Postupak : 2017/2089(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0051/2019

Podneseni tekstovi :

A8-0051/2019

Rasprave :

PV 11/02/2019 - 16
CRE 11/02/2019 - 16

Glasovanja :

PV 12/02/2019 - 9.18
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2019)0079

IZVJEŠĆE     
PDF 343kWORD 102k
30.1.2019
PE 629.691v02-00 A8-0051/2019

o provedbi Povelje Europske unije o temeljnim pravima u institucijskom okviru EU-a

(2017/2089(INI))

Odbor za ustavna pitanja

Izvjestiteljica: Barbara Spinelli

OBRAZLOŽENJE – SAŽETI PREGLED ČINJENICA I REZULTATA ISTRAŽIVANJA
 PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 MIŠLJENJE ODBORA ZA ZAPOŠLJAVANJE I SOCIJALNA PITANJA
 MIŠLJENJE ODBORA ZA GRAĐANSKE SLOBODE, PRAVOSUĐE I UNUTARNJE POSLOVE
 MIŠLJENJE Odbora za predstavke
 INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

OBRAZLOŽENJE – SAŽETI PREGLED ČINJENICA I REZULTATA ISTRAŽIVANJA

Uvod

Donošenje Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) prekretnica je u procesu europske integracije. EU je preuzeo službenu odgovornost pred građanima: iz gospodarske zajednice pretvorio se u Uniju koja se temelji na vladavini prava i ljudskim pravima. U skladu s člankom 6. stavkom 1. UEU-a, kako je izmijenjen Ugovorom iz Lisabona, taj je izbor konstitucionaliziran te je Povelji dodijeljena ista pravna snaga kao i Ugovorima.

U skladu s člankom 51. stavkom 1. Povelje ponašanje institucija EU-a u odnosu na Povelju predstavlja glavnu referentnu točku za analizu njezina područja primjene i procjenu stupnja provedbe njezinih odredbi. Izvješćem se, iz institucijske perspektive EU-a, nastoji ocijeniti trenutačnu ulogu Povelje kao izvora primarnog zakonodavstva EU-a, ali i predložiti dodatan prostor za poboljšanje.

Aktivnosti u svrhu utvrđivanja činjenica

Provedene su sljedeće aktivnosti u svrhu utvrđivanja činjenica:

— studija(1) Resornog odjela C Glavne uprave za unutarnju politiku (DG IPOL), predstavljena u odboru AFCO 28.11.2017., u nazočnosti predsjednika Radne skupine Vijeća za temeljna prava, prava građana i slobodno kretanje osoba (FREMP) i predstavnika Odjela za politiku o temeljnim prava pri Europskoj komisiji;

— tehnički sastanci s: Agencijom Europske unije za temeljna prava (10. siječnja 2018.), Odjelom za politiku o temeljnim pravima pri Europskoj komisiji (22. veljače 2018.), načelnikom Odjela Europske socijalne povelje pri Vijeću Europe (13. ožujka 2018.), Europskom ombudsmanicom (30. svibnja 2018.);

– pravno mišljenje(2) Europske agencije za temeljna prava predstavljeno u odboru AFCO 1.10.2018., na temelju podataka prikupljenih, među ostalim, odgovorima agencija Europske unije na upitnik koji je predsjedatelj AFCO-a dostavio svim agencijama.

Povelja u zakonodavnim postupcima i postupcima donošenja odluka EU-a

Bez obzira na relevantan napredak koji su institucije EU-a postigle u pogledu uključivanja Povelje u zakonodavni postupak i postupak donošenja odluka, još se čini da je riječ o podcijenjenom instrumentu čiji se potencijal ne iskorištava u potpunosti. Opći je trend usmjeravanje na izbjegavanje povrede Povelje, a ne na maksimalno povećanje njezina potencijala(3), unatoč činjenici da je dužnost promicanja njezine primjene jasno navedena u samoj Povelji (članak 51. stavak 1.).

Provjere usklađenosti i procjene učinka, glavni instrumenti kojima Komisija raspolaže za ex ante evaluaciju usklađenosti svojih prijedloga s temeljnim pravima, a time i s Poveljom, slijede taj put, iz čega je vidljiv pasivan, a ne proaktivan stav prema Povelji. Posebno u vezi s procjenom učinka, čak i ako se uloga ljudskih prava postupno povećava, primarni fokus je na tradicionalnim standardima, odnosno na gospodarskim, socijalnim i ekološkim čimbenicima. Međutim, prijedlozi Komisije mogu se znatno promijeniti tijekom zakonodavnog postupka, uz opasnost da procjena učinka postane beznačajna osobito tijekom takozvanih trijaloga: netransparentnost tih zajedničkih pregovora znatno otežava procjenu provedbe postupka donošenja odluka, a istodobno politički i/ili stranački faktori mogu prevladati u odnosu na druga pitanja. Međuinstitucijskim sporazumom o boljoj izradi zakonodavstva suzakonodavcima se omogućuje provođenje dodatnih procjena učinka, ali na fakultativnoj osnovi. Na razini suzakonodavaca, Parlament ima ustaljena sredstva za ocjenjivanje poštovanja temeljnih prava, među kojima je i poseban postupak predviđen Poslovnikom (članak 38.) koji, međutim, nikada nije korišten. Međutim, kao i u slučaju Komisije, to su uglavnom unutarnji postupci koje provode njegove vlastite službe. Što se tiče Vijeća, unatoč donošenju unutarnjih smjernica za provjeru usklađenosti zakonodavstva s temeljnim pravima, ne postoji formalni mehanizam procjene učinka. Osim toga, nedostatak transparentnosti u njegovu zakonodavnom postupku, kako je nedavno izvijestila Europska ombudsmanica(4), otežava utvrđivanje njegova postupka donošenja odluka.

U svojem području djelovanja institucije EU-a osiguravaju punu operativnost odredbi Povelje tako što će poštovati svoje negativne (obveze suzdržavanja) i pozitivne obveze (obveze djelovanja), u skladu sa zahtjevima međunarodnog prava o ljudskim pravima. Ta se odgovornost jasno potvrđuje u UEU-u u skladu s člancima 2. i 6. te podudarnim obvezama utvrđenim odredbama glave II. dijela I. UFEU-a koje imaju opću primjenu. Kako bi se postigao taj cilj, uz istodobno upotpunjavanje internih postupaka institucija, mogle bi se predvidjeti sljedeće daljnje mjere: promicanje bolje strukturirane i regulirane suradnje s vanjskim neovisnim tijelima, kao što je Agencija za temeljna prava, u procjeni dimenzije ljudskih prava u zakonodavnim prijedlozima; provođenje odvojenih i posebnih procjena učinka na temeljna prava; uspostavljanje mehanizma za utvrđivanje potrebe za djelovanjem na razini Unije kako bi se podržale i ispunile odredbe Povelje i kako bi se pravo Unije uskladilo s promjenjivim karakterom međunarodnog prava o ljudskim pravima. Bilo bi primjereno uspostaviti i dodatne instrumente za provođenje sustavnih ex post preispitivanja usklađenosti zakonodavstva EU-a s Poveljom, što je trenutačno prepušteno gotovo isključivo nadležnosti Suda Europske unije. Klauzula o izvješćivanju i preispitivanju koja se temelji na ljudskim pravima i Povelji i koja je uključena u zakonodavne tekstove mogla bi predstavljati početnu točku u tom pogledu.

Povelja u politikama EU-a

U izvješću će se razmotriti uloga Povelje posebno u dvama područjima donošenja politika EU-a.

Prvo područje je vanjsko djelovanje, uključujući sklapanje trgovinskih sporazuma s trećim zemljama. U posebnom području zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP), izvješće će se usredotočiti na ograničene uvjete pod kojima Sud može ostvarivati nadležnost i stoga na nedostatak pravnih lijekova protiv kršenja ljudskih prava koja proizlaze iz odluka donesenih u tom području. Istodobno, unutarnje ponašanje institucija EU-a u odnosu na Povelju bit će pravi pokazatelj za ocjenjivanje ponašanja EU-a u vanjskoj dimenziji. Sposobnost EU-a da učinkovito razvije ZVSP koji je u potpunosti u skladu s načelima iz članka 21. stavka 1. UEU-a ovisit će o tome djeluje li interno potpuno u skladu s tim zahtjevima.

Sveobuhvatni trgovinski sporazumi posebno su važni jer mogu imati dalekosežni učinak na ljudska prava. Unatoč usvajanju značajnih praksi i smjernica za rješavanje pitanja ljudskih prava u trgovinskim sporazumima, u izvješću će se predložiti nadilaženje takozvanog „integriranog pristupa” koji Komisija trenutačno slijedi u svojim procjenama učinka na održivost, potpuno podupirući preporuke Europskog ombudsmana(5) o provedbi posebnih procjena učinka na ljudska prava prije zaključenja svih trgovinskih pregovora.

Drugo je područje gospodarsko upravljanje, područje u kojem su ovlasti EU-a vrlo opsežne i koje može snažno utjecati na ljudska prava, ali u kojem se Povelja očito zanemaruje. Primarno i sekundarno zakonodavstvo EU-a u tom području ne dodjeljuje nikakvu izričitu funkciju Povelji i u njima se gotovo ne spominju njezine odredbe. Izvan okvira Unije doneseno je nekoliko instrumenata kojima se oblikuje ekonomska i monetarna politika EU-a, čime se institucijama EU-a oduzima politička odgovornost, ali im se, međutim, dodjeljuju važne uloge nadzora i provedbe. Odluke i odabiri doneseni bez pravilne procjene dimenzije ljudskih prava te davanjem punog prioriteta makroekonomskim čimbenicima i uvjetovanosti već su imali duboke posljedice na građanska, ekonomska i socijalna prava, kao što je istaknuo i Europski odbor za socijalna prava. Prema mišljenju izvjestiteljice, presuda Suda EU-a u predmetu „Ledra Advertising” trebala bi biti prekretnica za uključivanje Povelje u okvir gospodarskog upravljanja EU-a, kao i u njegovu međuvladinu dimenziju, čime bi postala referentna vrijednost za ocjenu legitimnosti predloženih i donesenih mjera u tom području.

Konačno, Euroskupina zaslužuje posebno spominjanje. Iako je Sud potvrdio njezinu neformalnu prirodu i neobvezujući karakter njezinih odluka(6), to jest imunitet od članka 263. UFEU-a, politički učinak njezinih odluka i zaključaka snažno je utjecao na donošenje politika, pri čemu su zaobiđene formalnosti prava EU-a te je „deinstitucionaliziranoˮ donošenja odluka. Zbog te poboljšane de facto uloge, bilo bi prikladno pojasniti njezinu važnost u odnosu na Povelju.

Prava u odnosu na načela

Povelja je jedinstvena po tome što se u jednom dokumentu kombiniraju građanska i politička, te socijalna i ekonomska prava, uključujući „ljudska prava treće generacije”. Međutim, nejasnom dihotomijom između prava i načela iz članka 51. stavka 1. i članka 52. Povelje, potkrijepljenom objašnjenjima iz Povelje, kao i različitom razinom zaštite koja im se pruža (prava treba poštovati/načela se treba držati), ta bi se značajka mogla ugroziti. Pomak prema nedvosmislenoj „konceptualizaciji” svih članaka Povelje u postupcima donošenja odluka i politika u EU-u, uzimajući u obzir glavnu ulogu Suda Europske unije u tumačenju prava EU-a, pridonio bi potvrdi njezine jedinstvenosti te bi ojačao njezino područje primjene. Promicanje sustavne sinergije između Povelje i drugih instrumenata prava o ljudskim pravima, kao i između nadležnih nadzornih tijela, bilo bi uzajamno korisno za jačanje odredbi i obveza koje su u njima navedene. Pristupanje Europskoj socijalnoj povelji neophodan je korak naprijed koji EU mora poduzeti u tom pogledu.

Povelja i agencije EU-a

Agencije EU-a dužne su poštovati i promicati Povelju kao i svako drugo tijelo EU-a. Ta je obveza posebno značajna s obzirom na to da one često djeluju kao operativna veza između EU-a i nacionalnih sfera, podupirući države članice i njihove relevantne aktere u ispunjavanju odgovornosti koje proizlaze iz zakonodavstva EU-a odnosno, potencijalno, u konkretnoj provedbi odredaba Povelje. S obzirom na trenutačnu stvarnost agencija EU-a, proizlazi da se razina unutarnje svijesti o Povelji kao i uspostava internih postupaka i/ili alata za učinkovitost njezinih odredbi, uvelike razlikuju u odnosu na njihov mandat i prirodu. Već postoji nekoliko najboljih praksi koje bi se mogle horizontalno proširiti na sve agencije EU-a. Dodatni alati, kao što su, na primjer, uvođenje neovisnih službenika za temeljna prava, bili bi korisni u tu svrhu. Jačanje suradnje među agencijama i razvoj strukturiranog dijaloga s relevantnim dionicima u području ljudskih prava ključni su elementi tog procesa. Hitno je potrebno da zakonodavac EU-a uključi izričito upućivanje na Povelju u sve uredbe o osnivanju agencija.

Provedba Povelje na nacionalnoj razini

„Nacionalna dimenzija” Povelje dopunjuje njezinu dimenziju na razini EU-a. Neodgovarajuća provedba Povelje na nacionalnoj razini narušava njezinu opću dosljednost i učinkovitost. U skladu s člankom 51. stavkom 1. Povelje, njezine se odredbe odnose na države članice samo kada primjenjuju pravo Unije. Unatoč pojašnjenjima Suda Europske unije, nacionalne prakse pokazuju da je i dalje teško procijeniti primjenjuje li se Povelja u praksi i na koji konkretan način. Zanimljivo je da nacionalni suci ponekad koriste Povelju kao pozitivni izvor tumačenja, čak i u slučajevima koji nisu obuhvaćeni područjem primjene prava EU-a. Općenito govoreći, ta dvosmislenost, u kombinaciji s rasprostranjenim „nedostatkom osviještenosti” u vezi s Poveljom i nedostatkom nacionalnih politika usmjerenih na promicanje njezine primjene, dovodi do njezine nedovoljne iskorištenosti na nacionalnoj razini. Institucije i agencije EU-a mogle bi imati važnu ulogu u ispunjavanju tih nedostataka uspostavom širokog raspona mjera i aktivnosti usmjerenih na pružanje potpore državama članicama u tom pogledu. U svakom slučaju, od ključne je važnosti bolje razjasniti područje primjene i prijeći na fleksibilnije tumačenje članka 51. Povelje te istodobno ocijeniti mogućnost ukidanja tog članka u slučaju revizije Ugovorâ.

(1)

Provedba Povelje o temeljnim pravima u institucijskom okviru EU-a”, profesor Olivier De Schutter, (PE 571.397).

(2)

Mišljenje Europske agencije za temeljna prava – 4/2018 „Izazovi i prilike za provedbu Povelje o temeljnim pravima”, 24. rujna 2018.

(3)

Agencija Europske unije za temeljna prava, Izvješće o temeljnim pravima 2017., str. 23.

(4)

Europski ombudsman, Odluka o strateškoj istrazi OI/2/2017/TE o transparentnosti zakonodavnog postupka Vijeća, 15. svibnja 2018.

(5)

Europski ombudsman u predmetu 1409/2014/MHZ o propustu Europske komisije da provede prethodnu procjenu učinka Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama na ljudska prava, 26. veljače 2016.

(6)

Presuda od 20. rujna 2016. „Mallis i drugi”, spojeni predmeti C 105/15 P do C 109/15 P, točka 61.


PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o provedbi Povelje Europske unije o temeljnim pravima u institucijskom okviru EU-a

(2017/2089(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3., 6., 7., 9., 10., 11., 21., 23. i 49. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 8., 9., 10., 11., 12., 15., 16., 18., 19., 20., 21., 22., 23., 24., 67. stavak 1., 258., 263., 267. i 352. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Memorandum o razumijevanju između Vijeća Europe i Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenja i popis kriterija za vladavinu prava Venecijanske komisije,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), te svoju Rezoluciju od 12. rujna 2017. o Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. ožujka 2007. o poštovanju Povelje Europske unije o temeljnim pravima u zakonodavnim prijedlozima Komisije: metodologija za sustavno i strogo praćenje(2),

–  uzimajući u obzir svoje godišnje rezolucije o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2017. o transparentnosti, odgovornosti i integritetu u institucijama EU-a(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 168/2007 od 15. veljače 2007. o osnivanju Agencije Europske unije za temeljna prava(7),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. travnja 2005. naslovljenu „Usklađenost zakonodavnih prijedloga Komisije s Poveljom o temeljnim pravima – Metodologija za sustavno i strogo praćenje” (COM (2005) 0172),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 29. travnja 2009. o praktičnom funkcioniranju metodologije za sustavno i strogo praćenje poštovanja Povelje o temeljnim pravima (COM(2009)0205),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. listopada 2010. naslovljenu „Strategija za učinkovitu provedbu Povelje Europske unije o temeljnim pravima” (COM(2010)0573),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 6. svibnja 2011. po naslovom „Operativne smjernice o razmatranju temeljnih prava prilikom izrade procjena učinka koje sastavlja Komisija” (SEC(2011)0567),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu i Vijeću od 12. prosinca 2011. naslovljenu „Ljudska prava i demokracija u središtu vanjskog djelovanja EU-a – za učinkovitiji pristup” (COM(2011)0886),

–  uzimajući u obzir strateški okvir EU-a i akcijski plan o ljudskim pravima i demokraciji od 25. lipnja 2012.,

–  uzimajući u obzir smjernice Vijeća od 20. siječnja 2015. o metodološkim koracima koje treba poduzeti radi provjere usklađenosti s temeljnim pravima u pripremnim tijelima Vijeća,

–  uzimajući u obzir smjernice za pripremna tijela Vijeća naslovljene „Usklađenost s temeljnim pravima”,

–  uzimajući u obzir izvješće sa seminara predsjedništva Vijeća od 13. svibnja 2016. naslovljeno „Primjena Povelje Europske unije o temeljnim pravima u nacionalnim politikamaˮ,

–  uzimajući u obzir Smjernice Komisije od 19. svibnja 2015. o analizi utjecaja na ljudska prava u procjenama učinka za inicijative u području trgovine,

–  uzimajući u obzir godišnja izvješća Komisije o primjeni Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir godišnje kolokvije Komisije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 20. rujna 2016. u spojenim predmetima C-8/15 P do C-10/15 P, Ledra Advertising Ltd protiv Europske komisije i Europske središnje banke (ESB)(8),

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 6. studenog 2018. u spojenim predmetima C-569/16 i C-570/16, Stadt Wuppertal protiv Maria Elisabeth Bauer i Volker Willmeroth protiv Martina Broßonn(9),

–  uzimajući u obzir Mišljenje 2/13 Suda Europske unije od 18. prosinca 2014. o pristupanju Europske unije Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda(10),

–  uzimajući u obzir Mišljenje 4/2018 Agencije Europske unije za temeljna prava od 24. rujna 2018. naslovljeno „Izazovi i prilike za provedbu Povelje o temeljnim pravima”,

–  uzimajući u obzir godišnja izvješća o temeljnim pravima Agencije Europske unije za temeljna prava,

–  uzimajući u obzir Priručnik Agencije Europske unije za temeljna prava iz listopada 2018. pod naslovom „Primjena Povelje Europske unije o temeljnim pravima u pravu i donošenju politika na nacionalnoj razini – Smjernice”,

–  uzimajući u obzir paket instrumenata za bolju regulativu, posebno alat br. 28 „Temeljna prava i ljudska prava”,

–  uzimajući u obzir članak 38. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje glavnog tajnika Vijeća Europe od 2. prosinca 2016. o inicijativi Europske unije za uspostavu europskog stupa socijalnih prava,

–  uzimajući u obzir dokument nizozemskog izaslanstva COSAC-a iz studenog 2017. o transparentnosti EU-a pod naslovom „Otvaranje zatvorenih vrata: veća transparentnost Europske unije za njezine građaneˮ i pismo izaslanstava COSAC-a institucijama EU-a od 20. prosinca 2017. o transparentnosti donošenja političkih odluka u EU-u,

–  uzimajući u obzir studije naslovljene „Provedba Povelje o temeljnim pravima u institucijskom okviru EU-a”, „Tumačenje članka 51. Povelje EU-a o temeljnim pravima: dilema strože ili šire primjene Povelje na nacionalne mjere” i „Europska socijalna povelja u kontekstu provedbe Povelje EU-a o temeljnim pravima”, koje je objavila Glavna uprava za unutarnju politiku Europskog parlamenta 22. studenog 2016., 15. veljače 2016. i 12. siječnja 2016.(11),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, stajalište u obliku amandmana Odbora za prava žena i jednakost spolova te mišljenje Odbora za predstavke (A8-0051/2019),

A.  budući da je Ugovorom iz Lisabona Povelji Europske unije o temeljnim pravima (dalje u tekstu: Povelja) u pravnom okviru EU-a dodijeljen status primarnog zakonodavstva, što znači da ima istu pravnu snagu kao i Ugovori;

B.  budući da se u ovom izvješću ne ocjenjuje svako pojedinačno pravo iz Povelje već se analizira provedba Povelje kao instrumenta primarnog prava;

C.  budući da su socijalne odredbe ključan dio Povelje i pravne strukture Unije; budući da je važno osigurati poštovanje i isticati važnost temeljnih prava u cijeloj Uniji;

D.  budući da su, prema Sudu Europske unije, temeljna prava priznata Poveljom u središtu pravne strukture EU-a i budući da je poštovanje tih prava nužan preduvjet za zakonitost akata EU-a;

E.  budući da Povelja, u skladu sa zahtjevima međunarodnog prava o ljudskim pravima i svoga članka 51., obuhvaća i negativne (nepovrede) i pozitivne (aktivno promicanje) obveze koje bi trebale biti jednako ispunjene kako bi se zajamčio puni operativni karakter njezinih odredbi;

F.  budući da se člankom 51. Povelje njezino područje primjene ograničava u vezi s poštovanjem načela supsidijarnosti, ovlasti država članica i Unije te ograničenja nadležnosti koje su Uniji dodijeljene u Ugovorima;

G.  budući da se člankom 51. stavkom 2. Povelje pojašnjava da se njome ne proširuje područje primjene prava Unije izvan ovlasti Unije, ne uspostavlja nova ovlast ni zadaća za Uniju niti se mijenjaju ovlasti i zadaće kako su utvrđene u Ugovorima;

H.  budući da Povelja stalno obvezuje institucije, tijela, urede i agencije Unije, čak i kada djeluju izvan pravnog okvira EU-a;

I.  budući da se u skladu s člankom 51. odredbe Povelje odnose na države članice samo kada primjenjuju pravo Unije; budući da je, međutim, zbog neizvjesnih granica takvog zahtjeva teško utvrditi primjenjuje li se Povelja u praksi i na koji konkretan način;

J.  budući da potencijal socijalnih i ekonomskih prava utvrđenih Poveljom do sada nije na odgovarajući način iskorišten; budući da, podsjećajući na mišljenje glavnog tajnika Vijeća Europe, poštovanje socijalnih prava nije samo etički imperativ i pravna obveza već i gospodarska nužnost;

K.  budući da se člankom 6. UEU-a također naglašava da temeljna prava, kako su zajamčena Europskom konvencijom o ljudskim pravima, čine opća načela prava Unije;

L.  budući da se članak 151. UFEU-a odnosi na temeljna socijalna prava kao što su ona utvrđena u Europskoj socijalnoj povelji;

M.  budući da u svojoj studiji od 22. studenog 2016 naslovljenoj „Provedba Povelje o temeljnim pravima u institucijskom okviru EU-a”(12), među ostalim, razmatra važnost Povelje za aktivnosti Komisije u okviru Ugovora o uspostavi Europskog stabilizacijskog mehanizma (Ugovor o ESM-u) te u kontekstu europskog semestra; budući da se u okviru gospodarskog upravljanja Unije posvećuje malo pažnje socijalnim pravima iz Povelje; budući da se ta prava trebaju smatrati istinskim temeljnim pravima;

N.  budući da se obvezom u okviru europskog stupa socijalnih prava u pogledu pružanja novih i djelotvornijih prava građanima u području jednakih mogućnosti i lakšeg pristupa tržištu rada, pravednim radnim uvjetima te socijalnoj zaštiti i uključenosti dodatno doprinosi pravima sadržanima u Povelji;

O.  budući da je načelo rodne ravnopravnosti temeljno načelo Europske unije utvrđeno u Ugovorima EU-a i u Povelji; budući da se člankom 8. UFEU-a uspostavlja načelo rodno osviještene politike i da se u njemu navodi da „u svim svojim aktivnostima, Unija teži uklanjanju nejednakosti i promicanju ravnopravnosti između muškaraca i žena”;

P.  budući da je transparentnost zakonodavnih postupaka i postupaka donošenja odluka u EU-u posljedica prava na dobru upravu, kako je utvrđeno u članku 41. Povelje, te bitan preduvjet kako bi građani mogli ocijeniti i pravilno nadzirati provedbu Povelje u institucijama EU-a;

Q.  budući da bi promicanje širokog spektra prava predviđenih u Povelji, od strane institucija, tijela, ureda i agencija Unije, od građanskih i političkih do socijalnih i gospodarskih prava te prava treće generacije, predstavljalo ključan poticaj za razvoj europskog javnog prostora i dalo opipljiv izraz konceptu europskog građanstva i participativnoj dimenziji EU-a sadržanoj u Ugovorima;

R.  budući da je Agencija EU-a za temeljna prava pripremila niz preporuka za učinkovitu provedbu Povelje u svojim mišljenjima pod naslovom „Poboljšani pristup pravnom lijeku u području poslovanja i ljudskih prava na razini EU-a”(13) i „Izazovi i prilike za provedbu Povelje o temeljnim pravima”(14);

S.  budući da se člankom 24. Povelje utvrđuju prava djeteta, čime se javna tijela i privatne ustanove obvezuju da će najboljim interesima djece posvetiti primarnu pozornost;

T.  budući da se člankom 14. Povelje naglašava pravo svakog djeteta na pravedno obrazovanje;

Jačanje integracije Povelje u zakonodavne postupke i postupke donošenja odluka

1.  čvrsto vjeruje da strategija Komisije za učinkovitu provedbu Povelje o temeljnim pravima u Europskoj uniji (COM(2010)0573) predstavlja početni napor nakon stupanja Povelje na snagu, ali je hitno treba ažurirati; pozdravlja godišnja izvješća o primjeni Povelje od strane Komisije i poziva na reviziju te strategije koja je razrađena 2010. kako bi se ažurirala i njome uzeli u obzir novi izazovi i institucionalna stvarnost, osobito nakon Brexita;

2.  prepoznaje nekoliko važnih koraka koje su institucije EU-a postigle u pogledu uključivanja Povelje u zakonodavne postupke i postupke donošenja odluka; napominje da je glavna uloga Povelje osigurati potpunu usklađenost zakonodavstva EU-a s pravima i načelima sadržanima u njoj te priznaje poteškoće u vezi s aktivnim promicanjem tih prava i načela te osiguravanjem njihova ostvarenja;

3.  naglašava da je važno da se svim prijedlozima za zakonodavstvo Unije poštuju temeljna prava sadržana u Povelji;

4.  podsjeća na to da su postupci koje su uspostavile institucije EU-a za ocjenu usklađenosti zakonodavnih prijedloga s Poveljom uglavnom unutarnje naravi; traži da se omoguće bolji oblici savjetovanja, procjene učinka, uključujući posebne procjene učinka s obzirom na spol, i pravne kontrole uz sudjelovanje neovisnih stručnjaka u području temeljnih prava; poziva Komisiju da promiče strukturiranu i reguliranu suradnju s tijelima za zaštitu ljudskih prava, kao što su Agencija Europske unije za temeljna prava, Europski institut za ravnopravnost spolova i relevantna tijela Vijeća Europe i Ujedinjenih naroda te organizacije civilnog društva koje djeluju u tom području, svaki put kad se zakonodavnim predmetom potencijalno promiču temeljna prava ili se negativno utječe na njih;

5.  poziva Komisiju, Vijeće i Parlament da revidiraju Uredbu Vijeća 168/2007 kako bi se Agenciji Europske unije za temeljna prava omogućilo davanje neobvezujućih mišljenja o nacrtu zakonodavstva EU-a na vlastitu inicijativu i kako bi se promicala sustavna savjetovanja s Agencijom;

6.  poziva Komisiju, druge institucije EU-a te nacionalne i regionalne vlade država članica da se savjetuju s Agencijom za temeljna prava kada su u pitanju temeljna prava;

7.  prepoznaje ključnu ulogu Agencije za temeljna prava u procjeni usklađenosti s Poveljom i pozdravlja rad Agencije; potiče Agenciju za temeljna prava da nastavi savjetovati i podupirati institucije EU-a i države članice u pogledu poboljšanja kulture temeljnih prava u cijeloj Uniji; pozdravlja nedavno usvojenu Strategiju Agencije za temeljna prava za razdoblje 2018. – 2022.;

8.  prima na znanje interaktivni alat na internetu „Clarity” koji je Agencija za temeljna prava osmislila da se lako utvrdi koje je najprikladnije nesudbeno tijelo s nadležnostima u području ljudskih prava za pojedino pitanje u vezi s ljudskim pravima;

9.  poziva Komisiju da osigura sveobuhvatne procjene učinka uravnoteženom evaluacijom gospodarskih, socijalnih i ekoloških posljedica i revizijom svoje odluke o podjeli svojih razmatranja o temeljnim pravima u tri postojeće kategorije – gospodarske, socijalne i ekološke učinke – te da stvori dvije posebne kategorije pod naslovom „Učinci na temeljna prava” i „Procjena učinaka s obzirom na spol” kako bi se zajamčilo da se procjenjuju svi aspekti temeljnih prava;

10.  poziva Komisiju da sustavno djeluje na razini Unije kako bi se podržale i ispunile odredbe Povelje i kako bi se zajamčilo prilagođavanje prava Unije imajući u vidu pravni i pravosudni razvoj u pogledu međunarodnog prava o ljudskim pravima; u tom pogledu ponavlja svoj poziv Komisiji da podnese prijedlog za ostvarenje Rezolucije Parlamenta od 25. listopada 2016. o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(15), čime bi se omogućilo sustavno praćenje zbivanja u institucijama i tijelima EU-a, kao i u državama članicama koje bi tražile da se poduzmu mjere za zaštitu i ostvarivanje prava, sloboda i načela iz Povelje; posebno predlaže da se uvjeti utvrđeni u kopenhaškim kriterijima koji se odnose na temeljna prava ne koriste samo jednom kao preduvjeti za pristupanje, već da se države članice redovito ocjenjuju u pogledu njihova ispunjavanja;

11.  napominje da i ombudsmanica ima važnu ulogu u jamčenju poštovanja temeljnih prava u kontekstu Povelje, ne samo u vezi s člankom 41. o pravu na dobru upravu kao takvom, nego i uzimajući u obzir činjenicu da je ta dobra uprava temelj u pogledu osiguravanja ostalih temeljnih prava; podsjeća na egzemplarni rad ombudsmanice u području transparentnosti i slobode informiranja, kao i na tematsko izvješće o Frontexu(16) u ovom parlamentarnom sazivu koje se posebno bavi pravima tražitelja azila i migranata na podnošenje pritužbi;

12.  shvaća da će sudska praksa imati utjecaj na područje primjene Povelje i da se to mora uzeti u obzir;

13.  poziva zakonodavce EU-a da priznaju ishode presude Općeg suda od 22. ožujka 2018. (predmet T-540/15) o pristupu dokumentima u okviru trijaloga(17) te da djeluju u skladu s time; ustraje u potrebi povećanja transparentnosti i pristupa dokumentima među institucijama EU-a kako bi se razvila učinkovitija međuinstitucijska suradnja, uključujući odgovornost u pitanjima koja se odnose na temeljna prava; apelira na Vijeće da brzo odgovori na zabrinutost u odnosu na transparentnost njegova postupka donošenja odluka i pristup dokumentima u skladu s relevantnim preporukama Europskog ombudsmana;

Uključivanje Povelje u politike EU-a

14.  podsjeća na to da se donošenje politika EU-a oslanja na načela i ciljeve iz članaka 2., 3., 4., 5. i 6. UEU-a te da se pri tome moraju u potpunosti podržavati i primjenjivati zahtjevi sadržani u odredbama glave II. dijela I. UFEU-a koje imaju opću primjenu;

15.  ponovno potvrđuje da svi pravni akti Unije moraju biti u potpunosti u skladu sa svim odredbama Povelje, uključujući njezine socijalne odredbe; ističe da je važno uključiti izričita upućivanja na Povelju u pravnom okviru kojim se uređuje ekonomska i monetarna politika EU-a; ističe da korištenje međuvladinim dogovorima ne oslobađa institucije EU-a od ispunjavanja njihovih obveza ocjenjivanja kompatibilnosti takvih instrumenata s pravom EU-a, uključujući Povelju;

16.  smatra ključnim da Unija poduzme odlučne korake kako bi ojačala vlastite obveze u jamčenju uživanja svih prava iz Povelje, uključujući socijalna prava;

17.  poziva Komisiju da osigura usklađenost procesa europskog semestra, uključujući godišnji pregled rasta i preporuke po državama članicama, s normativnim komponentama socijalnih prava iz Povelje;

18.  podržava uvođenje strogih i dosljednih klauzula o temeljnim pravima u operativne tekstove nacrta uredbi o osnivanju fondova EU-a;

19.  poziva Komisiju i Vijeće na to da se u makroekonomskim odlukama uzmu u obzir procjene temeljnih prava, na temelju cijelog niza građanskih, političkih i socijalnih prava zajamčenih europskim i međunarodnim instrumentima prava o ljudskim pravima;

20.  poziva Komisiju da razmotri korake potrebne za pristupanje Europske unije Europskoj socijalnoj povelji i da predloži vremenski okvir za postizanje tog cilja;

21.  podsjeća da je, na temelju ovlasti utvrđenih Ugovorima, prvenstveno odgovornost država članica da provedu socijalnu politiku u praksu, a time i da daju učinkovitost i opipljiv izraz socijalnim odredbama utvrđenima u Povelji; ponavlja, međutim, svoj prijedlog da se, u kontekstu njihove moguće revizije, u Ugovore uključi socijalni protokol kako bi se ojačala temeljna socijalna prava u vezi s gospodarskim slobodama;

22.  prima na znanje de facto ključnu, ali neformalnu ulogu Euroskupine u gospodarskom upravljanju europodručjem te učinak koji njezine odluke mogu imati na donošenje politika, a da im se ne stvara protuteža odgovarajućim mehanizmima demokratske odgovornosti i sudskog nadzora; podsjeća svoje članove na njihove horizontalne obveze koje proizlaze iz članaka 2. i 6. UEU-a i iz Povelje;

23.  poziva Komisiju i Europsku središnju banku da u potpunosti poštuju Povelju pri ispunjavanju svojih zadaća u okviru Europskog stabilizacijskog mehanizma, uključujući njegovu praksu davanja zajmova, s obzirom na sudsku praksu Suda.

24.  podsjeća da se djelovanje Unije na međunarodnoj sceni mora voditi načelima iz članka 21. stavka 1. UEU-a; uvjeren je da poštovanje i promicanje odredbi Povelje unutar EU-a predstavlja mjerilo za ocjenu legitimnosti i vjerodostojnosti ponašanja Unije u međunarodnim odnosima, među ostalim u okviru procesa proširenja u skladu s člankom 49. UEU-a;

25.  prima na znanje ograničenu nadležnost Suda Europske unije u području zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) te upozorava na to da se ni u kojem slučaju ne smije ograničiti pravo na učinkovit pravni lijek, kako je utvrđeno u Povelji;

26.  podsjeća institucije EU-a na njihove obveze u pogledu ljudskih prava u okviru područja primjene Povelje, također i u području trgovinske politike; potiče Komisiju da provede posebne procjene učinka na ljudska prava prije zaključenja svih trgovinskih pregovora, pozivajući se na vodeća načela UN-a o procjenama utjecaja trgovinskih i investicijskih sporazuma na ljudska prava;

27.  podsjeća na to da se i u Ugovorima i u Povelji spominju zaštita nacionalnih manjina i diskriminacija na temelju jezika; poziva na poduzimanje konkretnih administrativnih koraka unutar institucija EU-a kako bi se nacionalne vlade potaknule ne to da pronađu održiva rješenja, kao i radi promicanja kulture jezične raznolikosti u državama članicama, koja nadilazi službene jezike EU-a;

28.  podsjeća na obvezu iz članka 6. UEU-a da pristupi Europskoj konvenciji o ljudskim pravima; poziva Komisiju da poduzme potrebne korake za uklanjanje pravnih prepreka koje ometaju zaključivanje procesa pristupanja i da predstavi novi nacrt sporazuma o pristupanju Unije Europskoj konvenciji o ljudskim pravima kojim se pružaju pozitivna rješenja za prigovore koje je iznio Sud Europske unije u mišljenju br. 2/13 od 18. prosinca 2014.; smatra da bi se dovršenjem tog procesa uvele dodatne zaštitne mjere kojima bi se zaštitila temeljna prava građana Unije i osoba koje u njoj borave te osigurao dodatni mehanizam za provedbu ljudskih prava, odnosno mogućnost podnošenja žalbe Europskom sudu za ljudska prava u vezi s kršenjem ljudskih prava koje proizlazi iz djelovanja institucije EU-a ili države članice koja provodi pravo EU-a te je u nadležnosti Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava; nadalje smatra da će se sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava pružiti dodatni doprinos sadašnjem i budućem djelovanju EU-a u pogledu poštovanja i promicanja ljudskih prava i temeljnih sloboda u područjima građanskih sloboda, pravosuđa i unutarnjih poslova, uz sudsku praksu Suda Europske unije u tom području;

Povelja i agencije EU-a

29.  ističe potencijal određenih agencija EU-a za pružanje potpore državama članicama u ispunjavanju njihovih obveza koje proizlaze iz Povelje, često djelujući kao operativna veza između EU-a i nacionalnih sfera; ističe da se taj zadatak može učinkovito obaviti samo razvojem sveobuhvatne prakse temeljnih prava unutar agencija koje djeluju u području pravosuđa i unutarnjih poslova i/ili onih čije bi djelovanje moglo utjecati na prava i načela koja proizlaze iz Povelje, uzimajući u obzir unutarnje i vanjske dimenzije zaštite i promicanja temeljnih prava;

30.  poziva nadležne agencije EU-a da pojačaju rad na provedbi načela rodne ravnopravnosti utvrđenih u Povelji, uključujući da se pobrinu za to da sve institucije i agencije EU-a provode politiku nulte tolerancije prema svim vrstama seksualnog nasilja i fizičkog ili psihološkog uznemiravanja; poziva sve institucije i agencije EU-a da u potpunosti provedu Rezoluciju EP-a od 26. listopada 2017. o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u(18);

31.  prima na znanje diferencirani raspon politika i instrumenata koje su razne agencije razvile kako bi izvršile svoje obveze u pogledu temeljnih ljudskih prava, što dovodi do različitih stupnjeva provedbe; naglašava da je potrebno promicati međusobnu suradnju agencija u EU-u, kao i strukturirane dijaloge s neovisnim stručnjacima za ljudska prava, te nadovezati se na postojeće najbolje prakse kako bi se unaprijedio zajednički i osnaženi okvir ljudskih prava;

32.  poziva agencije EU-a koje djeluju u području pravosuđa i unutarnjih poslova i/ili one čije bi aktivnosti mogle utjecati na prava i načela koja proizlaze iz Povelje da usvoje interne strategije o temeljnim pravima te da na svim razinama za svoje osoblje promiču redovita osposobljavanja o temeljnim pravima i Povelji;

33.  žali zbog toga što u mnogim uredbama o osnivanju agencija EU-a nema izričitog upućivanja na Povelju; poziva suzakonodavce da po potrebi popune tu prazninu te da, kad god se uredbe ili odluke kojima se osnivaju agencije sastavljaju ili revidiraju, uzimajući u obzir mandat i posebnosti svake pojedine agencije, osiguraju dodatne operativne mehanizme, uz jamstvo usklađenosti s Poveljom;

Potpora državama članicama u provedbi Povelje na nacionalnoj razini

34.  podsjeća na to da su europska i nacionalna dimenzija Povelje neodvojivo povezane te se međusobno nadopunjuju kako bi se osiguralo da se odredbe Povelje dosljedno primjenjuju u okviru cjelokupnog pravnog okvira EU-a;

35.  ističe trajni nedostatak osviještenosti u vezi s Poveljom, njezinim područjem primjene i stupnjem primjene među nositeljima prava koji imaju korist od njezine zaštite te stručnjacima za pravna pitanja i ljudska prava te žali zbog nedostatka nacionalnih mjera usmjerenih na ispravljanje takvog nedostatka;

36.  poziva Komisiju da ojača svoje aktivnosti za podizanje razine osviještenosti u vezi s Poveljom, uz puno sudjelovanje organizacija civilnog društva, te da promiče i financira module osposobljavanja u vezi s Poveljom za nacionalne suce, pravosudne djelatnike i državne službenike, također u cilju unaprjeđenja znanja o politikama i pravu Unije, uključujući među ostalim materijalno i postupovno pravo, unaprjeđenje upotrebe instrumenata EU-a za pravosudnu suradnju, poznavanje relevantne sudske prakse Suda Europske unije, pravnog jezika i komparativnog prava; nadalje poziva Komisiju da državama članicama osigura praktične smjernice koje će im pružati potporu u provedbi Povelje na nacionalnoj razini; u tom kontekstu traži od Komisije da aktivno promiče nedavno objavljeni Priručnik Agencije Europske unije za temeljna prava o primjeni Povelje u pravu i donošenju politika na nacionalnoj razini;

37.  potiče države članice da redovito razmjenjuju informacije i iskustva o upotrebi i primjeni Povelje te nadzoru nad njom te da uključe primjere najboljih praksi koje su već razvijene na nacionalnoj razini; potiče države članice da preispitaju svoja postupovna pravila o pravnoj kontroli i procjenama učinka zakonodavnih prijedloga iz perspektive Povelje; napominje da bi takvi postupci trebali izričito upućivati na Povelju, na isti način kao što upućuju i na nacionalne instrumente o ljudskim pravima, kako bi se rizik od zanemarivanja Povelje sveo na najmanju moguću mjeru;

38.  ističe da propusti u prijenosu i pravilnoj primjeni prava EU-a u državama članicama mogu imati stvarni utjecaj na uživanje temeljnih prava EU-a; u tom kontekstu podsjeća na ulogu Komisije kao čuvarice Ugovora, čime ona ima konačnu, ako ne i primarnu odgovornost za očuvanje temeljnih prava, po potrebi i putem postupaka zbog povrede prava; u tom pogledu poziva na odlučnije vodstvo u osiguravanju odgovarajuće primjene zakonodavstva EU-a;

Ususret dosljednijem tumačenju Povelje

39.  uvjeren je da različita tumačenja u vezi s primjenom odredaba Povelje od strane institucija, tijela, ureda i agencija EU-a i država članica, negativno utječu na dodanu vrijednost Povelje, a to je da predstavlja zajedničke minimalne standarde zaštite koje treba primjenjivati horizontalno na sve institucionalne subjekte, politike i aktivnosti povezane s područjem EU-a;

40.  naglašava da se uključivanjem Povelje u primarno zakonodavstvo EU-a, bez proširenja nadležnosti Unije i uz poštovanje načela supsidijarnosti kako je utvrđeno u članku 51., stvaraju nove odgovornosti za institucije koje donose i provode odluke, kao i za države članice pri provedbi zakonodavstva EU-a na nacionalnoj razini, te da europski i nacionalni sudovi stoga mogu izravno provoditi odredbe Povelje;

41.  potiče institucije EU-a i države članice da omoguće jednostavniju primjenu Povelje kao cjeline;

42.  izražava žaljenje zbog toga što se Republika Poljska i Ujedinjena Kraljevina još nisu odlučile povući iz Protokola br. 30 iz Ugovora, čime se jamči njihovo izuzeće od Povelje;

°

°  °

43.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1)

SL C 337, 20.9.2018., str. 167.

(2)

SL C 301 E, 13.12.2007., str. 229.

(3)

SL C 215, 19.6.2018., str. 162.

(4)

SL C 242, 10.7.2018., str. 24.

(5)

SL C 337, 20.9.2018., str. 120.

(6)

SL L 145, 31.5.2001., str. 43.

(7)

SL L 53, 22.2.2007., str. 1.

(8)

ECLI:EU:C:2016:701.

(9)

ECLI:EU:C:2018:871.

(10)

ECLI:EU:C:2014:2454.

(11)

Studija naslovljena „Provedba Povelje o temeljnim pravima u institucijskom okviru EU-a”, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel C, 22. studenog 2016.; studija naslovljena „Tumačenje članka 51. Povelje EU-a o temeljnim pravima: dilema strože ili šire primjene Povelje na nacionalne mjere”, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel C, 15. veljače 2016. i studija naslovljena „Europska socijalna povelja u kontekstu provedbe Povelje EU-a o temeljnim pravima” od 12. siječnja 2016.

(12)

„Provedba Povelje o temeljnim pravima u institucionalnom okviru EU-a”, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel C – Građanska prava i ustavna pitanja, 22. studenog 2016.

(13)

Mišljenje FRA 1/2017 od 10. travnja 2017.

(14)

Mišljenje FRA 4/2018 od 24. rujna 2018.

(15)

SL C 215, 19.6.2018., str. 162.

(16)

Rezolucija Europskog parlamenta od 2. prosinca 2015. o Posebnom izvješću Europskog ombudsmana o istrazi na vlastitu inicijativu OI/5/2012/BEH-MHZ koja se odnosi na Frontex, SL C 399, 24.11.2017., str. 2.

(17)

Presuda Općeg suda od 22. ožujka 2018., Emilio de Capitani protiv Europskog parlamenta, T-540/15, ECLI:EU:T:2018:167.

(18)

SL C 346, 27.9.2018., str. 192.


MIŠLJENJE ODBORA ZA ZAPOŠLJAVANJE I SOCIJALNA PITANJA (5.12.2018)

upućeno Odboru za ustavna pitanja

o provedbi Povelje Europske unije o temeljnim pravima u institucijskom okviru EU-a

(2017/2089(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Eduard Kukan

PRIJEDLOZI

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja poziva Odbor za ustavna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

A.  budući da su socijalne odredbe ključan dio Povelje Europske unije o temeljnim pravima i pravne strukture Unije; budući da je važno osigurati poštovanje i isticati važnost temeljnih prava u cijeloj Uniji;

B.  budući da je od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona Povelja izvor primarnog prava i da se u prvom redu odnosi na institucije i tijela u Uniji;

C.  budući da su Unija, uključujući institucije, tijela, urede i agencije EU-a, i države članice obvezni štititi temeljna prava tijekom svojih mandata i u potpunosti se pridržavati Povelje tijekom cijelog zakonodavnog postupka i prilikom provedbe zakonodavstva Unije; budući da je važna sustavna primjena Povelje u svim područjima politike;

D.  budući da takva obveza znači da institucije EU-a ne bi trebale samo nastojati izbjeći kršenje prava iz Povelje, već također jačati potencijal Povelje aktivnim i sustavnim uključivanjem tih prava u donošenje zakona ili razvoj politika;

E.  budući da Vijeće i Parlament moraju sustavno osigurati da se svaki izbor između različitih političkih opcija koje se razmatraju treba ocijeniti na temelju doprinosa tih opcija ispunjavanju Povelje;

F.  budući da se proglašenjem europskog stupa socijalnih prava dodatno ističe važnost jednakih prilika i lakšeg pristupa tržištu rada, pravednim radnim uvjetima te socijalnoj zaštiti i uključenosti u cilju pružanja novih i djelotvornijih prava građanima i povećanja prava koja su već sadržana u Povelji;

1.  ponovno potvrđuje da svi pravni akti Unije moraju obuhvaćati odredbe Povelje i biti u potpunosti usklađeni s njima, uključujući njezine socijalne odredbe i odredbe u području gospodarskog upravljanja; ističe da se usklađenost zakonodavstva i politika Unije s Poveljom mora sustavno ocjenjivati; poziva Komisiju da osigura usklađenost procesa europskog semestra s Poveljom, uključujući godišnji pregled rasta i preporuke po državama članicama;

2.  u kontekstu europskog stupa socijalnih prava pozdravlja prijedloge Komisije o ravnoteži između poslovnog i privatnog života, o predvidivim i transparentnim radnim uvjetima te o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti;

3.  shvaća da će sudska praksa utjecati na područje primjene Povelje i da se to mora uzeti u obzir;

4.  poziva Europsku uniju da pristupi Europskoj socijalnoj povelji Vijeća Europe;

5.  ističe da bi pažnja koju svi akteri iz Unije pridaju socijalnim pravima i ekonomskim pravima i načelima trebala biti jednaka onoj koju posvećuju drugim temeljnim pravima i načelima sadržanima u Povelji;

6.  poziva Komisiju, druge institucije EU-a te nacionalne i regionalne vlade država članica da se savjetuju s Agencijom Europske unije za temeljna prava kada su temeljna prava dovedena u pitanje;

7.  naglašava da Unija treba raditi na podizanju razine osviještenosti građana o Povelji, i na nacionalnoj razini i na razini Unije, te im u tu svrhu pružati više informacija o temeljnim pravima, vrijednostima i slobodama, s posebnim naglaskom na zapošljavanju te socijalnim politikama; naglašava da je temeljna prava i slobode važno dodatno promicati; poziva institucije i agencije Unije, a posebno one u području zapošljavanja i socijalnih politika, da svoje prakse u većoj mjeri usklade s provedbom Povelje; poziva na to da se poseban naglasak stavi na olakšavanje zapošljavanja osoba s invaliditetom i nadoknadu poteškoća s kojima se susreću u napredovanju u karijeri; poziva Komisiju da uspostavi glavnu upravu koja će biti nadležna za pitanja koja se tiču osoba s invaliditetom; žali zbog toga što potencijal Povelje još nije u potpunosti iskorišten;

8.  naglašava da Europski ombudsman ima važnu ulogu u isticanju odgovornosti institucija Unije te u promicanju njihove prakse dobrog upravljanja; pozdravlja rad Europskog ombudsmana;

9.  pozdravlja rad Komisije u vezi s temeljnim pravima i njezina godišnja izvješća o primjeni temeljnih prava i sloboda utvrđenih u Povelji;

10.  pozdravlja veću usredotočenost EU-a na prava starijih građana i potiče daljnji napredak u pristupu starenju koji se temelji na pravima; naglašava važnost borbe protiv dobne diskriminacije;

11.  kada je riječ o osiguravanju odredaba iz instrumenata Unije, poput Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju unutar ekonomske i monetarne unije i Pakta o stabilnosti i rastu, ističe da institucije Unije i države članice trebaju poštovati svoje obveze u pogledu socijalnih i ekonomskih zahtjeva Povelje; nadalje, traži da se pojam „iznimnih okolnosti” u skladu s člankom 3. stavkom 3. točkom (b) Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju unutar ekonomske i monetarne unije kojim se dopušta odstupanje od srednjoročnog cilja ili zacrtanog plana prilagodbe, treba tumačiti tako da se obuhvati i nemogućnost zemlje da se pridržava, ne dovodeći u pitanje njezine obveze u skladu sa socijalnim odredbama Povelje;

12.  prepoznaje ključnu ulogu Agencije za temeljna prava u procjeni usklađenosti s Poveljom i pozdravlja rad Agencije; potiče Agenciju za temeljna prava da nastavi savjetovati i podupirati institucije EU-a i države članice u pogledu poboljšanja kulture temeljnih prava u cijeloj Uniji; pozdravlja nedavno usvojenu Strategiju Agencije za temeljna prava za razdoblje 2018. – 2022.;

13.  ponovno potvrđuje da se socijalnim odredbama Povelje jamči odgovarajuća socijalna i zdravstvena pokrivenost i zaštita svih radnika, uključujući radnike na platformama;

14.  naglašava da je važno da se svim prijedlozima za zakonodavstvo Unije poštuju temeljna prava sadržana u Povelji; ističe da Unija, posebno u vezi s temeljnim radničkim pravima, mora osigurati da svaki radnik uživa ista temeljna prava bez obzira na veličinu poduzeća, vrstu ugovora ili radnog odnosa;

15.  poziva Komisiju i Europsku središnju banku da u potpunosti poštuju Povelju pri ispunjavanju svojih zadaća u okviru Europskog stabilizacijskog mehanizma, uključujući njegovu praksu davanja zajmova, s obzirom na sudsku praksu Suda.

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

3.12.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

35

1

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Laura Agea, Guillaume Balas, Brando Benifei, Enrique Calvet Chambon, David Casa, Michael Detjen, Geoffroy Didier, Lampros Fountoulis, Marian Harkin, Agnes Jongerius, Rina Ronja Kari, Jan Keller, Ádám Kósa, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Jean Lambert, Jérôme Lavrilleux, Patrick Le Hyaric, Jeroen Lenaers, Verónica Lope Fontagné, Thomas Mann, Elisabeth Morin-Chartier, Emilian Pavel, Georgi Pirinski, Dennis Radtke, Terry Reintke, Robert Rochefort, Claude Rolin, Siôn Simon, Ulrike Trebesius

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Georges Bach, Heinz K. Becker, Deirdre Clune, Tania González Peñas, Alex Mayer, Jasenko Selimovic, Helga Stevens, Monika Vana

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Caterina Chinnici

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEMU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

35

+

ALDE

Enrique Calvet Chambon, Marian Harkin, Robert Rochefort, Jasenko Selimovic

EFDD

Laura Agea

GUE/NGL

Tania González Peñas, Rina Ronja Kari, Patrick Le Hyaric

PPE

Georges Bach, Heinz K. Becker, David Casa, Deirdre Clune, Geoffroy Didier, Ádám Kósa, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Jérôme Lavrilleux, Jeroen Lenaers, Verónica Lope Fontagné, Thomas Mann, Elisabeth Morin-Chartier, Dennis Radtke, Claude Rolin

S&D

Guillaume Balas, Brando Benifei, Caterina Chinnici, Michael Detjen, Agnes Jongerius, Jan Keller, Alex Mayer, Emilian Pavel, Georgi Pirinski, Siôn Simon

VERTS/ALE

Jean Lambert, Terry Reintke, Monika Vana

1

-

NI

Lampros Fountoulis

2

0

ECR

Helga Stevens, Ulrike Trebesius

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani


MIŠLJENJE ODBORA ZA GRAĐANSKE SLOBODE, PRAVOSUĐE I UNUTARNJE POSLOVE (11.1.2019)

upućeno Odboru za ustavna pitanja

o provedbi Povelje Europske unije o temeljnim pravima u institucijskom okviru EU-a

(2017/2089(INI))

Rapporteur for opinion: Dennis de Jong

PRIJEDLOZI

Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove poziva Odbor za ustavna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, posebice njezine članke 44. i 51.,

  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Tumačenje članka 51. Povelje EU-a o temeljnim pravima: dilema strože ili šire primjene Povelje na nacionalne mjere”, koju je u veljači 2016. objavio Resorni odjel C Glavne uprave za unutarnju politiku Europskog parlamenta;

  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(1), posebno njezin stavak 20.;

  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o mogućim promjenama i prilagodbama aktualnog institucijskog ustroja Europske unije(2), posebno njegov stavak 45.;

A.  budući da se u članku 6. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) priznaju prava, slobode i načela utvrđena Poveljom Europske unije o temeljnim pravima od 7. prosinca 2000., kako je prilagođena u Strasbourgu 12. prosinca 2007., koja ima istu pravnu snagu kao Ugovori;

B.  budući da se u skladu s člankom 51. Povelje njezine odredbe odnose, inter alia, na institucije, tijela, urede i agencije Unije; budući da se u skladu s člankom 51. stavkom 1. odredbe Povelje odnose na države članice „samo kada primjenjuju pravo Unije”;

C.  budući da u skladu s člankom 51. stavkom 1. institucije i tijela Unije moraju „promicati primjenu” Povelje; budući da Povelja nije samo skup zabrana već bi se trebala smatrati i sredstvom za poduzimanje mjera kako bi se osiguralo učinkovito ispunjavanje njezinih odredbi;

D.  budući da se člankom 6. UEU-a također naglašava da temeljna prava koja su zajamčena Europskom konvencijom o ljudskim pravima čine opća načela prava Unije;

E.  budući da se članak 151. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) odnosi na temeljna socijalna prava kao što su ona utvrđena u Europskoj socijalnoj povelji;

F.  budući da u svojoj studiji iz studenog 2017. o provedbi Povelje o temeljnim pravima u institucijskom okviru EU-a(3), inter alia, razmatra važnost Povelje za aktivnosti Komisije u okviru Ugovora o uspostavi Europskog stabilizacijskog mehanizma (Ugovor o ESM-u) te u kontekstu europskog semestra; budući da se u okviru gospodarskog upravljanja Unije posvećuje malo pažnje socijalnim pravima iz Povelje; budući da se ta prava trebaju smatrati istinskim temeljnim pravima;

G.  budući da je Agencija EU-a za temeljna prava (FRA) pripremila niz preporuka za učinkovitu provedbu Povelje o temeljnim pravima u svojim mišljenjima pod naslovom „Poboljšani pristup pravnom lijeku u području poslovanja i ljudskih prava na razini EU-a”(4) i „Izazovi i prilike za provedbu Povelje o temeljnim pravima”(5);

1.  navodi da se Povelja o temeljnim pravima mora primjenjivati u skladu s Europskom konvencijom o ljudskim pravima (EKLJP) i istovremeno prepoznaje važnost Europske socijalne povelje i Europskog stupa socijalnih prava te poziva Komisiju da ubrza postupak pristupanja Europske unije EKLJP-u i da veći prioritet ispitivanju mogućnosti pristupanja EU-a Europskoj socijalnoj povelji;

2.  apelira na Komisiju da pojasni područje primjene članka 51. Povelje o temeljnim pravima jer različita tumačenja stvaraju konfuziju i čine primjenu Povelje nejasnom i nezadovoljavajućom(6);

3.  poziva Komisiju da državama članicama pruži smjernice o načinu na koji bi se temeljna prava trebala uzimati u obzir pri primjeni prava Unije;

4.  ističe da se u članku 51. stavku 1. Povelje poziva na promicanje prava i načela koja su u njemu sadržana te upućuje na vezu između vrijednosti Unije i Povelje, kao i na povezanost s kopenhaškim kriterijima za pristupanje trećih zemalja Uniji; žali zbog toga što EU za sada ne raspolaže sveobuhvatnim mehanizmom za zaštitu demokracije, vladavine prava i temeljnih prava, za koji se Parlament zalagao u svojoj Rezoluciji od 14. studenog 2018.(7), a koji bi omogućio sustavno praćenje zbivanja u institucijama i tijelima EU-a, kao i u državama članicama koje zahtijevaju djelovanje radi zaštite i ostvarivanja prava, sloboda i načela iz Povelje; posebno predlaže da se uvjeti utvrđeni u kopenhaškim kriterijima koji se odnose na temeljna prava ne iskoriste samo jednom kao preduvjeti za pristupanje, već da se redovito koriste u svrhu ocjenjivanja država članica;

5.  sa zabrinutošću napominje da se Povelja o temeljnim pravima primjenjuje samo u državama članicama pri provedbi prava EU-a te poziva različite institucije EU-a da razmotre mogućnost proširenja područja primjene Povelje u sljedećoj reviziji Ugovora;

6.  poziva Komisiju, druge institucije EU-a te nacionalne i regionalne vlade država članica da se redovito savjetuju s Agencijom za temeljna prava kada su u pitanju temeljna prava; nadalje, poziva na to da se u okviru europskog semestra uvede obvezna ocjena i preispitivanje toga postupaju li države članice u skladu s odredbama Povelje;

7.  izražava zabrinutost zbog nedostatka sustavnih procjena učinka na temeljna prava prije donošenja zakonodavnih prijedloga Komisije i poziva Komisiju, Vijeće i Parlament da održe neovisne i sveobuhvatne provjere usklađenosti i procjene učinka na temeljna prava svakog zakonodavnog prijedloga, čime bi se temeljna prava uključila u sva relevantna područja politike;

8.  poziva Komisiju, Vijeće i Parlament da osiguraju sustavne oblike savjetovanja s tijelima i institucijama sa stručnim znanjem o ljudskim pravima općenito, a posebno o Povelji o temeljnim pravima; u tom pogledu upućuje na Agenciju za temeljna prava i relevantna tijela Vijeća Europe i Ujedinjenih naroda;

9.  podsjeća da je Sud presudio(8) da Komisija mora u potpunosti poštovati Povelju i u zadaćama koje su joj dodijeljene na temelju Ugovora o ESM-u, osobito kada je riječ o potpisivanju memoranduma o razumijevanju te da se isto primjenjuje na preporuke po državama članicama u okviru europskog semestra; poziva Komisiju na sustavno integriranje procjene učinka na temeljna prava u društveno-gospodarsko upravljanje EU-a, uz usmjeravanje posebne pozornosti na usklađenost sa socijalnim odredbama Povelje;

10.  ističe da propusti u prijenosu i pravilnoj primjeni prava EU-a u državama članicama mogu imati stvarni utjecaj na uživanje temeljnih prava EU-a; u tom smislu podsjeća na ulogu Komisije kao čuvarice Ugovora te na to da ona ima konačnu, ako ne i primarnu odgovornost za očuvanje temeljnih prava, po potrebi putem postupaka zbog povrede prava; u tom pogledu poziva na odlučnije vodstvo u osiguravanju odgovarajuće primjene zakonodavstva EU-a, posebno u pogledu prava na zaštitu okoliša iz članka 37. Povelje, putem aktivnijih, odlučnijih i temeljitijih postupaka zbog povrede prava; podsjeća na važnost brzog uvođenja i odgovarajuće provedbe dijela Konvencije iz Aarhusa o pristupu pravosuđu;

11.  naglašava da se primjena Povelje odnosi i na agencije EU-a; stoga napominje da pri sastavljanju i revidiranju uredbi ili odluka kojima se uspostavljaju agencije uvijek treba istaknuti da agencije u okviru svojih nadležnosti moraju poštovati Povelju i međunarodno pravo o ljudskim pravima; poziva sve agencije da donesu strategiju o temeljnim pravima, uključujući kodeks ponašanja za svoje osoblje i neovisni mehanizam za otkrivanje i prijavljivanje svakog kršenja temeljnih prava; potiče posebno Frontex i Europski potporni ured za azil (EASO) da djeluju u potpunosti u skladu s Poveljom ne samo u svojim općim politikama, već i u svakodnevnim aktivnostima službenika graničnog i obalnog nadzora te službenika za azil dodijeljenih tim agencijama;

12.  poziva na to da se bez odgađanja dovrši donošenje horizontalne direktive EU-a o suzbijanju diskriminacije(9) kako bi se donošenjem konkretnog zakonodavstva EU-a dodatno zajamčila temeljna prava u Uniji, čime bi se izbjegla postojeća interferencija s člankom 51.;

13.  podsjeća na važnost načela supsidijarnosti, a istodobno potiče države članice da u potpunosti primijene Povelju u skladu s Europskom konvencijom o ljudskim pravima i potiče razmjenu najboljih praksi među državama članicama te s Unijom i njezinim agencijama; podsjeća i potiče na vrednovanje, pozitivno tumačenje i primjenu Povelje od strane nacionalnih sudaca;

14.  ističe da je Povelja vjerojatno glavni instrument za zaštitu, promicanje i ostvarivanje vrijednosti Unije s pomoću njihove provedbe u okviru posebnih politika i političkih aktivnosti; ističe da je ključno da EU poštuje te vrijednosti i u svojoj vanjskoj politici i interno proširenjem područja primjene Povelje na svoje građane i stanovnike, kao i prihvatom izbjeglica i migranata;

15.  naglašava da su sve institucije EU-a te sve njegove agencije i tijela, uključujući Frontex, kao i države članice u potpunosti obvezane odredbama Povelje o temeljnim pravima;

16.  podsjeća na to da se i u Ugovorima i u Povelji o temeljnim pravima spominju zaštita nacionalnih manjina i diskriminacija na temelju jezika; poziva na poduzimanje konkretnih administrativnih koraka unutar institucija EU-a kako bi se nacionalne vlade potaknule da pronađu održiva rješenja, kao i radi promicanja kulture jezične raznolikosti u državama članicama, koja nadilazi službene jezike EU-a;

17.  potiče osnivanje i promicanje nacionalnih institucija za ljudska prava koje pridonose jamčenju poštovanja temeljnih prava u postupcima izrade i provedbi politika i zakonodavstva te pružanju potpore pojedincima u konkretnim slučajevima;

18.  navodi da još uvijek postoje praznine u pristupu pravnim lijekovima za žrtve u trećim zemljama u slučaju povrede temeljnih ljudskih prava koja su povezana s poslovanjem i poziva da se u vanjske sporazume EU-a, posebno u sporazume EU-a o trgovini i ulaganjima, uvrste pristupačni, povoljni i u administrativnom smislu jednostavni mehanizmi kojima bi se žrtvama omogućilo rješavanje takvih zlouporaba kad je dotično poduzeće osnovano u EU-u;

19.  ističe da je uključenost građana osnažena uz pomoć europske građanske inicijative uvedene Ugovorom iz Lisabona i provedene 2012., kojom su građani EU-a dobili ovlasti da Komisiji podnose predstavke kojom predlažu novo zakonodavstvo EU-a; napominje da su dosad provedene četiri uspješne inicijative, od kojih su tri dovele do stvaranja novog zakonodavstva;

20.  poziva Komisiju da prije sklapanja vanjskih sporazuma, a posebno trgovinskih sporazuma, sustavno provodi procjene učinka na ljudska prava;

21.  ističe važnost utvrđivanja pravila potrebnih za zaštitu proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava i temeljnih prava u državama članicama; podržava uvođenje strogih i dosljednih klauzula o temeljnim pravima u operativne tekstove nacrta uredbi o osnivanju fondova EU-a;

22.  osuđuje izoliranu odluku Poljske bez presedana da se tijekom sastanka ministara pravosuđa u Luxembourgu 11. listopada 2018. suprotstavi zaključcima Vijeća o primjeni Povelje o temeljnim pravima;

23.  podsjeća na politički dogovor između glavnih institucija EU-a i država članica o pristupanje EU-a Europskoj konvenciji o ljudskim pravima; smatra da bi se dovršenjem postupka uvele dodatne zaštitne mjere u području temeljnih prava građana Unije i osoba s boravištem u Uniji; poziva na poduzimanje potrebnih koraka kako bi se uklonile pravne prepreke koje sprečavaju da se zaključi postupak pristupanja.

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

10.1.2019

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

39

8

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Asim Ademov, Martina Anderson, Heinz K. Becker, Monika Beňová, Michał Boni, Caterina Chinnici, Rachida Dati, Frank Engel, Laura Ferrara, Romeo Franz, Kinga Gál, Ana Gomes, Nathalie Griesbeck, Sylvie Guillaume, Monika Hohlmeier, Sophia in ‘t Veld, Cécile Kashetu Kyenge, Monica Macovei, Roberta Metsola, Claude Moraes, Ivari Padar, Judith Sargentini, Birgit Sippel, Csaba Sógor, Helga Stevens, Traian Ungureanu, Bodil Valero, Marie-Christine Vergiat, Udo Voigt, Josef Weidenholzer, Cecilia Wikström, Kristina Winberg, Tomáš Zdechovský, Auke Zijlstra

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Dennis de Jong, Anna Hedh, Lívia Járóka, Marek Jurek, Jean Lambert, Jeroen Lenaers, Andrejs Mamikins, Angelika Mlinar, Maite Pagazaurtundúa Ruiz, Christine Revault d’Allonnes Bonnefoy

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Norbert Erdős, Fernando Ruas, Adam Szejnfeld

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

39

+

ALDE

Nathalie Griesbeck, Sophia in ‘t Veld, Angelika Mlinar, Maite Pagazaurtundúa Ruiz, Cecilia Wikström

ECR

Monica Macovei

EFDD

Laura Ferrara

GUE/NGL

Martina Anderson, Dennis de Jong, Marie-Christine Vergiat

PPE

Asim Ademov, Heinz K. Becker, Michał Boni, Rachida Dati, Frank Engel, Monika Hohlmeier, Jeroen Lenaers, Roberta Metsola, Fernando Ruas, Csaba Sógor, Adam Szejnfeld, Traian Ungureanu, Tomáš Zdechovský

S&D

Monika Beňová, Caterina Chinnici, Ana Gomes, Sylvie Guillaume, Anna Hedh, Cécile Kashetu Kyenge, Andrejs Mamikins, Claude Moraes, Ivari Padar, Christine Revault d’Allonnes Bonnefoy, Birgit Sippel, Josef Weidenholzer

VERTS/ALE

Romeo Franz, Jean Lambert, Judith Sargentini, Bodil Valero

8

-

ECR

Marek Jurek, Helga Stevens, Kristina Winberg

ENF

Auke Zijlstra

NI

Udo Voigt

PPE

Norbert Erdős, Kinga Gál, Lívia Járóka

0

0

 

 

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

28.11.2018

STAJALIŠTE U OBLIKU AMANDMANA

ODBORA ZA PRAVA ŽENA I JEDNAKOST SPOLOVA

upućeno Odboru za ustavna pitanja

o provedbi Povelje Europske unije o temeljnim pravima u institucijskom okviru EU-a

(2017/2089(INI))

U ime Odbora za prava žena i jednakost spolova: Angelika Mlinar (rapporteur)

Stajalište

AMANDMANI

Odbor za prava žena i jednakost spolova podnosi Odboru za ustavna pitanja, kao nadležnom odboru, sljedeće amandmane:

Amandman    1

Prijedlog rezolucije

Pozivanje 1.a (novo)

Prijedlog rezolucije

Izmjena

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2018. o rodnoj ravnopravnosti u trgovinskim sporazumima EU-a1,

_________________

1Usvojeni tekstovi , P8_TA(2018)0066.

Amandman    2

Prijedlog rezolucije

Pozivanje 1.b (novo)

Prijedlog rezolucije

Izmjena

– uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), te svoju Rezoluciju od 12. rujna 2017. o Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji1,

_________________

1SL C 337, 20.9.2018., str. 167.

Amandman    3

Prijedlog rezolucije

Pozivanje 1.c (novo)

Prijedlog rezolucije

Izmjena

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. listopada 2017. o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u1,

_________________

1SL C 346, 27.9.2018., str. 192.

Amandman    4

Prijedlog rezolucije

Pozivanje 1.d (novo)

Prijedlog rezolucije

Izmjena

  uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi od 21. rujna 2015. naslovljen „Rodna ravnopravnost i jačanje položaja žena: promijeniti život djevojaka i žena vanjskim odnosima EU-a za razdoblje 2016. – 2020. (SWD(2015)0182) i zaključke Vijeća od 26. listopada 2015. o Akcijskom planu za rodnu jednakost za razdoblje 2016. – 2020.,

Amandman    5

Prijedlog rezolucije

Pozivanje 1.e (novo)

Prijedlog rezolucije

Izmjena

uzimajući u obzir smjernice za promicanje i zaštitu uživanja svih ljudskih prava lezbijskih, homoseksualnih, biseksualnih, transrodnih interseksualnih osoba (LGBTI) koje je donijelo Vijeće Europske unije na sastanku 24. lipnja 2013.,

Amandman    6

Prijedlog rezolucije

Uvodna izjava Ga (nova)

Prijedlog rezolucije

Izmjena

Ga.  budući da je načelo rodne ravnopravnosti temeljno načelo Europske unije utvrđeno u Ugovorima EU-a i u članku 23. Povelje o temeljnim pravima; budući da se člankom 8. UFEU-a uspostavlja načelo rodno osviještene politike i da se u njemu navodi da „u svim aktivnostima Unija teži uklanjanju nejednakosti i promicanju ravnopravnosti između muškaraca i žena”;

Amandman    7

Prijedlog rezolucije

Uvodna izjava Gb (nova)

Prijedlog rezolucije

Izmjena

Gb.  budući da je Europski institut za ravnopravnost spolova zadužen za razvoj, analizu, evaluaciju i širenje metodoloških alata kako bi se podržala integracija ravnopravnosti spolova u sve europske politike i rezultirajuće nacionalne politike te kako bi se podržala rodno osviještena politika u svim institucijama i tijelima EU-a;

Amandman    8

Prijedlog rezolucije

Uvodna izjava La (nova)

Prijedlog rezolucije

Izmjena

La.  budući da se člankom 24. Povelje utvrđuju prava djeteta, čime se javna tijela i privatne ustanove obvezuju da će najboljim interesima djece posvetiti primarnu pozornost;

Amandman    9

Prijedlog rezolucije

Uvodna izjava Lb (nova)

Prijedlog rezolucije

Izmjena

Lb.  budući da se člankom 14. Povelje naglašava pravo svakog djeteta na pravedno obrazovanje;

Amandman    10

Prijedlog rezolucije

Stavak 1.a (novi)

Prijedlog rezolucije

Izmjena

1 a.  žali zbog toga što se rodno uvjetovano nasilje prelako tolerira i naglašava potrebu da se stane na kraj nekažnjavanju i osigura kazneni progon počinitelja; poziva EU da postigne sporazum o ratifikaciji Istanbulske konvencije te Komisiju da predloži sveobuhvatnu strategiju EU-a protiv svih oblika rodno uvjetovanog nasilja, uključujući spolno uznemiravanje i spolno zlostavljanje žena i djevojčica, kako bi se zajamčila usklađenost između unutarnjeg i vanjskog djelovanja EU-a u tom području;

Amandman    11

Prijedlog rezolucije

Stavak 1.b (novi)

Prijedlog rezolucije

Izmjena

1.b  duboko je zabrinut zbog ranjivosti migranata, izbjeglica i tražitelja azila, posebno žena, djece i pripadnika zajednice LGBTI, te poziva na hitno poboljšanje sigurnih i zakonitih putova za migraciju, potpuno poštovanje načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja te pristup uslugama spajanja obitelji, stanovanju, obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenoj skrbi i psihološkoj pomoći nakon dolaska u EU;

Amandman    12

Prijedlog rezolucije

Stavak 2.

Prijedlog rezolucije

Izmjena

2.  podsjeća na to da su postupci koje su uspostavile institucije EU-a za ocjenu usklađenosti zakonodavnih prijedloga s Poveljom uglavnom unutarnje naravi; naglašava da je potrebno osigurati bolje oblike savjetovanja, procjena učinka i pravne kontrole uz puno sudjelovanje neovisnih stručnjaka za temeljna prava; poziva Komisiju da promiče strukturiranu i reguliranu suradnju s neovisnim vanjskim tijelima, kao što su Agencija Europske unije za temeljna prava i organizacije civilnog društva koje djeluju u tom području, svaki put kad se zakonodavnim predmetom potencijalno promiču temeljna prava ili se negativno utječe na njih;

2.  podsjeća na to da su postupci koje su uspostavile institucije EU-a za ocjenu usklađenosti zakonodavnih prijedloga s Poveljom uglavnom unutarnje naravi; naglašava da je potrebno osigurati bolje oblike savjetovanja, procjena učinka, uključujući posebne procjene učinka s obzirom na spol, i pravne kontrole uz puno sudjelovanje neovisnih stručnjaka za temeljna prava; poziva Komisiju da promiče strukturiranu i reguliranu suradnju s neovisnim vanjskim tijelima, kao što su Agencija Europske unije za temeljna prava i organizacije civilnog društva koje djeluju u tom području, svaki put kad se zakonodavnim predmetom potencijalno promiču temeljna prava ili se negativno utječe na njih;

Amandman    13

Prijedlog rezolucije

Stavak 3.a (novi)

Prijedlog rezolucije

Izmjena

3.a  naglašava potrebu za bliskom suradnjom s Europskim institutom za ravnopravnost spolova (EIGE) u okviru njegove uloge širenja preciznih metodoloških alata te u cilju učinkovitije provedbe rodno osviještene politike u zakonodavnim postupcima i postupcima donošenja odluka u Europskoj uniji;

Amandman    14

Prijedlog rezolucije

Stavak 4.

Prijedlog rezolucije

Izmjena

4.  ponavlja svoj poziv Komisiji da revidira svoju odluku o podjeli svojih razmatranja o temeljnim pravima u tri postojeće kategorije u okviru svoje procjene učinka – gospodarske, socijalne i ekološke učinke – te da stvori posebnu kategoriju naslovljenu „Učinci na temeljna prava” kako bi se osiguralo da se razmatraju svi aspekti temeljnih prava;

4.  ponavlja svoj poziv Komisiji da revidira svoju odluku o podjeli svojih razmatranja o temeljnim pravima u tri postojeće kategorije u okviru svoje procjene učinka – gospodarske, socijalne i ekološke učinke – te da stvori dvije posebna kategorije naslovljene „Učinci na temeljna prava” i „Procjena učinaka s obzirom na spol” kako bi se osiguralo da se razmatraju svi aspekti temeljnih prava, posebno manjina i ranjivih skupina kao što su žene, djeca i pripadnici skupine LGBTIQ;;

Amandman    15

Prijedlog rezolucije

Stavak 7.a (novi)

Prijedlog rezolucije

Izmjena

7.a  poziva Komisiju i Vijeće da u trgovinskim sporazumima promiču predanost usvajanju, zadržavanju i provedbi zakona, propisa i politika o rodnoj ravnopravnosti, uključujući aktivne mjere potrebne za promicanje rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena na svim razinama, u skladu s člankom 23. Povelje;

Amandman    16

Prijedlog rezolucije

Stavak 8.a (novi)

Prijedlog rezolucije

Izmjena

8.a  izražava žaljenje zbog toga što se rodno osviještena politika ne provodi dosljedno u svim aktivnostima EU-a, što sprečava učinkovitu provedbu mjera za borbu protiv rodne diskriminacije i promicanje rodne ravnopravnosti;

Amandman    17

Prijedlog rezolucije

Stavak 8.b (novi)

Prijedlog rezolucije

Izmjena

8.b  ističe potrebu da se kroz proces sustavnog i strukturiranog organizacijskog učenja ostvari kulturni pomak u institucijama kako bi se postigla rodna ravnopravnost, kako na unutarnjoj razini, tako i naročito u pogledu rezultata i ishoda njihova rada;

Amandman    18

Prijedlog rezolucije

Stavak 16.a (novi)

Prijedlog rezolucije

Izmjena

16.a  poziva nadležne agencije EU-a da pojačaju rad na provedbi načela rodne ravnopravnosti utvrđenih u Povelji, uključujući da se pobrinu da sve institucije i agencije EU-a provode politiku nulte tolerancije prema svim vrstama seksualnog nasilja i fizičkog ili psihološkog uznemiravanja; poziva sve institucije i agencije EU-a da u potpunosti provedu Rezoluciju EP-a od 26. listopada 2017. o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u;

Amandman    19

Prijedlog rezolucije

Stavak 20.a (novi)

Prijedlog rezolucije

Izmjena

20.a  poziva institucije EU-a i države članice da se bore protiv svih oblika diskriminacije i nasilja nad pripadnicima zajednice LGBTI u njihovim zemljama i izvan njih, kako je navedeno u Povelji;

Amandman    20

Prijedlog rezolucije

Stavak 20.b (novi)

Prijedlog rezolucije

Izmjena

20.b  ističe da bi EU trebao uvesti sveobuhvatne i strateške mjere kojima bi državama članicama omogućio da odgovore na kršenja prava žena unutar svojih granica i da osiguraju aktivno promicanje Povelje o temeljnim pravima; ponavlja svoj poziv državama članicama da u tom kontekstu bez odlaganja ratificiraju Istanbulsku konvenciju u svim njezinim dijelovima;

Amandman    21

Prijedlog rezolucije

Stavak 20.c (novi)

Prijedlog rezolucije

Izmjena

20.c  naglašava da se prava žena i rodna ravnopravnost, uključujući opće poštovanje i pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, moraju staviti u središte Povelje o temeljnim pravima i oblikovanja politika na nacionalnoj razini;

Amandman    22

Prijedlog rezolucije

Stavak 24.a (novi)

Prijedlog rezolucije

Izmjena

24.a  uviđa da socijalna isključenost može biti posljedica nedostatka pravednog obrazovanja te da se može pogoršati kao rezultat vršnjačkog nasilja; potiče nacionalne i lokalne uprave i škole da osiguraju mjere pomoći žrtvama vršnjačkog nasilja i spriječe njihovu socijalnu isključenost, u skladu s člankom 34. Povelje;

Amandman    23

Prijedlog rezolucije

Stavak 25.a (novi)

Prijedlog rezolucije

Izmjena

25.a  potiče države članice da podrže korištenje procjena učinka u pogledu najugroženijih skupina (samohrane majke, djeca, osobe s invaliditetom itd.) u razvoju nacionalnog zakonodavstva o obrazovanju, pri čemu je svjestan da to nije obavezno u skladu sa zakonodavstvom ili Poveljom te da predstavlja veliku razliku i raskorak između europskog i nacionalnog zakonodavstva, što otežava razvoj rodne jednakosti kako je utvrđeno u Povelji;

(1)

SL C 215, 19.6.2018., str. 162.

(2)

SL C 252, 18.7.2018., str. 201.

(3)

„Provedba Povelje o temeljnim pravima u institucionalnom okviru EU-a”, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel C – Građanska prava i ustavna pitanja, studeni 2017.

(4)

Mišljenje FRA 1/2017 od 10. travnja 2017.

(5)

Mišljenje FRA 4/2018 od 24. rujna 2018.

(6)

Vidi, primjerice, odjeljak 2.3. Mišljenja FRA 4/2018 od 24. rujna 2018.

(7)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0456.

(8)

Presuda Suda (Velikog vijeća) od 20. rujna 2016., Ledra Advertising Ltd i ostali protiv Europske komisije i Europske središnje banke (ESB), ECLI:EU:C:2016:701

(9)

Prijedlog direktive Vijeća o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovu vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu opredijeljenost (COM(2008)426).


MIŠLJENJE Odbora za predstavke (21.1.2019)

upućeno Odboru za ustavna pitanja

o provedbi Povelje Europske unije o temeljnim pravima u institucionalnom okviru EU-a

(2017/2089(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Josep-Maria Terricabras

PRIJEDLOZI

Odbor za predstavke poziva Odbor za ustavna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

A.  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, posebice njezine članke 44. i 51.,

B.  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Tumačenje članka 51. Povelje EU-a o temeljnim pravima: dilema strože ili šire primjene Povelje na nacionalne mjere”, koju je u veljači 2016. objavio Resorni odjel C Glavne uprave Europskog parlamenta za unutarnju politiku;

C.  uzimajući u obzir saslušanje naslovljeno „Treba li proširiti područje primjene Povelje EU-a o temeljnim pravima (članak 51.)?”, koje je Odbor Europskog parlamenta za predstavke održao 23. veljače 2016.,

D.  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(1), a posebno njezin stavak 20.;

E.  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o mogućim promjenama i prilagodbama aktualnog institucijskog ustroja Europske unije(2), a posebno njezin stavak 45.;

1.  potvrđuje da je temeljno pravo na podnošenje predstavki, utvrđeno člankom 44. Povelje o temeljnim pravima te člancima 20. i 227. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), jedan od stupova europskog građanstva i ključan element participativne demokracije kojim se građane želi približiti EU-u zahvaljujući otvorenom, demokratskom, uključivom i transparentnom postupku;

2.  podsjeća da u sve većem broju predstavki podnesenih Parlamentu nakon stupanja na snagu Povelje Europske unije o temeljnim pravima u prosincu 2009. podnositelji predstavki Povelju navode kao pravnu osnovu za navode o kršenju svojih temeljnih prava; primjećuje da bi te predstavke mogle biti dokaz ozbiljnih strukturnih nedostataka pristupa koji se temelji na ljudskim pravima pri izradi zakonodavnih akata i osmišljavanju politika i na razini EU-a i na nacionalnoj razini, ali i njihovoj provedbi u državama članicama; smatra da građani EU-a mogu imati koristi od pojačane interakcije između Odbora za predstavke i Agencije za temeljna prava (FRA) kad je riječ o postupanju s predstavkama, pri čemu Agencija za temeljna prava izravno rješava pitanja podnositelja predstavki o mogućim kršenjima temeljnih prava;

3.  napominje da i Europski ombudsman ima važnu ulogu u jamčenju poštovanja temeljnih prava u kontekstu Povelje, ne samo u vezi s člankom 41. o pravu na dobru upravu, nego i s obzirom na to da je dobra uprava temelj kojim se jamče ostala temeljna prava; podsjeća na egzemplarni rad ombudsmanice u ovom parlamentarnom sazivu u području, među ostalim, transparentnosti i slobode informiranja, te na njezino posebno izvješće o Frontexu(3), posebno u pogledu prava tražitelja azila i migranata na podnošenje pritužbi;

4.  napominje da stupanje Povelje na snagu građani EU-a i osobe s boravištem u Uniji smatraju jednim od glavnih načina na koji članstvo u Uniji donosi dodanu vrijednost; uvjeren je da se reforma Unije radi povećanja legitimiteta i vrijednosti u očima građana i osoba s boravištem u Uniji može postići povećanjem područja primjene temeljnih prava upisanih u Povelji; naglašava činjenicu da Povelja temeljnih prava ima potencijal da ispravi demokratski deficit i da se može smatrati osnovom oko koje se mogu razviti snažne socijalne politike kojima se premošćuju socioekonomske nejednakosti i omogućuje punopravna Unija naroda;

5.  zabrinut je zbog činjenice da se Povelja o temeljnim pravima primjenjuje u državama članicama samo kada primjenjuju pravo EU-a; ponovno ističe da mnogi građani i osobe s boravištem u Uniji njezinu provedbu smatraju nejasnom i nezadovoljavajućom; naglašava, međutim, da je Povelja primarni izvor prava EU-a ne samo za institucije nego i za države članice; podsjeća da su, kako bi se zajamčila djelotvorna primjena temeljnih prava, države članice dužne provoditi odredbe Povelje i da im njezina ograničena primjena ne daje odriješene ruke da krše prava iz Povelje;

6.  smatra da velik broj izvora zaštite temeljnih prava (nacionalnih, EU i međunarodnih) i njihova složena interakcija ne bi smjela oslabiti zaštitu; naglašava da bi strože tumačenje i primjena Povelje o temeljnim pravima bili dovoljni da zajamče zaštitu i poticanje temeljnih prava širom Unije; smatra da to šire tumačenje mora biti u skladu s međunarodnim obvezama EU-a o ljudskim pravima jer one proizlaze iz dužnosti Unije da provodi međunarodno običajno pravo i opća načela međunarodnog javnog prava;

7.  smatra da su očekivanja većine podnositelja predstavki u pogledu prava priznatih Poveljom visoka i da daleko nadilaze njihovu trenutačnu primjenu; ukazuje na činjenicu da se pretjerano uskim ili nedosljednim tumačenjem članka 51. potkopava povjerenje ljudi u Uniju; poziva institucije EU-a i države članice da ojačaju primjenu Povelje širenjem njezina područja primjene i potiče Komisiju da poduzme korake da tumačenje područja primjene članka 51. bude što dosljednije i što šire kako bi se zajamčila univerzalna i jednaka primjena Povelje u cijeloj Uniji i za sve građane; smatra da je univerzalna primjena Povelje uvjet za promicanje i učvršćivanje europskog građanstva i za jačanje demokratske participacije u EU-u;

8.  pozdravlja napore Komisije u suzbijanju diskriminacije žena; podsjeća da članak 23. Povelje propisuje da „ravnopravnost žena i muškaraca mora biti osigurana u svim područjima, uključujući zapošljavanje, rad i plaću”; ističe da nam načelo ravnopravnosti ne priječi da zadržimo ili donesemo konkretne mjere u korist podzastupljenog spola;

9.  smatra ključnim da Unija, osim općih jamstava zaštite sloboda i jednakosti te političkih prava, poduzme odlučne korake kako bi prije svega povećala vlastite obveze u pogledu jamstva uživanja socijalnih prava utvrđenih Poveljom; smatra da će se na taj način postojeća jamstva građanskih i političkih prava uskladiti s poboljšanim ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, čime će se Unija uskladiti s načelima univerzalnosti, neotuđivosti, nedjeljivosti, međuovisnosti i međusobnog odnosa ljudskih prava; izražava želju da Europska socijalna povelja u Ugovorima dobije isti status kao i Povelja o temeljnim pravima;

10.  insistira da se članak 7. stavak 7. Uredbe (EU) br. 472/2013 o jačanju gospodarskog i proračunskog nadzora država članica europodručja koje su u poteškoćama ili kojima prijete ozbiljne poteškoće u odnosu na njihovu financijsku stabilnost(4), u kojem se navodi da se pri naporima koji se ulažu u proračunsku konsolidaciju zbog programa makroekonomske prilagodbe „vodi računa o potrebi da se osigura dovoljno sredstava za temeljne politike kao što su obrazovanje i zdravstvena skrb”, tumači u skladu s odredbama o socijalnoj zaštiti iz Povelje i s načelima Europske socijalne povelje;

11.  poziva na razvoj i provedbu kodeksa ponašanja mjerodavnog za cjelokupno osoblje u skladu s Poveljom o temeljnim pravima; poziva na uspostavu mehanizma za kontrolu kako bi se zajamčilo pravodobno otkrivanje i obrada svih nepravilnosti te izvješćivanje o njima; smatra da bi pravo oštećenih žrtava i zviždača na zaštitu osobnih podataka trebalo smatrati neotuđivim tijekom cijelog tog postupka; poziva na organizaciju osposobljavanja osoblja radi uklanjanja diskriminacije i govora mržnje na temelju spola, spolne orijentacije, etničkog podrijetla ili bilo koje druge osnove;

12.  poziva Vijeće da okonča usvajanje horizontalne Direktive EU-a o suzbijanju diskriminacije, kojom bi se zajamčilo načelo nediskriminacije kako je navedeno u Povelji; žali zbog činjenice da se ta direktiva tako dugo blokira jer bi se njome dodatno zajamčila konkretna temeljna prava u Uniji, zaobišlo postojeće preklapanje s člankom 51. usvajanjem posebnog zakonodavstva EU-a koje države članice trebaju prenijeti u nacionalno zakonodavstvo, te bi bila u skladu s obvezama Unije u vezi s pristupanjem Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

13.  ustraje u tome da je od najveće važnosti širenjem područja primjene Povelje zajamčiti stvarnu zaštitu koju građani EU-a i osobe s boravištem u Uniji imaju u okviru postojećeg sustava, posebice u području ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, ali i u pogledu građanskih sloboda, diskriminacije i demokratskog sudjelovanja; poziva Komisiju da se u tom pogledu pobrine za uvođenje neovisne, participativne i transparentne procjene učinka na temeljna prava u svim novim zakonodavnim prijedlozima u svrhu uključivanja temeljnih prava u sva relevantna resorna područja i njihove zaštite; predlaže daljnji razvoj i primjenu koncepta „ugrađenih temeljnih prava” kako bi se potaknulo ugrađivanje najviših standarda temeljnih prava u cjelokupno osmišljavanje politika od najranije faze; naglašava da postojanje, ali neprimjena članka kao što je članak 9. UFEU-a o visokoj razini zapošljavanja i socijalne zaštite ne služi demokratskoj prirodi EU-a i njegovih država članica već, naprotiv, doprinosi gubitku legitimiteta EU-a;

14.  ističe važnost Agencije za temeljna prava u institucionalnom okviru; izražava žaljenje zbog nedostatka integracije rada te Agencije u ocjenu kompatibilnosti institucionalnih aktivnosti s temeljnim pravima i, na redovnoj osnovi, u stručno znanje o zakonodavnim aktima relevantnim za unutarnje i vanjske nadležnosti Unije; ponavlja da je neovisno i nepristrano stručno znanje od ključne važnosti za sustavnu pripremu provjera kompatibilnosti svih područja djelovanja institucija EU-a; smatra bi se zbog toga doprinosi relevantnih agencija (Europskog instituta za ravnopravnost spolova i Agencije za temeljna prava) zakonodavnim ustanovama i onima s operativnim nadležnostima u tom području mogli sistematizirati i dodatno pojačati kako bi dobili veće značenje; prima na znanje interaktivni alat na internetu „Clarity” koji je Agencija za temeljna prava osmislila da se lako utvrdi koje je najprikladnije nesudbeno tijelo s nadležnostima u području ljudskih prava za pojedino pitanje u vezi s ljudskim pravima;

15.  čvrsto vjeruje da, iako dobar prvi korak nakon stupanja Povelje na snagu, strategiju Komisije za efektivnu provedbu Povelje o temeljnim pravima u Europskoj uniji treba hitno ažurirati; pozdravlja godišnja izvješća Komisije o provedbi Povelje i poziva na preispitivanje strategije iz 2010. godine kako bi ona odražavala nove probleme i realnosti s kojima se suočavaju institucije, posebno nakon Brexita;

16.  naglašava da su sve institucije EU-a te sve njegove agencije i tijela, uključujući Frontex, kao i države članice u potpunosti obvezane odredbama Povelje o temeljnim pravima;

17.  podsjeća na to da se i u Ugovorima i u Povelji EU-a o temeljnim pravima spominju zaštita nacionalnih manjina i diskriminacija na temelju jezika; poziva na poduzimanje konkretnih administrativnih koraka unutar institucija EU-a kako bi se nacionalne vlade potaknule da pronađu održiva rješenja i da promiču kulturu jezične raznolikosti u državama članicama, što nadilazi službene jezike EU-a;

18.  ističe da države članice mogu ugraditi odredbe Povelje u svoje zakonodavstvo, čak i ako zakonodavstvo EU-a ne prenose izravno u nacionalno zakonodavstvo, i da za to imaju moralnu obvezu; žali zbog pogoršanja slobode medija u nekoliko država članica; poziva države članice da poštuju, a Komisiju da poduzmu potrebne mjere za nadzor i provedbu slobode i pluralizma medija; potiče osnivanje i promicanje nacionalnih institucija za ljudska prava koje pridonose jamčenju poštovanja temeljnih prava u postupcima izrade i provedbi politika i zakonodavstva i koje pružaju pomoć pojedincima u konkretnim slučajevima; smatra da je proizvoljna ili pretjerana uporaba sile policije ili drugih sigurnosnih snaga država članica protiv mirnih okupljanja protivna odredbama Povelje;

19.  poziva Komisiju na usvajanje hrabrijeg pristupa pri nadzoru mjera nacionalnih tijela u provedbi prava EU-a kojima se postavljaju pitanja o Povelji o temeljnim pravima, posebno s obzirom na to da ta prava nisu nužno zajamčena u cijeloj Europskoj uniji;

20.  pozdravlja ratifikaciju Marakeškog ugovora o pristupu osoba koje imaju oštećenje vida objavljenim djelima jer je to ključan korak u kontekstu članka 26. Povelje o integraciji osoba s invaliditetom;

21.  prima na znanje predstavku br. 0657/2016 i naglašava da je izuzetno važno zajamčiti poštovanje članka 10. Povelje o slobodi mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi u svim državama članicama i u svim instancama i institucijama u javnoj sferi, posebno u području obrazovanja,

22.  poziva Komisiju, druge institucije EU-a te tijela država članica da se redovito i izravno savjetuju s Agencijom za temeljna prava kada su u pitanju temeljna prava; nadalje, poziva na to da se u okviru europskog sustava ekonomskog upravljanja uvede obvezna ocjena i preispitivanje postojećeg okvirnog zakonodavstva, uz politike država članica, kako bi se zajamčilo postupanje u skladu s odredbama Povelje, osobito njezinim socijalnim odredbama; predlaže da se uvede pregled stanja u području temeljnih prava radi praćenja poštovanja temeljnih prava u državama članicama;

23.  smatra da očigledno nedostaje provedba unutarnjih aspekata Povelje, posebno kada države članice provode nadležnosti Unije; poziva Komisiju da pozornije prati provode li države članice Povelju u potpunosti i na dosljedan način; poziva Komisiju da razvije integrirani pristup za nadzor poštovanja članka 6. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članaka od 258. do 260. UFEU-a koji omogućuje pravodobno obavješćivanje, reakciju i prevenciju u slučaju kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda; podsjeća na obećanje prethodne Komisije o izradi novog instrumenta – uz upotrebu članka 7. UEU-a, koji predstavlja mjeru u krajnjoj nuždi – koji bi u pogledu sankcija nadišao postojeće postupke zbog povrede prava u slučajevima kršenja temeljnih prava utvrđenih Poveljom, posebno kada su u to kršenje uključene vlade država članica;

24.  izražava snažno neslaganje s Komisijom oko njezina ograničenog tumačenja članka 51. stavka 1. kada ocjenjuje predstavke podnesene Parlamentu i odlučno ponavlja da institucije EU-a moraju poštovati Povelju u svim okolnostima i u svim ulogama koje obavljaju;

25.  ističe potrebu da se zajamči poštovanje Povelje, posebno njezinih socijalnih odredbi, te da se ona poštuje tijekom svih faza europskog semestra, što znači i tijekom godišnjeg pregleda rasta, uz istodobno ažuriranje zajedničkog izvješća o zapošljavanju; poziva da se, kao dio integriranog pristupa, sastave socijalna mjerila koja će se pratiti i koja će se uključiti u preporuke za pojedine države članice;

26.  ističe da su politike štednje usvojene na razini EU-a i država članica izazvale golem porast socioekonomskih nejednakosti, čime su građani spriječeni da u potpunosti i konkretno uživaju temeljna prava;

27. podsjeća na politički dogovor između glavnih institucija EU-a i država članica o pristupanju EU-a Europskoj konvenciji o ljudskim pravima; ističe da je to pristupanje pravna obveza propisana člankom 6. stavkom 2. UEU-a; smatra da bi se time uvele dodatne zaštitne mjere u pogledu zaštite temeljnih prava građana Unije i osoba s boravištem u Uniji i pružio koherentan okvir za zaštitu ljudskih prava u cijeloj Europi; poziva Komisiju da poduzme nužne korake za konačno uklanjanje pravnih prepreka koje ometaju zaključivanje postupka pristupanja, ako je potrebno i sastavljanjem novog dogovora o pristupanju kojim se ispravljaju nedostaci koje je Sud Europske unije istaknuo u svom mišljenju br. 2/13;

28.  poziva različite institucije EU-a da u sljedećoj reviziji Ugovora razmotre mogućnost proširenja područja primjene Povelje, uključujući brisanje njezina članka 51.;

29.  izražava nezadovoljstvo tumačenjem članaka 51. i 52. kojima se unose umjetne proturječnosti između prava i načela, posebno građanskih i političkih prava i socijalnih i ekonomskih načela; ponavlja stajalište Agencije za temeljna prava, izraženo u njezinu Izvješću o temeljnim pravima za 2017. godinu, da je Povelja „jedinstvena po tome što se u jednom dokumentu kombiniraju građanska i politička, te socijalna i ekonomska prava”; smatra da socijalna i ekonomska prava znatno nedostaju i da bi ih trebalo odlučno ojačati u pravu EU-a i u ustavnim poretcima država članicama na način da se 20 načela Europske socijalne povelje učine pravno obvezujućima za sve institucije i sve države članice.

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

21.1.2019

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

11

8

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Margrete Auken, Andrea Cozzolino, Pál Csáky, Rosa Estaràs Ferragut, Eleonora Evi, Peter Jahr, Jude Kirton-Darling, Svetoslav Hristov Malinov, Ana Miranda, Gabriele Preuß, Jarosław Wałęsa, Cecilia Wikström

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Kostadinka Kuneva, Josep-Maria Terricabras

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

José Blanco López, Gabriel Mato, Francisco José Millán Mon, Massimiliano Salini, Barbara Spinelli

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

11

+

ALDE

EFDD

GUE

S-D

Verts/ALE

Cecilia Wikström

Eleonora Evi

Kostadinka Kuneva, Barbara Spinelli,

José Blanco López, Andrea Cozzolino, Jude Kirton-Darling, Gabriele Preuß

Margrete Auken, Ana Miranda, Josep-Maria Terricabras

8

-

EPP

Pál Csáky, Rosa Estaràs Ferragut, Peter Jahr, Svetoslav Hristov Malinov, Gabriel Mato, Francisco José Millán Mon, Massimiliano Salini, Jarosław Wałęsa

0

0

-

-

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

(1)

SL C 215, 19.6.2018., str. 162.

(2)

SL C 252, 18.7.2018., str. 201.

(3)

Posebno izvješće Europskog ombudsmana od 7. studenog 2013. o istrazi na vlastitu inicijativu OI/5/2012/BEH-MHZ koja se odnosi na Frontex.

(4)

SL L 140, 27.5.2013., str. 1.


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

22.1.2019

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

12

2

7

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Gerolf Annemans, Pascal Durand, Esteban González Pons, Danuta Maria Hübner, Jo Leinen, Maite Pagazaurtundúa Ruiz, Markus Pieper, Paulo Rangel, György Schöpflin, Pedro Silva Pereira, Barbara Spinelli, Kazimierz Michał Ujazdowski

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Max Andersson, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Jasenko Selimovic, Gabriele Zimmer

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

José Blanco López, Michael Gahler, Stefan Gehrold, Theresa Griffin, Fernando Ruas


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

12

+

ALDE

Maite Pagazaurtundúa Ruiz, Jasenko Selimovic

GUE/NGL

Barbara Spinelli, Gabriele Zimmer

PPE

Danuta Maria Hübner

S&D

José Blanco López, Theresa Griffin, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Jo Leinen, Pedro Silva Pereira

VERTS/ALE

Max Andersson, Pascal Durand

2

-

ENF

Gerolf Annemans

PPE

Markus Pieper

7

0

NI

Kazimierz Michał Ujazdowski

PPE

Michael Gahler, Stefan Gehrold, Esteban González Pons, Paulo Rangel, Fernando Ruas, György Schöpflin

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Posljednje ažuriranje: 8. veljače 2019.Pravna napomena