Postupak : 2018/0168(COD)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0035/2019

Podneseni tekstovi :

A8-0035/2019

Rasprave :

Glasovanja :

PV 13/02/2019 - 16.8
CRE 13/02/2019 - 16.8

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2019)0110

IZVJEŠĆE     ***I
PDF 349kWORD 123k
28.1.2019
PE 629.546v02-00 A8-0035/2019

o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti

(COM(2018)0336 – C8-0211/2018 – 2018/0168(COD))

Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača

Izvjestiteljica: Dita Charanzová

AMANDMANI
NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 MIŠLJENJE Odbora za pravna pitanja
 POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEMU NADLEŽNOM ODBORU

NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti

(COM(2018)0336 – C8-0211/2018 – 2018/0168(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0336),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0211/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 19. rujna 2018. (1),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenje Odbora za pravna pitanja (A8-0035/2019),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Amandman    1

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(1)  Osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila (osiguranje motornih vozila) posebno je važno za europske građane, kako za ugovaratelje osiguranja tako i za potencijalne žrtve nezgoda. Od velike je važnosti i za društva za osiguranje jer je bitan segment djelatnosti neživotnog osiguranja u Uniji. Osiguranje motornih vozila utječe i na slobodno kretanje osoba, robe i vozila. Stoga bi jedan od ključnih ciljeva djelovanja Unije u području financijskih usluga trebao biti jačanje i konsolidacija unutarnjeg tržišta osiguranja motornih vozila.

(1)  Osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila (osiguranje motornih vozila) posebno je važno za europske građane, kako za ugovaratelje osiguranja tako i za potencijalne oštećene osobe uslijed prometne nezgode. Od velike je važnosti i za društva za osiguranje jer je bitan segment djelatnosti neživotnog osiguranja u Uniji. Osiguranje motornih vozila znatno utječe i na slobodno kretanje osoba, robe i vozila te stoga i na unutarnje tržište i schengenski prostor. Stoga bi jedan od ključnih ciljeva djelovanja Unije u području financijskih usluga trebao biti jačanje i konsolidacija unutarnjeg tržišta osiguranja motornih vozila.

 

(Ako se ovaj amandman usvoji, trebalo bi sastaviti i odgovarajuće izmjene uvodnih izjava ovog akta o izmjeni.)

Obrazloženje

Ovom se izmjenom nastoji ispraviti previd nastao pri spajanju svih direktiva o osiguranju motornih vozila 2009. godine. Neki članci uključuju pojam „žrtva” za koji se smatra da obuhvaća samo izravne žrtve nezgode, dok se u drugim člancima koristi izraz „oštećena osoba”, za koji se smatra da uključuje i izravne i neizravne žrtve (poput članova obitelji nakon nezgode sa smrtnim ishodom). Kako bi bili obuhvaćeni svi mogući zahtjevi, trebalo bi koristiti pojam oštećene osobe/oštećenih osoba u cijelom tekstu. Treba napomenuti da, za razliku od pojma „žrtva” koji nije definiran, pojam „oštećena osoba” definiran je u članku 1.

Amandman    2

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(2)  Komisija je ispitala funkcioniranje Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća15, među ostalim, njezinu učinkovitost, djelotvornost i usklađenost s drugim politikama Unije. Zaključak je evaluacije da Direktiva 2009/103/EZ uglavnom dobro funkcionira te da u pogledu većine aspekata nije potrebna njezina izmjena. Međutim, utvrđena su četiri područja u kojima bi ciljane izmjene bile primjerene: naknada štete žrtvama nezgoda u slučaju nesolventnosti društva za osiguranje, minimalni obvezni iznosi osiguravateljnog pokrića, provjere osiguranja vozila koje se provode na razini država članica i korištenje potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima na razini novog društva za osiguranje.

(2)  Komisija je ispitala funkcioniranje Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća15, među ostalim, njezinu učinkovitost, djelotvornost i usklađenost s drugim politikama Unije. Zaključak je evaluacije da Direktiva 2009/103/EZ uglavnom dobro funkcionira te da u pogledu većine aspekata nije potrebna njezina izmjena. Međutim, utvrđena su četiri područja u kojima bi ciljane izmjene bile primjerene: naknada štete osobama oštećenima u nezgodama u slučaju nesolventnosti društva za osiguranje, minimalni obvezni iznosi osiguravateljnog pokrića, provjere osiguranja vozila koje se provode na razini država članica i korištenje potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima na razini novog društva za osiguranje. Radi bolje zaštite oštećenih osoba, osim ovih četiriju područja, trebalo bi uvesti nova pravila o odgovornosti u slučaju nezgode u kojoj sudjeluje prikolica koju vuče motorno vozilo.

__________________

__________________

15 Direktiva 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (SL L 263, 7.10.2009., str. 11.).

15 Direktiva 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (SL L 263, 7.10.2009., str. 11.).

Amandman    3

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 3.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(3a)  Neka motorna vozila, kao što su električni bicikli i samobalansirajući osobni transporteri „segway”, manja su i stoga je manja vjerojatnost da nanesu znatnu štetu osobama ili imovini nego ostala vozila. Ne bi bilo proporcionalno i dalekovidno obuhvatiti ih područje primjene Direktive 2009/103/EZ takva vozila jer bi se time nametnula obveza skupog i prekomjernog osiguranja za takva vozila. Time bi se također ugrozilo prihvaćanje tih vozila i destimuliralo inovacije iako nema dovoljno dokaza da bi ta vozila mogla uzrokovati nezgode istog razmjera s oštećenim osobama kao druga vozila poput automobila ili kamiona. U skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti, zahtjevi na razini Unije trebali bi obuhvaćati vozila koja mogu uzrokovati znatnu štetu u prekograničnoj situaciji. Stoga je nužno ograničiti područje primjene Direktive 2009/103/EZ na ona vozila za koja Unija smatra da zahtjevi u pogledu sigurnosti i zaštite moraju postojati prije njihova stavljanja na tržište, odnosno vozila koja podliježu EU homologaciji tipa.

Amandman    4

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 3.b (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(3b)  Međutim, važno je dopustiti državama članicama da na nacionalnoj razini odlučuju o odgovarajućoj razini zaštite osoba koje bi mogla ozlijediti vozila koja ne podliježu EU homologaciji tipa. Zato je važno dozvoliti državama članicama da zadrže ili uvedu nove obvezne odredbe o zaštiti korisnika tih drugih vrsta vozila kako bi zaštitile potencijalne oštećene osobe od prometne nezgode. Ako država članica odluči tražiti takvo pokriće u obliku obveznog osiguranja, treba uzeti u obzir vjerojatnost da se vozilo koristi u prekograničnom prometu i potrebu za zaštitom potencijalnih oštećenih osoba u drugoj državi članici.

Amandman    5

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 3.c (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(3c)  Također je važno iz područja primjene Direktive 2009/103/EZ isključiti vozila namijenjena isključivo za motosport jer su ta vozila općenito obuhvaćena drugim oblicima osiguranja od odgovornosti i ne podliježu obveznom osiguranju za motorna vozila kada se koriste isključivo za natjecanje. Budući da je upotreba takvih vozila ograničena na kontroliranu stazu ili prostor, ograničena je i mogućnost nezgode s vozilima ili osobama nepovezanima s tim kontekstom. Međutim, bitno je da države članice zadrže ili uvedu nove obvezne odredbe o vozilima koja sudjeluju u motorističkim sportskim događajima.

Amandman    6

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 3.d (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(3d)  Ovom se Direktivom uspostavlja odgovarajuća ravnoteža između javnog interesa i potencijalnih troškova za javna tijela, osiguravatelje i ugovaratelje osiguranja kako bi se zajamčila troškovna učinkovitost predloženih mjera.

Amandman    7

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 3.e (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(3e)  Upotreba vozila u prometu trebala bi obuhvaćati korištenje vozila u prometu na javnim i privatnim cestama. One bi mogle obuhvaćati sve kolne prilaze, parkirna mjesta ili druge ekvivalentne površine na privatnom terenu koje su dostupne široj javnosti. Korištenje vozila u zatvorenom području, kojem šira javnost nema pristupa, ne bi trebalo smatrati upotrebom vozila u prometu. No bez obzira na to, kad se vozilo koristi u prometu u bilo kojem trenutku i stoga podliježe obveznom osiguranju, države članice trebale bi zajamčiti da to vozilo bude pokriveno policom osiguranja koja obuhvaća potencijalne oštećene osobe tijekom ugovornog razdoblja bez obzira na to koristi li se vozilo u prometu u trenutku nezgode, osim ako se vozilo koristi u motociklističkom sportskom događaju. Države članice trebale bi moći ograničiti pokriće osiguranjem koje nije povezano s prometom kad se ne može opravdano očekivati da postoji osiguranje, primjerice u slučaju traktora uključenog u nezgodu kada njegova glavna funkcija u tom trenutku nije funkcija prijevoznog sredstva, nego da kao stroj za izvođenje radova služi kao nužna pokretačka snaga.

Amandman    8

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 3.f (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(3f)  Upotreba vozila isključivo u situacijama koje nemaju veze s prometom trebala bi biti isključena iz područja primjene Direktive 2009/103/EZ. Nadalje, države članice ne bi trebale zahtijevati osiguranje za vozila koja su trajno ili privremeno odjavljena zbog nemogućnosti njihova korištenja kao prijevoznog sredstva jer se, na primjer, nalaze u muzeju, u postupku su restauriranja ili se ne upotrebljavaju duže vrijeme iz nekog drugog razloga, kao što je sezonska upotreba.

Amandman    9

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 4.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(4)  U skladu s postojećim odredbama države članice trebale bi se suzdržavati od provjera osiguranja vozila koja se uobičajeno nalaze na području druge države članice i vozila koja se uobičajeno nalaze na području treće zemlje i na njihovo područje dolaze s područja neke druge države članice. Zahvaljujući novim tehnološkim dostignućima provjere osiguranja vozila moguće su bez zaustavljanja vozila, odnosno bez ometanja slobodnog kretanja osoba. Stoga je primjereno dopustiti takve provjere osiguranja vozila samo ako su nediskriminirajuće, razmjerne, dio općeg sustava provjera na državnom području i ako za njihovu provedbu nije nužno zaustavljanje vozila.

(4)  Države članice trenutno se suzdržavaju od provjera osiguranja vozila koja se uobičajeno nalaze na području druge države članice i vozila koja se uobičajeno nalaze na području treće zemlje i na njihovo područje dolaze s područja neke druge države članice. Zahvaljujući novim tehnološkim dostignućima, kao što je tehnologija za automatsko prepoznavanje registarskih tablica, diskretne provjere osiguranja vozila moguće su bez zaustavljanja vozila, odnosno bez ometanja slobodnog kretanja osoba. Stoga je primjereno dopustiti takve provjere osiguranja vozila samo ako su nediskriminirajuće, razmjerne, dio općeg sustava provjera na državnom području, ako se provode i za vozila koja se nalaze na teritoriju države članice koja obavlja provjere, ako za njihovu provedbu nije nužno zaustavljanje vozila i ako se provode uz potpuno poštovanje prava, sloboda i legitimnih interesa dotične osobe.

Amandman    10

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 4.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(4a)  Kako bi takav sustav mogao funkcionirati, mora postojati razmjena informacija među državama članicama koja omogućava provjere osiguranja motornih vozila čak i ako je vozilo registrirano u drugoj državi članici. Ta razmjena informacija, koja se temelji na postojećem sustavu EUCARIS (Europski informacijski sustav prometnih i vozačkih dozvola), trebala bi se odvijati bez diskriminacije jer bi sva vozila trebala podlijegati istoj provjeri. Amandmani koje se uvodi ovom Direktivom imat će ograničen učinak na javne uprave jer ovaj sustav za razmjenu već postoji i koristi se za utvrđivanje prometnih prekršaja.

Obrazloženje

Sadašnji sustav za razmjenu informacija EUCARIS trebao bi se koristiti za provjeru osiguranja vozila.

Amandman    11

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 4.b (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(4b)  Vožnja bez osiguranja, odnosno korištenje motornog vozila bez obveznog osiguranja od građanskopravne odgovornosti, sve je veći problem u Uniji. Trošak koji je rezultat vožnje bez osiguranja procijenjen je 2011. za cijelu Uniju na 870 milijuna eura u odštetnim zahtjevima. Potrebno je istaknuti da vožnja bez osiguranja negativno utječe na brojne dionike, uključujući žrtve nezgoda, osiguravatelje, garancijske fondove i ugovaratelje osiguranja motornih vozila.

Amandman    12

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 5.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(5a)  U skladu s tim načelima države članice ne bi trebale čuvati podatke duže nego što je to potrebno za provjeru ima li vozilo važeće osiguranje. Ako se utvrdi da je vozilo osigurano, svi podaci koji se odnose na tu provjeru trebaju se izbrisati. Ako se sustavom provjere ne može utvrditi je li vozilo osigurano, ti bi se podaci trebali čuvati najviše 30 dana ili dok se ne dokaže da vozilo ima važeće osiguranje, ovisno o tome što je kraće. Za vozila za koja se utvrdi da nisu obuhvaćena važećim osiguranjem razumno je zahtijevati da se podaci čuvaju dok se ne završe administrativni ili sudski postupci i dok vozilo ne bude obuhvaćeno važećom policom osiguranja.

Obrazloženje

Provjera vozila omogućit će vladama da prate kretanje pojedinaca. To može biti zadiranje u njihovu privatnost. Pravo na privatnost smije se uskratiti samo iz opravdanih razloga. Takav razlog može biti situacija kada se utvrdi da vozilo nema nužno osiguranje. Međutim, za vozila za koja se utvrdi da imaju osiguranje (vozila za koja nema „negativnih rezultata”) ova se evidencija ne bi trebala upotrebljavati ni za kakav drugi razlog i trebalo bi je izbrisati u razumnom roku. Rok čuvanja trebalo bi ograničiti i zakonski odrediti te ga uskladiti s ostalim zakonodavstvom EU-a, kao što je Direktiva o ePozivu.

Amandman    13

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 7.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(7)  Za djelotvornu i učinkovitu zaštitu žrtava prometnih nezgoda nužno je da se tim žrtvama uvijek isplati naknada za zadobivene tjelesne ozljede ili oštećenje stvari, neovisno o tomu je li društvo za osiguranje odgovorne osobe solventno ili nije. Stoga bi države članice trebale osnovati ili zadužiti tijelo za isplatu početne naknade štete oštećenim osobama s uobičajenim boravištem na njihovu državnom području, koje ima pravo zatražiti povrat te naknade od tijela koje je za to osnovano ili zaduženo u državi članici u kojoj društvo za osiguranje koje je izdalo policu osiguranja za vozilo odgovorne osobe ima poslovni nastan. Međutim, kako bi se izbjeglo podnošenje usporednih zahtjeva, žrtvama prometnih nezgoda ne bi trebalo biti dopušteno podnošenje odštetnog zahtjeva navedenom tijelu ako su već podnijele zahtjev predmetnom društvu za osiguranje ili pokrenule pravni postupak protiv tog društva te se taj zahtjev još razmatra odnosno taj je pravni postupak još u tijeku.

(7)  Za djelotvornu i učinkovitu zaštitu osoba oštećenih uslijed prometnih nezgoda nužno je da se tim oštećenim osobama uvijek isplati odgovarajuća naknada za zadobivene tjelesne ozljede ili oštećenje stvari, neovisno o tomu je li društvo za osiguranje odgovorne osobe solventno ili nije. Stoga bi države članice trebale osnovati ili zadužiti tijelo koje bez odgode oštećenim osobama s uobičajenim boravištem na njihovu državnom području isplaćuje početnu naknadu štete barem do granica obveze osiguranja iz članka 9. stavka 1. Direktive 2009/103/EZ ili, u slučaju da je viša, granice garancije koju propiše država članica i koje ima pravo zatražiti povrat te naknade od tijela koje je za to osnovano ili zaduženo u državi članici u kojoj društvo za osiguranje koje je izdalo policu osiguranja za vozilo odgovorne osobe ima poslovni nastan. Međutim, kako bi se izbjeglo podnošenje usporednih zahtjeva, žrtvama prometnih nezgoda ne bi trebalo biti dopušteno podnošenje odštetnog zahtjeva navedenom tijelu ako su već podnijele zahtjev predmetnom društvu za osiguranje te se taj zahtjev još razmatra.

Obrazloženje

Pojedincu bi trebalo onemogućiti podnošenje više odštetnih zahtjeva kod različitih tijela za naknadu štete, ali nema razloga da ga se u tome spriječi ako tuži nesolventno društvo. Postoje brojni razlozi zašto pojedinac tuži nesolventno društvo i za ono što nije obuhvaćeno minimalnim osiguranjem za motorna vozila. Istodobno, stečajni postupci mogu trajati godinama prije nego se donese konačna odluka. Zato se od žrtve nezgode ne bi trebalo zahtijevati da čeka naknadu štete. Naravno, države članice mogu tražiti povrat tog iznosa naknade na temelju sudske odluke.

Amandman    14

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 8.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(8)  Trebalo bi omogućiti jednostavnu provjeru vjerodostojnosti potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima ugovaratelja osiguranja koji s društvom za osiguranje želi sklopiti novi ugovor o osiguranju i na taj način olakšati priznavanje takve potvrde pri ugovaranju nove police osiguranja. Kako bi se olakšala provjera i utvrđivanje vjerodostojnosti potvrda o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima, važno je da su sadržaj i format tih potvrda jednaki u svim državama članicama. Osim toga, društva za osiguranje koja pri određivanju premija osiguranja motornog vozila uzimaju u obzir potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima ne bi smjela diskriminirati na temelju državljanstva ili isključivo na temelju prethodne države članice boravišta ugovaratelja osiguranja. Kako bi države članice mogle provjeriti kako društva za osiguranje postupaju s potvrdama o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima, društva za osiguranje trebala bi objaviti svoje politike u pogledu upotrebe eventualno postavljenih odštetnih zahtjeva pri izračunu premija.

(8)  Trebalo bi omogućiti jednostavnu provjeru vjerodostojnosti potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima ugovaratelja osiguranja koji s društvom za osiguranje želi sklopiti novi ugovor o osiguranju i na taj način olakšati priznavanje takve potvrde pri ugovaranju nove police osiguranja. Kako bi se olakšala provjera i utvrđivanje vjerodostojnosti potvrda o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima, važno je da su sadržaj i format tih potvrda jednaki u svim državama članicama. Osim toga, društva za osiguranje koja pri određivanju premija osiguranja motornog vozila uzimaju u obzir potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima ne bi smjela diskriminirati na temelju državljanstva ili isključivo na temelju prethodne države članice boravišta ugovaratelja osiguranja. Osim toga, društva za osiguranje trebala bi tretirati potvrdu iz druge države članice kao i domaću potvrdu te primijeniti sve popuste dostupne potencijalnom klijentu koji je po svemu ostalome identičan, kao i popuste koji su propisani nacionalnim zakonodavstvom te države članice. Države članice trebale bi zadržati slobodu donošenja nacionalnih propisa o sustavima „bonus/malus” jer su ti sustavi po svojoj prirodi nacionalni, bez prekograničnog elementa, te bi stoga prema načelu supsidijarnosti odlučivanje o tim sustavima trebalo ostati u nadležnosti država članica. Kako bi države članice mogle provjeriti kako društva za osiguranje postupaju s potvrdama o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima, društva za osiguranje trebala bi objaviti svoje politike u pogledu upotrebe eventualno postavljenih odštetnih zahtjeva pri izračunu premija.

Obrazloženje

Osiguravatelji ne samo da ne bi trebali diskriminirati strance ili osobe koje se vraćaju u svoju državu i previše im naplaćivati svoje usluge nego bi njihovim potvrdama trebali pristupati kao domaćim potvrdama te im nuditi svaki dostupan popust isto kao i bilo kojem drugom potencijalnom klijentu, kao i popuste koji su propisani pravom te države članice. Želja države članice da donese nacionalno zakonodavstvo o sustavima stupnjeva premije „bonus/malus” trebala bi ostati predmetom nacionalne nadležnosti. Takvi sustavi su nacionalne prirode bez bilo kakvog prekograničnog elementa te se jedino moraju jednako primjenjivati na sve na jednom teritoriju.

Amandman    15

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 9.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(9)  Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti u vezi sa sadržajem i formatom potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima. Te bi provedbene ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća20.

Briše se.

__________________

 

20 Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

 

Amandman    16

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 9.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(9a)  Radi postizanja potpunog učinka uporabe potvrda o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima pri izračunu premija, države članice trebale bi poticati društava za osiguranje da koriste transparentne alate za usporedbu cijena.

Amandman    17

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 10.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(10)  Kako bi se osigurala redovita prilagodba minimalnih iznosa u skladu s promjenama u gospodarstvu (te da s vremenom ne izgube na vrijednosti), Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s prilagodbom tih minimalnih iznosa pokrića osiguranja motornih vozila od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama kako bi se uzele u obzir promjene u gospodarstvu te ovlast za utvrđivanje postupovnih zadaća i postupovnih obveza u pogledu nadoknade koje imaju tijela koja su na temelju članka 10.a osnovana ili zadužena za naknadu štete. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(10)  Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s utvrđivanjem sadržaja i formata potvrda o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima. Kako bi se osigurala redovita prilagodba minimalnih iznosa pokrića osiguranjem motornih vozila od građanskopravne odgovornosti u skladu s promjenama u gospodarstvu (te da s vremenom ne izgube na vrijednosti), Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s prilagodbom tih minimalnih iznosa te ovlast za utvrđivanje postupovnih zadaća i postupovnih obveza u pogledu nadoknade koje imaju tijela koja su na temelju članka 10.a Direktive 2009/103/EZ osnovana radi naknade štete ili zadužena za naknadu štete. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na stručnoj razini, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.1a. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

 

__________________

 

1a SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

Amandman    18

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 11.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(11)  U okviru evaluacije funkcioniranja ove Direktive Europska komisija trebala bi pratiti primjenu Direktive, uzimajući u obzir broj žrtava, iznos neisplaćenih naknada štete zbog kašnjenja u plaćanju uzrokovanih prekograničnim slučajevima nesolventnosti, razinu minimalnih iznosa pokrića u državama članicama, količinu odštetnih zahtjeva zbog vožnje bez osiguranja u prekograničnom prometu i broj pritužbi povezanih s potvrdama o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima.

(11)  U okviru evaluacije funkcioniranja Direktive 2009/103/EZ Europska komisija trebala bi pratiti primjenu te Direktive, uzimajući u obzir broj oštećenih osoba, iznos neisplaćenih naknada štete zbog kašnjenja u plaćanju uzrokovanih prekograničnim slučajevima nesolventnosti, razinu minimalnih iznosa pokrića u državama članicama, količinu odštetnih zahtjeva zbog vožnje bez osiguranja u prekograničnom prometu i broj pritužbi povezanih s potvrdama o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima. Komisija bi također trebala pratiti i preispitivati Direktivu 2009/103/EZ u svjetlu tehnološkog napretka, uključujući povećano korištenje autonomnih i poluautonomnih vozila, kako bi osigurala da ona i dalje služi svojoj svrsi, a to je zaštita potencijalnih oštećenih osoba od nezgoda koje uključuju motorna vozila. Također bi trebala analizirati sustav odgovornosti lakih vozila velikih brzina i potencijalno rješenje na razini Unije za sustav bonusa i malusa.

Amandman    19

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 12.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(12)  S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, posebno jednaku minimalnu zaštitu žrtava prometnih nezgoda u cijeloj Uniji i zaštitu žrtava u slučaju nesolventnosti društava za osiguranje, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojih učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(12)  S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, posebno jednaku minimalnu zaštitu osoba oštećenih uslijed prometnih nezgoda u cijeloj Uniji, njihovu zaštitu u slučaju nesolventnosti društava za osiguranje te jamčenje jednakog postupanja osiguravatelja pri utvrđivanju vjerodostojnosti potvrda o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima koje podnose potencijalni ugovaratelji osiguranja koji prelaze unutarnje granice Unije, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojih učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

Amandman    20

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 13.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(13a)  Radi promicanja dosljednog pristupa za osobe oštećene uslijed nezgoda u kojima se motorno vozilo upotrebljava kao oružje za počinjenje nasilnog kaznenog djela ili terorističkog čina, države članice trebale bi osigurati da njihovo tijelo za naknadu štete osnovano ili ovlašteno u skladu s člankom 10. Direktive 2009/103/EZ razmatra sve odštetne zahtjeve koji proizlaze iz takvog kaznenog djela ili čina.

Amandman    21

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka -1. (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(-1)  U cijeloj Direktivi riječ „žrtva” zamjenjuje se riječju „oštećena osoba”, a riječ „žrtve” zamjenjuje se riječju „oštećene osobe”.

 

(Konačan oblik riječi „oštećena osoba” bit će potrebno utvrđivati od slučaja do slučaja, na temelju gramatičkih potreba, a usvajanje ove izmjene izazvalo bi dodatne odgovarajuće izmjene u izmijenjenoj Direktivi.)

Obrazloženje

Ovom se izmjenom nastoji ispraviti previd nastao pri spajanju svih direktiva o osiguranju motornih vozila 2009. godine. Neki članci uključuju pojam „žrtva” za koji se smatra da obuhvaća samo izravne žrtve nezgode, dok se u drugim člancima koristi izraz „oštećena osoba”, za koji se smatra da uključuje i izravne i neizravne žrtve (poput članova obitelji nakon nezgode sa smrtnim ishodom). Kako bi bili obuhvaćeni svi mogući zahtjevi, trebalo bi koristiti pojam oštećene osobe/oštećenih osoba u cijelom tekstu. Treba napomenuti da, za razliku od pojma „žrtva” koji nije definiran, pojam „oštećena osoba” definiran je u članku 1.

Amandman    22

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 1.

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 1. – stavak 1. – točka 1.a

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

1.a  „upotreba vozila” znači svaka upotreba takva vozila, koje je namijenjeno tomu da se uobičajeno upotrebljava kao prijevozno sredstvo, koja je u skladu s uobičajenom funkcijom tog vozila, neovisno o značajkama vozila i neovisno o terenu na kojem se motorno vozilo upotrebljava te o tomu je li ono u stanju mirovanja ili u pokretu.”;

1.a  „upotreba vozila” znači svaka upotreba takva vozila u prometu koja je u skladu s funkcijom vozila kao prijevoznog sredstva u trenutku nezgode, neovisno o značajkama vozila i neovisno o terenu na kojem se motorno vozilo upotrebljava te o tomu je li ono u stanju mirovanja ili u pokretu.”;

Amandman    23

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 1.a (nova)

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 2. – stavci 1.a i 1.b (novi)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(1a)  u članku 2. dodaju se sljedeći stavci:

 

„Ova Direktiva primjenjuje se samo na vozila obuhvaćena Uredbom (EU) br. 2018/858*, Uredbom (EU) br. 167/2013** ili Uredbom (EU) br. 168/2013***.

 

Ova Direktiva ne primjenjuje se na vozila namijenjena isključivo za upotrebu u okviru sudjelovanja u natjecateljskoj sportskoj aktivnosti, ili u srodnim sportskim aktivnostima, unutar zatvorenog područja.

 

__________________

 

* Uredba (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustavâ, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, o izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2007 i (EZ) br. 595/2009 te o stavljanju izvan snage Direktive 2007/46/EZ (SL L 151, 14.6.2018., str. 1.).

 

** Uredba (EU) br. 167/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. veljače 2013. o homologaciji i nadzoru tržišta traktora za poljoprivredu i šumarstvo (SL L 60, 2.3.2013., str. 1.).

 

*** Uredba (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2013. o homologaciji i nadzoru tržišta vozila na dva ili tri kotača i četverocikala (SL L 60, 2.3.2013., str. 52.).”

Obrazloženje

While the inclusion of non-type approved vehicles might increase insurance coverage, it will also dissuade the uptake of alternative vehicles, like e-bikes, which are better for the environment. Moreover, most non-type approved vehicles are small in size and therefore the chance of significant damage to persons or property is limited. Other forms of liability insurance than Motor Insurance should cover these non-type approved vehicles. Motor Sports are generally covered by other forms of insurance. The addition of MID requirements would only add an additional cost. Insurance companies might also shift the risks of sporting events into the premiums of normal vehicle users. This would have a negative effect on consumers, while bring limited benefits in terms of potential accident victims. The exclusion should not prevent from individuality requiring equivalent insurance coverage at Member State level.

Amandman    24

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 1.b (nova)

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 3. – stavak 4.a (novi)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(1b)  u članku 3. dodaje se sljedeći stavak:

 

„Države članice jamče da, kad vozilo mora imati osiguranje u skladu s prvim stavkom, ono bude važeće i obuhvaća oštećene osobe u slučaju nezgoda koje se dogode:

 

(a) dok je vozilo u prometi i dok se ne koristi u skladu sa svojom primarnom funkcijom i

 

(b) dok se vozilo ne koristi u prometu.

 

Države članice mogu uvesti ograničenja u pogledu pokrivenosti osiguranjem za upotrebu koja nije upotreba vozila u prometu iz točke (b) petog stavka. Ta se odredba primjenjuje iznimno i samo kada je to nužno, kada države članice smatraju da bi takva pokrivenost prelazila razumna očekivanja od osiguranja motornog vozila. Ta se odredba nikad ne smije upotrebljavati za zaobilaženje načela i pravila iz ove Direktive.”

Amandman    25

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 4. – stavak 1. – podstavak 2.

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

One međutim mogu provoditi takve provjere osiguranja ako su te provjere nediskriminirajuće, nužne i razmjerne s obzirom na cilj koji se nastoji ostvariti i

One međutim mogu provoditi takve provjere osiguranja ako su te provjere nediskriminirajuće, nužne i razmjerne s obzirom na cilj koji se nastoji ostvariti, ako se njima poštuju prava, slobode i legitimni interesi dotične osobe i

Amandman    26

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 4. – stavak 1. – podstavak 2. – točka b

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(b)  dio su općeg sustava provjera na državnom području i za njihovu provedbu nije nužno zaustavljanje vozila.

(b)  dio su općeg sustava provjera na državnom području koje se provode i za vozila koja se uobičajeno nalaze na teritoriju države članice koja provodi provjeru i za njihovu provedbu nije nužno zaustavljanje vozila.

Amandman    27

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 4. – stavak 1.a (novi)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

1.a  Za potrebe provjere osiguranja, kao što je navedeno u stavku 1., država članica drugim državama članicama odobrava pristup sljedećim nacionalnim podacima o registraciji vozila, s ovlastima obavljanja automatizirane pretrage u odnosu na njih:

 

(a)  podaci o tome ima li vozilo obvezno osiguranje;

 

(b)  podaci koji se odnose na vlasnike ili korisnike vozila koji su bitni za njihovo osiguranje od građanskopravne odgovornosti u skladu s člankom 3.

 

Pristup tim podacima odobrava se preko nacionalnih kontaktnih točaka država članica koje su imenovane u skladu s člankom 4. stavkom 2. Direktive (EU) 2015/413*.

 

__________________

 

* Direktiva (EU) 2015/413 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2015. o olakšavanju prekogranične razmjene informacija o prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama (SL L 68, 13.3.2015., str. 9.).

Amandman    28

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 4. – stavak 1.b (novi)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

1.b  Prilikom obavljanja pretrage u obliku zahtjeva prema drugim tijelima, nacionalna kontaktna točka države članice koja provjerava osiguranje upotrebljava cjeloviti registracijski broj vozila. Te se pretrage obavljaju u skladu s postupcima opisanima u poglavlju 3. Priloga Odluci 2008/616/PUP*. Država članica koja provodi provjeru osiguranja koristi se dobivenim podacima kako bi utvrdila je li vozilo pokriveno valjanim obveznim osiguranjem u skladu s člankom 3. ove Direktive.

 

__________________

 

* Odluka Vijeća 2008/616/PUP od 23. lipnja 2008. o provedbi Odluke 2008/615/PUP o produbljivanju prekogranične suradnje, posebno u suzbijanju terorizma i prekograničnog kriminala (SL L 210, 6.8.2008., str. 12.).

Obrazloženje

Razmjena podataka o osiguranjima potrebna je za postizanje glavnog cilja ove Direktive, između ostalog, omogućavanje slobodnog kretanja vozila među državama članicama i uklanjanje zapreka pravilnom funkcioniranju integriranog tržišta za osiguranje motornih vozila. Štoviše, trebali bismo se koristiti postojećim sustavom EUCARIS koji je utvrđen u Odluci Vijeća 2008/616/PUP kako bismo osigurali da se ta razmjena informacija doista može izvršiti.

Amandman    29

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 4. – stavak 1.c (novi)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

1.c  Države članice osiguravaju sigurnost i zaštitu podataka koji se prenose, u mjeri u kojoj je to moguće na temelju postojećih softverskih aplikacija, kao što je ona iz članka 15. Odluke 2008/616/PUP, i izmijenjenih verzija tih softverskih aplikacija, u skladu s poglavljem 3. Priloga Odluci 2008/616/PUP. Izmijenjene verzije softverskih aplikacija osiguravaju internetski modul razmjene u stvarnom vremenu i modul razmjene u serijama, pri čemu potonji omogućuje razmjenu višestrukih zahtjeva ili odgovora u jednoj poruci.

Obrazloženje

Razmjena podataka o osiguranjima potrebna je za postizanje glavnog cilja ove Direktive, između ostalog, omogućavanje slobodnog kretanja vozila među državama članicama i uklanjanje zapreka pravilnom funkcioniranju integriranog tržišta za osiguranje motornih vozila. Štoviše, trebali bismo se koristiti postojećim sustavom EUCARIS koji je utvrđen u Odluci Vijeća 2008/616/PUP kako bismo osigurali da se ta razmjena informacija doista može izvršiti.

Amandman    30

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 4. – stavak 2. – podstavci 1.a, 1.b i 1.c (novi)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

Države članice konkretno navode točnu svrhu, upućuju na relevantnu pravnu osnovu, poštuju relevantne sigurnosne zahtjeve i načela nužnosti, proporcionalnosti i ograničenja svrhe te utvrđuju proporcionalno razdoblje čuvanja podataka.

 

Osobni podaci koji se obrađuju u skladu s ovim člankom ne zadržavaju se dulje nego što je potrebno u svrhu provjere osiguranja. Takvi podaci potpuno se brišu čim više nisu potrebni za tu svrhu. Ako se provjerom osiguranja pokaže da vozilo ima obvezno osiguranje u skladu s člankom 3., nadzornik odmah briše te podatke. Ako se provjerom ne može utvrditi ima li vozilo obvezno osiguranje u skladu s člankom 3., podaci se čuvaju tijekom proporcionalnog razdoblja od najviše 30 dana ili do vremena potrebnog za utvrđivanje postojanja osiguranja, ovisno o tome što je kraće.

 

Ako država članica utvrdi da vozilo prometuje bez obveznog osiguranja u skladu s člankom 3., može primijeniti sankcije utvrđene u skladu s člankom 27.

Obrazloženje

Provjera vozila omogućit će vladama da prate kretanje pojedinaca. To može biti zadiranje u njihovu privatnost. Pravo na privatnost smije se uskratiti samo iz opravdanih razloga. Takav razlog može biti situacija kada se utvrdi da vozilo nema nužno osiguranje. Međutim, za vozila za koja se utvrdi da imaju osiguranje (vozila za koja nema „negativnih rezultata”) ova se evidencija ne bi trebala upotrebljavati ni za kakav drugi razlog i trebalo bi je izbrisati u razumnom roku. Rok čuvanja trebalo bi ograničiti i zakonski odrediti te ga uskladiti s ostalim zakonodavstvom EU-a, kao što je Direktiva o ePozivu.

Amandman    31

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 3.

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 9. – stavak 1. – podstavak 1. − točka a

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(a)  za tjelesne ozljede: 6 070 000 EUR po nezgodi, neovisno o broju žrtava, ili 1 220 000 EUR po žrtvi;

(a)  za tjelesne ozljede: 6 070 000 EUR po nezgodi, neovisno o broju oštećenih osoba, ili 1 220 000 EUR po oštećenoj osobi;

Amandman    32

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 3.

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 9. – stavak 1. – podstavak 1. – točka b

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(b)  za oštećenje stvari, 1 220 000 EUR po odštetnom zahtjevu, neovisno o broju žrtava.

(b)  za oštećenje stvari, 1 220 000 EUR po nezgodi, neovisno o broju oštećenih osoba.

Obrazloženje

Kako bi se izbjeglo netočno prenošenje, pojam „po odštetnom zahtjevu” koji ima različita značenja u prijevodu potrebno je zamijeniti izrazom „po nezgodi”, što će omogućiti bolje zajedničko shvaćanje.

Amandman    33

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 3.a (nova)

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 10. – stavak 1. – podstavak 1.

 

Tekst na snazi

Izmjena

 

(3a)  u članku 10. prvi podstavak stavka 1. zamjenjuje se sljedećim:

Svaka država članica osniva ili ovlašćuje tijelo sa zadatkom osiguranja naknade štete, barem do granica obveze osiguranja za oštećenje stvari ili tjelesne ozljede prouzročene nepoznatim vozilom ili vozilom za koje obveza osiguranja utvrđena stavkom 3. nije ispunjena.

„Svaka država članica osniva ili ovlašćuje tijelo sa zadatkom osiguranja naknade štete barem do granica obveze osiguranja iz članka 9. stavka 1. ili, u slučaju da je viša, do granica garancije koju propiše država članica, za oštećenje stvari ili tjelesne ozljede prouzročene nepoznatim vozilom ili vozilom za koje obveza osiguranja utvrđena stavkom 3. nije ispunjena, među ostalim u pogledu nezgoda u kojima se motorno vozilo upotrebljava kao oružje za počinjenje nasilnog kaznenog djela ili terorističkog čina.”

Obrazloženje

Ova je izmjena potrebna jer je neodvojivo povezana s odredbama članka 10.a o zaštiti oštećenih osoba u slučaju nesolventnosti društva za osiguranje ili nedostatka suradnje društva za osiguranje.

Amandman    34

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 4.

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 10.a

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Članak 10.a

Članak 10.a

Zaštita oštećenih osoba u slučaju nesolventnosti ili izostanka suradnje društva za osiguranje

Zaštita oštećenih osoba u slučaju nesolventnosti društva za osiguranje

 

-1.  Države članice poduzimaju sve mjere potrebne da osiguraju da oštećene osobe imaju pravo tražiti naknadu štete, barem do granica obveze osiguranja iz članka 9. stavka 1. ili, u slučaju da su više, do granica garancije koju propiše država članica, za tjelesne ozljede ili materijalnu štetu koji su prouzročeni vozilom koje osigurava društvo za osiguranje, u sljedećim situacijama:

 

(a)  nad društvom za osiguranje provodi se stečajni postupak ili

 

(b)  društvo za osiguranje u postupku je likvidacije kako je utvrđen u članku 268. točki (d) Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća*.

1.  Države članice osnivaju ili zadužuju tijelo za isplatu naknade štete oštećenim osobama s uobičajenim boravištem na njihovu državnom području, barem do granica obveze osiguranja iz članka 9. stavka 1. za tjelesne ozljede ili materijalnu štetu koji su prouzročeni vozilom koje osigurava društvo za osiguranje, u bilo kojoj od sljedećih situacija:

1.  Svaka država članica osniva ili zadužuje tijelo za isplatu naknade štete oštećenim osobama s uobičajenim boravištem na njihovu državnom području, u situacijama opisanima u stavku -1.

(a)  nad društvom za osiguranje provodi se stečajni postupak;

 

(b)  društvo za osiguranje u postupku je likvidacije kako je utvrđen u članku 268. točki (d) Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća***;

 

(c)  društvo za osiguranje ili njegov predstavnik za likvidaciju štete nije dalo utemeljen odgovor na točke navedene u odštetnom zahtjevu u roku od tri mjeseca od datuma na koji je oštećena osoba podnijela svoj odštetni zahtjev tom društvu za osiguranje.

 

2.  Oštećene osobe ne mogu podnijeti odštetni zahtjev tijelu iz stavka 1. ako su podnijele zahtjev izravno društvu za osiguranje ili pokrenule pravni postupak izravno protiv tog društva i takav se zahtjev još razmatra odnosno taj je pravni postupak još u tijeku.

 

3.  Tijelo iz stavka 1. odgovara na zahtjev u roku od dva mjeseca od datuma na koji je oštećena osoba podnijela svoj odštetni zahtjev.

3.  Oštećena strana može podnijeti odštetni zahtjev izravno tijelu iz stavka 1. To tijelo, na temelju informacija koje na njegov zahtjev dostavi oštećena osoba, daje obrazloženi odgovor oštećenoj osobi u vezi s isplatom odštete u roku od tri mjeseca od datuma na koji je oštećena osoba podnijela odštetni zahtjev.

 

Kad treba platiti odštetu, tijelo iz stavka 1. isplaćuje oštećenoj osobi u roku od tri mjeseca od priopćenja svog odgovora puni iznos odštete, ili ako je odšteta u obliku dogovorenih obročnih rata, započinje s isplatom rata.

 

Ako je oštećena osoba podnijela zahtjev društvu za osiguranje ili njegovu predstavniku za likvidaciju štete i za koje su prije ili tijekom štetnog događaja nastupile okolnosti iz stavka -1., a oštećena osoba još nije primila obrazloženi odgovor tog društva za osiguranje ili njegova predstavnika za likvidaciju štete, oštećena osoba može ponovno podnijeti odštetni zahtjev tijelu iz stavka 1.

4.  Ako oštećena osoba nema boravište u državi članici u kojoj društvo za osiguranje iz stavka 1. ima poslovni nastan, tijelo iz stavka 1. koje je isplatilo naknadu štete toj oštećenoj osobi u državi članici njezina boravišta ima pravo tijelu iz stavka 1. koje se nalazi u državi članici u kojoj je poslovni nastan društva za osiguranje koje je izdalo policu odgovornoj osobi podnijeti zahtjev za nadoknadu iznosa isplaćene naknade štete.

4.  Ako je društvo za osiguranje dobilo odobrenje za rad u skladu s člankom 14. Direktive 2009/138/EZ u državi članici koja se razlikuje od države članice za koju je tijelo iz stavka 1. nadležno, to tijelo ima pravo tijelu iz stavka 1. koje se nalazi u državi članici u kojoj je društvo za osiguranje dobilo odobrenje za rad podnijeti zahtjev za nadoknadu iznosa isplaćene naknade štete.

5.  Stavcima od 1. do 4. ne dovodi se u pitanje:

5.  Stavcima od -1. do 4. ne dovodi se u pitanje:

(a)  pravo država članica da naknadu štete koju isplati tijelo iz stavka 1. smatraju supsidijarnom ili ravnopravnom;

(a)  pravo država članica da naknadu štete koju isplati tijelo iz stavka 1. smatraju supsidijarnom ili ravnopravnom;

(b)  pravo država članica da za istu nezgodu propišu likvidaciju štete između:

(b)  pravo država članica da za istu nezgodu propišu likvidaciju štete između:

i.  tijela iz stavka 1.;

i.  tijela iz stavka 1.;

ii.  osobe ili osoba odgovornih za nezgodu;

ii.  osobe ili osoba odgovornih za nezgodu;

iii.  drugih društava za osiguranje ili ustanova za socijalno osiguranje koji su dužni nadoknaditi štetu oštećenoj osobi.

iii.  drugih društava za osiguranje ili ustanova za socijalno osiguranje koji su dužni nadoknaditi štetu oštećenoj osobi.

6.  Države članice ne dopuštaju tijelu iz stavka 1. da isplatu naknade štete uvjetuje bilo kojim zahtjevima osim onima koji su predviđeni ovom Direktivom, a posebno zahtjevom da oštećena osoba mora dokazati da odgovorna osoba nije u mogućnosti ili odbija isplatiti naknadu štete.

6.  Države članice ne dopuštaju tijelu iz stavka 1. da isplatu naknade štete uvjetuje bilo kojim smanjenjima ili zahtjevima osim onima koji su predviđeni ovom Direktivom. Države članice osobito ne dopuštaju tijelu iz stavka 1. da isplatu naknade štete uvjetuje zahtjevom da oštećena osoba dokaže da odgovorna osoba ili društvo za osiguranje nije u mogućnosti ili odbija isplatiti naknadu štete.

7.  Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s postupkom iz članka 28.b kako bi utvrdila postupovne zadaće i postupovne obveze u pogledu nadoknade koje imaju tijela osnovana ili ovlaštena na temelju članka 10.a.”

7.  Ovaj članak proizvodi pravne učinke:

 

(a)  nakon što se između tijela iz stavka 1., koja su osnovale ili ovlastile države članice, sklopi sporazum koji se odnosi na njihove zadaće i obveze te na postupke za nadoknadu štete;

 

(b)  od datuma koji Komisija treba odrediti nakon što utvrdi, u bliskoj suradnji s državama članicama, da je sklopljen sporazum iz točke (a).”

 

7.a  Oštećene osobe iz članka 20. stavka 1. mogu u situacijama iz stavka -1. zatražiti naknadu od tijela za naknadu štete iz članka 24. u državi članici boravišta.

 

7.b  Oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev izravno tijelu za naknadu štete koje, na temelju informacija koje na njegov zahtjev dostavi oštećena osoba, mora oštećenoj osobi dati obrazloženi odgovor u roku od tri mjeseca od datuma na koji je oštećena osoba podnijela zahtjev za naknadu štete.

 

Po zaprimanju zahtjeva, tijelo za naknadu štete obavještava o primitku zahtjeva od oštećene osobe sljedeće osobe ili tijela:

 

(a)  društvo za osiguranje koje je predmet stečajnog ili likvidacijskog postupka;

 

(b)  likvidatora imenovanog za to društvo za osiguranje, kako je utvrđeno člankom 268. točkom (f) Direktive 2009/138/EZ;

 

(c)  tijelo za naknadu štete u državi članici u kojoj se dogodila nezgoda i

 

(d)  tijelo za naknadu štete u državi članici u kojoj je društvo za osiguranje dobilo odobrenje za rad u skladu s člankom 14. Direktive 2009/138/EZ ako ta država članica nije država članica u kojoj se dogodila nezgoda.

 

7.c  Po primitku informacija iz stavka 7.b, tijelo za naknadu štete u državi članici u kojoj se dogodila nezgoda obavještava tijelo za naknadu štete u državi članici boravišta oštećene osobe treba li se naknada štete tijela iz stavka 1. smatrati supsidijarnom ili ravnopravnom. Tijelo za naknadu štete u državi članici boravišta oštećene osobe te informacije uzima u obzir prilikom isplate naknade.

 

7.d  Tijelo za naknadu štete koje je oštećenoj osobi isplatilo naknadu u njezinoj državi članici boravišta ovlašteno je zatražiti povrat iznosa isplaćenog kao naknade od tijela za naknadu štete u državi članici u kojoj je društvo za osiguranje dobilo odobrenje za rad u skladu s člankom 14. Direktive 2009/138/EZ.

 

7.e  Potonje tijelo preuzima prava oštećene osobe u odnosu na tijelo iz stavka 1. osnovano u državi članici u kojoj je društvo za osiguranje dobilo odobrenje za rad u skladu s člankom 14. Direktive 2009/138/EZ u mjeri u kojoj je tijelo za naknadu štete u državi članici boravišta oštećene osobe isplatilo naknadu za tjelesne ozljede ili materijalnu štetu.

 

Svaka država članica obvezna je priznati tu subrogaciju kako ju je predvidjela bilo koja druga država članica.

 

7.f  Sporazum između tijela za naknadu štete iz članka 24. stavka 3. sadrži odredbe koje se odnose na funkcije i obveze tijela za naknadu štete, kao i postupke u pogledu naknade koje proizlaze iz ovog članka.

 

7.g  Ako ne postoji sporazum iz stavka 7. točke (a) ili izmjena sporazuma iz stavka 7.f do [dvije godine nakon stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni], Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s postupkom iz članka 28.b kojim se utvrđuju postupovne zadaće i postupovne obveze tijela osnovanih ili ovlaštenih na temelju ovog članka u pogledu nadoknade štete, ili za izmjenu sporazuma iz članka 24. stavka 3., ili za oboje, ako je to potrebno.

 

__________________

 

* Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).

***Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).

 

Amandman    35

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 4.a (nova)

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 15.

 

Tekst na snazi

Izmjena

 

(4a)  članak 15. zamjenjuje se sljedećim:

Članak 15.

„Članak 15.

Vozila otpremljena iz jedne države članice u drugu

Vozila otpremljena iz jedne države članice u drugu

1.  Odstupajući od druge alineje članka 2. točke (d) Direktive 88/357/EEZ, ako je vozilo otpremljeno iz jedne države članice u drugu, državom članicom odredišta smatra se država članica u kojoj se nalazi rizik, odmah nakon prihvaćanja isporuke od strane kupca i tijekom razdoblja od trideset dana, čak i ako vozilo nije službeno registrirano u državi članici odredišta.

1.  Odstupajući od članka 13. točke 13. podtočke (b) Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća*, ako je vozilo otpremljeno iz jedne države članice u drugu, državom članicom u kojoj se nalazi rizik smatra se bilo država članica registracije bilo, odmah nakon prihvaćanja isporuke od strane kupca, država članica odredišta i to tijekom razdoblja od trideset dana, čak i ako vozilo nije službeno registrirano u državi članici odredišta.

2.  Ako je vozilo sudjelovalo u nezgodi tijekom razdoblja iz 1. stavka ovog članka dok je neosigurano, tijelo iz članka 10. stavka 1. u državi članici odredišta odgovorno je za naknadu štete predviđenu člankom 9.

2.  Države članice poduzimaju potrebne korake kako bi osigurale da društva za osiguranje obavijeste informacijski centar države članice u kojoj je vozilo registrirano da su izdale policu osiguranja za uporabu predmetnog vozila.

 

__________________

 

* Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).”

Obrazloženje

Članak 15. o otpremljenim vozilima sastavljen je kako bi se potrošaču olakšala kupovina vozila iz druge države članice, a da pritom ne mora tražiti osiguravatelja iz te države članice. To u praksi trenutačno tako ne funkcionira. Unatoč tome, njegovim bi se brisanjem samo poništili prijašnji pokušaji rješavanja tog problema, a ne bi se ponudila nova rješenja. Ovom se izmjenom to pitanje nastoji riješiti tako što se potrošačima nudi više mogućnosti i dozvoljeno im je zatražiti osiguranje bilo u državi članici boravišta bilo u državi članici prodaje vozila. Oni će moći pronaći rješenje koje im odgovara u ograničenom razdoblju potrebnom da se vozilo premjesti iz jedne države članice u državu članicu boravišta vlasnika vozila.

Amandman    36

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 4.b (nova)

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 15.a (novi)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(4b)  umeće se sljedeći članak:

 

„Članak 15.a

 

Odgovornost u slučaju nezgode s prikolicom koju vuče pogonsko vozilo

 

U slučaju nezgode koju uzrokuje niz vozila koji se sastoji od prikolice koju vuče pogonsko vozilo, oštećenoj osobi naknadu isplaćuje društvo u kojem je prikolica osigurana ako:

 

– je zasebna treća strana izuzeta od odgovornosti i

 

– ako se prikolica ne može identificirati, ali pogonsko vozilo koje ju je vuklo može.

 

Društvo koje isplaćuje naknadu oštećenoj osobi u ovom slučaju ima pristup društvu u kojem je osigurana prikolica koju je vuklo pogonsko vozilo, ako je to predviđeno nacionalnim pravom.”

Obrazloženje

Prepoznavanje registracijske tablice u nezgodama u kojima sudjeluje kamion ili vozilo s prikolicom može biti upitno ako registracijska tablica glavnog vozila nije jasno vidljiva sa stražnje strane. To može dovesti do situacija u kojima je nemoguće identificirati vozača. U okviru komercijalnog prijevoza često je slučaj da vlasnik pogonskog vozila i prikolice koju vuče pogonsko vozilo nisu ista osoba i da nisu registrirani u istoj državi te da podliježu individualnim, nevezanim policama osiguranja. Stoga bi u slučaju nezgode u kojoj sudjeluju motorno vučno vozilo i prikolica koji imaju različite osiguravatelje, oštećenoj osobi naknadu trebao isplatiti osiguravatelj prikolice ako vučno vozilo nije moguće identificirati. Osiguravatelj prikolice, međutim, ima pravo tražiti naknadu štete od osiguravatelja vučnog vozila. Tom bi se promjenom trebala omogućiti bolja zaštita oštećenih osoba.

Amandman    37

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 5. – podtočka b

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 16. – stavak 3.

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Države članice osiguravaju da društva za osiguranje ili tijela iz drugog podstavka pri uzimanju u obzir potvrda o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima koje su izdala druga društva za osiguranje ili druga tijela iz drugog podstavka ne postupaju prema ugovarateljima osiguranja na diskriminirajući način i ne naplaćuju im prekomjerne premije zbog njihova državljanstva ili isključivo na temelju njihove prethodne države članice boravišta.

Države članice osiguravaju da društva za osiguranje i tijela iz drugog podstavka pri uzimanju u obzir potvrda o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima koje su izdala druga društva za osiguranje ili druga tijela iz drugog podstavka ne postupaju prema ugovarateljima osiguranja na diskriminirajući način i ne naplaćuju im prekomjerne premije zbog njihova državljanstva ili isključivo na temelju njihove prethodne države članice boravišta.

Amandman    38

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 5. – podtočka b

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 16. – stavak 3.a (novi)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

Države članice jamče da kada društvo za osiguranje pri određivanju premije uzima u obzir potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima, također uzima u obzir potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima koje su izdala društva za osiguranje sa sjedištem u drugim državama članicama jednako kao i one koje je izdalo društvo za osiguranje unutar iste države članice i primjenjuju, u skladu s nacionalnim pravom, sve zakonske odredbe u pogledu obrade premija.

Obrazloženje

Osiguravatelji ne samo da ne bi trebali diskriminirati strance ili osobe koje se vraćaju u svoju državu i previše im naplaćivati svoje usluge nego bi njihovim potvrdama trebali pristupati kao domaćim potvrdama te im nuditi svaki dostupan popust isto kao i bilo kojem drugom potencijalnom klijentu, kao i popuste koji su propisani pravom te države članice. Želja države članice da donese nacionalno zakonodavstvo o sustavima stupnjeva premije „bonus/malus” trebala bi ostati predmetom nacionalne nadležnosti. Takvi sustavi su nacionalne prirode bez bilo kakvog prekograničnog elementa te se jedino moraju jednako primjenjivati na sve na jednom teritoriju.

Amandman    39

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 5. – podtočka b

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 16. – stavak 4.

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Države članice osiguravaju da društva za osiguranje objavljuju svoje politike u pogledu načina na koji upotrebljavaju potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima pri izračunu premija.

Ne dovodeći u pitanje politiku određivanja cijena društava za osiguranje, države članice osiguravaju da društva za osiguranje objavljuju svoje politike u pogledu načina na koji upotrebljavaju potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima pri izračunu premija.

Amandman    40

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 5. – podtočka b

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 16. – stavak 5.

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata u skladu s člankom 28.a stavkom 2. kojima se pobliže određuje sadržaj i oblik potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima iz drugog podstavka. Potvrda sadržava informacije o sljedećem:

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 28.b kojim se utvrđuje sadržaj i oblik potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima iz drugog stavka. Potvrda sadržava barem informacije o sljedećem:

(a)  identitet društva za osiguranje izdavatelja potvrde;

(a)  identitet društva za osiguranje izdavatelja potvrde;

(b)  identitet ugovaratelja osiguranja;

(b)  identitet ugovaratelja osiguranja, uključujući datum rođenja, adresu za kontakt i, prema potrebi, broj i datum izdavanja vozačke dozvole;

(c)  osigurano vozilo;

(c)  osigurano vozilo i njegov identifikacijski broj;

(d)  razdoblje pokrića osiguranog vozila;

(d)  datum početka i datum isteka osiguranja vozila;

(e)  broj i iznos prijavljenih odštetnih zahtjeva u vezi s odgovornošću za štetu nanesenu trećim osobama u razdoblju obuhvaćenom potvrdom o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima.

(e)  broj prijavljenih odštetnih zahtjeva u vezi s odgovornošću za štetu nanesenu trećim osobama u razdoblju obuhvaćenom potvrdom o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima u kojima je ugovaratelj osiguranja bio kriv, uključujući datum i prirodu svakog zahtjeva, u pogledu materijalne štete ili tjelesne ozljede te informaciju o tome je li zahtjev trenutačno u obradi ili je zaključen.

Amandman    41

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 5. – podtočka b

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 16. – stavak 5.a (novi)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

Komisija se savjetuje sa svim relevantnim dionicima prije donošenja tih delegiranih akata i nastoji postići uzajamni sporazum među dionicima o sadržaju i obliku potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima.

Obrazloženje

Potvrde su korisne samo ako su svrsishodne te ako sadrže informacije koje su relevantne za utvrđivanje rizika potencijalnog ugovaratelja osiguranja. Kako bi bilo jasno što je relevantno, Komisija bi se prije donošenja provedbenog akta trebala savjetovati s dionicima.

Amandman    42

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 5.a (nova)

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 16.a (novi)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(5a)  umeće se sljedeći članak:

 

„Članak 16.a

 

Alat za usporedbu cijena

 

1.  Države članice osiguravaju da potrošači imaju besplatan pristup najmanje jednom neovisnom alatu za usporedbu cijena, koji im omogućuje da uspoređuju i ocjenjuju opće cijene i tarife između pružatelja usluga obveznog osiguranja u skladu s člankom 3., na temelju informacija koje su dostavili potrošači.

 

2.  Pružatelji polica obveznog osiguranja pružaju nadležnim tijelima sve zatražene informacije za takav alat i osiguravaju da su te informacije točne i ažurirane, što je nužno kako bi se osigurala ta točnost. Takav alat može uključivati i dodatne opcije osiguranja motornih vozila mimo obveznog osiguranja u skladu s člankom 3.

 

3.  Alat za usporedbu:

 

(a)  operativno je neovisan o pružateljima usluga tako što osigurava da su svi pružatelji usluga jednako zastupljeni u rezultatima pretraživanja;

 

(b)  jasno otkriva vlasnike i operatore alata za usporedbu;

 

(c)  određuje jasne i objektivne kriterije na kojima se temelji usporedba;

 

(d)  služi se jednostavnim i nedvosmislenim jezikom;

 

(e) pruža točne i ažurirane informacije i naznačuje vrijeme zadnjeg ažuriranja;

 

(f)  otvoren je svakom pružatelju obveznog osiguranja koji dostavi relevantne informacije i uključuje širok raspon ponuda koje obuhvaćaju znatan dio tržišta i, u slučajevima u kojima se predstavljenim informacijama ne daje puni pregled tržišta, jasnu izjavu kojom se to navodi, prije prikazivanja rezultata;

 

(g)  omogućuje učinkoviti postupak za prijavljivanje netočnih informacija;

 

(h)  uključuje izjavu da se cijene temelje na pruženim informacijama i da nisu obvezujuće za pružatelje osiguranja.

 

4.  Nadležna tijela na zahtjev pružatelja alata certificiraju alate za usporedbu koji ispunjavaju uvjete iz stavka 3. točaka od (a) do (h).

 

5.  Komisija je ovlaštena donijeti delegirani akt u skladu s postupkom iz članka 28.b kojim se ova Direktiva nadopunjuje utvrđivanjem oblika i funkcija takvog alata za usporedbu te kategorija informacija koje pružatelji osiguranja moraju dostaviti uzme li se u obzir individualizirana priroda polica osiguranja.

 

6.  Ne dovodeći u pitanje druge zakone Unije i u skladu s člankom 27., države članice mogu predvidjeti sankcije, uključujući novčane kazne, za operatore alata za usporedbu koji obmanjuju potrošače ili ne otkrivaju jasno svoju vlasničku strukturu i informacije o tome primaju li naknadu od nekog pružatelja osiguranja.”

Obrazloženje

Kao što je slučaj i s većinom drugih financijskih sektora, potrošači sve češće traže osiguranje motornih vozila putem interneta. To je dovelo do uspostave brojnih internetskih stranica za usporedbu koje mogu pružati uravnotežene podatke, a mogu pružati i podatke kojima se obmanjuju potrošači. U skladu s europskim propisima svaka bi država članica trebala nastojati uspostaviti bar jednu internetsku stranicu na kojoj je moguće usporediti ponude. Države članice također bi trebale moći sankcionirati internetske stranice na kojima nisu jasno izneseni vlasnička struktura i informacije o primanju naknada od društava za osiguranje.

Amandman    43

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 5.b (nova)

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 18.a (novi)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(5b)  umeće se sljedeći članak:

 

„Članak 18.a

 

Pristup izvješćima o nezgodama

 

Države članice osiguravaju da oštećena osoba ima pravo dobiti kopiju izvješća o nezgodi od nadležnog tijela u razumnom vremenskom roku. U skladu s nacionalnim pravom, ako država članica ne može odmah objaviti cjelovito izvješće o nezgodi, dužna je oštećenoj osobi osigurati redigiranu inačicu dok cjelovita verzija ne postane dostupna. Sve redakcije teksta trebale bi se ograničiti samo na one koje su strogo nužne i potrebne za usklađivanje s pravom Unije ili nacionalnim pravom.”

Obrazloženje

Važno je da nakon nezgode oštećena osoba ima pristup policijskom izvješću o nezgodi. To danas nije uvijek slučaj i ovo pitanje nije riješeno aktualnim člankom 26. Stoga bi trebalo biti jasno da je potrebno zajamčiti da izvješće o nezgodi, čak i u redigiranoj verziji, bude dostupno što je prije moguće kako bi oštećena osoba mogla zatražiti naknadu štete.

Amandman    44

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 5.c (nova) - podtočka a (nova)

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 23. – stavak 1.a (novi)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(5c)  članak 23. mijenja se kako slijedi:

 

(a)  umeće se sljedeći stavak:

 

„1.a  Države članice osiguravaju da su društva za osiguranje obvezna pružiti sve potrebne informacije koje zahtijeva registar iz stavka 1. točke (a), uključujući sve registarske oznake obuhvaćene policom osiguranja koju je izdalo društvo. Države članice također zahtijevaju od društava za osiguranje da obavijeste informacijski centar kada polica postane nevažeća prije datuma isteka police ili ako na drugi način više nije važeća za registarsku oznaku vozila.”;

Obrazloženje

U skladu s člankom 23. zahtjeva se da države članice vode evidenciju o svim registriranim vozilima i o policama osiguranja kojima su obuhvaćena ta vozila. Od društava za osiguranje se međutim ne zahtijeva da te podatke dostave informacijskim centrima. Iako te informacije mogu biti dostupne preko drugih vladinih tijela (npr. Odjel za registraciju motornih vozila), to ipak nije slučaj. Još je važnije istaknuti da ne postoji obveza u skladu s kojom je potrebno prijaviti kada polica osiguranja registriranog vozila više ne vrijedi. Nema dokaza da vlasnici vozila sustavno obavještavaju vlasti kada njihove police osiguranja prestanu vrijediti. Stoga bi društva za osiguranje te informacije trebala prosljeđivati izravno državama članicama i nacionalnim informacijskim centrima.

Amandman    45

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 5.c (nova) - podtočka b (nova)

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 23. – stavak 5.a (novi)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(b)  umeće se sljedeći stavak:

 

„5.a  Države članice osiguravaju da se registar iz stavka 1. točke (a) vodi i ažurira te da je u potpunosti integriran u baze podataka o registraciji vozila i dostupan nacionalnim kontaktnim točkama u okviru Direktive (EU) 2015/413.”;

Obrazloženje

Provjere u pogledu osiguranja moguće su samo ako su informacije o registraciji i osiguranju vozila dostupne tijelima za kontrolu vozila. Ta se baza podataka već spominje u članku 21., no ne postoji obveza o tome da se ta baza podataka vodi ili da se odobri pristup kontrolorima podataka iz registra vozila (PRV). Ova izmjena odnosi se na to pitanje.

Amandman    46

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 5.c (nova) - podtočka c (nova)

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 23. – stavak 6.

 

Tekst na snazi

Izmjena

 

(c)  stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

6.  Obrada osobnih podataka koja proizlazi iz stavaka 1. do 5. mora se provesti u skladu s nacionalnim mjerama koje su poduzete u skladu s Direktivom 95/46/EZ.

„6.   Obrada osobnih podataka koja proizlazi iz stavaka od 1. do 5.a provodi se u skladu s Direktivom (EU) 2016/679.”

Obrazloženje

Od usvajanja revizije Direktive o osiguranju motornih vozila 2009. godine Direktiva o zaštiti podataka zamijenjena je Općom uredbom o zaštiti podataka te je stoga to upućivanje potrebno ispraviti.

Amandman    47

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 5.d (nova)

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 26.a (novi)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(5d)  umeće se sljedeći članak 26.a:

 

„Članak 26.a

 

Tijela za naknadu štete

 

1.  Države članice nastoje osigurati da se tijelima za naknadu štete iz članaka 10., 10.a i 24. upravlja kao jedinstvenom administrativnom jedinicom koja obuhvaća sve funkcije različitih tijela za naknadu štete obuhvaćenih ovom Direktivom.

 

2.  Ako država članica ne upravlja tim tijelima kao jedinstvenom administrativnom jedinicom, o tome i razlozima svoje odluke obavještava Komisiju i druge države članice.”

Obrazloženje

Kako bi se što je moguće više pojednostavilo da administratori, osiguravatelji i oštećene osobe zatraže naknadu štete, trebalo bi potaknuti države članice da osnuju jedinstveno tijelo koje će obavljati sve funkcije različitih tijela za naknadu štete iz ove Direktive. Države članice trebale bi imati slobodu drugačijeg odabira, ali bi trebale Komisiji dostaviti obavijest u kojoj iznose glavne razloge zbog kojih smatraju da je to potrebno.

Amandman    48

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 5.e (nova)

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 26.b (novi)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(5e)  umeće se sljedeći članak:

 

„Članak 26.b

 

Zastara

 

1.  Države članice osiguravaju primjenu barem četverogodišnjeg roka zastare na zahtjeve u vezi s odštetom za tjelesnu ozljedu ili materijalnu štetu prouzročene u prekograničnoj prometnoj nezgodi i obuhvaćene člankom 19. i člankom 20. stavkom 2. Rok zastare počinje teći od dana na koji je podnositelj zahtjeva postao svjestan ili je imao opravdane razloge postati svjestan razmjera ozljede, gubitka ili štete, njihova uzroka i identiteta odgovorne osobe i društva za osiguranje koje pokriva građanskopravnu odgovornost te osobe ili predstavnika za likvidaciju štete ili tijela za naknadu štete odgovornog za pružanje odštete i protiv kojeg se podnosi zahtjev.

 

2.  Ako je nacionalnim pravom koje se primjenjuje na odštetni zahtjev predviđen rok zastare dulji od četiri godine, države članice osiguravaju primjenu tog duljeg roka zastare.

 

3.  Države članice Komisiji dostavljaju ažurirane informacije o svojim nacionalnim propisima o zastari za štete prouzročene u prometnim nezgodama. Sažetak informacija koje joj dostave države članice Komisija objavljuje i stavlja na raspolaganje javnosti na svim službenim jezicima Unije.”

Amandman    49

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 5.f (nova)

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 26.c (novi)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(5f)  umeće se sljedeći članak:

 

„Članak 26.c

 

Prekid zastare

 

1.  Države članice osiguravaju suspenziju roka zastare predviđenu člankom 26.a u razdoblju otkad podnositelj zahtjeva podnese zahtjev:

 

(a)  društvu za osiguranje osobe koja je uzrokovala nezgodu ili njegovu predstavniku za likvidaciju štete iz članaka 21. i 22. ili

 

(b)  tijelu za naknadu štete predviđenom člancima 24. i 25., do tuženikova odbacivanja zahtjeva.

 

2.  Ako je preostali dio roka zastare nakon isteka suspenzije kraći od šest mjeseci, države članice osiguravaju da se podnositelju odštetnog zahtjeva odobri minimalni rok od dodatnih šest mjeseci za pokretanje sudskog postupka.

 

3.  Države članice osiguravaju produljenje roka, ako on istječe u subotu, nedjelju ili na jedan od službenih praznika, do kraja prvog sljedećeg radnog dana.”

Amandman    50

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 5.g (nova)

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 26.d (novi)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(5g)  umeće se sljedeći članak:

 

„Članak 26.d

 

Izračun rokova

 

Države članice osiguravaju da se bilo koje vremensko razdoblje propisano ovom Direktivom utvrđuje kako slijedi:

 

(a)  izračunavanje počinje na dan koji slijedi nakon dana kada je nastao relevantni događaj;

 

(b)  ako je rok izražen u godinama, on ističe sljedeće relevantne godine u mjesecu istog naziva i na dan istog broja kao što su bili mjesec i datum kad se dogodio dotični događaj. Ako relevantni sljedeći mjesec nema dan s istim brojem, rok istječe posljednjeg dana u mjesecu;

 

(c)  rokovi se ne suspendiraju tijekom sudskih praznika.”

Amandman    51

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 6.

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 28.a

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Članak 28.a

Briše se.

Postupak odbora

 

1.  Komisiji pomaže Europski odbor za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje osnovan Odlukom Komisije 2004/9/EZ ****. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća*****.

 

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

 

Amandman    52

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 6.

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 28.b – stavak 2.

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 9. stavka 2. i članka 10.a stavka 7. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od datuma iz članka 30.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 9. stavka 2. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od... [datum stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni]. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 10.a stavka 7.g, članka 16. stavka 5. i članka 16.a stavka 5. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od [datum stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni].

Amandman    53

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 6.

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 28.b – stavak 5.

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

5.  Delegirani akt donesen na temelju članka 9. stavka 2. i članka 10.a stavka 7. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

5.  Delegirani akt donesen na temelju članka 9. stavka 2., članka 10.a stavka 7.g, članka 16. stavka 5. i članka 16.a stavka 5. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od tri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Amandman    54

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 6.

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 28.c

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Članak 28.c

Članak 28.c

Evaluacija

Evaluacija i preispitivanje

Evaluacija ove Direktive provodi se najkasnije sedam godina od datuma njezina prenošenja. Komisija dostavlja zaključke evaluacije i svoje primjedbe Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru.

Najkasnije pet godina od datuma prenošenja ove Direktive, Komisija Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru podnosi izvješće o ocjeni provedbe ove Direktive, posebno u odnosu na:

 

(a)  njezinu primjenu s obzirom na tehnološki razvoj, posebno u pogledu autonomnih i poluautonomnih vozila;

 

(b)  prikladnost područja primjene ove Direktive s obzirom na rizike od nezgoda koje predstavljaju različita motorna vozila zbog vjerojatnih promjena na tržištu, a osobito u odnosu na laka vozila velike brzine koja potpadaju pod kategorije vozila navedene u članku 2. stavku 2. točkama (h), (i), (j), (k) Uredbe (EU) br. 168/2013, kao što su električni bicikli, samobalansirajući osobni transporteri segway ili električni romobili, te je li vjerojatno da će sustav odgovornosti zadovoljiti buduće potrebe;

 

(c)  poticanje društava za osiguranje da u svoje ugovore o osiguranju uključe sustav bonusa i malusa, uključujući popuste u obliku „bonusa za nepodnošenje odštetnog zahtjeva”, u skladu s kojim na premije utječu potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima ugovaratelja osiguranja.

 

Tom izvješću prilažu se primjedbe Komisije i, prema potrebi, zakonodavni prijedlog.

(1)

SL ...


OBRAZLOŽENJE

Prijedlogom, koji je podnijela Komisija, nastoji se izmijeniti Direktiva o osiguranju motornih vozila (2009/103/EZ) u pet posebnih područja: (i) nesolventnost osiguravatelja; (ii) eventualno postavljeni odštetni zahtjevi; (iii) rizici koji proizlaze iz vožnje bez osiguranja; (iv) minimalni iznosi pokrića i (v) proširenje područja primjene Direktive. Izvjestiteljica se slaže da Direktiva o osiguranju motornih vozila općenito i dalje odgovara svojoj svrsi, dok u nekim područjima ima prostora za poboljšanje.

Kad je riječ o području primjene Direktive, koje bi se moglo smatrati najspornijim dijelom prijedloga, izvjestiteljica napominje da je, u skladu s presudama Suda Europske unije (predmeti Vnuk C-162/13, Rodrigues de Andrade C-514/16 i Torreiro C-334/16), došlo do zabune među državama članicama u pogledu vozila koja su obuhvaćena područjem primjene Direktive. To se posebno odnosi na vozila kao što su električni bicikli, samobalansirajući osobni transporteri segway ili električni romobili, ali i na motorna vozila koja se, primjerice, koriste za sport. Izvjestiteljica smatra da Direktiva u načelu ne bi trebala obuhvaćati takva vozila jer bi uvjet za osiguranje motornih vozila mogao ometati porast korištenja, na primjer, električnih bicikala ili nepotrebno povećati premije osiguranja za sva vozila.

Izvjestiteljica je stoga predložila da se samo vozila koja podliježu zahtjevima za homologaciju tipa trebaju obuhvatiti područjem primjene Direktive. Međutim, države članice trebale bi imati mogućnost zahtijevati da druga vozila imaju obvezno osiguranje, ako to smatraju potrebnim. U pogledu definicije „upotrebe vozila”, izvjestiteljica smatra da je važno razjasniti da to podrazumijeva vozilo koje se upotrebljava u prometu, kako na javnim tako i na privatnim cestama, ali ne i u slučajevima kada se vozilo koristi isključivo u zatvorenom prostoru kojemu opća javnost nema pristupa. Ako je, međutim, takvo vozilo, koje se upotrebljava i u zatvorenim područjima i u prometu i koje slijedom toga mora imati osiguranje za motorna vozila, uključeno u nezgodu na zatvorenom području, osiguravatelj vozila svejedno bi trebao biti odgovoran prema oštećenim osobama.

Nadalje, izvjestiteljica smatra da odredbe koje se odnose na provjere osiguranja (članak 4.) nisu dovoljno jasne u pogledu postupaka u skladu s kojima tijelo države članice može provjeriti ima li vozilo, koje je registrirano u drugoj državi članici, osiguranje. Izvjestiteljica ističe da već postoji softverska aplikacija Eucaris (Europski informacijski sustav prometnih i vozačkih dozvola), kojom se omogućuje brza, sigurna i povjerljiva razmjena određenih podataka iz registra vozila među državama članicama. Ta se aplikacija između ostaloga koristi za prekograničnu razmjenu informacija o prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama u skladu s Direktivom (EU) 2015/413. Stoga je primjereno da se aplikacija Eucaris može primijeniti i za provjeru ima li vozilo registrirano u drugoj državi članici obvezno osiguranje za motorna vozila. Naravno, potrebno je uvesti jamstva za zaštitu podataka, posebno u pogledu zadržavanja podataka, u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka.

Kad je riječ o nesolventnosti osiguravatelja (novi članak 10.a), izvjestiteljica je izrazila zabrinutost u vezi s odredbom (stavak 2.) u skladu s kojom oštećene osobe ne mogu podnijeti odštetni zahtjev tijelu za naknadu štete ako su poduzele mjere protiv nesolventnog društva za osiguranje i ako je postupak u tijeku. Izvjestiteljica smatra da bi to ograničenje bilo previše štetno za oštećenu osobu i da nije opravdano, posebno uzme li se u obzir da sudski postupci protiv osiguravatelja mogu dugo trajati.

Nadalje, Direktiva sadrži članak 15. o otpremljenim vozilima, koji prema mišljenju stručnjaka ne odražava stanje na terenu. Izvjestiteljica smatra da bi taj članak stoga trebalo izmijeniti kako bi potrošači mogli izabrati osiguranje u državi članici boravišta (odredišna država članica) ili u državi članici prodaje vozila. Na taj bi se način dobilo rješenje za ograničeno vrijeme koje je potrebno za otpremu vozila između država članica i registraciju vozila u državi članici u kojoj vlasnik ima boravište.

Izvjestiteljica također predlaže rješavanje posebne situacije u vezi s odgovornošću u slučaju nezgode s prikolicom koju vuče pogonsko vozilo (novi članak 15.a). U slučaju takvih nezgoda na stražnjem dijelu vozila često nije moguće vidjeti registarsku oznaku glavnog vozila. Osim toga, prikolice i vučna vozila možda neće biti registrirani na ime istog vlasnika, možda imaju različite police osiguranja te čak mogu biti registrirani u različitim državama članicama. U takvim slučajevima u kojima nije moguće identificirati vučno vozilo, oštećena osoba trebala bi dobiti naknadu od osiguravatelja prikolice koji onda može tražiti naknadu štete od osiguravatelja vučnog vozila.

Kada je riječ o povijesti postavljenih odštetnih zahtjeva, izvjestiteljica želi pojasniti da bi pružatelji osiguranja u načelu trebali u svrhu određivanja premija tretirati potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima koji su izdani u drugoj državi članici jednako kao i domaće potvrde te ugovaratelju ponuditi sve dostupne popuste isto kao i svakom drugom potencijalnom klijentu ili popuste koji su predviđeni pravom države članice. Uvedene su i neke nove odredbe o informacijama koje bi potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima trebale sadržavati. Nadalje, tekstom se sada predviđa uvođenje neovisnog alata za usporedbu cijena kako bi potrošači mogli usporediti cijene pružatelja obveznog osiguranja.

Kako bi se oštećenim osobama omogućilo traženje odštete, Direktivom se sada državama članicama nalaže uspostava informacijskih centara (članak 23.), u kojima se između ostaloga vodi evidencija registarskih oznaka motornih vozila na temelju njihovih državnih područja i brojeva polica osiguranja pod kojima su osigurana ta vozila. Međutim, izvjestiteljica sa zabrinutošću napominje da osiguravatelji trenutačno nisu obvezni informirati informacijske centre ako polica osiguranja registriranog vozila više ne vrijedi, što bi moglo dovesti do toga da se pogrešni podaci pohranjuju u registar. Stoga registar treba stalno ažurirati i u potpunosti integrirati s bazama podataka o registraciji vozila kako bi informacije koje se u njemu pohranjuju bile što točnije.

U Direktivi o osiguranju motornih vozila navode se i različita tijela za naknadu štete čija se nadležnost razlikuje ovisno o tome uključuje li nezgoda prekogranični element (članci 20. – 26.) ili ne (članak 10., novi 10.a). Izvjestiteljica smatra da bi se taj sustav trebao pojednostavniti na korist tijela javne vlasti, osiguravatelja i oštećenih osoba koje traže naknadu štete te da bi ta tijela trebala činiti jedinstvenu administrativnu jedinicu koja bi obavljala sve funkcije različitih tijela za naknadu štete. Ako država članica odluči da ta tijela ostanu zasebna, trebala bi o tome obavijestiti Komisiju i druge države članice te obrazložiti svoju odluku.

Osim toga, izvjestiteljica napominje da u verziji nakon 2009. godine, kada je konsolidirano pet prethodnih direktiva, Direktiva o osiguranju motornih vozila sadrži pojmove „žrtva” i „oštećena osoba”, iako je u Direktivi definiran samo potonji pojam. Pod pojmom „oštećena osoba” podrazumijevaju se i izravne i neizravne žrtve (npr. članovi obitelji nakon nezgode sa smrtnim ishodom). Stoga je primjereno uskladiti tekst i u svim odredbama teksta upotrebljavati pojam „oštećena osoba”.

Naposljetku, izvjestiteljica smatra da je važno umetnuti klauzulu o evaluaciji kako bi se, najkasnije pet godina nakon datuma prenošenja Direktive, ocijenilo je li Direktiva i dalje svrsishodna, posebno s obzirom na tehnološki napredak u pogledu autonomnih i poluautonomnih vozila. Toj bi evaluaciji prema potrebi trebalo priložiti zakonodavni prijedlog.

Zaključno, izvjestiteljica smatra da se gore navedeni elementi odnose na najvažnije točke prijedloga Komisije i Direktive o osiguranju motornih vozila koje je potrebno doraditi kako bi se osigurala visoka razina zaštite žrtava prometnih nezgoda i olakšalo slobodno kretanje motornih vozila među državama članicama.


MIŠLJENJE Odbora za pravna pitanja (20.12.2018)

upućeno Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača

o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti

(COM(2018)0336 – C8-0211/2018 – 2018/0168(COD))

Izvjestiteljica za mišljenje: Joëlle Bergeron

KRATKO OBRAZLOŽENJE

Prva je direktiva EU-a o osiguranju motornih vozila donesena 1972. Toj je direktivi slijedilo pet drugih koje su je postupno ojačale i nadopunile te su one konsolidirane u Direktivi 2009/103/EZ.

Komisija je u svom Programu rada za 2016. najavila evaluaciju navedene direktive. Nakon evaluacije bilo je jasno da je potrebno poduzeti nekoliko izmjena i prilagodbi kako bi se ispunila primarna svrha te direktive, odnosno kako bi se zaštitile žrtve prekograničnih prometnih nezgoda. Uvedeno je pet novih točaka, a to su slučaj nesolventnosti osiguravatelja, priznavanje potvrda o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima, provjere osiguranja radi suzbijanja vožnje bez osiguranja, usklađivanje minimalnih iznosa pokrića i područje primjene Direktive.

Izvjestiteljica procjenjuje da taj Prijedlog direktive dobro odgovara novim zahtjevima za zaštitu žrtava prometnih nezgoda u državama članicama EU-a koje nisu država njihova boravišta te žrtava nezgoda koje je uzrokovao vozač iz druge države članice.

Uzimajući u obzir sve brojnije slučajeve nesolventnosti osiguravatelja, osobito u prekograničnom kontekstu, i ponekad dugotrajne i složene postupke isplate odštete u određenim državama članicama, mogućnost pružanja mehanizma brze i odgovarajuće isplate odštete žrtvama za izvjestiteljicu predstavlja korak naprijed. Prijedlog uključuje osnivanje kompenzacijskog fonda koji bi financirali nacionalni osiguravatelji u svakoj državi članici, koji bi preuzeli dugove nesolventnog osiguravatelja. U prekograničnim će se slučajevima žrtvama direktno isplatiti odšteta iz nacionalnog fonda države u kojoj se nezgoda dogodila prije nego što im se isplati odšteta iz kompenzacijskog fonda u državi nesolventnog osiguravatelja. Sustav jamstvenih fondova već postoji u mnogim državama članicama te izvjestiteljica smatra da proširenje takvih fondova na sve države EU-a u obliku dobrovoljnih sporazuma predstavlja stvarni napredak.

Prijedlog Komisije isto tako omogućava da osiguravatelji na isti način postupaju sa svim odštetnim zahtjevima izdanima u EU-u. Izvjestiteljica pozdravlja pristup Komisije kojim se nastoje uskladiti potvrde postavljenim odštetnim zahtjevima i istodobno uvesti zahtjev za isto postupanje u pogledu takvih potvrda bez obzira na državu članicu podrijetla ugovaratelja osiguranja. Ovom se mjerom pridonosi unapređivanju jednakosti među ugovarateljima osiguranja primjenom istog postupka na sve potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima koje su izdane u Europi. Njezin je cilj smanjiti osiguravajuće prevare i povećati transparentnost provjerom vjerodostojnosti eventualno postavljenih odštetnih zahtjeva.

Kad je riječ o provjerama osiguranja, izvjestiteljica smatra da je nužno ograničiti njihovu trenutačnu zabranu i odobriti državama članicama da provode neometajuće provjere na dobrovoljnoj osnovi. Provjere se smatraju neometajućima kada zaustavljanje vozila nije nužno kako bi se koristile tehnike provjere, kada one nisu diskriminirajuće te kada su nužne i razmjerne. Izvjestiteljica smatra da je pružanje mogućnosti državama članicama da se koriste elektroničkim alatima prepoznavanja registarskih tablica dobra inicijativa. Treba se poticati svaka nova odredba kojom bi se mogla smanjiti vožnja bez osiguranja.

Prijedlogom direktive također se predviđaju minimalni iznosi osiguranja u slučaju materijalne štete ili tjelesne ozljede i neovisno o kategoriji vozila o kojem je riječ. Izvjestiteljica u potpunosti podržava novu odredbu u mjeri u kojoj države članice mogu nadići taj minimum i kad se ne radi o usklađivanju cijena osiguranja jer to danas ne bi bilo izvedivo s obzirom na to da postoje velike gospodarske razlike među različitim državama članicama Unije.

Na kraju, kad je riječ o primjeni Direktive, izvjestiteljica podržava namjeru Komisije da se kodificira sudska praksa Suda tako da se definira koncept „upotreba vozila.” Međutim, ona smatra da je utvrđena definicija i dalje preuska i da se njome može isključiti određeni broj vozila koja u pravilu nisu namijenjena uporabi kao prijevozna sredstva, ali koja mogu prouzročiti materijalne ili tjelesne povrede. Izvjestiteljica smatra da aktivnost prijevoznog sredstva u užem smislu ne bi trebala biti odlučujući čimbenik za primjenu ove Direktive. Vozila koja se upotrebljavaju u građevinske svrhe u prekograničnim djelatnostima također mogu uzrokovati nezgode. Izvjestiteljica smatra da bi definicija upotrebe vozila trebala biti najviše moguće općenita kako bi se osigurala najveća moguća zaštita žrtava nezgoda. O toj se točki podnosi izmjena.

AMANDMANI

Odbor za pravna pitanja poziva Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača da kao nadležni odbor uzme u obzir sljedeće amandmane:

Amandman    1

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(1)  Osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila (osiguranje motornih vozila) posebno je važno za europske građane, kako za ugovaratelje osiguranja tako i za potencijalne žrtve nezgoda. Od velike je važnosti i za društva za osiguranje jer je bitan segment djelatnosti neživotnog osiguranja u Uniji. Osiguranje motornih vozila utječe i na slobodno kretanje osoba, robe i vozila. Stoga bi jedan od ključnih ciljeva djelovanja Unije u području financijskih usluga trebao biti jačanje i konsolidacija unutarnjeg tržišta osiguranja motornih vozila.

(1)  Osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila (osiguranje motornih vozila) posebno je važno za europske građane, kako za ugovaratelje osiguranja tako i za potencijalne žrtve nezgoda. Od velike je važnosti i za društva za osiguranje jer je bitan segment djelatnosti neživotnog osiguranja u Uniji. Osiguranje motornih vozila znatno utječe i na slobodno kretanje osoba, robe i vozila te stoga i na unutarnje tržište i schengenski prostor. Stoga bi jedan od ključnih ciljeva djelovanja Unije u području financijskih usluga trebao biti jačanje i konsolidacija unutarnjeg tržišta osiguranja motornih vozila.

Amandman    2

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(2)  Komisija je ispitala funkcioniranje Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća15, među ostalim, njezinu učinkovitost, djelotvornost i usklađenost s drugim politikama Unije. Zaključak je evaluacije da Direktiva 2009/103/EZ uglavnom dobro funkcionira te da u pogledu većine aspekata nije potrebna njezina izmjena. Međutim, utvrđena su četiri područja u kojima bi ciljane izmjene bile primjerene: naknada štete žrtvama nezgoda u slučaju nesolventnosti društva za osiguranje, minimalni obvezni iznosi osiguravateljnog pokrića, provjere osiguranja vozila koje se provode na razini država članica i korištenje potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima na razini novog društva za osiguranje.

(2)  Komisija je ispitala funkcioniranje Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća15, među ostalim, njezinu učinkovitost, djelotvornost i usklađenost s drugim politikama Unije. Zaključak je evaluacije da Direktiva 2009/103/EZ uglavnom dobro funkcionira te da u pogledu većine aspekata nije potrebna njezina izmjena. Međutim, utvrđena su četiri područja u kojima bi ciljane izmjene bile primjerene: naknada štete žrtvama nezgoda u slučaju nesolventnosti društva za osiguranje, minimalni obvezni iznosi osiguravateljnog pokrića, provjere osiguranja vozila koje se provode na razini država članica i korištenje potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima na razini novog društva za osiguranje. Trebao bi se uvesti i obvezni sustav „bonus-malus” za izračun premija osiguranja na temelju potvrda o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima društava za osiguranje. Takvim bi se sustavom potaknuo sigurniji način vožnje, čime bi se povećala sigurnost na cestama. To bi dovelo i do pravednijih premija osiguranja za potrošače.

_________________

_________________

15 Direktiva 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (SL L 263, 7.10.2009., str. 11.).

15 Direktiva 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (SL L 263, 7.10.2009., str. 11.).

Amandman    3

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 3.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(3a)  Na temelju sudske prakse Suda Europske unije, svi postojeći ili novi tipovi motornih vozila u načelu su obuhvaćeni područjem primjene Direktive 2009/103/EZ. Međutim, čini se da to nije apsolutno nužno, posebice u pogledu novih tipova vozila kao što su električni bicikli, električni romobili i samobalansirajući osobni transporteri „Segway”. Oni su mnogo manji i imaju manju najveću brzinu, zbog čega njihov potencijal za oštećenje/nanošenje štete nije toliko velik. Nediferencirana primjena obveznog osiguranja čini se nerazmjerna, posebno s obzirom na potrebu promicanja razvoja novih alternativnih načina prijevoza koji zauzimaju manje javnog cestovnog prostora i ekološki su prihvatljiviji. Ova bi se Direktiva stoga trebala primjenjivati samo na ona vozila koja u skladu s pravom Unije moraju ispunjavati sigurnosne zahtjeve kao uvjet za odobrenje. Naravno, do nezgoda može doći i kada se koriste takva vozila, tako da bi države članice na nacionalnoj razini same trebale donijeti ili zadržati pravila kojima se također predviđa osiguranje od odgovornosti za vozila koja ne podliježu homologaciji. Slijedeći opći cilj osiguravanja visoke razine zaštite za žrtve prometnih nezgoda i olakšavanja slobodnog kretanja osoba i vozila u cijeloj Uniji, ova će Direktiva doprinijeti jačanju povjerenja u jedinstveno tržište za osiguranje motornih vozila povećanjem pravne sigurnosti u pogledu prekogranične prodaje osiguranja motornih vozila na temelju slobode pružanja usluga, istodobno smanjujući rizike koji mogu nastati tijekom procesa dodjele naknade žrtvama.

Amandman    4

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 3.b (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(3b)  Ovom se Direktivom uspostavlja odgovarajuća ravnoteža između javnog interesa i potencijalnih troškova za javna tijela, osiguravatelje i ugovaratelje osiguranja kako bi se osiguralo da predložene mjere budu troškovno učinkovite.

Amandman    5

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 4.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(4)  U skladu s postojećim odredbama države članice trebale bi se suzdržavati od provjera osiguranja vozila koja se uobičajeno nalaze na području druge države članice i vozila koja se uobičajeno nalaze na području treće zemlje i na njihovo područje dolaze s područja neke druge države članice. Zahvaljujući novim tehnološkim dostignućima provjere osiguranja vozila moguće su bez zaustavljanja vozila, odnosno bez ometanja slobodnog kretanja osoba. Stoga je primjereno dopustiti takve provjere osiguranja vozila samo ako su nediskriminirajuće, razmjerne, dio općeg sustava provjera na državnom području i ako za njihovu provedbu nije nužno zaustavljanje vozila.

(4)  U skladu s postojećim odredbama države članice suzdržavaju se od provjera osiguranja vozila koja se uobičajeno nalaze na području druge države članice i vozila koja se uobičajeno nalaze na području treće zemlje i na njihovo područje dolaze s područja neke druge države članice. Zahvaljujući novim tehnološkim dostignućima, kao što je tehnologija prepoznavanja registarskih tablica, diskretne provjere osiguranja vozila moguće su bez zaustavljanja vozila, odnosno bez ometanja slobodnog kretanja osoba. Stoga je primjereno dopustiti takve provjere osiguranja vozila samo ako su nediskriminirajuće, potrebne i razmjerne, dio općeg sustava provjera na državnom području i ako za njihovu provedbu nije nužno zaustavljanje vozila te ako se njima jamči poštovanje prava, sloboda i legitimnih interesa dotične osobe.

Amandman    6

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 4.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(4a)  Vožnja bez osiguranja, odnosno prometovanje motornim vozilom bez obveznog osiguranja motornog vozila od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama, sve je veći problem u Uniji. Trošak za cijelu Uniju 2011. godine procijenjen je na 870 milijuna eura u odštetnim zahtjevima. Potrebno je istaknuti da vožnja bez osiguranja negativno utječe na brojne dionike, uključujući žrtve nezgoda, osiguravatelje, garancijske fondove i ugovaratelje osiguranja motornih vozila.

Amandman    7

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 7.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(7)  Za djelotvornu i učinkovitu zaštitu žrtava prometnih nezgoda nužno je da se tim žrtvama uvijek isplati naknada za zadobivene tjelesne ozljede ili oštećenje stvari, neovisno o tomu je li društvo za osiguranje odgovorne osobe solventno ili nije. Stoga bi države članice trebale osnovati ili zadužiti tijelo za isplatu početne naknade štete oštećenim osobama s uobičajenim boravištem na njihovu državnom području, koje ima pravo zatražiti povrat te naknade od tijela koje je za to osnovano ili zaduženo u državi članici u kojoj društvo za osiguranje koje je izdalo policu osiguranja za vozilo odgovorne osobe ima poslovni nastan. Međutim, kako bi se izbjeglo podnošenje usporednih zahtjeva, žrtvama prometnih nezgoda ne bi trebalo biti dopušteno podnošenje odštetnog zahtjeva navedenom tijelu ako su već podnijele zahtjev predmetnom društvu za osiguranje ili pokrenule pravni postupak protiv tog društva te se taj zahtjev još razmatra odnosno taj je pravni postupak još u tijeku.

(7)  Za djelotvornu i učinkovitu zaštitu žrtava prometnih nezgoda nužno je da se tim žrtvama uvijek isplati naknada za zadobivene tjelesne ozljede ili oštećenje stvari, neovisno o tomu je li društvo za osiguranje odgovorne osobe solventno ili nije. Stoga bi države članice bez odgode trebale osnovati ili zadužiti tijelo za isplatu početne naknade štete oštećenim osobama s uobičajenim boravištem na njihovu državnom području, koje ima pravo zatražiti povrat te naknade od tijela koje je za to osnovano ili zaduženo u državi članici u kojoj društvo za osiguranje koje je izdalo policu osiguranja za vozilo odgovorne osobe ima poslovni nastan. Međutim, kako bi se izbjeglo podnošenje usporednih zahtjeva, žrtvama prometnih nezgoda ne bi trebalo biti dopušteno podnošenje odštetnog zahtjeva navedenom tijelu ako su već podnijele zahtjev predmetnom društvu za osiguranje ili pokrenule pravni postupak protiv tog društva te se taj zahtjev još razmatra odnosno taj je pravni postupak još u tijeku.

Amandman    8

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 8.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(8)  Trebalo bi omogućiti jednostavnu provjeru vjerodostojnosti potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima ugovaratelja osiguranja koji s društvom za osiguranje želi sklopiti novi ugovor o osiguranju i na taj način olakšati priznavanje takve potvrde pri ugovaranju nove police osiguranja. Kako bi se olakšala provjera i utvrđivanje vjerodostojnosti potvrda o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima, važno je da su sadržaj i format tih potvrda jednaki u svim državama članicama. Osim toga, društva za osiguranje koja pri određivanju premija osiguranja motornog vozila uzimaju u obzir potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima ne bi smjela diskriminirati na temelju državljanstva ili isključivo na temelju prethodne države članice boravišta ugovaratelja osiguranja. Kako bi države članice mogle provjeriti kako društva za osiguranje postupaju s potvrdama o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima, društva za osiguranje trebala bi objaviti svoje politike u pogledu upotrebe eventualno postavljenih odštetnih zahtjeva pri izračunu premija.

(8)  Trebalo bi omogućiti jednostavnu provjeru vjerodostojnosti potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima ugovaratelja osiguranja koji s društvom za osiguranje želi sklopiti novi ugovor o osiguranju i na taj način olakšati priznavanje takve potvrde pri ugovaranju nove police osiguranja. Kako bi se olakšala provjera i utvrđivanje vjerodostojnosti potvrda o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima, važno je da su sadržaj i format tih potvrda jednaki u svim državama članicama. Osim toga, društva za osiguranje trebala bi se pri određivanju premija osiguranja motornog vozila koristiti obveznim sustavom „bonus-malus”. Eventualno postavljene odštetne zahtjeve trebalo bi uzeti u obzir. Ne bi trebalo dolaziti do diskriminacije na temelju državljanstva ili isključivo na temelju prethodne države članice boravišta ugovaratelja osiguranja. Kako bi države članice mogle provjeriti kako društva za osiguranje postupaju s potvrdama o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima, društva za osiguranje trebala bi objaviti svoje politike u pogledu upotrebe eventualno postavljenih odštetnih zahtjeva pri izračunu premija.

Amandman    9

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 11.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(11)  U okviru evaluacije funkcioniranja ove Direktive Europska komisija trebala bi pratiti primjenu Direktive, uzimajući u obzir broj žrtava, iznos neisplaćenih naknada štete zbog kašnjenja u plaćanju uzrokovanih prekograničnim slučajevima nesolventnosti, razinu minimalnih iznosa pokrića u državama članicama, količinu odštetnih zahtjeva zbog vožnje bez osiguranja u prekograničnom prometu i broj pritužbi povezanih s potvrdama o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima.

(11)  U okviru evaluacije funkcioniranja ove Direktive Europska komisija trebala bi pratiti primjenu Direktive, uzimajući u obzir broj žrtava, iznos neisplaćenih naknada štete zbog kašnjenja u plaćanju uzrokovanih prekograničnim slučajevima nesolventnosti, razinu minimalnih iznosa pokrića u državama članicama, količinu odštetnih zahtjeva zbog vožnje bez osiguranja u prekograničnom prometu i broj pritužbi povezanih s potvrdama o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima. U kontekstu procjene funkcioniranja Direktive 2009/103/EZ, Komisija bi također trebala preispitati i ocijeniti da li ona, s obzirom na tehnološki napredak, uključujući sve veće korištenje autonomnih i poluautonomnih vozila, i dalje služi svojoj svrsi zaštite žrtava prometnih nezgoda od nesolventnosti osiguravatelja u slučajevima nezgoda koje uzrokuju vozila. Istodobno bi to praćenje trebalo biti dalekovidno te bi njime trebalo nastojati osigurati postizanje ciljeva Direktive u pogledu novih tehnoloških dostignuća u područjima kao što su električna vozila te autonomna i poluautonomna vozila.

Amandman    10

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 12.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(12)  S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, posebno jednaku minimalnu zaštitu žrtava prometnih nezgoda u cijeloj Uniji i zaštitu žrtava u slučaju nesolventnosti društava za osiguranje, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojih učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(12)  S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, posebno jednaku minimalnu zaštitu žrtava prometnih nezgoda u cijeloj Uniji i zaštitu žrtava u slučaju nesolventnosti društava za osiguranje te jamčenje jednakog postupanja osiguravatelja pri utvrđivanju vjerodostojnosti potvrda o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima koje podnose potencijalni ugovaratelji osiguranja koji prelaze unutarnje granice Unije, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojih učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

Amandman    11

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 1.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

1a.  U članak 2. dodaje se novi stavak:

 

„Ova Direktiva primjenjuje se samo na motorna vozila obuhvaćena Uredbom (EU) br. 2018/858*, Uredbom (EU) br. 167/2013** ili Uredbom (EU) br. 168/2013***.

 

*Uredba (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustavâ, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, o izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2007 i (EZ) br. 595/2009 te o stavljanju izvan snage Direktive 2007/46/EZ (SL L 151, 14.6.2018., str. 1.).

 

**Uredba (EU) br. 167/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. veljače 2013. o homologaciji i nadzoru tržišta traktora za poljoprivredu i šumarstvo (SL L 60, 2.3.2013., str. 1.).

 

***Uredba (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2013. o homologaciji i nadzoru tržišta vozila na dva ili tri kotača i četverocikala (SL L 60, 2.3.2013., str. 52.).”

Amandman    12

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. − točka 2.

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 4. – stavak 1. – podstavak 2.

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

One međutim mogu provoditi takve provjere osiguranja ako su te provjere nediskriminirajuće, nužne i razmjerne s obzirom na cilj koji se nastoji ostvariti i

One međutim mogu provoditi takve provjere osiguranja ako su te provjere nediskriminirajuće, nužne i razmjerne s obzirom na cilj koji se nastoji ostvariti, ako se njima jamči poštovanje prava, sloboda i legitimnih interesa dotične osobe i

 

(Ova izmjena primjenjuje se u cijelom zakonodavnom tekstu koji se razmatra; ako bude prihvaćena bit će potrebno unijeti tehničke promjene u cijelom tekstu.)

Amandman    13

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 5. − podtočka b

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 16. stavak 2.a (novi)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

„Države članice osiguravaju da društva za osiguranje ili tijela iz drugog podstavka pri uzimanju u obzir potvrda o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima koje su izdala druga društva za osiguranje ili druga tijela iz drugog podstavka ne postupaju prema ugovarateljima osiguranja na diskriminirajući način i ne naplaćuju im prekomjerne premije zbog njihova državljanstva ili isključivo na temelju njihove prethodne države članice boravišta.

„Države članice osiguravaju da društva za osiguranje i tijela iz drugog podstavka pri uzimanju u obzir potvrda o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima koje su izdala druga društva za osiguranje ili druga tijela iz drugog podstavka ne postupaju prema ugovarateljima osiguranja na diskriminirajući način i ne naplaćuju im prekomjerne premije zbog njihova državljanstva ili isključivo na temelju njihove prethodne države članice boravišta.

Amandman    14

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 5. − podtočka b

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 16. – stavak 2.aa (novi)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

Države članice osiguravaju da društva za osiguranje i tijela navedena u drugom podstavku u ugovore o osiguranju motornih vozila od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama uvrste obvezni sustav „bonus-malus” u skladu s kojim se izračunava iznos premija osiguranja svakog ugovaratelja osiguranja u skladu s potvrdama o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima.

Amandman    15

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 5. − podtočka b

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 16. – stavak 2.b (novi)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Države članice osiguravaju da društva za osiguranje objavljuju svoje politike u pogledu načina na koji upotrebljavaju potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima pri izračunu premija.

Države članice osiguravaju da društva za osiguranje objavljuju svoje politike u pogledu načina na koji upotrebljavaju potvrde o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima pri izračunu premija, a posebno u pogledu sustava „bonus-malus” kojim se koriste.

Amandman    16

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. − točka 6.

Direktiva 2009/103/EZ

Članak 28.c

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Evaluacija ove Direktive provodi se najkasnije sedam godina od datuma njezina prenošenja. Komisija dostavlja zaključke evaluacije i svoje primjedbe Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru.

Evaluacija ove Direktive provodi se najkasnije pet godina od datuma njezina prenošenja. Posebno se ocjenjuje ekspeditivnost ove Direktive s obzirom na tehnološki razvoj u vezi s autonomnim i poluautonomnim vozilima, te se ispituje uzimaju li se režimom odgovornosti ove Direktive u obzir novi tehnološki uvjeti te je li potrebno uvesti novo kazneno djelo odgovornosti koje se temelji isključivo na autonomnim vozilima kao izvoru opasnosti, a istodobno ne uključuje nekontrolirane rizike od odgovornosti kako ne bi bilo prepreka korištenju novih tehnologija. Komisija dostavlja zaključke evaluacije i svoje primjedbe Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te, prema potrebi, prilaže zakonodavni prijedlog.

(Tehnička greška: predmetna direktiva je Prijedlog direktive 2018/0168 (COD) kojom se izmjenjuje Direktiva 2009/103/EZ.)

POSTUPAK U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Naslov

Osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti

Referentni dokumenti

COM(2018)0336 – C8-0211/2018 – 2018/0168(COD)

Nadležni odbor

       Datum objave na plenarnoj sjednici

IMCO

11.6.2018

 

 

 

Odbori koji su dali mišljenje

       Datum objave na plenarnoj sjednici

JURI

11.6.2018

Izvjestitelj(ica) za mišljenje

       Datum imenovanja

Joëlle Bergeron

9.7.2018

Razmatranje u odboru

11.10.2018

20.11.2018

 

 

Datum usvajanja

10.12.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

18

0

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Joëlle Bergeron, Jean-Marie Cavada, Kostas Chrysogonos, Mady Delvaux, Mary Honeyball, Sajjad Karim, Sylvia-Yvonne Kaufmann, António Marinho e Pinto, Julia Reda, Evelyn Regner, Pavel Svoboda, Axel Voss, Francis Zammit Dimech, Tadeusz Zwiefka

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Sergio Gaetano Cofferati, Luis de Grandes Pascual, Tiemo Wölken, Kosma Złotowski

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

18

+

ALDE

Jean-Marie Cavada, António Marinho e Pinto

ECR

Kosma Złotowski

EFDD

Joëlle Bergeron

GUE/NGL

Kostas Chrysogonos

PPE

Daniel Buda, Luis de Grandes Pascual, Pavel Svoboda, Axel Voss, Francis Zammit Dimech, Tadeusz Zwiefka

S&D

Sergio Gaetano Cofferati, Mady Delvaux, Mary Honeyball, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Evelyn Regner, Tiemo Wölken

VERTS/ALE

Julia Reda

0

-

 

 

0

0

 

 

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani


POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU

Naslov

Osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti

Referentni dokumenti

COM(2018)0336 – C8-0211/2018 – 2018/0168(COD)

Datum podnošenja EP-u

24.5.2018

 

 

 

Nadležni odbor

       Datum objave na plenarnoj sjednici

IMCO

11.6.2018

 

 

 

Odbori koji daju mišljenje

       Datum objave na plenarnoj sjednici

JURI

11.6.2018

 

 

 

Izvjestitelji

       Datum imenovanja

Dita Charanzová

19.6.2018

 

 

 

Razmatranje u odboru

10.10.2018

21.11.2018

21.1.2019

 

Datum usvajanja

22.1.2019

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

34

1

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

John Stuart Agnew, Pascal Arimont, Dita Charanzová, Carlos Coelho, Lara Comi, Anna Maria Corazza Bildt, Daniel Dalton, Nicola Danti, Dennis de Jong, Pascal Durand, Evelyne Gebhardt, Maria Grapini, Robert Jarosław Iwaszkiewicz, Philippe Juvin, Morten Løkkegaard, Eva Maydell, Marlene Mizzi, Nosheena Mobarik, Jiří Pospíšil, Virginie Rozière, Christel Schaldemose, Andreas Schwab, Olga Sehnalová, Jasenko Selimovic, Igor Šoltes, Ivan Štefanec, Catherine Stihler, Róża Gräfin von Thun und Hohenstein, Mylène Troszczynski, Mihai Ţurcanu, Anneleen Van Bossuyt, Marco Zullo

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Biljana Borzan, Edward Czesak, Martin Schirdewan, Adam Szejnfeld, Josef Weidenholzer

Datum podnošenja

28.1.2019


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEMU NADLEŽNOM ODBORU

34

+

ALDE

ECR

EFDD

ENF

GUE/NGL

PPE

 

 

S&D

 

Verts/ALE

Dita Charanzová, Morten Løkkegaard, Jasenko Selimovic

Edward Czesak, Daniel Dalton, Nosheena Mobarik, Anneleen Van Bossuyt

Marco Zullo

Mylène Troszczynski

Dennis de Jong, Martin Schirdewan

Pascal Arimont, Carlos Coelho, Lara Comi, Anna Maria Corazza Bildt, Philippe Juvin, Eva Maydell, Jiří Pospíšil, Andreas Schwab, Ivan Štefanec, Adam Szejnfeld, Róża Gräfin von Thun und Hohenstein, Mihai Ţurcanu

Biljana Borzan, Nicola Danti, Evelyne Gebhardt, Maria Grapini, Virginie Rozière, Christel Schaldemose, Olga Sehnalová, Catherine Stihler, Josef Weidenholzer

Pascal Durand, Igor Šoltes

1

-

ENF

John Stuart Agnew

2

0

EFDD

S&D

Robert Jarosław Iwaszkiewicz

Marlene Mizzi

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Posljednje ažuriranje: 8. veljače 2019.Pravna napomena