Postupak : 2018/0060(COD)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0440/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0440/2018

Rasprave :

PV 13/03/2019 - 23
CRE 13/03/2019 - 23

Glasovanja :

PV 13/12/2018 - 9.1
CRE 13/12/2018 - 9.1
PV 14/03/2019 - 11.6
CRE 14/03/2019 - 11.6

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2019)0208

IZVJEŠĆE     ***I
PDF 674kWORD 91k
7.12.2018
PE 629.418v02-00 A8-0440/2018

o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu minimalnog pokrića gubitka za neprihodujuće izloženosti

(COM(2018)0134 – C8-0117/2018 – 2018/0060(COD))

Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku

Izvjestitelji: Esther de Lange, Roberto Gualtieri

NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu minimalnog pokrića gubitka za neprihodujuće izloženosti

(COM(2018)0134 – C8-0117/2018 – 2018/0060(COD))

(Redovni zakonodavni postupak prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0134),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0117/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 12. srpnja 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 27. lipnja 2018.(2),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0440/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Izmjena    1

AMANDMANI EUROPSKOG PARLAMENTA(3)*

na Prijedlog Komisije

---------------------------------------------------------

2018/0060 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu minimalnog pokrića gubitka za neprihodujuće izloženosti

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke(4),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(5),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Utvrđivanje sveobuhvatne strategije za rješavanje problema neprihodujućih izloženosti važan je cilj za Uniju u pogledu njezina nastojanja da učini financijski sustav otpornijim. Iako je odgovornost za rješavanje problema neprihodujućih izloženosti prije svega na bankama i državama članicama, postoji i jasan interes Unije u pogledu smanjenja postojećih visokih razina neprihodujućih izloženosti i sprečavanja njihova pretjeranog akumuliranja u budućnosti te u pogledu sprečavanja nastanka rizika na razini sustava u nebankarskom sektoru. S obzirom na povezanost bankarskih i financijskih sustava u Uniji, u kojoj banke posluju u više područja nadležnosti i država članica, prisutan je značajan potencijal za pojavu učinaka prelijevanja među državama članicama, ali i na Uniju u cjelini, i to i u smislu gospodarskog rasta i financijske stabilnosti.

(1.a)  Potrošače ne bi trebalo smatrati isključivo odgovornima za uzrokovanje ozbiljnog akumuliranja neprihodujućih izloženosti tijekom godina financijske krize. U nekim su državama članicama nekretninski baloni nastali prekomjernim oslanjanjem na rast cijena nekretnina. Dijelovi bankarskog sektora doprinijeli su tome neopreznim praksama kreditiranja. Dodatni čimbenik koji je doprinio bio je način prenošenja i provedbe Direktive o zakašnjelim plaćanjima (Direktiva 2011/7/EU) na nacionalnoj razini. Prava potrošača u pogledu prodaje neprihodujućih izloženosti trebalo bi zaštititi direktivom.

(2)  Integrirani financijski sustav povećat će otpornost europske monetarne unije na negativne šokove jer će se olakšati prekogranična podjela rizika s privatnim sektorom uz istodobno smanjenje potrebe za podjelom rizika s javnim sektorom. Da bi se ostvarili ti ciljevi, Unija bi trebala dovršiti bankovnu uniju i nastaviti razvijati uniju tržišta kapitala. Rješavanje ▌mogućeg akumuliranja neprihodujućih izloženosti u budućnosti ključno je za jačanje bankarske unije jer je od ključne važnosti za osiguravanje tržišnog natjecanja u bankarskom sektoru, očuvanje financijske stabilnosti i poticanje kreditiranja u cilju otvaranja radnih mjesta i ostvarenja rasta u Uniji.

(3)  Vijeće je u srpnju 2017. u svojem „Akcijskom planu za rješavanje problema loših kredita u Europi” pozvalo razne institucije da provedu odgovarajuće mjere kako bi se dodatno odgovorilo na velik broj neprihodujućih izloženosti u Uniji i spriječilo njihovo akumuliranje u budućnosti. U Akcijskom planu utvrđuje se sveobuhvatan pristup koji je usmjeren na kombinaciju komplementarnih mjera politike u četiri područja: i. nadzor i regulacija banaka; ii. reforma okvira za restrukturiranje, nesolventnost i povrat duga; iii. razvoj sekundarnih tržišta za imovinu umanjene vrijednosti; iv. poticanje restrukturiranja bankarskog sustava. Mjere u tim područjima trebalo bi donijeti na nacionalnoj razini te po potrebi na razini Unije. Komisija je sličnu namjeru najavila u svojoj „Komunikaciji o dovršetku bankarske unije” od 11. listopada 2017.(6) u kojoj se pozvalo na donošenje sveobuhvatnog paketa mjera za rješavanje problema loših kredita u Uniji.

(4)  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013.(7) zajedno s Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013.(8) čini pravni okvir kojim se uređuju bonitetna pravila za institucije. Uredba (EU) br. 575/2013 sadržava, među ostalim, odredbe koje se izravno primjenjuju na institucije za određivanje njihova regulatornog kapitala. Stoga je potrebno postojeća bonitetna pravila u Uredbi (EU) br. 575/2013 koja se odnose na regulatorni kapital dopuniti s odredbama kojima se propisuje odbitak od regulatornog kapitala u slučajevima kada neprihodujuće izloženosti nisu dovoljno pokrivene rezervacijama ili drugim ispravcima. To bi zapravo dovelo do uspostave bonitetnog zaštitnog mehanizma za neprihodujuće izloženosti koji će se dosljedno primjenjivati na sve institucije u Uniji i uključivalo bi i institucije koje su aktivne na sekundarnom tržištu.

(5)  Bonitetni zaštitni mehanizam ne bi trebao sprečavati nadležna tijela u izvršavanju njihovih nadzornih ovlasti u skladu s Direktivom 2013/36/EU. Ako nadležna tijela u pojedinačnim slučajevima ustanove da, unatoč primjeni bonitetnog zaštitnog mehanizma za neprihodujuće izloženosti uspostavljenog ovom Uredbom, neprihodujuće izloženosti određene institucije nisu u dovoljnoj mjeri pokrivene, ona mogu primijeniti nadzorne ovlasti predviđene u Direktivi 2013/36/EU, uključujući ovlast iz članka 104. stavka 1. točke (d) te Direktive. Posljedično je moguće da nadležna tijela na osnovi svakog pojedinačnog slučaja nadilaze zahtjeve ove Uredbe za potrebe osiguranja dostatnog pokrića za neprihodujuće izloženosti.

(6)  Za potrebe primjene bonitetnog zaštitnog mehanizma, primjereno je u Uredbu (EU) br. 575/2013 uvesti jasan skup uvjeta za klasifikaciju neprihodujućih izloženosti. Kako su u Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 680/2014 već utvrđeni kriteriji za neprihodujuće izloženosti za potrebe nadzornog izvješćivanja, primjereno je da se klasifikacija neprihodujućih izloženosti temelji na tom postojećem okviru. Provedbena uredba Komisije (EU) br. 680/2014 odnosi se na izloženosti u statusu neispunjavanja obveza kako su definirane za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik i izloženosti s umanjenom vrijednošću u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom. Kako mjere restrukturiranja mogu utjecati na to je li izloženost klasificirana kao neprihodujuća, kriteriji klasifikacije dopunjeni su jasnim kriterijima o učinku mjera restrukturiranja. Mjere restrukturiranja trebale bi biti usmjerene na vraćanje dužnika na status održive prihodujuće otplate i trebale bi biti usklađene sa zahtjevima EU-a za zaštitu potrošača, ali mogu imati različite razloge i posljedice. Stoga je primjereno propisati da mjera restrukturiranja koja se odobri za neprihodujuću izloženost ne uzrokuje da se ta izloženost prestane klasificirati kao neprihodujuća, osim ako su ispunjeni određeni strogi kriteriji za prestanak klasifikacije izloženosti kao takve.

(7)  Što je dulje izloženost neprihodujuća, manje je vjerojatno da će se njezina vrijednost nadoknaditi. Stoga bi dio izloženosti koji bi trebalo pokriti rezervacijama, drugim ispravcima ili odbicima trebalo s vremenom povećati, prema unaprijed utvrđenim rokovima. Stoga bi neprihodujuće izloženosti koje je otkupila institucija trebale podlijegati rokovima koji počinju teći od dana kada je neprihodujuća izloženost prvotno klasificirana kao neprihodujuća, a ne od dana njezina otkupa. U tu svrhu prodavatelj treba kupcu pružiti informacije koje se odnose na dan kada je izloženost klasificirana kao neprihodujuća.

(7.a)  Djelomične otpise trebalo bi uzeti u obzir pri izračunu specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik. Potrebno je primijeniti izvornu vrijednost izloženosti prije djelomičnog otpisa kako bi se izbjeglo dvostruko brojanje otpisa. Uvrštavanje djelomičnih otpisa na popis stavki koje se mogu primijeniti za ispunjavanje zahtjeva zaštitnog mehanizma trebalo bi potaknuti institucije na pravovremeno priznavanje otpisa. U slučaju neprihodujućih izloženosti koje je otkupila institucija po cijeni nižoj od iznosa koji dužnik duguje, otkupitelj bi trebao postupati s razlikom između otkupne cijene i iznosa koji dužnik duguje na isti način kao i s djelomičnim otpisom za potrebe bonitetnog zaštitnog mehanizma.

(8)  Općenito se očekuje da će osigurane neprihodujuće izloženosti dovesti do manjeg gubitka nego neosigurane neprihodujuće izloženosti jer institucija na temelju kreditne zaštite s kojom je osigurana neprihodujuća izloženost pored općeg potraživanja od dužnika koji nije ispunio svoje obveze ima pravo na specifično potraživanje po imovini ili od treće osobe. U slučaju neosigurane neprihodujuće izloženosti na raspolaganju bi bilo samo opće potraživanje od dužnika koji nije ispunio svoje obveze. S obzirom na to da je očekivani gubitak kod neosiguranih neprihodujućih izloženosti veći, trebalo bi primijeniti strože rokove. ▌

(8.a)   Izloženost koja je samo djelomično pokrivena priznatom kreditnom zaštitom trebala bi se smatrati osiguranom u pogledu pokrivenog dijela, a neosiguranom u pogledu dijela koji nije pokriven priznatom kreditnom zaštitom. Kako bi se utvrdilo koje dijelove neprihodujućih izloženosti treba smatrati osiguranima ili neosiguranima, potrebno je primijeniti kriterije prihvatljivosti za kreditnu zaštitu i cjelokupno i potpuno osiguranje hipoteka koji se koriste za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva u skladu s odgovarajućim pristupom koji uključuje primjenjivo vrijednosno usklađenje.

(9)  Trebalo bi primijeniti jedinstvene rokove neovisno o tome je li izloženost neprihodujuća zato što dužnik nije ispunio svoju dospjelu obvezu više od 90 dana ili je izloženost neprihodujuća zbog drugih pokretača. Bonitetni zaštitni mehanizam trebalo bi primjenjivati na razini pojedinačne izloženosti. Nadalje, za neosigurane neprihodujuće izloženosti trebalo bi primjenjivati rok od tri godine. Kako bi se institucijama i državama članicama omogućilo da povećaju učinkovitost postupaka restrukturiranja i naplate te da prepoznaju da će neprihodujuće izloženosti koje su osigurane kolateralom u obliku nekretnina i stambeni krediti za koje jamči priznati pružatelj zaštite kako je definirano Uredbom (EU) br. 575/2013 imati preostalu vrijednost tijekom duljeg razdoblja nakon što kredit postane loš, prikladno je omogućiti rok od devet godina. Za ostale osigurane neprihodujuće izloženosti trebalo bi primijeniti rokove od sedam godina za postizanje punog pokrića.

(10.a)  Trebalo bi biti moguće uzeti u obzir mjere restrukturiranja radi primjene odgovarajućeg faktora pokrića. Konkretnije, izloženost bi i dalje trebala biti klasificirana kao neprihodujuća, dok bi zahtjev za pokriće trebao ostati stabilan još jednu dodatnu godinu. Stoga bi se faktor koji bi se primjenjivao u godini u kojoj je odobrena mjera restrukturiranja trebao umjesto jedne primjenjivati dvije godine. Ako je po isteku te dodatne godine izloženost i dalje neprihodujuća, primjenjivi faktor trebalo bi utvrditi kao da nije odobrena niti jedna mjera restrukturiranja, uzimajući u obzir dan kada je izloženost prvotno klasificirana kao neprihodujuća. S obzirom na to da odobrenje mjera restrukturiranja ne bi trebalo rezultirati arbitražom, ta bi mogućnost trebala biti dopuštena samo u pogledu prve mjere restrukturiranja koja je odobrena nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća. Nadalje, razdoblje od jedne godine u kojem faktor pokrića ostaje nepromijenjen ne smije dovesti do produljenja rokova rezerviranja. Stoga niti jedna mjera restrukturiranja koja je odobrena u trećoj godini nakon klasificiranja kao neprihodujuća izloženost za neosigurane izloženosti ili u sedmoj godini nakon klasificiranja kao neprihodujuća izloženost za osigurane izloženosti ne bi trebala dovesti do kašnjenja punog pokrića neprihodujuće izloženosti.

(11)  Kako bi se osigurala primjena razboritog pristupa pri vrednovanju kreditne zaštite neprihodujućih izloženosti institucija, EBA bi trebala razmotriti potrebu za zajedničkom metodologijom, i po potrebi ju izraditi, posebno u pogledu pretpostavki koje se odnose na povrat i izvršivost, i po mogućnosti uključujući minimalne zahtjeve za ponovno vrednovanje kreditne zaštite u smislu rokova.

(12)  Kako bi se olakšao neometan prijelaz na taj novi bonitetni zaštitni mehanizam, nova se pravila ne bi smjela primjenjivati na izloženosti koje su nastale prije ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe].

(13)  Uredbu (EU) br. 575/2013 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Izmjene Uredbe (EU) br. 575/2013

(1)  U članku 36. stavku 1. dodaje se sljedeća točka (m):

„(m) primjenjivi iznos nedostatnog pokrića za neprihodujuće izloženosti.”;

(2)  Umeću se sljedeći članci 47.a, 47.b i 47.c:

„Članak 47.a

Neprihodujuće izloženosti

1.  Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) „izloženost” uključuje bilo koju od sljedećih stavki, pod uvjetom da nisu uključene u knjigu trgovanja institucije:

(a)  dužnički instrument, uključujući dužnički vrijednosni papir, kredit, predujam ▌ i ▌depozit po viđenju;

(b)  preuzeta obveza po kreditima, preuzeto financijsko jamstvo ili bilo koja druga preuzeta obveza, neovisno o tome je li opoziva ili neopoziva, osim neiskorištenih kreditnih instrumenata koji se mogu bezuvjetno prekinuti u bilo kojem trenutku bez prethodne najave ili koji učinkovito omogućuju automatski prekid zbog pogoršanja kreditne sposobnosti dužnika.

2.  Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) vrijednost izloženosti dužničkog instrumenta jednaka je njegovoj računovodstvenoj vrijednosti izmjerenoj ne uzimajući u obzir specifične ispravke vrijednosti za kreditni rizik, dodatna vrijednosna usklađenja u skladu s člancima 34. i 105., iznose odbijene u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m), ostala smanjenja regulatornog kapitala povezana s izloženosti ili djelomične otpise institucije od trenutka kada je izloženost posljednji put klasificirana kao neprihodujuća.

Vrijednost izloženosti dužničkog instrumenta otkupljena po cijeni nižoj od iznosa koji dužnik duguje uključuje razliku između otkupne cijene i iznosa koji dužnik duguje.

Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) vrijednost izloženosti preuzete obveze po kreditima, preuzetog financijskog jamstva ili bilo koje druge preuzete obveze u skladu sa stavkom 1. točkom (b) jednaka je njezinoj nominalnoj vrijednosti, koja čini najveću izloženost institucije kreditnom riziku ne uzimajući u obzir bilo kakve materijalne ili nematerijalne kreditne zaštite. Konkretno,

(a)  nominalna vrijednost preuzetih financijskih jamstava jednaka je najvećem iznosu koji bi subjekt mogao morati platiti ako se aktivira jamstvo;

(b)  nominalna vrijednost preuzetih obveza po kreditima jednaka je neiskorištenom iznosu koji se institucija obvezala pozajmiti.

Nominalna vrijednost iz drugog podstavka ne uzima u obzir nikakav specifični ispravak vrijednosti za kreditni rizik, dodatna vrijednosna usklađenja u skladu s člancima 34. i 105., iznose odbijene u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m) ili ostala smanjenja regulatornog kapitala povezana s izloženosti.

3.  Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) sljedeće izloženosti klasificiraju se kao neprihodujuće:

(a)  izloženost za koju se smatra da je nastao status neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178.;

(b)  izloženost koja se smatra izloženosti kojoj je vrijednost umanjena u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom;

(c)  izloženost u probnom razdoblju na temelju stavka 7., ako su odobrene dodatne mjere restrukturiranja ili ako izloženost bude dospjela više od 30 dana;

(d)  izloženost u obliku obveze, ako bi u slučaju povlačenja ili drugog korištenja bilo vjerojatno da neće biti u cijelosti otplaćena bez realizacije naplate iz kolaterala;

(e)  izloženost u obliku financijskog jamstva za koju je vjerojatno da bi primatelj jamstva mogao aktivirati financijsko jamstvo, uključujući u slučaju kada odnosna izloženost koja je obuhvaćena jamstvom ispunjava kriterije za neprihodujuće izloženosti.

Za potrebe točke (a) ako institucija ima bilančne izloženosti prema dužniku koje su dospjele više od 90 dana i koje čine više od 20 % svih bilančnih izloženosti prema tom dužniku, smatra se da su sve bilančne i izvanbilančne izloženosti prema tom dužniku neprihodujuće.

4.  Izloženosti na koje se nije primijenila mjera restrukturiranja prestaju se klasificirati kao neprihodujuće za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  izloženost ispunjava izlazne kriterije koje je institucija primijenila za prestanak klasifikacije u kategoriju izloženosti s umanjenom vrijednošću u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom i klasifikacije u kategoriju sa statusom neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178.;

(b)  položaj dužnika poboljšao se u tolikoj mjeri da institucija smatra da će se vjerojatno izvršiti potpuna i pravovremena otplata;

(c)  dužnik nema iznosa dospjelih više od 90 dana.

5.  Klasifikacijom neprihodujuće izloženosti kao dugotrajne imovine namijenjene za prodaju u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom ne prestaje njezina klasifikacija kao neprihodujuće izloženosti za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m).

6.  Neprihodujuće izloženosti na koje se primjenjuju mjere restrukturiranja prestaju se klasificirati kao neprihodujuće za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  izloženosti su prestale biti u položaju koji bi doveo do njihove klasifikacije kao neprihodujuće izloženosti na temelju stavka 3.;

(b)  prošla je najmanje jedna godina od trenutka kada su odobrene mjere restrukturiranja i trenutka kada su izloženosti klasificirane kao neprihodujuće;

(c)  nakon primjene mjera restrukturiranja nema nepodmirenih dospjelih iznosa i institucija je na temelju analize financijskog položaja dužnika zadovoljna u pogledu vjerojatnosti potpune i pravovremene otplate izloženosti.

Za potrebe točke (c) potpuna i pravovremena otplata može se smatrati vjerojatnom ako je dužnik izvršio redovite i pravovremene uplate iznosa koji odgovara bilo kojem od sljedećih iznosa:

(i)  prethodno dospjelom iznosu prije nego što je odobrena mjera restrukturiranja, ako je bilo dospjelih iznosa;

(ii)  otpisanom iznosu u okviru odobrenih mjera restrukturiranja, ako nije bilo dospjelih iznosa.

7.  Ako se neprihodujuća izloženost prestane klasificirati kao neprihodujuća na temelju stavka 6., takva je izloženost u probnom razdoblju dok se ne ispune svi sljedeći uvjeti:

(a)  prošle su najmanje dvije godine od dana kad je restrukturirana izloženost ponovno klasificirana kao prihodujuća:

(b)  barem u jednoj polovici razdoblja u kojem bi izloženost bila u probnom razdoblju izvršena su redovna i pravovremena plaćanja koja su dovela do isplate znatnog ukupnog iznosa glavnice ili kamata;

(c)  ni jedna izloženost prema dužniku nije dospjela više od 30 dana.

Članak 47.b

Mjere restrukturiranja

1.  Za potrebe članka 47.a „mjera restrukturiranja” uključuje ustupak institucije prema dužniku kod kojeg je došlo do poteškoća u pogledu ispunjavanja financijskih obveza ili je vjerojatno da će do njih doći. Ustupak može značiti gubitak za zajmodavca i odnosi se na bilo koju od sljedećih mjera:

(a)  izmjena uvjeta ugovora dužničke obveze, ako ta izmjena ne bi bila odobrena da nije došlo do poteškoća za dužnika u pogledu ispunjavanja financijskih obveza;

(b)  potpuno ili djelomično refinanciranje dužničke obveze, ako takvo refinanciranje ne bi bilo odobreno da nije došlo do poteškoća za dužnika u pogledu ispunjavanja financijskih obveza.

2.  Za potrebe stavka 1. barem sljedeće situacije smatraju se mjerama restrukturiranja:

(a)  novi uvjeti ugovora koji su povoljniji za dužnika od prethodnih uvjeta ugovora, u slučaju kada je došlo do poteškoća za dužnika u pogledu ispunjavanja financijskih obveza ili je vjerojatno da će do njih doći;

(b)  novi uvjeti ugovora koji su povoljniji za dužnika od uvjeta ugovora koje je ista institucija ponudila dužnicima sa sličnim profilnom rizičnosti u isto vrijeme, u slučaju kada je došlo do poteškoća za dužnika u pogledu ispunjavanja financijskih obveza ili je vjerojatno da će do njih doći;

(c)  izloženost na temelju uvjeta prvotnog ugovora klasificirana je kao neprihodujuća prije izmjene uvjeta ugovora ili bi bila klasificirana kao neprihodujuća da nije došlo do izmjene uvjeta ugovora;

(d)  posljedica mjere je potpuno ili djelomično poništenje dužničke obveze;

(e)  institucija odobrava primjenu ugovornih odredaba koje dužniku pružaju mogućnost promjene uvjeta ugovora i izloženost je bila klasificirana kao neprihodujuća prije primjene tih odredaba, ili bi bila klasificirana kao neprihodujuća da te odredbe nisu primijenjene;

(f)  u vrijeme odobravanja duga ili neposredno prije ili nakon toga, dužnik je izvršio plaćanja glavnice ili kamata po drugoj dužničkoj obvezi u istoj instituciji, koja je klasificirana kao neprihodujuća izloženost ili bi bila klasificirana kao neprihodujuća da ta plaćanja nisu izvršena;

(g)  izmjena uvjeta ugovora koja uključuje otplate preuzimanjem kolaterala, ako takva izmjena predstavlja ustupak.

3.  Za potrebe stavka 1. sljedeće okolnosti pokazatelji su da su možda donesene mjere restrukturiranja:

(a)  prvotni je ugovor bio dospio više do 30 dana najmanje jedanput tijekom tri mjeseca prije izmjene ili bi bio više od 30 dana dospio da nije bilo izmjene;

(b)  u vrijeme kada je sklopio ugovor o kreditu, ili neposredno prije ili nakon toga, dužnik je izvršio plaćanje glavnice ili kamata po drugoj dužničkoj obvezi u istoj instituciji koja je bila dospjela 30 dana najmanje jedanput tijekom tri mjeseca prije odobravanja novog duga;

(c)  institucija odobrava primjenu ugovornih odredaba koje dužniku pružaju mogućnost promjene uvjeta ugovora i izloženost je dospjela 30 dana, ili bi bila dospjela 30 dana da te odredbe nisu primijenjene.

4.  Za potrebe ovog članka, poteškoće za dužnika u pogledu ispunjavanja financijskih obveza procjenjuju se na razini dužnika, uzimajući u obzir sve pravne osobe u dužnikovoj grupi koje su obuhvaćene računovodstvenom konsolidacijom grupe i fizičke osobe koje kontroliraju tu grupu.

Članak 47.c

Odbitak za neprihodujuće izloženosti

1.  Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) institucije zasebno utvrđuju primjenjivi iznos nedostatnog pokrića za svaku neprihodujuću izloženost koji se odbija od stavki redovnog osnovnog kapitala tako što se iznos utvrđen u točki (b) oduzima od iznosa utvrđenog u točki (a), pri čemu iznos u točki (a) premašuje iznos u točki (b):

(a)  zbroj:

(i)  neosiguranog dijela svake neprihodujuće izloženosti, ako postoji, pomnožen s primjenjivim faktorom iz stavka 2.;

(ii)  osiguranog dijela svake neprihodujuće izloženosti, ako postoji, pomnožen s primjenjivim faktorom iz stavka 3.;

(b)  zbroj sljedećih stavki pod uvjetom da se odnose na istu neprihodujuću izloženost:

(i)  specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik;

(ii)  dodatnih vrijednosnih usklađenja u skladu s člancima 34. i 105.;

(iii)  ostalih smanjenja regulatornog kapitala;

(iv)  za institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom prema pristupu zasnovanom na internim rejting sustavima, apsolutne vrijednosti iznosa odbijenih na temelju članka 36. stavka 1. točke (d) koji se odnose na neprihodujuće izloženosti, pri čemu je apsolutna vrijednost pripisiva svakoj neprihodujućoj izloženosti utvrđena tako da se iznosi odbijeni na temelju članka 36. stavka 1. točke (d) pomnože s udjelom iznosa očekivanog gubitka za neprihodujuću izloženost u ukupnom iznosu očekivanog gubitka za izloženosti koje su u statusu neispunjavanja obveza ili nisu u tom statusu, ovisno o tome što je primjenjivo;

(iv a)  kada je neprihodujuća izloženost otkupljena po cijeni nižoj od iznosa koji dužnik duguje, razlike između otkupne cijene i iznosa koji dužnik duguje;

(iv b)  iznosa koje je institucija otpisala od trenutka klasificiranja izloženosti kao neprihodujuće.

Osigurani dio neprihodujuće izloženosti dio je takve izloženosti za koji se za potrebe izračuna zahtjeva regulatornog kapitala u skladu s dijelom trećim glavom II. smatra da je obuhvaćen materijalnom kreditnom zaštitom ili nematerijalnom kreditnom zaštitom ili da je u cijelosti i potpuno osiguran hipotekama.

Neosigurani dio neprihodujuće izloženosti odgovara razlici, ako postoji, između vrijednosti izloženosti iz članka 47.a stavka 1. i osiguranog dijela izloženosti, ako postoji.

2.  Za potrebe stavka 1. točke (a) podtočke i. primjenjuju se sljedeći faktori:

(c)  1 za neosigurani dio neprihodujuće izloženosti koji se primjenjuje od prvog dana četvrte godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća ▌;

3.  Za potrebe stavka 1. točke (a) podtočke ii. primjenjuju se sljedeći faktori:

(e)  0,20 za ▌dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran nekretninom u skladu s dijelom trećim glavom II. ili koji je stambeni kredit za koji jamči priznati pružatelj zaštite iz članka 201., a koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana četvrte godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća ▌;

(f)  0,23 za ▌dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran pokretnom imovinom ili drugom vrstom prihvatljivog kolaterala u smislu ove Uredbe, a koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana četvrte godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća ▌;

(g)  0,30 za ▌dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran nekretninom u skladu s dijelom trećim glavom II. ili koji je stambeni kredit za koji jamči priznati pružatelj zaštite iz članka 201., a koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana pete godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća ▌;

(h)  0,35 za ▌dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran pokretnom imovinom ili drugom vrstom prihvatljivog kolaterala u smislu ove Uredbe, a koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana pete godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća ▌;

(i)  0,40 za ▌dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran nekretninom u skladu s dijelom trećim glavom II. ili koji je stambeni kredit za koji jamči priznati pružatelj zaštite iz članka 201., a koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana šeste godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća ▌;

(j)  0,50 za ▌dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran pokretnom imovinom ili drugom vrstom prihvatljivog kolaterala u smislu ove Uredbe, a koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana šeste godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća ▌;

(k)  0,55 za ▌dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran nekretninom u skladu s dijelom trećim glavom II. ili koji je stambeni kredit za koji jamči priznati pružatelj zaštite iz članka 201., a koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana sedme godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća ▌;

(l)  0,80 za ▌dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran pokretnom imovinom ili drugom vrstom prihvatljivog kolaterala u smislu ove Uredbe, a koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana sedme godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća ▌;

(m)  0,75 za ▌dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran nekretninom u skladu s dijelom trećim glavom II. ili koji je stambeni kredit za koji jamči priznati pružatelj zaštite iz članka 201., a koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana osme godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća ▌;

(n)  1 za ▌dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran pokretnom imovinom ili drugom vrstom prihvatljivog kolaterala u smislu ove Uredbe, a koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana osme godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća ▌;

(o)  0,80 za ▌dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran nekretninom u skladu s dijelom trećim glavom II. ili koji je stambeni kredit za koji jamči priznati pružatelj zaštite iz članka 201., a koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana devete godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća ▌;

(p)  0,80 za ▌dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran nekretninom u skladu s dijelom trećim glavom II. ili koji je stambeni kredit za koji jamči priznati pružatelj zaštite iz članka 201., a koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana desete godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća ▌;

3.a  Odstupajući od stavka 3. sljedeći faktori primjenjuju se na dio neprihodujuće izloženosti za koji jamstvo ili osiguranje pruža službena agencija za izvozne kredite:

(a)  0 za osigurani dio neprihodujuće izloženosti koji se primjenjuje u razdoblju od jedne do sedam godina nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća i

(b)  1 za osigurani dio neprihodujuće izloženosti koji se primjenjuje od prvog dana osme godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća.

5.  EBA ocjenjuje niz praksi koje se primjenjuju za vrednovanje osiguranih neprihodujućih izloženosti i može izraditi smjernice za određivanje zajedničke metodologije, uključujući moguće minimalne zahtjeve za ponovno vrednovanje u smislu rokova i ad hoc metoda, za bonitetno vrednovanje prihvatljivih oblika materijalne i nematerijalne kreditne zaštite, posebno u pogledu pretpostavki koje se odnose na njihov povrat i izvršivost. Te smjernice mogu ujedno uključivati i zajedničku metodologiju za utvrđivanje osiguranog dijela neprihodujuće izloženosti, kako je navedeno u stavku 1.

Te se smjernice izdaju u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”;

5.a  Odstupajući od stavaka 2. i 3., ako je za izloženost odobrena mjera restrukturiranja u smislu članka 47.b:

(a)  u razdoblju od jedne do dvije godine nakon što je klasificirana kao neprihodujuća, faktor koji je primjenjiv u skladu sa stavkom 2. u trenutku odobrenja mjere restrukturiranja primjenjiv je u dodatnom razdoblju od jedne godine;

(b)  u razdoblju od dvije do šest godina nakon što je klasificirana kao neprihodujuća, faktor koji je primjenjiv u skladu sa stavkom 3. u trenutku odobrenja mjere restrukturiranja primjenjiv je u dodatnom razdoblju od jedne godine.

Ova odredba može se primjenjivati samo u odnosu na prvu mjeru restrukturiranja koja je odobrena u pogledu neprihodujuće izloženosti.

(3)  U članku 111. stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„1. Vrijednost izloženosti stavke imovine čini njezina računovodstvena vrijednost preostala nakon primjene specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik, dodatnih vrijednosnih usklađenja u skladu s člancima 34. i 105., iznosa odbijenih u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m) i ostalih smanjenja regulatornog kapitala povezanih sa stavkom imovine. Vrijednost izloženosti izvanbilančne stavke navedene u Prilogu I. čini sljedeći postotak njezine nominalne vrijednosti nakon umanjenja za specifične ispravke vrijednosti za kreditni rizik i iznosa odbijenih u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m):”;

(4)  Članak 127. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Neosiguranom dijelu bilo koje stavke kada je dužnik u skladu s člankom 178. u statusu neispunjavanja obveza ili, u slučaju izloženosti prema stanovništvu, neosiguranom dijelu bilo kojeg kreditnog instrumenta u statusu neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178., dodjeljuje se sljedeći ponder rizika:

(a)  150 % kada je zbroj specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik i iznosa odbijenih u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m) manji od 20 % neosiguranog dijela vrijednosti izloženosti, ako ti specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik i odbici nisu primijenjeni;

(b)  100 % kada zbroj specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik i iznosa odbijenih u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m) nije manji od 20 % neosiguranog dijela vrijednosti izloženosti, ako ti specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik i odbici nisu primijenjeni.”;

(5)  Članak 159. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 159.

Tretman iznosa očekivanoga gubitka

Institucije su dužne oduzeti iznose očekivanoga gubitka izračunate u skladu s člankom 158. stavcima 5., 6. i 10. od općih i specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik i dodatnih vrijednosnih usklađenja u skladu s člancima 34. i 110. i ostalim smanjenjima regulatornog kapitala koja se odnose na te izloženosti, osim odbitaka u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m). Diskont vezan uz bilančne izloženosti otkupljene u statusu neispunjavanja obveza u skladu s člankom 166. stavkom 1. tretira se na isti način kao specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik. Specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik u vezi s izloženostima sa statusom neispunjavanja obveza ne smiju se upotrebljavati za pokriće iznosa očekivanoga gubitka iz ostalih izloženosti. Iznosi očekivanoga gubitka za sekuritizirane izloženosti te opći i specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik koji se odnose na te izloženosti nisu uključeni u taj izračun.”;

(6)  U članku 178. stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b) dužnik više od 90 dana nije ispunio svoju dospjelu obvezu po bilo kojoj značajnoj kreditnoj obvezi prema instituciji, njezinom matičnom društvu ili bilo kojem od njezinih društava kćeri. Nadležna tijela mogu zamijeniti 90 dana sa 180 dana za izloženosti koje su osigurane stambenom nekretninom ili poslovnom nekretninom MSP-a iz kategorije izloženosti prema stanovništvu, kao i izloženosti prema subjektima javnog sektora. Zamjena sa 180 dana ne primjenjuje se za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) ili članka 127.”;

(7)  Umeće se sljedeći članak 469.a:

„Članak 469.a

Odstupanje od odbitaka od stavki redovnog osnovnog kapitala za neprihodujuće izloženosti

Odstupajući od članka 36. stavka 1. točke (m) institucije nisu dužne odbiti od stavki redovnog osnovnog kapitala primjenjivi iznos nedostatnog pokrića za neprihodujuće izloženosti ako je izloženost nastala prije ... [datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Ako institucija izmijeni uvjete izloženosti koja je nastala prije ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe] tako da poveća izloženost institucije prema dužniku, smatra se da je izloženost nastala na dan kad se izmjena primjenjuje i za nju prestaje vrijediti odstupanje iz prvog podstavka.”.

Članak 2.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu,

Za Europski parlament  Za Vijeće

Predsjednik  Predsjednik

(1)

Još nije objavljeno u Službenom listu.

(2)

SL C 367, 10.10.2018., str. 43.

(3)

* Amandmani: novi ili izmijenjeni tekst označava se podebljanim kurzivom; a brisani tekst oznakom ▌.

(4)

  SL C […], […], str. […].

(5)

  SL C, , str. .

(6)

  COM(2017) 592 final, 11.10.2017.

(7)

  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i kojom se izmjenjuje Uredba (EU) br. 648/2012, SL L 176, 27.6.2013., str.1.

(8)

  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013., SL L 191, 28.6.2014., str. 1.


POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU

Naslov

Minimalno pokrivanje gubitaka za neprihodujuće izloženosti

Referentni dokumenti

COM(2018)0134 – C8-0117/2018 – 2018/0060(COD)

Datum podnošenja EP-u

13.3.2018

 

 

 

Nadležni odbor

       Datum objave na plenarnoj sjednici

ECON

16.4.2018

 

 

 

Odbori koji daju mišljenje

       Datum objave na plenarnoj sjednici

JURI

16.4.2018

 

 

 

Odbori koji nisu dali mišljenje

       Datum odluke

JURI

27.3.2018

 

 

 

Izvjestitelji

       Datum imenovanja

Esther de Lange

31.5.2018

Roberto Gualtieri

31.5.2018

 

 

Razmatranje u odboru

3.9.2018

20.11.2018

 

 

Datum usvajanja

6.12.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

32

14

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Hugues Bayet, Pervenche Berès, Esther de Lange, Markus Ferber, Jonás Fernández, Giuseppe Ferrandino, Sven Giegold, Roberto Gualtieri, Gunnar Hökmark, Wolf Klinz, Bernd Lucke, Olle Ludvigsson, Fulvio Martusciello, Marisa Matias, Gabriel Mato, Bernard Monot, Caroline Nagtegaal, Stanisław Ożóg, Anne Sander, Alfred Sant, Martin Schirdewan, Molly Scott Cato, Pedro Silva Pereira, Peter Simon, Paul Tang, Marco Valli, Tom Vandenkendelaere, Miguel Viegas, Marco Zanni

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Simona Bonafè, Enrique Calvet Chambon, Herbert Dorfmann, Ashley Fox, Danuta Jazłowiecka, Thomas Mann, Luigi Morgano, Siegfried Mureşan, Lieve Wierinck

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Maria Heubuch, Agnes Jongerius, Jude Kirton-Darling, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Jeroen Lenaers, Rupert Matthews, Siôn Simon, Adam Szejnfeld, Thomas Waitz

Datum podnošenja

7.12.2018


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

32

+

ALDE

Enrique Calvet Chambon, Wolf Klinz, Caroline Nagtegaal, Lieve Wierinck

PPE

Herbert Dorfmann, Markus Ferber, Gunnar Hökmark, Danuta Jazłowiecka, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Esther de Lange, Jeroen Lenaers, Thomas Mann, Fulvio Martusciello, Gabriel Mato, Siegfried Mureşan, Anne Sander, Adam Szejnfeld, Tom Vandenkendelaere

S&D

Hugues Bayet, Pervenche Berès, Simona Bonafè, Giuseppe Ferrandino, Roberto Gualtieri, Agnes Jongerius, Jude Kirton-Darling, Olle Ludvigsson, Luigi Morgano, Alfred Sant, Pedro Silva Pereira, Peter Simon, Siôn Simon, Paul Tang

14

-

ECR

Ashley Fox, Bernd Lucke, Rupert Matthews, Stanisław Ożóg

EFDD

Bernard Monot, Marco Valli

ENF

Marco Zanni

GUE/NGL

Marisa Matias, Martin Schirdewan, Miguel Viegas

VERTS/ALE

Sven Giegold, Maria Heubuch, Molly Scott Cato, Thomas Waitz

1

0

S&D

Jonás Fernández

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Posljednje ažuriranje: 11. siječanja 2019.Pravna napomena