje prakse.

Digitalnom transformacijom nude se mnoge mogućnosti u području obrazovanja i gospodarstva. Međutim, potreban je odgovarajući odgovor politike. Bez tog odgovora postoji rizik od stvaranja novog socijalnog jaza.


MIŠLJENJE Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (10.10.2018)

upućeno Odboru za kulturu i obrazovanje

o obrazovanju u digitalnom dobu: izazovi, prilike i pouke za osmišljavanje politika EU-a

(2018/2090(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Tamás Deutsch

PRIJEDLOZI

Odbor za industriju, istraživanje i energetiku poziva Odbor za kulturu i obrazovanje da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  ističe ključnu ulogu svima dostupnog obrazovanja, osposobljavanja i prekvalifikacija kao najboljeg oblika ulaganja u budućnost EU-a; naglašava da je obrazovanje od strateške važnosti za zapošljivost, rast, konkurentnost, inovacije i socijalnu koheziju; čvrsto vjeruje da digitalna transformacija ima velik utjecaj na obrazovne sustave; naglašava da su digitalne kompetencije od sve veće važnosti za svakog pojedinca i da će pomoći u stvaranju inkluzivnog društva te ističe da će u budućnosti gotovo svi poslovi, usluge i svakodnevne aktivnosti iziskivati digitalne vještine i podatkovnu pismenost;

2.  naglašava da bi se, u kontekstu brze digitalne i društvene transformacije, kroz obrazovni sustav trebao od rane dobi i tijekom života razvijati uravnotežen skup vještina i kompetencija koje potiču otpornost, kritičko razmišljanje, dobrobit i inovacijski potencijal pojedinca; ističe da je hitno potrebno težiti sinergiji između relevantnih digitalnih vještina i životnih vještina(1) te ključnih kompetencija(2) (posebno osobnih, društvenih i poduzetničkih vještina);

3.  pozdravlja Komunikaciju Komisije od 17. siječnja 2018. o akcijskom planu za digitalno obrazovanje (COM(2018)0022) i prijedlog Komisije da se uspostavi program Digitalna Europa; podsjeća na važnost ostvarenja jedinstvenog digitalnog tržišta s pomoću iskorištavanja svih mogućnosti novih tehnologija kao sredstva za poticanje inovacija u europskim obrazovnim sustavima i naglašava potrebu za učinkovitim razvojem digitalnih kompetencija; naglašava da je uz digitalnu transformaciju potrebna obrazovna potpora, čime se građanima omogućuje prijelaz na nove profesionalne i društvene uloge; naglašava da digitalizacija ima dvostruki utjecaj na obrazovne sustave: prvo, građani bi trebali biti spremni na cjeloživotno učenje u svijetu koji postaje sve više digitaliziran, i drugo, digitalna transformacija trebala bi se primijeniti i na obrazovne sustave kako bi obrazovni djelatnici stekli odgovarajuće vještine;

4.  naglašava da je obrazovanje važno za pružanje pomoći pojedincima u efektivnoj uporabi informacijskih i komunikacijskih tehnologija, za pripremu na brzu prilagodbu promjenama izazvanim digitalizacijom i za aktivno sudjelovanje u oblikovanju procesa digitalizacije; naglašava, nadalje, da je dostatna infrastruktura koja nudi visokokvalitetnu i pristupačnu povezivost za sve građane od velike važnosti i da je njezino uvođenje potrebno popratiti prikladnim osposobljavanjem kako bi se zajamčila učinkovita uporaba; ističe potrebu za premošćivanjem digitalnog jaza kako bi se zajamčila digitalna dostupnost stvaranjem okruženja koje pogoduje ulaganjima i jačanjem digitalne infrastrukture kao što su širokopojasne mreže vrlo visokog kapaciteta; naglašava važnu ulogu koju Instrument za povezivanje Europe ima u pružanju fizičke infrastrukture za širokopojasne mreže visokog kapaciteta; ističe važnost većeg financiranja i ulaganja radi postizanja strateških ciljeva povezivosti EU-a;

5.  ističe ključnu ulogu širokopojasnih mreža vrlo visokog kapaciteta, kibersigurnosti, lanca blokova i umjetne inteligencije kao okosnica budućih programa obrazovanja i osposobljavanja; naglašava važnost uvođenja nastave programiranja u sve škole, sveučilišta i visoke škole i poticanja škola da sudjeluju u Europskom tjednu programiranja; ističe da nastava programiranja može pridonijeti sprečavanju opasnosti od prijevara i lažnih vijesti na internetu i na društvenim mrežama te naglašava potrebu da toj nastavi pristup imaju i osobe koje možda ne pohađaju te programe u sklopu obrazovnih sustava; ističe važnost cjeloživotnog učenja u razvoju digitalnih vještina i alata potrebnih za potporu procesima povezanima s umjetnom inteligencijom i kibersigurnošću; ističe da bi programe poučavanja u području kibersigurnosti trebalo uvesti u kurikulume akademskog i strukovnog obrazovanja; poziva na dovoljna ulaganja u istraživanje i inovacije, npr. u tehnologije 5G, umjetnu inteligenciju i kibersigurnost;

6.  ističe da je potrebno hitno razviti širok raspon digitalnih vještina koje će biti potrebne pojedincima i poduzećima u gospodarstvu koje se sve više digitalizira; naglašava ulogu koju u tom kontekstu mogu imati digitalna inovacijska čvorišta; ističe važnost digitalnih kompetencija u ocjeni pouzdanosti informacija na internetu; ističe važnost osmišljavanja posebnih rješenja za osposobljavanje osoba koje rade u malim i srednjim poduzećima i za prekvalifikaciju nezaposlenih osoba, ali i važnost osmišljavanja sadržaja digitalnog osposobljavanja i infrastrukture dostupne svima; naglašava potrebu za jačanjem veza i aktivnog dijaloga između obrazovanja i zapošljavanja i prepoznaje važnost poticanja naukovanja koje obuhvaća učenje na temelju rada; napominje da će zbog digitalne transformacije neki od današnjih poslova nestati, a da će u budućnosti nastati novi poslovi; podsjeća na potrebu da se mladi potiču na studiranje u područjima IKT-a te prirodnih znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (engl. STEM); kao korak u tom smjeru pozdravlja inicijativu za mogućnost obavljanja prakse u digitalnom sektoru te naglašava da bi trebalo uključiti i poticati jednak pristup i jednako učenje digitalnih vještina i za žene i djevojčice; ističe da bi trebalo sastaviti preporuke za minimalnu razinu digitalnih kompetencija koje bi učenici trebali usvojiti tijekom školovanja te da je u nastavni program potrebno uvesti i privatnost, sigurnost i osnovnu zaštitu od zlonamjernih aktivnosti; ističe da je potrebno potaknuti poduzetničke kompetencije i poduzetnički način razmišljanja te pružiti potporu digitalnom poduzetništvu; naglašava ulogu koju Europski institut za inovacije i tehnologiju te zajednice znanja i inovacija imaju u povezivanju poslovanja, istraživanja i obrazovanja u trokut znanja; naglašava ulogu inkubatora na kampusima i ističe da je na europskim sveučilištima potrebno razviti više inkubatorskih programa;

7.  ističe da digitalna transformacija na radnom mjestu obuhvaća promjene i izazove povezane s prilagodbom za same ljudske resurse; stoga naglašava važnost pružanja potpore osposobljavanju i cjeloživotnom učenju s naglaskom na razvoju digitalnih vještina u sinergiji sa životnim vještinama i ključnim kompetencijama koje su od suštinske važnosti za otpornost, osnaživanje i dobrobit radne snage u tranziciji;

8.  podsjeća da digitalne tehnologije i pristup podacima omogućuju inovacije u obrazovanju; ističe da je važno raspolagati otvorenim podacima kao obrazovnim resursom i alatom za daljnji razvoj otvorene znanosti.

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

9.10.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

48

1

3

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Zigmantas Balčytis, Bendt Bendtsen, Jonathan Bullock, Jerzy Buzek, Reinhard Bütikofer, Angelo Ciocca, Edward Czesak, Jakop Dalunde, Christian Ehler, Fredrick Federley, Ashley Fox, Theresa Griffin, Igor Gräzin, András Gyürk, Hans-Olaf Henkel, Eva Kaili, Barbara Kappel, Krišjānis Kariņš, Seán Kelly, Jeppe Kofod, Jaromír Kohlíček, Peter Kouroumbashev, Zdzisław Krasnodębski, Miapetra Kumpula-Natri, Christelle Lechevalier, Tilly Metz, Csaba Molnár, Nadine Morano, Dan Nica, Morten Helveg Petersen, Miroslav Poche, Carolina Punset, Julia Reda, Paul Rübig, Sven Schulze, Dario Tamburrano, Patrizia Toia, Vladimir Urutchev, Kathleen Van Brempt, Martina Werner, Lieve Wierinck, Flavio Zanonato, Carlos Zorrinho, Pilar del Castillo Vera

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Pilar Ayuso, Pervenche Berès, Tamás Deutsch, Jens Geier, Françoise Grossetête, Benedek Jávor, Werner Langen, Sofia Sakorafa

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

48

+

ALDE

Fredrick Federley, Igor Gräzin, Morten Helveg Petersen, Carolina Punset, Lieve Wierinck

ECR

Edward Czesak, Ashley Fox, Hans-Olaf Henkel, Zdzisław Krasnodębski

ENF

Angelo Ciocca, Barbara Kappel, Christelle Lechevalier

PPE

Pilar Ayuso, Bendt Bendtsen, Jerzy Buzek, Pilar del Castillo Vera, Tamás Deutsch, Christian Ehler, Françoise Grossetête, András Gyürk, Krišjānis Kariņš, Seán Kelly, Werner Langen, Nadine Morano, Paul Rübig, Sven Schulze, Vladimir Urutchev

S&D

Zigmantas Balčytis, Pervenche Berès, Jens Geier, Theresa Griffin, Eva Kaili, Jeppe Kofod, Peter Kouroumbashev, Miapetra Kumpula-Natri, Csaba Molnár, Dan Nica, Miroslav Poche, Patrizia Toia, Kathleen Van Brempt, Martina Werner, Flavio Zanonato, Carlos Zorrinho

VERTS/ALE

Reinhard Bütikofer, Jakop Dalunde, Benedek Jávor, Tilly Metz, Julia Reda

1

-

EFDD

Dario Tamburrano

3

0

EFDD

Jonathan Bullock

GUE/NGL

Jaromír Kohlíček, Sofia Sakorafa

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

(1)

Svjetska zdravstvena organizacija definira životne vještine kao „sposobnosti prilagodljivog i pozitivnog ponašanja koje pojedincima omogućuju da se uspješno nose sa zahtjevima i izazovima svakodnevnog života.[...] Ključni skup životnih vještina obuhvaća: donošenje odluka, rješavanje problema, kreativno razmišljanje, učinkovitu komunikaciju, vještine u međuljudskim odnosima, samosvijest, empatiju, nošenje s emocijama, nošenje sa stresom”.

(2)

Preporuka Vijeća o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje donesena 22. svibnja 2018.


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

20.11.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

26

0

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Isabella Adinolfi, Dominique Bilde, Nikolaos Chountis, Silvia Costa, Mircea Diaconu, Damian Drăghici, Angel Dzhambazki, María Teresa Giménez Barbat, Giorgos Grammatikakis, Petra Kammerevert, Svetoslav Hristov Malinov, Rupert Matthews, Luigi Morgano, Yana Toom, Helga Trüpel, Sabine Verheyen, Julie Ward, Theodoros Zagorakis, Bogdan Andrzej Zdrojewski, Milan Zver

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Norbert Erdős, Santiago Fisas Ayxelà, Dietmar Köster, Emma McClarkin, Michel Reimon

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Nicola Danti, Tomáš Zdechovský


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

26

+

ALDE

Mircea Diaconu, María Teresa Giménez Barbat, Yana Toom

ECR

Angel Dzhambazki, Emma McClarkin, Rupert Matthews

EFDD

Isabella Adinolfi

GUE/NGL

Nikolaos Chountis

PPE

Norbert Erdős, Santiago Fisas Ayxelà, Svetoslav Hristov Malinov, Sabine Verheyen, Theodoros Zagorakis, Tomáš Zdechovský, Bogdan Andrzej Zdrojewski, Milan Zver

S&D

Silvia Costa, Nicola Danti, Damian Drăghici, Giorgos Grammatikakis, Petra Kammerevert, Dietmar Köster, Luigi Morgano, Julie Ward

VERTS/ALE

Michel Reimon, Helga Trüpel

0

-

 

 

1

0

ENF

Dominique Bilde

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Posljednje ažuriranje: 10. prosinca 2018.Pravna napomena